Home Blog Page 836

Tramp kritikuje loš kvalitet vazduha u Kaliforniji

Foto-ilustracija: Unsplash (Maarten van den Heuvel)
Foto-ilustracija: Unsplash (Victoria Palacios)

Administracija američkog predsednika Donalda Trampa kritikovala je loš kvalitet vazduha u Kaliforniji, navodeći da bi ta savezna država mogla da izgubi pomoć federalnih fondova za autoputeve ako ne reši problem, javila je agencija Asošiejted pres.

Američka Agencija za zaštitu životne sredine uputila je danas pismo Kalifornijskoj agenciji za vazdušne resurse u kojem opisuje kvalitet vazduha u Kalifornji kao najgori u SAD. Tako 34 miliona ljudi živi u zonama koje nisu u skladu sa nacionalnim normama o kvalitetu vazduha.

Agencija u pismu poziva kalifornijske vlasti da reši taj problem.

Taj potez poslednji je u nizu nesuglasica između federalnih i kalifornijskih vlasti o ekološkoj politici.

Glas Amerike (Voice of America VOA) preneo je nedavno da je Kalifornija tužila administraciju predsednika Donalda Trampa kako bi je sprečila da ukine kalifornijske propise o ograničavanju gasova sa efektom staklene bašte i standarde ekonomičnosti automobila i kamiona u potrošnji goriva.

Federalni zakon odredio je za čitave SAD standarde u vezi sa tim koliko zagađenja kamioni i automobili smeju da emituju. Od sedamdesetih godina prošlog veka Kaliforniji je bilo dozvoljeno da postavi svoja, oštrija pravila, pošto je imala najviše automobila i borila se da popravi kvalitet vazduha.

Međutim, federalna Uprava za bezbednost saobraćaja na auto-putevima (NHTSA) povukla je prošle nedelje izuzeće Kalifornije.

Potez NHTSA stupa na snagu tek posle 60 dana, ali lideri država federalnih članica SAD nisu želeli da čekaju sa podnošenjem tužbe.

Guverner Gavin Njusom, demokrata koji se sukobio s Trampom na više frontova, obećao je da će Kalifornija istrajati pred sudom kako bi branila zdravlje dece i sačuvala novac potrošača na pumpama, kao i u zaštiti čovekove sredine.

Odluka Trampove administracije ne pogadja samo Kaliforniju. Trinaest drugih federalnih članica SAD, plus Distrikt Kolumbija, prihvatilo je standarde Kalifornije.

Kaliforniji u tužbi pred sudom pridružili su se državni tužioci Kolorada, Konektiketa, Delavera, Havaja, Ilinoisa, Mejna, Masačusetsa, Merilenda, Mičigena, Minesote, Nevade, Nju Džersija, Novog Meksika, Njujorka, Severne Karoline, Oregona, Pensilvanije, Roud Ajlenda, Vermonta, Virdžinije, Vašingtona i Viskonsina.

Gradovi Njujork i Los Anđeles, i Distrikt Kolumbija takodje su se pridružili tužbi.

Izvor: Zelena Srbija

Studijsko putovanje u Mađarsku

Foto: JP "Vojvodinašume"
Foto: JP “Vojvodinašume”

Invazivne strane vrste su veliki problem današnjice i glavni izazov za zaštitu bioraznovrsnosti u 21. veku. Imaju negativano dejstvo na zdravlje ljudi, uzrokuju velike ekonomske gubitke, kao i promene u životnoj sredini. Iz dana u dan ljudi postaju sve svesniji problema i posledica koje uzrokuju jer ih osećaju na vlastitoj koži.

“Кoje je najdelotvornije rešenje za trajno uklanjanje stranih invazivnih vrsta?”, “Šta struka, a šta lokalno stanovništvo može učiniti na suzbijanju invazivnih vrsta?” – samo su neka od pitanja o kojima se raspravljalo na studijskom putovanju u Mađarsku u potrazi za primerima dobre prakse.

Predstavnici JP „Vojvodinašume“ koje je partner na Sava TIES projektu a ujedno i član Mreže parkova uz reku Savu (SavaParks) posetili su dva nacionalna parka u Mađarskoj – „Кiskunság“ i „Кörös-Maros“, čiji upravljači imaju dugogodišnje iskustvo u suzbijanju invazivnih stranih vrsta biljaka. Imali su priliku čuti kako se kolege iz Mađarske suprotstavljaju problematici invazivnosti i na terenu videti područja i različite metode koje primenjuju – od hemijskih do mehaničkih. U nacionalnom parku „Кiskunság“ primenjuju metodu tretiranja hemijskim preparatima koja se pokazala kao najdelotvornija metoda, ali se ta metoda ne sme primenjivati u poplavnim područjima zbog mogućeg zagađenja vodotoka i pitke vode. U takvim područjima, poput Nacionalnog parka „Кörös-Maros“, najučinkovitija metoda se pokazala kombinacija mehaničkog uklanjanja malčiranjem, košenjem i ispašom stoke.

Кolege iz Mađarske bore se više od deset godina s invazivnim vrstama, ulažu milione evra u njihovo suzbijanje, imaju čak i interventne timove zadužene za njihovo uklanjanje i praćenje. Uprkos svim uloženim naporima i finansijama, gotovo je nemoguće trajno ukloniti takve vrste zbog širenja semena iz područja izvan granica nacionalnog parka. Jedino se dobrim upravljanjem može sprečiti njihovo širenje na nova područja i kontrolisati rast na već zahvaćenim područjima, što iziskuje puno vremena i novca. U ovoj „invazivnoj priči“ najvažnija je edukacija svih generacija, posebno onih koji donose odluke, kao i lokalnog stanovništva, kako bi se osvestili vezano za tematiku invazivnih stranih vrsta.

Foto: JP “Vojvodinašume”

Evropa ulaže velika finansijska sredstva i napore u borbi protiv invazivnih stranih vrsta. Nažalost, za sada uspešnost tih mera nije dovoljno efikasna da bi se one uklonile iz prirode, a stručnjaci predviđaju da je trajno uklanjanje nemoguće postići.

Studijsko putovanje je organizovano u sklopu projekta „Očuvanje staništa sliva reke Save kroz međunarodno upravljanje invazivnim vrstama – Sava TIES“. Cilj projekta Sava TIES je pronaći delotvorno rešenje za uklanjanje i suzbijanje invazivnih stranih vrsta biljaka u slivu reke Save, stoga verujemo da će iskustva kolega iz Mađarske, kao i novostečena saznanja pridoneti očuvanju naše prirode i zdrave životne sredine.

Izvor: JP “Vojvodinašume”

Nemar i nepažnja uzrok sve većeg broja požara u Kladovu

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Tokom vikenda na pet različitih lokacija u opštini Kladovo na površini većoj od 60 hektara evidentirano je šest poljskih požara. Goreli su makija, korov i biljni ostaci i nezvanično se pretpostavlja da su uzroci nemar i nepažnja,  čulo se na sastanku koji je predsednik opštine Kladovo Saša Nikolić organizovao sa predsednicima Saveta mesnih zajednica.

Od početka septembra u opštini Kladovo požari su registrovani na 25 lokacija i pripadnici vatrogasnih jedinica intervenisali su više od 30 puta. U gašenje su bili uključeni svi resursi i podrška vatogasne ekipe HE “Đerdap”. Toj pojavi suprostaviće se pojačanim aktivnostima na terenu, što podrazumeva stalnu kontrolu polja i atarskih puteva u katastarskim opštinama i to je zadatak Saveta mesnih zajednica.

“Neodgovornom ponašanju pojedinaca lokalna samouprava suprostaviće se povećanim iznosom novčanih kazni, jer je to jedna od mera u sprečavanju onih koji na poljima pale biljne ostatke”, upozorio je Saša Nikolić, predsednik opštine Kladovo.

Osim nekontrolisanog paljenja biljnih ostataka potencijalnu opasnost za pojavu poljskih požara predstavlja odlaganje otpada izvan za to određenih lokacija, jer veoma često gore divlje deponije.

“To je jedna od potvrda da je u pitanju ljudski faktor, jer dolazi do požara smeća i drugog komunalnog otpada koji se odlaže na mestima gde je to zabranjeno. Opština je tim povodom preduzela niz konkretnih mera, inspekcijske službe su na terenu i očekujemo da uz primenu zakonskih odredbi smanjimo broj nekontrolosanih požara na otvorenom prostoru. Predsednicima Sveta MZ dali smo konkretne smernice za delovanje na prevenciji sprečavanja pojave požara i očekujemo pozitivne efekte”, istakla je Nevenka Boldorac iz kabineta predsednika opštine Kladovo.

Izvor: Kladovo

Podzemno blago naše zemlje, Bogovinska pećina

Foto: Jelena Kozbašić

Pećine predstavljaju podzemne prostorije u Zemljinoj kori nastale prirodnim procesima. U Srbiji su najzastupljenije one u kraškom reljefu. Pećine u krasu su oblikovane hemijskim i mehaničkim delovanjem vode. Osim u njemu, nastaju i u naslagama gipsa, soli, magmatskim stenama, konglomeratima, brečama, pa čak i u ledu.

Foto: Jelena Kozbašić

Moram da priznam da mi je kao detetu razlikovanje pećinskih stalaktita i stalagmita bilo jednako teško kao i razlikovanje sveski i knjiga i leve i desne strane. Kako je učenje na osnovu iskustva za mene najprijemčivije, šta su sveske, a šta knjige, sam naučila u prvom razredu osnovne škole, šta su stalaktiti, a šta stalagmiti, pre nekoliko dana, a razlikovanje leve i desne strane i dalje ostaje imuno na svaku tehniku učenja – sem pisanja puškica u obliku slova L i D na rukama.

No, hajde da zanemarimo to što sam okret u levo na treninzima salse radila – u desno, i da se koncentrišemo na znanje kojim raspolažem.

Stalaktit nastaje od kalcijum-karbonata koji su kapljice vode ostavile klizeći sa svoda, dok stalagmit nastaje od nataloženog  kalcijum-karbonata iz kapljica vode koje padaju na tlo. Dakle, stalaktit se stvara sa pećinske tavanice, a stalagmit sa njenog poda. Njihovim spajanjem formira se pećinski stub.

Nakon što smo rasvetlili definicije osnovnih pojmova, rasvetlićemo i put kroz jednu od pećina.

Foto: Jelena Kozbašić

U ponedeljak sam imala priliku da, zajedno sa kolegama s posla, obiđem Bogovinsku pećinu u istočnoj Srbiji, smeštenu na obodu Kučajskih planina nedaleko od Boljevca. Važi za jednu od najlepših u našoj zemlji i jedan je od prirodnih dragulja svog kraja.

Iako je nekada bila sebično čuvana od strane meštana kao sklonište, čak i od očiju naučnika Jovana Cvijića, sada je dostupna za istraživačke pohode i turističke posete.

Bogovinska pećina je rečna, periodično aktivna, pećina. Izgradile su je podzemne vode iz sliva Bogovinske reke. Zaštićena je kao prirodno dobro III kategorije, a svojom dužinom od više od 6.000 m je dugo bila naša najduža pećina.

Radovi na uređenju Bogovinske pećine su okončani 2013. godine, a finansirali su ih Opština Boljevac i Ministarstvo ekonomije i regionalnog razvoja.

Uređeno je 540 metara staze koja je uzdignuta od rečnog korita i omogućava neprekidan pristup najvelelepnijim dvoranama, među kojima se, po svojoj lepoti i bogatstvu pećinskog nakita, posebno izdvajaju četiri:

Foto: Jelena Kozbašić
  • Koncertna dvorana – severni zid dvorane je obložen monumentalnim ukrasima. Deluje svečano i zadivljujuće, a ime je dobila zbog akustičnosti koja pruža uslove za organizovanje muzičkih i literarnih manifestacija.
  • Rudarska dvorana – vodiči kažu da je smeštena na terasi sa desne strane rečnog kanala, što usled svog malopre pomenutog neznanja, ne mogu i sama da potvrdim, i da je posvećena bogovinskim rudarima.
  • Dvorana kiklopa – raspolaže obiljem nakita – pretežno stalagmita. Središnje mesto zauzimaju kiklopi po kojima je dvorana i nazvana. Levo od njih se ističe raskošan, svetlucan i nakinđuren pećinski stub tzv. Vlaška mlada. Niski stalagmit, između kiklopa i mlade, podseća na majku sa detetom u naručju.
  • Hajdučka dvorana – stalagmit rumene boje, visok 10 m, s postoljem od 2 m, simbolizuje Hajduk Veljka. Blizu njega, iz tame, izronila je njegova verna i hrabra saputnica – Čučuk Stana.

Tokom svoje ekspedicije, kolege i ja nismo naleteli na Betmena, ali nekoliko slepih miševa nam jeste proletelo iznad glava. Nekoliko smo zatekli u dubokom snu kako, poput stalaktita, vise sa svoda Bogovinske pećine.

U svakom slučaju smo ostali zatečeni koliko zanimljivosti kriju “rupe” u Zemlji i svima bismo preporučili šetnju podzemljem.

Jelena Kozbašić

Sa američke i kanadske teritorije od 1970. nestalo 3 milijarde ptica

Foto-ilustracija: Unsplash (Steve Harvey)
Foto-ilustracija: Unsplash (Steve Harvey)

Izumiranje mnogih vrsta iz životinjskog, ali i biljnog, sveta postalo je naša svakodnevnica. Klimatske promene, globalno zagrevanje, rasprostranjena upotreba različitih vrsta pesticida i krivolov utiču na drugačiji tok života brojnih bića.

Neke životinje pokazuju veću otpornost promenama, uspevajući da se prilagode novonastalim uslovima života migrirajući na druge teritorije, dok druge, nažalost, ne uspevaju u tome.

U Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi zabeleženo je izumiranje tri milijarde ptica od 1970. godine do danas. Broj koji zvuči nezamislivo u ovom kontekstu zapravo se može lako objasniti. Analize pokazuju da je u proseku više nego jedna u četiri ptice izgubljena, čime dolazimo do zastrašujuće cifre.

Primećen je pad od 29 odsto u populaciji ptica, i to potpuno različitih vrsta. Odnosi se i na ptice pevačice, ptice selice, ali i na ptice koje su stacionirane i u urbanim sredinama, poput vrabaca.

Studija koja se time bavila nije ispitivala uzroke zabeleženih gubitaka, ali poznato je da su ptice jedna od najugroženijih klasa u životinjskom svetu. Jedan od osnovnih problema za njih je zagađenje sredine, što im otežava disanje. Urbanizacijom njihovog životnog prostora, kao i zagađenjem koje nastaje zbog razvoja agrokuture u predelima u kojima žive, mnoge ptice sve teže pronalaze adekvatnu životnu sredinu za sebe.

Kao jedne od krivaca za istrebljenje ptica mnogi vide druge životinje, odnosno nikog drugog nego – mačke. Mačke se hrane pticama i u tom smislu predstavljaju opasnost za njih, ali to ujedno oslikava prirodne položaje u lancu ishrane. Ipak, lokalne vlasti novozelandskog sela Omaui imale su u planu zabranu mačaka.

Nisu samo ptice ugrožena kategorija. Opasnost od istrebljenja preti i insektima. Iako predstavljaju najbrojniju klasu životinja, jedna trećina od ukupnog broja insekata već je ugrožena.

Foto-ilustracija: Unsplash (Guido Jansen)

Zabeležen je i porast broja nekih vrsta na teritoriji Amerike i Kanade, poput vodenih ptica i grabežljivaca, usled uloženih napora na njihovom očuvanju.

Predsednik Američkog udruženja za očuvanje ptica Mihael Par podsetio je da i individualni trud pojedinaca može donekle poboljšati situaciju, odnosno da treba voditi računa o zaštiti okoline, pravljenju prozora koji će biti bezbedni za ptice i obratiti pažnju na to da mačke ostanu u domovima.

Podaci poput ovih iznova osvešćuju čovečanstvo da se lista ugroženih vrsta živog sveta neprestano proširuje i da se moraju uložiti veliki napori kako bi se tome stalo na put.

Jelena Cvetić

Carstvo smeća i otpadnih voda – Ada Huja

Foto: Facebook (screenshot)

Izvor: “Politika”

Foto: Facebook (screenshot)

U rukavcu Dunavac nalazi se oko 300.000 tona toksičnog mulja. I u drugom delu poluostrva nije ništa bolje jer se na svakih desetak, petnaest metara nalazi odbačen šut.

Ada Huja jedno je od mesta kraj reke koje duže vreme pretenduje da postane druga Ada Ciganlija, ali je i dalje deponija. Njen rukavac Dunavac lokacija je pravog urbanog ekocida jer se u njegove vode sliva sva kanalizacija iz obližnjih naselja – Karaburme, Rospi ćuprije, Višnjice, Mirijeva.

Ceo tekst pročitajte na linku.

Crveno nebo nad Indonezijom

Foto: YouTube (screenshot)
Foto: Twitter (screenshot)

Potpuno crveno nebo iznad Indonezije posledica je šumskih požara. Požari se u Indoneziji ponavljaju svake godine i često prave dimnu zavesu duž čitave jugoistočne Azije.

Požari najčešće nastaju usled ljudskog nemara, odnosno od strane poljoprivrednika koji pale zemlju kako bi je pripremili za sađenje.

Najviše žarišta zabeleženo je u provinciji Džambi, u kojoj su nastali brojni snimci i fotografije crvenog neba koje kruže internetom.

Pročitajte još:

Ovakva pojava objašnjena je kao posledica prirodnog fenomena – Rejlijevog rasejanja svetlosti, odnosno pojave kada sunce probija kroz sitne čestice vazduha.

Velika koncentracija smoga, gust dim i prašina predstavljaju opasnost za zdravlje naroda i apeluje se na građane da budu oprezni u vožnji. Postoji rizik i od visokog nivoa zagađenja vazduha.

U provinciji Rjau je proglašeno vanredno stanje i deo stanovnika je evakuisan zbog izuzetno visokog zagađenja vazduha, a Vlada Malezije je dopremila oko 2 miliona maski studentima u kritičnim područjima. Smog je stigao i do Singapura.

Jelena Cvetić

 

Trivan na konferenciji “Kako gradimo sutra?”

Foto: Ministarstvo zaštite životne sredine
Foto: Ministarstvo zaštite životne sredine

Ministar zaštite životne sredine Goran Trivan kazao je danas da će životna sredina biti zamajac razvoja jer Srbija, kao i mnoge druge zemlje koje su na istom stepenu razvoja, raspolaže velikom količinom mogućnosti i načina da reši pitanje otpada prekvalifikujući ga u resurs.

Trivan je na Konferenciji Saveta zelene gradnje Srbije naveo da 39 odsto emisija štetnih gasova sa efektom staklene bašte proizvode različiti građevinski objekti u svim fazama, od projektovanja, korišćenih materijala, tehnologija i izvora energije do do održavanja i rušenja, ukazujući da su moguće transformacije ove oblasti u pravcu odgovornog odnosa prema životnoj sredini i izazovima klimatskih promena.

„Primenom evropskih i svetskih standarda u zelenoj gradnji, reciklažom objekata, korišćenjem obnovljivih izvora energije sunca, vetra, vode a najpre biomase, ostvarićemo ekološke i ekonomske benefite“, rekao je ministar i upozorio da je neiskorišćeni obnovljivi izvor energije biomasa, koja gori u neodgovornoj i po životnu sredinu štetnoj praksi spaljivanja strnjike. Ministar je kazao da je zelenoj gradnji, koja je u našoj zemlji na početku, važna podrška resornih ministarstava, privrednih komora, našeg naučnog i stručnog kadra kako bi, oslonjena na primenu najboljih evropskih i svetskih standarda, iskustva i prakse u ovoj oblasti, mogla doprineti transformaciji društva u ekološki prihvatljivo.

Pročitajte još:

Foto: Ministarstvo zaštite životne sredine

Trivan je rekao da je na putu ka Evropskoj uniji važno da čitavo društvo, javni i civilni sektor i građani uvode ekološke principe i zelene prakse nastojeći da prave što plići ekološki otisak svesni opasnosti od klimatske krize, gubitka biodiverziteta i drugih izazova za životnu sredinu. On je ukazao da je Srbija na dobrom putu da donese strateško-zakonodavni okvir borbe sa klimatskim promenama i da će se sve sektorske politike morati uskladiti sa Zakonom o klimatskim promenama koji će se usvojiti do kraja godine.

Konferenciju pod nazivom „Kako gradimo sutra?”, organizovao je Savet zelene gradnje Srbije, kao nacionalni član Svetskog saveta zelene gradnje (WorldGBC) i deo regionalne mreže Evrope (ERN), u okviru Svetske nedelje zelene gradnje koja se obeležava poslednje nedelje septembra. Tema ovogodišnje kampanje usmerena je na jačanje svesti o emisijama ugljen-dioksida u svim fazama životnog ciklusa zgrada i mogućim transformacijama u svim sektorima građevinarstva u pravcu zelene gradnje.

Izvor: Ministarstvo zaštite životne sredine 

LED rasveta u Vranju štedeće 35 miliona dinara godišnje

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

U planu je projekat zamene ulične rasvete, koji će trajati tri godine u Vranju i okolnim selima. Umesto trenutnih živinih sijalica, kojih više nema u proizvodnji, biće postavljene LED sijalice. One su energetski efikasnije i imaju duži vek trajanja.

Sa završetkom realizacije ovog projekta trebalo bi da bude zamenjeno oko 5000 sijalica. Trenutno je za održavanje osvetljenja izdvajano oko 65 miliona dinara godišnje, a očekuje se da će sa upotrebom novih biti duplo manje.

Ipak, građane će ova zamena koštati 111 miliona dinara.

Početna faza trajaće do kraja ove godine i za nju će biti izdvojeno 9,2 miliona dinara.

Za sada je rasveta zamenjena u centru, odnosno u selima Katun, Dubnica, Milivojce, Trebešinje, Ranutovac. Treba da se još menja u Odžinki, gde se trenutno izvode radovi, kao i u Buštranju, Pavlovcu, Suvom Dolu, Stropskom i Sodercu.

Izvođači radova na unapređenju sistema javne rasvete na teritoriji Vranja i okoline su konzorcijum “Jug Eektro” i “Tesla sistemi Beograd”.

Jelena Cvetić

U Crnoj Gori se realizuje projekat Energetski efikasan dom

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Ministarstvo ekonomije ovim putem obaveštava javnost da neće primati nove zahteve građana za učešće u Programu “Energetski efikasan dom” imajući u vidu činjenicu da su sredstava planirana za subvenciju kamatnih stopa u okviru programa iskorišćena.

Ministarstvo ekonomije je pokrenulo program „Energetski efikasan dom“ čiji je cilj smanjenje troškova grejanja i povećanje komfora u domaćinstvima, ostvarivanje značajnog smanjenja emisija ugljen-dioksida u sektoru domaćinstva, kao i razvoj tržišta sistema za grejanje na biomasu u Crnoj Gori.

Program podrazumeva atraktivan i održivi finansijski mehanizam u cilju primene mera energetske efikasnosti u domaćinstvima, i to: kupovinu i ugradnju sistema za grejanje na moderne oblike biomase (pelet, briket), ugradnju termoizolacije na fasadi stambenog objekta i ugradnju energetski efikasne fasadne stolarije.

Imajući u vidu veliko interesovanje građana, Ministarstvo ekonomije će u toku naredne sedmice razmotriti mogućnosti za obezbeđenje dodatnih sredstava za subvenciju kamata u okviru Programa.

Izvor: Ministarstvo ekonomije Crne Gore

Gugl sprovodi najveću “zelenu” kupovinu u istoriji

Foto: Aleksandar Borović
Foto: Aleksandar Borović

Svetska kompanija Gugl, koja je još 2017. postala prvi tehnološki gigant koji koristi potpuno obnovljivu energiju, sada najavljuje najveću korporativnu “zelenu” kupovinu u istoriji. Planirana je, dakle, najveća do sada kupovina obnovljive energije.

Ova kupovina će povećati udeo svetskih ugovora kompanije za energiju vetra i sunca za više od 40 odsto, odnosno u planu je paket sporazuma za 1600 MW i 18 novih ugovora.

Gugl izbegava ulaganja u postojeće solarne elektrane i vetroparkove, već radi na izgradnji novih, čime stalno povećava broj svojih projekata.

U planu je i izgradnja nove infrastrukture u Evropi, Sjedinjenim Američkim Državama i Čileu, i zahvaljujući ulaganjima u iznosu od oko dve milijarde dolara. Namera kompanije jeste da kupi 720 MW solarne energije iz postrojenja u SevernojJužnoj Karolini i Teksasu, kao i da dodaju 125 MW kapaciteta u Čileu.

Jelena Cvetić

Kako definisati pravila o korišćenju električnih trotineta u saobraćaju?

Foto: Daniel von Appen
Foto: Daniel von Appen

Jedni su oduševljeni, drugima idu na živce – u svakom slučaju, električni trotineti svakodnevno krase ulice gradova širom Evrope. Agencija za razvoj mobilnosti, tehnologija i digitalizacije „AustriaTech“ i Austrijski savez gradova rade na razvijanju smernica i pravila na koje opštine i gradovi treba da obrate pažnju prilikom uvođenja ove vrste prevoza, odnosno iznajmljivanja električnih trotineta.

Ovo popularno prevozno sredstvo predstavlja novinu za vozače, bicikliste i pešake, pa je definisanje uslova ponašanja od velike važnosti. Glavni izazov je, pre svega, uspešno i bezbedno uključenje novih učesnika u saobraćaj. Bečlije smatraju da korisnici novog prevoznog sredstva treba da koriste biciklističke ili pešačke staze.

Osnovna ideja je pronalaženje najboljeg načina da se električni trotineti uklope u već definisane gradske ciljeve u pogledu zaštite životne sredine i saobraćaja.

Ovo saobraćajno sredstvo ne zagađuje okolinu i predstavlja dobru dopunu javnom prevozu. Jasnim definisanjem smernica i pravila o upravljanju električnim trotinetom podstiče se inovacija urbane mobilnosti i rasterećuju se postojeće mreže javnog prevoza.

Izvor: Eurocomm-PR

Crveni alarm za spas beline i plavetnila naše planete

Foto-ilustracija: Unsplash (Torsten Dederichs)

Okeani i kriosfera, u koju spada zamrznuta voda (morski led, jezerski led, rečni led, snežni pokrivač, lednici, ledene kape, ledene ploče, zamrznuto tlo i permafrost), igraju odlučujuću ulogu za održanje života na Zemlji, ali mi kao stanovnici kopna daleko od obale i planinskih vrhova neretko smetnemo s uma njihovu važnost – osim na nekoliko dana godišnje kada odemo na letovanje ili zimovanje.

Foto-ilustracija: Unsplash (Torsten Dederichs)

Ukupno 195 zemalja je 24. septembra odobrilo posebni IPCC izveštaj o okeanima i kriosferi u doba promene klime koji obezbeđuje nove dokaze o prednostima ograničavanja globalnog zagrevanja na najnižem mogućem nivou.

Međuvladin panel o klimatskim promenama (IPCC) je osnovan od strane Programa Ujedinjenih nacija za zaštitu životne sredine (UNEP) i Svetske meteorološke organizacije (WMO) 1988. godine kako bi se čovečanstvu predočila jasna perspektiva naučnika na rast temperature i objasnile njegove potencijalne posledice na naše okruženje, društvo i privredu. Hiljade svetskih naučnika, u sklopu ovog nadnacionalnog tela, na potpuno volonterskoj osnovi doprinosi izradi izveštaja koji se potom šalju vladama zemalja članica. Poslednji u nizu njihovih radova naglašava neophodnost blagovremene, ambiciozne i međusobno usklađene akcije usmerene na očuvanje vodenih resursa naše planete – bez obzira na to da li su u tečnom ili čvrstom stranju.

Foto-ilustracija: Unsplash (Mahkeo)

“Otvoreno more, Arktik, Antarktik i visoke planine se možda čine suviše udaljeno od ljudi”, rekao je predsednik panela Hoesung Li, “ali mi ipak zavisimo od njih i oni, direktno i indirektno, utiču na nas na bezbroj načina – za vremenske prilike i klimu, za hranu i vodu, za energiju, trgovinu, rekreaciju i turizam, za zdravlje i blagostanje, za kulturu i identitet.”

Lednici, sneg, led i permafrost se smanjuju, a to će se nastaviti i u budućnosti. Pored toga što njihovo topljenje izaziva sve manju dostupnost vode za stanovnike planina, pojava uzrokuje i mnoge druge probleme i opasnosti kao što su klizišta, lavine i poplave.

Gubitak ledene mase doprinosi i rastu nivoa mora. Tokom dvadesetog veka, ono se “podiglo” za 20 cm, a u trenutnim okolnostima raste dvostruko brže – za 3,6 mm godišnje, upozoravaju stručnjaci.

Do 2100. godine rast nivoa mora bi mogao dostići 60 cm, čak i u slučaju da značajno srežemo emisije štetnih gasova i ograničimo rast temperature na ispod 2 °C. Ukoliko, pak, u tome ne uspemo i emisije se znatno povećaju, nivo mora će biti za između 60 i 110 cm viši.

U pisanju IPCC izveštaja učestvovalo je više od 100 autora iz 36 zemalja koji su se u njegovoj pripremi osloni li na oko 7.000 naučnih publikacija.

“Svetski okeani i kriosfera decenijama ‘upijaju toplotu’ od klimatskih promena, a posledice po prirodu i ljudsku vrstu su sveobuhvatne i teške”, rekla je Ko Baret, potpredsednica panela, dodavši da promene okeana i zamrznutih delova Zemlje primoravaju pojedince i zajednice da korenito menjaju svoje stilove života.

Jelena Kozbašić

Dekonstrukcija mitova o tranziciji upravljanja otpadom

Photo-illustration: Unsplash (Noah Buscher)
Foto: Privatna arhiva

Osnovni zadatak za budućnost upravljanja otpadom u Srbiji je demistifikacija ciljeva upravljanja otpadom. Dakle, čemu mi kao društvo u oblasti upravljanja otpadom težimo? Kao i u svim drugim oblastima, slepo pratimo svetske trendove i pokušavamo da kroz upotrebu modernih tranzicionih fraza damo smisao različitim interesima. Kao rezultat, potpomažemo krivo pozicioniranje javnog mnjenja u vezi sa pitanjima upravljanja otpadom u Srbiji. Istovremeno, dok se državna administracija bori sa paralelnim razvojem 26 regiona i Poglavljem 27 u okviru pregovora sa Evropskom unijom, očekivanja građana i svih aktera u upravljanju otpadom se oblikuju nepotpunim informacijama u odnosu na nekoliko fundamentalnih činjenica o upravljanju otpadom.

Pre nego što krenemo sa demistifikacijom ciljeva, neophodno je da razbijemo mit o aktuelnim tretmanima (reciklaži i insineraciji). Pre svega, primarna separacija, odnosno odvojeno sakupljanje reciklabilnih frakcija otpada i sekundarna separacija u postrojenjima za separaciju, nije reciklaža. Ove aktivnosti predstavljaju pripremu materijala iz otpada za proces reciklaže ili ponovnu upotrebu. Zamena teza je često prisutna, kako u stručnoj tako i široj javnosti i doprinosi već prilično konfuznoj situaciji u ovoj oblasti. Drugo i možda važnije, „reciklaža” neće spasiti sistem upravljanja otpadom u Srbiji niti će spasiti privredu naše zemlje. Zašto? Zato što empirijski podaci govore da ne postoji primer upravljanja otpadom u svetu koji donosi profit bez investicionih i operativnih troškova (koji su uvek veći od prihoda). Drugim rečima, upravljanje otpadom nije perpetuum mobile kao što mnogi misle. Put otpada od sakupljenog materijala do ulaska u postrojenje za reciklažu ili ponovnu upotrebu je tehnološki zahtevan i košta. Takođe, sa povećanjem kriterijuma za neophodni kvalitet materijala smanjuje se i njegova upotrebljiva masa, te samim tim proizvedeni otpad nije u potpunosti iskoristiv resurs i, zapravo, nije ni besplatan. Ova činjenica, kao što važi za bilo koju zemlju na svetu, važi i za Srbiju. Treće, neophodno je naglasiti da je ključna dobit za društvo u pogledu reciklaže materijala u smanjenju štetnih emisija u vazduhu, vodi i zemljištu usled smanjene eksploatacije primarnih resursa, a ne zarada i razvoj!

To nikako ne znači da Srbija ne bi trebalo da reciklira i da razvija reciklažne aktivnosti. Naprotiv. Ipak, trebalo bi naglasiti da nakon višedecenijskog pasivnog posmatranja i guranja pod tepih činjenice da su nam neophodna i važna sistemska rešenja u oblasti upravljanja otpadom, spas nije isključivo u reciklaži već u sistemskom pristupu. U svim zemljama sa razvijenim reciklažnim sistemom ne postoje odlagališta gde možete odložiti svoj otpad, a da za to ništa ne platite, kao što je slučaj u Srbiji. Sve te države su razvile svoju reciklažnu industriju tako što su prvo izgradile sanitarne deponije koje podrazumevaju naplatu odlaganja otpada. Nakon toga je usledilo podizanje cena deponovanja otpada, što je direktno uticalo na preusmeravanje otpada u druge tretmane otpada (reciklaža, biološki tretmani, insineracija). Da bismo pokrenuli stvari u pravom smeru, moramo biti realni i prihvatiti činjenicu da ni javna svest, ni javno mnjenje, ni aktivnosti pojedinaca vredne pažnje, neće pokrenuti ovaj proces – već isključivo saznanje/činjenica da ako reciklirate ili spaljujete otpad trošite manje novca nego u slučaju njegovog deponovanja. Dokle god bilo ko od nas ima opciju da ništa ne plati za odlaganje svog otpada, razvoj reciklažne industrije i upravljanja otpadom u Srbiji je osuđen na čist populizam i pokušaj stvaranja slike prividnog razvoja upravljanja otpadom.

Foto-ilustracija: Unsplash (Bas Emmen)

Ovde dolazimo do paradoksa. Svi koji zastupaju ideju da ne bi trebalo da deponujemo, već isključivo da recikliramo i spaljujemo otpad, uz obrazloženje da se na Zapadu otpad ne deponuje, zapravo čine protivuslugu industriji tretmana otpada. Koliko god to delovalo kontraindikativno, upravo je urgentna izgradnja i uspostavljanje sanitarnih deponija u Republici Srbiji pravi i jedini pokretač razvoja reciklažne industrije. Srbija ne sme demokratizovati izbor različitih opcija zbrinjavanja otpada, već ih mora zasnovati na sistemskom pristupu. Kao jedan od obaveznih ciljeva popularnog paketa cirkularne ekonomije neophodno je hitno uvođenje takse i naknade za deponovanje otpada, što zapravo podrazumeva uspostavljanje regionalnih centara i sanitarnih deponija. Ne smemo da zaboravimo da paket cirkularne ekonomije dolazi iz društva gde su već odavno uspostavljene naknade za odlaganje otpada i gde je nepostojanje naknade za odlaganje nepoznata kategorija. Ukoliko pokušamo da samo slepo preslikamo navedene zahteve, gurajući pod tepih značaj odgovarajućih deponija, završićemo u ćorsokaku i sa sistemom koji neće imati integrisane principe cirkularne ekonomije niti prava, tehnološki adekvatna sanitarna odlagališta otpada. Samim tim, bitno je kojim redosledom i u koje funkcionalne celine usmeravamo našu energiju za razvoj ovog sistema. Konačno, ne smemo da zaboravimo da je upravljanje otpadom jedan kompleksan sistem i da su sve funkcionalne celine (generisanje, sakupljanje, separacija, tretman, odlaganje) međusobno povezane i zavisne jedna od druge.

Foto-ilustracija: Unsplash (Martijn Baudoin)

Stoga je potrebno realno prikazati ciljeve upravljanja otpadom. Oni nemaju apsolutno nikakve veze ni sa reciklažom, ni sa deponovanjem, ni sa kompostiranjem, ni sa insineracijom otpada. Tačno je da izgradnjom postrojenja za upravljanje otpadom ispunjavamo kvantitativne ciljeve koji dolaze iz EU. Međutim, pravo pitanje koje bi trebalo ovde postaviti je da li mi tretiramo otpad da bismo „iskoristili energiju” iz otpada, ili da bismo sprečili negativni uticaj na ljudsko zdravlje i životnu sredinu koji nastaje kao posledica lošeg upravljanja otpadom. Primer insineracije pokazuje da se samo 5 odsto od ukupne potrošnje energije može kompenzovati spaljivanjem otpada na nacionalnom nivou. Sa druge strane, insineracijom se sprečava nekontrolisana disperzija tokova žive i kadmijuma, dva izuzetno toksična metala, na nacionalnom nivou, a 40–50 odsto tih metala u nacionalnim tokovima završava upravo u sistemu za upravljanje otpadom. Dakle, mnogo je veća uloga tehnološki savremenih insineratora u zaštiti ljudskog zdravlja i životne sredine, nego u proizvodnji energije. Fundamentalni ciljevi upravljanja otpadom nisu tretmani sami po sebi, niti ponovno iskorišćenje i proizvodnja resursa, odnosno energije. Fundamentalni ciljevi su zaštita ljudskog zdravlja i životne sredine, očuvanje resursa i održivo upravljanje otpadom, dok su tretmani, EU hijerarhija upravljanja otpadom, proizvodnja reciklabila i energije samo instrumenti za dostizanje navedenih ciljeva.

Drugim rečima, jedini ispravni put razvoja je sistemski razvoj koji teži sve većem stepenu ispunjenja pravih ciljeva upravljanja otpadom – zaštiti ljudskog zdravlja i životne sredine. Potrebne su nam naše vlastite ideje koje odgovaraju našim lokalnim uslovima, a ne samo puko prepisivanje rešenja iz određenih zemalja u svetu.

Nemanja Stanisavljević 

Ovaj tekst je prvobitno objavljen u Magazinu Energetskog portala ENERGETSKA EFIKASNOST  jun-avgust 2019.

Grčka i Mađarska napuštaju ugalj do 2030. godine

Foto-ilustracija: Unsplash (Bart van Dijk)

Grčki premijer i predsednik Mađarske su nedavno objavili nameru da ugase proizvodnju električne energije iz uglja do 2028. godine u Grčkoj, odnosno do 2030. u Mađarskoj, čime obe države otvaraju put pravičnoj tranziciji ka obnovljivim izvorima energije.

Foto-ilustracija: Unsplash (Bart van Dijk)

Grčki energetski miks se do sada značajno oslanjao na ugalj, a novo postrojenje na lignit, koje je trebalo da radi i duže od 2050. godine, je trenutno u procesu izgradnje.

Novost koju je objavio grčki premijer Kirijakos Micotakis na Samitu Ujedinjenih nacija za klimatsku akciju u Njujorku u ponedeljak Grčku čini prvom državom u Jugoistočnoj Evropi koja je objavila krajnji datum za konačno isključivanje uglja iz proizvodnje električne energije. Detalji strategije za ostvarenje ovog cilja biće objavljeni do kraja ove godine.

“Ovo je istorijski trenutak na putu ka Evropi bez uglja do 2030. godine. Tako ga treba i proslaviti. Zbog uglja su već decenijama patile i grčka privreda i zdravlje lokalnih zajednica i to uprkos značajnom potencijalu obnovljivih izvora energije koji su i dalje nedovoljno iskorišćeni. Sada vlada treba da sačini detaljne planove za kontrolisanu i pravičnu tranziciju sa uglja na obnovljive izvore bez padanja u zamku drugih fosilnih goriva kao što su gas i nafta. Šta više, potrebna je podrška za radnike, zajednice i regione oslonjene na ugalj”, rekla je Mahi Sideridou, direktorka kampanje Evropa bez uglja.

Mađarski predsednik je u odvojenoj prilici takođe u Njujorku objavio planove za obustavljanje proizvodnje električne energije do 2030. godine. Razgovori o gašenju uglja se vode u Mađarskoj već neko vreme. Iako je ova vest dobrodošla, Mađarska može i treba da teži ambicioznijem roku za gašenje uglja već do 2025. godine.

Izazov za obe države, Grčku i Mađarsku, sada predstavlja sprovođenje jasnog plana za pravičnu tranziciju sa uglja na obnovljive izvore energije, tako da radnici i zajednice oslonjene na ugalj u toj promeni ne ostanu zapostavljeni.

Ova vest stiže samo nekoliko dana nakon odluke crnogorskih vlasti, koju je prošle nedelje saopštio crnogorski premijer Duško Marković, da napusti planove za izgradnju novog bloka termoelektrane u Pljevljima.

“Iako je trebalo vremena, Crna Gora je prva država Zapadnog Balkana koja je napustila planove za izgradnju nove termoelektrane i zbog toga zaslužuje priznanje”, rekla je u komentaru za bne IntelliNews Pipa Galep iz organizacije Bankwatch i dodala da ovo treba da služi kao primer i susednim državama koji i dalje insistiraju na planiranim novim termoelektranama na ugalj uprkos tome što one nisu ni ekonomski ni ekološki opravdane.

Izvor: Evropska mreža za klimatsku akciju

Zabrana mesa – korak ka spasu planete?

Foto-ilustracija: Unsplash (Victoria Shes)
Foto-ilustracija: Unsplash (Alexandru-Bogdan Ghita)

Ishrana je oduvek predstavljala važan deo čovekovog života. U savremenom svetu, kad nam je dostupan raznovrstan izbor namirnica različitoga sastava i porekla, lako se možemo opredeliti za hranu koja nam najviše odgovara, odnosno za ono što nam je najukusnije.

Deo čovečanstva se okrenuo ishrani lišenoj mesa. Ipak, da li se ka tome može orijentisati cela ljudska populacija?

Neki zagovaraju ideju da bi se zabranom mesa, odnosno smanjenom proizvodnjom i izbacivanjem mesnih proizvoda sa menija, moglo doprineti smanjenju zagađenja životne okoline.

Podaci prošlogodišnje studije sa Oksforda pokazali su da meso i mlečni proizvodi proizvode oko 60 odsto ukupnog zagađenja poljoprivrednog porekla i zauzimaju oko 83 odsto poljoprivrednog zemljišta, dok obezbeđuju čovečanstvu samo 18 odsto potrebnih kalorija i 37 odsto proteina za život.

Možemo zaključiti da bi veganski tip ishrane najviše odgovarao planeti, ali da li bi odgovarao njenim stanovnicima?

Džozef Pur, koji je vodio istraživanje, smatra da je veganska dijeta jedan od najznačajnih načina da se smanju štetan uticaj na prirodu, što se tiče emisije gasova sa efektom staklene bašte, ali i crpljenja izvora vode i korišćenja zemlje, kao i na cvetanje vode i povećanje kiselosti okeana.

Mnogi stručnjaci, iako se slažu u tome da bi potpuni zaokret čovečanstva ka veganstvu bio krupan korak za zaštitu životne sredine, smatraju da bi zabrana mesa rezultirala otporom i nezadovoljstvom velikog broja ljudi.

Profesor populacione ekologije Tim Benton zabranu mesa ne vidi kao stazu uspeha. Ističe da promene jesu više nego poželjne, ali da bi se trebalo raditi postepeno na poboljšanju čitavog sistema kako bi se uticalo na problem, zato što se on ne može rešiti samo pomoću jedne zabrane.

Foto-ilustracija: Unsplash (Dan Gold)

Smatra da je potrebno promeniti poljoprivredne subvencije, kao i način ishrane u nekim ustanovama poput škola i bolnica i truditi se da proizvodnja mesa nema toliko štetan uticaj na prirodu. Predlaže i dodatno obrazovanje ljudi po tom pitanju i kao važan faktor posmatra uticaj na svest pojedinaca da meso, na izvestan način, predstavlja pretnju i da to ne smemo da zaboravimo.

Kod drastičnih mera koje imaju neposredan uticaj na svakodnevni život pojedinca postoji velika verovatnoća i bojazan da bi zabrana poput ove izazvala jednako drastične negativne reakcije koje bi vodile u suprotnom smeru.

Svakako, moramo “staviti na vagu” šta nam je važnije. Ukoliko budućnost živog sveta na zemlji zavisi od naših odluka, lični izbori koji nemaju pozitivan učinak na prirodu mogu ostati u senci.

Jelena Cvetić