Home Blog Page 690

Videti svet iz perspektive bube pomoću GoPro kamere

Foto-ilustracija: Unsplash (Krzysztof Niewolny)

Naučnici su napravili malenu robot-kameru koja se može pričvrstiti na leđa insekata, kako bi snimio svet iz perspektive bube.

Foto: Twitter (screenshot)

Kameru za bube u GoPro stilu napravili su naučnici u Sjedinjenim Američkim Državama. Teška je svega 250 miligrama, što je, poređenja radi, težina jedne desetine karte za igranje. Funkcioniše uz blutut, a snima pet kadrova u sekundi. Kamera za bube može imati primenu u širokom polju, ali uglavnom u biološkim istraživanjima.

Video snimak sa kamerice šalje se na mobilni telefon. Ugao snimanja je do 60 stepeni, a baterije koje koristi su ultralagane jer kamera troši minimalnu količinu energije.

“Napravili smo sistem bežičnih kamera male snage i male težine, koji može pružiti uvid u život insekata”, rekao je Šajam Golakota, autor studije.

Za ovaj projekat, istraživači su inspiraciju našli upravo u očima insekata. Snimci koje daje mini kamera su crno-beli.

Posle konstrukcije mini kamere, istraživači su je prikačili na sićušna tela buba, koje su ipak dovoljno jake da podnesu težinu malog aparata.

Ipak, uprkos uzbuđenju koje ovakav projekat donosi, istraživači su zabrinuti zbog mogućih zloupotreba izuma, kada je reč o ugrožavanju privatnosti.

Članovi tima se nadaju da će budućim verzijama buba-fotoaparata biti potrebno još manje energije i da će moći da rade na solarni pogon.

Istraživači kažu da su sada prvi put dobili realne snimke iz “stvarnog životnog okruženja buba”, kao što su njihove reakcije u određenim situacijama, brzina, ponašanje…

Rezultati studije su objavljeni u časopisu Sajens robotiks.

Izvor: RTS

Podgorica dobila zelenu oazu u srcu grada – Podgorički park

Foto: Glavni grad Podgorica

Gradonačelnik Podgorice dr Ivan Vuković, sa saradnicima, u četvrtak uveče, 16. jula, otvorio je Podgorički park – novu zelenu oaza u srcu grada i zasigurno jednu od najlepših autentičnih parkovskih površina u Podgorici.

Foto: Glavni grad Podgorica

Park se prostire na 10.000 m2 od mosta Milenijum do Moskovskog mosta i dobiće svoj prirodni nastavak sve do mosta Gazela.

Gradonačelnik Vuković istakao je da je Podgorica dobila najlepši park koji nosi naziv Podgorički park upravo zbog autohtonih biljnih vrsta poput murve, iglica, džanje, šipka i drugih, koje su u njemu zasađene, odnosno svega onoga što asocira na Podgoricu i za šta su Podgoričani emotivno vezani.

“Vrednost ove investicije prevazilazi 110.000 evra, a ovaj park će se graditi u dve faze. Za sada je završena prva faza, koja se prostire od mosta Milenijum do Moskovskog mosta, a planirano je se park uredi sve do mosta Gazela, tako ćemo dobiti jednu novu oplemenjenu zelenu površinu”, istakao je gradonačelnik i izrazio posebno zadovoljstvo što je ovo mjesto dobilo potpuno novi izgled i funkciju.

“Naši sugrađani su dobili još jedan prostor za rekreaciju, za uživanje u prirodi i nadam se da će se odgovorno odnositi prema toj činjenici i čuvati ovaj vredan mobilijar”, naglasio je Vuković.

Prostor je opremljen urbanim parkovskim mobilijarom kojeg čine: ljuljaška, ležaljke, set sto i klupe, cik-cak klupe, klupe sa naslonom, korpe za otpatke. Izgrađene su pergole sa rešetkom za puzavice i pergole za portune. Na metalnoj konstrukciji ugrađen je plato od dekinga, dok je prostor prema reci Morači ograđen drvenim stubovima na kojima je ugrađena solarna rasveta.

Gradonačelnik se posebno zahvalio Ministarstvu odbrane Crne Gore koje je dalo značajan doprinos u realizaciji ovog projekta. On je iskazao i posebno poštovanje za predan rad i trud zaposlenih u gradskim preduzećima Zelenilo i Komunalne usluge koji su vredno radili i u otežanim uslovima, kako bi se ovaj projekat završio u planiranom roku.

Izvor: Glavni grad Podgorice

Španija na pola puta ka potpunoj dekarbonizaciji energetskog miksa

Foto-ilustracija: Unsplash (Tobias Tullius)

Krećući se stopama Belgije, Austrije i Švedske koje su već zatvorile sve elektrane na ugalj na svojim teritorijama, Španija teži da svoj energetski miks potpuno dekarbonizuje i da proizvodi isključivo čistu struju do 2050. godine. Trenutno se nalazi na otprilike pola puta s obzirom na to da je ugasila 47 odsto postrojenja ovog tipa. Zemlja je katanac stavila na 7 od ukupno 15 elektrana na ugalj, zaključno sa krajem juna.

Kako bi nadomestila električnu energiju poreklom iz uglja, Španija je radila na razvoju obnovljivih izvora energije.

Foto-ilustracija: Unsplash (Tobias Tullius)

Energetska tranzicija se ipak nije odvijala na apsolutnu inicijativu vlasti. Najpre je državna pomoć rudnicima proglašena kao nezakonita, te su oni 2018. godine većinski zatvoreni. Propisima Evropske unije, Španci su takođe bili primorani da smanje zagađenje iz prljavih elektroenergetskih objekata što se pokazalo kao skup, a samim tim i neisplativ, poduhvat.

U bliskoj budućnosti, proizvodnja će biti obustavljena u još 4 španske elektrane na ugalj. Proizvodni troškovi su mesecima unazad prilično visoki, kako zbog političkih odluka Evropske komisije, tako i zbog situacije na tržištu, te se poslovanje tih postrojenja već pokazalo kao neprofitabilno i shodno tome je zaustavljeno.

Pre dve godine, Španija je 15 odsto struje dobijala iz uglja koji je oslobađao oko 15 odsto ugljen-dioksida. U maju ove godine je njegov udeo u potrošnji električne energije iznosio tek 1,4 odsto.

Prema klimatskim i energetskim zakonima, emisije gasova sa efektom staklene bašte bi na tlu Španije trebalo da budu smanjene za 90 odsto do polovine veka u poređenju sa vrednostima izmerenim 1990. godine. Kako bi postigla ovaj ambiciozan cilj, vlada se obavezala na izgradnju vetroelektrana i solarnih elektrane snage 3.000 MW u narednih desetak godina.

Jelena Kozbašić

 

Da li će planeta postati isuviše vruća za ljude?

Foto-ilustracija: Unsplash (Adli Wahid)

Pored globalnog zagrevanja, za milione ljudi širom sveta postoji opasnost od toplotnog stresa. Reč je o stanju u kojem se organizam, usled napora koji ulaže u uslovima povišene temperature i vlažnosti vazduha, nalazi u opasnosti od “otkazivanja” rada organa.

Foto-ilustracija: Unsplash (Hans Reniers)

Mnogi ljudi, pogotovo u zemljama u razvoju, rade u veoma teškim uslovima, od kojih su neki opasni po život. Rad na otvorenom, na primer, na gradilištima ili poljoprivrednim gazdinstvima, ali i u fabrikama i bolnicama može biti fizički isrpljujuć, ne samo zbog prirode posla već i usled povišene temperature.

Radno vreme uobičajeno traje 8 sati tokom dana, neretko i duže, a u velikom broju slučajeva nepovoljni uslovi ne utiču samo na smanjenje produktivnosti radnika, već i na njihovo zdravstveno stanje.

Toplotni stres predstavlja nemogućnost organizma da se ohladi. Njegova osnovna temperatura dolazi do opasno povišenog nivoa, što može predstavljati momenat kad se neki organi mogu samo “isključiti”.

Pored toga, klimatske promene ne idu na ruku u borbi protiv ove pojave. Uz rast temperature beleži se i porast vlažnosti vazduha, te se pored toplote kao smetnja ljudskom organizmu pojavljuje i vlaga, stvarajući kombinaciju koja može dodatno oslabiti organizam.

U nezavidnom položaju nalaze se medicinski radnici, naročito sada, tokom borbe protiv koronavirusa, pri čemu se u mnogim zemljama primećuje kako rad medicinskog osoblja biva dodatno otežan zbog uslova u kojima rade.

Mnogi naučnici ističu da i pored sposobnosti prilagođavanja koju smo stvorili kroz evoluciju, ukoliko se trend globalnog zagrevanja nastavi, velike su šanse da u budućnosti neki delovi planete budu isuviše vrući za ljudski rod.

Prema jednoj studiji predviđa se da do 2100. godine toplotni stres može pogoditi 1,2 milijarde ljudi, što je za četiri puta više nego trenutno.

Dok se na globalnom nivou ne dođe do trajnog rešenja u borbi protiv klimatskih promena, a ujedno i slabljenja mogućnosti pojave toplotnog stresa, stručnjaci savetuju puno tečnosti i neohodne pauze za sve koji rade u uslovima u kojima može doći do toplotnih udara kako bi sačuvali sopstveno zdravlje.

Jelena Cvetić

 

 

 

Zašto Kruševljani sumnjaju na postojanje baznih stanica 5G mreže u svom gradu?

Foto-ilustracija: Pixabay

Kako Nova ekonomija piše, pozivajući se na lokalni portal Kruševac Grad, na teritoriji gradske uprave grada Kruševca nisu izgrađene odnosno postavljene bazne stanice sa 5G mrežom.

Povod za zabrinutost je veliki broj uginulih vrabaca i dograđivanje anteskog sistema u naselju Pejton tokom vanrednog stanja.

Foto-ilustracija: Pixabay

Prema rečima nadležnih u kompaniji Telenor, reč je o proširenju kapaciteta na postojećim sistemima zbog povećanog saobraćaja u vreme vanrednog stanja.

“Na teritoriji našeg grada nisu izgrađene, odnosno postavljene bazne stanice sa 5G mrežom”, decidna je inspektorka za zaštitu životne sredine Biljana Stanković. Prema rečima Biljane Stanković, nijedna takva dozvola nije izdata ne samo za Kruševac već ni za celu Srbiju, tako da Srbija u ovom trenutku nema bazne stanice 5G mreže mobilne telefonije. Jedina takva stanica bila je postavljena u Tehnološko-naučnom parku na Zvezdari u cilju naučnog ispitivanja vrsta i stepena nejonizujućeg zračenja, ali je i njena dozvola za rad istekla u martu, te ni ona nije u funkciji.

Kada je reč o uginuću vrabaca koje se moglo videti na pomenutom snimku, Stanković je objasnila da je reč o posledicama oluja koje su poslednjih mesec dana pogodile područje Kruševca. Regulatorna agencija za elektronske komunikacije (RATEL) ranije je u aprilu objavila slično.

RATEL je, u prethodnom periodu, izdao četiri privremene pojedinačne dozvole za korišćenje radio-frekvencija u cilju testiranja i ispitivanja 5G mreže na teritoriji grada Beograda, operatoru Telenor za jednu lokaciju i operatoru Telekom Srbija za tri lokacije.

Nakon završenih testiranja i isteka roka važenja privremenih dozvola, navedene bazne radio stanice su isključene, odnosno, u Srbiji trenutno nema 5G baznih radio stanica koje su u radu, navodi se na sajtu ove institucije.

Povodom lažnih vesti i teorija zavere da koronu izaziva 5G, Ratel je saoštio da između 5G tehnologije i koronavirusa ne postoji nikakva veza.

Takođe,Ratel navodi da je sprovođenje postupka javnog nadmetanja za prodaju spektra u opsegu 3,4-3,8 GHz, za korišćenje na tehnološki neutralnoj osnovi (što uključuje i 5G tehnologije) bilo planirano za treći, odnosno četvrti kvartal 2020. godine.

Izvor: Nova ekonomija, Kruševac Grad

Precizna poljoprivreda ili kako proizvesti više sa manje unosa, kao deo plana oporavka EU?

Foto-ilustracija: Unsplash (Dominikjpw)

Precizna poljoprivreda zasniva se na konceptu “proizvoditi više sa manje unosa” koji ima kao krajnji cilj ublažavanje uticaja na okolinu. Kreatori politika Evropske unije se nadaju da će ovaj plan staviti u kontekst ZPP-a.

“Precizna poljoprivredna praksa, uključujući digitalnu poljoprivredu, najbolji je način da strateški ciljevi Evropske unije postanu zeleni, pametni i sigurni i trebaju da budu deo nacionalnih planova za oporavak i otpornost svih država članica”, izjavio je član Evropskog parlamenta Petros Kokalis za EurActiv.

“U skladu s instrumentom “EU sledeća generacija”, države članice imaće dodatna sredstva u iznosu od 15 milijardi evra za Evropski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (EAFRD), što je odlična prilika za digitalizaciju i zeleni prelaz poljoprivredno-prehrambenog sektora”, nastavlja.

Za ruralna područja 750 milijardi evra

Foto-ilustracija: Unsplash (Stanislav Kondratiev)

Naime, u svom Fondu za oporavak od 750 milijardi evra, Evropska komisija predložila je dodatni novac za ruralna područja uz onaj koji su izdvojile države članice za period 2022. do 2024. godine, srazmerno sredstvima za ruralni razvoj namenjenih u 2018. godini.Ipak, o finansijskom okviru za oporavak od pandemije KOVID-19 se još uvek raspravlja i treba da ga odobre i države članice i Evropski parlament, a ključne rasprave očekuju se 17. i 18. jula.

Kokalis je naglasio da bi precizna i digitalna poljoprivreda mogle da budu jedan od alata za postizanje evropskih ciljeva Zelenog dogovora i strategije “Od njive do trpeze”. Precizna poljoprivreda zasniva se na konceptu “proizvoditi više sa manje unosa” koji ima za krajnji cilj ublažavanje uticaja na okolinu. To bi, na primer, bilo smanjenje upotrebe pesticida ili đubriva. Kreatori politika EU se nadaju da će ovaj plan staviti u kontekst Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP).

Prioritet zeleni projekti i digitalizacija?

“Za podsticanje takvih inovativnih praksi potreban nam je snažan proračun za budući ZPP, bar na istom nivou kao i trenutni. Ulaganje je potrebno za poboljšanje digitalnih veština farmera, savetodavnih usluga, infrastrukture, koja može da se finansira u okviru EAFRD-a”, rekao je Kokalis.

Dva prioriteta EU su digitalizacija i zeleni projekti koji će njenu privredu učiniti otpornijom. Za Kokalisa to se savršeno poklapa sa misijom preciznog uzgoja. “Naučno je dokazano da precizna poljoprivredna praksa, koristeći visokotehnološku opremu, može da smanji emisiju gasova staklene bašte, uglavnom smanjenjem inputa koji su usmereni na prostorne i vremenske potrebe useva i povećanjem sposobnosti tla da skladištite ugljenik“, napomenuo je.

“Sa razvojem digitalne poljoprivrede koja dosledno primenjuje i metode precizne poljoprivrede, uveren sam da imamo odlične alate za postizanje ambicioznih ciljeva strategije ‘Od njive do trpeze'”, dodao je.

Znanje, finansijska i tehnička podrška poljoprivrednicima

Evropski komesar za poljoprivredu, Januz Vojčehovski, deli isto mišljenje, rekavši da cilj navedene strategije čini celokupni prehrambeni sistem održivijim.

“Precizna poljoprivreda može značajno da doprinese održivom poljoprivrednom sektoru i pomogne u postizanju utvrđenih ciljeva kao što je smanjenje upotrebe i opasnosti od pesticida za 50 odsto i smanjenje upotrebe đubriva za najmanje 20 odsto”, rekao je Vojčehovski.

Foto-ilustracija: Pixabay

Međutim, naglasio je da je za uvođenje pametnih tehnologija uzgoja potrebno pravilno znanje, kao i finansijska i tehnička podrška farmerima.

“Ne zaboravimo da i sama precizna poljoprivreda neće biti dovoljna. Potrebno je da joj se pruže savetodavne usluge, razmena znanja i izgradnja kapaciteta. Pored toga, potrebne su i druge vrste inovacija koje će dopuniti precizno poljoprivredno gazdinstvo, poput rešenja koja se zasnivaju više na prirodi”, napomenuo je.

Loš savetodavni sistem?

Isto tako, Tasos Haniotis, direktor za strategiju, pojednostavljenje i analizu politika iz Uprave za poljoprivredu i ruralni razvoj, objasnio je da kada su u pitanju savetodavni sistemi na gazdinstvima, koji poljoprivrednicima pružaju javne informacije o tome kako da poboljšaju proizvodnju, postoji vrlo neujednačena situacija zavisno od države do države.

“I dalje postoji ozbiljni digitalni jaz između ruralnih i urbanih područja. Dok 83 odsto stanovništva EU ima pristup brzom internetu, samo 53 odsto domova u seoskim područjima ima tu mogućnost. Ovo je važna prepreka razvoju novih preduzeća, radnih mesta i prosperiteta u ruralnim područjima”, rekao je komesar Vojčehovski.

Autorka: Martina Popić

Izvor: Agroklub.rs 

EU odobrila Albaniji 100 miliona evra za obnovu posle zemljotresa

Foto-ilustracija: Unsplash (Jonada Molla)

Evropska komisija je danas, 17. jula, usvojila paket vredan 100 miliona evra za obnovu Albanije posle zemljotresa u novembru 2019. Ta sredstva su deo paketa od 115 miliona evra, koliko je Komisija ukupno obećala Albaniji na Međunarodnoj donatorskoj konferenciji “Zajedno za Albaniju” održanoj sredinom februara.

Foto-ilustracija: Unsplash (Douglas O.)

Evropski komesar za susedstvo i proširenje Oliver Varhelj rekao je da ovim paketom Evropska unija ispunjava svoju obavezu prema Albaniji da pomogne u rekonstrukciji posle zemljotresa, kao što je podržala i napore te zemlje u borbi sa posledicama korona krize.

“Ispunili smo obećanje da ćemo biti sa građanima Albanije i obnovili podršku toj zemlji i njenoj evropskoj budućnosti”, istakao je Varheji.

Novousvojeni program biće fokusiran na obnovu obrazovnih ustanova, uključujući opremanje, kako bi se deca i mladi školovali u boljim uslovima.

Iz novog programa će se finansirati i obnova oštećenog kulturnog nasleđa, uključujući spomenike, muzeje, biblioteke i arheološka nalazišta, čime će se doprineti i lokalnom ekonomskom razvoju.

Zgrade će biti obnavljane po principu “ponovo izgradite bolje”, što znači primenu održivih standarda u građevinarstvu i smanjenje budućih rizika, odnosno izgradnju čvršće, bezbednije i otpornije na katastrofe infrastrukture i sistema.

Posebne mere takođe će doneti unapređenja u pogledu energetske efikasnosti.

Izvor: EurActiv.rs

Virus Zapadnog Nila nije izolovan na teritoriji Beograda

Foto-ilustracija: Pixabay

Prema nalazima referentne laboratorije Sektora ekologije i unapređenja životne sredine JKP „Gradska čistoća“ kod izlovljenih komaraca na teritoriji Beograda nije izolovan virus Zapadnog Nila. Nažalost, oprečnim informacijama koje se plasiraju medijima, javnost se zbunjuje i neosnovano se podiže panika kod sugrađana koji su već dovoljno zabrinuti zbog nepovoljne epidemiološke situacije u Beogradu izazvane koronavirusom, saopštilo je JKP “Gradska čistoća” Beograd.

Foto-ilustracija: Pixabay

Inače, da bi se virus groznice Zapadnog Nila aktivirao kod komaraca potrebno je da spoljna temperatura pet dana u kontinuitetu bude oko 30 stepeni Celzijusa, što u protekla dva meseca nije bio slučaj u Beogradu. Ukoliko virus Zapadnog Nila u narednom periodu bude izolovan u izlovljenim komarcima koje analizira referentna laboratorija JKP „Gradska čistoća“, javnost će odmah biti obaveštena.

JKP „Gradska čistoća“ na osnovu ugovora sa Gradom Beogradom je ovlašćena da sprovodi monitoring populacije komaraca na teritoriji Beograda i to radi posatvljajući klopke za komarce, svakodneno, u proseku na 16 različitih lokacija širom grada i u skladu sa rezultatima kontinuirano primenjuje najefikasnije mere za suzbijanje odraslih formi komaraca. U okviru monitoringa se rade analize komaraca na prisustvo virusa Zapadnog Nila i parazita izazivača malarije, kao i bakterija Leptospire i Borelije koje se izoluju iz uzoraka krpelja i glodara. Inače, laboratorija u okviru Sektora ekologije i unapređenja životne sredine radi PSR testiranje komaraca na prisustvo virusa Zapadnog Nila metodom „in house“, koristeći sekvence specifične za taj virus, a dobijene od najreferentnije laboratorije za Evropu, koja se nalazi u Teramu, u Italiji.

Od marta meseca je primenjivana tehnologija suzbijanja komaraca sa zemlje, a naredne nedelje pristupiće se i podizanju privredne avijacije kako bi se suzbijanje ovih insekata obavljalo i iz vazduha. Iako, do sada nije izolovan virus Zapadnog Nila, komarci će se tretirati i pomoću avijacije kako bi se sprečilo da se pojave zaraženi komarci, što se očekuje početkom avgusta.

Na osnovu stalnog monitoringa koji se sprovodi na svim opštinama, kao i po prijavama sugrađana, pored mera koje JKP „Gradska čistoća“ sprovodi svakodnevno, broj komaraca je na više lokacija u Beogradu u porastu. Larvicidni tretman koji se sprovodio početkom proleća, kao i hladno i termalno zamagljivanje koje se kao mera za suzbijanje komaraca sprovodi gotovo svakodnevno u Beogradu, dalo je jako dobre rezultate. Međutim, nestabilne vremenske prilike, oscilacija u spoljnoj temperaturi i padavine u proteklom periodu, kada nije bilo moguće sprovoditi mere suzbijanja, rezultirali su da se istovremeno aktiviraju dva roda komaraca, što prethodnih godina nije bio slučaj.

U toku jučerašnjeg dana, 16. jula, 27 ekipa JKP „Gradska čistoća“ je na terenu i rade na suzbijanju odraslih formi komaraca tehnologijom hladnog zamagljivanja koja se koristi u urbanim delovima grada i sa četiri ekipe koje rade na suzbijanju tehnikom termalnog zamagljivanja dimnim generatorima. Pored toga dve ekipe su angažovane na monitoringu larvi i odraslih formi komaraca, a jedna na sprovođenju mera deratizacije.

Foto-ilustracija: Pixabay

Jutarnjom akcijom koja je počela od 03:00 časa, juče su obuhvaćene površine Ratno ostrvo, Zemunski kej, Donji Kalemegdan, Kej Tadeuša, Ada Huja i Višnjička banja, kao i Stari grad – Dorćol, Višnjiča banja 1 i 2, Karaburma 2, Kalemegdan ceo i Beograd na vodi. Takođe obuhvaćene su i površine u Mirijevu 1, 2 i 3, Zeleno brdo, Stara Karaburma i Veliki mokri Lug.

Večernjim akcijama koje počinju u 18 i 21 sat tretiraće se površine na lokacijama: Zabra, Zvezdarska šuma, Šumice, Banjička šuma, Bežanija, Mladenovac – Selters, Železnik 1, 2 i 3, Studentski grad, Mladenovac 1, Bežanijska kosa, Paviljoni, Retenzija, Belvil i novobeogradski blokovi od 21 do 30, kao i blokovi: 70, 70a, 37, 38, 39, 61, 72, 71, 19a, 44, 45, 61, 62, i 63.

Sugrađani svakog radnog dana od 7 do 15 časova mogu da prijave lokacije na kojima primete povećano prisustvo komaraca pozivom na besplatan broj telefona 0800–000807 ili putem elektronske pošte na adresu ekologija@gradskacistoca.rs.

Izvor: JKP “Gradska čistoća”

Čemu služi zelenilo u gradu i zašto mora da postoji?

Foto-ilustracija: Unsplash (Chuttersnap)

Prethodnih godina, a naročito u poslednjih nekoliko meseci, sve je češća pojava ograđivanja zelenih površina u gradskim blokovima kako bi nikao još poneki objekat. Može se pretpostaviti da je to rezultat neinformisanosti o značaju ovih površina, jer u protivnom nema racionalnog razloga da se život u gradu toliko ugrozi.

Foto-ilustracija: Unsplash (Chuttersnap)

Za početak, potrebno je razumeti da zelena površina u bloku nije površina koja još nije stigla da bude izgrađena, već uređeno zelenilo koje tu mora da postoji. Potpuno je razumljivo da je interes investitora da svaki kvadratni metar zemljišta pretvori u građevinsko i unovči, ali upravo zato moraju da postoje institucije koje deluju u korist grada i građana.

U urbanističkom planiranju, primetno je da je zelenilo zastupljeno u značajnim procentima na površinama svih namena. To znači da u svakom planu ili projektu mora da se nađe unapred određen procenat zelenih površina. Ove površine planiraju se kao drvoredi, travnjaci, parkovi ili šume. Pored kvaliteta ambijentalne vrednosti koju formiraju, kao i prostora rekreacije i relaksacije koji doprinose opštoj dobrobiti ljudi, zelene površine nas štite od brojnih hazarda.

Kvalitet vazduha

Od elementarnih stvari koje su najčešća asocijacija na zelenilo, odnosno na drveće u gradovima, kao najočiglednija se izdvaja proizvodnja kiseonika. Savremeni razvoj gradova, koji u urbano tkivo uvodi različite nove materijale i izvore zagađenja, trebalo bi da zahteva porast procenta zelenih površina, kako bi bilo moguće održati kvalitet vazduha na nivou koji se procenjuje zdravim za život ljudi.

Veliki broj automobila i industrijskih postrojenja u gradovima rezultirao je dramatičnim padom kvaliteta vazduha, koji u pojedinim gradovima sveta doseže i alarmantne parametre, koji su veoma štetni po zdravlje stanovništva. Ovaj slučaj primetan je i u Beogradu. Naime, tokom većeg dela godine kvalitet vazduha se nalazi u umereno štetnom i štetnom opsegu, što nije karakteristično za evropske prestonice kojima srednja vrednost kvaliteta vazduha varira između veoma dobrog i umereno dobrog.Ova vrsta problema lako se prevazilazi sadnjom visokog rastinja, odnosno drveća koje ima ulogu „filtera“ gradskog vazduha. Strateškim pošumljavanjem delova gradova upravo se utiče na smanjenje količine štetnih čestica u vazduhu, dok vazduh postaje bogatiji kiseonikom.

Toplotna ostrva

Drugi čest problem gusto izgrađenih gradova jesu toplotna ostrva, odnosno površine u gradu koje se zagrevaju i dosežu višu temperaturu od svog okruženja. Ovakvi efekti najčešće su posledica preterane izgradnje i popločavanja gradskih površina, kao i uklanjanja zelenih površina. Iako značajan udeo u kreiranju toplotnih ostrva imaju i saobraćaj i pojedini objekti, njihovo najjednostavnije rešenje se ogleda u ozelenjavanju gradskih prostora i planiranju javnih zelenih površina.

U urbanističkom projektovanju lako je prepoznati dva ekstrema pristupa javnim površinama. Jedan pristup je potpuno popločavanje prostora, dok je drugi potpuno ozelenjavanje i kreiranje veštačkog ambijenta prirode. Rezultati potpuno popločanih prostora upravo su toplotna ostrva koja nastaju kao posledica pregrevanja materijala korišćenog za popločavanje.Ako poredimo površinu u potpunosti prekrivenu betonom ili kamenom u istom okruženju kao i identičnu površinu pokrivenu travnjakom i drvećem, možemo primetiti veliku razliku u temperaturi. Kada se betonske i kamene ploče zagreju, one i emituju nazad toplotu, dok je zelena površina „upija“ i ne vraća u okruženje.

Kao što je slučaj da se velike betonske površine zagrevaju prekomernim popločavanjem, na sličan način se formiraju i toplotna ostrva u ulicama. Linearno zelenilo, odnosno drvoredi igraju ključnu ulogu u hlađenju, ali i prečišćavanju vazduha u ulicama. Drvoredi prave hlad na trotoarima i kolovozima, odnosno spuštaju temperaturu, tako da emisija toplote iz popločanja nije velika, a istovremeno stanare čiji su prozori orijentisani prema ulici štite od buke i zagađenja.

Poplave

Foto-ilustracija: Unsplash (Jeff Kingma)

Prilikom većih padavina i visokih vodostaja, veliku ulogu u sprečavanju nepogoda imaju zelene površine i pošumljene obale, koje zadržavaju vodu, odnosno štite obalu od odrona. Izgradnjom objekata na obali, kojima se narušava prirodna obaloutvrda, stvara se potencijalni hazard u slučaju podizanja nivoa reka, zbog čega dolazi do plavljenja teritorije prema zaleđu.

Po sličnom principu, izgradnjom objekata ili popločavanjem niskog zelenila na delovima parcela namenjenim zelenim površinama, uništava se prirodni način sakupljanja viška vode. Na primeru Beograda, posledice ovakvog delovanja ogledaju se u „rekama“ koje teku niz ulice posle obilnih padavina, jer postojeći šahtovi i odvodi nisu proračunati da prime svu količinu padavina. Baš tome služe travnjaci i nisko zelenilo u izgrađenim blokovima.

Pročitajte više na portalu Gradnja!

Autorka: Milja Mladenović

Ponuda nafte tokom juna 2020. na najnižem nivou u poslednjih 9 godina

Foto-ilustracija: Unsplash (Clyde Thomas)

Globalna ponuda nafte na dnevnom nivou u junu ove godine manja je za 2.390.000 barela u odnosu na prethodni mesec.

Globalna ponuda nafte iznosila je u junu ukupno 86.860.000 barela, što je najmanje u poslednjih devet godina.

Foto-ilustracija: Unsplash (Worksite Ltd.)

Prema mesečnom izveštaju Međunarodne agencije za energetiku (IEA), proizvodnja sirove nafte Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC) smanjena je u junu za 1.900.000 barela dnevno u odnosu na prethodni mesec, na 22.190.000 barela.

Proizvodnja drugih vrsta nafte OPEC-a na dnevnom nivou iznosila je pet miliona barela.

Prema tome, ukupna proizvodnja nafte OPEC-a u junu iznosila je 27.190.000 barela dnevno.

Proizvodnja nafte u zemljama koje nisu članice OPEC-a smanjena je u istom periodu za 470.000 barela na 59.670.000 barela.

Tako je globalna ponuda nafte na dnevnom nivou u junu bila manja za 2.390.000 barela u odnosu na prethodni mesec, te manja za 13.400.000 barela dnevno u odnosu na isti period prošle godine.

Pad globalne ponude nafte usledio je nakon smanjenja proizvodnje nafte u nekim zemljama, posebno članicama OPEC-a kao i nečlanicama, ali i usled smanjenja proizvodnje u Sjedinjenim Američkim Državama, najvećem svetskom proizvođaču sirove nafte.

Izvor: Energetika.ba

Za emisije metana ne možemo kriviti samo poljoprivredu, već i – fosilna goriva

Foto-ilustracija: Unsplash (Leon Ephraïm)

Američka nalazišta nafte i gasa zajedno sa poljoprivrednom proizvodnjom širom sveta povećavaju globalne emisije metana, pokazuju dve nove studije. Evropa je, prema podacima, najuspešnija u smanjenju emisija ovog gasa.

Metan, nevidljivi gas, efikasniji je u zadržavanju toplote od ugljen-dioksida, ali se zadržava manje vremena u atmosferi. Smanjenje njegove emisije moglo bi dosta da pomogne u sprečavanju klimatskih promena. Naime, američka nalazišta nafte i gasa zajedno sa poljoprivrednom proizvodnjom širom sveta povećavaju globalne emisije metana, pokazuju dve nove studije.

Foto-ilustracija: Unsplash (Alex Azabache)

To predstavlja korak napred od 2000. godine, kada je emitovanje ovog gasa uglavnom dolazilo iz rudnika ugljа. Ipak, od 2007. do 2017. godine, emisije su se povećavale zbog izvlačenja fosilnih goriva, ali i uzgoja stoke jer ljudi širom sveta jedu sve više mesa.

Sve čvršći dokazi za fosilna goriva

U Sjedinjenim Američkim Državama, vodećem svetskom proizvođaču nafte i gasa, povećanje nalazišta goriva za industriju, najviše je doprinelo tom porastu.

U Južnoj Aziji, Južnoj Americi i Africi rastuće poljoprivredne aktivnosti kao što su stočarstvo i poljoprivredni otpad uzrokovale su porast nivoa metana u tim regionima, pokazuju obe studije. Emisije u Kini pripisane su poljoprivredi i fosilnim gorivima.

“Sve konkretniji dokazi su da fosilna goriva i poljoprivreda исто povećavaju emisiju metana u atmosferi”, rekao je koautor studije Ben Paulter i naučnik za zaštitu okoline iz NASA Goddard za Rojters.

Dve studije, objavljene u časopisima “Earth System Science Data” i “Environmental Research Letters”, ažuriraju globalne uvide o prirodnim i ljudskim izvorima ovog gasa ili o onom što je poznato kao Globalni metanski proračun. Poslednje ažuriranje bilo je2016. godine i odnosilo se na emisije do 2012. godine.

Evropa ima najmanje emisije?

Jedini region za koji se pokazalo da je smanjio emisije između 2000. i 2017. je Evropa. “To je verovatno zbog manje potrošnje mesa i strožih propisa na deponijama, gde se razgradnjom smeća oslobađa metan”, navodi Euran Nisbet, naučnik na londonskom Univerzitetu Rojal Holovej i istakao da postoje ogromni ciljevi za ublažavanje emisija.

Primer da Evropa smanjuje emisije daje naučnicima nadu da bi taj kontinent mogao da posluži kao nacrt za druge.

Studije su koristile nekoliko načina merenja emisija, uključujući zemaljska i satelitska posmatranja, kao i trendove potrošnje i proizvodnje. Naime, prepoznavanje izvora je važan prvi korak u pronalaženju smanjenja njegovih emisija.

“Prekrivanje deponija i bolje upravljanje metanom koji se oslobodi u stočarstvu, imalo bi veliki efekat”, napominje Nesbit. Čak i samo rasipanje đubriva oko polja, umesto da se skuplja, može da pomogne u borbi protiv stvaranja ovog gasa.

“Puno je kreatora politika i kompanija koje mogu da doprinesu smanjenju emisije metana, ali u većini sveta to se ne radi”, kaže stručnjak za životnu sredinu Rob Džekson sa Univerziteta Stanford.

Tramp izlazi u susret kompanijama za bušotine

Američki predsednik Donald Tramp prošle godine predložio je ukidanje propisa o metanu kako bi pomogao naftnim kompanijama da smanje troškove.

“S obzirom na to da ti izveštaji pokazuju da se emisije u globalu povećavaju, to me ne obeshrabruje da ćemo u sledećoj deceniji uspeti da preokrenemo trend i postignemo neophodna smanjenja”, zaključio je jedan od koautora studije Tomas Veber, sa Univerziteta Ročester u Njujorku.

Autorka: Martina Popić

Izvor: Agroklub.rs

Pridružite se potrazi za velikom azijskom pčelom smolaricom!

Foto: Centar za biologiju pčela - SRBee
Foto: Centar za biologiju pčela – SRBee

Centar za biologiju pčela – SRBee, pri Biološkom fakultetu u Beogradu, traži pčelu pod stručnim nazivom Megachile sculpturalis i poziva građane da im u toj potrazi pomognu.

Na engleskom ova pčela je je poznata kao “giant resin bee” ili “sculptured resin bee”, a najkorektniji naziv na srpskom bio bi “velika azijska pčela smolarica” ali je možemo skraćeno zvati “velika pčela smolarica” ili samo “pčela smolarica”.

Poreklom je iz istočne Azije, a u našoj zemlji se pojavila 2017. godine (nađena je najpre u centru Beograda) i od tada stručnjaci prate njeno širenje. Vaše opažanje pomoći će u proučavanju biologije i rasprostranjenja ove vrste u Srbiji (možda i u susednim zemljama, ako se pruži prilika).

Foto: Centar za biologiju pčela – SRBee

Zašto se traži?

Megachile sculpturalis je prva egzotična (alohtona, strana) vrsta pčele koja je uspešno naselila Evropu. Prvo je uneta u južnu Francusku (2008. godine) i od tada se širi kontinentom. Još se ne zna dovoljno o njenom ponašanju u novonaseljenim prostorima, kao ni o uticaju koji može imati na zajednice i populacije naših pčela – gajenih i divljih.

Cilj Centra je da prati brojnost i širenje ove vrste u Srbiji. Za sada se zna da se u Beogradu njena brojnost povećava od 2019. godine. Za dalja praćenja značajni su kako detaljni podaci iz šireg područja Beograda, tako i njeno javljanje u svim drugim delovima Srbije, ali i širom regiona Balkana. Prisustvo ove vrste najlakše se registruje u gradovima, pa je posebno interesantno da utvrdimo koliko je ona prisutna i u manjim naseljima, u poljoprivrednim predelima ili u divljoj prirodi.

Takođe, veoma je značajno da biolozi utvrde navike u ishrani ove pčele, odnosno, da evidentiraju koje biljke posećuje i/ili oprašuje.

Gde i kada možete videti ovu pčelu?

Najveću šansu da primetite jedinke velike pčele smolarice imate ukoliko obratite pažnju na biljke koje ona posećuje. U urbanim sredinama posebno su značajne pojedine ukrasne egzotične vrste, koje masovno cvetaju tokom letnjih meseci, naročito na parkovskim i drugim javnim površinama.

Među ukrasnim biljkama koje će ova pčela sigurno posećivati su sledeće: sofora ili japanski bagrem (Sophora = Styphnolobium japonicum), lavanda (Lavandula), letnji jorgovan (Buddleja), i glicinija (Wisteria); od naših autohtonih biljaka, značajne su potočnjak (Lythrum salicaria) i obična kalina (Ligustrum vulgare).

Foto: Centar za biologiju pčela – SRBee

U južnim područjima, bližim mediteranskom klimatu, treba je potražiti i na ukrasnoj kineskoj kalini (Ligustrum lucidum).

Ovo su letnje pčele – očekuje se da se u našem klimatskom području prvi primerci pojave od polovine juna. Najveća brojnost i aktivnost je u toku jula, a nešto manja do polovine avgusta. Proređeno javljanje jedinki može se uočavati sve do kraja avgusta, a samo izuzetno i početkom septembra.

Sve pčele najbolje je potražiti i posmatrati po sunčanom i vedrom danu, bez prisustva jačeg vetra, a najveća aktivnost beleži se u periodu između 9 i 17 časova.

Osim na biljkama koje masovno cvetaju, pčelu smolaricu možete uočiti na mestima za gnežđenje, a to su različite cevaste šupljine u drvetu ili krupnim stabljikama (trska, bambus).

Više informacija možete da pronađete OVDE.

Izvor: Centar za biologiju pčela – SRBee

Zašto su se osušila stabla koje je Ministarstvo odbrane CG zasadilo na Sinjajevini?

Foto: Facebook (screenshot)
Foto: Facebook (screenshot)

Sadnice smrče i bora koje je Ministarstvo odbrane zasadilo na planinskom vrhu Sinjajevini u novembru prošle godine osušile su se, a samo nekoliko biljaka, od čak 3.000 zasađenih, se još bori da preživi, saopštila je građanska inicijativa “Sačuvajmo Sinjajevinu”.

Ovakav sled događaja, kako kažu, samo pokazuje kako u praksi izgleda kada je od suštine i stvarne brige za prirodu i, pre svega, eskosistem Sinjajevine, bitnija propaganda resora kojim rukovodi ministar Predrag Bošković. Građanska inicijativa smatra da je očigledno da za propagandne svrhe Ministarstvo odbrane nije žalilo novca građana za kupovinu sadnica, koje su, sve su prilike, svesno žrtvovane zarad nekoliko fotografija da bi se ministar pokazao kao ekološki savesan.

Kako izgleda briga o ekologiji u režiji ministra Boškovića, kako navode, najbolje mogu posvedočiti osušene sadnice, koje nažalost nisu posađene tamo gde su mogle uspeti, na primer na Durmitoru, gde je prošle godine posečeno na desetine stabala u srcu nacionalnog parka, na Lovćenu, gde šume nestaju ili brdu Gorica u Podgorici, koje svake godine sve više gubi zelenu površinu. Ovaj neuspeli trik ubeđivanja javnosti u brižnost Ministarstva odbrane na čelu sa ministrom Boškovićem, nadaju se da će biti opomena da se odustane od sumanutog nauma da se na Sinjajevini zasadi 100.000 sadnica, jer na osnovu dosadašnjeg iskustva vidite kakva će im biti sudbina.

Ono što ističu kao najbitnije jeste činjenica da ovakav scenario sa stradanjem sadnica bora i smrče, treba da bude opomena i apel prirode za odustajanje od još sumanutije odluke da se Sinjajevina koristi za vojni poligon. Ukoliko Ministarstvo odbrane nije bilo sposobno da proceni da sadnice četinara neće uspeti da opstanu na pašnjaku Sinjajevine, pitaju se kako onda da im veruju u procenu da vojni poligon neće uticati na ekosistem naše planine.

Inženjeri šumarstva sa kojima su razgovarali kazali su da sadnicama smrče i bora na Sinjajevini nije ni bilo mesto, te ističu da je to područje bilo pogodno za šumu ona bi i sama nastala. To je saglasno i stavu biologa koji ističu da su pašnjaci ugroženi i u Crnoj Gori i u Evropi te da je njihova zaštita nužnost. I šumarski inženjeri i biolozi su još saglasni da se drugi po veličini pašnjak u Evropi ne sme prokockati za vojni poligon, već da ga treba koristiti na održivi način, kroz razvoj stočarstva.

Stoga još jednom apeluju na Vladu da poništi odluku o pretvaranju Sinjajevine u vojni poligon, jer se strahovi već obistinjuju kada je u pitanju briga o Sinjajevini.

Izvor: Građanska inicijativa Sačuvajmo Sinjajevinu

Ko kampuje na Suncu?

Foto: NASA/ESA

Biću iskrena već na samom početku ovog bloga – na Suncu ne kampuje niko.

Naslov “Ko kampuje na Suncu?” je sličan momcima koji mnogo obećavaju i ne oslikava realnu zanimljivost teksta, pa ćete nakon čitanja potencijalno ostati razočarani. Ipak, za razliku od muškaraca koji uobičajeno zavlače i mažu oči svojim damama, ja kao autorka teksta vas kao svoje čitaoce unapred upozoravam na to. Izneveriću vas! I pobogu, prestanite da zamišljate scenu iz crtanog filma u kojoj Sunđer Bob, Patrik i Lignjoslav sede oko logorske vatre, samo su u ovom slučaju, umesto na dno okeana, smešteni na površini Sunca. Izgleda da je to jedino moja bizarna zamisao! Nebitno… Prelazim na poentu. *pozadinska muzika*

Foto: NASA/ESA

Letelica, koju su u kosmos udruženim snagama lansirale Nasa i Esa odnosno američka i evropska svemirska agencija, prišla je nikada bliže zvezdi oko koje se okreće svet (beleška za mene: zvezda oko koje se okreće svet nisi ti, već Sunce) i napravila snimke sa nikada manje udaljenosti. Takozvani solarni orbiter “ufotkao” je Sunce sa razdaljine od oko 77 miliona kilometara.

On je poleteo sa naše planete 9. februara 2020. godine.

Učesnici ambicioznog projekta su izuzetno zadovoljno rezultatima, pogotovo kada se uzme u obzir da ih je u “ovozemaljskom” radu omela pandemija koronavirusa, te da je zbog pomenute zdravstvene situacije centar u Nemačkoj bio potpuno zatvoren duže od nedelju dana.

Jedan od istraživača Rasel Hauard je objasnio da je to bio prvi put da su primorani da operacije od kritične važnosti obavljaju iz svojih domova.

Značajno otkriće misije jesu i “logorske vatre” (eng. campfires). Reč je o milion puta manjim eksplozijama u poređenju sa “Sunčevim bakljama” (eng. solar flares) koje su ranije uhvatili sateliti sa Zemlje. Pojava će u budućnosti biti dublje proučavana, ali za sada postoje teorije da su u pitanju male, ali ubitačne iskre. One, prema pretpostavkama naučnika, čine da korona Sunca bude 300 puta vrelija od površine. Pored drugih bitnih podataka o “logorskim vatrama”, očekuje se i merenje njihove temperature.

Kao ljubiteljka astrologije, ne bih mogla da se ne osvrnem na skorašnju frku koju je izazvala Nasa, a tiče se toga da, zbog šatro novooktrivenog sazvežđa – neke Zmijoše (Ophiciuchus), zamalo da prestanem da budem blizanac. Moraću da proučim pravne akte da vidim da li postoji opravdan razlog da ih do Strazbura ganjam zbog krađe identiteta. Ne razumem, zaista! Ovi raspolućeni delovi moje ličnosti – jedan koji hoće, drugi koji neće – bi se volšebno spojili u kompaktnu celinu sa istim željama i transformisala bih se u nekog bika ili raka zato što je na nebeskom svodu otkrivena šačica novih zvezda??? Prelazila bih na poentu u pisanju i govoru odmah? Ja neću tako da se igram!

Ovo je ipak demantovano – pa mogu da odahnem. Za to trinaesto sazvežđe su znali i Vavilonci kada su pre oko 3.000 godina postavili temelje zodijaka, ali su ga izostavili zbog lakše podele godine po znakovima.

Jelena Kozbašić

Katastrofalna pretnja po životnu sredinu – jemenski tanker nafte

Foto: Facebook (screenshot)
Foto: Facebook (screenshot)

Na katastrofalnu pretnju po životnu sredinu zbog tankera nafte iz Jemena, koji je smešten na obali Crvenog mora, upozorila je Velika Britanija, napominjući da postoji rizik od ekološke katastrofe sa izuzetno velikim i dugogogodišnjim posledicama.

Smatra se da je tanker FSO SAFER, na kojem ima čak 1,14 miliona barela sirove nafte, u lošem stanju, pri čemu postoji rizik izlivanja nafte u Crveno more, što bi moglo ozbiljno ugroziti čitav ekosistem. Ukoliko bi do toga došlo, u opasnosti je više od 1.200 vrsta ribe, pri čemu oko 10 odsto njih živi samo u Crvenom moru.

U tom slučaju bi se na sigurno pola godine zatvorila prometna luka Al Hodejda u kojoj se tanker trenutno nalazi, a samo čišćenje bi zahtevalo troškove od oko 16 milijardi funti.

Upravo zato, pozvani su stručnjaci Ujedinjenih nacija kako bi se procenilo stanje tankera, ali i da bi se dobile preporuke za bezbedno uklanjanje nafte.

Upozorava se da tanker predstavlja ekološku katastrofu koja se očekuje, te da je zato potrebno preduzeti neophodne korake kako bi se ona sprečila.

Jelena Cvetić

 

Naučnici iz Beograda i Beča otkrili dve nove vrste stonoga

Foto: Facebook (screenshot @NhM Naturhistorisches Museum Wien)

Saradnja između Beogradskog univerziteta i Prirodnjačkog muzeja u Beču dovela je do otkrića dve nove vrste stonoga iz roda „Haasea“.

Foto: NHM Wien, N. Akkari

Dr Nesrin Akari, kuratorka zbirke stonoga u Prirodnjačkom muzeju u Beču, i dr Dragan Antić sa Beogradskog univerziteta, su naučnici koji su sistematski ispitivali evropski rod stonoga „Haasea Verhoeff 1895“ i tako otkrili dve nove vrste iz Austrije i Srbije koje do sada nisu opisane. Jedna od vrsta „Haasea makarovi“ (Antić & Akkari 2020) sakupljena je poslednjih godina u pećini Bezdan u blizini Prijepolja, a sada je prvi put opisana. Druga vrsta „Haasea gruberi“ (Antić & Akkari 2020) je bila skrivena u postojećoj zbirci stonoga Prirodnjačkog muzeja u Beču više od 70 godina, jer je tada pogrešno identifikovana.

Dvoje naučnika su za potrebe projekta ponovo istražili sve poznate vrste ovog roda. Oni su ispitali hiljade primeraka iz zbirke Prirodnjačkog muzeja u Beču kao i referentni materijal iz prirodnjačkih muzeja u Berlinu, Ženevi, Minhenu i Sofiji. Ovim projektom se dodatno ističe značaj naučnih zbirki kao skupa aktuelnih i istorijskih podataka.

Zbirka stonoga u Prirodnjačkom muzeju u Beču je jedna od najvećih i najznačajnijih u svetu. Ona obuhvata oko 20.000 predmeta sa skoro 2.000 primeraka. Većina primeraka je sačuvana u staklenim cilindrima i konzervirana u 75-procentnom etanolu.

Izvor: Eurocomm-PR Beograd