Home Blog Page 703

Bojazan od potencijalne ekološke katastrofe u okolini Zrenjanina

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Aktivisti Zelene stranke Zrenjanin ukazali su na ekološku katastrofu koja preti meštanima Mihajlova zbog stajskog đubriva koje danima gori na ulazu u to selo. Predsednik gradskog odbora Zelene stranke Aleksandar Jankov naveo je da su na samom ulazu u Mihajlovo zatekli užasan prizor, ogromne količine stajskog đubriva koje gori, a da meštani tog sela kažu da ih smrad koji se širi primorava da se zatvaraju u kuće.

Ukazao je i da se, prema rečima meštana Mihajlova, na tom imanju gomilaju velike količine đubriva, ali i otpada životinjskog porekla za šta, međutim, nemaju dokaz.

Jankov je naveo i da je lokalno vatrogasno društvo pokušalo da ugasi taj stajnjak, ali bez uspeha.

“Kako smo saznali, vlasnik ovog imanja je kompanija ‘Matijević’ te se stiče utisak da je vlasnik ove kompanije nedodirljiv jer su građani Srednjobanatskog okruga izloženi ekološkoj katastrofi gde god da postoji bilo kakav objekat ove kompanije”, kazao je on.

Iz Zelene stranke Zrenjanin poručili su da skreću pažnju kompaniji “Matijević” da posle izbora neće imati priliku da zagađuje životnu okolinu stanovnicima Srednjobanatskog okruga, jer će se, kako su istakli, boriti da Zrenjanin postane zeleni grad, grad budućnosti.

Izvor: Zelena Srbija

Ko stoji iza dva slučaja izlivanja nafte u Tivatskom zalivu u poslednjih 10 dana?

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Prethodni period u Tivtu obeležilo je nekoliko sjajnih dešavanja vezanih za zaštitu životne sredine. Primorski grad u Crnoj Gori je pristupio programu Zelene destinacije čime se svrstao među 200 turističkih odredišta u više od 50 zemalja sveta koja su posvećena održivom razvoju. Na plaži Kalardovo je na Svetski dan okeana (8. jun) podignuta prva ovosezonska Plava zastavica na crnogorskim kupalištima kao međunarodni simbol ispunjenja visokih ekoloških standarda. U toku je izbor najlepših zelenih površina, a povrh toga Tivat je povodom Svetskog dana zaštite životne sredine (5. jun) i Evropskog dana parkova (24. maj) zasadio divlje narandže.

Ipak, u gradu nije sve tako zeleno i plavo kao što se čini na prvi pogled. Zabeležene su i pojave koje su bacile mrlju na pozitivne vesti – i to ne bilo kakvu, već naftnu mrlju.

Prvo je krajem maja u akvatorijumu gradske lučice Kalimanj došlo do incidenta kada se u more izlilo dizel gorivo. Mrlja sa karakterističnim obeležjima – mirisom i bojama prosutog dizela – zahvatila je, prema pisanju lokalnih medija, površinu od oko 200 do 300 kvadratnih metara mora između čamaca i brodića meštana.

Čitava marina Kalimanj kojom upravlja Komunalno preduzeće Tivat je ograđena i pokrivena kamerama za video-nadzor, što je Upravi pomorske sigurnosti i upravljanja lukama Crne Gore (UPSUL) iz Bara i nadležnom inspektoru trebalo da olakša zadatak pronalaženja krivca. Nažalost, uzročnik nije uhvaćen.

U prošlosti se u Boku kotorsku, pored nafte, ispuštalo i ulje, kanalizacija i druge štetne materije, a negativna praksa se očito i nastavila.

Istog dana kada se na gradskoj plaži zavijorila zastava koja označava poštovanje zahteva za očuvanje okruženja, 8. juna, u Tivatskom zalivu su otkriveni novi slučajevi zagađenja dizel gorivom – najpre na istom mestu gde se desila prvopomenuta nesreća, a ubrzo nakon sanacije štete tamo, UPSUL je dobio obaveštenje o još jednoj naftnoj mrlji oko Ostrva cveća i ostrva Sveti Marko. Pretpostavlja se da je tom prilikom u more isteklo nekoliko desetina litara goriva.

Brod EKO-1 i gumenjak Porto Montenegra su očistili zaliv zajednički vukući plutajuću branu sa upijačima. Od inspekcije se očekuje da preduzme mere iz svoje nadležnosti i prekontroliše sva plovila usidrena oko Svetog Marka i vezana u marinama Solila i Airport Marina u uvali Brda, kako bi se pronašao počinilac.

Jelena Kozbašić

Proračun dnevne svetlosti u potkrovlju u par “klikova”

Foto: VELUX

Često se zapitate kako možete uneti neke izmene u prostoru u kom boravite. Šta bi bilo kada bismo vam rekli da unošenjem dovoljne količine svetlosti, vaš prostor može izgledati sasvim drugačije?

Foto: VELUX

Kako većina nas veći deo vremena provodi u zatvorenom prostoru, važno je osigurati što više dnevnog svetla u domu. Prirodna, dnevna svetlost ima niz prednosti za naše zdravlje i zato je vrlo važno da smo joj što više izloženi.

Foto: VELUX

Krovni prozori osiguravaju dvostruko više prirodne svetlosti od vertikalnih prozora iste veličine, pa samim tim značajno poboljšavaju osvetljenost prostorija.

Takođe, krovni prozori omogućuju dopiranje prirodnog svetla u inače mračne prostorije.  Ako prilikom uređenja enterijera dodate svetliji nameštaj i ofarbate zidove u svetlije nijanse, to može pomoći pri reflektovanju prirodnog svetla sa vaših krovnih prozora.

Kada klasični prozori nisu dovoljni, prozor za ravan krov može biti dobro rešenje jer će obezbediti dovoljno prirodnog svetla, pa će tako uneti život u centralni deo prostorije. Ako ostavite dovoljno prostora između nameštaja, stvoriće se dodatni prostor za širenje svetla. Više informacija o rasporedu prozora možete pronaći u VELUX-ovom besplatnom vodiču za uređenje potkrovlja.

Da li se pitate kako da svom potkrovlju obezbedite više svetlosti?

Količina potrebnog prirodnog svetla zavisi od veličine prostorije; Kada govorimo o odnosu podne površine i količine dnevne svetlosti, VELUX preporuka je da staklena površina prozora iznosi najmanje 10 odsto površine poda.

Foto: VELUX

Međutim, kako da na osnovu skice vaše prostorije u potkrovlju imate tačnu procenu koja optimalna količina svetlosti je potrebna, kao i kakav raspored prozora bi bio najbolje rešenje za zdraviji život?

Kompanija VELUX nam predstavlja uslugu Besplatna vizuelizacija dnevne svetlosti u vašem potkrovlju. Za sve vas koji imate u planu renoviranje potkrovlja, kupovinu kuće sa tavanom ili stana u potkrovlju ovo je odlična mogućnost da imate jasan prikaz kako vaša prostorija može izgledati obogaćena krovnim prozorima i dnevnom svetlošću. Sve to možete dobiti na vašu imejl adresu i imati sačuvano ukoliko planirate renoviranje u nekom narednom periodu.

Postupak za prijavu je jednostavan. Dovoljno je da na sajtu popunite formu sa vašim podacima, a VELUX stručnjaci će vas u roku od 5 radnih dana kontaktirati za skicu prostora i neophodne detalje o prostoru.

Dakle, potrebni elementi za proračun količine dnevne svetlosti:

  • Slobodno ručna skica prostorije/stana/potkrovlja u osnovi;
  • Tačne dimenzije unete u skici;
  • Slobodno ručna skica prostorije/stana/potkrovlja u vertikalnom preseku;
  • Tačne visine nadzidka, plafona i slemena unete na skici;
  • Ukoliko postoje prozori fasadni i/ili krovni – dimenzija prozora (visina i širina), pozicija prozora, parapet (visina od poda do prozora) i rastojanje od zida;
  • Vrsta krova (ravan, jednovodan, dvovodan);
  • Nagib krova – VELUX aplikacija Roof Pitch dostupna na Google play store, kao i na Apple store;
  • Orijentacija objekta (uneti strelicu koja označava sever na skici);
  • Grad/mesto u kojem se objekat nalazi.
Foto: VELUX

Kada VELUX stručnjaci dobiju sve podatke, sledeći korak je obrada istih i izrada skice sa predlogom ugradnje krovnih prozora pomoću programa VELUX Daylight Visualizer. Pored skica, dobićete i detaljne proračune o faktoru dnevne svetlosti za poslate skice. Sve informacije i proračune možete dobiti putem imejla ili poziva, ali o tome ćete se dogovoriti sa svojim konsultantom.

Ukoliko je vaša prostorija nepravilnog oblika, Daylight Visualizer će, zbog ograničenja, morati da je svede na pravougaonik radi lakšeg objašnjenja.

Vizualizacija je informativnog i savetodavnog karaktera, a mogućnost ugradnje predviđenog prozora potrebno je proveriti na licu mesta. Besplatne konsultacije možete zakazati OVDE.

VELUX-ov tim čeka vašu prijavu! ?

Izvor: VELUX

Gotovo 80 miliona evra za OIE, energetsku efikasnost i elektromobilnost u Hrvatskoj

Foto-ilustracija: Science in HD

„Nakon što su zbog pandemije koronavirusa naši programi bili na čekanju, tokom juna Fond za zaštitu okoline i energetsku efikasnost i službeno nastavlja sa svim planiranim aktivnostima. Do kraja godine građanima i privredi planiramo da dodelimo više od 600 miliona kuna bespovratnih sredstava“, najavio je direktor Fonda Siniša Kukić.

Do kraja godine, Fond za zaštitu za zaštitu okoline i energetsku efikasnost u Hrvatskoj putem javnih poziva i konkursa građanima i privrednim subjektima planira dodeliti više od 600 miliona kuna bespovratnih sredstava (gotovo 80 miliona evra). „Nakon što su usled posebnih mera zbog pandemije koronavirusa naši programi bili na čekanju, u toku juna Fond i službeno nastavlja sa svim planiranim aktivnostima. Novi nacionalni javni pozivi uglavnom se odnose na programe energetske efikasnosti“, kazao je Kukić.

Foto-ilustracija: Science in HD

Deo planiranih aktivnosti Fond je prilagodio trenutnoj situaciji pa je tako jedna od prioriteta i sanacija štete od zemljotresa. Konkretno, građanima Zagreba, kao i Zagrebačke i Krapinsko-zagorske županije, će se s do 8.000 kuna (oko 1.000 evra) sufinansirati kupovina kondenzacionih kotlova u kućama i stanovima pogođenim zemljotresom. Za sufinansiranje će biti dostupna onlajn prijava preko stranica Fonda. Očekuje se i nastavak sufinanciranja energetske obnove porodičnih kuća, nakon što je Vlada RH donela Izmene i dopune tog programa. Javni poziv sa svim uslovima sufinansiranja biće objavljen krajem juna, a građani će za prikupljanje i izradu potrebne dokumentacije imati vremena tokom leta jer će službeno primanje ponuda putem onlajn aplikacije započeti početkom septembra.  Postotak sufinansiranja će za sve građane biti 60 odsto, dok će ranjivim grupama građana Fond obnovu u potpunosti finansirati. Listu prioritetnih kuća za pojedina područja će izraditi i predložiti lokalni centri za socijalnu pomoć.

Posebni javni pozivi biće objavljeni za korištenje obnovljivih izvora energije u domaćinstvima i javnim ustanovama, ali i za porodična poljoprivredna imanja.

Foto-ilustracija: Unsplash (John Cameron)

Krajem juna i u prvoj polovini jula, Fond nastavlja i sa sufinansiranjem kupovine električnih vozila. Osigurano je po 22 miliona kuna (gotovo 3 miliona evra) za građane i isto toliko za pravne osobe, dok će dodatnih 10 miliona kuna (oko 1,3 miliona evra) biti uloženo u sufinansiranje punjača za električna vozila. Procedura prijave biće vrlo slična kao u prethodnih godina, a subvencije za kupovinu električnih automobila iznosiće do 70 hiljada kuna (oko 9,3 hiljade evra). Kako bi se podsticao dalji razvoj održive mobilnosti, u septembru se planira objaviti i javni poziv za sufinansiranje kupovine energetski efikasnih vozila na alternativna goriva za gradski prevoz vredan 100 miliona kuna (oko 13 miliona evra), te onaj za promociju projekata integrisanog i inteligentnog saobraćaja i razvoja infrastrukture za alternativna goriva na lokalnom i regionalnom nivou u vrednosti od 30 miliona kuna (gotovo 4 miliona evra).

Nastavlja se i s aktivnostima u sektoru zaštite životne sredine pa će osim komunalne infrastrukture na ostrvima biti sufinansiran i prevoz otpada na kopno. Takođe, kao nacionalni nosilac projekta nabavke kontejnera za odvojeno prikupljanje otpada koji se sufinansira iz strukturnih fondova, Fond nastavlja i s nabavkom i isporukom više od milion kontejnera za odvojeno sakupljanje otpada različitih veličina i zapremina hrvatskim gradovima i opštinama.

Izvor: Fond za zaštitu okoline i energetsku efikasnost

Korisnici IPARD podsticaja za ruralni turizam mogu dobiti od 5 do 300 hiljada evra!

Foto-ilustracija: Pixabay

Prvi Javni poziv za podnošenje zahteva za odobravanje projekta za IPARD podsticaje za diverzifikaciju poljoprivrednih gazdinstava i razvoj poslovanja objavljen je na internet prezentaciji Uprave za agrarna plaćanja. Rok za podnošenje zahteva je od 1. jula do 1. oktobra 2020. godine.

Foto-ilustracija: Pixabay

Predmet ovog Javnog poziva su investicije i prihvatljivi troškovi u ruralni turizam koji su dati u Listi prihvatljivih investicija i troškova za Prvi Javni poziv za Meru 7, koja je objavljena uz ovaj Javni poziv.

IPARD podsticaji utvrđuju se u procentualnom iznosu do 65 odsto vrednosti prihvatljivih troškova investicije, umanjenom za iznos poreza na dodatu vrednost. Korisnik IPARD podsticaja može da ostvari pravo na IPARD podsticaje u iznosu od najmanje 5.000 evra, a najviše 300.000 evra po zahtevu, bez obzira na ukupnu vrednost investicije.

Podnosilac zahteva po ovom Javnom pozivu može podneti samo jedan zahtev za odobravanje projekata, koji može da obuhvati jednu ili više investicija iz Liste prihvatljivih investicija i troškova za Prvi javni poziv za Meru 7.

Prvi javni poziv za podnošenje zahteva za odobravanje projekta za IPARD podsticaje za diverzifikaciju poljoprivrednih gazdinstava i razvoj poslovanja dostupan je na zvaničnoj internet stranici Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede http://www.minpolj.gov.rs/ i na zvaničnoj internet stranici Uprave za agrarna plaćanja na linku http://uap.gov.rs/javni-pozivi-ipard/.

Informacije u vezi sa raspisanim Javnim pozivom dostupne su na telefon Info-centra Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede 011/260-79-60 ili 011/260-79-61, kao i kontakt centra Uprave za agrarna plaćanja: 011/30-20-100 ili 011/30-20-101, svakog radnog dana od 7:30 do 15:30 časova.

Izvor: Uprava za agrarna plaćanja

Potrošnja opasnih hemikalija tokom prošle godine u Srbiji – više od milion tona

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Ukupna potrošnja opasnih hemikalija u 2019. godini iznosi 1.030.000 tona, što je za 37,3 odsto više u odnosu na 2018. godinu. Posmatrano prema klasi toksičnosti, najveće učešće u ukupnoj potrošnji zabeleženo je u klasi veoma toksičnih hemikalija, 63,2 odsto, zatim sledi klasa toksičnih, 29,1 odsto, štetnih, 5,7 odsto kancerogenih, mutagenih i toksičnih po reprodukciju 1,7 odsto i hronično toksičnih, 0,3 odsto.

Potrošnja opasnih hemikalija u sektoru Prerađivačka industrija u 2019. godini je 1.004.000 tona, od kojih je, prema oblastima delatnosti, najveće učešće u oblasti Proizvodnja hemikalija i hemijskih proizvoda – 92,4 odsto. Posmatrano po klasama toksičnosti, u ovom sektoru zabeležena je najveća potrošnja u klasi veoma toksičnih 64 odsto, toksičnih hemikalija, 28,3 odsto i štetnih hemikalija 5,6 odsto.

Metodološka objašnjenja o opasnim hemikalijama nalaze se na veb-strani Republičkog zavoda za statistiku: http://publikacije.stat.gov.rs/G2016/Pdf/G201620088.pdf.

Serije podataka o opasnim hemikalijama dostupne su od referentne 2009. godine u publikacijama Zavoda: http://www.stat.gov.rs/oblasti/zivotna-sredina/otpad-i-opasne-hemikalije/.

Izvor: Republički zavod za statistiku

Puštena u rad trafostanica “Kruševac 3”

Foto: EPS

U Kruševcu je puštena u rad rekonstruisana i dograđena trafostanica „Kruševac 3“ čime je „Elektroprivreda Srbije“ obezbedila kvalitetnije i stabilnije napajanje grada Kruševca i više od 50.000 korisnika. Investicija vredna 140 miliona dinara omogućila je i priključenje novih kupaca u centralnom i jugoistočnom delu grada, gde je već formirana nova stambeno-poslovna zona.

Foto: EPS

“Grad Kruševac je dobio novu trafostanicu napona 110 kilovolti, što je važno za Kruševac, građane, privredu i budućnost grada. U trafostanicu 110/35/10 kV ‘Kruševac 3’ ugradili smo najmoderniju opremu, uveli sistem daljinskog upravljanja, a imamo i mogućnost da dupliramo kapacitet ako zatreba. I ne samo to, u prenosni sistem električne energije u kruševačkom regionu EPS, EMS i ‘EPS Distribucija’ uložili su više od 32 miliona evra. Osigurali smo budućnost i Kruševac i ovaj kraj u 21. veku neće imati problem sa snabdevanjem električnom energijom”, rekao je Milorad Grčić, v. d. direktora JP EPS prilikom puštanja u rad TS „Kruševac 3“, u društvu Jelene Matejić, direktorke AD „Elektromreža Srbije“ i Jasmine Palurović, gradonačelnice Kruševca. Oni su najpre prisustvovali puštanju pod napon nove investicije EMS-a, visokonaponskog 110 kV podzemnog kablovskog voda dužine 5,6 kilometara, kojim je TS „Kruševac 3“ povezana sa EMS-ovom TS „Kruševac 1“.

“Bez stabilnog snabdevanja električnom energijom nema ni investicija, ni ulaganja ni novih radnih mesta. I zato smo se odlučili da baš u Kruševcu primenimo savremeno rešenje koje donosi stabilnost snabdevanja električnom energijom, ali predstavlja i osnovu za privredni i ekonomski razvoj”, istakla je Jelena Matejić, direktorka EMS AD.

TS „Kruševac 3“ sagrađena je pre oko 30 godina i EPS je prepoznao potrebu za povećanjem kapaciteta i nastavio dogradnju 2016. godine. Prva faza obuhvatila je rekonstrukciju i dogradnju postrojenja 10 kV, a druga faza dogradnju i opremanje postrojenja 110 kV i izgradnju 10 kV kablovskih vodova, ukupne dužine oko 20 kilometara. Povećana je instalisana snaga trafostanice – umesto nekadašnjih 16 MVA na 31,5 MVA, uz mogućnost da se udvostruči na 63 MVA.

“Ova velika investicija znači razvitak za grad Kruševac, napredak i nova radna mesta, kao i mogućnost da se obezbedi snabdevanje električnom energijom za svaku novu fabriku bez obzira na energetske zahteve. Zbog ulaganja EPS-a naši građani i privrednici osetiće boljitak i stabilnost snabdevanja električnom energijom”, rekla je Jasmina Palurović, gradonačelnica Kruševca.

Izvor: EPS

Pored meduza, morima plutaju ogromne količine Kovid otpada

Foto-ilustracija: Pixabay

Nakon što su pronašli velike količine jednokratnih maski i rukavice od lateksa koje morima plutaju poput meduza, aktivisti zaštitnici životne sredine upozoravaju da bi pandemija koronavirusa mogla da izazove i naglo povećanje zagađenja okeana plastikom, piše londonski Gardijan, prenosi Nova ekonomija.

Foto-ilustracija: Pixabay

Francuska neprofitna organizacija Mer Propre (Opération Mer Propre), čije aktivisti redovno sakupljaju otpatke duž obale Azurne obale, počela je da alarmira javnost još krajem prošlog meseca.

Sličnim istraživanjima ranije ove godine počela je da se bavi organizacija Okeani Azije (Oceans Asia), sa sedištem u Hongkongu, nakon što su se na nenaseljenim gradskim ostrvima pojavile desetine maski za jednokratnu upotrebu.

Ronioci su ispod mediteranskih talasa pronašli ono što aktivisti već nazivaju “Kovid otpadom” – rukavice, maske i boce u kojima se nalazilo sredstvo za pranje ruku, čaše za jednokratnu upotrebu i aluminijumske limenke.

„Otpad koji je pronađen i dalje ne predstavlja neke ogromne količine, ali brine nas činjenica da to otkriće nagoveštava novu vrstu zagađenja, koja bi mogla da postane sveprisutna nakon što su se milioni ljudi širom sveta okrenuli plastici za jednokratnu upotrebu u borbi protiv koronavirusa“, poručili su aktivisti te organizacije, uz želju da ljudi korišćenje rukavica zamene češćim pranjem ruku.

U godinama pre pandemije, ekolozi su upozoravali na opasnost koja preti morima i okeanima.

Prema proceni Ujedinjenih nacija, koja je rađena 2018. godine, čak 13 miliona tona plastike odlazi u okeane svake godine.

Samo Mediteran godišnje primi više od pola miliona tona plastike, ili više od 33 hiljade plastičnih flaša u minuti.

Izvor: Nova ekonomija

Zašto je izlivanje dizel goriva opasnije od izlivanja nafte?

Foto-ilustracija: Unsplash (Sergey Svechnikov)

U Rusiji je nedavno proglašeno vanredno stanje zbog izlivanja oko 5 miliona galona dizel goriva na severu zemlje, blizu arktičkog grada Norilsk.

Foto: Facebook (screenshot)

Izlivanje nafte izazvalo je ogromnu ekološku katastrofu kako se gorivo slilo u reke i u zemlju, predstavljajući pretnju za živi svet u okolini. Stručnjaci smatraju da će se posledice ovog događaja osećati decenijama.

Kako objašnjavaju, izlivanje dizel goriva znatno je opasnije od izlivanja sirove nafte. Sirova nafta se može očistiti pomoću dizalica i odgovarajuće opreme i na taj način ukloniti iz vode, dok je sa dizelom situacija nešto drugačija. U momentu kada se nađe u vodi, živi svet u njoj nalazi se u omotaču jakog ugljovodonika, zbog čega je opasnost od smrtonosnog ishoda viša, a šteta je daleko dugotrajnija.

Ipak, nije sigurno na koji način bi se ovo izlivanje u Arktik moglo razvijati i manifestovati. Pre svega, teže je ispratiti uticaj na ekosisteme, zbog samog pristupa ledenom području i ograničavajućeg broja luka, puteva i aerodroma i generalno siromašne infrastrukture. Pri tom, stručnjaci nemaju dovoljno podataka o “ponašanju” Arktika kada je reč o izlivanju goriva.

Matična kompanija “Nornickel” objavila je da je nesreća koja se dogodila verovatno posledica popuštanja strukture rezervoara za gorivo koji se srušio, a usled nebično visokih temperatura, permafrost – debeli sloj zemlje ispod površine koji je zamrznut tokom cele godine – počeo je da popušta.

Ukoliko se topljenje permafrosta usled viših temperatura nastavi, a pri tom u narednom periodu godine sve je aktivniji brodski saobraćaj na severu između Evrope i Azije, moguće je pomeranje tla što stvara dodatnu opasnost od urušavanja novih količina goriva iz brodova.

Jelena Cvetić

 

 

Kako iskoristiti rezerve uglja?

Photo: Jan Valo

Povećanje proizvodnje energije iz obnovljivih izvora i veća energetska efikasnost, defintivno su pravci održive energetske budućnosti Srbije, oko kojih stručnjaci za energetiku nemaju dileme. Ipak, ono u čemu se mišljenja ne poklapaju, pa ni naših sagovornika, jeste šta sa rezervama uglja: da li ulagati u eksploataciju uglja na ekološki prihvatljiv način ili već sad početi sa dekarbonizacijom elektroenergetskog sistema i okrenuti se isključivo čistoj energiji

Rekordna zagađenja vazduha u gradovima širom Srbije i ove zime otvorilo je pitanje koliko termoelektrane na ugalj emisijom štetnih materija ugrožavaju vazduh i naše zdravlje i šta raditi u situaciji kada je ugalj i dalje dominantan izvor energije kod nas, a sudeći po rezervama, možemo da ga eksploatišemo još najmanje pola veka. Da li je ekonomska isplativost uglja dovoljno opravdan razlog da se na njemu bazira elektroenergetski sistem u bliskoj budućnosti, da li je ugalj uopšte najjeftiniji izvor energije, koliko smo u mogućnosti da koristimo ugalj na ekološki prihvatljiv način ili je već sad pametnije preći na proces dekarbonizacije i maksimalno ulagati u obnovljive izvore energije – pitali smo dva eminentna stručnjaka iz ove oblasti, prof. dr Branka Kovačevića, predsednika Nadzornog odbora EPS-a, inače bivšeg profesora i dekana Elektrotehničkog fakulteta u Beogradu i rektora Beogradskog univerziteta, i prof. dr Nikolu Rajakovića, profesora na Katedri za elektroenergetski sistem na ETF-u u Beogradu, koji je bio na čelu Upravnog odbora EPS-a od 2002. do 2004, kao i državni sekretar u Ministarstvu rudarstva i energetike od 2008. do 2011. godine.

EP: Članice Evropske unije planiraju da do 2031. godine zatvore sve termoelektrane na ugalj, a kod nas se čak grade nove, s argumentom da je proizvodnja struje na ovaj način tri puta jeftinija od energije dobijene iz solarnih elektrana ili energijom vetra. Šta je u toj računici uzeto u obzir, a šta izostavljeno?

Foto: Iz privatne arhive Branka Kovačevića

Branko Kovačević: Tačno je da članice Evropske unije imaju dugoročne planove da do sredine ovog veka prestanu da koriste ugalj za proizvodnju električne energije, ali 2031. godina nije rok. Izvesno je da će ugalj i narednih 15 godina biti značajan izvor energije u Evropskoj uniji. Ne poznajem detalje i izvor računice koju pominjete o odnosu cena i troškova električne energije iz uglja i obnovljivih izvora energije (OIE). Međutim, svakako je činjenica da su OIE skuplji za eksploataciju. Ugalj jeste jeftiniji, dok je od njega još jeftinija voda. „Elektroprivreda Srbije” trećinu energije dobija iz hidroelektrana i uložila je mnogo sredstava u njihovu revitalizaciju i modernizaciju kako bi se ti kapaciteti povećali i produžio im se radni vek.

Nikola Rajaković: U cenu električne energije proizvedene u termoelektranama na ugalj moraju danas da se uključe i troškovi zaštite životne sredine (odnosno troškovi zdravstvene zaštite), kao i troškovi celokupnog životnog ciklusa termoelektrana koji se delom odnose i na troškove zatvaranja rudnika sa površinskom eksploatacijom, saniranje lokacija termoelektrana, pepelišta… Sa takvom računicom kWh proizveden u termoelektranama na lignit postaje osetno skuplji od kWh proizvedenog u solarnim elektranama. Postavlja se pitanje zašto favorizujemo termoelektrane. Termoelektrane su građene sedamdesetih godina prošlog veka kad se o emisijama ugljen-dioksida nije ni razmišljalo! O azotnim oksidima i odsumporavanju ozbiljnije počinje kod nas da se brine tek u ovom veku! Ključna osobina savremene energetske tranzicije je brzina promena. Naši resursi na koje treba da se oslanjamo su sunce, vetar, biomasa, hidroenergija, geotermalna energija, a pre svega naše znanje i tehnološko umeće da kroz energetsku tranziciju stvorimo energetski sistem baziran na principima koji doprinose zaštiti životne sredine, ali dovoljno pouzdan i ekonomičan i svakako dominantno baziran na domaćim obnovljivim resursima.

EP: Činjenica je da Srbija ima uglja za eksploataciju tokom sledećih 50 godina, ali je takođe poznato da naše termoelektrane ne ispunjavaju evropske ekološke standarde. Šta nas sprečava da koristimo ugalj na zdraviji način i kako će ovaj raskorak između raspoloživog resursa i štete koju pravimo, uzevši u obzir ogromne posledice zagađenja na zdravlje, biti smanjen u bliskoj budućnosti?

Branko Kovačević: Članice EU su tokom 90-ih počele sa ozbiljnim ulaganjima u unapređenje zaštite životne sredine, posebno u segmentu proizvodnje energije. U to vreme Srbija je prolazila kroz težak ekonomski i politički period. I dok su se širom Evrope ugrađivali elektrofilteri na termoelektranama, mi smo se borili za svaki kilogram uglja i kilovat-čas električne energije, da bi sijalice svetlele. Poslednjih godina ubrzano hvatamo korak sa Evropom. Težak je zadatak koji

EPS ima pred sobom, ali imamo stručnjake koji su spremni da ga uspešno reše. Do 2019. godine EPS je uložio ubedljivo najviše u Srbiji u zaštitu životne sredine – 500 miliona evra. U rekonstrukciju ili zamenu postojećih elektrofiltera na blokovima termoelektrana uloženo je 97 miliona evra. U rekonstrukciju gorionika, čime se smanjuje emisija azotnih oksida, investirano je 69 miliona evra. U odsumporavanje dimnih gasova na blokovima – 193 miliona evra. Što se tiče korišćenja uglja na ekološki prihvatljiv način, u Rudarskom basenu Kolubara je investirano u najmoderniji sistem za upravlјanje kvalitetom uglјa. Ceo projekat je vredan 181 milion evra. EPS planira dodatne ekološke investicije vredne više od milijardu evra u niz projekata kojima se štite vazduh, voda i zemljište i poboljšava kvalitet životne sredine. U narednim godinama ulaganja EPS-a dovešće do smanjenja emisija sumpor-dioksida 90 odsto, azotnih oksida 45 odsto i praškastih materija 95 odsto.

Foto: Iz privatne arhive Nikole Rajakovića

Nikola Rajaković: Lignita u kolubarskom i kostolačkom bazenu sa ovim intenzitetom eksploatacije ima verovatno za narednih 50 godina, ali važna energetska činjenica jeste da ga trošimo sa vrlo niskom efikasnošću. Grubo govoreći, od raspoložive energije u uglju, u električnu energiju pretvori se svega oko 30 odsto u našim termoelektranama. Uveren sam da naša generacija nema mandat da sav ugalj potroši na ovako neefikasan način i zato se zalažem da se i narednim generacijama ostavi dovoljno uglja koji će one umeti da iskorist na efikasniji način. Korišćenje uglja na zdraviji način je veoma skupo i prelaz na čiste tehnologije u termoenergetici saskladištenjem ugljen-dioksida je izuzetno spor i neizvestan.

Raskorak raspoloživog resursa i štete koju pravimo nemoguće je rešiti zatvaranjem svih termoelektrana preko noći. Ali, izlazna strategija mora postojati i mora se započeti sa zatvaranjem svih starih termoblokova, dakle, sa postupnim napuštanjem termoenergetike naslonjene na lignit i prelaskom na obnovljive izvore (pre svega na solarne i vetroelektrane). Inoviranje planova o Kolubari B je apsolutno neprimereno vremenu u kome živimo!

EP: Često se navodi primer TE Kostolac B koja poseduje relativno savremenu tehnologiju za ograničavanje emisije sumpor-dioksida, ali navodno zbog troškova upotrebe, ta tehnologija se ne koristi. Sekretarijat Energetske zajednice 15. januara ove godine protiv Republike Srbije pokrenuo je postupak zbog prekoračenja propisanih emisija zagađujućih materija iz termoelektrana. Koliko ćemo, ako ne zbog nas samih, onda zbog uticaja na zagađenje cele Evrope, biti primorani da se uskladimo sa evropskim standardima?

Branko Kovačević: Sistem odsumporavanja dimnih gasova za Termoelektranu Kostolac B završen je 2017. godine i kroz garancijska merenja dokazano je da su njegovi parametri rada potpuno u skladu sa ugovorenim i ispod važećeg evropskog standarda od 200 miligrama po kubnom metru. U toku su finalna usaglašavanja Studije uticaja na životnu sredinu. Očekujem da će u toku ove godine biti pribavljena upotrebna dozvola i da će to postrojenje ući u kontinuirani rad. Kada je reč o pokrenutom postupku, i sama Energetska zajednica je svesna da zemlje koje nisu članice EU ne mogu preko noći, posle decenija kriza i ratova, da primene Direktivu o velikim ložištima, kao što to važi za članice. Zato je Energetska zajednica prihvatila da se umesto toga u takvim zemljama poput naše, primenjuje Nacionalni plan za smanjenje emisija – NERP. Vlada Srbije je 30. januara 2020. usvojila ovaj dokument, ali je EPS počeo da primenjuje odredbe NERP-a od 1. januara 2018. godine. Pored izgrađenog sistema za odsumporavanje u TE Kostolac B vrednog 96 miliona evra gradi se i 217 miliona evra vredan sistem za odsumporavanje dimnih gasova za četiri bloka TENT A. Planirani su i projekti za preostala dva bloka u TENT A, kao i blokove u TENT B, TE Kostolac A i novi blok Kostolac B3 čija izgradnja je u toku.

Ukupna ulaganja EPS-a u sisteme za odsumporavanje dimnih gasova za izgrađena i planirana postrojenja iznose oko 595 miliona evra. EPS planira i primarne i sekundarne mere za smanjene emisije azotnih oksida u termoelektranama. Time EPS ispunjava stroge ekološke standarde EU.

Nikola Rajaković: Usklađivanje sa evropskim standardima se podrazumeva. Ipak meni je nelogično da neko iz Evrope više brine o nama od nas samih. Istakao bih ovde i odnos razvijenog industrijskog sveta i zemalja u razvoju (gde smo i mi) i u vezi s tim jednu nelogičnost u borbi sa klimatskim promenama. Naime, kumulativno gledano, doprinosi razvijenih zemalja globalnom zagrevanju su višestruko veći i gotovo da, ako se integral gleda, zemlje u razvoju imaju moralno pravo da svoje kvote emisija ispune. S druge strane, svest da je planeta ugrožena ne daje dovoljno manevarskog prostora zemljama u razvoju da svoje kvote emisija ispunjavaju.

Foto: Ljubica Štivić

EP: Iako većinom koristimo ugalj za proizvodnju električne energije, neprestano slušamo da je za Srbiju, kao što je to u EU, budućnost energetike u obnovljivim izvorima energije. Gde je vi vidite – u vetroelektranama, biogasnim postrojenjima ili u nekom drugom energetskom miksu ili drugačijem pristupu?

Branko Kovačević: Postoji značajan potencijal za unapređenje energetske efikasnosti u svim segmentima potrošnje u Srbiji. Mnogo pričamo o tome kako i iz čega proizvodimo električnu energiju, ali dok ne promenimo loše navike u potrošnji te iste energije – ne piše nam se dobro. Koliko je to ozbiljno pitanje, pokazuje primer Nemačke, koja je namenila 17 milijardi evra za poboljšanje energetske efikasnosti, pre svega kroz poboljšanje izolacije u zgradama, nabavku efikasnijih elektromotora, pumpi, ventilatora, povećanje investicija u sisteme za uštedu električne energije i dr. Potrebno je ozbiljna sredstva uložiti u energetsku efikasnost i naravno, obnovljive izvore energije, da bi se napravio najbolji i najefikasniji energetski miks. Da bi ovakvi sistemi bili održivi, neophodno je raditi na povezivanju regionalnih tržišta, budući da se tako garantuje ne samo stabilnost, već se snižavaju i troškovi.

Nikola Rajaković: Budućnost savremene energetike je u složenom energetskom miksu u kome su obnovljivi izvori dominantni, u energetskoj efikasnosti, u povezanosti sektora električne energije sa sektorima transporta, grejanja, industrije, u demonopolizaciji sektora, aktivnoj ulozi kupaca, razvoju tržišta i nadasve u uvođenju tehnologija pametnih mreža bez čega sve ovo pomenuto ne može da se primeni. Najbolje reference u oblasti energetike vide se u energetskom miksu na kraju ovog veka – do dve trećine energije iz solarnih elektrana, a ostatak uglavnom iz vetroelektrana i hidroelektrana, mada nijedan obnovljivi izvor ne treba zanemariti. Posebno postaju značajne tehnologije pretvaranja viškova električne energije u toplotu i u tečni vodonik kao važan energent u saobraćaju u kome nema više fosilnih goriva.

Intervjue vodila: Tamara Zjačić

Ceo tekst pročitajte u novom broju Magazina Energetskog portala PRIRODNI RESURSI, mart-maj, 2020.

Čovek, elementarne nepogde i biljne bolesti – najčešći uzroci štete u šumama u Srbiji

Foto-ilustracija: Unsplash (Filip Zrnzević)

Ukupne štete u državnim šumama Republike Srbije u 2019. godini, iskazane po zapremini drveta, iznose 113.444 m3, od čega na štete nastale od čoveka otpada oko 27.000 m3.

Foto-ilustracija: Unsplash (Filip Zrnzević)

Dejstvom elementarnih nepogoda (vetar, kiša, grad i sneg) prouzrokovana je šteta od oko 58.000 m3 zapremine drveta, što iznosi oko 51 odsto od ukupnih šteta nastalih u državnim šumama.

U 2019. godini evidentiran je 41 požar u državnim šumama, pri čemu je oštećena zapremina drveta od 2.397 m3.

Oštećena zapremina drveta u šumama na koje postoji pravo svojine iznosi 1.000 m3.

Štete od biljnih bolesti u državnim šumama u 2019. godini iznose oko 14.000 m3.

Izvor: Republički zavod za statistiku

Zemlje EU ukazuju na neiskorišćene potencijale železničkog prevoza

Foto-ilustracija: Unsplash (Bjorn Snelders)

Zemlje Evropske unije postigle su dogovor o tešnjoj saradnji u oblasti šinskog prevoza. Železnica treba da postane “privlačna alternativa” i za udaljenosti na kojima do sada nije bila prava konkurencija avionskom saobraćaju.

Resorni ministri iz ministarstava saobraćaja i infrastrukture saopštili su da žele da naprave strategiju za međunarodni putnički šinski prevoz uz korišćenje postojećih instrumenata EU, i da je sveobuhvatno uključe u Zeleni plan EU.

Foto-ilustracija: Unsplash (Chris Yang)

Dogovor su potpisale sve zemlje EU, sa izuzetkom ostrvskh zemalja Malte i Kipra i sadašnjeg predsedavajućeg Saveta EU Hrvatske. Deklaraciji su se pridružile i Švajcarska i Norveška, koje nisu članice EU, ali su deo šire Šengenske zone.

U zajedničkom pismu upućenom evropskoj komesarki za transport Adini Valean, potpisnici deklaracije su ocenili da međunarodni putnički šinski prevoz u ovom trenutku ne ostvaruje svoj potencijal unutar EU i da su nacionalna železnička tržišta daleko razvijenija.

Ministri su ukazali i na klimatsku neutralnost, kao jedan od ciljeva Zelenog plana, na rastuće emisije štetnih gasova u saobraćaju i na nameru Evropske komisije da 2021. godinu proglasi godinom šinskog prevoza. Sve je to, kako su ocenili, dobar povod da se unapredi međunarodni železnički prevoz.

Nova strategija trebalo bi da pruži pravni okvir “kako bi železnica postala atraktivna alternativa i za udaljenosti za koje trenutno nije konkurentna”. Cilj ministara je da u roku od godinu dana postignu saglasnost i o vremenskom rasporedu i podinačnim etapnim ciljevima.

Problemi kao što su sistemi prodaje karata u različitim zemljama i sa različitim operaterima železničkog saobraćaja trebalo bi da budu prevaziđeni uz pomoć digitalnih rešenja, navodi se u pismu. Radovni korisnici železničkoih usluga već odavno traže da se i za taj vid prevoza uspostavi onlajn-platforma slična “skajskeneru” u vazdušnom saobraćaju, i da taj zadatak eventualno preuzme EU.

Ministri su u pismu naveli da bi međunarodni železnički saobraćaj mogao da uveća broj putnika na distancama od 300 do 800 kilometara. Iako to nje izričito navedeno, u pismu se upućuje na to da bi železnica mogla sa avionskim prevozom da se bori za dominaciju na kratkim linijama, do 1.000 kilometara.

Istraživanja pokazuju da i kod putnika raste tolerancija prema dužim putovanjima. Studija švajcarske multinacionalne investicione banke UBS pokazala je da poslovni ljudi pristaju na putovanja koja traju do četiri sata, dok oni koji putuju iz rekreativnih razloga pristaju da putuju i do šest sati.

U analizi je kao primer u prvom redu navedena međunarodna linija ParizLondon, i na toj liniji je železnica, zahvaljujući lokaciji železničkih stanica u oba grada i kratkim vremenima čekanja, železnica odnela ubedljivu pobed nad avionskim prevozom.

Očekuje se da će potražnja za železničkim prevozom u narednim godnama rasti, delom i zbog uticaja koronavirusa i pandemije koji su promenili navike putnika. Istovremeno, avioprevoznici polaze od toga da će proći najmanje tri godine do oporavka avionskog saobraćaja i njegovog povratka na nivo od pre pandemije.

Na situaciju u saobraćaju mogle bi da utiču i državne intervencije. U okviru paketa pomoći nacionalnoj kompaniji Er Frans (Air France) od sedam milijardi evra, francuska vlada je kompanija obavezala i da redukuje pojedine linije u unutrašnjem saobaćaju, što pruža šansu državnoj železničkoj kompaniji SNCF da preuzme i dogradi te linije.

Foto-ilustracija: Unsplash (Matéo Broquedis)

Nisu, međutim, ni železnička preduzeća u Evropi bila imuna na ekonomske posledice koronavirusa. I kod njih je broj putnika opao skoro kao i u vazdušnom saobraćaju. Navodno su i francuski SNCF i Nemačke železnice zainteresovani za državne subvencije.

U pismu ministara saobraćaja upućenom evropskoj komesarki navodi se i da bi zemlje EU u unapređivanju međunarodnih železničkih veza trebalo da sarađuju i sa trećim državama.

Kao primer se navodi železnička veza Eurostar između Londona i Amsterdama, čime se implicira da Velika Britanija i posle Bregzita namerava da ostane deo evropskih inicijativa u oblasti šinskog prevoza.

Za ozbiljniju “železničku revoluciju” u EU postoje ipak i dalje prepreke, kao što su pitanje finansiranja skupe infrastrukture i nabavka novih lokomotiva i kompozicija za nove linije.

Prema poslednjem nacrtu budžeta EU koji je sačinila Evropska komisija, u fond za finansiranje panevropske infrastrukture i transporta “Konekting Jurop” (Connecting Europe – CEF) u narednih sedam godina bi trebalo da bude uplaćeno dodatnih 1,5 milijardi evra.

Fond za obnovu privrede EU posle pandemije, vredan 750 milijardi evra, ne predviđa sredstva koja bi bila specifično namenjena za železnicu.

Izvor: Euraktiv.rs

Uklanjaju se 24 divlje deponije na području Beograda

Foto: Grad Beograd

JKP „Gradska čistoća“, u saradnji sa Sekretarijatom za zaštitu životne sredine, radi na sanaciji 24 „divlje“ deponije u Beogradu, sa kojih će, prema procenama, biti odneto ukupno oko 7.500 kubika različitog otpada. Po završetku sanacije nelegalnog smetlišta u Petrovčiću u GO Surčin, „Čistoća“ je počela i sa radovima na GO Čukarica.

Prva „divlja“ deponija u GO Čukarica na kojoj su komunalni radnici, vozila i mehanizacija otpočeli radove njene sanacije, nalazi se u neposrednoj blizini nehigijenskog naselja na uglu Lazarevačkog i Obrenovačkog druma.

Foto: Grad Beograd

Početku radova prisustvovao je i direktor JKP „Gradska čistoća“ Marko Popadić. On je rekao je da će sanacija ove „divlje“ deponije koja se sprovodi u saradnji sa GO Čukarica, biti završena u naredna dva dana, a da će nakon toga ekipe preduzeća pokušati da minimalizuju negativne posledice postojanja deponije na ovoj zelenoj površini.

„Da bismo uklonili nešto više od 600 kubika različitog otpada koji se nalazi na ovoj deponiji, našim ekipama će, uz svu neophodnu mehanizaciju, biće potrebno minimum dva dana intenzivnog rada uz povoljne vremenske uslove. Negativne posledice nelegalnih smetlišta najviše osećaju ljudi koji žive u njihovoj blizini. „Divlje“ deponije ne samo da ruže sliku Beograda, već izuzetno nepovoljno utiču na životnu sredinu, pogoduju povećanju broja glodara i izazivaju zagađenje zemljišta. Zato će ekipe JKP „Gradska čistoća“, po uklanjanju smeća, izvršiti i deratizaciju, dezinsekciju i dezinfekciju lokacije kako bi dodatno poboljšali osnovne životne uslove stanovništva nehigijenskog naselja koje se nalazi u blizini ove deponije“, objašnjava Popadić.

On je podsetio da je očuvanje životne sredine i savestan odnos prema njoj obaveza svakog pojedinca i da samo odgovorno ponašanje prema otpadu može dati prave rezultate pored celokupnog truda i angažovanja JKP „Gradska čistoća“ da Beograd održi čistim i urednim.

Izvor: Grad Beograd

Velika Britanija već dva meseca proizvodi struju bez učešća uglja u energetskom miksu!

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Večeras, 9. juna, u ponoć, Velika Britanija obeležiće 1464. sat proizvodnje električne energije bez uglja, odnosno 62. dan. Poslednji proizvođač struje pomoću tog fosilnog goriva bio je isključen iz sistema snabdevanja 9. aprila i od tada Englezi nisu sagoreli ni grumen uglja u energetske svrhe, saopštila je kompanija “National Grid”.

Uzrok za odbacivanje prljavog energenta leži u smanjenoj potrošnji električne energije zbog mera zatvaranja zemlje usled epidemije novog koronavirusa. Usled redukovanih energetskih potreba domaćinstava i industrije, “National Grid” je gasio određena postrojenja, a među prvim akterima pogođenim ovom merom su bile četiri preostale elektrane na ugalj u Velikoj Britaniji.

Podacima nije obuhvaćena Severna Irska kao jedna od konstitutivnih jedinica Ujedinjenog Kraljevstva, zato što njena teritorija pokrivena kompanijskom energetskom mrežom, već samo Engleska, Vels i Škotska koje se nalaze na ostrvu Velika Britanija.

Prethodno postavljeni rekord je zabeležen u junu prošle godine i iznosio je 18 dana, 6 sati i 10 minuta.

Činjenica da Velika Britanija već dva meseca funkcioniše u odsustvu uglja iz energetskog miksa pokazuje dramatičnu transformaciju ostrvske energetike. Pre samo deset godina, sunce i vetar su obezbeđivali oko 3 odsto utrošene električne energije, a sada su uspeli da sa tržišta proizvodnje struje “izguraju” nekadašnju okosnicu istog.

Radikalna energetska tranzicija se odigrava zahvaljujući izdašnim investicijama u obnovljive izvore. Ove godine su čisti resursi predali više električne energije u mrežu u odnosu na fosilna goriva – 37 odsto naspram 35 odsto.

Jelena Kozbašić

Srbija reciklerima duguje gotovo 3 milijarde dinara

Foto: Udruženje reciklera Srbije

Ministarstvo zaštite životne sredine i predstavnici reciklažne industrije potpisali su 9. juna ugovore o isplati podsticajnih sredstava za prerađeni otpad u 2019. godini, saopštilo je Udruženje reciklera Srbije.

Reciklerima opasnog otpada isplaćeno je 69 odsto od ukupno ostvarenih podsticajnih sredstava za 2019. godinu. To znači da je, od prerađenih 92 miliona kilograma otpada, ostao neplaćen tretman 29 miliona kilograma otpada.

Foto: Udruženje reciklera Srbije

“Zakonom o budžetu za 2020. godinu za prerađeni opasni otpad u 2019. opredeljeno je 3,5 milijardi dinara što je bilo dovoljno da se isplati 93 odsto prerađenog otpada. Međutim, rebalansom budžeta iz aprila ove godine podsticajna sredstva su smanjenja i dobićemo 31 odsto manje od onog što potražujemo. Za posao koji smo uradili u januaru prošle godine bićemo isplaćeni u junu ove godine što je ogromno zakašnjenje, a uz to je i značajno umanjenje”, rekao je Nikola Egić, potpredsednik Udruženja reciklera Srbije povodom potpisivanja ugovora u Ministarstvu zaštite životne sredine i dodao da recikleri imaju još jedan problem, a reč je o neusaglašenosti stavova republičkih i pokrajinskih organa o klasifikaciji tretmana otpada.

Egić je napomenuo da već šesti mesec u ovoj godini recikleri tretiraju otpad u skladu sa svojim poslovnim obavezama, a konkurs o dodeli sredstava za 2020. godinu još nije raspisan.

Udruženje reciklera Srbije podseća da su tokom decembra prošle godine isplaćena zaostala dugovanja za prerađeni otpad za 2018. godinu i time je prvi put posle 2015. godine država platila sav tretiran opasan otpad.

“S obzirom na to da je država isplatila dugovanja za 2018. godinu, bili smo uvereni da će država i Ministarstvo zaštite životne sredine ispuniti svoje obaveze prema operaterima i za 2016. i 2017. godinu, kao i da će za 2019. godinu biti izdvojeno dovoljno novca za zbrinut otpad tokom prošle godine u skladu sa zapisnicima republičke inspekcije i važećim zakonskim i podzakonskim aktima”, naveo je Egić.

Ministar zaštite životne sredine Goran Trivan je rekao na sastanku da će Srbija biti čistija onoliko koliko država ulaže u reciklažnu industriju.

“Zaštita životne sredine u našem društvu nema mesto koje zaslužuje. Ekologija treba da ima duplo veći budžet i u okviru toga reciklerima treba da se opredeljuju značajno veća sredstva jer je izuzetno značajno to što radite. Osim što čistiti našu zemlju, zapošljavate kategorije stanovništva koje su nam važne, a reč je o manjinskim i socijalno ugroženim grupama. Takođe, imate potencijal da ubuduće zaposlite još dosta ljudi”, rekao je ministar Trivan reciklerima.

Iz Udruženja reciklera Srbije podsećaju da je od ekoloških taksi u 2019. godini prikupljeno u republički budžet više od 11 milijardi dinara, dok je za tretman opasnog otpada sada izdvojeno samo 2,6 milijardi dinara. Ukupna dugovanja prema reciklažnoj industriji iznose više od 2,8 milijardi dinara za 2016, 2017. i 2019. godinu.

Izvor: Udruženje reciklera Srbije

Mladi crni lešinar Ultron upucan na putu ka domu u Bugarskoj

Foto: Wikipedia/ Mdf

Kada su konzervacionisti, koji pokušavaju da vrate crne lešinare u Bugarsku, gledali kako Ultron 15. avgusta prvi put napušta svoje veštačko gnezdo na Kotlenskoj planini, nisu znali da li će uzleteti ili pasti, piše redakcija Radija Slobodna Evropa na engleskom jeziku.

Zato su s olakšanjem uzdahnuli kada je posle malo tumbanja uspeo da se održi svojim krilima. Tromesečni lešinar se pet dana kasnije vratio na ishranu, kako je izgledalo, u samouverenom letu.

Foto: Wikipedia/Hans Hillewaert

Nekoliko meseci kasnije, grupe iza međunarodnog projekta “Svetla budućnost crnog lešinara” (Bright Future For The Black Vulture) obeležile su još jedan značajan događaj kada se Ultron rođen u Belgiji pridružio ostalim retkim pticama te vrste – koje su kao “vrsta koja se gnezdi” u Bugarskoj izumrle 1992. – da luta Balkanom.

Pomno prateći njegovo kretanje preko GPS-a, oni su posmatrali kako njihovo mladunče provodi zimu u jedinoj balkanskoj koloniji crnih lešinara.

Nade zaštitnika životne sredine, međutim, srušile su se u martu.

Tada je lovac pucao na Ultrona u oblasti Kardžali, na oko 75 kilometara od bugarsko-grčke granice, dok je ptica usled lošeg vremena pravila pauzu na putu “kući” na Kotlenskoj planini, na severoistoku Bugarske.

“Satelitski predajnik na ptici je odmah poslao podatke o nevolji ptice i naš tim je otišao tamo radi provere”, saopštila je jedna od grupa koja stoji iza projekta vraćanja životinja, nevladina organizacija Zeleni Balkan. “Našli smo Ultrona s prostrelnom ranom i krvavog.”

Odneli su pticu u obližnji centar za spasavanje životinja, gde je tim veterinara danima bezuspešno pokušavao da spasi Ultrona.

Sada konzervacionisti upozoravaju da bi ta tragedija mogla biti veliki udarac njihovoj borbi u Bugarskoj, jer bi takođe mogla da obeshrabri donacije retkih životinja poput Ultrona od nemačkih, holandskih, belgijskih i drugih partnera u projektima vraćanja lešinara i drugih divljih životinja u zemlju.

“To je ogroman udarac zaštiti prirode u Bugarskoj, ali i prirodi u Bugarskoj i na Balkanu uopšte”, saopštio je Zeleni Balkan.

Zaštitnici životne sredine decenijama upozoravaju na opasnost po bugarsko stanište divljih životinja od eksplozije turističkih centara, golf terena i skijališta, pored vađenja peska i šljunka, kao i drvne proizvodnje.

Međunarodna organizacija za zaštitu ptica “BirdLife International” 1997. je označila Kotlensku planina i njene listopadne šume i pašnjake kao “Važno područje za ptice”.

U toj oblasti živi više od 180 vrsta ptica, od kojih je 51 na Crvenoj listi ugroženih vrsta Međunarodne unije za očuvanje prirode (International Union for Conservation of Nature – IUCN).

Crni lešinari su na IUCN listi navedeni kao “skoro ugroženi”, s manje od 5.000 odraslih ptica širom sveta.

Podstaknuti željom da ubica Ultrona bude kažnjen i da se pokaže da Bugarska može da zaštiti svoje životinje u opasnosti, konzervacionisti su 25. maja izašli u javnost o smrti lešinara kako bi izvršili pritisak na tužioce da je istraže i tražili dojave da se pronađe ubica.

“Razlog za objavljivanje informacija je taj što se ništa nije događalo više od dva meseca”, rekao je za bugarski servis RSE-a Ivelin Ivanov, šef projekta “Svetla budućnost crnog lešinara” u Zelenom Balkanu.

“Ptica je upucana u martu. Odmah smo to naznačili – kazali su da se radi na tome. U međuvremenu, Ultron je operisan i uginuo. Pozvali smo ponovo – ništa. Već su prošla dva meseca, a institucije i dalje ćute”, rekao je on.

Dan posle saopštenja njegove grupe, tužioci okruga Kardžali izdali su saopštenje, najavljujući krivičnu istragu i prikupljanje dokaza, pozivajući se na član krivičnog zakona o ubijanju ili trgovanju životinjama pod bugarskim Zakonom o biološkom diverzitetu iz 2002. godine.

Kršenje tog zakona je kažnjivo sa do pet godina zatvora i novčanom kaznom od 5.000 do 20.000 leva (2.555 do 10.220 evra), plus kompenzacija.

Tužilaštvo je u odgovoru na upit RSE-a odbilo da objasni kašnjenje u pokretanju istrage.

Foto: Wikipedia/Mdf

Ultron je upucan u lovačkom rezervatu “Ženda” površine 16.000 hektara u niskim planinama južne Bugarske, koji uglavnom služi lovcima na divlje svinje, jelena i muflone, divlje ovce čiji mužjaci su na ceni zbog svojih spiralnih, upletenih rogova.

Zeleni Balkan čuva Ultronov leš u iščekivanju forenzičke istrage.

“Dva meseca posle onoga što se dogodilo, ne znam šta će pronaći tokom istrage”, rekao je Ivanov. “Svi tragovi su davno obrisani s mesta odakle je Ultron pogođen”.

Konzervacionisti su sugerisali da vlasti traže podatke operatera mobilne telefonije da otkriju ko je bio u toj oblasti u vreme pucanja, što se nije moglo uraditi pre početka krivične istrage. Oni takođe pokušavaju da pomognu da se utvrdi da li bi bezbednosne kamere u toj oblasti mogle da ukažu na tragove.

Pokušaj u Bugarskoj za vraćanje crnog lešinara kojim je Ultron doveden u Kotlensku planinu jedan je od nekolicine koji pokušavaju da ponovo povežu sada odvojene populacije širom Evrope i Evroazije.

Ta zemlja je već dom beloglavog supa, čije je uspešno vraćanje 70 godina posle nestanka inspirisalo projekat crnih lešinara.

Ultron je bio poklon Zoološkog vrta Plankendel u Belgiji u okviru Evropskog programa ugroženih vrsta i projekta Svetla budućnost za crne lešinare.

On je bio jedan od dva muška crna lešinara rođena u inostranstvu i puštena u bugarsku divljinu u avgustu kao tromesečni ptići i jedan od manje od desetak jedinki koji su tamo puštene u proteklih 15 meseci.

Lokalna grupa Fondacija za divlju floru i faunu (FWFF) navela je tri cilja za Bugarsku kada je počela projekat crnih lešinara 2014. godine: da u oblasti puštanja bude prisutno više od jednog supa; da se osigura prisustvo najmanje jedne životinje tokom cele godine, umesto da to budu pauze u letu; i da se obezbedi pokušaj razmnožavanja, koji bi označio prelazak s lokalno “izumrle” na “kritično ugroženu” vrstu.

FWFF navodi da je u toj oblasti bilo između pet i 15 crnih lešinara otkako su u martu 2019. godine počela puštanja iz ptičnjaka na istočnom delu planine Balkan, a prisustvo tokom cele godine je objavljeno ranije ove godine.

Time je ostalo samo lokalno razmnožavanje.

Ali umesto romantičnog kraja za Ultrona i druge crne lešinare, puška lovokradice je suočila bugarske konzervacioniste i istražitelje s potragom za ubicom čiji trag se već možda ohladio.

Izvor: Radio Slobodna Evropa