Home Blog Page 799

Kako napreduje rekonstrukcija šabačkog naselja Benska bara?

Foto: Grad Šabac
Foto: Grad Šabac

Prvi deo Ulice kneza Lazara je asfaltiran, a u drugom delu, kao u Ulici kralja Petra u toku su pripremni radovi. Asfaltiranju je prethodila zamena dotrajalih vodovodnih cevi i podzemne infrastrukture.

Ovi radovi deo su velikog projekta rekonstrukcije naselja Benska bara u Šapcu u okviru kog će biti potpuno rekonstruisano pet ulica, urađeno novo dečije igralište, česma, ali i trotoari i biciklističke staze.

Benska bara će biti moderno naselje u kom će biti privilegija živeti, očekuje gradonačelnik Nebojša Zelenović koji je posetio radove u ovom delu grada.

Foto: Grad Šabac

“Počeli smo rekonstrukciju naselja Benska bara. Ovaj projekat je vredan 200 miliona dinara. To je naš odgovor svima koji kažu da nema kapitalnih projekata u gradu. Urađen je početak ulice kneza Lazara sa novim trotoarima i novim asfaltom. Sada se nalazimo u Ulici kralja Petra koja će poprimiti potpuno drugačiji izgled, a dobiće i biciklističke staze, kvalitetan novi trotoar i više mesta za parkiranje. Takođe ova će postati dvosmera ulica i biće lakša komunikacija. Kroz Ulicu kneza Lazara će ići i nova linija gradskog prevoza na 20 minuta”, objasnio je gradonačelnik.

On je najavio da će svaka ulica dobiti dodatne zelene površine i drveće.

“Kroz ovaj projekat će biti rekonstrisano pet ulica, rekonstruisaćemo javne prostore i parkove u ovom delu. Ostale ulice koje će biti rekonstruisane su Ulica dr Andre Jovanovića, kneza Miloša i kralja Dragutina. To bi trebalo da promeni način na koji se odvija život u ovom delu grada, da imamo više mesta za parkiranje, bolji saobraćaj, javni prevoz, autobuska stajališta i više zelenila. Radeći ovaj projekat uspeli smo da zamenimo i dotrajale vodovodne cevi u onim delovima naselja gde je to bilo neophodno. Sada je to kvalitetna infrastruktura za vodosnabdevanje i sva ostala podzemna infrastruktura. Verujem da će do kraja aprila svi radovi u Benskoj bari biti završeni. Imaćemo jedno novo dečje igralište kod stare arteške česme i novu česmu te verujem da će biti privilegija živeti u ovom delu grada”, smatra Zelenović.

Izvor: Grad Šabac

Švajcarska ulaže 3,5 miliona evra u razvoj inovacija u Srbiji

Foto: NTP Beograd

Vlada Švajcarske Konfederacije doniraće u naredne četiri godine 3,75 miliona švajcarskih franaka (oko 3,5 miliona evra) za podršku daljem razvoju inovacija i širenje mreže naučno-tehnoloških parkova u Srbiji kroz projekat “Tehnopark Srbija 2 – podsticanje izvoza kroz razvoj tehnoloških parkova”.

Foto: NTP Beograd

Memorandum o razumevanju o implementaciji ovog projekta potpisali su juče u Naučno-tehnološkom parku Beograd ministar prosvete nauke i tehnološkog razvoja, Mladen Šarčević u ime Vlade Republike Srbije i ambasador Švajcarske Konfederacije u Srbiji, NJ.E. Filip Ge u ime Vlade Švajcarske Konfederacije.

Projektom se predviđa prenos modela, znanja i iskustava Naučno-tehnološkog parka Beograd (NTP Beograd) u Niš i Čačak kako bi se pomogao razvoj naučno-tehnoloških parkova u ovim gradovima i kako bi se osposobili da podrže razvoj inovacija u svojim regionima. Projekat se nadograđuje na prethodni, finansiran takođe od švajcarske vlade, uz čiju podršku je uspostavljen i razvijen prvi funkcionalni naučno-tehnološki park u Srbiji – Naučno-tehnološki park Beograd, u kome se sada razvija više od 70 startap i tehnološko razvojnih kompanija.

NJ.E. ambasador Švajcarske Konfederacije u Srbiji, Filip Ge, ukazao je da će saradnja između naučno-tehnoloških parkova u Beogradu, Nišu i Čačku u okviru novog projekta, doprineti regionalnom razvoju Srbije u oblasti inovacija, ohrabriti mlade za tehnološko preduzetništvo i povećati konkurentnost visokotehnološke industrije u Srbiji.

“Da bi se dodatno podstakao rast broja startapova, biće uspostavljena i posebna šema pre-seed finansiranja za startap kompanije u najranijoj fazi razvoja, a kroz različite obuke i podršku mentora, projekat će pružiti potrebna znanja i veštine za ubrzan razvoj njihovih inovacija i izlazak na globalno tržište. Švajcarski savezni institut za intelektualnu svojinu će takođe biti aktivan na projektu, jer će obezbediti potreban transfer znanja i pružiti dodatnu podršku u oblasti prava intelektualne svojine, što je oblast koju startapovi često potcenjuju”, najavio je ambasador.

Ministar prosvete, nauke i tehnološkog razvoja, Mladen Šarčević podsetio da je Vlada Republike Srbije izuzetno posvećena stvaranju uslova za razvoj nauke i ekonomije zasnovane na znanju.

“Gradimo naučno-tehnološke parkove u Novom Sadu i Nišu, uz dodatne objekte za NTP Čačak i NTP Beograd. Očekujemo da tehnološki parkovi u ovim gradovima budu uspešni kao ovaj na Zvezdari i zato nam je tako značajna ova  podrška švajcarske vlade – kako bi što pre postigli taj efekat. Sa nama su danas ovde i predstavnici gradova Niša i Čačka i obaveza je svih nas  da stvorimo uslove da mladi  ljudi mogu u svojim gradovima,  da ostvare svoje ideje,  da razvijaju svoje  startap kompanije, odnosno nađu posao i  praktično kod svoje kuće  – obezbede svoju budućnost”, kazao je Šarčević.

Gordana Danilović Grković, v.d. direktora Naučno-tehnološkog parka Beograd ukazala je da je najveći izazov 2015. godine kada je osnovan NTP Beograd bio kako najbrže moguće razviti uspešan tehnološki park u skladu sa iskustvima razvijenih zemalja i model prilagođen našim uslovima koji daje rezultate.

Foto: NTP Beograd

“Upravo u tome nam je pomogla Vlada Švajcarske Konfederacije. Sada je cilj da realizacijom novog projekta, u Nišu i Čačku dobijemo tehnološke parkove kao generatore razvoja za razvoj novih proizvoda i usluga koji se plasiraju širom sveta, da više stotina mladih prođe kroz naše programe, a švajcarska vlada je ovim projektom obezbedila pre-seed  finansiranje  za sto najboljih timova, odnosno 100 najboljih inovacija. Ono čega bi svi trebalo da budemo svesni je da prenos modela u ove gradove ne znači puko kopiranje i mnogo je više od toga i to je ono gde će nam biti ključna podrška švajcarske vlade – da obezbedimo kontinuirano učenje kolegama u Nišu i Čačku, kako bi na najbolji mogući način mogli da prepoznaju specifičnosti razvoja inovacija u svojim regionima i razviju tehnološke parkove po meri svojih sredina”, objasnila je ona.

Uspostavljanjem tehnoloških parkova razvijaju se generatori razvoja. Primera radi, kompanije članice Naučno-tehnološkog parka na Zvezdari, samo su u prethodnoj godini prihodovale 20 miliona evra, dok je ostvaren izvoz u vrednosti od 10,5 miliona evra. U okviru projekta „Naučno-tehnološki park Beograd – novi izvozni instrument Srbije“, kojim je Vlada Švajcarske Federacije prethodno podržala osnivanje i razvoj prvog tehnoparka u Srbiji, u NTP Beograd je obučeno 400 potencijalnih preduzetnika, 2.000 studenata je animirano za tehnopreduzetništvo, opremljena je i osposobljena za rad 3D Inovaciona laboratorija i razvijen je poslovni model za uspostavljanje i razvoj naučno-tehnoloških parkova i inkubatora u drugim regionima.

Jačanje podrške u ranoj fazi razvoja startap kompanija kroz novi projekat i prenos dokazanog modela NTP Beograd u regione prilagođavanjem lokalnim uslovima, doprineće daljem povećanju broja startapova i inovativnih tehnoloških kompanija podržanih od naučno-tehnoloških parkova u Beogradu, Nišu i Čačku.

Izvor: Naučno-tehnološki park Beograd

Nakon 33 godine od nuklearne katastrofe, u Černobilju okićena jelka

Foto: Screenshot (Twitter)
Foto: Screenshot (Twitter)

Od 1986. godine, kada se u gradu Pripjat u Ukrajini dogodila nuklearna katastrofa, život na tom prostoru, zahvaćenom radijacijom, kao da je stao. Ipak, vreme je itekako teklo, iako se njegova prolaznost tamo nije obeležavala prigodnim proslavama s obzirom na to da je područje relativno nenaseljeno. Tek nedavno, simbolično je okićena jelka – 33 godine nakon ovog nemilog događaja.

Kao ukrase, nekadašnji stanovnici su kačili porodične fotografije, ali i satove kao znak da grad ne umire, već se protokom vremena oživljava. To je bio njihov prvi povratak na svoje prošlo mesto stanovanja posle evakuacije.

Jaroslav Jemenljanenko, osnivač haba u Černobilju, je kazao da se život vraća u Pripjat, opisavši ga kao neobičan, neredovan i turistički. “Svaki dan, nekada opustošen grad vrvi od turista iz čitavog sveta. Dolaze kako bi učili o našoj istoriji koja je izmenila sled događaja na planeti”, objasnio je on.

Foto: Screenshot (Twitter)

Eksplozija černobiljske nuklearne elektrane se desila 27. aprila u 1 sat poslepodne. Do nesreće je došlo tokom testa na reaktoru 4. Kao uzroci navode se upotreba nedovoljno ispitane i nestabilne tehnologije, ali i ljudske greške. Operateri su testove vršili pod pritiskom rukovodstva i, kako bi ih ubrzali, zaobišli su čitav niz sigurnosnih procedura. U atmosferu je ispušten oblak radioaktivnih čestica koji se nadvio nad Ukrajinom, Belorusijom i Rusijom i zagadio ogromne površine.

Prema proračunima Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), oko 6,6 miliona ljudi bilo je izloženo radijaciji. Direktnih žrtava bilo je pedeset šestoro, a veruje se da je više od 9000 ljudi preminulo od raka zbog izloženosti radioaktivnom zračenju. Životinje su prestale da se razmnožavaju, a kod onih koje nisu, pojavile su se razne genetske devijacije. Borova šuma, koja se prostirala na četiri kvadratna kilometra u blizini elektrane, posle eksplozije dobila je tamnosmeđu boju i uginula. Zbog boje dobila je naziv “crvena šuma”.

Uprkos razornim posledicama po ljudsko zdravlje i stanje životne sredine, poslednji reaktor stavljen je van snage tek 2000. godine.

U nastojanjima da Černobiljska zona prestane da bude „crna rupa“ usred Ukrajine na preko 2.500 kvadratnih metara, vlada u Kijevu pokušava da privuče investitore za izgradnju solarnih parkova. Energetskim kompanijama priroda garantuje ogromnu količinu sunčevih zraka, a vlasti niske cene za najam zemljišta za gradnju „zelenih elektrana“ i dobru cenu kilovat-sata (kWh) proizvedene energije. Podsticaj za investicije takvog tipa predstavlja i već izgrađena mreža dalekovoda koja je nekada prenosila struju iz Černobiljske elektrane u veće ukrajinske gradove.

Jelena Kozbašić

Užičani traže referendum o MHE

Foto: Wikipedia/Vera Bukvić
Foto: Wikipedia/Bjoertvedt

U Skupštinu Užica stigla je inicijativa za raspisivanje referenduma na kom bi se stanovnici ovog grada na jugozapadu Srbije izasnili o izgradnji mini hidroelektrana (MHE). Inicijativu je podnelo udruženje građana “Užička odbrambena liga” koje, uz poruku da MHE uništavaju ekosistem, traži da Užičani odlučuju o tome da li im je potrebna izgradnja novih, ali i šta raditi sa već postojećim mini hidroelekranama.

“Sve bitne odluke za Užice moraju biti donete u lokalnoj srednini, a ne u Beogradu“, rekao je Aleksandar Ostojić iz udruženja “Užička odbrambena liga”. Na području Užica planirana je izgradnja 18 mini hidoelektrana, uglavnom na reci Đetinji i njenim pritokama. Dve već rade, a dve su nedavno izgubile građevinsku dozvolu jer nisu bile izgrađene u zakonskom roku.

“Kontrola nad dozvolama i gradnjom mini hidroelektrana je skoro nikakva kao i korišćenje vode bez poštovanja biološkog minimuma. U praksi vidimo da se rečice i potoci “zacevljuju” u mnogo većoj dužini i koriste pristupni putevi koji uništavaju ekosistem rečica. Nismo tako bogati vodom kako se to nekada učilo u školi, naprotiv. Zbog toga tražimo da se građani Užica izjasne da li nam je potrebna dalja izgradnja mini elektrana, i šta uraditi sa ovim elektranama koje već rade”, kaže Ostojić. Potvrđujući da je inicijativa za raspisivavanje referenduma stigla u Skupštinu Grada Užice, njen predsednik Branislav Mitrović kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) da će odbornici o njoj razgovarati u narednom periodu.

“Referendum je skup proces, a sa druge strane, mi u gradskoj vlasti smatramo da stručni ljudi moraju dati jasniji i konkretniji stav. Moramo da znamo da je do pre desetak godina iz tela Evropske unije krenula priča o obnovljivim izvorima energije, a sada se potpuno drugačije govori o mini hidroelektranama. I ja sam za to da ih ne treba graditi tamo gde nanose veliku štetu ekosistemima, i da moramo štititi životnu sredinu. Ne dolazi u obzir izgradnja u zaštićenim područjima, ali postoje i područja i vodotokovi na kojima izgradnja mini elektrana ne nanosi nikakvu štetu. To moraju proceniti stručnjaci. Svakako, ostaje da razgovaramo o inicijativi za raspisivanje referenduma”, navodi Mitrović.

Stručnjaci koji su učestvovali na tribini u organizaciji Unije studenata u Užicu i pokreta “Odbranimo reke zapadne Srbije” u Užicu ukazuju na štetu koju rad MHE čini za životnu sredinu, kao i na njihovu energetsku neopravdanost. Dekan Šumarskog fakulteta u Beogradu Ratko Ristić postavlja pitanje zašto se forsira koncept koji daje malo energije.

“Male hidroelektrane, kako im i ime kaže, proizvode jako malo energije i ako bismo ih napravili 856 prema onom nikad zvanično usvojenom katastru iz 1987. godine, ne bismo imali više od 2 do 3,5 odsto potrebne energije na godišnjem nivou. To bi, takođe, značilo da smo upropastili gotovo sve brdsko-planinske vodotokove, da smo ubacili u cevi preko 2.200 kilometara vodotokova, da smo uništili živi svet ekosistema tih područja”, rekao je Ristić. Prema zakonu, da bi referendum bio raspisan, potrebno je deset odsto potpisa građana Užica. Da bi referendum uspeo na njega mora da izađe više od 50 odsto građana.

Ukoliko bi inicijativa za raspisivanjem bila usvojena, a građani glasali protiv, svako dalje izdavanje dozvola za izgradnju MHE bilo bi kršenje zakona, ukazuje na to predsednik Upravnog odbora “Užičke odbrambene lige”, advokat Mihailo Krstić.

“Potrebno je da Skupština grada donese odluku o raspisivanju referenduma. Ukoliko donesu drugačiju odluku, to će govoriti o ljudima koji sede tamo da baš i nemaju najkvalitetniji odnos prema ovom problemu. Po donošenju odluke o referendumu, on se raspisuje u kratkom roku od 15 do 90 dana po sada važećem Zakonu o referedumu i narodnoj inicijativi. Ukoliko se građani Užica izjasne da nisu za dalju gradnju MHE, problem ćemo na ovaj način trajno rešiti, a ne kao do sada, od slučaja do slučaja” navodi Krstić.

Protesti meštana

Izgradnja mini hidroelektrane u selu Bioska iznad Užica, na Ročanjskom potoku, nedavno je odustavljena jer je investitoru istekla građevinska dozvola, ali i zbog protesta koje su organizovali meštani.

Foto: Wikipedia/Predrag Supurović

“Ljudima poručujem da se slobodno bune i da se obrate lokalnim skupštinama da se tamo raspravlja o malim hidroelektranama. Ako to neko ignoriše, izađite na barikade, ne dajte svoje reke jer na njih imate pravo. Šta o tome misli rekla je i struka i motika i svi su se izjasnili protiv, jedino država koja treba da sprovodi zakone ćuti. Ustav i svi zakoni su na našoj strani. Pustite samo da naše reke slobodno teku i biće sve u redu”, poručio je u Užicu Aleksandar Jovanović iz pokreta “Odbranimo reke Stare planine”. Užice je jedan u nizu gradova i regija u Srbiji čiji se stanovnici protive izgradnji mini hidoelektrana. Najveći otpor pružili su meštani staroplaninskog sela Topli Dol, gde je nakon protesta i blokada, investitor odustao od izgradnje.

“Svima je jasno da ovo mora da se spreči. I institucije u Srbiji poput Srpske akademije nauka, Inženjerske komore, nekoliko dekana prirodnjačkih fakulteta, kao i strane, uglavnom evropske institucije, poput Evropske komisije, pa i Evropske banke za obnovu i razvoj koja je započela ove projekte, svi oni zajedno, rekli su da su ovi projekti pogubni za prirodu i ljude koji žive pored svojih reka”, rekao je Jovanović.

Za sledeću godinu planirano je preispitivanje Prostornog plana grada Užica, koji za sada daje legitimitet dozvolama za izgradnju svih 18 mini hidroelektrana u tom gradu. Nekadašnji direktor užičke Direkcije za izgradnju Ivan Petronićević navodi da bi takva odluka mogla biti promenjena referendumom.

Izvor: Radio Slobodna Evropa

U Njujorku usvojen zakon koji će spasiti veliki broj ptica selica

Foto-ilustracija: Unsplash (贝莉儿 Danist)
Foto-ilustracija: Unsplash (Ben O’Bro)

Gradsko veće Njujorka sada zahteva da se staklene površine novih zgrada izmene korišćenjem materijala, što će ih pticama učiniti lakše uočljivim. Zakon „Bird friendly materials”, koji je velikom većinom glasova usvojen sredinom meseca, stupa na snagu u decembru 2020. i ima za cilj smanjenje smrtnosti ptica selica koje stradaju zbog zaletanja u staklene građevine. Novi zakon podržali su Američki institut arhitekata i Američko društvo za zaštitu ptica (American Bird Conservancy), kao i njujorška organizacija “Audubon”, koja već godinama štiti ptice u pet gradskih opština.

Zakon preporučuje upotrebu sinterisanog stakla

Zakon donosi skup smernica za dizajn i gradnju prilagođenih pticama koje preporučuju upotrebu sinteriranog stakla (sinter), na čijoj se površini nalaze keramičke linije ili isprekidane oznake. Očekuje se kako će upotreba takvog materijala visoke staklene građevine lakše učiniti vidljivim za ptice i smanjiti njihovo zaletanje u pročelja tornjeva. Nov zakon će se primenjivati na sve novogradnje i izmene postojećih staklenih zgrada, ali i na sve nove konstrukcije izgrađene na zelenim krovovima bez obzira na visinu zgrada.

Zabrinutost za sigurnost ptica selica u SAD-u

Prema procenama Američkog društva za zaštitu ptica, svake godine na severnoameričkom kontinentu zaletanjem u stakla visokih zgrada strada 600 miliona ptica, dok je njujorško društvo “Audubon” ustanovilo da tako samo u Njujorku svake godine strada preko 90.000 ptica. Ranije ove godine bilo je reči o istraživanjima koja su otkrila da stakleni tornjevi u SAD-u godišnje ubiju na milione ptica, a procene se kreću od 100 miliona do čak jedne milijarde ptica.

Gusto naseljena i izgrađena urbana područja Njujorka i Čikaga navedena su kao najsmrtonosnija za ptice selice jer se nalaze na njihovoj glavnoj migracionoj ruti. Visoki stakleni tornjevi predstavljaju poseban problem jer presecaju smerove kretanja ptica, a njihova veštačka rasveta i reflektujuće površine često zbunjuju ptice.

Foto-ilustracija: Unsplash (Barth Bailey)

Jedno od novijih istraživanja uzroka pada populacije ptica za 29 odsto na severnoameričkom kontinentu (čak 3 milijarde ptica u odnosu na 1970. godinu), uz klimatske promene i gubitak prirodnih staništa i izvora hrane, kao glavni uzrok navodi upravo njihovo zaletanje u stakla. Stoga su brojni severnoamerički gradovi doneli smernice za građevinski sektor kako bi izgrađenu urbanu okolinu učinili sigurnijom za ptice selice.

Podsetimo se, San Francisko je bio prvi veći grad u SAD-u koji je 2011. godine usvojio standarde za zgrade sigurne za ptice. Vodič za dizajn Odseka za planiranje San Franciska savetuje koje vrste stakla odbijaju ptice, a u njemu se navodi i kako su za ptice opasne sve zgrade u krugu 90 metara od njihovog urbanog utočišta. Američka savezna država Minesota i neki manji kalifornijski gradovi takođe su doneli slične pravilnike. Kanadski Toronto je takođe objavio svoj vodič s „najboljim primerima za izbor stakla prilagođenog pticama“. Vodič je objavljen još 2007. godine, a primenilo ga je još nekoliko gradova širom Severne Amerike, čime se Toronto potvrdio kao vodeći grad u području zaštite ptica.

Izvor: S.F./Ekovjesnik

Porast broja leptira, moljaca i vilinih konjica u Britaniji

Foto: Wikipedia/Laitche
Foto: Wikipedia/Jean-Pol Grandmont

U Britaniji je ova godina koja se polako bliži kraju bila veoma pogodna za određene vrste, poput leptira, moljaca i vilinih konjica. Kako je procenio Nacionalni fond Velike Britanije, toplo vreme i vlaga uticali su na priliv migratornih leptira. Ipak, suša i požari u nekim delovima zemlje otežali su opstanak planinskim zečevima, kao i vodenim voluharicama i pojedinim vrstama žaba.

Ipak, najprimetnija je navala leptira, i to različitih vrsta, te su se širom zemlje mogli videti plavi leptir, kao i leptir čkaljevac, koji je i najčešči u Britaniji. Inače, čkaljevci su migratorna vrsta koja naseljava gotovo čitav svet, izuzev Južne Amerike. S proleća doleću iz Afrike i Male Azije u Evropu.

Populacija plavog leptira se tokom godina uvećavala, ali u zimskim uslovima je retko opstajala. Ove zime je i to drugačije, te se veruje da im odgovara temperatura.

Susreti sa ovim vrstama u ovakvom, drugačijem broju nego ranije, jesu jedna od posledica klimatskih promena.

S jedne strane, svakako se porast broja određenih vrsta može smatrati pozitivnom promenom, ali svaka promena sa sobom nosi i određene izmene u čitavim ekosistemima, te utiče i na kvalitet zemljišta, kao i potencijalnu pojavu invazivnih vrsta i negativan uticaj na domaće vrste.

Foto: Wikipedia/Peter Trimming

Veliki procenat smrtnosti zabeležen je kod morskih ptičara, čija se populacija tokom godine prepolovila.

Primećeno je ranije mrešćenje, što pokazuje da riblji svet pokušava da se prilagodi promenama.

Ovo je bila godina procvata trave, ali i to je izazvalo određene probleme za divlje cveće, kao i posledično za oprašivače.

Mnoge vrste se povlače sa nekadašnjih staništa koja su promenjena zbog globalnog zagrevanja. Stručnjaci veliku opasnost vide u verovatnoći da tokom narednih godina možemo svedočiti izumiranju brojnih vrsta, čak i onih za koje još uvek nije ustanovljena ugroženost.

Jelena Cvetić

Gotovo 140.000 evra uloženo u dečija igrališta u Podgorici

Foto: Glavni grad Podgorica
Foto: Glavni grad Podgorica

Gradonačelnik Podgorice dr Ivan Vuković i direktorka gradskog preduzeća “ZeleniloDaca Popović, sa saradnicima, obišli su danas jedno od šest novih igrališta na području grada, u Ulici Vasa Raičkovića.

“Danas imamo zadovoljstvo da konstatujemo da su u susret narednoj godini zajedničkim snagama gradska uprava i gradska preuzeća izgradili, odnosno rekonstruisali šest dečijih igrališta u različitim delovima grada. Upravo je to ono na šta se vrlo ćesto žale naši sugrađani kada komentarišu situaciju u gradu, pa ćete vrlo često čuti da ne postoji dovoljan broj dečijih igrališta. Naš utisak je nešto drugačiji, mi mislimo da ih ima dovoljno, ali da možda stanje u kojem se igrališta nalaze ili u kojem su se nalazila nije bilo zadovoljavajuće. Upravo zato smo rekonstruisali jedan broj njih i u te svrhe opredelil gotovo 140.000 evra. Igrališta su rađena po najsavremenijim standardima, koji važe u ovoj oblasti.

“Ugrađivali smo modernu i za decu bezbednu tartan podlogu, što značajno poskupljuje te projekte i osim toga obnovili sprave i mobilijar i posadili oko 100 mladica, kako bismo nastavili sa praksom ozelenjavanja našeg grada. Ovo je rezultat timskog rada na nivou glavnog grada. Nažalost, ne možemo biti do kraja zadovoljni zbog odnosa koji jedan deo naše društvene zajednice ima prema tim objektima, jer se i dalje suočavamo sa problemom vandalizma. Oni pripadaju najmlađima, zato treba svi da se potrudimo da imamo civilizovan odnos prema ovom sadržaju“, istakao je Vuković.

„Slični projekti nastavljaju se i naredne godine, do kraja 2020. godine ćemo dobiti barem desetak novih ili rekstruisanih igrališta. Tu se priča oko uređenja zelenih površina ne završava. Kao što znate, u toku je realizacija projekta MIKRO020. Nedavno je uređen plato u Ulici Oktobarske revolucije, pre toga u Ulici Princeze Ksenije i koristim priliku da informišem javnost da ćemo vrlo brzo privesti kraju izgradnju novog parka na platou prekoputa gimnazije gde smo nedavno postavili i spomenik Ivanu Crnojeviću. Takođe, započeli smo i realizaciju projekata većeg obima poput raspisivanja konkursa za JPP za uređenje četiri park-šume na teritoriji ne samo glavnog grada, nego i Opštine Golubovci – Balabani i Beglaci, Tološka i Zlatička šuma, a samo u poslednja dva bi trebalo da bude uloženo preko milion evra“, zaključio je gradonačelnik.

„Samo u poslednjih nekoliko meseci u Bloku VI smo izgradili potpuno novo dečje igralište i kompeltno rekonstruisali dečje igrališe u Ulici Vasa Raičkovića i u Ulici Serdara Jola Piletića, igrališta su opremljena bezbednom podlogom da bi se deca bezbrižno igrala, sprave su od metalne konstrukcije kako bi im bio duži vek upotrebe.

Foto: Glavni grad Podgorica

Radovi koji su prethodili postavljanju tartana i dečijeg mobilijara su takođe značajni – od obeležavanja površine, preko skidanja površinskog sloja, stavljanja ivičnjaka, betoniranja, tamponiranja itd. Pored toga, svako igralište je pratila i ugradnja parkovskog mobilijara, postavljanje klupa, a sva igrališta smo oplemenili određenim vrstama stabala. Vrednost igrališta u Ulici Vasa Raičkovića je 25.644 evra, Bloku VI 40.515 evra, Serdara Jola Piletića 19.211 evra, Bloku V 29.939 evra, Bulevaru Ivana Crnojevića 8.536 evra, Ulici Svetozara Markovića 12.0274 evra. Potrudićemo da se u narednoj godini i deci iz drugih delova grada stvorimo prostor za igru i zabavu. Još jednom želim da uputim apel građanima da čuvaju gradski mobilijar, jer smo ove godine uložili preko 20.000 eura u rekonstrukciju igrališta, a to su upravo sredstva kojima je moglo biti izgrađeno još jedno novo igralište“, zaključila je direktorka “Zelenila” Daca Popović.

Izvor: Glavni grad Podgorica

Zasadite svoju jelku posle praznika

Foto-ilustracija: Unsplash (Denisse Leon)
Foto-ilustracija: Unsplash (Mourad Saadi)

Javno komunalno preduzeće “Komunalac” pokrenulo je akciju “Sačuvajmo novogodišnje jelke” s ciljem da se probudi svest građana o važnosti očuvanja životne sredine.

“Zbog vesele, praznične atmosfere koju ukrašena jelka stvara, već decenijama ona je obavezan detalj oko kojeg se porodica okuplja u toku božićnih i novogodišnjih praznika. Prirodna jelka u dom unosi svežinu, lepotu i miris prirode.

Ukoliko ste se i Vi opredeli da novogodišnju čaroliju oživite uz pomoć prirodne jelke sa busenom, a nemate gde da je zasadite, nakon praznika ne treba da je bacite. Umesto toga, možete je doneti u Poslovnu jedinicu ‘Čistoća’, u ulici Bude Tomovića broj 7.

Komunalci će se pobrinuti da jelka nađe svoje mesto u prirodi. U prisustvu drveća značajno se unapređuje i kvalitet vazduha. Drveće vraća prirodne elemente staništa živog sveta u urbano okruženje, a to zajedno poboljšava kvalitet života stanovnika.

Ovo je prva akcija preduzeća ove vrste. Ako okitimo prirodnu jelku s busenom, a posle praznika je zasadimo u prirodi, na pogodno mesto, odnosno to umesto nas urade nadležni u JKP ‘Komunalac’, daćemo svoj lični doprinos očuvanju naše okoline”, navodi se u saopštenju preduzeća.

Izvor: Opština Vrbas

Lanac reciklaže

Foto-ilustracija: Unsplash (Zibik)
Foto-ilustracija: Unsplash (Raul De Los Santos)

Problem klimatskih promena i porast svesti o zagađenju planete, upravljanje komunalnim otpadom postaju sve važnija pitanja u razvijenim državama. Sakupljanje, razvrstavanje i reciklaža otpada postaju nekome unosan posao, nekome šansa za razvoj, a mnogima glavobolja. Uspešnim se smatraju zemlje koje godišnje recikliraju oko trećinu ukupnog otpada, ali organizacija sakupljanja i prerade sirovina može biti izuzetno komplikovan proces, zbog čega Kanada gubi desetine miliona dolara godišnje.

Tri decenije nakon uvođenja programa za reciklažu, istraživanja pokazuju da Kanada reciklira tek oko 9 odsto sakupljenog otpada. Provincija Britanska Kolumbija pre 6 godina započela je program kakav imaju mnoge evropske države, razvrstavanje reciklažnog otpada u nekoliko posebnih kontejnera, i trenutno ima najbolje rezultate u reciklaži.

Sve počinje od kontejnera sa posebnim oznakama za papir, plastiku, staklo ili ostatke hrane. Sve ima svoje mesto i da razvrstavaju otpad u obavezi su svi, kaže zakon.

„Postoje i alternativne metode sakupljanja kesa koje isto mogu da se recikliraju, mogu da se recikliraju pakovanja čipsa ili slatkiša, to su neke stvari koje nama nikad ne bi pale na pamet“, kaže Marija Veličković.

Gradska uprava organizuje odvoz kućnog đubreta, ali reciklažni otpad je briga privatnih kompanija koje jednom nedeljno prazne kontejnere i sadržaj odvoze na dalju obradu.

„Sad šta se sa njim radi zavisi, generalno u Vankuveru sva plastična pakovanja idu u istu vrstu smeća, a oni ih sortiraju, a šta se sa tim posle dešava to zavisi. Na primer, u Kanadi ne postoji fabrika za preradu papira, već se sve šalje u neka postrojenja u Americi, stiropor se šalje u Maleziju, jer oni od toga prave neku sirovinu koja se posle prerađuje, plastika se reciklira delimično ovde mada neki deo opet ide u Maleziju“, objašnjava Marija.

Izvoz reciklažnog materijala oslobađao je Kanadu većine tog otpada. Prošle godine, međutim, Kina, jedan od najvećih kupaca, prekinula je uvoz plastike za preradu, a isto planiraju Malezija i Filipini, nakon otkrića da je u tovarima reciklažne plastike iz Kanade pronađena i ona koja nije za ponovnu upotrebu.

Pogrešno razvrstavanje jedan od najvećih problema

Foto-ilustracija: Unsplash (Gary Chan)

Rešenja za skladištenje ili izvoz viškova nema, kao ni zvaničnog objašnjenja kako se u izvozu našlo i smeće kojem tu nije bilo mesto. Iako je pogrešno razvrstavanje jedan od glavnih uzročnika problema u reciklaži otpada.

„Mislim da oko 50 odsto ljudi ne brine zaista o tome, to kažem zato što vidim da ne ispiraju plastičnu ambalažu ili ne razvrstavaju đubre onako kako bi trebalo, pokušavaju da razvrstaju, ali možda zapravo i nisu sigurni gde šta ide, a sve to meni pravi dodatni posao i probleme“, žali se Metju Rosteski.

„Nisam baš oduševljen, ali ja volim da sve držim čisto i organizovano, ne mrzi me da to radim i sa đubretom“, navodi Ljubo Ivanov.

Muzičar u popularnom bendu, Ljubo ima imidž dobrog momka. Pa ipak, kada se doselio iz rodne Slovačke, ni uz najbolju nameru, nije bio siguran kako da pravilno razvrstava đubre.

„Prvi put sam bio zbunjen, ubacio sam jednu stvar u pogrešnu kantu, ali je na zidu u zgradi osvanula slika mog đubreta kao primer kako ne treba da se baca“, seća se Ljubo. Sliku je stavio upravitelj zgrade, jer lanac odgovornosti, podrazumeva da će novčanu kaznu platiti onaj koji đubre baca ili onaj ko je za zgradu odgovoran.

Uloga upravnika zgrada

Kao upravnik zgrade Metju mora da pregleda kante sa reciklažnim otpadom, da izbaci neprikladan sadržaj, iseče kutije koje zauzimaju prostor ili izvadi delove stakla iz kante za tegle i flaše koje nekoga mogu da povrede.

„Sa organskim đubretom imamo problem, morali smo da stavimo molbu na zid jer ljudi ubacuju ovde obične plastične kese, a ne biorazgradive, i to onda bude odbijeno, to ne žele da pokupe ljudi iz kompanije za odnošenje đubreta“, objašnjava Metju.

Dodatni problemi nastaju kada se takvo đubre ipak odnese. Sadržaj kante sa samo jednom plastičnom kesom ili kutijom od hrane ili kozmetike koja nije isprana, nije moguće reciklirati, pa kompanije koje su u obavezi da to čine, vrlo često takve, kontaminirane kontejnere isprazne na običnom đubrištu.

Stručnjaci predlažu donošenje zakona kojim bi proizvođači plastike bili odgovorni i za njenu reciklažu, a male korake preduzimaju gradovi poput Montreala koji je prvi zabranio upotrebu plastičnih kesa i Vankuvera, u kome će, do 2021. godine, osim kesa, biti zabranjena i upotreba plastičnih slamčica.

Ukoliko, ipak, ne bude velikih industrijskih promena nabolje, procenjuje se da će do 2030. godine Kanada izgubiti oko 11 milijardi dolara potencijalne zarade na preradi plastičnog otpada.

Foto-ilustracija: Unsplash (Alfonso Navarro)

Dodatni problemi nastaju kada se takvo đubre ipak odnese. Sadržaj kante sa samo jednom plastičnom kesom ili kutijom od hrane ili kozmetike koja nije isprana, nije moguće reciklirati, pa kompanije koje su u obavezi da to čine, vrlo često takve, kontaminirane kontejnere isprazne na običnom đubrištu.

Stručnjaci predlažu donošenje zakona kojim bi proizvođači plastike bili odgovorni i za njenu reciklažu, a male korake preduzimaju gradovi poput Montreala, koji je prvi zabranio upotrebu plastičnih kesa, i Vankuvera, u kome će, do 2021. godine, osim kesa, biti zabranjena i upotreba plastičnih slamčica.

Ukoliko, ipak, ne bude velikih industrijskih promena nabolje, procenjuje se da će do 2030. godine Kanada izgubiti oko 11 milijardi dolara potencijalne zarade na preradi plastičnog otpada.

Izvor: RTS

Amerikanci se sele iz obalnih područja pod udarom poplava izazvanih klimatskim promenama

Foto-ilustracija: Unsplash (Jonathan Ford)

Od 2013. godine, državne vlasti su u Vudbridžu, američkom gradu smeštenom na obali Atlantskog okeana, otkupile 145 kuća od njihovih prethodnih vlasnika. Razlog interesovanja za otkup? Rušenje! Samo ovog meseca uništeno je njih osam, a u predstojećem periodu nadležni organi planiraju da sa zemljom sravne još na desetine domova.

Foto-ilustracija: Unsplash (Ruslan Khadyev)

Prognozira se da će do kraja veka pojedini vudbridžski kvartovi biti delimično ili potpuno potopljeni usled porasta nivoa okeana. Uragan Sendi je još 2012. godine stanovništvu delova Nju Džerzija na niskim nadmorskim visinama probudio strah od nadolazeće vode.

Programom otkupa imanja u područjima u riziku od porasta nivoa mora, pod nazivom “Plavi hektari” (Blue Acres), su obuhvaćene savezne države Luizijana, Njujork, Teksas, Indijana, Viskonsin, Severna Dakota i druge.

Cilj Sjedinjenih Američkih Država je da na taj način skloni ljude i imovinu od opasnosti i da očišćeno tlo koristi kao sunđer koji bi upijao vodu.

“Kada pomislimo na katastrofu, obično nam padne na pamet neka veoma jaka oluja ili divlji požar, nešto što se događa naglo i brzo”, kazala je Bruk Maslo, biolog Univerziteta Rutgers. “I klimatske promene su katastrofa, ali se događaju usporeno”, objasnila je ona.

Prema tvrdnjama zastupnika odeljenja za zaštitu životne sredine Lerija Hajne, država je do sada izdvojila sredstva za otkup 1156 kuća, zaključila ponude za njih gotovo 1000 i demolirala njih 640.

Ipak, nijedan od otkupljenih poseda se ne nalazi pored okeana. Uprkos katastrofalnoj šteti pod naletom Sendi, to zemljište je previše vredno i niko od tamošnjih žitelja se nije prijavio za program.

Jelena Kozbašić

Vlada utvrdila Predlog pregovaračke pozicije za Poglavlje 27

Foto: Ministarstvo zaštite životne sredine
Foto: Ministarstvo zaštite životne sredine

Ministar zaštite životne sredine Goran Trivan je ocenio da je time ostvaren strateški cilj ministarstva – Srbija ide napred u oblasti zaštite životne sredine.

Ukazao je da je Poglavlje 27 najobimnije, najzahtevnije i najsloženije u pristupnim pregovorima Srbije sa Evropskom unijom.

Ministar se zahvalio svima, a posebno Evropskoj komisiji na podršci u pripremi pregovaračke pozicije koja je završena godinu dana ranije u odnosu na planirano.

Kolika je složenost i obimnost rada uložena u pripremu ovog dokumenta pokazuje i činjenica da dokument sadrži 1.600 strana.

Pregovaračka pozicija za Poglavlje 27 – Životna sredina i klimatske promene, zajedno sa svim relevantnim aneksima, koja je juče, 26. decembra, utvrđena na zasedanju Vlade Republike Srbije, u narednom periodu biće dostavljena Narodnoj skupštini na mišljenje.

Pregovaračka pozicija sadrži trenutni status prenošenja, institucionalnog okvira i sprovođenja za svaki od pravnih akata EU prikazanih u dokumentu, kao i planove za potpuno usklađivanje sa zakonodavstvom EU i sprovođenje zahteva iz Poglavlja 27.

Izvor: Ministarstvo zaštite životne sredine

Bezbedno i bezbrižno odrastanje bez petardi

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Pripadnici Komunalne milicije su juče, 25. decembra, u Osnovnoj školi „Vasa Pelagić” u Kotežu započeli akciju edukativnog karaktera pod nazivom „Bezbedno i bezbrižno odrastanje bez petardi”.

Cilj ove akcije je da se učenicima osnovnih škola na predavanjima i prezentacijama skrene pažnja na štetne posledice upotrebe pirotehničkih sredstava, kao i da se deljenjem edukativnih flajera roditelji upoznaju sa mogućim posledicama upotrebe pirotehnike.

Komunalni milicionari će u narednom periodu svakodnevno vršiti edukaciju osnovaca u beogradskim osnovnim školama sa željom da se najmlađim sugrađanima obezbedi bezbedno i bezbrižno detinjstvo.

Program edukacije biće održan i 26. decembra u OŠ „Miroslav Antić” na Čukarici.

Izvor: Grad Beograd

Stroža pravila za e-trotinete u Beču

Foto-ilustracija: Unsplash (Ernest Ojeh)
Foto-ilustracija: Unsplash (Mika Baumeister)

Od aprila sledeće godine važiće stroža pravila za iznajmljene električne trotinete u glavnom gradu Austrije, najavila je zamenica gradonačelnika Birdžit Hebajn. Nove mere trebalo bi da reše probleme poput velikog broja električnih trotineta u centru grada i neodgovornog ponašanja korisnika iznajmljenih trotineta koji ih ostavljaju na pločnicima i uz zidove zgrada, zbog čega je Beč dosad primio više od hiljadu tužbi od strane građana.

U budućnosti električni trotineti moći će da budu parkirani samo na pločnicima širine najmanje četiri metra, pri čemu neće smeti da budu oslonjeni na kuće ili zgrade. Biće izdata i pravila za ujednačenu raspodelu električnih trotineta za najam na gradskom području. U tu svrhu će Beč biti podeljen na tri zone, a u svakoj od njih kompanije za iznajmljivanje imaće na raspolaganju najviše 500 trotineta. Osim toga, te kompanije će radnim danima u roku od dva sata morati da uklone ili premeste nepropisno parkirane trotinete, a rok od šest sati imaće noću, nedeljom i tokom praznika. Do sada su za to imali četiri, odnosno dvanaest sati.

Ako to ne učine, gradske službe će ukloniti električne trotinete, a vratiće ih navedenim kompanijama uz novčanu naknadu. Kompanije koje se bave iznajmljivanjem moraće, takođe, da navedu jasna pravila za korisnike u svojim aplikacijama, a dužni su i da automatski ograne brzinu trotineta ako se vozač nađe u takozvanoj zoni susreta ili pešačkoj zoni u kojoj je dozvoljena vožnja ovim vozilom.

Foto-ilustracija: Unsplash (Vince Jacob)

Osim toga, biće određena određena područja u gradu u kojima će biti zabranjena vožnja, kao i parkiranje. U bečkom okrugu Nojbau testiraće se uvođenje posebno označenih fiksnih parkinga za električne trotinete, čime se nadaju  da će promeniti dosadašnje navike korisnika. Ako rezultati budu uspešni, oni će biti postavljeni i u ostatku grada.

Beč iduće godine namerava koncesiju tržišta za iznajmljivanje e-trotineta. Na području grada trenutno je prijavljeno deset firmi za iznajmljivanje e-trotineta koje raspolažu sa 9.000 vozila, što austrijska metropola želi da ograniči. Važno je da grad utvrdi određene kriterijume na osnovu kvaliteta prema kojima će donositi transparentne i pravedne odluke o tome kojim će kompanijama biti dozvoljeno iznajmljivanje električnih trotineta, poručila je zamenica gradonačelnika Hebajn.

Izvor: Ekovjesnik

Lepota i (ne)održivost poklanjanja

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Uprkos nedostatku snežnog pokrivača, odsustvu televizora u mom stanu na kom bih gledala Koka-koline reklame s Deda Mrazom u glavnoj ulozi i proređenom postavljanju pitanja “Gde ćeš za Novaka?”, mene je praznični duh obuzeo još 8. novembra kada sam na platformi YouTube prvi put preslušala karaoke verziju čuvene pesmice “Last Christmas”. Sto različitih glasova – i onih prijatnih i onih sličnijih mome u potpunom izostanku sluha, ritmike, a katkad i poznavanja teksta – čak dva meseca neizostavno dopunjavaju moje baterije za radovanje još jednom okretu Zemlje oko Sunca. Ostavljam vam link da proverite da li i će i na vas imati isti uticaj!

Znate, već dve godine radim u Energetskom portalu i pišem o zaštiti okruženja, a za tu oblast se interesujem nešto duže. Za nekog iskusnijeg moje “već dve godine” su “tek dve godine”, ali uzmimo u obzir da sam relativno mlada iako mojih 25 godina srednjoškolcima daje povod da mi persiraju :(

Lične traume na stranu, ovo pričam kako bih iznela svoje zapažanje za vreme rada na portalu.

Svest ljudi primetno postaje sve zelenija i posledično načini borbe za očuvanje planete ekstremniji. S dobrobiti budućih naraštaja na umu, pojedinci se odriču vožnje automobilom i putovanja avionom, izbacuju meso iz svojih jelovnika, donose odluku da nemaju decu, koriste isključivo prirodnu kozmetiku… Čak dižu ruke i od poklanjanja s objašnjenjem da ne žele da gomilaju nepotrebne predmete, potencijalno uvijene u plastične presijavajuće omote i posute mikroplastikom, ovaj – šljokicama, a svakako proizvedene s ogromnim ugljeničnim otiskom.

Foto-ilustracija: Unsplash (Nynne Schroder)

S obzirom na to da uživam da dajem i dobijam poklone, pogotovo u doba svežih početaka, to neće biti jedna od stavki na listi mojih novogodišnjih rezolucija. Od njenog sklapanja sam ionako odustala onda kada sam shvatila da će na kraju godine ona biti lista mojih starogodišnjih neuspeha!

Ipak, to naravno ne znači da se neću potruditi da darovanje i praznovanje protekne u znaku održivosti i odgovornog odnosa prema prirodnim resursima – i novcu.

1. All We Don’t Need for Christmas Is You

Najpre, ma koliko mi se dopadao džemper s jelenom okićenih rogova koji pritiskom na crveni nos peva “All I Want for Christmas Is You” (“Sve što želim za Božić si ti”), zaustaviću se rečima “All We Don’t Need for Christmas Is You” (“Sve što nam ne treba za Božić si ti”).

Hajde da darove za drage osobe biramo imajući u vidu njihove potrebe, umesto da se vodimo neodoljivošću neke stvari i tako upadnemo u zamku besomučnog konzumerizma koji šteti životnoj sredini i ne donosi dugoročno zadovoljstvo nikome (nikada nisam razmatrala da upišem filozofiju, prim. aut).

Ako težimo cirkularnoj ekonomiji, onda definitivno ne bismo mogli da poklanjamo nešto što je a priori smeće!

Foto-ilustracija: Unsplash (Fabien Barral)

2. Kućna reciklaža papira

Čestitka-za-posaditi je projekat u koji ću se uskoro upustiti tako da vam ne prenosim iskustvo iz prve ruke. Deluje mi prilično jednostavno pa verujem da nećete zabrljati ako pratite moja uputstva. Neophodni sastojci? Otpadni papir, voda i seme.

Nekoliko listova papira sa hrpe za bacanje iscepkajte na sitne komadiće. Prelijte vodom tako da se sav nakvasi. U pogađanju prave mere vodite se istim načelom kojim se vodimo u iću i piću na slavama – “bez preterivanja”. Smesu potom sjedinite u blenderu i dodajte joj seme cveća po izboru. Sledi još malo laganog mešanja kašikom. Dobijenu mešavinu prelijte u tepsiju ili neki drugi sud s ravnim dnom. Istanjite je do debljine kartona i ostavite da se osuši. Ostaje još jedino da ispišete lepe želje i predate “pelcer” u ruke srećnog dobitnika! Na njemu je da mu obezbedi plodno tle.

Sećam se da nam je nakon svakog rođendana dok smo bili klinci ostajala tona šarenih kesa i sjajnih omota i mašni. Pakovanje je nešto što je kratkog daha! Mislim da, barem kada je reč o vrećama i kutijama, ono postiže i određeni nivo cirkulisanja, mada postoji konstantan rizik da darove za nekoga ne stavimo u nešto što smo dobili upravo od njega.

Zbog selidbe od kuće, više nemam pristup tom ogromnom fondu. Međutim, neću da onoga ko prima poklon uskratim za osećaj iščekivanja dok ne ugleda ono što je dobio, te u te svrhe takođe upotrebljavam otpadni papir. Neki isti posao obave pomoću tekstila! Ako imam vremena i nalet kreativnosti, oslikam ga ili ukrasim trouglovima i krugovima napravljenim od raznobojnog kolaža. Umesto da ga izlepim selotejpom, paket uvežem kanapom ili učkurom iz dotrajale trenerke.

Uostalom, da li sam ja suviše škrta ili su zaista te proklete tričarije za pakovanje darova jednostavno preskupe? Dvesta i više dinara za kesu??? Za te pare ću radije doručkovati burek – dva dana zaredom.

Foto-ilustracija: Unsplash (Libby Penner)

3. Salvete od tkanine

Salvete od tkanine deluju kao samoobjašnjiva stavka.

Čak i da stavimo po strani spas drveća koje se seče kako bi se napravile one uobičajene, salvete od tkanine i dalje nad njima odnose ubedljivu pobedu. Zašto? Zato što je jednom moguće sanirati mnogo veći stepen musavosti.

4. Ne bacajte!

Život s nultim otpadom (ili barem s što manjom proizvodnjom istog) se, potencijalno kontraintuitivno, ne kreće od nule.

Vi trenutno posedujete određenu količinu dobara i nužnih zala, takoreći. U slučaju da se otarasite svega toga, bićete automatski desetinama-kilograma-bezvezarija-na-deponiji udaljeni od života s nultim otpadom.

Dakle, pre nego što počnete da dekorišete svoj dom tehnikom “uradi sam”, nemojte da zanemarite da u podrumu, na tavanu ili ispod kreveta verovatno imate uskladištene zalihe novogodišnjih ukrasa.

Jelena Kozbašić

Sađenje bukve na Povlenu i Maljenu

Foto: Wikipedia/Vladimir Pecikoza
Foto: Wikipedia/Boksi

Na lokalitetu Magleša na obroncima Povlena u poslednjih 4 do 5 godina osušio se veliki broj stabala smrče. Drveće starosti i do 80 godina dostiglo je svoj tehnički maksimum, a sušno vreme i bolesti doprineli su da ovaj prostor brzo ostane bez velikog dela šume.

“Akcija koja je bila u celoj Srbiji, a odnosila se na sadnju 50.000 sadnica, održana je i na Maglešu, a umesto četinara, posađene su autohtone vrste lišćara. Taj proces počeo je prošle godine, a nastavljen je i ove. To je obaveza svih nas, ne samo struke, a ovakvim akcijama doprinosi se da se okruženje ozeleni i učini prijatnijim,” kaže Vladimir Lazić, iz Šumske uprave Valjevo.

Petnaestak volontera iz Valjeva i Beograda učestvovalo je u akciji sadnje 1.750 sadnica na površini od 70 ari. Kao razloge zbog kojih su došli pre svega su naveli to što vole prirodu i, kako ističu, žele da daju svoj doprinos.

“Mi smo iz Planinarskog kluba “Avanturista”. Svi smo, pre svega, ljubitelji prirode i prvi put smo na jednoj ovakvoj akciji, ali često dolazimo na valjevske planine, Povlen i Maljen i imamo ovde dosta prijatelja. Veliko je zadovoljstvo kada zasadite drvo i kroz nekoliko godina vidite da se primilo i da raste i da će biti tu narednih 50 ili 60 godina”, kaže Goran Trbojević, član Planinarskog kluba “Avanturista” iz Beograda.

Umesto četinara posađeni lišćari

Umesto smrče, na području Magleša vratiće se stare autohtone vrste drveća i to bukva i gorski javor. U nekom manjem broju ostaće i četinari, više zbog vizuelnog efekta.

“Nakon česte seče u državnim šumama sledi sadnja novih sadnica i pošumljavanje je nešto što se mora više promovisati,” kaže Srđan Živić, šef Šumske uprave u Valjevu, i dodaje: “Ova akcija je pokrenuta sa ciljem da se poveća pošumljenost u Srbiji. Sada je ona 29 odsto, a cilj je da se dostigne 40 odsto. JP “Srbijašume” godišnje posade između 3 i 5 miliona mladih sadnica. Na Maglešu smo posadili jednogodišnje sadnice na površini od oko 70 ari, koji su opredeljeni pred početak akcije, ali se na tome neće stati,” naglašava Živić. Kada bi se pošumile sve površine kojima gazduju “Srbijašume”, podigla bi se šumovitost za 1 do 1,5 odsto.

Ogoljene površine u privatnom vlasništvu

Problem postoji sa površinama koje su ogoljene i koje treba pošumiti, ali su one u privatnom vlasništvu. “Srbijašume rade planski i kada se nešto poseče, zbog bolesti ili starosti drveta, kao što je slučaj na Maglešu, onda se taj prostor i pošumljava. Veliki problem predstavljaju klimatske promene. Nije to samo slučaj ovde i na Maljenu, ima dosta površina gde su se stabla osušila, ali se radi i na tome da se ta stara, osušena stabla poseku i da se posade nove, mlade sadnice.”

Foto: Wikipedia/Vladimir Pecikoza

Za pošumljavanje na Maglešu izabrani su lišćari umesto smrče, koja i nije originalno drvo ovih prostora. “Pre nekih osamdesetak godina ovde je veštački podignuta šuma u kojoj je zasađena smrča,” pojašnjava Živić.

“Ovo drveće dostiglo je svoj maksimum, a propadanje je počelo još 2012. godine, kada tri meseca nije bilo padavina, potom je krenula truležnica korena, koja je dodatno oslabila stabla, a na kraju se pojavio i potkornjak. Ono što je dobro je, da se uspelo na vreme reagovati da se spase drvna masa i na Maglešu, ali i na Maljenu. Sada smo u fazi pošumljavanja, bukva je autohtona vrsta ovih prostora, ona je već počela da osvaja ovaj teren, a sadnjom novog drveća, ubrzavamo proces pošumljavanja. Za nekih 40 godina potpuno će se promeniti vegetacija na ovom prostoru, polako će se potisnuti četinari. Biće to bukova šuma, nešto javora, graba. Lišćare koji su bili ovde nismo dirali,” zaključuje Živić.

Izvor: Agroklub

U Leskovcu su dodeljeni ugovori o projektima zaštite životne sredine

Foto: Grad Leskovac
Foto: Grad Leskovac

U Svečanoj sali Grada Leskovca danas su dodeljeni ugovori o finansiranju i sufinansiranju projekata iz oblasti zaštite životne sredine.

Grad Leskovac je preko Odeljenja i Fonda za zaštitu životne sredine ove godine izdvojio 3 miliona dinara za finansiranje 12 projekata.

U ime lokalne samouprave obratio se pomoćnik gradonačelnika Milan Stojković koji je nakon toga uručio ugovore:

„Kroz veliki broj aktivnosti u proteklom periodu pokazali smo da je jedan od prioriteta naše lokalne samouprave zaštita životne sredine. Naši krucijalni ciljevi su očuvanje i poboljšanje kvaliteta vazduha, kvaliteta vode, zemljišta, šuma.

Permanentno se radi na podsticanju programa i projekata ekološkog obrazovanja i jačanja javne svesti o pitanjima očuvanja životne sredine i održivog razvoja, izgradnja sistema upravljanja otpadom, unapređenja sistema informisanja.“

Ispred nagrađenih, obratila se Danijela Pavlović:

„Želela bih da se u ime Udruženja „Omladinci naselja Rade Žunić“ zahvalim gradu Leskovcu, gradonačelniku dr Goranu Cvetanoviću i Odeljenju za zaštitu životne sredine što su nam odobrili sredstva za koja smo aplicilari sa projektom „Pomozi prirodi, upravljaj otpadom“.

Svesni da je zaštita životne sredine prioritet društva, a da je za zaštitu životne sredine bitna svest ljudi, kao i pravilno odlaganje smeća, odlučili smo da konkurišemo i po projektu radimo na edukaciji za podizanje svesti stanovnika naselja Rade Žunić o reciklaži i sortiranju otpada.“

Izvor: Grad Leskovac