Kako je jedna laguna postala prva linija odbrane od klimatskih promena?

Stanovništvo na albanskoj obali Jadranskog mora se suočava s ozbiljnom pretnjom podizanja nivoa mora već duži niz godina, no čini se kako je za jedan deo obale pronađeno prirodno rešenje koje albanska vlada koristi uz pomoć Globalnog fonda za životnu sredinu i Programa Ujedinjenih nacija za životnu sredinu.

Foto-ilustracija: Unsplash (Elion Jashari)

Albanija je jedna od evropskih zemalja koja je najteže pogođena obalnom erozijom, a gotovo trećina albanske obale duge 427 kilometara erodirala je zbog uticaja sve većih morskih talasa. Pretnja se, nažalost, povećava alarmantnom brzinom zbog sve izraženijih olujnih udara uzrokovanih klimatskim promenama i porastom nivoa mora. Ovaj problem posebno je izražen u okrugu Lješ na severozapadu Albanije, gde se reka Drim uliva u Jadransko more. Tako su potopljeni nuklearni bunkeri, izgrađeni na albanskim plažama 70-ih godina prošlog veka, a njihovi jedva primetni krovovi neznatno se izdižu iznad površine mora. Podizanje nivoa mora uveliko ugrožava lokalne turističke kompanije i ugostiteljske objekte na plažama, a novi, posve neočekivani udarac na njihovo poslovanje bila je pandemija KOVID-19. Pre izbijanja zaraze turizam je činio 15 odsto albanskog BDP-a i zapošljavao više od 90.000 ljudi, a kao i u ostalim evropskim zemljama turizam ovog dela Albanije u potpunosti je stao s uvođenjem zabrane putovanja.

Srećom, albanska vlada odlučila je rešenje problema podizanje nivoa mora i erodiranja obale pronaći u samoj prirodi. Naime, ovaj deo albanske obale bogat je prirodnim lagunama koje se protežu na površini od 4.000 hektara, a sistem laguna Kunë-Vain pravo je čudo biološke raznolikosti i predstavlja dom za oko 200 vrsta ptica i migracijski koridor ptica selica. Organizacija „BirdLife International“ je ovaj deo Albanije i područje istoimenog parka prirode stoga označila „važnim područjem za ptice“ od globalnog značaja.

No, laguna ne služi samo kao sigurno utočište ptica i drugih životinjskih vrsta, već kao prirodna barijera protiv obalne erozije pomaže i ljudima te lokalna naselja štiti od poplava. Između mora i lagune proteže se peščana dina dužine dva kilometra i širine 30 metara koja štiti lagunu, ali i stanovništvo celog okruga Lješ, zbog čega su njena zaštita i očuvanje od presudne važnosti. Uz potporu Globalnog fonda za životnu sredinu (Global Environment Facility – GEF) i UN-ovog Programa za  životnu sredinu (UNEP), albanska vlada započela je s aktivnostima pošumljavanja i sadnje raznovrsnog bilja duž peščane dine te obnavljanjem vegetacije nastoji povezati tlo i ojačati sposobnost lagune da izdrži eroziju. Sade se isključivo autohtone vrste drveća koje su otporne na poplave i morsku so kako bi se time osigurao dugoročni opstanak lagune. Ovaj pristup prilagođavanja upotrebom prirodnih rešenja temelji se na lokalnom ekosistemu (EbA) te savršeno dokazuje kako se brigom o prirodi može uticati na smanjenje ranjivosti i povećanje otpornosti na klimatske promene.

Foto-ilustracija: Unsplash (Endri Killo)

„Prilagođavanje temeljeno na ekosistemu štiti ljude od klimatskih promena, ali takođe štiti i samu prirodu“, kaže Atifa Kasam iz UNEP-a koja je zadužena za projekat obnove lagune Kunë-Vain. „Lagunu koristimo kako bismo povećali otpornost lokalnog stanovništva na klimatske promene, a time ujedno pomažemo lokalnom turizmu kao važnoj privrednoj grani ovog dela Albanije.“ S ukidanjem većine mera protiv širenja zaraze koronavirusom, sprovođenje ovog projekta zaštite okoline ima veliku važnost za oporavak albanskog turizma. Osim toga, ne treba posebno isticati kako je ovakav prirodni način prilagođavanja podizanju nivos mora daleko jeftiniji od izgradnje zidova i sistema odbrane od poplava. Naime, studija provedena na 52 različita prirodna lokaliteta potvrđuje kako je korišćenje obalnih staništa dva do pet puta ekonomičnije od konstruiranih građevina.

Zaposleni u Globalnom fondu za životnu sredinu obučavaju članove lokalne zajednice, studente i osoblje albanske vlade o prilagođavanju na temelju ekosistema te time poboljšavaju sposobnost kreatora politika da se protiv klimatskih promena bore korišćenjem prirodnih rešenja. U projekat se uključio i lokalni ugostitelj Albert Pati, koji je na svom privatnom zemljištu na obali posadio drveće kako bi ga zaštitio od podizanja razine mora. „Odabrao sam ovo drvo jer je vrlo snažno i otporno“, kaže Pati pokazujući na stablo crnog jasena (Fraxinus ornus).

Izvor: S.F./Ekovjesnik

slični tekstovi

komentari

izdvojene vesti