Naučnici su nas i ovoga puta iznenadili novim saznanjem o mikroplastici – i to nimalo prijatnim. Naime, istraživanje koje je sprovela Američka akademija za neurologiju otkriva zabrinjavajuću povezanost između prisustva morske mikroplastike i povećanog rizika od invaliditeta kod ljudi koji žive u obalnim područjima.
Preliminarna studija, koja će biti predstavljena na 77. godišnjem sastanku Američke akademije za neurologiju u aprilu ove godine, ukazuje na to da su stanovnici obalnih regiona sa visokim nivoima morske mikroplastike izloženi većem riziku od invaliditeta koji utiče na pamćenje, razmišljanje, mobilnost i sposobnost brige o sebi od onih koji žive u manje zagađenim sredinama.
Nakon što su analizirali podatke iz 218 priobalnih okruga u SAD-u, istraživači su došli do uznemirujućih zaključaka: u oblastima sa najvišim nivoima mikroplastike, poremećaji pamćenja i razmišljanja zabeleženi su kod 15,2 odsto stanovništva, dok je u oblastima sa nižim nivoima taj procenat iznosio 13,9 odsto. Invaliditet u kretanju bio je prisutan kod 14,1 odsto stanovnika visoko zagađenih oblasti, naspram 12,3 odsto u manje zagađenim regionima.

Kada je reč o sposobnosti samozbrinjavanja, prosečna prevalencija invaliditeta bila je 8,5 odsto u okruzima sa najvišim nivoima, u poređenju sa 7,7 odsto u okruzima sa najnižim nivoima.
Iako studija ne dokazuje da mikroplastika direktno uzrokuje invaliditet, ona pokazuje jasnu povezanost. Naučnici su uzeli u obzir i druge faktore koji mogu uticati na zdravstvene probleme, poput zagađenja vazduha, bolesti srca, moždanog udara, depresije i ekonomskih uslova, ali je i nakon tih prilagođavanja ostala značajna veza između nivoa mikroplastike i invaliditeta.
Kako mikroplastika utiče na zdravlje?
Mikroplastika može ući u ljudski organizam kroz udisanje i konzumaciju morske hrane. Studije su pokazale da mikroplastika prisutna u vazduhu može dospeti u pluća, izazivajući upale i oksidativni stres. Takođe, istraživanja su potvrdila da ribe i morski plodovi unose mikroplastiku, koja zatim ulazi u lanac ishrane i može dospeti do ljudi.
Nekoliko naučnih radova sugeriše da mikroplastika može podstaći zapaljenske reakcije i izazvati oksidativni stres u ćelijama, što može doprineti neurološkim poremećajima. Pored toga, mikroplastika vezuje toksične supstance iz okruženja, uključujući teške metale i hemikalije poput bisfenola A (BPA), što potencijalno utiče na endokrini i nervni sistem. Postoje i dokazi da mikroplastika može ometati normalne imunološke funkcije, povećavajući rizik od bolesti.
Ipak, ohrabrujuće je to što su brojni naučni timovi širom sveta posvećeni istraživanju mikroplastike – problema kojeg do pre nekoliko godina nismo ni bili svesni. Studije poput ove pomažu nam da bolje razumemo potencijalne zdravstvene rizike i da radimo na rešenjima za smanjenje zagađenja plastikom. Neki od ključnih koraka uključuju bolje upravljanje plastičnim otpadom, zabranu proizvoda koji sadrže mikroplastiku i razvoj novih tehnologija za prečišćavanje vode.
Ostaje da vidimo koje još tajne krije mikroplastika i kako da se od nje zaštitimo. Nauka i dalje istražuje njen uticaj, a naša svest i odgovorno ponašanje mogu igrati ključnu ulogu u sprečavanju njenog daljeg širenja.