Koji sektori imaju najveći materijalni otisak u EU

Kako bi se umanjio negativan uticaj na životnu sredinu, potrebno je da se smanji materijalni otisak u ključnim potrošačkim sektorima. Evropska unija postavila je cilj o postizanju ekološke održivosti do 2050. godine, uz smanjenje potrošnje resursa i minimiziranje uticaja na životnu sredinu kroz Cilj 8. Programa akcije za životnu sredinu (eng. 8th Environmental Action Programme, EAP).

Novi izveštaj Evropske agencije za životnu sredinu (EEA) pokazuje kako se potrošnja resursa u Evropskoj uniji odvija kroz različite sektore, poput stanovanja, hrane, mobilnosti i robe široke potrošnje. Analizira se i materijalni otisak ovih sektora u 2021. godini, odnosno koliko resursa troše i koji materijali se koriste – biomasa, fosilna goriva, metalne rude, nemetalni minerali.

Stanovanje i hrana zajedno činile su preko 70 odsto materijalnog otiska u Evropskoj uniji u 2021. godini. Ipak, stanovanje je sa značajnom prednošću zauzelo prvo mesto sa 52 odsto, a dominantnom upotrebom nemetalnih minerala poput peska i šljunka. Iako je ostvaren određeni napredak između 2010. i 2021. godine, potrebne su značajne promene u izgradnji i upravljanju zgradama. Uvođenje regulative koje promovišu korišćenje niskougljeničnih i obnovljivih građevinskih materijala, ali i podsticaji za renoviranje umesto nove gradnje, neki su od načina da se smanji upotreba resursa.

Kada je reč o hrani, sa 20 odsto, ona zauzima drugo mesto. I u ovom sektoru je zabeležen blagi pad upotrebe materijala u istom periodu. Kako se navodi, mogućnosti za radikalno smanjenje su ograničene, ali postoje drugačiji načini da se postigne cilj. Tu se prvenstveno misli na promene u načinu ishrane i boljem upravljanju otpadom od hrane. Jedna od regulativa koje se treba pridržavati jeste ona koja se odnosi na zaustavljanje krčenja šuma, ali naglašava se da je potrebna bolja primena politika za efikasnije upravljanje biomasom.

Pročitajte još:

Sektor usluga činio je 11 odsto materijalnog otiska Evropske unije u 2021. godini. Uopšteno gledano, ovaj sektor troši znatno manje materijala po svakom evru potrošnje. Na primer, materijalni otisak potrošnje za kupovinu novog modnog komada je značajno veći nego za održavanje privatnog časa stranog jezika. Kao jedan od primera koji se navodi u izveštaju jeste preusmeravanje potrošnje sa domena mobilnosti ka uslugama. Ovo znači da je potrebna promena u načinu putovanja ljudi – umesto ulaganja u novo sopstveno prevozno sredstvo, uložiti u usluge javnog prevoza.

Foto-ilustracija: Freepik (freepik)

Na ovo se nadovezuje i takozvana lična mobilnost, koja čini osam odsto materijalnog otiska. Ovde se beleži značajnije smanjenje materijalnog intenziteta, jer iako je došlo do porasta broja automobila, istovremeno se prelazi na ekološki efikasnija goriva i električne automobile.

Kućna dobra čine osam odsto, a pod njima se misli na različite proizvode i predmete koji se koriste u domaćinstvu. Ona zauzimaju drugo mesto po najvećoj potrošnji metalnih ruda, nakon stanovanja. Treba napomenuti da je zabeleženo smanjenje materijalnog otiska za pet odsto, iako je u periodu od 2010. do 2021. godine došlo do porasta potrošnje ovih dobara za preko 20 odsto. Razlog je povećana trajnost i mogućnost popravke. Ovde treba podsticati novu Uredbu Evropske unije koja se odnosi na ekodizajn, a kojom se promovišu održivi proizvodi.

Na kraju, odeća i obuća imaju najmanji materijalni otisak – jedan odsto. Dodatno smanjenje moguće je kroz prelazak na cirkularne poslovne modele i promene u ponašanju potrošača.

Katarina Vuinac

slični tekstovi

komentari

izdvojene vesti