Home Blog Page 674

Koja zemlja će posedovati petinu vetroelektrana na moru?

Foto-ilustracija: Pixabay

Kina bi do kraja decenije mogla da pokrene porast globalnog udela energije vetra pomoću vetroelektrana na moru i to čak osam puta. Prema Globalnom savetu za energiju vetra, rast vetroelektrana na moru mnogo je veći od očekivanog i predviđa se da bi do 2030. mogao dostići 234 GW.

Foto-ilustracija: Unsplash (Irfan Alijagic)

Pored toga, u izveštaju je potvrđeno da svaki 1 GW energije stvorena na moru pomoću vetra sprečava oslobađanje 3,5 miliona tona ugljen-dioksida.

U ovoj industriji vidi se i mogućnost zelenog oporavka ekonomije nakom KOVID-19 krize. Prema procenama, stvorilo bi se oko 900.000 radnih mesta širom sveta u okviru projektovanja vetroelektrana na moru.

U planu su projekti izgradnje veroelektrana na moru u Japanu, Vijetnamu i Koreji, ali i drugim azijskim zemljama, kao i u Južnoj Americi i Africi. Prema podacima iz 2019. godine, vodeća mesta na tržištu zauzimaju Velika Britanija, sa 9,7 GW, Nemačka, sa 7,5 GW i Kina sa 6,8 GW.

Očekuje se da će Kina posedovati više od petine svetskih vetroelektrana na moru do kraja ove decenije, odnosno 52 GW, a da će je pratiti Velika Britanija i Severna Amerika.

Pored toga, zabeležen je godišnji porast trgovine na moru za gotovo četvrtinu od 2013. godine, i to usled novih projekata u evropskim vodama, koje trenutno obuhvataju 75 odsto svih svetskih vetroelektrana na moru.

Jelena Cvetić

Poljska kaznila Gasprom sa 48 miliona evra zbog Severnog toka 2

Foto-ilustracija: Unsplash (Danil Sorokin)
Foto-ilustracija: Unsplash (Danil Sorokin)

Kako obaveštava Nova ekonomija, poljska Organizacija za zaštitu konkurencije i prava potrošača UOKiK kaznila je rusku kompaniju Gasprom sa 48 miliona evra zbog izbegavanja saradnje u postupcima koji su pokrenuti u vezi sa projektom gasovoda Severni tok 2, preneo je Rojters.

“Početkom godine tražili smo od Gasproma da nam dostavi ugovore koje su zaključeni sa drugim kompanijama koje finansiraju izgradnju Severnog toka 2. Kompanija nije dala takve informacije. Po mom mišljenju, to je namerni akt, čiji je cilj bio da opstruira postupak u vezi sa tim”, izjavio je šef poljskog UOKiK-a.

Gasprom je saopštio da je tražio opravdanje za takav zahtev, ali ga nije dobio i planira da uloži sudsku žalbu.

Projekat Severnog toka 2 realizuje Gasprom, zajedno sa nemačkim kompanijama Uniper i BASF, engleskim Vintershall unity i Engie, englesko-holandskom Shell i austrijskom OMV.

Poljska inače smatra da Severni tok 2 predstavlja pretnju za evropsku energetsku bezbednost, je bi udvostručio uvoz ruskog izvoznog gasa preko Baltičkog mora.

Prošle godine kompanija Engie koja učestvuje u tom projektu kažnjena je sa 40 miliona evra zbog propusta.

Gasprom isporučuje većinu gasa koji se koristi u Poljskoj, a državna gasna kompanija PGNiG često se žali da ruski gas plaća više od ostalih evropskih zemalja.

Prošlog meseca Gasprom je toj kompaniji platio 1,6 milijardi dolara i tako okončao spor koji je nastao zbog cena.

Rusija je nedavno saopštila da planira završetak Severnog toka 2, a jer je završeno 90 odsto posla na izgradnji.

Izvor: Nova ekonomija

Kako uzeti pod zakup ili na korišćenje poljoprivredno zemljište u državnoj svojini?

Foto-ilustracija: Unsplash (Ricardo Gomez Angel)

Pravo na zakup i korišćenje poljoprivrednog zemljišta u državnoj svojini mogu ostvariti fizička i pravna lica koja su nosioci ili članovi registrovanih poljoprivrednih gazdinstava uz ispunjavanje dodatnih zakonskih uslova u zavisnosti od osnova zakupa i korišćenja za koji su zainteresovani.

Foto-ilustracija: Unsplash (Emma)

Poljoprivredno zemljište u državnoj svojini se daje u zakup i na korišćenje po osnovu prava prečeg zakupa i putem javnog nadmetanja. Pravo prečeg zakupa državnog poljoprivrednog zemljišta mogu ostvariti: lica koja su vlasnici sistema za navodnjavanje, odvodnjavanje ribnjaka, poljoprivrednog objekta, staklenika, plastenika i višegodišnjih zasada (voćnjaka i vinograda koji su u rodu) koji se nalaze na poljoprivrednom zemljištu u državnoj svojini, koja su upisana u Registar poljoprivrednih gazdinstava i nalaze se u aktivnom statusu najmanje tri godine, kao i lica koja su vlasnici domaćih životinja i vlasnici odnosno zakupci objekta za gajenje tih životinja na teritoriji jedinice lokalne samouprave na kojoj se pravo prečeg zakupa ostvaruje i koja su upisana u Registar poljoprivrednih gazdinstava i nalaze se u aktivnom statusu najmanje jednu godinu.

Kako bi fizičko ili pravno lice ostvarilo pravo prečeg zakupa državnog poljoprivrednog zemljišta, potrebno je da se prijavi na javni poziv koji raspisuje jedinica lokalne samouprave. Jedinica lokalne samouprave, svake godine do 30. juna tekuće godine raspisuje javni poziv za dokazivanje prava prečeg zakupa za narednu agroekonomsku godinu, a prijave na javni poziv sa potrebnom dokumentacijom dostavljaju se najkasnije do 31. oktobra tekuće godine jedinici lokalne samouprave.

Kada se okonča postupak davanja u zakup zemljišta po osnovu prava prečeg zakupa, jedinica lokalne samouprave, uz prethodnu saglasnost Uprave za poljoprivredno zemljište, raspisuje oglas za davanje u zakup državnog poljoprivrednog zemljišta.

Pravo učešća u javnom nadmetanju za davanje u zakup poljoprivrednog zemljišta u državnoj svojini u prvom krugu ima fizičko lice koje je upisano u Registar poljoprivrednih gazdinstava i nalazi se u aktivnom statusu najmanje tri godine, sa prebivalištem najmanje tri godine u katastarskoj opštini na kojoj se nalazi zemljište koje je predmet zakupa i da je vlasnik najmanje 0,5 ha poljoprivrednog zemljišta. Pravo učešća u prvom krugu javnog nadmetanja ima i fizičko lice koje je upisano u Registar poljoprivrednih gazdinstava, nalazi se u aktivnom statusu najmanje tri godine, sa prebivalištem najmanje tri godine na teritoriji jedinice lokalne samouprave koja sprovodi javno nadmetanje, a čija se parcela graniči sa zemljištem u državnoj svojini koje je predmet zakupa.

U prvom krugu javnog nadmetanja pravo učešća ima i pravno lice koje je upisano u Registar poljoprivrednih gazdinstava i nalazi se u aktivnom statusu najmanje tri godine, koje je vlasnik poljoprivrednog zemljišta najmanje 10 ha u katastarskoj opštini u kojoj se nalazi zemljište koje je predmet zakupa i ima sedište na teritoriji jedinice lokalne samouprave kojoj pripada ta katastarska opština.

U drugom krugu za učestvovanje na javnom nadmetanju postoji samo jedan uslov, a to je da poljoprivrednik ima registrovano poljoprivredno gazdinstvo najmanje tri godine. Dakle, u drugom krugu je celokupno državno zemljište koje već nije u zakupu dostupno svim poljoprivrednicima, bez obzira na to gde su registrovani.

U cilju privođenja nameni zapuštenog poljoprivrednog zemljišta u državnoj svojini koje nije bilo korišćeno najmanje poslednje tri agroekonomske godine, Zakon propisuje mogućnost da se ovo zemljište da na korišćenje bez naknade licima koja imaju registrovano poljoprivredno gazdinstvo na period do pet godina, uz obavezu poljoprivrednika da to zemljište stavi u funkciju poljoprivredne proizvodnje. Nakon isteka tog perioda Zakon daje mogućnost da se produži period korišćenja ovog zemljišta do 25 godina pod uslovom da se na istom zemljištu obavlja poljoprivredna proizvodnja za površine manje od 10 hektara, odnosno pod uslovom da korisnik dobije odobrenje Ministarstva za investicione radove na istom zemljištu za površine veće od 10 hektara.

Foto-ilustracija: Unsplash (Bence Balla-Schottner)

Informacije o tome koje zemljište u državnoj svojini je planirano za davanje u zakup i na korišćenje dostupne su na sajtu Uprave za poljoprivredno zemljište u delu „Usvojeni godišnji programi zaštite, uređenja i korišćenja poljprivrednog zemljišta po jedinicama lokalnih samouprava“. Jednim klikom na polje sa nazivom jedinice lokalne samouprave u ovom delu sajta pristupa se godišnjem programu za konkretnu jedinicu lokalne samouprave, a u delu godišnjeg programa pod nazivom „JN tabela“ sadržani su podaci o zemljištu koje je planirano za davanje u zakup i na korišćenje za datu agroekonomsku godinu po različitim osnovama.

Takođe, na sajtu Uprave za poljoprivredno zemljište objavljuju se i svi oglasi za davanje u zakup i na korišćenje poljoprivrednog zemljišta u državnoj svojini koje raspisuju jedinice lokalne samouprave. Ovi oglasi objavljuju se na sajtu Uprave za poljoprivredno zemljište u delu „Tabelarni pregled raspisanih oglasa u Republici Srbiji“. Klikom na polje sa nazivom jedinice lokalne samouprave u ovom delu sajta može se otvoriti odluka o raspisivanju oglasa, kao i tabelarni pregled katastarskih parcela po jedinicama javnih nadmetanja koje su objavljene tim oglasom.

Uprava je razvila i sopstveni javni Geoportal koji pruža mnogobrojne mogućnosti brzog i jednostavnog pristupa svim podacima o poljoprivrednom zemljištu u državnoj svojini, mapama i aplikacijama za izradu Godišnjeg programa zaštite, uređenja i korišćenja poljoprivrednog zemljišta u državnoj svojini. Geoportal je stavljen u funkciju početkom aprila 2020. godine. Ovaj Geoportal je potpuno javan, odnosno dostupan svakom zainteresovanom licu preko zvanične internet prezentacije Uprave za poljoprivredno zemljište.

Autor: Branko Lakić, v. d. direktora Uprave za poljoprivredno zemljište

Izvor: Uprava za poljoprivredno zemljište

Kragujevac obezbedio nove lokacije za parkiranje bicikala

Foto: Grad Kragujevac
Foto: Grad Kragujevac

JKP „Šumadija“ postavilo je ramove za parkiranje bicikala na pet novih lokacija u gradu: u centru kod Krsta, ispred zgrade BIC-a, na ulazu u Veliki park, na ulazu u Kreativni park i kod hotela „Zelengora“.

Na ovaj način kapaciteti za parkiranje bicikala u gradu prošireni su sa nekadašnjih 15 na još 45 mesta.

Tri lokacije za parkiranje koje su bile postavljene ranije nalaze se ispred ulaza na Zatvoreni bazen, kod zgrade Ureda i u Velikom parku preko puta kasarne.

“S obzirom na to da su biciklisti sve zastupljeniji učesnici u saobraćaju na ulicama Kragujevca, izlazeći u susret njihovim potrebama za parkiranjem, JKP „Šumadija“ je danas proširila svoje kapacitete za parkiranje i bezbedno odlaganje bicikala. Pored postojeće tri lokacije, postavili smo ramove za odlaganje i parkiranje bicikala na još pet lokacija u gradu. Na ovaj način podstičemo građane da koriste bicikle kao alternativnu mogućnost prevoza, prvenstveno zato što je to zdravo, ekološki svesno, smanjuje saobraćajne gužve i sprečava mogućnost širenja virusa”, kaže Anreja Ilić, direktor sektora usluga u JKP „Šumadija“ koji je juče, 4. avgusta, prisustvovao postavljanju rama za parkiranje bicikala na lokaciji kod Krsta.

Izvor: Grad Kragujevac

U strahovitoj eksploziji u Bejrutu poginulo najmanje 100 ljudi, više od 4.000 povređenih

Foto: Facebook (screenshot)

Najmanje 100 osoba je poginulo, a više od 4.000 je povređeno u eksplozijama lučkih skladišta u Bejrutu gde se nalazila velika količina eksplozivnog materijala.

Foto: Facebook (screenshot)

Strahuje se da bi bilans mogao da bude još tragičniji, jer je mnogo ljudi ostalo zarobljeno u ruševinama okolnih zgrada, a usled velikog priliva povređenih, bolnice su primorane da lakše slučajeve smeštaju na obližnje parkinge. Eksplozije su izazvale ogromnu materijalnu štetu, čitavo lučko područje je sravnjeno, a udar je bio toliko snažan da se osetio i na Kipru, na udaljenosti od 240 kilometara.

Povređeno i osoblje nemačke ambasade, koja se nalazi u blizini luke, a američka ambasada izdala je upozorenje svojim građanima da se informišu o razvoju događaja.

Takođe, navode da izveštaji govore o velikoj količini otrovnih gasova u vazduhu na mestu eksplozije zbog čega se preporučuje nošenje maske i boravak u zatvorenom.

“Mnogo ljudi se vode kao nestali, njihovi rođaci tragaju za njima, ali je potraga otežana jer nema struje”, rekao je ministar zdravlja Hamad Hasan.

Eksplodirao uskladišteni amonijum-nitrat

Prvi izveštaji navode da je eksplodirala velika količina amonijim-nitrata, čak 2,700 tona, koji je uskladišten u luci od 2013. godine, a koristi se najčešće u proizvodnji veštačkog đubriva i eksploziva. Radnici su zavarivali rupu na skladištu kako bi sprečili krađu što je najpre izazvalo požar koji se proširio i dim je bio vidljiv u celom Bejrutu.

Na lice mesta su izašli vatrogasci koji su gasili požar, ali su se u jednom trenutku stvorili uslovi za eksploziju celokupnog skladišta što je zabeležilo više desetina građana svojim kamerama i telefonima.

Vazdušni udar posle eksplozije polomio je prozore na većini zgrada u širem centru Bejruta, odnosno u području oko luke, a osetio se i na 240 kilometara udaljenom Kipru, u Limasolu, koji more deli od Bejruta. Žrtve se i dalje broje jer je veliki broj ljudi ostao zaglavljen u ruševinama posle eksplozije.

Ekonomska kriza i nemiri

Predsednik Libana Mišel Aun tražio je uvođenje dvonedeljnog vanrednog stanja, kao i oštro kazne za odgovorne koji su dozvolili neadekvatno skladištenje opasnog materijala.

Foto: Facebook (screenshot)

Inače, Liban prolazi kroz veoma teško razdoblje i katastrofa u Bejrutu samo se nadovezala na već postojeće probleme.

Liban je u ekonomskoj krizi, najgoroj od građanskog rata (1975-1990) koja se naročito odražava na valutu, libansku funtu.

Bolnice su i inače bile prepune zbog porasta broja ljudi sa težim simptomima KOVID-19.

Protesti su sve učestaliji, a građani krive političku i poslovnu elitu za bezobzirno bogaćenje.

U Bejrutu su učestale nestašice struje i pijaće vode, a u luci se nalazilo veliko skladište žita koje je sada neupotrebljivo, što bi moglo da dovede do problema u snabdevanju hranom.

U januaru je premijer Saad Hariri podneo ostavku posle skandala zbog davanja velike sume novca jednoj južnoafričkoj manekenki.

Hariri je sin nekadašnjeg premijera Libana Rafika Haririja koji je ubijen u atentatu 2005. godine veoma blizu mesta na kome se u utorak popodne dogodila eksplozija.

U zemlji je proglašena trodnevna žalost.

Izvor: RTS

Reka Tara – zamućena “suza Evrope”

Foto-ilustracija: Unsplash (Bear Lissimo)

Reka Tara je 31. jula zagađena u najvećem delu toka kroz Crnu Goru. Ekolozi, nevladine organizacije i deo opozicije tvrde da je reka zamućena usled izgradnje malih hidroelektrana na njenim pritokama i optužuju državu da dozvoljava ekocid.

Foto-ilustracija: Unsplash (Paddy Walker)

Nevladina Koalicija za održivi razvoj (KOR) je prijavila UNESKO-u najnoviji, kako su naveli, ekocid na reci Tari. Tvrde da je Tara, čiji je kanjon pod UNESKO zaštitom, tokom jula bila zamućena, a da je 31. jula celim tokom do samog ušća u Drinu, na granici sa Bosnom i Hercegovinom, potpuno mutna.

„Pored radova na auto-putu, izgradnja mini hidroelektrana (MHE) na pritokama Tare i pristupnih puteva do njih, dovodi do ispiranja hiljada tona šljunka, zemlje i otpada u samo korito reke” usled čega dolazi do “neviđenog ekocida – pomora ribe i živog sveta” naveli su iz KOR-a.

Oni su prosledili UNESKO-u foto i video zapise uništavanja reke. Isti materijal biće prosleđeni i Delegaciji Evropske unije u Crnoj Gori, kazali su iz KOR-a.

Nevladina organicazija “Green Home” ukazuje da Tara ima „šest različitih nivoa zaštite, te da pored Svetske prirodne baštine pripada i lokacijama od značaja za evropske divljači i prirodna staništa”.

“Bahato kršenje zakonskih propisa na Tari je prevršilo svaku meru i reka odumire. Svako ko je doprineo ovakvoj situaciji mora odgovarati, zbog čega apelujemo na obustavljanje radova dok se ne utvrdi odgovornost počinioca i učinjena šteta”, kazali su iz “Green Home”.

Ekološki pokret „Ozon“ pretpostavlja da je Taru zamutio građevinski materijal, koji nastaje prilikom izgradnje MHE na rekama koje se ulivaju u Taru ili prilikom gradnje auto-puta.

„Podneli smo inicijativu za inspekcijski nadzor Upravi za inspekcijske poslove. Očekujemo povratni informaciju o činjeničnom stanju i preduzetim merama.“ saopštili su iz Ozona.

„Suza Evrope od jutros je kaljuga, što je završni čin u devastaciji onogo što nam je ostalo kao jedina vrednost i bogatstvo države – prirodnih lepota, I neko će zbog toga vrlo brzo odgovarati” – poručili su iz opozicione političke partije URA. Traže hitnu reakciju i utvrđivanje uzroka zamućenja reke, navodeći da će o incidentu obavestiti partijsku internacionalu – Zelene Evrope , čije je URA član.

Ministarstvo: Hitno poslati inspekciju

Ministarstvo održivog razvoja i turizma u odgovoru RSE navode da su hitno zatražili utvrđivanje stanja na terenu.

Foto-ilustracija: Unsplash (Mika Korhonen)

“Ministarstvo održivog razvoja i turizma je odmah povodom informacija koje smo dobili putem medija o zamućenju reke Tare na potezu od Mojkovca do Šćepan Polja, poslalo pisani zahtev Upravi za inspekcijske poslove da u najhitnijem roku uputi nadležne inspekcije na teren, u cilju utvrđivanja činjeničnog stanja”, navode iz Ministarstva.

Odgovor Uprave za inspekcijske poslove očekujemo u najkraćem roku, te ćemo nakon toga raspolagati sa više preciznih i jasnih činjenica u odnosu na uzrok zamućenja, kao i mere koje je neophodno preduzeti u cilju vraćanja ekosistema u pređašnje stanje.”

Uprava za inspekcijske poslove nije odgovorila na pitanje Radija Slobodna Evropa o tome da li je 31. jula izvršen inspekcijski nadzor i koji je uzrok zamućenja reke Tare. Zbog ranije devastacije Tare reagovao je UNESKO jula 2019. i u izveštaju Komiteta za Svetsku baštinu izrazio zabrinutost. Evropska komisija je u Izveštaju o napretku Crne Gore 2019, Podgorici preporučila stroži odnos u slučaju negativnih uticaja gradnje auto-puta na reku Taru.

Korito reke Tare u jednom delu je od prošle godine ugroženo građevinskim radovima na deonici auto-puta od Podgorice do Kolašina, koje izvodi kineska kompanija CRBC.

Izvor: Radio Slobodna Evropa

SAD će ulagati 3 milijarde dolara godišnje u očuvanje životne sredine

Foto-ilustracija: Unsplash (Fineas Anton)
Foto-ilustracija: Unsplash (Madhu Shesharam)

Predsednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Tramp je juče, 4. avgusta, potpisao zakon na osnovu kojeg će godišnje biti izdvajane gotovo tri milijarde dolara za projekte očuvanja životne sredine, rekreaciju u prirodi i održavanje nacionalnih parkova i drugog državnog zemljišta u SAD-u.

Kongres SAD-a usvojio je taj predlog zakona ubedljivom većiniom. Tramp je rekao da “nije bilo ničeg sličnog” od mandata američkog predsednika s početka 20. veka Teodora Ruzvelta, koji je uspostavio zaštitu mnogih nacionalnih parkova, šuma i spomenika prirode.

Zakon koji je potpisao Tramp, predviđa izdvajanje oko 900 miliona dolara godišnje za fond za zaštitu životne sredine, duplo više nego sada, i još 1,9 milijardi dolara godišnje za unapređenje nacionalnih parkova i šuma i zaštite divljih životinja.

Foto-ilustracija: Unsplash (Cayetano Gil)

Pristalice novog zakona navode da je to najznačajniji pravni akt o očuvanju životne sredine u gotovo pola veka.

Oni dodaju da će zahvaljujući novom zakonu biti stvoreno najmanje 100.000 radnih mesta, potrebnih za obnovu nacionalnih parkova, popravku turističkih staza i šumskih sistema.

Protivnici kritikuju da predviđeni novac nije dovoljan za izostale radove na održavanju površina u vlasništvu federalne vlasti, procenjene na 20 milijardi dolara.

Izvor: Zelena Srbija

Vrhove Suve planine krase krda slobodnih konja

Foto-ilustracija: Unsplash (Oscar Nilsson)
Foto-ilustracija: Unsplash (Rachel Lees)

Krda slobodnih konja glavna su atrakcija Suve planine na jugoistoku Srbije. Ima ih više od stotinu, ali ih je veoma teško videti, jer do pašnjaka na toj planini nema puteva. Iako ih mnogi zbog lepote i načina života zovu divljima, svi konji imaju vlasnike.

Vrhove i pašnjake Suve planine krase krda slobodnjih konja. Većina je rođena na planini i nikada nije potkovana i osedlana. Mnogi ih smatraju divljima, ali, njihovi vlasnici su meštani okolnih sela.

„Nekoliko godina oni opstaju tu i preko zime. I razmnožavaju se bez problema. I sami vidite kako izgledaju. Znači da njima tu prija sve to. Mi ih obilazimo uglavnom u letnjim mesecima. Dajemo im so, malo ih krmimo, a ostalo sami se snalaze“, objašnjava Zoran Jovanović iz sela Kosmovac.

„To je stvarno prelepo videti konje u svom okruženju u njegovom prlepom okruženju, gde je slobodan i gde može da ide, pase i trči. Stvarno su divna stvorenja“, kaže Miodrag Trajković iz Semče.

Foto-ilustracija: Unsplash (Jonas Vaitkevičius)

Suva planina, kažu meštani, u potpunosti opravdava svoj naziv. Tokom sušnih meseci Rakoš česma jedini je izvor stalne pijaće vode na planini. Zbog toga sva stoka iz kraja ovde dolazi na pojilo. Ali, i ljudi je sve manje na Suvoj planini.

„Lepo je, ali nema naroda. Jedino stado je tu na Suvoj planini. Bilo je nekad oko pet hiljada grla, sad nema. Ovde je bila mlekara, sada su ostali samo temelji“, navodi pastir Ljubiša Petković.

Zbog specifične klime i lepote reljefa, Jovan Cvijić nazvao je Suvu planinu „Alpi juga Srbije“. Malobrojni meštani kažu da je lepša i od Alpa, jer njene vrhove krase krda slobodnih konja.

Izvor: RTS

EFSA objavila najnoviji izveštaj o smrtnosti oprašivača prouzrokovanoj pesticidima

Foto-ilustracija: Pixabay

Evropska agencija za bezbednost hrane (EFSA) objavila je sveobuhvatnu analizu dostupnih naučnih dokaza o smrtnosti pčela prouzrokovanoj pesticidima.

Objavljeni izveštaj zasniva se na najvećem sistemskom prikupljanju dokaza o stopi smrtnosti ikada sprovedenom i obuhvata tri grupe oprašivača, pčele, bumbare i solitarne pčele.

Podsećamo, u martu 2019. Evropska komisija ovlastila je EFSA-u da koriguje i dopuni svoje smernice o proceni rizika sredstava za zaštitu bilja koji oni imaju na pčele.

Glavni izvori podataka u istraživanju bili su sistemski pregled literature i anketiranje pčelara iz nekoliko zemalja Evropske unije.

Foto-ilustracija: Pixabay

Najveća stopa smrtnosti kod medonosnih pčela

Raspoloživi podaci za pčele bili su dovoljno veliki da mogu da izvuku prilično snažne zaključke, bar o rasponu dnevnih stopa smrtnosti, tvrde iz EFSA-e.

Za analizu su uzete tri grupe, a to su medonosne pčele, pčele koje oprašuju krmno bilje i one u košnici. Kao što se i očekivalo, medonosne pčele pokazale su najveću dnevnu smrtnost, uvek preko pet odsto, a većinom između 10-12 odsto.

Smrtnost druge grupe iznosila je oko 5,3 odsto, a u nekim slučajevima kretala se i više. Pčele u košnici imale su najmanju smrtnost većinom oko tri do četiri odsto, a negde i do šest odsto.

Takođe, kako se i predviđalo, najveća smrtnost pčela bila je u preriodu proleća i leta, dok je zimi, za vreme neaktivnog razdoblja, smrtnost bila promenljiva.

Zemni bumbar ima najmanju smrtnost

Izveštaj za bumbare bilo je malo teže sastaviti. Različite tipologije podataka rezultirale su skupljanjem vrlo raštrkanih informacija pa nisu mogli da se izvedu snažni zaključci. Ipak, podaci su bili dovoljni za definisanje raspona stope smrtnosti.

Zemni bumbar (Bombus terrestris) pokazao je najnižu dnevnu smrtnost, prosečno oko dva odsto, dok je kod ostalih vrsta poput običnog bumbara (B. Pascuorum), Bombus lucorum i bumbara kamenjara (B. Lapidarius) smrtnost bila mnogo veća, prosečno oko šest odsto. Uspeh prezimljavanja bio je kod svih vrsta oko 44 odsto.

Solitarne pčele

Što se tiče solitarnih pčela, podaci su uzeti od četiri vrste od kojih tri pripadaju porodici Megachilidae (Osmia rufa, Osmia cornuta i Megachile rotundata), a jedna (Lasioglossum fratellum) pripada porodici Halictidae.

Dnevna stopa smrtnosti kod ovih pčela je približno bila oko pet odsto što se podudara i sa poslednjim podacima iz 2013. godine. Takođe, za neke vrste moguće je bilo utvrditi smrtnost tokom zime, a kod nekih zbog nemogućnosti pronalaska podataka to nije bilo moguće. Tako je za L. fratellum utemeljena na ograničenom broju pčela i iznosila je 29 odsto, a ukupna smrtnost za Osmia cornuta varira između 13,6 odsto i 34,7 odsto, navodi Agencija.

Nakon savetovanja i radionica u kojima su učestvovali menadžeri rizika iz država članica EU, radna grupa EFSA-e predložila je četiri moguća pristupa definisanju specifičnih ciljeva zaštite oprašivača, a menadžeri sada, nakon objavljenog izveštaja moraju da odluče koji bi pristup trebalo koristiti, odnosno odrediti šta bi trebalo da se zaštiti i u kojoj meri.

Autorka: Lucija Bencaric

Izvor: Agroklub.rs

Oporavljene ptice vraćene u prirodu

Foto: Zavod za zaštitu prirode Srbije
Foto: Zavod za zaštitu prirode Srbije

U saradnji sa Zoološkim vrtom grada Beograda, Zavod za zaštitu prirode Srbije je tokom jula meseca realizovao u tri navrata vraćanje 43 jedinki privremeno zbrinutih ptica u prirodu.

U prirodu je nakon uspešnog opravka pušteno 16 mladih ili povređenih ptica vetruške (Falco tinnunculus), 20 jedinki utine (Asio otus), 5 jedinki ćuka (Otus scops) i 2 jedinke mišara (Buteo buteo), koje su u zoo-vrt doneli građani, predstavnici Zavoda i republičke inspekcije za zaštitu prirode Ministarstva zaštite životne sredine.

U zoo-vrtu je jedinkama obezbeđen privremeni smeštaj i oporavak do momenta kadu su stručna lica zoološkog vrta i Zavoda utvrdili da su ptice, u pogledu kondicionog i zdravstvenog stanja, spremne za samostalan život i puštanje u prirodu. Sve jedinke su beležene metalnim prstenovima za markiranje životinja, a tokom transporta do mesta puštanja vodilo se računa da se očuva njihovo zdravlje i spreči bilo kakvo povređivanje.

Jedan broj jedinki je pušten u blizini kanala Galovica, na teritoriji opštine Surčin, a drugi u zaštićeno područje Spomenik prirode „Šuma Košutnjak“.

U narednom periodu je u saradnji sa zoološkim vrtom takođe predviđeno puštanje ostalih privremeno zbrinutih jedinki ptica koje su se uspešno rehabilitovane i spremne su za povratak u prirodu.

Izvor: Zavod za zaštitu prirode Srbije 

Struja za čak 1.200 domaćinstava u Australiji proizvedena zahvaljujući – pivu

Foto-ilustracija: Pixabay-https://www.tshirtsuperstar.com/collections/beer-shirts

Ljubiteljima piva sledeća vest neće se preterano dopasti. Milioni litara napitka iz pivara Južne Australije je pretvoreno u električnu energiju u tamošnjem postrojenju za preradu otpadnih voda. Ukoliko će ljubiteljima biti iole lakše – pivu, koji je umesto u njihovim stomacima završio napajajući objekte australijskog javnog komunalnog preduzeća, istekao je rok.

Foto-ilustracija: Pixabay

Usled mera predostrožnosti zbog zdravstvene krize izazvana novim koronavirusom uvedenih u martu, na mnoge pivare, pabove i restorane stavljen je katanac. Rezultat zatvaranja? Mnogo neprodatog piva.

Posledica iznenadno niske potrošnje alkohola bila je nikada veća proizvodnja struje iz obnovljivih izvora u postrojenju za preradu otpadnih voda Glenelg iz Adelejda. Kapacitet je skočio na 654 MW tokom samo jednog meseca. Količina električne energije iz piva je dovoljna za snabdevanje 1.200 domaćinstava.

U normalnim okolnostima, fabrika generiše oko 80 odsto struje iz biogasa, međutim, pomoću novog resursa, gotovo je energetski samodovoljna. Pivo se ispušta u rezervoare u kojima se meša sa muljem iz kanalizacije. U maju je proizvedeno rekordnih 355.200 kubnih metara biogasa, a u junu 320.000 kubnih metara biogasa, “ubacivanjem” 150.000 litara piva u energetski miks nedeljno.

Javno komunalno preduzeće “SA Water” koje sprovodi ovu praksu naglašava da se tako smanjuje količina otpada uz istovremeno povećanje upotrebe čiste energije i koristi za životnu sredinu. Menadžerka Liza Hanan objasnila je da je “pojačanje” iz pivara dobrodošlo. “Na vrhuncu pandemije KOVID-19 bili smo u prilici da prihvatimo pivo od industrije koje je trebalo da se odloži. Ono je zaista sjajan otpad za naš digestor zbog svoje visoke energetske vrednosti”, otkrila je ona i dodala da su na taj način na dobiti čak i njihovi klijenti zato što se kroz elektroenergetsku nezavisnost snižavaju računi preduzeća, a posledično i njihovi troškovi.

Jelena Kozbašić

Kako bi trebalo regulisati saobraćajne propise za električne trotinete iz perspektive nauke?

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Električni trotineti predstavljaju sve popularnije prevozno sredstvo, ali istovremeno i novinu i zagonetku za vozače, bicikliste i pešake, pa je definisanje uslova ponašanja korisnika od presudne važnosti. Mali je broj naučno-istraživačkih radova u svetu koji se odnose na upotrebu te vrste vozila.

Ovom prilikom master inženjer saobraćaja Igor Velić, osnivač i urednik portala posvećenog bezbednosti saobraćaja Sigurne staze, predstaviće tri koja su se bavila aktuelnim problemom (dostupni OVDE). Na ovaj način, globalni izazov saobraćaja će biti sagledan iz više uglova kako bi se došlo do zadovoljavajućeg rešenja.

Šta sve smeta i ometa vozače putničkih automobila kod e-trotineta?

Cilj prvog rada “Analiza stavova vozača u pogledu učešća električnih trotineta u saobraćaju” (B. Antić, E. Smailović, D. Graovac, M. Simić) je da se utvrdi uticaj vozača električnih trotineta na vozače putničkih automobila, odnosno da se utvrdi nivo distrakcije izazvane kod vozača putničkih automobila, kao i njihovi stavovi o bezbednosti vozača električnih trotineta.

Kako autori navode, jedan od potencijalnih problema koji se mogu javiti pojavom električnih trotineta na mreži puteva jeste uticaj na ometanje pažnje vozača drugih vozila. Ono se događa kada pojedinac skrene pažnju sa vožnje što može da smanji njegove sposobnosti (Walker i Trick, 2019), a ometen vozač je glavni uzrok saobraćajnih nezgoda (Klauer et al, 2006).

Višemesečnim istraživanjem koje su sproveli autori su došli do sledećih rezultata. Kada je u pitanju saobraćajna površina na kojoj vozači češće uočavaju vozače električnih trotineta, u 58 odsto slučajeva uočavaju ih na trotoaru, dok ih na kolovozu uočavaju u 42 odsto slučajeva. Kada je u pitanju starosna struktura ispitanika, vozači su se izjasnili da u 87 odsto slučajeva primećuju mlađe vozače e-trotineta, dok u 13 odsto slučajeva uočavaju starije vozače električnih trotineta.

Interesantan podatak je da 58 odsto vozača smatra da vozači e-trotineta ometaju njihovo kretanje na način da su vozači bili primorani da brzinu i način kretanja prilagode brzini i načinu kretanja e-trotineta. Nasuprot tome, 42 odsto vozača se izjasnilo da ih vozači električnih trotineta ne ometaju na način da moraju da se prilagode njihovoj brzini i načinu kretanja, odnosno smatraju da bez ometanja mogu zajedno učestvovati u saobraćaju sa vozačima električnih trotineta.

Značajan procenat ispitanika, odnosno 51 odsto vozača izjasnilo se da im e-trotineti van kolovoza odvraćaju pažnju, samom pojavom, pre svega zbog njihovog neobičnog izgleda i neuobičajenog načina kretanja. Dok u drugom slučaju, rezultati ukazuju da se 74 odsto ispitanika izjasnilo da im pojava e-trotineta na kolovozu u značajnoj meri odvraća pažnju.

Foto-ilustracija: Unsplash (Christian Lue)

Čak 90 odsto ispitanih vozača smatra da električni trotineti nisu adekvatno osvetljeni, dok 77 odsto vozača ne uočava  dovoljno dobro e-trotinete u noćnim uslovima.

U radu se navode i rezultati istraživanja Badeau et al. (2019), 44 odsto pacijenata prijavilo je da se nezgoda u kojoj su učestvovali sa električnim trotinetom dogodila na trotoaru, dok su isti autori utvrdili da je 16 odsto pacijenata prijavilo  da je povrede zadobilo u alkoholisanom stanju. U istom istraživanju utvrđeno je da su polovina pacijenata koji su povređeni tokom perioda istraživanja 2018. godine bile žene, starosnog doba od 18 do 72 godine i prosečne starosti od 34 godine.

Dete na e-trotinetu – ugrožavanje sigurnosti svih učesnika u saobraćaju?

Sada bih se osvrnuo na rezultate drugog naučnog-istraživačkog rada “Istraživanje stavova vozača električnih trotineta u pogledu učešća u saobraćaju” (D. Graovac, M. Marković, V. Arsić, A. Josić, I. Stokić).

U radu autori navode podatak da je u Sjedinjenim Američkim Državama, u periodu između 2013. i 2017. godine, evidentirano 32.400 povreda nastalih korišćenjem e-trotineta, a procenjena godišnja učestalost povreda povezanih sa električnim trotinetima tokom vremena se povećavala (Aizpuru et al., 2019).

Prema Aizpuru et al. (2019), najzastupljnije povrede u saobraćajnim nezgodama kod ovih učesnika su povrede glave, odnosno 27,6 odsto svih povreda. Isti autori su utvrdili nagli porast povreda nastalih korišćenjem e-trotineta kod osoba starosnog doba od 22 do 39 godina od 2016 do 2017. godine. Ipak, najveći broj povreda zabeležen je kod dece školskog uzrasta (34,6 odsto). S tim u vezi, autori naglašavaju da je neophodno preispitati obavezu nošenja kacige kod vozača e-trotineta i odrediti starosnu granicu za upravljanje ovom vrstom vozila.

Situacija na terenu nam govori da se e-trotineti mogu videti svuda, na kolovozu, trotoaru, biciklističkoj stazi i traci, parkovima i pešačkoj zoni, kao i da ih koriste sve starosne kategorije od dece do odraslih.

Sada se postavlja pitanja da li deca poznaju pravila prvenstva prolaza kroz raskrsnicu, da li znaju da postupaju po svetlosnoj saobraćajnoj signalzaciji, da li znaju da čitaju znake i oznake na kolovozu i da po njima postupaju, da li znaju kojom se trakom vozi, da li mogu da iskontrolišu brzinu koju ova vozila mogu da razviju itd.

Problem koji se javlja je što kod nas ne postoji obavezno saobraćajno vaspitanje i obrazovanje za učenike osnovnih i srednjih škola. Ovu vrstu obuke treba uvesti kao obaveznu u predškolskim ustanovama kao i u osnovnoj i srednjoj školi.

Foto-ilustracija: Pixabay

Kako autori dalje navode, bilo da se radi o ispitanicima koji poseduju ili ne poseduju vozačku dozvolu za upravljanje vozilima B kategorije, kao najbezbedniju saobraćajnu površinu za vožnju e-trotineta su izdvojili biciklističku stazu. Manjina onih koji poseduju vozačku dozvolu B kategorije smatra da je za vožnju e-trotineta bezbedan i trotoar, dok se manji broj ispitanika bez vozačke dozvole opredelio za posebnu stazu za trotinete.

Najproblematičniji deo svakako biće utvrđivanje saobraćajne površine za kretanje ove vrste vozila (kolovoz, trotoar, biciklističke staze i trake). Kako god da se odluči, pešaci će negodovati što se vozi trotoarom, biciklisti što se vozi njihovim stazama, dok na kolovozu iz hiljadu i jednog razloga za trotinetiste nije bezbedno kretanje. Takođe, veliki problem biće što u gradovima u Srbiji ne postoje biciklističke staze i trake, tako da će „trotinetisti“ biti primorani da voze trotoarom ili kolovozom.

Veliki problem je što Srbija, kao i mnoge druge zemlje, nije uradila tzv. mikromobilnost na svojim putevima i ulicama, te kao po običaju kasnimo sa reagovanjem i donošenjem konkretnih mera. Pored mikromobilnosti, naša zemlja slabo radi i na promociji urbane mobilnosti. Ulica je osnovni arhitektonski prostor grada i nije namenjena samo za kretanje motornih vozila već i za kretanja ostalih učesnika u saobraćaju poput pešaka, biciklista i e-trotineta. Od nje zavisi život naselja i ljudi koji tu žive.

Autori su u svom istraživanju napravili paralelu između vozača e-trotineta koji poseduju vozačku dozvolu B kategorije i onih koji je ne poseduju. Prema mišljenju polovine ispitanika koji ne poseduju vozačku dozvolu za upravljanje vozilima B kategorije, tolerancija vozača motornih vozila prema e-trotinetima je dobra. Ipak, među onima koji poseduju vozačku dozvolu mišljenja su podeljena, tako da najveći i podjednak broj njih smatra da je tolerancija vozača dobra ili jedva prihvatljiva. Pogledajte video prilog saobraćajne nezgode sa e-trotinetom!

Takođe, ispitanici koji ne poseduju vozački dozvolu B kategorije češće učestvuju u opasnim situacijama, a takođe imaju negativnije stavove po pitanju osvetljenosti i korišćenja zaštitne kacige u odnosu na ispitanike koji poseduju vozačku dozvolu B kategorije.

Zanimljiv je podatak da je više od 70 odsto osoba muškog i više od 60 odsto osoba ženskog pola jednoglasno u tome da će u budućnosti sigurno koristiti e-trotinete bez obzira na to koliko im se često dešavaju opasne situacije tokom vožnje. Samim tim, više od polovine anketiranih je saglasno da je izuzetno važno da se vožnja e-trotineta reguliše zakonom i da se definišu površine namenjene za kretanje ove vrste vozila.

Za većinu ispitanih je važna upotreba zaštitne kacige, a još veći broj njih smatra da je još važnije da električni trotineti budu osvetljeni u noćnim uslovima kako bi se osećali bezbednije.

U nastavku autori navode da se osobe ženskog pola osećaju bezbednije prilikom vožnje e-trotineta, u odnosu na suprotan pol, pored toga osobe ženskog pola smatraju da su pešaci i vozači tolerantniji prema njima u odnosu na osobe muškog pola, čiji su stavovi nešto negativniji.

Idealno pravno i zakonsko rešenje bi bilo da se sa jedne strane omogući bezbedno učestvovanje u saobraćaju e-trotineta, a sa druge strane da podstakne upotrebu tog prevoznog sredstva, jer smanjuje gužvu, ne zagađuje životnu sredinu, nema problema sa parkiranjem i slično.

Kako bi se to ostvarilo neophodno je utvrditi šta je e-trotinet da bi se napravila što jasnija razlika u odnosu na bicikl i motorizovane dvotočkaše poput mopeda i motocikla. Kada se utvrdi kakvo je to vozilo, treba odrediti saobraćajnu površinu kojom mora da se kreće. Svakako bi trebalo da se odredi i starosna granica za vožnju ove vrste vozila, kako se ne bi dogodilo da deca upravljaju njima. Takođe, potrebno je propisati zaštitnu opremu, zabraniti upotrebu mobilnih telefona i slušalica, vožnju pod dejstvom alkohola…

Standardizacija e-trotineta u različitim zemljama sveta

Nova tehnološka dostignuća i masovna upotreba e-trotineta nisu iznenadila samo nas, već i građane i zakonodavstvo širom Evrope i sveta i još nema jednoglasnog stava, nego svaka zemlja ovaj problem definiše i rešava na svoj način.

Foto-ilustracija: Pixabay

Sa tim u vezi, izložiću rezultate još jednog naučno-istraživačkog rada koji se upravo bavi zakonodavstvom i rešavanjem ovog problema u drugim zemljama pod nazivom “Električni trotineti u saobraćaju – prikaz trenutnih svetskih iskustava i predlog za veću bezbednost u saobraćaju” (D. Bogićević, M. Vujanić, K. Lipovac, N. Čergić).

U radu se navodi da Evropski komitet za standardizaciju (CEN) trenutno definiše standarde koji se odnose na e-trotinete, koje definiše kao „lako lično električno vozilo“. Standard je objavljen kao „nacrt“, odnosno ima trenutni status „na čekanju“ (februar 2020).

„Lako lično električno vozilo“ se definiše kao: „vozilo na točkovima koje se delimično ili potpuno koristi kao motorno za prevoz jedne osobe na javnom i/ili privatnom prostoru“ (J Hitchings et al, 2019).

Ova vozila ispunjavaju sledeća dva uslova:

• laka lična električna vozila koja se u potpunosti ili delimično napajaju iz samostalnih izvora energije sa ili bez sistema samobalansiranja i

• vozila koja imaju napon baterije do 100 VDC i/ili integrisani punjač sa ulazom za baterije do 240 VAC.

Kako autori navode cilj standarda je da se preciziraju: bezbednosni zahtevi, metode ispitivanja, obeležavanje i informacije koje se odnose na laka lična električna vozila kako bi se smanjio rizik njihovog učešća u saobraćaju.

Autori u svom radu navode i nacrt standarda koji ova vozila grupiše u četiri klase po ključnim elementima, kao što je prikazano u narednoj tabeli.

Klasifikacija PLEV-ova po elementima dizajna prema CEN – PREN 17128 (J. Hitchings et al, 2019)

Standardom su predviđeni obavezni uređaji na vozilu, i to:

• Ograničivači brzine – koji treba da osiguraju da se ne prelazi maksimalna ograničenje brzine (zavisno od klase). Vozila klase 2 i 4 trebalo bi da imaju i „pešački režim“ koji ograničava brzinu na 6 km/h;

• Sva vozila treba da budu opremljena prednjim, bočnim i zadnjim katadiopterima. Vozila klase 2 i 4 moraju biti opremljena prednjim i zadnjim svetlima za osvetljavanje puta;

• Uređaj za davanje zvučnih signala moraju biti obavezni za klase 2 i 4 i opcioni (ali preporučuju se) za klase 1 i 3.

U nastavku rada autori navode pojedine primere zemalja koje su do sada imale najviše iskustava sa ovom vrstom vozila i koje su postigle zadovoljavajuće rezultate. U Nemačkoj je za e-trotinete propisana maksimalna brzina do 20 km/h, motor do 500 V (do 1.400 V u slučaju samobalansirajućih vozila), maksimalne dimenzije 700 mm x 1.400 mm x 2.000 mm i maksimalna masa (bez vozača) 55 kg.

Vozila moraju da ispunjavaju osnovne uslove za tehničku ispravnost (kočnice, svetla, zvučne signale i osnovne zahteve dinamike vozila) i moraju biti homologovana. Za navedene trotinete se ne vrši registracija, ali je neophodno osiguranje (sa nalepnicom kao dokazom o osiguranju koji se primenjuje na vozilu) i nije potrebna vozačka dozvola.

Pogledajte video prilog o prvom testiranju vazdušnog jastuka za e-trotinete!

Autori navode da su u Nemačkoj u Zakonu o lakim e-vozilima propisani uslovi i način upotrebe: korisnici moraju biti stariji od 14 godina, vozila se ne smeju koristiti na pešačkim stazama, zajedničkim pešačko-biciklističkim stazama ili na drugim površinama namenjenim za kretanje pešaka, vozila se smeju koristiti samo na biciklističkim stazama (ako postoje) ili na kolovozu i gradovi mogu dozvoliti upotrebu e-trotineta na određenim mestima, uz obavezu postavljanja saobraćajnog znaka na tim mestima.

Druga zemlja kojom su se autori u svom radu bavili je Holandija u kojoj zakonski vozač mora imati najmanje 16 godina, nije potrebna vozačka dozvola i nije potrebna registracija, ali vozilo mora biti osigurano, imati polisu osiguranja i identifikacioni broj vozila. Tokom vožnje nije potrebna kaciga. Maksimalna brzina ograničena je na 25 km/h. Prilikom kretanja po kolovozu, vozač je dužan da se kreće što bliže desnoj ivici kolovoza, a ukoliko na putu postoji odgovarajuća traka za kretanje trotineta, vozači su u obavezi da je koriste. Prednja i zadnja svetla su obavezna pri vožnji noću i pri slaboj vidljivosti, a katadiopteri su obavezni uvek prilikom kretanja.

Kako autori u nastavku izlažu većina izvora navodi da sva vozila u Švajcarskoj, uključujući „trottinette“ sa električnim motorom, podležu homologaciji i mogu se prodavati samo sa registarskom nalepnicom. Za homologovana vozila plaća se godišnji porez, a što obuhvata i osiguranje od odgovornosti.

Foto-ilustracija: Pixabay

U Švajcarskoj je propisano sledeće – maksimalna konstruktivna brzina je do 25 km/h i motor do 500V, minimalna starost za vozača električnog trotineta je 14 godina, nije potrebna kaciga za vozila maksimalne brzine do 20 km/h, vožnja e-trotineta je dozvoljena na posebnom putu, biciklističkim stazama i biciklističkim trakama, biciklističke staze i trake moraju da se koriste kada su dostupne pored puta i e-trotineti nisu dozvoljeni na kolovozima ili pešačkim stazama.

Što se tiče države Izrael, autori navode da vozači mlađi od 16 godina ne mogu koristiti e-bicikle, niti e-trotinete, vozačima starijim od 16 godina potrebna je vozačka dozvola ili određena licenca za e-bicikl, koja se može dobiti nakon pohađanja odgovarajućeg kursa u školi ili u odgovarajućim centrima za obuku, kacige su uvek obavezne i reflektujući prsluk je obavezan pri vožnji noću i u uslovima smanjene vidljivosti.

U Kaliforniji trotinet ne zahteva registraciju, registarske tablice ili osiguranje, ali vozač mora imati važeću vozačku dozvolu (bilo koje kategorije), vozači mlađi od 18 godina moraju da nose kacigu, trotinet se može koristiti na putevima sa ograničenjem brzine od 25 mph (ili do 35 mph ako lokalne vlasti dozvoljavaju), ali sami trotineti ne mogu prelaziti 15 mph i trotinet se može koristiti na biciklističkoj stazi ili biciklističkoj traci, ali ne i na pešačkoj stazi (trotoaru).

Na samom kraju autori ističu da je u toku usaglašavanje regulative kojom će se urediti osnove učešće ovih vozila u saobraćaju. Razvijene zemlje ozbiljno prate različita iskustva u ovoj oblasti i stalno unapređuju svoje propise. Nekoliko međunarodnih projekata daju priliku stručnjacima da zajednički rade i da učestvuju u procesu usaglašavanja. Srbija i zemlje regiona bi trebalo da se uključe u proces međunarodnog usaglašavanja kako bi najbolju praksu primenili i, eventualno, uticali na način regulisanja ove oblasti na međunarodnom nivou.

Autor: Igor Velić

Prva kuća izgrađena uz pomoć 3D tehnologije na svetu se nalazi u okolini Antverpena

Foto-ilustracija: Unsplash (Thomas Konings)

Arhitetke i naučnici izgradili su u okolini Antverpena prvu kuću na svetu uz pomoć trodimenzionalnog računarskog crteža, 3D štampanja, preneo je portal “Fokus na Belgiju”.

Foto-ikustracija: Unsplash (Daniel McCullough)

Tehnika izrade opipljivog proizvoda sloj po sloj na osnovu 3D štampanja, postoji već 30 godina, ali je prvi put izgrađena dvospratna porodična kuća u Vesterlou, gradiću kod Antverpena.

Izbor materijala za 3D štampanje je gotovo beskrajan. U osnovi može da se koriste bakar, bronza, mesing, drvo, smola, najlon, aluminijum, titan, nikl, zlato, kobalt, reciklirana plastika, papir, šećer, čokolada, so, pesak, staklo, čak i beton.

Krajnji proizvodi su podjednako različiti, od jednostavnog tanjira ili lutke do priveska za ključeve ili haljine. Gotovo svaki predmet se može napraviti 3D štampanjem, čak i ljudski organi.

Osam partnera iz naučnog i poslovnog sveta udružili su snage, uz podršku Evropske unije kako bi sloj po sloj napravili pravu betonsku kuću od 90 kvadratnih metara na širem području Antverpena. Na mestu gradnje nije bilo građevinskih radnika, navodi portal.

Tokom izgradnje takve kuće nije bilo viška nepotrebnih materijala, tako da nema otpada. Masovno skladištenje sirovina postaje suvišno, kao i transport. Pored toga, vreme izgradnje je kraće, arhitekti uživaju veću slobodu i za gradnju je potrebno manje radne snage, dodao je belgijski portal i zaključio da 3D štampanje “jasno ima pred sobom lepu budućnost”.

Izvor: EurActiv.rs/Beta

Slobodne i očuvane reke – preduslov za održivi razvoj zemlje

Foto-ilustracija: Unsplash (Carl Cerstrand)

Često se u neformalnim razgovorima može čuti kako je „voda naše bogatstvo, najvredniji prirodni resurs koji je neophodno zaštiti i očuvati za budućnost“. Ipak, iskustva pokazuju da je ponašanje naših institucija i Vlade daleko od toga. To potvrđuje i najnovija studija objavljena u naučnom časopisu “Conservation Letters”, koja donosi podatak da se širom sveta planira izgradnja više od 500 brana u zaštićenim područjima, većinom za potrebe hidroelektrana.

Deo njih planira se i u zaštićenim područjima u Srbiji, poput izgradnje malih hidroelektrana (MHE) u Nacionalnom parku “Kopaonik”, Rezervatu biosfere ‘’Golija-Studenica’’ ili u Parku prirode “Stara Planina”. Izgradnjom ovih projekata nepovratno bi se uništili najdragoceniji prirodni resursi, presudni za zdravlje ljudi i prirode, održivi razvoj, snabdevanje pitkom vodom, kao i za sprečavanje poplava i suša, te mnoge druge funkcije koje bez njih ne bi bile moguće.

Foto-ilustracija: Unsplash (Timothy Eberly)

„Uništavanjem reka izlažemo se nesigurnoj budućnosti. Ne samo da gubimo biološku raznovrsnost i prirodna staništa, nego i osnovne uslove za život. Posebno je zabrinjavajuće kada se devastacija događa u zaštićenim područjima, čija svrha je upravo očuvanje prirode i vrednosti od kojih svi, a posebno lokalne zajednice, imaju koristi”, ističe Petra Remeta, v.d. direktorka WWF Adrije.

Studija donosi i pregled svih štetnih uticaja izgradnje rečne infrastrukture. Između ostalih, oni uključuju negativan uticaj na lokalne zajednice i njihove životne delatnosti, poput poljoprivrede, stočarstva ili turizma, na divlje vrste i njihova staništa, te tokove sedimenta koji su od presudne važnosti za ceo ekosistem, pa tako i ljude. Znajući da se globalni broj populacija slatkovodnih vrsta kičmenjaka od 1970. godine smanjio za 83 odsto (za šta su glavni uzroci izgradnja brana, hidroelektrana i druge infrastrukture), jasno je da moramo da zaustavimo štetne projekte i ojačamo sektor zaštite prirode, kroz snažnu primenu nacionalnih i međunarodnih zakona i pravilnika.

Važno je napomenuti kako je Srbija jedna od potpisnica Konvencije o biološkoj raznovrsnosti, čime se obavezala na povećanje površine teritorija pod zaštitom na 17 odsto, u odnosu na trenutnih 7,66 odsto. Iako su Prostornim planom Republike Srbije predložena područja za zaštitu, još uvek nije jasno što će se dogoditi s predloženim lokacijama za izgradnju MHE, koje se nalaze unutar područja koja će tek doći pod zaštitu, kao i sa područjima koja su trenutno u procesu naučnog i stručnog istraživanja, poput Doline Velikog Rzava. Možda najbolji primer ovih nejasnoća predstavljaju dva realizovana projekta u Parku prirode “Zlatibor” ili tri male hidroelektrane izgrađene u Predelu izuzetnih odlika “Kamena Gora”. U ovim sučajevima, zaštita je nastupila tek nakon što su ovi projekti završeni, a razmere navedene štete tek će naknadno moći da se utvrde.

„Svaki zakon ili politička odluka koja se donosi u svrhu zaštite prirode mora da ima naglasak i na očuvanju reka slobodnog toka. U tome bi presudnu ulogu trebalo da imaju zaštićena područja čija je uloga upravo očuvanje biološke raznovrsnosti i prirodnih staništa, a sve u svrhu zaštite ljudi i prirode. I sami svedočimo kako uništavanje prirode doprinosi gubicima na drugim poljima, a posebno negativno utiče na zdravlje i sigurnost ljudi. Stoga je važno insistirati na primeni zakona o zaštiti prirode i zaustaviti sve projekte koji nisu u skladu s tim“, zaključuje Remeta.

Srećom, postoje alternative koje su prihvatljivije za prirodu, a neretko su i jeftinije od tradicionalnih projekata poput hidroelektrana. Vlada Srbije trebala bi da uloži više vremena, pažnje i sredstava za istraživanje alternativnih izvora obnovljive energije, pre svega sunca i vetra, uz istovremeno zaustavljanje podsticaja za razvoj malih hidroelektrana i zabranu realizacije svih štetnih projekata. Samo tako možemo da zaštitimo najvredniji resurs naše zemlje – vodu – i usmerimo celo društvo prema održivoj, zelenijoj budućnosti.

Izvor: Svetska organizacija za zaštitu prirode WWF

Mali Zvornik dobija Centar za razvoj inovacija u oblasti zaštite životne sredine

Foto: Opština Mali Zvornik

Ministarstvo za inovacije i tehnološki razvoj Republike Srbije opredelilo je opštini Mali Zvornik bespovratna sredstva u iznosu od oko 20.000.000 dinara za realizaciju projekta izgradnje Centra za razvoj inovacija u oblasti zaštite životne sredine. Savremeni inkubator biće smešten u prostorijama Doma kulture, a služiće podizanju inovacionih kapaciteta lokalne samouprave na planu zaštite i unapređenja životne sredine.

Foto: Opština Mali Zvornik

Prema rečima predsednika opštine Zorana Jevtića, realizacijom projekta predviđeno je formiranje Centra u kojem će se nalaziti najsavremenija informatička oprema i gde će se realizovati različite obuke i programi, u svrhu podizanja preduzetničkog kapaciteta u opštini Mali Zvornik, kao i očuvanja i unapređenja zaštite životne sredine, zaštite od požara, poplava i drugih prirodnih nepogoda, ali i razvoja turističkih potencijala koji ima opština Mali Zvornik.

“Centar će pružiti mogućnost obrazovanja kadrova uz mentorsku podršku domaćih i stranih predavača, sa ciljem unapređenja upravljanja i organizovanja u oblasti digitalizacije zaštite životne sredine na teritioriji opštine i stvaranja uslova za efikasniju zaštitu, u skladu sa konceptom održivog razvoja“, naveo je Jevtić.

On je istakao da je cilj osnivanje što većeg broja startap kompanija koje će razvijati inovaciona rešenja u oblasti zaštite životne sredine, jer će to, kako je rekao, doprineti zapošljavanju mladih i sprečiti odliv mladih iz opštine Mali Zvornik.

Pored edukacije i povećanja zapošljavanja, svrha projekta jeste i razvoj novih rešenja i usluga u oblasti zaštite životne sredine koje imaju potencijal da budu komercijalizovane na domaćem i stranom tržištu.

Osim obuka za sticanje preduzetničkih veština i podizanje informatičkih kompetencija korisnika centra, u oblasti programiranja, razvoja veba i mobilnih aplikacija, centar će aktivno raditi na razvoju projekata koji će doprineti unapređenju rada Opštinske uprave u oblasti zaštite životne sredine, a samim tim doprineti razvoju turističkih potencijala i ponude opštine Mali Zvornik.

„Naši krajnji korisnici su mladi ljudi koji žele da pokrenu sopstvene inovacione startap kompanije, sa akcentom na one delatnosti koje se odnose na oblast zaštite životne sredine i turizma“, rekao je Jevtić.

Foto: Opština Mali Zvornik

Podrška koju će Centar pružati mladim firmama sastoji se u stručnom, pravnom, ekonomskom, marketinškom savetovanju, kao i u mentoringu razvoja i komercijalizacije proizvoda, istraživanja tržišta i razvoja odnosa sa kupcima i u ponudi kvalitetnog poslovnog prostora opremljenog potrebnom infrastrukturom.

Predviđeno je da Centar bude namenjen i korisnicima sa područja Zvornika, iz Republike Srpske, gde postoji Tehnološki fakultet koji predstavlja izvor mladih talenata i budućih inženjera, koji će svoje preduzetničke veštine i tehnološke kompetencije graditi i oblikovati u ovom Centru.

Za realizaciju projekta izgradnje Centra za razvoj inovacija u oblasti zaštite životne sredine u opštini Mlai Zvornik Republika Srbija preko nadležnog ministarstva opredelila je 19.993.580,67 dinara, dok će lokalna samouprava uložiti 558.000 dinara.

Centar će biti smešten u zgradi Doma kulture, za šta je predviđena adaptacija oko 160 m2 male sale u Biblioteci „17 septembar“ i tehničko opremanje prostora za namenu otvorenog kancelarijskog prostora, sale za prezentacije, sale za video konferencije, server sobe, arhive, čajne kuhinje i prostora za odmor.

Ljiljana Ristanović

Izvor: Opština Mali Zvornik

Zašto Kina ulaže napore u očuvanje pandi, a zanemaruje druge ugrožene vrste?

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Unsplash (Ying Wu)

Status velike pande promenjen je 2016. godine, otkad se ova vrsta vodi kao ranjiva, dok je do tada bila u kategoriji ugroženih. Kina je uložila višedecenijski rad kako bi uspela da spasi ovu životinju, ali u istom periodu je opala populacija nekoliko vrsta mesoždera sa kojima pande dele staništa.

Stručnjaci upozoravaju da bi ovakva praksa mogla da ugrozi čitave ekosisteme. Studija koja je uspostavila ovu razliku između uspešnog rada na očuvanju medveda koji su tipični za kinesku regiju i drugih životinja kojih je sve manje, ispitala je 73 zaštićena područja u ovoj zemlji, među kojima su i 66 rezervata za divlje pande.

Naučnici su otkili da su iz većine ovih rezervata nestali leopardi, vukovi i azijski divlji psi, čija populacija je smanjena za neverovatnih 95 odsto.

Pretpostavlja se da je politika očuvanja usmerena na jednu vrstu doprinela tome.

Naučnici napominju koliko je važna uloga predatora u lancu ishrane – stabilna populacija predatora održava lanac u ravnoteži, te obezbeđuje da nijedna vrsta ne bude prenaseljena niti da se iskoriste svi resursi staništa. Ipak, ukoliko dođe do opadanja populacije predatora, to utiče na celovit ekosistem i nije pogodno za očuvanje zdrave životne sredine.

Faktori koji utiču na smanjenje broja ovih mesoždera su: seča šuma, gubitak staništa, krivolov i bolesti.

Džinovska panda je još od 70-ih godina prošlog veka u središtu pažnje u svojoj borbi za opstanak. Ključni deo napora za očuvanjem populacije ovih crno-belih stvorenja ležao je u uspostavljanju rezervata za pande. Kina je izgradila ogromne rezervate u svojoj zemlji, u planinskim područjima gde ima dovoljno bambusa, kako bi ove životinje koje su patile od gubitka staništa mogle da prežive.

Međutim, pojedine životinje, poput leoparda ili vuka, imaju izraženiju potrebu za prostranstvom.

Foto-ilustracija: Unsplash (Elena Loshina)

Eksperti su još ranije upozoravali da politika očuvanja vrsta ne može biti uspešna ukoliko je sav fokus na jednoj populaciji i čuvanju vodećih vrsta, dok druge, manje poznate ugrožene životinje mogu nestajati u senci, što bi bilo ispraćeno i narušavanjem ravnoteže ekosistema.

Istraživači studije zato su predložili nekoliko postupaka kako bi se disharmoničan odnos u očuvanju brojnih populacija doveo na stabilan nivo: neophodno je ustoličiti planove za rešavanje problema jedinstvenih za svaki planinski predeo, obnavljanje staništa, adekvatnu zaštitu od lovokradica, ograničavanje broja domaćih životinja na mestu gde žive divlje i uspešno upravljanje potencijalnim sukobima između ljudi i životinja. I pored pomenutih mera, očekuje se da će biti potrebne decenije kako bi se osigurao opstanak trenutno najugorženijih vrsta u ovoj regiji.

Jelena Cvetić