Home Blog Page 693

Rezultati javnog uvida o proglašenju posebnih rezervata u Hrvatskoj

Foto: Ministarstvo zaštite okoline i energetike Hrvatske

Ministarstvo zaštite okoline i energetike izradilo je predlog Uredbe o proglašavanju posebnih rezervata „Modro oko i jezero Desne“, „Ušće Neretve“ i „Kuti“.

Navedenom Uredbom novim područjem zaštite proglašava se jezero Kuti dok se menjaju granice Posebnog ihtiološko-ornitološkog rezervata Ušće Neretve uz proširenje na lagunu Parila, a postojeći Značajni predeo Modro oko i jezero Desne smanjuje obuhvat i svrstava se u novu kategoriju – posebni rezervat.

Foto: Ministarstvo zaštite okoline i energetike Hrvatske

U sklopu javnog uvida koji je trajao 30 dana, 10. jula ove godine održano je i javno izlaganje u Mliništima gde je lokalnom stanovništvu i učesnicima prezentovano kakve promene donosi planirana zaštita. Nakon priznanica primedbi, Ministarstvo je uskladilo Predlog Uredbe s konstruktivnim predlozima, a korigovan je i deo granica, što je uticalo na smanjenje površina predloženih za zaštitu.

Lokalno stanovništvo je tokom javnog uvida izdvojilo brojne pritiske kojima je izložen prostor delte Neretve, među kojima se ističu negativni uticaj projekta Gornji horizonti u Bosni i Hercegovini, smanjen dotok slatke vode, zaslanjivanje Neretve, klimatske promene, invazivne strane vrste, krivolov, korišćenje zabranjenih pesticida, itd.

Navedena područja predložena za proglašenje kao posebni rezervati su mala područja unutar delte s još uvek očuvanim jedinstvenim i reprezentativnim močvarnim staništima i karakterističnim vrstama od posebnog značaja za Republiku Hrvatsku. Upravo je obuhvatanje kategorije posebnih rezervata odgovor koji optimalno može doprineti očuvanju prirode, ali i zadržavanju svih onih, trenutno prisutnih aktivnosti u tom prostoru, koje ne narušavaju svojstva zbog kojih su rezervati predloženi.

Očekuje se da će primena i sprovođenje ove kategorije zaštite doprineti poboljšanju stanja ptica močvarica u celom području delte, a to se odnosi i na lovne vrste, a pre svega lisku. Uz to, očekuje se pozitivan učinak rezervata na očuvanje tradicije lova liske i saradnje lovaca i zaštite prirode na očuvanje ornitofaune delte i njihovih staništa i zajednička koordinisana borba protiv krivolova.

Cilj je postići jednak učinak i na riblje vrste koje koriste područje ušća Neretve i lagune Parila za regrutovanje. Naime, upravo su se zone bez ribolova pokazale najdelotvornije mere za očuvanje ribljeg fonda i obnovu i održavanje populacija ribolovnih vrsta u širem prostoru oko takvih zona.

Međutim, proglašenje rezervata neće biti dovoljno bez aktivnog upravljanja područjem i sprovđenje celog niza mera za očuvanje u saradnji sa naučnicima i lokalnim stanovništvom. To se, na primer, odnosi na održavanje i prema potrebi otvaranje novih vodenih površina, uključujući obnovu kanala i plane, povezanost matice Neretve s lagunom Parila, uklanjanje invazivne strane vodene biljke „raznolisnog krocnja“, među Neretljanima poznate i kao „vražja trava“ i poboljšanje ekoloških uslova u ornitološko-ihtiološkom rezervatu Ušće Neretve, pre svega u laguni Parila.

U skladu sa člankom 114. Zakona o zaštiti prirode u posebnom rezervatu nisu dopušteni zahvati i delatnosti koje mogu narušiti svojstva zbog kojih je proglašen rezervatom. Kao izuzetak, dopušteno  je obavljanje drugih delatnosti u skladu sa Pravilnikom o zaštiti i očuvanju kojeg ministarstvo po proglašenju treba da donese.

Zatečene legalne aktivnosti, kao što je obrađivanje zemlje, bilo u privatnom vlasništvu bilo u zakupu, vožnja trupama ili turističkih čamaca i brodica po postojećim kanalima i plovnim putovima i dalje će biti moguća. To se odnosi i na održavanje postojećih poljoprivrednih površina u vidu periodičkog iskapanja spranog tla iz kanala, ali u ograničenom periodu godine kada takvi radovi neće značajno utjecati na primjerice gniježđenje ptica. Ribolov bi bio zabranjen jedino u ihtiološkom-ornitološkom rezervatu „Ušće Neretve“.

U posebnom rezervatu dopušteni su zahvati i delatnosti kojima se održavaju ili poboljšavaju uslovi važni za očuvanje svojstava zbog kojih je proglašen rezervat, pa će se temeljem toga provoditi kontinuirani selektivni izlov plavog raka na prostoru ušća Neretve, a po potrebi i drugih vrsta da bi se smanjio pritisak na zavičajne vrste. Lovne aktivnosti u sva tri rezervata nisu dozvoljene, no „gubitak“ lovnih površina je zanemariv u odnosu na površine u delti na kojima će se i dalje moći obavljati lov na ptice močvarice koje spadaju u sitnu pernatu divljač. Uostalom, lov je i sada značajno ograničen na tim prostorima prema Zakonu o lovu.

Kako bi se utvrdilo da li će neki zahvat narušiti svojstva zbog kojih je rezervat proglašen ili ne, potrebno je za svaki zahvat podneti zahtev za izdavanjem dopuštenja Ministarstvu nadležnom za poslove zaštite prirode. Samo dopuštenje će sadržati uslove kako bi se zahvat izveo na prihvatljiv način za zaštićenu prirodu, a ukoliko nema uticaja ili način izvođenja ne predstavlja uticaj na razloge proglašenja rezervata neće predstavljati prepreku za podnosioca zahteva.

Važno je naglasiti kako su močvarna područja od izuzetne važnosti za obnavljanje zaliha podzemnih voda, zadržavanje hranjivih materija i sedimenata, ublažavanje klimatskih promena, i možda najvažnije za stanovnike delte Neretve – pročišćavanje voda i kao zaštita od prodora mora.

Upravo je tradicija, trupa, lov na lisku i ribolov jegulje, poljoprivreda, neretvanska lađa i maraton lađa primer suživota s rekom. Stoga je cilj da se privredni prosperitet i razvoj Donje Neretve temelji na održivom korišćenju prirodnih dobara uzimajući u obzir očuvanje bioraznolikosti tog prostora.

Izvor: Ministarstvo zaštite okoline i energetike Hrvatske

Poljoprivrednici traže dozvole da dronovima prskaju useve u EU

Foto-ilustracija: Pixabay

Zbog nedavno objavljene strategije i cilja da se u Evropskoj uniji prepolovi upotreba pesticida, učesnici u poljoprivredi smatraju da bi dobar alat za to bili dronovi. Međutim, Direktiva o održivoj upotrebi fitosanitarnih sredstava to još uvek ne dozvoljava pa se traži njena izmena.

Poljoprivredni sektor poziva Evropsku komisiju da ažurira Direktivu o održivoj upotrebi pesticida (SUD) i omogući korišćenje dronova za vazdušnu primenu. Oni naglašavaju da to može pomoći poljoprivrednicima da smanje upotrebu hemijskih sredstava, što je u skladu s ambicijama vodeće politike EU o hrani iz strategije Od farme do viljuške.

Naime, objavljena strategija predviđa smanjenje upotrebe pesticida i rizika od hemijskih sredstava za 50 odsto do 2030. godine u čitavoj EU. Iako su mnoge zainteresovane strane pozdravile ovu ambiciju, postavlja se pitanje: Kako to postići u praksi?

Foto-ilustracija: Unsplash (Steffan Mitchell)

Obećavajuće rešenje uključuje upotrebu dronova za ciljanu primenu. Naime, oni se već godinama testiraju za tu namenu širom sveta, kao i Evrope.

“Preliminarni rezultati sugerišu da bi bespilotne letelice poljoprivrednicima mogle da pruže precizan alat za dalje smanjivanje inputa i povećanja sigurnosti, kako za okolinu tako i za osobe koje primenjuju pesticide u skladu s prioritetima Zelenog sporazuma“, navode iz Udruženja poljoprivrednika COPA-COGECA.

Udruženje je u pismu upućenom Evropskoj komisiji početkom ove godine istakla da su bespilotne letelice vrlo vredan alat za preciznu poljoprivredu, ističući da je to posebno slučaj u vinogradima i voćnjacima na strmim padinama, gde je upotreba konvencionalnih tehnologija teška ili nemoguća.

Dronovi za preciznije prskanje i manje količine?

“Bespilotna letelica može da leti izuzetno nisko preko bilo kog poljoprivrednog polja (manje i od jednog metra), može leteti polako i njom se upravlja preciznije od helikoptera ili aviona, a njeni rotori stvaraju samo delić turbulencije koju čini helikopter”, rekao je za euractiv Kristof Rab, izvršni direktor kompanije Drone Alliance Europe.

“Ovo bi verovatno omogućilo smanjenje količine primenjenih fitosanitarnih proizvoda”, dodao je.

Pet puta brža primena pesticida

Slično tome, izveštaj Evropske komisije za 2018. godinu naglašava da sposobnost dronova za lako podešavanje nadmorske visine i staze leta prema okolnoj topografiji i geografiji čini ih pogodnim za tretiranje useva.

U izveštaju takođe stoji kako stručnjaci tvrde da primena hemijskih sredstava na ovaj način može biti i do pet puta brža nego običnim mašinama. Međutim, ova tehnologija trenutno se ne istražuju dovoljno zbog restriktivne regulacije.

Ipak postoje izuzeci u direktivi?

SUD utvrđuje pravni okvir za testiranje primene ove tehnologije. Iako se u njihovim odredbama, napisanim 2009. godine, posebno ne spominje upotreba letelica u ovu svrhu, član 9. zabranjuje primenu pesticida vazdušnim raspršivanjem osim ako se ne dobije odobrenje. U praksi to znači da nikakvi oblici vazdušnog raspršivanja, pomoću posade ili na neki drugi način nisu dozvoljeni.

Međutim, u direktivi stoji da je odstupanje od zabrane moguće i to tamo gde predstavlja jasne prednosti u smislu smanjenog uticaja na zdravlje ljudi i okolinu u poređenju sa drugim metodama prskanja.

To su iskoristile neke evropske zemlje, poput Švajcarske, gde su vlasti dale Švajcarskom poljoprivrednom institutu trogodišnju dozvolu za istraživanje vazdušnog prskanja vinograda pomoću dronova.

EU manje konkurentna od ostalih zemalja

Do sada je vrlo malo odobrenja za testiranje dodeljeno na nacionalnom nivou i to pod vrlo strogim uslovima. “To usporava primenu ove vrste tehnologije u Evropi dok su ostale zemlje poput Kine, Kanade i Sjedinjene Američke Države u tome stekle veliku prednost”, upozorio je Peka Pesonen, sekretar iz COPA-COGECA. Takođe je izrazio zabrinutost da bi takva odluka dugoročno mogla da smanji konkurentnost poljoprivrednika iz EU na međunarodnom nivou.

Kako bi se iskoristio puni potencijal bespilotnih sistema za prskanje, COPA-COGECA poziva Evropsku komisiju da započne razmišljati kako da prilagodi trenutno zakonodavstvo kako bi se stvorili okviri za napredak tehnologije dronova putem kontinuirane razmene sa državama članicama i jasnija uputstva o primeni direktiva.

Iako je istina da će se u sklopu strategije Od farme do viljuške revidirati SUD kako bi se promovisala veća upotreba sigurnih alternativnih načina zaštite useva od štetočina i bolesti, ona ne precizira šta će to tačno uključivati.

Međutim, izvori iz EU kažu da se bespilotne letelice za ovu primenu razmatraju u kontekstu SUD-a, ako se pokažu koristi i smanjeni rizici te da još uvek države članice nisu dostavile nikakve dokaze o benefitima ili opštoj primeni pesticida.

Autorka: Martina Popić

Izvor: Agroklub.rs

Đerdap upisan na Uneskovu Svetsku listu geoparkova

Foto: Wikipedia/Zerocool.marko

Područje Đerdapa na Dunavu, odlukom Izvršnog saveta Organizacije Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu – UNESКO upisano je na Svetsku listu geoparkova (UNESCO Global Geoparks) kao prvi geopark u Srbiji, saopštilo je danas Ministarstvo zaštite životne sredine.

Foto: Wikipedia/Zerocool.marko

Geoparkovi su jedinstvena, geografski celovita područja koja se odlikuju lokalitetima i pejzažem od međunarodnog geološkog značaja, i izuzetnim prirodnim i kulturnim nasleđem.

Geopark Đerdap se prostire na 1.330 kvadratnih kilometara, “obuhvatajući izvanredne lokalitete i fenomene geološkog karaktera”, navodi se u saopštenju.

Đerdapska klisura dugačka više od 100 kilometara najduža je klisura u Evropi.

Proširenjem liste Unesko sa 15 geoparkova, sada je u globalnu mrežu upisano 161 područje od izuzetnog međunarodnog geološkog značaja u 44 zemlje.

Izvor: Zelena Srbija

Za potrebe održavanja borskih sela – dva kamiona smećara

Foto: Grad Bor
Foto: Grad Bor

Iz projekta IPA fonda prekogranične saradnje sa Bugarskom, javno komunalnom preduzeću “3. oktobar” pristigla su dva nova kamiona smećara koji će biti namenjeni za potrebe borskih sela. Ukupna vrednost ovog projekta iz IPA fonda prekogranične saradnje Bugarska – Srbija je 178.000 evra. Osim nabavke kamiona za smeće, sastavni deo ovog projekta je i omapiranje svih divljih deponija na teritoriji grada, analiza postojećeg stanja i edukacija.

“Analize su pokazale da u gradu Boru imamo veliki broj divljih deponija koje ćemo u narednom periodu, kroz rad komunalnog preduzeća „3. oktobar“, da uklonimo. Ovo komunalno preduzeće je spremno i ima sve kapacitete da u svakom trenutku odreaguje na poziv naših građana kada su u pitanju divlje deponije, jer mi svakako moramo da radimo na podizanju svesti naših sugrađana kada govorimo o divljim deponijama na teritoriji grada“, rekao je Aleksandar Milikić, gradonačelnik Bora.

IPA projekat Bugarska – Srbija se polako privodi kraju, a kako ističe prvi čovek Bora, ovaj grad je iz njega izašao bogatiji za jedno novo iskustvo.

„To je iskustvo kako se ponašati sa divljim deponijama, na koji način podići nivo odgovornosti i svesti naših sugrađana, a i ova vozila su jedan od sastavnih delova projekta koja će sigurno pomoći u radu JKP „3. oktobar“ i njihovom funkcionisanju“, dodao je Milikić.

Izvor: Grad Bor

Prva američka država u kojoj su građani po zakonu obavezani da kompostiraju organski otpad

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Vermont je prva savezna američka država u kojoj je kompostiranje otpada od hrane zakonski obavezno. Propis je stupio na snagu 1. jula ove godine i od tada građani više ne smeju da bacaju smeće organskog porekla u kante i kontejnere, već u kompostere. To je poslednji korak u sprovođenju tamošnjeg zakona u reciklaži, donetog 2012. godine s ciljem smanjenja količine đubreta na deponijama i do 50 odsto.

Kompostiranje predstavlja metod upravljanja organskog otpadaka kojim se omogućava njegova bezbedna i ekonomična reciklaža. Ono obuhvata razlaganje biljnih i životinjskih ostataka u aerobnim uslovima zahvaljujući mikroorganizmima.

Značaj ovog procesa se ogleda u dve ključne stvari:

  • rešava se problem smeća organskog porekla,
  • dobija se krajnji proizvod boljeg kvaliteta i veće vrednosti od početnog materijala – kompost, đubrivo s visokim sadržajem humusa.

Prema nekim proračunima, interesovanje za kućne kompostere kod lokalnih prodavaca se u toku ove godine i više nego udvostručilo. Stanovnici su ih kupovali kako bi spremno dočekali primenu ove odredbe zakona.

Postoji rešenje i za one koji nisu spremni da se bave ovim u svojim domovima. Otpad mogu da dostave u više od 100 stanica za prevoz i kompostana širom Vermonta.

Jelena Kozbašić

 

U pošumljavanje Madrida biće uloženo čak 75 miliona evra

Foto: YouTube (screenshot)
Foto-ilustracija: Unsplash (Alex Vasey)

U planu je da Madrid dobije ogromni šumski pojas, na obodu grada, koji će biti dug čak 74 kilometara!

Ovaj zeleni pojas će činiti stotine hiljada novih stabala koja će biti posađena u cilju poboljšavanja kvaliteta vazduha, koji je u prestonici Španije prilično zagađen, za šta se najvećim krivcem smatra saobraćaj. U planu su takođe i novi parkovi u kojima će građani uživati, kao i takozvani zeleni mostovi koji će biti organizovani preko glavnih puteva.

Očekuje se da bi ova “Metropolitanska šuma” mogla predstavljati najveću zelenu infrastrukturu izgrađenu u Evropi u narednoj deceniji.

Fond Evropske unije namenio je 4,1 milion evra, kao početno ulaganje u ovaj mega-projekat. Procena je da će ukupni troškovi za čitav projekat iznositi 75 miliona evra, a 16 miliona milona već je u Madridskoj gradskoj kući.

Povod za ovu ideju svakako je deo i globalne borbe protiv klimatskih promena, ali i veliki problem koji muči građane španske prestonice, a to je visok nivo zagađenosti vazduha.

Foto: YouTube (screenshot)

Na ovaj način bi se zapravo postigao efekat urbanog toplotnog ostrva, koje bi smanjilo štetne emisije i regulisalo toplotnu energiju u gradu.

Komentariše se i oskudica zelenih površina u Madridu, te je neophodnost projekta ovih razmera bila nesumnjiva. a biče postavljeni i zeleni mostovi za bezbedan prelaz divljih životinja u blizini prometnih saobraćajnica.

Očekuje se i poboljšanje raznovrsnosti biodiverziteta,

Pored toga, ova španska šuma nudiće i odmor i opuštanje u prirodi za građane.

Gradska vlast u Madridu, očekuje da će, nakon završetka ovog projekta, prema proceni, za 12 godina, Metropolitanska šuma imati kapacite da apsorbuje 170.000 ugljen-dioksida na godišnjem nivou.

Jelena Cvetić

 

 

Reciklaža tekstila – (ne)dostižan biznis u Srbiji

Foto-ilustracija: Unsplash (Markus Winkler)

Reciklaža otpada u Srbiji, mogla bi više da zaživi kada bi se poboljšala zakonska regulativa za njegov tretman, kaže u razgovoru za Novu ekonomiju Marina Tucović iz Ženskog centra u Užicu, koji se, pored ostalih aktivnosti, bavi i reciklažom tekstila.

“Naš cilj je pre svega bio da zapošljavamo žene sa invaliditetom ili žene koje nisu konkurentne na tržištu rada, ili su pretrpele neki oblik nasilja. Postali smo prepoznatljivi po korporativnim poklonima, promo torbicama, cegerima, jer različite vrste tih torbi mogu da budu od potpuno recikliranih materijala. Od jedne bluze, možete da sašijete jednu torbicu, jednu lutku, kecelju ili nek drugi proizvod”, kaže menadžerka Ženskog centra u Užicu.

Foto-ilustracija: Unsplash (Alyssa Strohmann)

Prema rečima Marine Tucović, Ženski centar u Užicu trenutno je prešao dve trećine puta u razvoju reciklaže.

Njihovu proizvodnju bi zaokružila proizvodnja recikliranog vlakna, jer posluju u sistemu cirkularne ekonomije.

“Nije poenta da mi sad skupljamo taj otpad i da se on spaljuje. Spaljivanje otpada, trenutno je jedina mogućnost u Srbiji, to jeste zakonsko rešenje, ali tim gubite mogućnosti ekonomske valorizacije tekstilnog otpada kroz proces reciklaže”, objašnjava Marina, koja je po struci tekstilni inženjer.

Za reciklirano vlakno međutim, potrebne su veće investicije i posebna oprema, a za to su se već obraćali nekim investitorima.

“Zvučna, toplotna izolacija, mnogi geotekstili, tekstilne podloge u hortikulturi upravo nastaju od tekstilnog vlakna niže kategorije. Zato je reciklaža tekstila u tom kontekstu vrlo interesantna”, kaže Marina i podseća zašto je reciklaža bitna.

U prilog toj tezi, ona podseća da se četvrtina pesticida na svetu troši upravo na poljima pamuka.

Takođe, tekstilna industrija je vrlo agresivna, oslobađa veliki procenat štetnih gasova, kao i veštačkih vlakana koja su nastala kao derivati nafte.

Prema Marininim rečima, tekstil čini četiri do pet odsto ukupnog otpada, veoma je kabast i teško se razgrađuje.

Nedostaju preduslovi

U reciklaži, međutim, ne mogu da se koriste sve vrste tekstilnog otpada, pa je prema rečima naše sagovornice neophodno stvoriti preduslove u smislu njegove selekcije.

Foto-ilustracija: Unsplash (Matt Seymour)

“Postindustrijski otpad je izuzetno dobar za reciklažu, jer kod komunalnog otpada nemate jasnu strukturu. Kada dobijete odevni predmet, ako na njemu imate tačnu oznaku, to je jedini način da ga vi negde sortirate”, kaže Marina Tucović.

Prema njenim rečima, jedan deo problema u razvoju reciklaže je nezainteresovanost investitora, jer je profit neizvestan, barem kada se reciklira tekstil, papir ili staklo.

Uloga regionalne deponije

Marina Tucović kaže da ih interesuje i saradnja sa Regionalnom deponijom Duboko u Užicu, u kojoj, za sada, prema njenim rečima, postoji samo linija za razdvajanje otpada.

“Na određeni način, oni tu odvajaju različite sirovine koje imaju mogućnost da se dalje obrađuju u procesu reciklaže, dok ove druge, koje su u mešanom otpadu idu direktno na telo deponije”, naglašava Marina i objašnjava da je tekstil lakše obrađivati ako je odlagan u suve kontejnere.

Regionalna deponija u Užicu pokriva još devet opština Zlatiborskog okruga, kao i Grad Čačak.

Prema poslednjim istraživanjima, Srbija na deponije baca 60 miliona tona smeća godišnje, što je 95 odsto ukupnog otpada, saopštio je Republički zavod za statistiku.

Izvor: Nova ekonomija

Za prelazak na privredu nultih emisija ugljenika, EU treba da unapredi skladištenje energije

Foto-ilustracija: Unsplash (Science in HD)

Za sigurno snabdevanje potrebni su veći skladišni kapaciteti jer izvori energije poput vetra ili sunca nisu uvek na raspolaganju. Evropski predstavnici tako predlažu rešenja za razvoj baterija i tehnologija temeljenih na vodoniku i ističu da je potrebno promovisati decentralizovano skladištenje uz pomoću kućnih i automobilskih baterija. Kako je energija iz obnovljivih izvora sve zastupljenija u Evropi, Parlament predlaže nova rešenja za njeno skladištenje, poput vodonika i baterija za domaćinstvo.

Foto-ilustracija: Unsplash (Jason Blackeye)

U izveštaju usvojenom u petak, 10. jula, s 556 glasova za, 22 protiv i 110 suzdržanih, zastupnici su izneli strategiju za skladištenje energije, koja bi trebala biti presudna za postizanje ciljeva Pariskog sporazuma o klimatskim promenama.

Zastupnica iz Austrije Klaudia Gamon izjavila je: „Skladištenje energije biće ključno za prelaz na bezugljičnu privredu koje se temelji na energiji iz obnovljivih izvora. Budući da struja proizvedena uz pomoć energije vetra ili solarne energije nije uvek dostupna u potrebnim količinama, moraćemo je više skladištiti. Osim dokazanih tehnologija poput reverzibilnih hidroelektrana, u budućnosti će važnu ulogu imati tehnologije poput novih baterija, skladištenja toplotne energije i zelenog vodonika. Tim tehnologijama treba osigurati pristup tržištu kako bismo evropskim građanima zajamčili neprekidno snabdevanje energijom.”

Zeleni vodonik

Parlament poziva Komisiju i države članice da uklone regulatorne prepreke za razvoj projekata za skladištenje energije, poput dvostrukog oporezivanja i nedostataka u propisima o energetskoj mreži. Zastupnici smatraju i da treba izmeniti Uredbu o transevropskoj energetskoj mreži i uvesti bolje kriterijum prihvatljivosti za sve koji žele graditi postrojenja za skladištenje energije.

Istakli su potencijal vodonika iz obnovljivih izvora (tzv. „zeleni vodonik”) i pozvali Komisiju da nastavi da podupire istraživanja i razvoj privrede temeljene na vodoniku. Tvrde i da bi mere potpore mogle pomoći u smanjenju troškova zelenog vodonika, koji bi tako postao ekonomski održiv. Komisija bi pak trebala oceniti mogućnost prenamene gasne infrastrukture za transport vodonika, jer je prirodni gas resurs ograničenog veka i njegova bi se potrošnja trebala postepeno smanjivati.

Proizvodnja baterija u EU i nove mogućnosti skladištenja

Foto-ilustracija: Unsplash (Karsten Würth)

Parlament podupire Komisiju u izradi evropskih normi za baterije, čime će se smanjiti zavisnost od baterija proizvedenih izvan Evrope. Unija se uvelike oslanja na uvoz sirovina pri čijem se vađenju uništava životna sredina, što bi trebalo da se promeni poboljšanjem sistema recikliranja i održivom nabavkom sirovina, po mogućnosti iz Evropske unije.

Zaključno, zastupnici predlažu da se podstiču drugi načini skladištenja energije, na primer mehaničko skladištenje i skladištenje toplotne energije, kao i decentralizovano skladištenje pomoću kućnih baterija, kućnog skladištenja toplotne energije, povezivanja električnih vozila s električnom mrežom i pametnih kućnih energetskih sistema.

Dodatne informacije

Da bi Evropa ostvarila ciljeve iz Zelenog plana i Pariskog sporazuma, njezin energetski sistem do 2050. mora postati ugljenično neutralan. Iako su ključ za to obnovljivi izvori energije, neki od najvažnijih izvora nisu uvek pouzdani: proizvodnja struje pomoću energije vetra ili solarne energije zavisi od doba dana, vremenskih prilika i godišnjeg doba. Kako zastupljenost energije iz obnovljivih izvora raste, njeno skladištenje ima sve važniju ulogu u premošćivanju vremenskog razmaka od proizvodnje do potrošnje energije.

Prema procenama Komisije, Unija će morati ušestrostručiti kapacitete za skladištenje energije da bi do 2050. postigla nultu neto stopu emisija gasova sa efektom staklene bašte.

Izvor: Evropski parlament

Organizacije za zaštitu životne sredine i zabrinuti građani stali u odbranu Košutnjačke šume!

Foto-ilustracija: Pixabay

Stručnjaci i organizacije civilnog društva zahtevaju da se regulacijom kompleksa “Avala filma” obezbedi zaštita javnog dobra i pravo stanovništva Beograda na zdravu i očuvanu životnu sredinu, uz poštovanje procedura i planskih i zakonskih dokumenata.

Foto: Wikipedia/Vladakul

Dokumenta koja je Sekretarijat za urbanizam i građevinske poslove Grada Beograda izložio na rani javni uvid povodom izrade plana detaljne regulacije za kompleks „Avala filma” ukazuju svojim sadržajem, ali i nizom propusta i nelogičnosti, da je namera gradskih vlasti da kompleks “Avala filma” na Košutnjaku pretvore u stambeno-poslovni, uz pustošenje velikog poteza Košutnjačke šume za nove sportske centre i intenzivnu izgradnju. Analiza dokumenta ukazuje na to da razvoj filmske industrije na prostoru nekadašnjeg filmskog giganta “Avala filma” nije njegov cilj, već da on služi kao paravan za gradnju hiljade kvadrata stambenog i komercijalnog prostora.

Analiza dokumentacije na ranom javnom uvidu ukazuje da su namere gradskih vlasti direktno suprotne javnom interesu i interesima građana Beograda. U svojoj suštini realizacija plana nanela bi štetu javnom dobru i doprinela narušavanju životne sredine, a samim tim i građanima Beograda. U gradu u kome je vazduh ocenjen kao prekomerno zagađen, te neospornu promenu klime koja nam je već donela bujične poplave, seča preko 25 hektara šume je nerazumna i krajnje rizična. Zabrinutost i bunt obližnjeg stanovništva, ali i svih rekreativnih korisnika i ljubitelja prirode opravdana je i razumljiva.

Podaci iz plana izloženog na ranom javnom uvidu ukazuju na izgradnju gotovo 420.000 m2 novog stambenog prostora i 150.000 m2 komercijalnog prostora. Šume i javne zelene površine nestaju pod ovim izmenama, i sa postojećih 34,7 hektara se svode na deset puta manju površinu od samo 3,4 hektara. Od zelenila i kulture se otima i stvara prostor od 9,6 hektara izgrađenih kvadrata komercijalnog sadržaja kojih sada na lokaciji uopšte nema a na to se dodaje još 7,9 hektara mešovitih gradskih centara. Paradoksalno cilju izrade ovog plana je da se površine za objekte i komplekse javnih službi (dom zdravlja, vrtić, vatrogasna služba i kulturni sadržaj) smanjuju gotovo za trećinu, za čitavih 9,7 hektara.

Ako pogledamo i planirani porast broja stanovnika (sa sadašnjih 854 predviđa se porast broja stanovnika na 7.980) i deset puta veću gustinu stanovanja, ističe se da je primarni cilj predmetnog plana da se na prostoru kompleksa „Avala filma“ izgradi elitni stambeni kompleks, a ne da se razvija filmska industrija. Da bi se to ostvarilo biće žrtvovano 26,8 hektara šuma i 7,9 hektara zelenih površina na jednoj od najvrednijih lokacija Beograda, neprocenjive vrednosti upravo u svom doprinosu prirodnim dobrima.

Pored niza propusta u izradi dokumentacije, kao što je taj da izradu planskog dokumenta potpisuju „odgovorni urbanisti“ kojima su istekle licence i da sam kompleks “Avala filma” i nije precizno definisan, i sam njen sadržaj je problematičan i u suprotnostima sa zakonima i planovima višeg reda, te ukazuje na to da je svrha plana da pravno potkrepi nelegitimnu praksu ustupanja najvrednijih gradskih prostora privatnom interesu a na štetu javnog interesa i budućnosti grada.

Realizacija plana bazira se na nizu upitnih radnji nadležnih institucija, poslanika i javnih preduzeća kojima se javni interes podređuje privatnom. Tako se „Srbija šume“ odriču dela šume na ovom području, od Ministarstva kulture i informisanja se traži da da saglasnost da se površine javne namene preimenuju u površine ostalih namena. Pri tome, urbanistički planovi višeg reda se uzimaju kao „orijentacioni“, odnosno neobavezujući a time i nevažeći. Nameće se pitanje – ako se planovi višeg reda uzimaju kao nevažeći, čemu onda planovi uopšte služe i na osnovu kojih informacija je rađen materijal za rani javni uvid i određena budućnost ovog dela Beograda?

Stručnjaci i organizacije civilnog društva zahtevaju da se odmah obustavi izrada plana detaljne regulacije kompleksa “Avala filma” na predloženim osnovama i da se pristupi izmeni osnovnog koncepta tako što će se poštovati procedure, zakoni i planovi višeg reda, obezbediti očuvanje šuma i zelenih površina, bez promene namene zemljišta jer za to ne postoji osnov, te da se investitoru ostavi mogućnost korišćenja i investiranja u nepokretnosti u njegovom vlasništvu, bez promene vlasničke strukture nad zemljištem.

Neophodno je da plan detaljne regulacije bude izrađen u skladu sa ciljevima, namenom prostora i ograničenjima koja su utvrđena Programom zaštite životne sredine Grada Beograda (2015), Strategijom pošumljavanja Grada Beograda (2009), Akcionim planom adaptacije na klimatske promene sa procenom ranjivosti za Grad Beograd (2015), Planom generalne regulacije sistema zelenih površina Beograda (2019) i drugim strateškim i planskim dokumentima u oblasti zaštite životne sredine i planiranja i izgradnje. Izveštaj o strateškoj proceni uticaja na životnu sredinu plana detaljne regulacije neophodno je izraditi u skladu sa zakonom i taj izveštaj mora da sadrži ažurne i tačne podatke o stanju životne sredine, zaštićenim vrstama i njihovim staništima, procenu vrednosti biotopa i varijantu nerealizovanja plana. Na osnovu ovih podataka i analiza potrebno je utvrditi rešenja koja su najpovoljnija za ostvarivanje ciljeva zaštite životne sredine i održivog razvoja Beograda, a time i ovog dela Košutnjaka.

U postupku ranog javnog uvida građanima nije omogućeno da svoje primedbe i komentare dostave na zakonom propisan način. Stručnjaci i organizacije civilnog društva zahtevaju da se postupak ranog javnog uvida obustavi u situaciji kada zbog epidemije virusa KOVID-19 ne postoje elementarni uslovi za učešće javnosti u postupku donošenja odluka, te da se postupak ponovi kada se sve neregularnosti i propusti otklone.

Potpisnici ove inicijative su stručnjaci i organizacije civilnog društva: Beogradska otvorena škola, Centar za kulturnu dekontaminaciju, Evropa Nostra Srbija, Ministarstvo prostora, Ne davimo Beograd, Organizacija za političku ekologiju Polekol, Pešaci nisu maratonci, Regulatorni institut za obnovljivu energiju i životnu sredinu (RERI), ZaNašKej, Ksenija Radovanović, Slavica Čepić – pejzažni arhitekta/istraživač na Šumarskom fakultetu i Svetska organizacija za prirodu WWF.

Izvor: Regulatorni institut za obnovljivu energiju i životnu sredinu (RERI)

Iz ruskog naftovoda se izlilo 44,5 tona goriva u Arktik

Foto-ilustracija: Unsplash (Nick G)
Foto-ilustracija: Unsplash (Bethany Legg)

Ruski proizvođač nikla “Norilsk nikel” saopštio je da je iz jednog od njegovih naftovoda iscurilo 44,5 tona goriva u Arktik.

Incident se dogodio na području udaljenom oko 70 kilometara od Dudinke, arktičke luke “Norilsk nikela”, preneo je Rojters.

Naftovod je zatvoren i preduzimaju se mere za skupljanje prolivenog goriva, navela je kompanija i ističe da nema opasnosti za zdravlje ljudi.

Iz kompanije dodaju i da je zbog incidenta pokrenuta interna istraga, kao i da je o svemu obavešteno rusko Ministarstvo za vanredne situacije.

Rojters napominje da rusku kompaniju budno prate organizacije za zaštitu životne sredine na području Arktika, nakon što je 29. maja iz jednog od njenih naftovoda u blizini grada Norilsk iscurila 21.000 tona dizel goriva.

Izvor: RTS

Raspisan konkurs za idejno rešenje o rekonstrukciji centra Podgorice u pešačku zonu

Foto: Glavni grad Podgorica
Foto: Glavni grad Podgorica

U cilju oživljavanja centra grada, širenja pešačke zone i obezbeđivanja parking prostora, Glavni grad Podgorica raspisao je međunarodni konkurs za izradu idejnog rešenja za rekonstrukciju Trga nezavisnosti.

Imajući u vidu da je u pitanju glavni gradski trg, očekuju se rešenja koja će ovaj prostor tretirati na jedinstven i prepoznatljiv način, a u skladu sa potrebama građana i posetilaca.

S obzirom na to da je revitalizacija centra grada jedan od primarnih zadataka gradske uprave, rekonstrukcija trga podrazumevaće izmeštanje automobilskog saobraćaja i davanje prednosti pešacima u okviru celog zahvata trga.

Očigledan potencijal ovog prostora je centralna pozicija u gradskom jezgru od izuzetnog identitetskog, kulturnog, socijalnog i ekonomskog značaja za Podgoricu.

Značajna je mogućnost povezivanja sa obližnjim otvorenim javnim prostorima u jedinstven sistem pešačke zone, sa velikim potencijalom za razne sadržaje i funkcije prilagođene savremenom načinu života. Pored toga, izgradnjom višeetažne podzemne garaže u velikoj meri će se rešiti problem nedostatka parking mesta u centru grada.

Postojeće stanje trga definisano je rekonstrukcijom iz 2006. godine, međutim zbog promena navika građana i trenda umanjenja značaja centra grada za društveni život, trg nije zaživeo na očekivan način. Prostor je ostao u određenoj meri izdvojen frekventnim saobraćajem, koji otežava pristup trgu pešacima .

Dokumentacija je dostupna na linku.

Izvor: Glavni grad Podgorica

Kako živeti u harmoniji sa slepim miševima?

Foto-ilustracija: Unsplash (Clement Falize)

U proteklih nekoliko meseci biolozi specijalizovani za proučavanje slepih miševa, ispred Prirodnjačkog muzeja u Beogradu i Instituta za biološka istraživanja „Siniša Stanković“, dve institucije od nacionalnog značaja za Republiku Srbiju, primaju povećan broj poziva zabrinutih građana u vezi sa aktivnošću slepih miševa u gradovima. Decenije naučnog i pedagoškog rada na popravljanju reputacije ovih letećih sisara i edukovanju građana o njihovoj korisnoj i značajnoj ulozi u lancima ishrane i ekosistemima, na putu su ovih dana sa novim naletom aktuelne pandemije bolesti KOVID-19, da padnu u vodu.

Foto-ilustracija: Unsplash (Clement Falize)

Od marta 2020. godine, oni su u više navrata gostovali u medijima i davali intervjue na temu virusa i slepih miševa u Srbiji, koji iako zaista jesu nosioci određenog broja virusa, ni u kom slučaju nisu nosioci uzročnika KOVID-19, niti ga mogu preneti na čoveka.

Nakon obilnih kiša tokom maja i juna brojnost noćnih letećih insekata, naročito komaraca, je izuzetno porasla. Rojevi insekata privlače i veći broj slepih miševa da se njima hrane pomažući tako indirektno i nama. Zbog toga u ovim toplim noćima možemo primetiti i veliku aktivnost slepih miševa u parkovima, ili oko zgrada i uličnog osvetljenja.

Ali, nema razloga za brigu! Oni samo žive svoj život. Čovek im nije ni od kakvog interesa da bi ga napadali u letu, sletali na njega, grebali ili ujedali.

Nisu opasni ni za decu, niti će se uplesti u kosu, što je jedna od najčešćih zabluda. Ako nam se učini da se slepi miš ustremio ka nama, verovatno pokušava da ulovi insekta koji je u našoj neposrednoj blizini. Oni nemaju i ne mogu imati epitet „štetočina“ koji često ide uz, na primer, glodare i insekte.

Zaposleni u Prirodnjačkom muzeju mole da svi imamo u vidu širu sliku, da smo zapravo mi, ljudi, ti koji su se doselili u nekada davno netaknutu prirodu, izmenili je svojim zgradama, asfaltom i betonom i promenili sredinu u kojoj su životinje, ne samo sisari, nego i razni insekti, vodozemci, gmizavci, ptice, do tada živeli i funkcionisali prema zakonima prirode.

Promenama koje su usledile sa urbanizacijom, životinje su se manje ili više uspešno prilagodile. Više vrsta slepih miševa našlo je nova skloništa – umesto nekadašnjih litica, stena i duplji drveća, sada žive u fasadama zgrada, kutijama za roletne i betonskim pukotinama između spratova solitera. Umesto u šumama i močvarama, sada love insekte u parkovima i oko uličnih svetiljki. Zbog toga ne možemo reći da njima nije mesto u gradovima.

Preporuke i saveti

Biolozi apeluju na sve nas da pokušamo da racionalizujemo svoju nelagodu i strah od slepih miševa i da pokušamo da živimo s njima u harmoniji. Nekolicina njih koji decenijama već dajemo savete u vezi sa slepim miševima kada građani pozovu, nažalost, nema kapacitet da na svaki poziv izlazi na teren, niti da izmešta kolonije. Od nas se u svakom slučaju mogu dobiti instrukcije kako da postupite i da sami rešite problem, na obostrano zadovoljstvo – i vas i životinja.

Po pitanju uletanja slepih miševa u stanove, savetujemo da se tada širom otvore prozori, sklone zavese i ugasi svetlo i životinja će sama naći izlaz.

Ukoliko mlatimo krpama, metlama i drugim priručnim alatkama, samo otežavamo da slepi miš eholocira izlaz.

U slučaju kada se uletanje slepih miševa ponavlja previše često, preporuka je da se stave mrežice za komarce koje će ih fizički sprečiti da uđu u stan dok lete za nekim insektom.

Što se tiče kolonija slepih miševa koje možda imamo u zgradi ili iznad naših terasa, preporuka je da se one ne diraju do polovine avgusta, jer se bebe slepih miševa rađaju i odrastaju od kraja juna do polovine jula, pa je potrebno da se sačeka da bebe počnu da lete, kako bismo bili sigurni da su svi slepi miševi izleteli u sumrak iz tog skloništa, pre nego što se eventualno pristupi njegovom zatvaranju.

Stručnjaci Prirodnjačkog muzeja su podsetili da su slepi miševi zakonom zaštićeni, te da je njihovo hvatanje, proganjanje i ubijanje, kao i uništavanje staništa i skloništa, zabranjeno i kažnjivo.

Izvor: Prirodnjački muzej u Beogradu

Tesla najavljuje autonomne automobile do kraja godine

Foto-ilustracija: Unsplash (Bram Van Oost)
Foto-ilustracija: Unsplash (Charlie Deets)

Bilo da nam je lako da zamislimo budućnost ulica punih vozila koja se kreću sama, bez vozača ili našoj percepciji stvarnosti to (još uvek) predstavlja neobičnu viziju neke daleke budućnosti i stvara nelagodu usled zapitanosti o nivou bezbednosti u takvim uslovima, nesumljivo je da se na razvoju ovakvih autonomnih automobila uveliko radi.

Nedavno je Ilon Mask, prvi čovek kompanije Tesla, najavio da predviđa da će vozila koja izađu iz njihovih fabrika do kraja godine već biti potpuno samostalna.

Govoreći na Svetskoj konferenciji za veštačku inteligenciju u Šangaju izjavio je da veruje da su blizu ostvarenja tog cilja i dostizanja takozvanog petog nivoa zahteva autonomnosti vožnje. Za sada, Teslin autopilot projekat omogućava drugi nivo autonomnosti vožnje, odnosno neophodno je da vozač bude budan i spreman za reagovanje, sa rukama na volanu.

Mnogi stručnjaci tvrde da je ovaj nivo samostalnosti vožnje sveti gral automobilske industrije. Ipak, koliko je zaista bezbedno voziti se u kolima bez ikakvog uticaja ljudske ruke (i noge)?

Zabrinjavajući elementi koji mogu opovrgnuti bezbednost kod ovakvih vozila uglavnom se svode na: neočekivanu interakciju ljudi i samog vozila koja može izazvati neželjeni sled događaja, greške u softverskom sistemu, moguće komplikacije kad vozilo dosegne granice svojih kapaciteta, nedostaci podataka i eventualne zlonamerne intrevencije u samom sistemu.

Iako u skladu sa zahtevima za očuvanjem životne sredine automatizovana motorna vozila sa efikasnom mehanizacijom doprinose smanjenoj potrošnji goriva, dok sa druge strane ugodnost prilikom ovakve vožnje može doprineti njihovoj učestalijoj upotrebi što izaziva veće emisije štetnih gasova.

Pored toga, moglo bi se očekivati da veliki broj stanovništva vezanog za vožnju na profesionalnom nivou može izgubiti poslove.

Pored toga, kako ističu brojni stručnjaci, iako određene kompanije mogu da na ulice izvedu vozila sa tehnologijom na ovom nivou razvoja, trenutno stanje infrastrukture na globalnom nivou, kao i regulatorna okruženja velikih tržišta, još uvek nisu u potpunosti spremni za potpunu automatizaciju automobila.

Jelena Cvetić

 

U Kini se gradi centar za rehabilitaciju gde je osnovni lek – priroda

Foto: YouTube (screenshot)

Renomirani arhitekta Stefano Boeri predstavio je novi projekat u svom prepoznatljivom zelenom maniru.

Na jugoistoku Kine, u gradu Šendžen gradiće se centar za rehabilitaciju koji će biti potpuno otvoren ka zajednici i integrisan u urbano tkivo četvrti. Ovo rešenje, koje je odnelo pobedu na međunarodnom konkursu, trebalo bi da bude realizovano u naredne tri godine, a prema rečima arhitekte Stefana Boerija, koji se proslavio čuvenom zgradom Bosco Verticale u Milanu, objekat će karakterisati „skup zelenih terasa i preklapajućih prostora u održivom sistemu koji kombinuju prirodu, arhitekturu i biodiverzitet“.

Prema rečima arhitekte Sju Jibo, iz “Stefano Boeri Architetti”, centar za rehabilitaciju će imati zadatak da spoji prirodu i okolni pejzaž u nameri da preuzme zreli, sigurni i gostoljubivi karakter ovog grada, prenosi ArchDaily.

Projekat je prepoznat kao idealno rešenje zbog svog inovativnog pristupa problemima invaliditeta gde se kombinuju aspekti koji do sada nisu dovoljno istraženi, poput integracije zelenih površina u kontinuitetu sa svim različitim funkcionalnim prostorima centra. Naime, ovaj centar biće namenjen osobama sa različitim stepenom invaliditeta, starosti od 16 do 60 godina.

„Naš projekat otvara novu perspektivu u arhitekturi velikih rehabilitacionih centara. Prvenstveno zato što se motorički i/ili kognitivni invaliditet ne doživljava kao krhkost manjine ljudi, već kao stanje koje je svima nama zajedničko, čak i samo tokom jedne faze našeg života. Drugo, projekat nudi ideju o potpunoj dostupnosti prostorima i uslugama rehabilitacije i kao treće jer je poznati terapeutski kvalitet zelenila i prirode prepoznat, te objekat nudi zadivljujuću količinu dostupnih zelenih prostora.“, objasnio je Stefano Boeri.

Pročitajte više na portalu Gradnja!

Autorka: Anđela Aleksić

Pogledajte novi tip električnog vozila koji se kreće ulicama Beča!

Foto: © RADWEG © ÁKOS BURG

Bicikli, trotineti, električni trotineti, a sada i Wheels – Nova vozila u Beču podsećaju na električne bicikle, ali nemaju pedale i za razliku od e-trotineta poseduju sofisticiraniji sistem za iznajmljivanje.

Foto: © RADWEG © ÁKOS BURG

S obzirom na to da na tržištu trenutno ne postoji ništa s čim se mogu uporediti, jedini naziv za novo vozilo je Wheels. Vozila na iznajmljivanje pokreću se električnim motorom i dostupna su svim korisnicima starosti iznad 18 godina. Wheels mogu razviti brzinu do 25 km/h, ali putem GPS-a automatski reaguju na ograničenja i spuštaju brzinu u pešačkim zonama ili zonama susreta.

Kao i kod drugih sistema za iznajmljivanje električnih skutera ili bicikala, korisnik mora skinuti aplikaciju i skenirati QR-code kako bi pokrenuo vozilo, što košta 1 evro. Svaki naredni minut vožnje na Wheels-u u Beču košta 29 centi, a propisno parkiranje se mora fotografisati i poslati u centralu, jer u suprotnom sledi kazna od 10 evra.

Pojedine Bečlije su još uvek skeptične po pitanju Wheels-a, što može biti i posledica obimne ponude vozila na iznajmljivanje u Beču. Bečkim ulicama trenutno se kreće 4.600 električnih trotineta za iznajmljivanje koji su u vlasništvu pet različitih proizvođača.

Wheels raspolaže sa 33 vozila, međutim ubrzo planiraju da povećaju broj.

Izvor: Eurocomm-PR Sarajevo

Subotičaninu oduzete dve strogo zaštićene ptice koje je držao bez dozvole

Foto: Wikipedia/Francis C. Franklin

Pokrajinska inspekcija za zaštitu životne sredine i policija pronašli su u dvorištu Subotičanina A. L. šest češljugara i dva čiška, jedinke strogo zaštićenih vrsta, a osim što su bile smeštene u vrlo malim kavezima, navodno više meseci, ove ptice nisu imale ni ornitološki prsten, koji bi bio zakonski dokaz da su izležene i othranjene u zaroboljeništvu.

Foto: Wikipedia/Jrproudfoot

Po iskazu Subotičanina, ptice su mu bile “poklonjene” na Golupčjoj pijaci proletos i od tada ih je držao kod sebe. Budući da je po Zakonu o zaštiti prirode zabranjeno hvatati i u zatočeništvu držati strogo zaštićene vrste divljih životinja, gde pripadaju i ove ptice, protiv A. L. biće podnete odgovarajuće prijave pravosuđu.

Oduzete ptice smeštene su u Prihvatilište za divlje životinje pri Zoo vrtu na Paliću na rehabilitaciju, a nakon veterinarske procene da su sposobne za samostalan život, biće puštene u prirodu.

“Hvatanje divljh strogo zaštićenih životinja u prirodi je odavno zabranjeno. Ako to ne zna onaj ko vam ih prodaje ili “poklanja”, molimo vas da odbijete takav poklon i takvu kupovinu, a da poklanjača ili trgovca prijavite policiji, inspekciji zaštite životne sredine ili zavodima za zaštitu prirode”, kaže Marko Tucakov, biolog u Pokrajinskom zavodu za zaštitu prirode.

On navodi da je, bez obzira na motiv, hvatanje i držanje divljih životinja u zarobljeništvu težak prekršaj, a može da ima i elemente krivičnog dela.

“Koliko god su ptice lepe i lepo pevaju, daleko su lepše i milozvučnije u prirodi, i tu im je jedino i mesto”, ističe Tucakov, precizirajući da je držanje strogo zaštićenih životinja u zarobljeništvu dozvoljeno jedino ako vlasnik poseduje dokaze da su one u zarobljeništvu i izležene. “Takve se životinje obeležavaju i evidentiraju, a njihovi uzgajivači strogo kontrolišu.”

Tucakov dodaje da tokom hvatanja i držanja u malim kavezima najveći broj divljih životinja poreklom iz prirode ugine.

Izvor: Subotica.com