Home Blog Page 933

Neće da rađaju da opstanak njihove dece ne bi bio ugrožen zbog klimatskih promena!

Foto-ilustracija: Pixabay

Aktivistkinje za zaštitu životne sredine nezadovoljne delovanjem vlasti na suzbijanju uticaja klimatskih promena su se odlučile na preduzimanje radikalnih pobunjeničkih mera – one štrajkuju nerađanjem.

Foto-ilustracija: Pixabay

Oko 150 članica grupe “Birth Strike” se zaklelo da neće da imaju decu usled ozbiljnosti ekološke krize i trenutne pasivnosti vladajućih snaga da se na adekvatan način suprotstave ovom fenomenu. U njihovom manifestu stoji da se krećemo u pravcu bez budućnosti i da se za kormilom nalaze vlade. “Naše vođe su nas kroz bezakonje u oblasti ekonomije i biznisa prepustile kolektivnom samoubistvu”, kažu žene okupljene u “Birth Strike”.

Zabrinute zbog nadolazećeg “eko-armagedona” i rastuće populacije i frustrirane nedovoljno odlučnom političkom reakcijom, one su izabrale da u postojećim okolnostima ne rađaju. Većina aktivistkinja potiče iz Ujedinjenog Kraljevstva i imaju različite društvene pozadine.

Ipak, članice međunarodnog pokreta “Birth Strike” su razjasnile da svojim izborom ni na jednu ženu ne vrše pritisak da uradi isto, da roditeljstvo ne smatraju “neodgovornim” niti “nemoralnim” i da ne okrivljuju buduće naraštaje za prenaseljenost i ugljenični otisak. Rešenost da ne rađaju objašnjavaju kao lični poduhvat u nadi da će poslati edukativnu poruku i privući pažnju na katastrofu koje proživljavamo zajedno sa svojim okruženjem.

Dvadesettrogodišnja Hana Skot radi u dobrotvornoj ustanovi za održivost, a pre nekoliko meseci je postala jedna od štrajkačica nerađanjem. “Ukoliko ne ublažimo klimatske promene, one će rezultovati zastrašujim posledicama po nas. Ako ne preduzmemo ništa kako bismo rešili problem, ne želim da se moja potencijalna deca suočavaju sa time. Ja sam uplašena – koliko uplašeniji bi bili oni? Mislim da je moja moralna obaveza da nemam klinca zato što ne mogu da donesem živo biće na svet bez budućnosti! Osim ako ne preduzmemo određene korake ovim povodom”, zaključila je ona.

Jelena Kozbašić

Odobrena studija o proceni uticaja na životnu sredinu za gasovod od Bugarske do Mađarske

Foto:: Pixabay

„Gastrans” iz Novog Sada, kao nosilac projekta, dobio je saglasnost Ministarstva za zaštitu životne sredine na studije o proceni uticaja na životnu sredinu projekta magistralnog gasovoda – interkonektora od granice Bugarske do granice Mađarske.

Foto:: Pixabay

Reč je o deonicama od Žabara do Kovina i od Kovina do Gospođinaca, čija je ukupna dužina 160 kilometara, saopšteno je tog resora.

Deonica gasovoda od Kovina do Gospođinaca duga je 112 kilometara i prolazi kroz teritorije Pančeva, Kovačice, Opova, Beograda – Palilule, Zrenjanina, Titela i Novog Sada, dok je od Žabara do Kovina trasa budućeg gasovoda duga 48 kilometara i prolazi preko Žabara, Velike Plane i preko teritorije grada Smedereva.

Prema Zakonu o proceni uticaja na životnu sredinu nosilac projekta je dužan da u svemu ispoštuje mere zaštite životne sredine utvrđene u studiji, kao i uslove nadležnih organa i organizacija, a kako se dodaje na ovu odluku Ministarstva nije dozvoljena žalba već nosilac projekta i zainteresovana javnost mogu pokrenuti upravni spor podnošenjem tužbe Upravnom sudu.

Izvor: Tanjug

Milisav Pajević

Škola ribolova u Bačkoj Palanci

Foto: pixabay

Besplatna škola pecanja za decu uzrasta do 15 godina, počinje za vikend, na jezeru Tikvara u Bačkoj Palanci.

Foto: pixabay

Udruženje sportskih ribolovaca “Šaran” nastavlja tradiciju edukacije najmlađih o ribolovu.

Svi polaznici dobijaju besplatno kompletan pribor za pecanje, štap, najlon, plovak i ne moraju da imaju nikakvo predznanje.

Pored pecanja, deca će učiti i o ekologiji, o zaštiti životne sredine, upoznavaće se sa biljkama i životinjama koje žive u priobalju.

Cilj je kroz školu ribolova oformiti i takmičarsku ekipu koja će predstavljati udruženje “Šaran” i Bačku Palanku na značajnim ribolovačkim takmičenjima.

Izvor: RTV

Milisav Pajević

Evropska unija ubuduće bez plastičnih predmeta za jednokratnu upotrebu

Foto: Pixabay

Evropski parlament odobrio je novi zakon kojim se zabranjuju plastični predmeti za jednokratnu upotrebu kao što su tanjiri, pribor za jelo ili slamke za piće.

Foto: Pixabay

Za dogovor postignut s ministrima Evropske unije sinoć je glasalo 560 poslanika, 35 ih je bilo protiv i 28 uzdržanih.

Kako se navodi u saopštenju, od 2021. zabranjeni u EU će biti pribor za jelo za jednokratnu upotrebu, plastični tanjiri za jednokratnu upotrebu, plastične slamke, štapići za uši izrađeni od plastike, plastični štapići za pridržavanje balona, oksorazgradiva plastika i kutije za hranu te čaše od ekspandiranog polistirena.

Prema podacima Evropske komisije, više od 80 odsto morskog otpada je plastika.

Proizvodi obuhvaćeni ovim novim zakonom čine 70 odsto svih predmeta u morskom otpadu.

Zbog svoje spore razgradnje plastika se nakuplja u morima, okeanima i na plažama zemalja EU i širom sveta.

Plastični ostaci nalaze se u morskim životinjskim vrstama – poput morskih kornjača, foka, kitova i ptica, ali i u ribama i školjkama, a time i u prehrambenom lancu ljudi.

Države članice će do 2029. godine morati da omoguće ponovno prikupljanje 90 odsto upotrebljenih plastičnih boca, a do 2025. najmanje 25 procenata materijala iz kojeg su te boce izrađene moraće biti prikladno za recikliranje.

Do 2030. godine udeo materijala koji se može reciklirati moraće da bude barem 30 odsto.

Ovim zakonodavstvom predviđa se i obavezno postavljanje oznaka o negativnom uticaju koji na okolinu ima bacanje cigareta s plastičnim filterima te plastičnih čaša i vlažnih maramica, stoji u saopštenju, prenosi portal Index.hr.

Savet ministara EU treba sada i formalno da usvoji ovaj zakon, nakon čega će uslediti objava u službenom listu Evropske unije, a nakon toga države članice EU imaće dve godine da taj zakon uvrste u svoje zakonodavstvo.

Izvor: Tanjug

Milisav Pajević

Šta je “efekat koktela” u evropskim vodama i zašto predstavlja zdravstvenu pretnju?

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Novi izveštaj Evropske agencije za životnu sredinu (EEA) ukazao je da, uprkos uspešnom rešavanju problema sa najopasnijim hemikalijama u vodi, treba obratiti veću pažnju na opasnost od “efekta koktela” odnosno mešanja različitih hemikalija čija je koncentracija u evropskim jezerima, rekama i drugoj površinskoj vodi pojedinačno gledano mala. Dobar hemijski status ima tek nešto više od trećine evropskih reka i jezera.

Poslednjih decenija aktivnosti usmerene na smanjenje količine i sprečavanje nekih od najopasnijih hemikalija da nađu put do evropske vode dale su rezultate, ponajvše zahvaljujući propisima EU, ocenjuje se u izveštaju EEA “Hemikalije u evropskoj vodi”.

Ipak, borba protiv žive i bromiranih usporivača plamena, kao i još mnogo opasnih hemikalija koje nisu prioritet za monitoring u sklopu Okvirne direktive o vodi EU, i dalje je izazov.

Cilj izveštaja je da se bolje shvati koje hemikalije i dalje predstavljaju značajnu opasnost po životnu sredinu, posebno kada su prisutne u vodi, kao i kako da se unapredi kontrola da se njihova koncentracija smanji na najmanju moguću meru. Izveštaj daje pregled informacija o zagađivačima čije se prisustvo meri kod utvrđivanja kvaliteta vode u skladu sa Okvirnom direktivom o vodi i takođe navodi neke od najnovijih tehnika za procenu kvaliteta vode.

Hemikalije su deo svakodnevnog života ali neke od njih predstavljaju opasnost za biljke i životinje koje žive u vodi, životinje koje ih jedu i ljude. Do površinske vode hemikalije stižu na različite načine – mogu da budu ispuštene u vazduh i zatim se u vidu kiše ili prašine vrate na tlo ili ih direktno ispuštaju u vodu industrija, gradske fabrike za preradu vode ili poljoprivredni sektor.

Već godinama se zna da neke hemikalije, poput metala ili postojanih organskih zagađivača kao što je pesticid lindan, predstavljaju opasnost. Međutim, konstantno se pojavljuju i nove hemikalije koje predstavljaju opasnost, poput nekih pesticida i lekova, pojedinačno ili u kombinaciji.

Efekat koktela

Za mnoge supstance navedene u Okvirnoj direktivi o vodi, poput kadmijuma, olova, nikla i pesticida kao što su simazin i hlorfenvinfos, evropske mere za sprečavanje ispuštanja u životnu sredinu dovoljno su efikasne i znatno su smanjile njihovo prisustvo u vodi. Međutim, u izveštaju EEA ukazuje se na brojne druge hemikalije prisutne u životnoj sredini i ističe da je potrebno više informacija i znanja da bi se utvrdilo da li predstavljaju opasnost za jezera, reke i drugu površinsku vodu.

Najveće su bojazni od mikro zagađivača i tzv. efekta koktela gde pojedinačne hemikalije koje mogu biti prisutne u bezopasnoj količini u kombinaciji odosno mešavini mogu da budu opasnost po zdravlje. Hemikalije u površinskoj vodi mogu da se mešaju sa mineralnim solima i organskim komponentama, kao i nutrijentima iz kanalizacije, odvoda iz poljoprivrede i druge otpadne vode.

Hemikalije koje stižu do vode iz vazduha doprinose tom miksu. U izveštaju se navodi da je u uzorcima vode otkriveno nekoliko stotina organskih hemikalija u maloj koncentraciji ali nivo opasnosti koje one nose nije dovoljno poznat.

Stručnjaci se u izveštaju zalažu za bolje izveštavanje o emisijama hemikalija i unapređenje kontrole sa ciljem da se pravovremeno preduzimaju odgovarajuće mere radi bolje zaštite od različitih izvora zagađenja.

Raniji izveštaj o stanju vode EEA, objavljen sredinom 2018, pokazao je da samo 38% kontrolisanih jezera, reka i druge površinske vode ima dobar hemijski status, bez koncentracije supstanci veće od predviđenog ekološkim standardima kvaliteta EU.

U većini članica EU samo nekoliko supstanci doprinosi lošem hemijskom statusu. Ističe se živa koja je nekada naveliko korišćena u proizvodnji termometara, baterija i bojica. Živa se i dalje otkriva u uzorcima vode a njen vodeći izvor danas je atmosfersko zagađenje iz elektrana na ugalj.

Izvor: Euractiv

Predsednik Belorusije smenio guvernera i njegove saradnike zbog krava

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Predsednik Belorusije Aleksandar Lukašenko smenio je tri zvaničnika, među kojima i jednog guvernera, zbog loših uslova života krava na lokalnoj farmi.

Državna televizija je emitovala snimak na kome Lukašenko, i sam strastveni farmer, grdi upravnike farme i guvernera tokom posete gazdinstvu u regionu Mogiljeva.

Lukašenko, koji je prošle godine ruskom predsedniku Vladimiru Putinu poklonio džak krompira, uporedio je uslove na farmi s onima u nacističkom logoru smrti.

Prikazane su krave koje hodaju kroz balegu, a na sebi imaju blato.

Beloruski lider je rekao da su krave “jedva žive” i da su upravnici “bolesni” kada to nisu primetili.

 

Izvor: Nova ekonomija

Željka Vesić

Otkriveni fosili stari 518 miliona godina

Foto: pixabay

Naučnici su otkrili hiljade „zapanjujuće” očuvanih fosila na obali reke Danshui u provinciji Hubei u Kini.

Foto: pixabay

Procenjuje se da su fosili stari oko 518 miliona godina i predstavljaju retko očuvane fosile s očuvanim mekim tkivima poput kože, očiju i unutrašnjih organa.

Paleontolozi su otkriće okarakterisali „neverovatnim”, naročito zbog toga što više od polovine fosila pripada do sada nepoznatim vrstama.

Pronađeno je više od 20.000 fosila, a do sada je analizirano ukupno 4.351, uključujući crve, meduze, morske korale i alge.

„Ovo će biti veoma važan izvor podataka u izučavanju porekla živih bića”, rekao je za BBC Xingliang Zhang, jedan od istraživača i profesor na Univerzitetu Northwest.

Robert Gaines, geolog koji je također učestvovao u istraživanju, rekao je za BBC da je ovo otkriće veoma značajno, jer su “većina stvorenja organizmi od mekog tkiva koji obično nemaju nikakve šanse da budu fosilizirani”.

„Meko tkivo fosila najverovatnije je očuvano zbog oluje tokom koje su stvorenja „vrlo brzo bila zakopana u sediment”, smatra profesor Zhang.

Naučnici su najviše oduševljeni fosilima meduza i morskih korala i ističu da nikada nisu videli nešto slično.

Paleontolog Allison Daley, koja nije učestvovala u studiji, ali je napisala prateću analizu za časopis „Nauka”, u kojem su objavljeni rezultati ove studije, ističe da je ovo otkriće najvažnije u posljednjih 100 godina.

„Nikada nisam ni pomislila da ću doživeti ovako važno otkriće. Ovo je prvi put da su meduze tako dobro očuvane”, rekla je.

Istraživački tim popisuje preostale vrste i radi na dodatnim iskopavanjima kako bi prikupio dodatne informacije o drevnom ekosistemu i procesu fosilizacije.

Izvor: Klix.ba

Milisav Pajević

Rekonstruisana crpna stanica „Topčider”

Foto: Grad Beograd

Pomoćnik gradonačelnika Aleksandar Marković izjavio je da je rekonstruisana crpna stanica „Topčider” povećala distributivni kapacitet i omogućila da u rad bude pušten rezervoar „Topčiderska zvezda”.

Foto: Grad Beograd

Marković je objasnio da je uloga ovog rezervoara izuzetno važna u funkcionisanju beogradskog vodovodnog sistema.

Prema njegovim rečima, rezervoar je kapaciteta 10.500 metara kubnih, što čini oko pet odsto ukupnog rezervoarskog prostora ili oko 10 procenata rezervoarskog prostora prve visinske zone.

Rezervoar svojim položajem i kapacitetom omogućava veću zalihu i stabilniji rad prve visinske zone, a levoj obali Save pruža dodatnih 50 odsto zaliha.

„Ovaj rezervoar je jako važan za vodosnabdevanje građana Savskog venca, ali i za uravnoteženje pritiska i regulaciju vodosnabdevanja građana Novog Beograda”, naglasio je Marković.

Marković je podsetio da je ova investicija započeta 2008. godine i da je u nju uloženo oko 1,8 miliona evra, ali da nikada nije puštena u rad jer rezervoar nije mogao ni da se napuni, niti da obavlja funkciju za koju je bio predviđen.

„Umesto iznalaženja rešenja za problem, naši prethodnici su izolovali rezervoar i zatvorili. Odgovornim pristupom i zahvaljujući zalaganju BVK, uspeli smo da spasemo nekada propalu investiciju i da osposobimo rezervoar koji je sada stavljen u funkciju. Posle dvomesečnog praćenja njenog rada, došlo se do zaključka da je rezervoar spreman da bude pušten u sistem”, zaključio je Marković.

Milisav Pajević

Zadrugarima predstavljena zaštita životne sredine

Foto: Zavod za zaštitu prirode Srbije

Zavod za zaštitu prirode Srbije je učestvovao na Drugom sajmu zadrugarstva i mladih domaćina „Mladenci“, koji se održao 22. i 23. marta u halama „Medison“ i „Кristalna dvorana“ u Zrenjaninu.

Foto: Zavod za zaštitu prirode Srbije

Generalni pokrovitelj Sajma bila je Srpska akademija nauka i umetnosti i Pokrajinski sekretarijat za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo Vlade AP Vojvodina.

Zemlja partner sajma bila je Republika Slovenija.

Sajam je imao za cilj da okupi mlade i usmeri ih ka zajedništvu i zemljoradničkim zadrugama koje predstavljaju osnov opstanka sela.

Na sajmu je ove godine bilo oko 100 izlagača iz cele Srbije, koji su prezentovali svoje proizvode.

Pored proizvođača na sajmu su se predstavile i poljoprivredne škole iz Prištine (Leška), Aleksandrovca, Rekovca, Požarevca, Svilajnca, Valjeva, Šapca, Smedereva, Obrenovca i gotovo svih stručnih škola iz Vojvodine, čiji su se učenici prezentovali preko svojih novoformiranih učeničkih zadruga.

U okviru stručne podrške sajmu u „Кristalnoj dvorani“, održano je nekoliko tematskih okruglih stolova: „Perspektiva razvoja voćarstva u Srbiji“ – prof. dr Zoran Кeserović sa Poljoprivrednog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu; „Tovno govedarstvo izvozna šansa Srbije“- Čedomir Кeca novinar lista „Gazdinstvo“; „Iskustva zemljoradničkog organizovanja u Sloveniji“ – Marjan Janžeković iz Zemljoradničke zadruge „Ptuj“; „Zadrugarstvo u obrazovnom sistemu poljoprivrednih škola Srbije“ – Zavod za unapređenje obrazovanja i vaspitanja Srbije i dr. Zajednički zaključak učesnika okruglog stola je da razvoj poljoprivredne proizvodnje u Srbiji nije moguć bez podrške resornog ministarstva (subvencije), domaćeg tržišta i kontinuirane edukacije.

Zavod za zaštitu prirode Srbije imao je svoj štand na kome su svi zainteresovani mogli da dobiju postere na kojima su predstavljene sve vrste riba, drveća, guštera i kornjača koje imaju svoja staništa u našoj zemlji i sa predstavnicima Zavoda dr Slađanom Škobić i Tamarom Bosić, razgovaraju o temama vezanim za zaštitu vrsta i staniša kod nas.

Organizatorima skupa i školama koje su organizovano dovele učenike na sajam, Zavod je poklonio monografiju „Zaštićena područja Srbije“.

Na kraju skupa Organizator je Zavodu za zaštitu prirode Srbije dodelio Povelju za doprinos u realizovanju sajamske smotre koju je u ime Zavoda primila dr Slađana Škobić.

Milisav Pajević

Kroz oblake do zvezda! Obezbeđena sredstva za odlazak gimnazijalaca na takmičenje u Hjuston

Foto: Facebook (screenshot)
Foto: Facebook (screenshot)

Nakon regionalnog Adria takmičenja u Celju održanog 16. marta, samo jedna srpska ekipa se plasirala na svetsko prvenstvo u Lego ligi u Hjustonu (SAD) 17. aprila, “grad svemira”, a to je robotički tim Prve kragujevačke gimnazije – PKGang.

Usled ogromnih troškova takmičenja, putovanja, smeštaja i viza, ekipa je zatražila novčanu pomoć građana kako bi, u okviru ovog događaja, predstavila svoju ideju i projekat “Food Inhalator”. Đacima je bilo neophodno 1.566.000 dinara, a zahvaljujući donatorima i Vladi Srbije, Privrednoj komori Srbije i Univerzitetu u Kragujevcu, sredstva su prikupljena.

“Food Inhalator” je zasnovan na malom uređaju kojim se pojačava ukus hrane kod osoba koji imaju oslabljena čula ukusa i mirisa ili astronauta.

Iza ovog pronalaska stoji 7 mladih izumitelja: Anja Mijailović, Marta Špica, Ivan Grego, Dunja Mihajlović, Milica Todorović, Milutin Milojković i Mihailo Šundović.

U svom radu imali su svesrdnu podršku jedne od 50 najboljih nastavnika sveta prema izboru Global Teacher Prize, Katarine Veljković. Zajedno sa njom timske aktivnosti realizovale su i profesorke Ljubica Mudrić-Staniškovski, Ana Stanković i Marina Jelenić.

Fondacija FIRST je 1999. godine u saradnji sa Lego Education osmislila i pokrenula program FIRST Lego League (http://www.firstlegoleague.org/) sa ciljem da decu od 9 do 16 godina zainteresuje za nauku, tehniku, inženjerstvo i matematiku. Tokom godina, program je postao izuzetno popularan i počeo je da se širi po celom svetu. Trenutno učestvuje 98 država.

Fiat na elektro-pogon inspirisan Teslom – našim naučnikom ili američkom auto-kompanijom?

Foto: Wikipedia/Norbert Aepli, Switzerland, Geneva Motor Show
Foto: Wikipedia/Norbert Aepli, Switzerland, Geneva Motor Show

“Fiatovo novo vozilo na elektro-pogon treba da zamislimo kao savremenog Teslu”, izjavio je Olivje Fransoa, direktor marketinga, “primamljivog stila, ‘neopterećujućeg’ koncepta i pojave koja čini da vozač četvorotočkaša deluje opušteno, prefinjeno i oplemenjeno.”

Iako ne verujemo da je navedenom rečenicom ciljao na svog američkog konkurenta, kompaniju Tesla u vlasništvu Ilona Maska, u ovo možemo da budemo sigurni tek nakon predstavljanja modela 500e na Ženevskom sajmu automobila 2020. godine.

Italijanski auto-proizvođač je potvrdio da će se naredna generacija Fiata 500 kretati isključivo “na struju”.

Pored električnog pogona sa baterijama, proces poboljšanja modela uključivaće i njegov redizajn. Električni 500 biće okosnica Fiatove transformacije u preduzeće s fokusom na proizvodnju malih elektromobila namenjenih gradskoj vožnji.

“Automobil će ostati veran svemu što znate o 500, ali će biti potpuno nov. Radikalno drugačiji ispod karoserije, no prepoznatljivih dimenzija i proporcija”, najavio je Fransoa.

Fiat 500 se prodaje još od 2007. godine i, uprkos tome, je i dalje tražen. U toku prethodne godine, globalnom voznom parku se pridružilo gotovo 200 hiljada ovih četvorotočkaša, što predstavlja rekord u jedanaestogodišnjem životnom veku modela.

Upravo zbog njegovog karakterističnog izgleda i izgrađene reputacije, Fiat je uveren da je iskorak u elektromobilnost izvodljiv. “Ljudi vole 500. Neki će kupiti i električnu varijantu, iako im nije neophodna. Nećemo izgubiti mušterije krećući se samo pomoću električne energije”, kazao je direktor marketinga.

Jelena Kozbašić

Naše razbuđivanje, šteta za životnu sredinu!

Šolja kafe
Foto-ilustracija: Unsplash (Kous9)

Ukoliko svoje jutro počinjete kafom, niste jedini – skoro petina sveta uživa u ukusu ovog napitka svakog dana, što kafu čini najpopularnijim pićem na svetu, ukoliko izuzmemo vodu. Međutim, načini na koje dolazimo do svoje dnevne doze kofeina nisu uvek toliko zeleni. Ovo je nešto o čemu se kod nas malo govori, ali je u svetu odavno pokrenuta tema koja, čini se, polako, ali sigurno, dolazi do ušiju javnosti. Početkom 2016. godine u Hamburgu je zabranjena upotreba jednokratnih pakovanja kafe, kao što su čaure (pods) i kapsule (capsules), a koja su do tog trenutka predstavljala osminu kafa popijenih u Nemačkoj na dnevnom nivou, navodi BBC.

Šolja kafe
Foto-ilustracija: Unsplash (Kous9)

U periodu od 2011. do 2016. godine, stopa rasta prodaje kapsula kafe bila je 5,6 puta viša u odnosu na stopu rasta prodaje samog napitka, što znači da je broj pojedinačnih pakovanja rapidno porastao. Kao glavni razlog za uvođenje restrikcije na prodaju kapsula hamburške vlasti su navele smanjenje količine otpada, koja kod pakovanja u kojima se nalazi samo jedna doza kafe predstavlja veliki problem. Imajući u vidu da se na pakovanje 5 grama kafe, koliko je potrebno za jednu šolju, utroši 3 grama materijala, najčešće smeše aluminijuma i plastike, jasno je i zašto su se odlučili na ovakav potez.

Kapsule kafe je prilično teško reciklirati, što ostaci kafe u kapsulama nakon pripreme nimalo ne olakšavaju, a pri čemu većina potrošača nije informisana o mogućnosti reciklaže ovakve vrste pakovanja. Alternativu ovoj smeši je teško naći, pre svega zbog toga što je kafu potrebno zaštititi od direktne izloženosti kiseoniku iz vazduha, te je neophodan materijal koji će omogućiti da atmosfera azota u kojoj se kafa pakuje ostane izolovana od okoline. Međutim, različiti materijali se ispituju u cilju pronalaženja bolje opcije, pri čemu veliku podršku imaju pakovanja kompanije Philips u kojima je plastika zamenjena filter-papirom, ali i pakovanja u vidu sličnih, biorazgradivih materijala.

Glavni razlog za potragu za novim materijalima je sledeći – veliki broj ljudi u svetu do kafe dolazi upotrebom kapsula, čak se pretpostavlja da će do 2020. broj prodatih kapsula kafe na godišnjem nivou biti veći od broja prodatih kesica čaja za isto vreme! Ljudi koji koriste kapsule su na svoju mašinu u kuhinji već navikli, i bilo bi jako teško odjednom ih osloboditi te navike. Zato bi pronalazak novog pakovanja bio pozitivan rezultat kako za potrošače, tako i za planetu.

Ponovo, zašto dovodimo sebe u situaciju da moramo da rešavamo probleme koje sebi pravimo? ,,Ponekad se osetim loše što sam to ikada uradio”, govori Džon Silvan, izumitelj najpoznatijeg brenda kapsula kafe u Americi, K-Cup, zbog kojeg su izbili i protesti u SAD pod sloganom Kill the K-Cup (ubiti K-Cup).

A da li je moralo doći do toga, i koja je cena koju plaćamo u zamenu za razvoj tehnologije?

Autor: Tea Danilović

Izvor: Eko Blog

Kako izgleda olimpijska baklja od recikliranog aluminijuma? (VIDEO)

Foto: Tokyo 2020

Nakon što smo imali priliku da vidimo zlatnu baklju Dejvida Bekama iz 2012. godine, kao i Chelles & Hayashi baklju iz 2016. iz Brazila, možemo da uživamo u predivnom remek-delu koje je inspirisano još divnijim cvetom, a nastalo je kao delo Tokujina Jošioke.

Foto: Tokyo 2020

Visoka 71 cm, baklja namenjena Olimpijskim igrama 2020. godine sastoji se iz pet sekcija – svaka od njih je savijena tako da nas podseća na motiv sakura cveta.

Foto: Tokyo 2020

Baklja je kreirana od aluminijunskog konstrukcionog otpada, dobijenog od privremenih stambenih jedinica izgrađenih tokom velikog zemljotresa i cunamija koji su zadesili Japan pre osam godina. Kao svoje finalne detalje je dobila roze zlatnu boju.

Genijalni uređaj za paljenje takođe je napravljen od istog aluminijuma i tehnologije koji se koriste za konstrukciju slavnih japanskih metak vozova.

Ova baklja će biti korišćena tokom ceremonija, a zvanično će debitovati tokom sezone cvetanja sakure u martu.

Komentarišući svoju ekskluzivnu kreaciju, Jošioka je izjavio: “Dizajn je počeo da nastaje kada sam crtao simbole cveta sa decom u ovom delu zemlje koji se oporavlja. Cvetovi koje su oni crtali su bili živahni, kako bi simbolizovali scene gde se ljudi oporavljaju od katastrofe. Imao sam za cilj da kroz svoj dizajn čitavom svetu predstavim njihovu snagu. Sledeće godine, Olimpijski plamen će proći kroz Japan, baš kao i sakura, osvetljavajući nam put.”

Više informacija pronađite na sledećem linku: https://tokyo2020.org/en/special/torch/olympic/design/.

Izvor: Lux Life

“Srbija je zemlja rasipničke energije”

Foto-ilustracija: PR služba FPN-a
Foto-ilustracija: PR služba FPN-a

Predavanje na temu “Ekološki problemi i obnovljivi izvori energije u Srbiji”, na kojoj su govorili predsednik Zelene stranke i poslanik u Narodnoj skupštini Goran Čabardi, dekan Šumarskog fakulteta prof. dr. Ratko Ristić i savetnik državnog sekretara za zaštitu životne sredine Goran Mitić, održano je na Fakultetu političkih nauka.

“Situacija je mnogo ozbiljnija nego što nam je predstavljeno”, rekao je na početku predsednik Zelene stranke Goran Čabradi.

On je rekao da je javnost nedovoljno upoznata sa egzaktnim podacima o zagađenosti vazduha, vode, zemljišta, iako su nam ti podaci Ustavom garantovani. kao i da političke i intelektualne elite ne insistiraju na podizanju ekološke svesti.

Učesnici su se saglasili u tome da je javnost mnogo više danas zainteresovana za temu zaštite životne sredine nego što je bila pre par godina i da se te teme javljaju u medijima, kao i da je pozitivno to što su predstavljene u Skupštini.

“Srbija je zemlja rasipničke energije i podaci koji govore u prilog tome su zabrinjavajući”, naveo je Goran Mitić iz Ministarstva za zaštitu životne sredine. On je upozorio da još uvek nismo razvili neophodne tehnologije koje nalažu standardi Evropske unije.

“Kraj ove godine je rok kada bi Evropskoj uniji trebalo da se predstavi naša pregovaračka pozicija i kada će nam biti dostavljeno izuzetno ozbiljni zahtevi. Nepoštovanje direktiva EU u industriji je veliki problem koji mora biti rešen, da li kroz pooštravanje kazni ili na neki drugi način, uglavnom se moramo prilagoditi evropskim standardima” , objasnio je Mitić.

Profesor Ristić je rekao da edukacija o tome mora biti na mnogo višim nivoima i da je potrebna temeljna edukacija građana od kojih bi se stvorila kritična masa koja bi bila u stanju da nešto promeni. “Što se tiče samosvesti građana, čini mi se da je najviši nivo samosvesti upravo kod studenata koji se godinama unazad angažuju i organizuju akcije. Taj plemeniti poriv mladih ljudi koji rade u opštem interesu moramo da podržimo u svim kapacitetima”.

Foto-ilustracija: PR služba FPN-a

Učesnici su se dotakli i teme izgradnja mini hidroelektrana u Srbiji, a Mitić je najavio da će biti formirana komisija od strane nadležnih ministarstava koja bi trebalo da izvrši reviziju već postojećih mini hidroelektrana.

Profesor Ristić je rekao da je u većini zemalja u svetu ovaj koncept stigmatizovan zbog velikih ekoloških šteta a malo količine dobijene energije i da su rezultati istraživanja Šumarskog fakulteta pokazali da postoje mnogo bolji načini da se ulaže u proizvodnju obnovljive energije, kao što su geotermalni izvori, korišćenje biomase, solarne energije i slično.

Predavanje je organizovao Centar za kreiranje politika a moderator je bio student četvrte godine Fakulteta političkih nauka Nenad Spasojević.

Željka Vesić

 

Roze i zeleno su boje ljubavi

Foto: Đurađ Simić
Foto: Đurađ Simić

Šabac se nalazi u severnom delu severozapadne Srbije, prostire se na površini od 795 kvadratnih kilometara i ima oko 130 hiljada stanovnika.

Njegovi žitelji ponosno govore o varoškoj prošlosti – značajnim ustaničkim bitkama, prvoj osnovnoj školi u zemlji nakon turske vladavine, ekonomskom procvatu grada razorenog Drugim svetskim ratom, znamenitim ličnostima… Šapčani se diče i sadašnjošću – turističkim manifestacijama, najmasovnijim sportskim udruženjem u regionu i boemskim duhom zbog kog se Šabac simbolično naziva „malim Parizom”.

Da sva slava nije u prošlosti potvrđuje i projekat „Sava park” čija realizacija će doprineti ozelenjavaju 300 hektara na obali reke Save čime će Šapčani dobiti i utočište od gradske vreve.

Ko bi mogao da nam pruži bolji uvid u život u Šapcu od samog gradonačelnika? Nebojša Zelenović nalazi se na čelu grada od 2014. godine i kroz razgovor sa njim smo saznali više o kulturnom središtu Mačvanskog okruga.

EP: Po čemu se Šabac izdvaja od ostalih gradova u Srbiji?

Nebojša Zelenović: Šabac je po mnogo čemu neobičan grad za Srbiju. Samo se šabačka vlast odrekla dela vlasti i prebacila ga u ruke građana – Šapčani na neposrednom izjašnjavanju odlučuju kako će biti potrošen novac od poreza na imovinu. Posvećeni smo ulaganju u kulturu – više od svih srpskih gradova i opština, Šabac iz lokalnog budžeta izdvaja najviše u te svrhe, čak 7 odsto. Osim toga, jedini je grad u kom na vlasti nije vladajuća stranka.

EP: Grad Šabac ima ogromne poljoprivredne potencijale. Na koji način vlast ulaže u razvoj ovih kapaciteta?

Foto: Uprava Grada Šapca

Nebojša Zelenović: Navodnjavanje se pokazalo kao najisplativija ekonomska mera, što se najbolje videlo u slučaju proizvođača jagoda iz Pocerine. Šabački jagodari počeli su proizvodnju na nekoliko stotina hektara. Grad Šabac je 2008. godine rešio da im pomogne subvencionisanjem troškova kopanja dubinskih bunara. Kada su dobili osnovni uslov za kvalitetnu jagodu – vodu za navodnjavanje, počelo je širenje proizvodnje. Ona se trenutno prostire na više od 1200 hektara. Grad Šabac je svakom poljoprivredniku, koji je investirao u kopanje bunara, dao pola novca, odnosno 20 evra po dužnom metru. Od tada je iskopano više od 500 bunara, a šabački voćari tokom sezone od jagode zarade više od 15 miliona evra.

Godinama ulažemo i u poboljšanje genetičkog sastava stoke i ratarskih i povrtarskih kultura.

EP: Šabac je u poslednjih nekoliko godina imao niz projekata kojima je promovisao održivi razvoj. Koji projekti su aktuelni, a koji su tek u začetku?

Nebojša Zelenović: Najbolji primer promovisanja održivog razvoja je naš Plan detaljne regulacije „Sava parka”. Park koji se prostire u dužini od 4,5 km uz reku Savu biće uređen i izgrađen po ugledu na visoke svetske standarde održivosti. Planom obuhvaćeni objekti u određenom procentu moraju da koriste čistu energiju. Osmišljeno je da se drenaža terena obavlja sistemom kanala koji prate prirodan pad tla. Prečišćavanje otpadnih voda je rešeno bio-prečišćivačima. Kroz „Sava park” promovišu se održivi vidovi kretanja, boravak u prirodi i rekreacija. Najbitnija je činjenica da velike zelene površine povoljno utiču na uslove života u gradu.

Foto: Uprava Grada Šapca

Grad je usvojio i Odluku o izradi Plana održive urbane mobilnosti. Šabac je, uz Kruševac, pionir u ovoj oblasti. Planovi ove vrste prave se već duže vreme u Evropi, pa ćemo primeniti njihovu metodologiju. Promovisanje održivih vidova kretanja poput pešačenja, vožnje bicikla i smanjenja dominacije privatnih automobila na ulicama sniziće emisije ugljen-dioksida, poboljšati zdravlje stanovništva i životne sredine, a rezultat će biti lepše, prijatne i bezbedne ulice. Plan će dati rešenja za drugačije uređenje javnog prostora, promenu režima ulica, proširenje pešačkih zona, restrikciju korišćenja parkinga u uličnim profilima, uvođenje javnog prevoza i biciklističkih staza, ozelenjavanje ulica i povećanje bezbednosti svih učesnika u saobraćaju. Konačan cilj svih mera je povećanje kvaliteta života građana.

 

Pored toga projektom izolacije stambenih zgrada obuhvaćeno je više od 90.000 kvadratnih metara. JKP „Toplana-Šabac” planira realizaciju projekta daljinskog nadzora i upravljanja toplotnim podstanicama u daljinskom grejanju. Rezultat projekta su uštede u distribuciji toplotne energije, smanjenje potrošnje fosilnih goriva i smanjenje emisije ugljen-dioksida.

EP: S obzirom na to da je tema broja čista energija, recite nam kakve su procene kada je reč o potencijalu opštine Šabac na ovom polju?

Nebojša Zelenović: Grad je usvojio dokument Energetska politika grada Šapca. Njime je definisano da bi do 2050. godine Šabac trebalo da dostigne energetsku nezavisnost od fosilnih goriva što je u skladu sa strateškim dokumentima na nivou Srbije i u saglasnosti sa direktivama Evropske unije. Na raspolaganju su nam obnovljivi izvori kao sto su biomasa, geotermalna i otpadna energija i energija sunca. Njihove količine su dovoljne da grad do 2050. bude nezavisan od zagađujućih energenata.

EP: Da li grad Šabac ulaže u čistu energiju?

Nebojša Zelenović: Projekti u oblasti upotrebe biomase i otpadne toplote govore u prilog tome da ulaže. Treba napomenuti i projekat termoizolacije postojećih zgrada jer se energetske uštede mogu smatrati obnovljivim izvorom energije najvišeg potencijala. Na primerima termoizolovanih stambenih objekata dokazali smo da je moguće postići smanjenje utroška između 40 i 55 odsto. Računi za grejanje za stanove u toplotno izolovanim jedinicama u kojima vlasnici mogu da upravljaju sopstvenom potrošnjom su čak do 2,5 puta manji od računa u gradovima gde se grejanje naplaćuje paušalno i gde se ne radi na izolaciji.

Intervju vodio: Milan Zlatanović

Intervju možete u celosti pročitati u Magazinu Energetskog portala ČISTA ENERGIJA  decembar 2018 – februar 2019.

Subvencije za ugalj od gotovo 659 miliona evra u 2017. sprečavaju Srbiju u energetskoj tranziciji

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Državne subvencije za iskopavanje i sagorevanje uglja u Srbiji daju uglju neopravdanu prednost u odnosu na druge izvore energije i sprečavaju tranziciju prema održivom i efikasnom energetskom sistemu, pokazuje nova studija, objavljena 25. marta 2019. godine, koju je naručio Sekretarijat Energetske zajednice.

Država Srbija je, prema najnovijem istraživanju, tokom 2017. godine dala direktne subvencije u iznosu od 84,37 miliona evra, a indirektne u visini od 574,38 miliona evra – ukupno 659 miliona evra.

Zemlje zapadnog Balkana su u periodu od 2015. do 2017. godine direktno subvencionisale iskopavanje i sagorevanje uglja sa čak 504 miliona eura. Srbija je izdvojila čak 299,35 miliona eura u direktnim subvencijama za sektor uglja tokom tog perioda, ili skoro 100 miliona eura godišnje – što je najveći iznos među državama zapadnog Balkana.

Najveću korist od subvencija je imala PEU Resavica, dok je Vlada otpisala stare dugove Elektroprivrede Srbije i pružila podršku u obliku garancija za  uzimanje kredita za izgradnju TE Kostolac B3 i ugradnju filtera na druge termoelektrane.

Sveukupno, Srbija je u periodu od 2015. do 2017. subvencionisala ugalj skoro tri puta više nego obnovljive izvore energije, koji su dobili 102,4 miliona eura, iako je za očekivati da će podrška za obnovljive izvore energije porasti kada se budu pustile u rad još neke vetroelektrane pre 2020. godine.

Uz direktne subvencije, zemlje zapadnog Balkana daju i indirektne subvencije termoelektranama na ugalj. Prema studiji, zbir indirektnih subvencija u regionu je za 2017. godinu iznosio 1,06 milijardi eura. Najveći udeo u ovome su neplaćene emisije CO2, jer još uvek ni jedna država u regionu nije u obavezi da plati naknadu za emisije CO2, za razliku od članica EU. Prema studiji Energetske zajednice, Vlada Srbije je samo u 2017. godini propustila priliku da prikupi 484 milion eura u naknadama za CO2 koje se mogu upotrebiti za nove investicije u čistije izvore energije. Međutim, ne treba zaboraviti da će sve termoelektrane morati plaćati ovu naknadu već u roku od nekoliko godina, a najkasnije po ulasku u EU, tj. prema nekim naznakama do ovoga će morati doći i pre ulaska u EU.

“Srbija, kao i svaka zemlja zapadnog Balkana, mora poštovati pravila iz ugovora sa Energetskom zajednicom i Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, koja zabranjuju državne subvencije preko kojih određene firme stvaraju prednost na tržištu,” objasnio je Zvezdan Kalmar, predstavnik udruženja CEKOR.

“Ovo nije samo pitanje naših obaveza – važno je i za građane i za investitore da postoje jasna pravila koja stvaraju pravedne uslove na tržištu i sprečavaju bacanje javnih sredstava na zastarele tehnologije. Krajnje je vreme da Vlada Srbije prizna da je spaljivanje uglja za dobijanje električne energije stvar prošlosti i da se državna pomoć što više usmeri ka štednji energije, energetskoj efikasnosti i obnovljivim izvorima,” zaključio je Kalmar.