Home Blog Page 529

Prvi put u istoriji merenja pala kiša na vrhu Grenlanda

Foto-ilustracija: Unsplash (Filip Gielda)
Foto-ilustracija: Pixabay

Led na Grenlandu godinama se otapa, i tako će i biti u budućnosti, upozoravaju naučnici. Osim toga, na ovom ostrvu sve više pada kiša, što dodatno ubrzava topljenje leda. Nažalost sa Grenlanda stiže još zabrinjavajućih vesti.

Po prvi put u istoriji, od kada se vrše merenja, na vrh na Grenlandu, koji se nalazi na 3.200 metara, pala je kiša, a ne sneg kao što je bilo do sada. Prema pisanju svetskih medija, kiša je padala nekoliko sati i naučnici su zabeleželi da je temperatura bila iznad nule, što se veoma retko dešava. Na ledeni vrh palo je sedam milijardi tona vode i došlo je do otapanja na vrhu i duž jugoistočne obale i to samo nakon nekoliko nedelja od kada se istopila veća površina ledene ploče.

Svi ovi događaji potvrđuju reči naučnika da klimatske promene utiču na topljenje leda, što ubrzava porast nivoa mora širom sveta.

Niko neće zaboraviti 2019. godinu kada se na Grenlandu istopilo 523 milijarde tona leda što je dovelo do toga da se globalni nivo mora trajno poveća za 1,5 milimetara. Naučnici su simulacijom došli do najcrnjeg scenarija, a to je da otapanje glečera na Grenlandu može da doprinese tome da nivo okena do 2100. godine poraste za 9,1 do 14,9 milimetara.

Možda je kasno za promene…

Milica Radičević

EPCG – Počinje energetska revolucija

Foto-ilustracija: Unsplash (Dan Meyers)
Foto-ilustracija: Unsplash (Zbynek Burival)

Elektroprivreda Crne Gore (EPCG) najavljuje nove investicije u obnovljive izvore energije, revitalizaciju i modernizaciju hidroenergetskih objekata, kao i ispunjenje svih zahteva Evropske energetske zajednice na polju energetske tranzicije.

Povodom 111. godišnjice EPCG, Nikola Rovčanin, izvršni direktor kompanije, istakao je da će uskoro početi realizacija projekta vetroparka „Gvozd“ na krnovskoj visoravni, solarne elektrane „Briska Gora“ iznad Bara, a izradom Idejnog projekta, krajem godine, biće ispunjeni i svi potrebni uslovi za početak izgradnje HE „Komarnica“, na istoimenoj reci.

„VE “Gvozd” će raspolagati instalisanom snagom od 54,6 MW, a njena godišnja prozvodnja biće oko 150 GWh električne energije, što je dovoljno za pokrivanje potrošnje oko 25 hiljada domaćinstava. Na Briskoj Gori planirana je fazna izgradnja elektrane i to prva faza sa minimalnom instalisanom snagom od 50 MW i druga do ukupno planirane instalisane snage veće od 200 MW. Realizacijom ovih projekata, kao i projekta HE „Komarnica“, instalisane snage 172 MW, u narednih nekoliko godina, znatno će se povećati snaga proizvodnih objekata u sastavu EPCG što, uz završetak kapitalne revitalizacije postojećih i stvaranje uslova za montažu i osmog agregata u HE „Perućica“, te strateške  zahvate na postrojenjima HE „Piva“, daje mnogo razloga za optimističan pogled na budućnost“, istakao je Rovčanin, navodi se u saopštenju.

Za EPCG je posebno značajan projekat ekološke rekonstrukcije termoelektrane „Pljevlja“, kojim se tom postrojenju omogućava produžetak radnog veka, što, uz podrazumevajuću rekultivaciju deponije pepela i šljake na Maljevcu i toplifikaciju Pljevalja, čini da se, osim ekonomskog, zadovolji i ekološki kriterijum, kao preduslov za komforan život građana.

Od novih projekata EPCG posebno je interesantna izgradnja plutajuće solarne elektrane na Slanskom jezeru. Upravo ovo jezero pruža velike mogućnosti u pogledu razvoja solarne zelene energije.

Kako se dalje navodi, radi se i na projektu obeležavanja neplodnog zemljišta, na kojem bi se instalirali solarni paneli.

“Ciljevi kompanijske poslovne politike, pored dostizanja zacrtanih energetskih i ekonomskih efekata, podrazumevaju i puno poštovanje evropskih standarda u oblasti očuvanja životne sredine, kao neophodnog uslova za što komforniji život građana, posebno u sredinama u kojima se nalaze naši proizvodni objekti”, zaključuje Rovčanin.

Energetski portal

Užičani zabrinuti zbog zagađenja Đetinje

Foto: Grad Užice
Foto: Grad Užice

Na toku reke Đetinje prethodnih dana pojavile su se površinske alge, a Užičani strahuju da je uzrok ove pojave prekomerno zagađenje fekalnim vodama, piše na sajtu Grada.

Iako problemi vezani za zagađenje Đetinje nisu novost, Gradonačelnica Užica Jelena Raković Radivojević navodi da Grad ulaže velika sredstva i maksimalne napore da ih rešava kako bi Gradska plaža, kako kaže, ponovo ponela epitet “užičkog mora”.

“Ono što mi možemo da kažemo u ovom trenutku je da su već preduzete određene aktivnosti i da su u planu i nove. Najpre završen je fekalni kolektor u Turici, a zahvaljujući sredstvima koje smo izdvojili iz budžeta, otpočinju i radovi na uspostavljanju prepumpne stanice. Takođe, u toku je izrada projekta za izgradnju sekundarne kanalizacione mreže za više od 100 domaćinstava. Kako je u pitanju velika investicija imamo obećanja da ćemo u toku naredne godine dobiti podršku republike za realizaciju tog posla”, rekla je gradonačelnica i pozvala sugrađane na strpljenje budući da je za realizaciju svih predviđenih aktivnosti potrebno vreme.

Po rečima načelnika Gradske uprave za inspekcijske poslove i komunalnu policiju Zorana Militarova, na kvalitet vode u Đetinji utiče čitav niz faktora.

“Ovo je trenutno 50 odsto reka Sušica, 50 odsto Đetinja. U svim ispitivanjima koja se rade kada je upitanju reka Đetinja, a rade se u kontinuitetu više puta godišnje, potvrđuje se da je Đetinja po kvalitetu voda treće klase, dozvoljena za kupanje uz pridržavanje određenih mera. Ispitivanja pokazuju i da ima određenih pomaka. Nemamo više hemijsko zagađenje, a varira deo zagađenja koji se tiče određenih materija. U vreme kada je grad Užice koristio vodu sa Sušičkih vrela rešen je problem klanica u Mačkatu, koje su predstavljale ozbiljan problem ranijih godina. Takođe, treba imati u vidu da je postrojenje koje se radi za preradu otpadnih voda na Beloj Zemlji u funkciji kvaliteta reke Đetinje. Kolektor kroz Turicu se finišira nakon dugog niza godina, a ono što nam je takođe prioritet je sanacija dela Volujačkog potoka”, objasnio je Militarov.

On napominje da se na površini vode, osim algi, zadržava i lišće usled usporenog vodotoka i dodaje da je stanje Đetinje za ovu sezonu veoma loše zbog oskudnih padavina.

Energetski portal

 

Novi Sad – počinje drugi krug prijava za subvencije za kupovinu bicikli

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Unsplash (CJ Toscano)

Aplikacija za prijavljivanje građana za subvencije za kupovine bicikli u Novom Sadu počinje sa radom danas od 12 časova i trajaće do 23. avgusta (ponedeljak) do 12 sati.

Sve detalje vezane za učešče, kao i samoj aplikaciji može se pristupiti putem sajta Gradske uprave za životnu sredinu – www.environovisad.rs ili direktno putem sajta www.vozibicikl.rs

Posebno je naglašeno da osobe koje se prijavljuju putem aplikacije u predviđena polja prijavnog formulara upisuju podatke iz svoje lične karte. Podaci iz lične karte i prijavnog formulara moraju se podudarati, navodi se u saopštenju.

“Fizička lica koja putem aplikacije dobiju potvrdu prijave sa rednim brojevima prijave od 1 do 1.100, u roku za prijavu, potrebno je da dostave fotokopiju lične karte sa adresom ili očitanu čipovanu ličnu kartu, na kojima se nedvosmisleno vidi adresa prebivališta, lično na adresu Antona Čehova 4 (Kulturna stanica “Eđšeg”), ili slanjem na adresu e-pošte: info@vozibicikl.rs, radi preliminarne provere ispunjenosti uslova Javnog poziva”, dalje se navodi grada.

Udruženje „Novosadski ekološki centar“ će u roku od pet dana od dana isteka roka za podnošenje prijava, na pomenutim sajtovima objaviti rang-listu svih lica koja su se prijavila po Javnom pozivu, prema vremenu prijave. Javnim pozivom su predviđene subvencije za bicikle prvih 900 prijavljenih po rang listi.

NAPOMENA: Fizička lica koja su ostvarila pravo na podršku za nabavku novog bicikla po prethodnom javnom pozivu nemaju pravo ponovnog učešća i u slučaju prijavljivanja biće uklonjena sa konačne rang liste.

Detaljnije informacije mogu se dobiti putem telefona na brojeve 069 2021 300 i 069 2021 961, radnim danima od 10 do 19 časova.

Energetski portal

Saradnja sa kineskom kompanijom „Elink“ u oblasti OIE

Foto-ilustracija: Unsplash (Science In Hd)
Foto-ilustracija: Pixabay

Ministarstvo rudarstva i energetike i kompanija „Elink Čajna“ uskoro bi mogli ostvariti saradnju u procesu energetske tranzicije, navodi se na sajtu Vlade.

Ministarka rudarstva i energetike Zorana Mihajlović je, tokom sastanka sa predstavnicima kineske kompanije, iznela planove naše zemlje tokom energetske tranzicije naglasivši da je ova godina veoma važna za čitav energetski sektor.

Na sastanku je bilo reči o mogućnostima za ulaganja u obnovljive izvore energije (OIE), kao i o modernizaciji rada „Elektrodistribucije Srbije“.

“Imamo osnovu, doneli smo zakonski okvir, u toku je izrada strategije razvoja energetike i nacionalnog plana za klimu i energetiku. Spremni smo i želimo da budemo deo svetskog toka u energetskoj tranziciji”, navela je ministarka.

Ona je ukazala na to da je donet Zakon o korišćenju obnovljivoh izvora energije, koji ispunjava najviše svetske standarde, napomenuvši da ovaj dokument omogućava saradnju sa najboljim kompanijama na polju zelene agende.

Mihajlović je objasnila da knjiga projekata, koja će biti predstavljena u septembru, predstavlja realan prikaz potencijala Srbije, poručivši da su kompanije iz Kine dobrodošle da učestvuju u realizaciji tih projekata, posebno u delu koji se odnosi na vodoničnu strategiju, solarne i vetroelektrane.

“Vrednost projekata je 17 milijardi evra i želimo da sarađujemo sa svim svetskim kompanijama”, rekla je Mihajlović.

Predstavnici kineske kompanije informisani su i o planu za uvođenje naprednih mernih sistema, koji podrazumeva zamenu klasičnih brojila savremenim elektronskim softverima, pri čemu su iskazali želju da učestvuju u ovom projektu.

Regionalni menadžer prodaje za Istočnu Evropu pomenute kompanije Ksuming Sun naveo je da je Srbija energetsko čvorište i bitan faktor u regionu i da je ta kompanija zainteresovana za saradnju u oblasti korišćenja novih tehnologija, koje se koriste u praćenju rada i unapređenju distribucije električne energije.

“Spremni smo da učestvujemo i u drugim projektima koji su u vezi sa obnovljivim izvorima energije, a želimo da razgovaramo i o tome da u Srbiji bude naša regionalna baza za proizvodnju, razvoj i saradnju sa mladim talentim”a, istakao je on.

Energetski portal

Singapur – grad u divljini

Foto-ilustracija: Unsplash (Victor nDK)
Foto-ilustracija: Pixabay

Moja sajber putovanja su u doba korone postala još redovnija, a kada sam tog jutra osvanula sa kesama ispod očiju, bilo me je pomalo sramota da priznam da sam do tri ujutru vrtela slike Singapura, ponajviše hotela Marina Bej Send (ah, ta Marina Bej).

Šta li se mota po glavi tom srećniku koji se brčka u bazenu i pije svoj daikiri na 200 metara nadmorske visine, dok pred njim „puca“ pogled na jedan od najlepših gradova na planeti? Verovatno ništa. Čovek ni ne može da misli pred takvom slikom već samo da ćuti, oseti i upije svaki trenutak.

Ali, umesto da pola teksta posvetim opisivanju singapurskih lepota, a drugu kuknjavi jer bih za par dana u hotelu rado izdvojila mesečnu platu samo kada me kući ne bi sačekali neplaćeni računi i namrgođena familija, pričaću vam o drugim odlikama Singapura zbog kojih ga, osim veličanstvenih zgrada koje podsećaju na scenografiju Blejd Ranera, vredi posetiti.

Kada se divljina vrati u metropolu

Gradove doživljavam kao neki veliki usisivač: kako bi zadovoljili svoje fizičke i ekonomske potrebe, nemilice gutaju prirodu ne bi li se raširili poput epidemije, a onda u tu istu prirodu isporučuju svoje nusprodukte.

No, ima i onih koji su spremni da, idući ka željno isčekivanoj klimatskoj neutralnosti, napuste ovaj model i prigrle jedan novi, zeleniji.

Tu, naravno, ne mislim na parkove, baštenske površine i drvorede kakve srećemo i kod nas, već na kompletnu promenu hijerarhije, pa tako u nekim metropolama priroda, a ne gradske infrastrukture, postaje prioritet.

Singapur ulaže velike napore kako bi vratio davno izgubljenu vezu sa prirodom i njenim procesima, što za njegove stanovnike neće značiti odricanja, već šansu za kvalitetniji život.

Savremeni grad treba da bude koncipiran kao grad u prirodi, a ne van nje, kažu autori knjige Život posle ugljenika, i dodaju da nijedan grad na planeti nije dovoljno bioraznolik i biofiličan koliko bi mogao biti, no Singapur je tome najbliži jer već sada drugačije zvuči i miriše.

Foto-ilustracija: Pixabay

Biodiverzitet na prvom mestu

Teško je spojiti urbana područja i zdrave ekosisteme koji obiluju biljnim i životinjskim vrstama, no Singapur je dokazao da nije nemoguće.

Slojevito dizajniranje gradskih šuma gde se smenjuju prizemno rastinje, nisko i visoko drveće baš kao u prirodi , dovelo je do toga da flora i fauna vrlo brzo „procvetaju“.

Očuvati biodiverzitet nije lako, pa se u gradu mogu videti brojni konektori koji povezuju zelene zgrade i gradske šume kako bi vrste mogle nesmetano da migriraju, a najbolje od svega je što su ovi hodnici pogodni i za prijatnu šetnju.

Singapur je nedavno razvio i gradski indeks za merenje i procenu napretka u održavanju i povećanju broja vrsta, pa je jasno da su njihove namere da grad ponovo učine primamljivim za životinje nepokolebljive.

Jedan u nizu zelenih projekata je i park Bišan-Ang Mo Kio, a njegovom izgradnjom na nekadašnjem industrijskom zemljištu smanjen je efekat toplotnog ostrva u gradu, dok se biodiverzitet uvećao za 30 odsto.

Ukoliko imate sreće pa vas put tamo nanese, osim izvrsne hrane, gostoljubivih lokalaca i nebrojenih mesta za fotkanje kojima ćete svima redom vaditi zazubice, u Singapuru ćete udisati i vazduh kakav nema nijedna metropola na planeti. Držite mi palčeve da jednoga dana i ja budem te sreće!

Milena Maglovski

Tinejdžer iz Gane napravio solarni motocikl od drveta

Foto: Jutjub skrinšot / Efo Salesi
Foto: Jutjub skrinšot / Efo Salesi

Uprkos oskudnom izboru materijala i nedostatku finansijskih sredstava, jedan mladić iz Gane napravio je funkcionalni motocikl na solarni pogon i to – od drvenih ostataka koji bi inače bili iskorišćeni za potpalu.

Ovoga puta su znanje i umeće bili presudni za uspešan projekat, a tinejdžer po imenu Semjuel brzo je postao slavan na internetu.

On je bez ičije pomoći dizajnirao i napravio drvenog dvotočkaša koji, osim solarnih panela ima još i svetla, zvonce, pa čak i muziku. Njega je na ulici najpre zapazio prolaznik, a video koji je tom prilikom zabeležio ubrzo je postao viralan.

Pre nekoliko dana je kratak dokumentarac o njemu objavio i aktivista Efo Salesi koji poziva da se ovakvi pojedinci ne ignorišu, već da im se omoguće sredstva za obrazovanje i napredak u karijeri, piše Dizajnbum (Designboom)

Semjuel objašnjava da je isprva želeo da napravi električni automobil, no finansijske mogućnosti presudile su drugačije pa je pažnju usmerio na električni motocikl.

Iskoristio je 20 baterija za mobilne telefone, a motor je izvadio iz majčine šivaće mašine. Ovaj ambiciozni mladić kaže da je novac namenjen za hranu ponekad koristio kako bi kupio delove za svoj projekat, ali ne i neophodne alate, pa je tako često bio primoran da drvo seče nožem.

Iako tek sedamnaestogodišnjak, Semjuel je ispoljio izuzetan nivo ekološke svesti pa navodi da se za solarni pogon odlučio jer zagađenje predstavlja veliki problem koji uzrokuje brojne bolesti. Drveni dvotočkaš se može puniti solarnom energijom i priključkom na punjač, a Semjuel navodi da baterija može trajati i do nedelju dana.

Milena Maglovski

Slovenija dobija još jednu solarnu elektranu

Photo-illustration: Unsplash (Andreas Gucklhorn)
Foto-ilustracija: Unsplash (Sungrow Emea)

Obnovljivi izvori energije i njihovo korišćenje za dobijanje električne energije postaje prioritet u svim zemljama sveta. To i ne treba da čudi, jer je potrebno, i to što pre, smanjiti upotrebu fosilnih goriva, kao i emisiju štetnih gasova sa efektom staklene bašte.

Zato solarne i vetroelektrane “niču” na svakom mestu gde je to moguće. Zemlje u regionu teže ka tome da masovno koriste OIE, a može se reći da Slovenija prednjači u tome da masovno koristi energiju sunca za dobijanje električne energije.

Holding Slovenske elektrane (HSE), najveći proizvođač električne energije iz obnovljivih izvora nedavno je počeo sa izgradnjom najveće solarne elektrane u zemlji. A sada najavljuju da će započeti i izgradnju solarne elektrane na hidroelektrani “Zlatoličje”. 

Naime, na ovoj hidroelektrani već postoji solarna elektrana od 777 kilovata, a sada će na levoj obali kanala postaviti jednu jačine 2,7 megavata. Na neiskorišćenom delu odvodnog kanala biće postavljeno oko 6.000 solarnih panela.

Postavljanjem ove solarne elektrane, energetski objekat – odvodni kanal dobiće dodatnu vrednost, a Slovenija dodatne gigavatne sate električne energije iz obnovljivih izvora, navodi se u saopštenju.

Elektrana će imati i posebno dizajniran kontejner centralnog pretvarača sa transformatorskom stanicom i srednjenaponskim razvodnim postrojenjem. Vrednost projekta je dobra dva miliona evra.

U Srbiji postoje veliki planovi kada je reč o izgradnji solarnih elektrana. Trenutno se razvijaju projekti za gradnju solarnih elektrana snage 400 megavata, a vlast pregovara sa američkom kompanijom “UGT Renewables LLC” o izgradnji solarnih panela na 2.000 hektara, na desetak lokacija širom Srbije, čime bi se dobio dodatni gigavat struje i smanjila emisija ugljen-dioksida za 1,9 miliona tona godišnje.

Milica Radičević

Zabrana kaveznog uzgoja mogla bi da ugasi živinarstvo u Srbiji?

Foto-ilustracija: Unsplash (Nighthawk Shoots)
Foto-ilustracija: Unsplash (Rowan S)

Kavezni uzgoj koka nosilja možda će od 2027. godine otići u zaborav, a živinari će, u tom slučaju, morati da pređu na druge sisteme. To će se dogoditi ukoliko zakonodavni predlog evroparlamentaraca, da se od te godine ukine kavezni uzgoj životinja, stupi na snagu. Među srpskim odgajivačima ova vest nije najbolje dočekana.

Osman Burgić iz Ečke trenutno ima oko 4.000 koka nosilja i sve se nalaze u kavezima. Ako nove preporuke budu postale stvarnost, boji se da će morati da zaustavi proizvodnju u kojoj je od 2000. godine.

“Ne bih prešao na slobodni uzgoj, jer je u tom slučaju potreban veći prostor, poskupljuje proizvodnja, potrebno je više radnika za sakupljanje jaja i hranjenje. Mislim da je sve to pomalo neizvodljivo”, navodi Burgić.

Kao prednosti kaveza ističe veću nosivost kokošaka i čistija jaja koja nose.

“Ako su u slobodnom prostoru, pitanje je da li će snositi jaja u gnezdu, uglavnom većina njih ostavlja na podu, jaje je onda prljavo i kako da ga prodate takvo”, dodaje.

Treba da postoji izbor

Jovica Ostojić ispred firme Koka Komerc iz Čuruga, koja odgaja i sa 18 nedelja starosti isporučuje koke nosilje mnogim odgajivačima, među kojima je i Burgić, smatra da kaveze ne treba u potpunosti izbaciti.

“Mislim da treba da postoji izbor, ko hoće ozbiljno da se bavi ovim mogao bi, na primer, da kupi humani kavez gde stane manji broj koka, a ko hoće podno da uzgaja može i tako. Prednosti toga kada su životinje zatvorene je to što u manjoj meri dolazi do uginuća i veći je kapacitet koka nosilja sa manjom kvadraturom”, navodi Ostojić.

Foto-ilustracija: Pixabay

Dodaje da bi mnogi proizvođači mogli da odustanu od proizvodnje ukoliko ovaj predlog postane obavezan. Sama cena jaja je niska, ne menja se godinama, a stočna hrana poskupljuje, ovo bi bila kap koja bi prelila čašu i ugasila živinarstvo u Srbiji.

Alternativa – rasna živina

I u Savezu živinara Srbije smatraju da kavezi ne bi trebalo u potpunosti da se zabrane.

“Koka nosilja mora biti zatvorena, čim se pusti da šeta, manje jaja nosi. Ako su na otvorenom, počnu da kljucaju jedna drugu, a takođe i sama jaja koja se tako oštećuju. A kada su zatvorene, ne mogu da oštete jaja, uveče se pokupe i to je to”, navodi Radomir Erić ispred Saveza živinara Srbije.

Alternativa bi, smatra, bila da se pređe na rasnu živinu u podnom uzgoju. Inače, prema mišljenju Erića, jaja u slobodnom uzgoju su kvalitetnija, jer se životinja ne hrani samo koncentratom, već joj je dostupna različita hrana iz okoline, međutim, podseća da je nosivost u kavezu veća.

“Kada su puštene jedu “svašta” i to je dobro za kvalitet jaja. Mi svakako moramo da se prilagodimo Evropskoj uniji. Tu je rešenje da pređemo na rasnu živinu ili domaće rase poput kaporke ili miksovanog gološijana koji dve, tri godine nosi jaja i to od 180 do 200 na godišnjem nivou”, navodi Erić.

Kada su u kavezu, lakše se i brže pokupe, manje je vremena potrebno za hranjenje i dostavljanje vode, dok kada bi bile u podnom sistemu, poljoprivrednik bi morao da bude u toku celog dana angažovan, dodaje Erić. Zaključuje da će mnogi živinari odustati od ovog posla ukoliko budu morali da bace kaveze.

Izvor: Agroklub

Pozive za subvencije za zamenu stolarije objavilo 11 opština

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Javne pozive za građane za zamenu stolarije raspisalo je 11 opština i gradova u SrbijiZorana Mihajlović, ministarka rudarstva i energetike je u izjavi za Radio-televiziju Srbije (RTS) istakla da će do kraja meseca to učiniti i preostalih 56 lokalnih samouprava koje učestvuju u projektu povećanja energetske efikasnosti.

Ona je najavila da se očekuje da će sutra još osam opština i gradova raspisati poziv za građane, i podvukla da je najvažnije da neće biti povlašćenih, jer su svi kriterijumi jasno definisani pravilnicima koje su usvojile sve lokalne samouprave, navodi se na sajtu Vlade.

Prema njenim rečima, osnovni kriterijum je energent koji se koristi za grejanje, pri čemu će svi oni koji koriste lož-ulje, mazut, ugalj, kao i oni koji koriste električnu energiju za grejanje biti u prednosti. Kada je reč o izolaciji, kriterijum je da li postoji termo izolacija ili ne.

“Kada se završe svi konkursi, ako građani nisu zadovoljni mogu da se žale opštinskim komisijama, ali će i resorno ministarstvo ispitati pojedine slučajeve, jer nam je važno da vidimo da li za naredne javne pozive možemo dodatno da pojednostavimo proceduru”, podvukla je ona.

Mihajlović je potvrdila da će krajem novembra ili početkom decembra biti raspisan još jedan Javni poziv za zamenu stolarije, uz očekivanje da će bar milion domaćinstava učestvovati u narednim godinama u ovom projektu.

Istovremeno, ona je najavila da će 3. septembra biti raspisan Javni poziv za subvencije za ugradnju solarnih panela, pri čemu će država obezbediti 50 odsto sredstava, a drugu polovinu plaćaju građani.

“Do solarnih panela dolazi se jednim korakom. Građani se obrate snabdevaču, u najvećem procentu je to “EPS Snabdevanje”, potpišu ugovor sa njima o proizvodnji električne energije i nakon pet dana budu povezani na mrežu”, precizirala je ona.

Energetski portal

Za nove bicikle pomoć od 5.000 dinara, koliko će ih biti na ulicama Beograda

Foto: Grad Valjevo
Foto-ilustracija: Pixabay

Iako mnogi kažu da je bicikl idealno prevozno sredstvo od kuće do posla, istraživanja pokazuju da se oko 45 odsto ljudi vozi gradskim prevozom, više od 30 odsto ide peške, 20 automobilom, a bicikl koristi manje od 1 odsto naših sugrađana.

U Danskoj i Austriji ti brojevi su drugačiji – i do 50 odsto biciklista. Stoga je Grad Beograd najavio da će sa po pet hiljda dinara pomoći kupovinu novih bicikala. Do kraja sledeće nedelje trebalo bi da bude raspisan konkurs za subvencije za kupovinu bicikala, a za ovu akciju vlada veliko interesovanje.

Ivana Vilotijević, gradska sekretarka za zaštitu životne sredine objašnjava uslove – da su kupili bicikle posle objavljivanja konkursa od strane nevladine organizacije, odnosno udruženja građana, da dostave račun gde će imati potvrdu da je domaćeg porekla i, kada se budu prijavljivali izabranoj nevladinoj organizaciji, neophodno je da popune prijavu.

Mirko Radovanac, predsednik “Jugo cikling kampanje” je rekao da će učesnici morati da pribave saglasnost Privredne komore da je taj proizvođač domaći.

“Ne znam da li će morati da ima 100 odsto domaćih komponenti. Ne verujem jer mislim da niko kod nas ne pravi menjače. Moja zamerka je što nije predviđeno da se kupe i elektrobicili jer je to sada jedan novi trend i bum ne samo u svetu nego i kod nas, pogotovu za brdoviti Beograd“, kaže Radovanac.

Po okončanju projekta, skoro dve hiljade novih bicikala se očekuje na ulicama Beograda. Ipak, važno je i da njihovi vlasnici imaju gde da voze bezbedno.

“Novi Beograd je sjajan, ali je stari deo grada ono na čemu treba raditi i više ulagati, mesto gde se biciklisti osećaju najmanje bezbedno”, rekla je Jovana Radovanović iz “Ulice za bicikliste” napominjući da biciklističkih staza u Beogradu ima oko 100 kilometara

Izvor: RTS

Australija i Srbija nastavljaju saradnju u rudarskom i energetskom sektoru

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto: Vlada Republike Srbije

Australija i Srbija će unaprediti svoju saradnju u rudarskom i energetskom sektoru kako bi zajedno odgovorile na izazove energetske trazicije, ali i u oblasti rodne ravnopavnosti kako bi uticale na poboljšanje položaja žena u Srbiji, navodi se na sajtu Vlade.

Ministarka rudarstva i energetike Zorana Mihajlović je, tokom sastanka sa ambasadorkom Australije u Srbiji Rut Stjuart,  istakla da je mnogo mogućnosti za saradnju kao i da je projekat „Jadar“, na kome je angažovana australijska kompanija Rio Tinto, strateški važan za Srbiju.

Ona je izrazila uverenje da će kompanija ispuniti sve uslove, u skladu sa najvišim standardima zaštite životne sredine, i da će Srbija dobiti rudnik litijuma.

Mihajlović je ukazala na to da je Srbija unapredila svoje zakone u rudarstvu i energetici, uz napomenu da će ove godine biti doneta i nova strategija razvoja energetike, kao i nacionalni plan za klimu i energetiku.

Prema njenim rečima, sve to predstavlja osnovu za dolazak novih investitora i dalji privredni i ekonomski razvoj naše zemlje, a australijske kompanije su dobrodošle na investiraju ovde.

Stjuart je pohvalila zakonodavni okvir Srbije u rudarskom i energetskom sektoru, ocenivši da novi zakoni predstavljaju osnov i daju predvidivost kompanijama za poslovanje u Srbiji.

„Pored Rio Tinta i projekta ‘Jadar’, koji je veoma pozitivno ocenjen u Australiji, i druge australijske kompanije posluju u rudarskom sektoru u Srbiji i postoji zainteresovanost za nove investicije. Uvereni smo da ‘Jadar’ donosi ogromne benefite ne samo Srbiji, već i celoj Evropi, u pogledu proizvodnje litijumskih baterija“, rekla je ambasadorka.

Kada je reč o unapređenju rodne ravnopravnosti, Stjuart je istakla da je za vreme svog mandata u Srbiji svedočila dobrim rezultatima i postignućima u ovoj oblasti, najavivši da će i novi ambasador Australije u Srbiji nastaviti da pruža podršku naporima naše zemlje na tom planu.

Energetski portal

Više punjača – više električnih automobila

Foto-ilustracija: Unsplash (Chuttersnap)
Foto-ilustracija: Pixabay

Kada na putu ostanete bez goriva – ništa strašno, jer brzo i lako možete dopuniti rezervoar i nastaviti tamo gde ste stali. Ipak, to nije slučaj ukoliko je vaš četvorotočkaš električan, a manjak punjača na putevima Srbije može navesti vozače da na duži put ipak krenu benzincem ili dizelašem.

Da bi se bez bojazni putovalo električnim automobilima, kao i da bi broj od preko 500 električnih automobila uskoro postao veći, važno je unaprediti infrastrukturu za punjenje baterija.

Teško je utvrditi tačan broj punjača u našoj zemlji budući da ih svako može instalirati kod svoje kuće, mada se procenjuje da ih ima preko 400.

Ipak, okolnosti po elektomobilnost u Srbiji postaju sve povoljnije. Kompanija MT-KOMEX koja je, osim projektovanja i izgradnje solarnih elektrana, usavršila i ugradnju elektropunjača, instalirala je preko 250 punjača za električna vozila, a do najbližeg punjačkog mesta u Srbiji i 28 drugih zemalja možete doći brzo i lako uz pomoć digitalne platforme charge&GO.

Cena punjenja u našoj zemlji iznosi 24 dinara po minutu za brzo punjenje i 9,6 dinara za sporo.

Gotovo sve zemlje moraju da unaprede infrastrukturu za punjenje jer je ona ključna za uspešan prelazak na električna vozila. U Sjedinjenim Državama, na primer, broj punjača iznosi oko 54.000 što deluje kao velika cifra sve dok ne pokušate da pronađete jedan, piše Financial Times.

Rešenje? – Elektropunjači na „svakom koraku“!

Svaka pumpa trebalo bi da ima stanicu za punjenje električnih vozila, a pobornici r(EV)olucije zagovaraju i instaliranje punjača u većini naselju ili, još bolje, pored stambenih zgrada.

Veliki izbor zidnih električnih punjača, idealnih za brzo punjenje kod kuće, kao i javnih punjača renomiranih proizvođača, možete pronaći OVDE.

Kako je u regionu?

Punjenje električnih vozila u Hrvatskoj doskora je bili besplatno, no to se promenilo početkom 2021. godine kada je ova usluga, odlukom Hrvatske Elektroprivrede, počela da se naplaćuje na svim javnim punjačkim mestima.

Sada se cene punjenja kreću od 16, 62 dinara (1,06 kuna) do 17,72 dinara (1,13 kuna) po minutu, piše Auto entuzijasta Hrvatska.

Susedne zemlje još uvek se ne mogu pohvaliti zavidnom infrastrukturom za punjenje, a mediji iz regiona navode nedostatak punjača kao jedan od razloga koji koči masovniju upotrebu električnih vozila.

U Bosni i Hercegovini, punjenje u kućnim uslovima daleko se više isplati jer cena struje za 100 km iznosi 101 dinar (1,7 KM) što je višestruko manje od cene dizela ili benzina za istu kilometražu, piše Radiosarajevo. Nedavno je EPBiH instalirala šest novih elektropunjača u Bihaću, Goraždu, Mostaru, Travniku, Tuzli i Zenici, a i vozni park ovog preduzeća postao je bogatiji za još šest električnih automobila.

Broj elektropunjača u Crnoj Gori još uvek je relativno mali, a 2019. godine ih je u Podgorici bilo deset, premda sve zemlje regiona najavljuju ulaganja u elektromobilnost kako bi se ova slika uskoro promenila, a na putevima osvanulo više punjača.

Milena Maglovski

Vlasotinčani protestovali zbog otkazivanja javne rasprave o izgradnji MHE

Foto: Bitka za Vlasinu/Bojan Kostić
Foto: Bitka za Vlasinu/Bojan Kostić

Javna rasprava o izgradnji mini hidroelektrane na Rupskoj reci trebalo je da bude održana u sredu, 18. avgusta od 11 sati, ali je odložena dan ranije zbog toga što investitor i obrađivač Studije o proceni uticaja na životnu sredinu nisu mogli da prisustvuju.

Upravo je to razlog što je nekoliko stotina Vlasotinčana protestovalo ispred opštinske zgrade. Kako kažu, ogorčeni su jer je rasprava kasno otkazana, a mnogi od njih su uzeli slobodan dan kako bi došli na raspravu. Dok meštani okolnih sela nisu dobili nikakvu informaciju o tome.

Među okupljenim građanima bili su i predstavnici ekološkog pokreta ”Bitka za Vlasinu”, kao i meštani sela Dadince u čijoj se blizini nalazi mesto gde privatni investitor želi da gradi MHE “Besko”.

Za vreme trajanja protesta okupljenima se niko nije obratio. 

“Iz opštine nema nikakvih obaveštenja, niko nije reagovao. Oni su pokušali da prebace odgovornost, a jedini i isključivi krivci u svemu ovome jesu ljudi koji su na čelu Opštine. Oni su odgovorni za sve – rekao je Bojan Kostić, član pokreta.

Podsetimo, i pored izglasavanja odbornika parlamenta u Vlasotincu sredinom marta da se zabranjuje izgradnja mini hidroelektrana na teritoriji cele opštine, pre dve nedelje zakazana je javna rasprava na kojoj je trebalo da se odluči da li će na Rupskoj reci biti građena MHE “Besko” u okolini sela Dadinece, za koju je privatni investitor Water Green Energy iz sela Kumarevo dobio dozvolu još 2019. godine.

Na Rupskoj reci su već izgrađene dve mini hidroelektrane, a iz pokreta ”Bitka za Vlasinu” podržali su zabranu izgradnje treće MHE.

Izvor: Južne vesti

Proceni, predvidi i deluj!

Photo-illustration: Pixabay
Foto: Ljubaznošću Maria Virgínia Mendes da Silva Pina

Ovo su tri glavna principa portugalske strategije za poboljšanje kvaliteta vazduha, jedne od mnogih koje je vlada ove zemlje usvojila u cilju ublažavanja posledica klimatskih promena i očuvanja životne sredine. O obnovljivim izvorima energije, energetskoj efikasnosti i portugalskim zelenim izumima koji se mogu primeniti i kod nas, razgovaramo sa ambasadorkom Portugala u Srbiji.

To što je preuzeo šestomesečno predsedavanje Savetom Evropske Unije u januaru ove godine, usred pandemije koronavirusa, Portugal nije nimalo omelo u rešenosti da bude primer kako se treba odnositi prema životnoj sredini i da pruži maksimalan doprinos evropskom liderstvu u borbi protiv klimatskih promena.

Posledice pandemije samo su dodatni podsticaj na ovom putu jer, kako ističe ambasadorka Portugala u Srbiji Marija Viržinija Mendes da Silva Pina od toga koliko se uspešno budemo oporavili od ove krize, zavisiće koliko ćemo biti otporni u budućnosti. Vreme je za zeleni i digitalni oporavak Evrope, u čemu će svakako biti dragoceno i iskustvo Portugala kao zemlje koja spremno čeka značajan porast temperature do kraja 21. veka, u kojoj do kraja ove godine više neće biti termoelektrana na ugalj i koja će do 2030. smanjiti emisiju gasova sa efektom staklene bašte 55 odsto.

EP: Na prošlogodišnjoj EPI rang listi (indeks zaštite životne sredine), Portugal je bio na 27. mestu. Koji su glavni ekološki izazovi sa kojima se Portugal danas suočava?

Marija Viržinija Mendes da Silva Pina: Trenutno je naš glavni izazov suočavanje sa posledicama pandemije koronavirusa, ali to nam neće smetati da bolje odgovorimo na izazove u oblasti životne sredine, jer se to prožima. Štaviše, koliko ćemo biti otporni u budućnosti zavisiće od postizanja uspešnog i održivog oporavka. Jedan od prioriteta portugalskog predsedavanja Savetom EU je promocija evropskog oporavka, pre svega u pravcu klimatske i digitalne tranzicije, koji će se razvijati uporedo sa aktivnostima na primeni Evropskog zelenog dogovora. Portugal želi da bude primer i doprinese evropskom liderstvu u klimatskim akcijama, budući da nam je glavni cilj odobrenje Prvog evropskog zakona o klimi. Portugal će se usredsrediti i na sprovođenje efikasne cirkularne ekonomije i na dobro osmišljenu javnu politiku za obezbeđivanje energetske tranzicije, kako bi se smanjila zavisnost od fosilnih goriva i nastavili napori da se smanji emisija CO2 . To znači i usvajanje strategija ublažavanja i prilagođavanja na klimatske promene i rešavanje gubitka biodiverziteta, jer je to takođe izazov koji nas brine. I da naglasim najvažniju temu za Portugal: očuvanje i održivo korišćenje resursa okeana i mora i razvoj plave ekonomije.

EP: Shodno smernicama Svetske zdravstvene organizacije, kvalitet vazduha u Portugalu se smatra sigurnim. Međutim, podaci pokazuju da bi Estareža, Almada, Faro i Lisabon mogli dosegnuti visok nivo zagađenja vazduha. Koji su glavni izvori zagađenja vazduha u Portugalu?

Foto-ilustracija: Pixabay

Marija Viržinija Mendes da Silva Pina: Prema Izveštaju o stanju životne sredine, saobraćaj, industrija i proizvodnja energije najveći su zagađivači vazduha u Portugalu. Ovi sektori ispuštaju u atmosferu neka od najštetnijih jedinjenja po ljudsko zdravlje, ekosisteme i materijale. Geografska područja koja pominjete su ili izuzetno urbana ili industrijska, što znači da na njihov kvalitet vazduha više utiču gorenavedeni problemi. Ipak, stvari se menjaju. Na primer, prisustvo najštetnijih jedinjenja u atmosferi pao je 38 odsto od 1990. godine. Portugalska nacionalna vazdušna strategija (ENAR 2020) radi na poboljšanju kvaliteta vazduha – da bi se zaštitilo zdravlje ljudi, kvalitet života građana i očuvali ekosistemi – a taj cilj je postavljen na tri ose: Proceni, Predvidi i Deluj. Merama koje se preporučuju u okviru strategije treba da se postignu ciljevi kvaliteta vazduha predloženi u Programu čistog vazduha za Evropu i doprinese obavezi prema Zelenom rastu, u skladu sa nacionalnim instrumentima klimatske politike, tako da možemo očekivati dalja poboljšanja u tom poglavlju.

EP: Koje biste programe izdvojili kao originalne portugalske zelene izume?

Marija Viržinija Mendes da Silva Pina: Istakla bih dva programa, koje je podržalo naše Ministarstvo za životnu sredinu i klimatske akcije. Možemo ih svrstati u zelene primere koji su primenljivi i u drugim zemljama. Pokrenuti su u okviru našeg Fonda za zaštitu životne sredine, koji je ključan instrument za sprovođenje politike zaštite životne sredine i ispunjavanje nacionalnih i međunarodnih ciljeva i obaveza vezanih za klimatske promene, vodene resurse, otpad i očuvanje prirode i biodiverziteta. Prvi program je PART (Program podrške smanjenju tarifa za javni prevoz), koji pruža finansijsku podršku za borbu protiv negativnih efekata prevoza, kao što su gužve, emisija gasova sa efektom staklene bašte, zagađenje vazduha, buka, potrošnja energije i društvena isključenost. Istovremeno se koristi za smanjenje troškova javnog prevoza jer PART izdvaja godišnji budžet za sekretarijate za saobraćaj da bi mogli da primene niže tarife. Drugi je Program podrške održivijim zgradama, koji se primenjuje od 2020. godine. On ima za cilj da obezbedi intervencije u zgradama u cilju njihove održivosti i energetske rehabilitacije. Može se smatrati merom koja ima višestruki efekat na ekonomiju, jer podstiče zaposlenost i napredak na lokalnom i nacionalnom nivou. Ovim programom se širom Portugalije finansiraju sve intervencije u zgradama sagrađenim do 2006. godine kojima se promoviše obnova, dekarbonizacija, energetska efikasnost, efikasnost vode i cirkularna ekonomija.

Foto-ilustracija: Pixabay

EP: Kako klimatske promene utiču na život Portugalaca i životnu sredinu?

Marija Viržinija Mendes da Silva Pina: Svi scenariji predviđaju značajan porast prosečne temperature u Portugalu do kraja 21. veka, kao i veću učestalost i intenzitet toplotnih talasa, koji mogu izazvati sušu i povećani rizik od šumskih požara. Imajući u vidu ovaj scenario, Portugal je usvojio dve nacionalne strategije. Prva je Nacionalna strategija prilagođavanja klimatskim promenama (ENAAC 2020), koja predviđa da se zemlja prilagodi posledicama klimatskih promena, kroz primenu rešenja zasnovanog na tehničko-naučnim saznanjima i dobrim modelima. Strategija ENAAC 2020 obuhvata tri cilja: poboljšanje nivoa znanja o klimatskim promenama, sprovođenje mera prilagođavanja i promociju integracije prilagođavanja u sektorske politike. Drugi je Nacionalni program za prilagođavanje klimatskim promenama (P-3AC), koji dopunjuje ENAAC 2020 i razvija njegov drugi cilj, a to je primena mera za prilagođavanje. On pokriva nekoliko mera, kao što su sprečavanje seoskih požara, očuvanje i poboljšanje plodnosti tla, efikasno korišćenje vode, otpornost ekosistema, sprečavanje toplotnih talasa, bolesti, štetočina i invazivnih vrsta, zaštita od poplava, zaštita obale, a uključuje i obuku, svest i alate za prilagođavanje.

Intervju vodila: Jovana Canić

Intervju u celini možete da pročitate u Magazinu Energetskog portala VODNI RESURSI jun 2021. – septembar 2021.

 

Autonomna košnica – spas za pčele

Foto-ilustracija: Unsplash (Bianca Ackermann)
Foto-ilustracija: Pixabay

“Vredan kao pčela” je izreka koju svi mi slušamo od malih nogu. I to nije ni malo čudno, jer pčela za jedan dan opraši oko 4.000 cvetova. Zahvaljujući njenom “poslu” mi uživamo u jabukama, breskvama, kajsijama i drugoj hrani. Često zaboravljamo koliko su pčele važne za naš ekosistem i da bez njih ne bi bilo života na Planeti Zemlji.

Naučnici godinama upozoravaju na to da ako nestanu pčele, nestaće i hrana, a onda i mi. Čini se da ova upozorenja ne dopiru do svih ljudi. Svedoci smo toga da zbog nemara poljoprivrednika, što u Srbiji, regionu, pa i u celom svetu, umire na milione pčela.

Najčešći uzrok njihovog pomora je upotreba zabranjenih pesticida. Koliko je situacija alarmanta pokazuje podatak da u Kini postoji oblast u kojoj, zbog upotrebe hemije, insekata više nema i da zbog toga biljke moraju ručnu da oprašuju.

Foto-ilustracija: Unsplash (Kai Wenzel)

I mnogi naučnici i istraživači rade na tome da pronađu alternativne metode za oprašivanje biljaka, ali su svi saglasni u tome da pčele ništa ne može da zameni. Zato mnogi pokušavaju da pomognu pčelama i da ih na neki način zaštite.

Startap kompanija iz Izraela otišla je korak dalje i napravili su jedinstvenu autonomnu košnicu “Bihoum” (Beehome) koja je opremljena robotskim pčelarom koji leči i čuva pčele i podržava njihovu prirodnu inteligeniciju. Izumitelji ove košnice se nadaju da bi ona mogla da spasi kolonije pčela od izumiranja, navodi se na sajtu Svetskog ekonomskog foruma.

Košnica je u stvari mašina veličine teretne prikolice i nju mogu da stanu 24 društva pčela. Robotski pčelar skenira saće i na taj način ih proverava da li su bolesne, tj. registruje da li postoje pesticidi i obaveštava o potencijalnim opasnostima. Pčele se prate pomoću video nadzora, a pametne tehnologije povećavaju kapacitet oprašivanja i proizvodnju meda.

Idejni tvorci ove košnice smatraju da će ona zaštiti pčele i da će rešiti mnoge probleme koje do sada nisu mogli da budu prevaziđeni.

Milica Radičević