Katastrofalna cena uvoza struje: Šta smo sve mogli da uradimo sa milijardu evra?

Foto-ilustracija: Unsplash (Micheile Henderson)

U poslednjih godinu dana naša zemlja potrošila je preko milijardu evra na uvoz struje. Veleprodajne cene električne energije u svetlu energetske krize kretale su se zimus između 100 i 300 evra, a u pojedinim letnjim mesecima bile su još i više. Sa druge strane, samo godinu ranije to je bilo znatno jeftinije: od 30 do 60 evra. Izvesno je da će se u konačnom zbiru naći još na stotine miliona evra, piše Klima101.

Ipak, važno je istaći da troškove, kroz poreze, zapravo dotiraju građani.

Stoga ćemo danas pokušati da približimo tu za nas neopipljivu sumu – šta bismo mogli da uradimo sa milijardom evra da smo je investirali u zeleniju i čistiju sutrašnjicu?

U vetroelektranu Kostolac ulaže se otprilike desetina iznosa utrošenog za uvoz

Poređenja radi, EPS u izgradnju vetroelektrane Kostolac, snage 73 megavata, ulaže 114 miliona evra. Prema ranijim procenama, ova vetroelektrana, sa ukupno 20 generatora, proizvodiće 115 gigavat-časova električne energije godišnje, što je dovoljno za snabdevanje oko 30.000 srpskih domaćinstava.

Dakle, dosadašnji izdaci za uvoz struje mogli bi da pokriju izgradnju oko deset ovakvih vetroelektrana koje bi generisale preko 1.150 gigavat-časova u toku godine. Mada proizvodnja u vetroelektranama varira tokom godine, ovo bi, gledajući apsolutne brojke, bila dovoljna količina električne energije da se podmiri jedna trećina uvoza tokom kobnog zimskog perioda 2021/2022.

Srbija trenutno raspolaže sa 393 MW instalisanih kapaciteta vetroparkova koji na godišnjem nivou obezbeđuju količinu struje koju potroši u proseku 220 hiljada srpskih domaćinstava.

Sa druge strane, na osnovu ranih konsultacija u okviru Integrisanog nacionalnog energetskog i klimatskog plana (INEKP) predviđa se izgradnju vetroelektrana između 3.090 megavata i 4.870 megavata do kraja ove decenije, što znači da bi deset vetroparkova poput Kostolca obezbedilo do četvrtinu planiranih kapaciteta.

Naravno, treba imati u vidu da su ovo okvirni proračuni – te da se cene na tržištu menjaju iz meseca u mesec, kao i da su zbog inflacije poskupeli i vetrogeneratori, ali i da se očekuje stabilizacija cena u budućnosti.

Pročitajte još:

Milijarda evra – potencijal za sunčane kilovat-časove

EPS je planirao izgradnju svoje prve solarne elektrane Petka, snage 10 megavata, na spoljnom odlagalištu kopa Ćirikovac, takođe u Kostolcu. Međutim, u maju ove godine taj projekat je obustavljen, kako se navodi, zbog nedostatka novca, koji se povezuje upravo sa ogromnim troškovima za uvoz struje. Troškovi svakako ne bi bili toliko visoki da veleprodajna cena električne energije nije skočila i do deset puta.

Foto-ilustracija: Pixabay (atimedia)

Izgradnja jednog megavata solara prethodnih godina koštala je oko million evra. Ulaganjem milijarde evra mogli bismo da izgradimo solarne elektrane kapaciteta 1.000 megavata što je otprilike ekvivalentno ispunjenju dve trećine ambicija iznetih u INEKP-u – 1540 megavata.

Ono što građane verovatno još i više zanima jeste – koliko bi milijarda evra mogla da nam koristi u sticanju statusa kupca-proizvođača i izgradnji solarne elektrane na krovu? Istina je: mnogo više od aktuelnih državnih subvencija koje su 1,6 miliona evra – svota je raspoređena među 700 domaćinstava u 37 lokalnih samouprava, a pokriva se 50 odsto troškova sistema koji se kreću oko 4.000 evra.

Sa 625 puta više novca moglo bismo da pomognemo i do pola miliona srpskih porodica u njihovom putu ka potrošnji održive struje.

Zbogom zastarelim šporetima

Finansijska sredstva moguće je iskoristiti i za neutralizaciju drugih boljki koje muče naše društvo kao što je grejanje na neefikasne šporete. Naime, među izvorima energije za individualno grejanje u Srbiji najzastupljenije je ogrevno drvo, koje koristi oko 58 odsto domaćinstava. No, problem je njegova (ne)efikasnost: procenjena realna efikasnost grejanja uz pomoć ogrevnog drveta je tek oko 30-35 odsto. A povrh toga i ozbiljan doprinos zagađenju vazduha.

Prošle godine Priboj je načinio pozitivan iskorak i  pomogao da se zameni ukupno 76 individualnih ložišta na lokalnom nivou, od toga je za dvanaest socijalno ugroženih domaćinstava ulaganje potpuno pokrila Opština i Ministarstvo zaštite životne sredine, dok su tri šporeta donacija dve kompanije. Kako nam je otkrio direktor JP Toplana Priboj, novi eko-dizajn uređaji domaćeg proizvođača koštali su oko 530 evra, uz još oko 15 evra za unošenje i odvoženje (reciklažu).

„Stepen efikasnosti prema proizvođaču tog šporeta je 83 odsto, što spada u A+ klasu energetske efikasnosti. Korist je ta što efikasniji šporeti će manje potrošiti ogreva i na taj način će manje zagaditi životnu sredinu i uštedeće novac tako što će manje ogreva biti potrebno”, kazao nam je Janjušević.

Prema procenama Aleksandra Macure iz RES fondacije, u Srbiji postoji oko 100 hiljada individualnih ložišta sa niskom efikasnošću. Za 55 miliona evra za ova domaćinstva mogli bismo da u potpunosti pokrijemo troškove za nove eko-dizajn šporete čime bi se značajno unapredio kvalitet vazduha, ali i života u srpskim gradovima.

Čak i kada uzmemo u obzir poskupljenje, naš zamišljeni budžet nam dozvoljava i da odemo nekoliko koraka dalje u energetskoj tranziciji u grejanju te da najugroženijim stanovnicima osiguramo toplotne pumpe. Najviša cena nabavke i ugradnje toplotne pumpe vazduh-voda za porodičnu kuću, snage 12 kW, iznosi 4.800 evra – čak i u tom slučaju ostali bismo dosta ispod famozne milijarde.

Izvor: Klima101

slični tekstovi

komentari

izdvojene vesti