Home Blog Page 788

Značajni ekološki projekti u 2020. u Beogradu

Foto: Grad Beograd
Foto: Grad Beograd

Godina 2020. biće godina realizacije velikih projekata zaštite životne sredine u Beogradu, a u prilog ovome govori i Ugovor o projektu izgradnje toplovoda Obrenovac – Novi Beograd, istakao je gradonačelnik Beograda prof. dr Zoran Radojičić nakon potpisivanja ugovora sa direktorom JKP „Beogradske elektrane” Radetom Bastom i predstavnikom „Power Construction Corporation of China” Jangom Boom.

Radojičić je pojasnio da je projekat veoma značajan, jer će se toplotna energija koja se dobija iz TENT-a u Obrenovcu koristiti za zagrevanje većeg dela Novog Beograda.

“Najvažniji aspekt jeste ekološki, ali ništa manje nije važan ni finansijski. Takođe, očekuje se i da grejanje bude kvalitetnije”, rekao je Radojičić.

On se osvrnuo na odluku Skupštine grada da se zabrani upotreba plastičnih kesa, što je jedan od prvih koraka ka unapređenju ekologije u Beogradu.

“Nastavljamo da radimo na brojnim ekološkim projektima, kao što su projekat sanacije deponije Vinča, metro, izgradnja postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda Veliko selo, nabavka novih, ekološki prihvatljivijih autobusa i dalje širenje pešačkih zona i biciklističkih staza. Sve su to koraci ka realizaciji cilja da Beograd postane zdraviji grad i da budemo ‘Zelena prestonica Evrope’“, istakao je Radojičić.

Gradonačelnik je izrazio uverenje da će 2020. biti važna godina za realizaciju projekata iz oblasti zaštite životne sredine.

Izvor: Grad Beograd

Reka Grza je odbranjena – poništena građevinska dozvola za izgradnju MHE

Foto: Wikipedia/Maja Stošić

Po zahtevu Grupe građana “Odbranimo Grzu” iz Paraćina, Odeljenje za urbanizam i imovinsko-pravne poslove Opštine Paraćin je u ponovljenom postupku, krajem decembra prošle godine, donelo rešenje kojim se poništava pravnosnažno rešenje o građevinskoj dozvoli za izgradnju male hidroelektrane “Grza” na reci Grzi u opštini Paraćin.

Foto: Wikipedia/Maja Stošić

Takođe, po zahtevu pomenute grupe građana, Skupština Opštine Paraćin je 28. decembra 2019. godine donela odluku o obrazovanju anketnog radnog tela sa zadatkom da utvrdi sve činjenice u vezi postupanja nadležnih opštinskih i drugih državnih organa u postupku po zahtevu investitora za izgradnju objekta male hidroelektrane MHE ”Grza” reci Grzi. Zadatak anketnog radnog tela  je da utvrdi sve činjenice, odnosno ispita eventualne nepravilnosti i propuste u radu i postupanju i moguće protivzakonite odluke i postupanja nadležnih organa te da nakon završenog zadatka Skupštini podnese Izveštaj sa predlogom mera.

“Ovih dana se navršilo godinu dana otkako GG ‘Odbranimo Grzu’ ukazuje na nepravilnosti i propuste u radu nadležnih organa i insistira na poštovanju zakona u postupku vezanom za izgradnju MHE na reci Grzi. Sve je to rezultiralo kako poništavanjem građevinske dozvole i formiranjem anketnog odbora tako i odlukama Skupštine Opštine Paraćin u prethodnom periodu, u septembru i decembru 2019. godine, kada je ista donela Plan detaljne regulacije južnog dela turističkog izletišta Grza, odnosno Plan detaljne regulacije za zaštitu nepokretnih kulturnih dobara od velikog značaja (spomenika kulture) na području Petruške oblasti, u kojima stoji da području navedenih planova  nema uslova za izgradnju mini hidroelektrana”, navodi se u saopštenju.

Trenutno je aktuelan zahtev GG “Odbranimo Grzu”, podnet Skupštini opštine Paraćin za donošenje odluke o  izradi izmena i dopuna Prostornog plana Opštine Paraćin kao i dva urbanistička plana,  Plana generalne regulacije za turistička izletišta Grza i Sisevac u Paraćinu i Plana detaljne regulacije “Grza- centar 1′”, sa ciljem da se iz teksta navedenih planova potpuno uklone sve predviđene lokacije za izgradnju malih na teritoriji  Opštine Paraćin, odnosno izbriše mogućnost izgradnje malih hidroelektrana na teritoriji Opštine Paraćin.

“U ekološkom i vizelnom smislu, deo Grze od planiranog vodozahvata do mašinske zgrade je najvredniji i najlepši deo reke, a ujedno i najosetljiviji tako da poremećaj vodnog režima, pre svega protoka, a koji u ovom slučaju može biti uzrokovan radom MHE ‘Grza’, može da dovede do nepovratnih promena biodiverziteta i ekosistema reke ‘Grze’, koja je inače u sastavu ekološke mreže Republike Srbije u okviru ekološki značajnog područja ‘Kučajske planine’ i predstavlja deo hidrogeološkog nasleđa Srbije”, objasnili su članovi grupe građana u dostavljenom dopisu i dodali da imajući u vidu stavove stručnjaka i stručnih organizacija opravdano smatraju da bi izgradnja MHE na Grzi dovela do destrukcije hidrografske mreže sa katastrofalnim, nepovratnim posledicama po životnu sredinu, bez ikakvih koristi za lokalno stanovništvo.

Izvor: GG “Odbranimo Grzu”

Još jedan trgovinski lanac u Hrvatskoj ukida kese i jednokratnu plastiku

Foto-ilustracija: Unsplash (Volodymyr Hryshchenko)
Foto-ilustracija: Unsplash (Zhang Kenny)

Početkom 2020. godine, trgovinski lanac “Kaufland” je u svim svojim prodavnicama u Hrvatskoj ukinuo prodaju tankih plastičnih kesa. Prema Pravilniku o izmenama i dopunama pravilnika o ambalaži i ambalažnom otpadu tanke plastične kesu su debljine manje od 50 mikrona, a u “Kauflandu” su takve kese mogle da se kupe na kasama.

U cilju smanjenja plastike u životnoj sredini, “Kaufland” je kao prvi trgovački lanac ovu odluku donio još u novembru prošle godine i sprovodi je od 1. januara 2020. Kupci na kasama mogu da biraju između alternativnih varijanti poput papirnih ili platnenih kesa.

Osim povlačenja plastičnih kesa, “Kaufland” u Hrvatskoj, takođe od prvog dana ove godine, iz prodaje povlači plastično posuđe i pribor za jelo za jednokratnu upotrebu, kao i plastične štapiće i slamčice i zamenjuje ih alternativnim održivim rešenjima poput proizvoda od papira, drveta, šećerne trske i slično.

„’Kaufland’ je već dugi niz godina aktivno uključen u brigu za okolinu, a u fokusu nam je upravo redukcija plastike i uvođenje održivih rešenja, a sve kako bismo doprineli čistijoj i zdravijoj planeti. Veoma nam je drago što je trud koji ulažemo prepoznalo i Ministarstvo zaštite okoline i energetike, čija nam je podrška jako bitna“, izjavila je Marija Franić, zastupnica Korporativnih komunikacija u “Kauflandu”.

“Kaufland Hrvatska” ovim angažmanom daje doprinos međunarodnoj strategiji “REset” za smanjenje plastike grupacije “Schwarz”. Holistički pristup temelji se na pet područja delovanja: izbegavanje plastike, poseban dizajn proizvoda, recikliranje, uklanjanje plastike iz okoline i inovativna rešenja i istraživanja. Time se smanjuje upotreba plastike i zatvara krug recikliranja.

Izvor: Ekovjesnik

Zašto Australija planira da usmrti 10.000 kamila?

Foto-ilustracija: Unsplash (Mostafa Meraji)
Foto-ilustracija: Unsplash (Kambani Ramano)

Snajperisti će u Australiji iz helikoptera odstreliti 10.000 divljih kamila, zbog opasnosti koju one predstavljaju za stanovništvo jer se, zbog suše, tražeći vodu sve više približavaju naseljima u unutrašnjosti tog kontinenta.

Zvaničnici u državi Južna Australija kažu da “izuzetno velika” stada u potrazi za vodom i hranom prete i zalihama sela i da, osim što mogu da nanesu štetu, predstavljaju opasnost na putevima.

Taj ogroman kontinent-ostrvo doživeo je 2019. svoju najtopliju i najsušniju godinu, što je dovelo ne samo do dramatičnih poljskih i šumskih požara koji još besne u nekim regionima, već i do nestašice vode u mnogim područjima.

Petodnevna akcija odstrela biće sprovedena na teritoriji Anangu Pitjantjatjara Iankunitjatjara (API), velikog područja lokalne uprave (LGA) kojim upravljaju Aboridžini na krajnjem severozapadu Južne Australije. To je prva takva operacija u toj državi.

“Stada kamila vrše pritisak na aboridžinske lokalitete na teritorijama API i na stočarske aktivnosti”, objasnio je u saopštenju izvršni odbor teritorija API.

Australijsko Ministarstvo zaštite životne sredine, koje podržava odstrel, saopštilo je da suša već postavlja “ozbiljna pitanja o dobrobiti životinja”, jer su mnoge uginule od žeđi ili su se povredile u borbi za pojilišta.

“U nekim slučajevima, tela uginulih životinja su zagadila važne izvore vode i mesta kulture”, rekao je portparol Ministarstva.

Kamile su u Australiju oko 1840. doneli doseljenici, koristeći ih pri istraživanju kontinenta ili za transport robe, pre izgradnje železničkih pruga. Oko 20.000 tih životinja je uvezeno iz Indije za šezdesetak godina.

Razvijajući se u slobodi u zaleđu Australije i bez prirodnih neprijatelja, kamile se masovno razmnožavaju i smatraju se štetočinama koje kontaminiraju izvore vode i ugrožavaju krhka područja, kao i floru i faunu.

Smatra se da je sada Australija zemlja s najvećom populacijom divljih kamila na svetu. Neke zvanične procene govore o milion tih životinja u pustinjskim oblastima u centralnom delu australijskog kontinenta.

Foto-ilustracija: Unsplash (Andrea Leopardi)

Na teritorijama API stanovnici dugo žive od prikupljanja i preprodaje tih divljih životinja. Ali to je postalo nemoguće zbog prevelike brojnosti kamila koje se zbog suše okupljaju na retkim pojilištima, navodi Ministarstvo.

Otuda odluka o odstrelu 10.000 kamila. Javna radio televizija ABC izveštava da će kamile biti odstreljene daleko od sela i da će njihova tela biti spaljena.

Broj kamila je varirao tokom decenija. Procenjen je na milion početkom 2000-ih, ali se njihova brojnost smanjila za četvrtinu na kraju prve decenije ovog veka zbog suše koja je zbrisala mnoga pojilišta.

Vlasti su 2009. godine uvele “program upravljanja” divljim kamilama, čija je populacija 2013. smanjena na 300.000, masovnim odstrelom iz helikoptera na površini većoj od tri miliona kvadratnih kilometara.

Izvor: Zelena Srbija

Princ Vilijam i Kejt Midlton ustanovili nagradu za spas planete

Foto: Wikipedia/Tsaiproject
Foto: Wikipedia/Tsaiproject

Britanski princ Vilijam i njegova supruga vojvotkinja Kejt Midlton objavili su da su ustanovili nagradu za doprinos zaštiti životne sredine i najavili “deceniju akcije na popravci planete Zemlje”.

Svake godine od 2021. do 2030. nagradu “Earthshot prize”  dobijaće po pet pobednika, prenosi BBC.

Novčana nagrada predviđena je za pojedince ili organizacije koji predlože rešenja za probleme životne sredine.

Princ Vilijam, vojvoda od Kembridža, rekao je da se svet suočava sa “jasnim izborom” između nastavka nepovratnog uništavanja planete i uvođenja inovacija i rešavanja problema.

Nagrada će zvanično biti ustanovljena tokom 2020. godine, a cilj je da se pronađe najmanje 50 rešenja za “najveće svetske probleme”, uključujući klimatske promene i zagađenje vazduha.

Oko ustanovljavanja nagrade konsultovano je više od 60 organizacija i stručnjaka.

Izvor: Zelena Srbija

Protein dobijen iz vazduha – jedan od koraka ka hrani budućnosti

Foto-ilustracija: Unsplash (Ousa Chea)
Foto: Facebook (screenshot @Solar Foods)

Proizvodnja hrane jedna je od grana privrede koja umnogome doprinosi zagađenju životne sredine. Ipak, kao odgovor na to, finski naučnici daju svoj novi “vazdušni” izum – protein od vazduha.

Protein se proizvodi iz bakterija iz zemlje koje se hrane vodonikom izdvojenim iz vode električnom energijom.

Primarni cilj je da se stvori hrana koja može da se uzgaja uz nultu emisiju gasova sa efektom staklene bašte.

Pilot-fabrika u kojoj je započeto ovo istraživanje “Solar Foods” nalazi se na periferiji Helsinkija. Naučnici smatraju da će, za koju deceniju, novac potreban za proizvodnju ovog proteina biti jednak troškovima proizvodnje soje. Što se tiče upotrebe zemljišta, protein se u odnosu na soju pokazao efikasnijim, što smatraju da bi dodatno trebalo da popularizuje i podrži ovu inicijativu.

Rade na tome da njihovo proteinsko brašno “Solein” bude neutralni dodatak svim vrstama hrane. Nadaju se da će prva fabrika biti otvorena već 2025. godine.

Naučnici očekuju da proteini iz vazduha preciznom fermentacijom budu oko 10 puta jefitiniji od životinjskih proteina i to već u narednih 15 godina.

Ipak, jasno je da će biti potrebno dosta vremena da količina ove sintetizovane hrane zadovolji globalno tržište.

Za ovu proizvodnju najbitnije su inovacije i poboljšanja na polju obnovljivih izvora energije. Pre svega je ključna cena električne energije, tako da se nadaju da će se troškovi smanjiti jer je sve više čiste energije na tržištu.

Jedna od osnovnih ideja vodilja jeste da bi se ovim tipom proizvodnje hrane obezbedilo očuvanje biodiverziteta, ali i odgovarajući odgovor na problem zaštite životne sredine.

Jelena Cvetić

Kiše u Australiji – spas ili dodatna opasnost za kontinent u plamenu?

Foto: Twitter (screenshot)

Vatrena stihija hara Australijom već četiri meseca unazad. Šteta naneta ljudima, životinjskom i biljnom svetu, zemljištu, vodi i vazduhu je već sada nesaglediva, a sumorne prilike prete da se nastave.

Foto: Twitter (screenshot)

Desetine šumskih požara su zahvatile savezne države, što je rezultovalo evakuacijom stanovnika i turista. Situacija je najozbiljnija u Južnom Novom Velsu.

Hiljade Australijanaca je bilo primorano da napusti svoje domove pred Novu godinu, a mnogi unapred uplaćeni praznični aranžmani su propali. Najmanje 24 osobe je poginulo. Vatra je uništila više od 2.000 kuća.

Iako su skorašnja oluja i prateći pljuskovi doneli određenu dozu olakšanja za vatrogasce, istovremeno su im i uterali strah u kosti zbog toga mogućnosti da potencijalni udari groma izazovu nove požare po povratku vrelog i vetrovitog vremena. Jedan od pripadnika ruralne vatrogasne službe Šejn Ficsimons je objasnio da se to zna tek sutradan. “Gromovi mogu da tinjaju oko drveća i u korenskim sistemima i po nekoliko dana i da se ispolje tek u suvljim, toplijim vremenskim uslovima”, kazao je i dodao da su spremni za njihovu moguću pojavu.

Foto: Twitter (screenshot)

Pored neuobičajeno visokih temperatura i jakih vetrova, pojedina poprišta – i zgarišta – se pripisuju i ljudskim aktivnostima i nemaru. Policija je samo u pomenutom Južnom Novom Velsu pokrenula odgovarajuće pravne postupke protiv 183 lica, od kojih je 40 njih maloletno. Pedeset troje je dobilo upozorenja ili krivične prijave usled nepoštovanja potpune zabrane paljenja vatre, a četrdeset sedmoro ih je optuženo za bacanje zapaljenje cigarete ili šibice na tlo.

U požarima je bez života ostalo više od 1.000.000 životinja.

Australijska ministarka životne sredine Suzan Lej tvrdi da je u pogođenom području Južnog Novog Velsa nastradalo 30 odsto tamošnjih koala, odnosno oko 8.400 jedinki.

Foto: Twitter (screenshot)

Širom zemlje na terenu su i brojni aktivisti za zaštitu životinja koji nastoje da što više njih spasu vatrene stihije i da ih zbrinu. Posebno izražen problem predstavlja dehidratacija s obzirom na to da se Australijanci, zbog dugotrajnih, intenzivnih suša prouzrokovanih temperaturnim skokom, već duže vreme suočavaju sa nestašicom vode za piće, ali i razmišljanje unapred o tome gde će da ih vrate ako su njihova staništa – nestala.

Ostrvo kengura, smešteno pored južne obale kontinenta, je nadaleko čuveno po svojoj netaknutoj divljini. Požari su, međutim, “protutnjali” kroz čak trećinu njegove površine. Ekolozi su procenili da je sa ostrva zbrisano oko 25.000 koala, kao i da su nemili događaji prepolovili populaciju torbara na ostrvu.

Foto: Twitter (screenshot)

Prema satelitskim snimcima Američke agencije za istraživanje kosmosa (NASA), broj aktivnih požara se u poslednjih sedam dana drastično smanjio. Ipak, čak i oni ugašeni su za sobom ostavili nezamislive negativne posledice po čitav kontinent. Od septembra 2019. do januara 2020. godine, vatra je spalila više od 58.000 km2 zemljišta, uključujući nacionalne parkove, šume i žbunje. Poređenja radi, u avgustu je izgorelo 25.000 km2 teritorije pod amazonskim prašumama.

Novonastale okolnosti dodatno su produbile krizu vodosnabdevanja, a povrh svega toga, u pojedinim delovima kontinenta obavijenim crnim gustim dimom, izmereni nivo zagađenosti vazduha bio je 10 puta viši u odnosu na opasne vrednosti štetnih materija.

Jelena Kozbašić

Ključ održivog razvoja je u političkoj volji

Photo-illustration: Unsplash (Jace & Afsoon)
Foto: Francuska ambasada

Oči cele planete poslednjih godina uprte su u Francusku kad je reč o borbi protiv klimatskih promena, i to ne samo zbog Pariskog sporazuma iz 2015. godine kojim se ova zemlja obavezala da do 2050. emisiju gasova sa efektom staklene bašte svede na nulu. Nema dana da svet ne obiđe neka ekološka vest iz Francuske, bilo da je reč o novim merama vlade ili zakonima u sprovođenju klimatske politike, burnoj reakciji građana na njih ili, pak, zelenim izumima i novim dostignućima u čistoj tehnologiji. Kakogod, dok svet priča o Francuskoj, francuska vlada i francuski građani uspeli su daleko da odmaknu u svom zajedničkom cilju da se što efikasnije izbore sa klimatskim promenama i to u duhu socijalne pravde. Otuda ne čudi što je Francuska, posle Danske, Švedske i Finske, četvrta zemlja u svetu po uspešnosti ostvarivanja Ciljeva održivog razvoja, a čak druga u svetu po primeni mera za očuvanje životne sredine. Ambasador Francuske u Srbiji Žan-Luj Falkoni rado je podelio sa nama zelena iskustva svoje zemlje, ali i nekoliko demokratskih lekcija koje nam ukazuju koliko je važno da građani masovno budu uključeni u sve nivoe odlučivanja o klimatskoj sudbini svoje zemlje.

EP: Francuska spada u pet najuspešnijih zemalja u ostvarivanju Ciljeva održivog razvoja, a prema EPI rang listi za prošlu godinu, na visokom ste drugom mestu. Kad ste započeli ovu ekološku revoluciju i kako je Francuska postala jedan od svetskih lidera u zaštiti životne sredine?

Žan-Luj Falkoni: U Francuskoj, svest o štetnosti preterane eksploatacije prirodnih resursa nije novina. Devedesetih godina, međunarodni samiti Ujedinjenih nacija i sporazumi koji su iz njih proizašli – sporazumi iz Rija, Kjota – takođe su umnogome doprineli razvoju svesti o tom pitanju u nacionalnim okvirima. Tokom ekološke konferencije o održivom razvoju 2012. godine, francuska vlada je odlučila da utvrdi mapu puta o tom pitanju, kroz pet debata, o energetskoj tranziciji, biodiverzitetu, zdravstvenim rizicima, ekološkim taksama i upravljanju životnom sredinom. Naredne godine organizovana je javna debata na nacionalnom nivou o energetskoj tranziciji. Zaključci te debate doprineli su orijentacijama francuske vlade.

Danas, obaveze o klimi koje je preuzela Francuska strukturisane su u Zakonu o energetskoj tranziciji za zeleni rast koji je usvojen u avgustu 2015. i u Zakonu o energiji i klimi iz novembra 2019. godine. Kroz ova dva zakona, Francuska hoće da sprovede svoje obaveze koje je preuzela na konferenciji COP 21 kojom je predsedavala u Parizu u novembru 2015. godine i da ubrza zelenu tranziciju ka društvu neutralnom u odnosu na emisiju gasova sa efektom staklene bašte do 2050. godine. U tom okviru, najznačajnije obaveze koje je preuzela moja zemlja su prestanak prodaje vozila na fosilna goriva do 2040. godine i zabrana svih novih dozvola za eksploataciju nafte na teritoriji Francuske kako bi se ona obustavila do 2040. godine.

Foto-ilustracija: Unsplash (Valentin B. Kremer)

EP: Koji su to faktori koji najviše utiču na visok nivo održivog razvoja Francuske – obnovljivi izvori energije, biogoriva, podrška vlade čistoj tehnologiji ili nešto drugo?

Žan-Luj Falkoni: Ključ uspeha je pre svega u političkoj volji da sebi zadamo ambiciozne obaveze i da ih se držimo. Ta volja se odražava u svim privrednim sektorima. Što se tiče energetike, Zakon o energiji i klimi iz 2019. predviđa, na primer, zatvaranje poslednjih termoelektrana na ugalj do 2022. godine. Oslanjamo se zauzvrat na inovativne izvore energije i investicione fondove kako bismo razvili nove tehnologije i obezbedili njihovo funkcionisanje. Drugi faktor je, naravno, francusko znanje, know-how u oblasti istraživanja i razvoja. Sva velika preduzeća imaju odeljenja zadužena za inovacije, koja anticipiraju naše potrebe i izazove sutrašnjice. Francuska takođe vodi proaktivnu politiku prema startapovima koji su specijalizovani za oblast životne sredine, kroz stimulativne poreze, subvencije ili stvaranje uslova za rad koji pogoduju njihovom razvoju.

EP: Najveći izazovi Francuske u oblasti zaštite životne sredine su klimatske promene, zagađenje vazduha i pitanje otpada. Kakva je vaša nacionalna strategija za suočavanje sa ovim problemima?

Žan-Luj Falkoni: Zakon o energiji i klimi koji je usvojen u julu 2019. godine značajno je pooštrio cilj smanjenja upotrebe fosilnih goriva, predviđajući smanjenje od 40 odsto do 2030. godine u odnosu na 1990. (nasuprot sadašnjih 30 odsto). Budžet za 2020. predviđa takođe uvođenje ekološke naknade za sve letove koji kreću sa teritorije Francuske i ona će direktno ići za finansiranje saobraćajne infrastrukture, posebno železničke. Što se tiče otpada, 2018. godine objavljena je mapa puta o cirkularnoj ekonomiji kako bi se smanjio otpad, a procedure za reciklažu učinile efikasnijim. To zahteva delovanje na svim nivoima – kroz mere za ekološki dizajn proizvoda, kroz uključivanje recikliranih materijala u industrijsku proizvodnju, kroz odgovornije trošenje, produženje veka trajanja stvari koje već posedujemo i drugo. Najzad, sprovode se mere kako bi se trijaža otpada učinila efikasnijom i da bi se razvila reciklaža. Nacrt zakona koji je usmeren na borbu protiv rasipništva razmatra se u Parlamentu.

EP: Iako se Francuska obavezala na smanjenje emisije ugljen-dioksida na nula odsto do 2050, neki izveštaju ukazuju da to smanjenje ne ide dovoljno brzo, pre svega zato što nije dovoljno učinjeno u oblasti modernizacije saobraćaja i obnove starih zgrada. Koje napore ulažete da postignete ovaj cilj?

Žan-Luj Falkoni: Iako je Francuska na putu da premaši zajednički cilj postavljen sa Evropskom unijom za 2020. godinu kroz Konvenciju o klimi, nismo na putu smanjenja emisija koje smo sebi zacrtali 2015. godine. Ispustili smo 65 miliona tona ugljen-dioksida više nego što je bilo predviđeno. I to uprkos smanjenju emisije za više od 4 odsto u 2018. u odnosu na 2017, i za 18,8 odsto u odnosu na nivo iz 1990.

Novoosnovani Visoki savet za klimu upravo ističe nedostatak napretka u sektorima saobraćaja i izgradnje: prelazak sa putničkih vozila i putnog saobraćaja na alternativne načine transporta nedovoljno se sprovodi, nova vozila koja su se pojavila na tržištu imaju performanse koje nisu na nivou očekivanih, a renoviranje zgrada nije dovoljno uzelo maha. Što se tiče saobraćaja, Zakon o orijentacijama na polju mobilnosti, koji je usvojen u novembru 2019. godine, propisuje cilj potpune dekarbonizacije saobraćaja koji se odvija kopnenim putem do 2050. godine. Da bi se to postiglo, zakon predviđa razvoj vozila sa malom emisijom ugljen-dioksida do 2030. i potpunu obustavu prodaje novih lakih vozila na fosilna goriva do 2040. godine. Da bi ove inicijative bile pristupačne sa svačiji džep, zakon predviđa uspostavljanje mera kako bi se olakšala primena grupnih vožnji, upotreba bicikala na prilagođenim putevima ili, pak, kroz veći broj raspoloživih stanica za punjenje električnih vozila.

Kada je u pitanju sektor gradnje, u Francuskoj postoji ambiciozan plan renoviranja starih zgrada za šta je predviđen fond od 14 milijardi evra koji je namenjen energetskoj obnovi. Početkom 2019. godine, vlada je uspostavila mehanizam koji domaćinstvima omogućava zamenu kotlova za grejanje za samo 1 evro. Od 2020. godine, primenjivaće se i stroža ekološka regulativa koja se odnosi za izgradnju novih zgrada. Naravno, ništa od toga ne može da se uradi bez podsticajnih mera kao što su jačanje ekološke fiskalizacije, naknade za prelazak na nisko karbonsku privredu, bonusi za kupovinu automobila sa niskom emisijom ugljenika, nameti na vozila koja zagađuju i fleksibilan porez za vozila u vlasništvu preduzeća.

Foto-ilustracija: Unsplash (John Towner)

EP: Prošle godine žuti prsluci protestovali su na ulicama zbog nove takse na gorivo kojom je trebalo da se poveća namet na emisiju ugljen-dioksida, ali se od takse odustalo. Koliko ovakvi demokratski pritisci otežavaju ili, pak, nekad, olakšavaju, da se sprovede zacrtana klimatska politika?

Žan-Luj Falkoni: Ako je proteste pokrenulo povećanje poreza na gorivo (koji je od tada zamrznut na nivou iz 2018), zahtevi demonstranata su prevazišli pitanje taksi na goriva da bi obuhvatili više pitanja socijalne pravde, obnove demokratije, raslojavanje na nivou teritorija i kupovne moći. Predsednik Republike Francuske je najavio u decembru 2018. da će organizovati veliku nacionalnu debatu kako bi svima omogućio da raspravljaju o ključnim pitanjima za Francuze. Ta debata je održana u prvom tromesečju 2019. i obuhvatila je četiri teme: ekološku tranziciju, poreze i javne rashode, demokratiju i građane, organizaciju države i javnih usluga. Onlajn platforma je omogućila da se prikupi gotovo dva miliona priloga i održano je više od 10.000 sastanaka na lokalnom nivou. Na konferenciji za štampu u aprilu 2019, predsednik Republike je uputio svoje predloge kao odgovorna zaključke velike nacionalne debate. Kada je reč o klimatskim aspektima, to je uključivalo organizovanje jedne građanske konferencije sastavljene od 150 građana izabranih nasumice, koji su imali mandate da definišu seriju mera koje će omogućiti da se naši klimatski ciljevi dostignu u duhu socijalne pravde. Ovakav demokratski proces, bez presedana u Francuskoj, započet je početkom oktobra, dok se spisak predloženih mera očekuje do kraja januara 2020. godine.

Intervju vodila: Gordana Knežević

Ceo tekst pročitajte u novom broju Magazina Energetskog portala Zeleni izumi, decembar 2019. – februar 2020.

Za čistije beogradske ulice – dupliran broj cisterni

Foto: JKP "Gradska čistoća"
Foto: JKP “Gradska čistoća”

Zamenik gradonačelnika Goran Vesić i glavni gradski urbanista Marko Stojčić prisustvovali su u ponedeljak, 6. januara, na platou ispred Starog dvora, primopredaji 25 novih kamiona-cisterni, koje će za pranje ulica koristiti JKP „Gradska čistoća”.

Vesić je istakao da je sa novih 25 cisterni dupliran broj tih vozila u „Gradskoj čistoći” i podsetio da se to preduzeće približava evropskim standardima kada je u pitanju broj kamiona u odnosu na broj kilometara ulica.

“Na taj način ćemo biti u prilici da na efikasniji način peremo ulice. Takođe, mnogo veći broj ulica u Beogradu biće obuhvaćen pranjem”,  ukazao je zamenik gradonačelnika.

On je dodao da JKP „Gradska čistoća” trenutno ima 150 kamiona za odnošenje smeća.

“Kupljeno je 30 novih kamiona-smećara. Pet ih je stiglo prošle godine, dok 25 treba da bude isporučeno do februara. Na taj način ćemo za petinu povećati broj vozila za odvoz smeća. Sa 180 vozila ćemo, pre svega, povećati produktivnost ‘Gradske čistoće'”, naveo je Vesić.

On je podsetio da je to preduzeće 2000. godine imalo 6-7 kamiona za odvoženje smeća i da su ulice prale tek 2 do 3 cisterne. Takođe je istakao da je danas prosečna plata u JKP „Gradska čistoća” 60.000 dinara, dok za ljude koji čiste ulice ona iznosi 55.000 dinara, a za vozače 65.000 dinara.

“Oni koji žele da zarade više, mogu i to, te je tako u decembru jedan radnik „Gradske čistoće” čisteći ulice zaradio 85.000 dinara. Za nas je veoma važno da zaposleni u Gradskoj upravi i gradskim javnim preduzećima imaju standard dostojan čoveka, čije su plate u poslednjih šest meseci povećane za 55 evra. Redovno isplaćujemo solidarnu pomoć i regres, a trudimo se da uslovi života i rada zaposlenih budu bolji. Zato kupujemo nove kamione i druga vozila, novu HTZ opremu i na taj način pokazujemo poštovanje prema ljudima koji rade težak i odgovoran posao”,  zaključio je Vesić.

Foto: JKP “Gradska čistoća”

Direktor JKP „Gradska čistoća” Marko Popadić je istakao da je danas veliki dan za ovo preduzeće.

“Zahvaljujući Gradu Beogradu, posle dugo godina nabavljeno je 25 novih cisterni. Na ovaj način smo duplirali njihov broj i zahvaljući ovoj investiciji možemo da očekujemo da naša prestonica bude čistija i uređenija”, rekao je Popadić.

Događaju je prisustvovao gradski sekretar za komunalne i stambene poslove Nikola Kovačević.

Izvor: JKP Gradska čistoća

U toku probni rad sistema za evidenciju bačenog otpada u Hrvatskoj

Foto-ilustracija: Unsplash (Lucas van Oort)
Foto-ilustracija: Pixabay

Ministarstvo zaštite okoline i energetike izgradilo je sistem evidencije lokacija odbačenog otpada (ELOO) koji je od 1. januara 2020. pušten u probni rad u proizvodnom obliku, tako da je, osim registrovanim korisnicima, dostupan i javnosti.

Reč je o sistemu koji čini deo informacionog sistema upravljanja otpadom, što je propisano Zakonom o održivom upravljanju otpadom.

Osim što je prvenstveno namenjen komunalnim redarima za unos, obradu i pregled lokacija odbačenog otpada, višekorisnički sistem dostupan je i široj javnosti. Tako građani mogu obavestiti komunalne redare o lokacijama odbačenog otpada i doprineti ekološkoj očuvanosti lokalne zajednice.

Odbačeni otpad građani mogu prijaviti na internet stranici ELOO tako što će odabrati županiju, grad/opštinu, opisati lokaciju i vrstu odbačenog otpada i priložiti fotografiju odbačenog otpada. Nakon prijave odbačenog otpada od strane građana komunalni redari zaduženi za lokaciju na kojoj je otpad prijavljen dobijaju obaveštenje kako bi mogli da obrade prijavu.

Sistem takođe omogućava registrovanim korisnicima (inspektorima zaštite životne sredine, zaposlenima u županijama, ministarstvima i ostalim nadležnim telima) pregled podataka za ona područja nad kojima imaju nadležnost.

Izvor: Ministarstvo zaštite okoline i energetike

Za svaku prvorođenu bebu u Vojvodini sadi se po jedno drvo

Foto: Opština Vrbas
Foto: Opština Vrbas

U čast prvorođene bebe, Viktora Berte iz Srbobrana, u dvorištu Opšte bolnice Vrbas zasađeno je jedno drvo. Akciju pod nazivom “Za novi život”, pokrenuo je pokrajinski zaštitnik građana – ombudsman, zajedno sa svim opštim bolnicama u Vojvodini i lokalnim samoupravama gde se one nalaze. U njoj će svaka opšta bolnica dobiti po jedno drvo u čast prvorođene bebe u 2020. godini.

“Svi znamo da se Srbija suočava sa demografskim problemima, a globalno se naša planeta suočava sa velikim zagađenjima i klimatskim promenama. Želimo da nam se deca rađaju, da rastu i razvijaju poput drveta, koje jeste simbol života, i imamo i obavezu da generacijama koje dolaze sačuvamo zdravu životnu sredinu”, rekla je Snežana Knežević, zamenica pokrajinskog zaštitnika građana – ombudsmana.

Opštinu Vrbas u akciji “Za novi život” predstavljala je Sanja Žigić, koja je istakla da se lokalna samouprave rado pridružuje svim projektima koji imaju za cilj realizaciju pronatalitne politike. “Imamo naše lokalne akcije podrške natalitetu. Svaka novorođena beba u opštini dobija po 10.000 dinara, prvorođena na početku godine 80.000 dinara, a trudimo se da i kasnije mlade porodice imaju olakšice prilikom upisa dece u vrtiće i škole, plaćamo prevoz i smeštaj učenika, sve sa željom da pomognemo građanima”, rekla je Sanja Žigić.

Igor Škundrić iz JKP “Komunalac”, istakao je da je dolazak na svet novih beba najlepši poklon za sve roditelje, dok sadnja drveta treba da ukaže na vrednost novog života. “Naše preduzeće pomoći će rad Porodilišta OBV u skladu sa mogućnostima, jer želimo da ulažemo u akcije koje će mladim majkama pomoći da lakše podižu svoje potomstvo”, rekao je Škundrić. U akciji sadnje učestvovali su i deka i baka malog Viktora.

Istovremeno, u Porodilištu OBV majkama tri prvorođene bebe u opštini Vrbas uručeni su pokloni. Javno komunalno preduzeće “Komunalac” poklonilo je majkama vaučer za šestomesečno oslobađanje od svih nadoknada za komunalne usluge koje pruža JKP.

Foto: Opština Vrbas

“Ovo su najlepši trenuci koje Opšta bolnica ima u toku 365 dana rada, prilike kada darujemo porodilje i upućujemo želje da se što više deca rađa u našoj sredini”, rekao je Miodrag Šoškić, pomoćnik direktora za pravne, kadrovske, opšte i tehničke poslove. “Nastavljamo tradiciju koju smo započeli za treći rođendan ‘Komunalca’, a za ovu godinu, kada proslavljamo pet godina postojanja, planiramo donaciju za Odeljenje ginekologije, koju ćemo osmisliti zajedno sa OBV”, rekao je Siniša Adamović, direktor JKP “Komunalac”.

Jasmina Stanković, jedna od majki koje su dobile poklon, zahvalila se “Komunalcu” na poklonima i Opštoj bolnici na tretmanu i pažnji za sve porodilje i bebe tokom boravka u ustanovi.

Izvor: Opština Vrbas

Kako se živi na ostrvima koja bi mogla da nestanu?

Foto-ilustracija: Unsplash (Kym Ellis)
Foto-ilustracija: Unsplash (Regine Tholen)

Na oko pet kilometara od obale u nemačkom Severnom moru nalazi se deset ostrvaca. S obzirom na to da su niska, preti opasnost da nestanu, jer se nivo mora zbog klimatskih promena podiže.

Iz daljine izgledaju kao senke koje se malo uzdižu iz plavo-sive površine u plitkom moru. Ali iz blizine se vidi da su stvarni.

Deset malih ostrva u Severnom moru izloženo je stalnim hirovima vremena i talasa. A oni znaju da budu ekstremni.

Na tim niskim ostrvcima nema nasipa za odbranu od mora. Kad počne da duva severni vetar more neometano preplavljuje velike delove tih ostrva. Ponekad iz mora vire samo kuće i druge zgrade izgrađene na veštačkim brežuljcima.

Neverovatno je iskustvo videti sopstvenim očima kako Severno more preplavljuje ta ostrvca, kaže Sandra Vent. Ona je odrasla na Hogeu, drugom po veličini od tih deset ostrva. Priča da ljudi dolaze na samo da bi doživeli tu prirodnu pojavu.

„To je stvarno interesantno, jer čovek zna da voda dolazi, preplavi ostrvo i ponovo se povuče. Ne prouzrokuje veću štetu. Naprotiv, to je važno za ostrvca“, kaže ona.

Korist od poplave

Foto-ilustracija: Unsplash (K. Mitch Hodge)

Već vekovima je poplava uobičajena pojava na ostrvima sa niskim nasipima, koja budu poplavljena 4 do 5 puta godišnje, a ona bez nasipa 40 do 50 puta godišnje, i na njih se nanosi talog. Zahvaljujući tim sedimentima, ostrvca rastu i mogu da se nose s prirodnim promenama nivoa mora.

To je važno ne samo za život na tim komadićima kopna, već i za zaštitu nemačke severozapadne obale. Ona je većinom niža od nivoa mora i veoma zavisi od tih ostrva koja poput nasipa štite kopno od poplava.

„Zbog tih ostrva more pred kopnenim nasipima je pliće. Zato nasipi ne moraju da budu tako jaki da bi pružili zaštitu”, kaže Hans-Ulrih Rezner koji vodi Odeljenje za plitko more Svetske fondacije za prirodu (WWF). Ostrvca, od kojih je najveće Langenes (10 kilometara kvadratnih), su dakle veoma korisna, ali s obzirom na klimatske promene, njihovo održavanje bi moglo da bude upitno.

Na Hogeu postoji niski nasip izgrađen tridesetih godina prošlog veka. Na taj način se sprečava prodiranje mora u letnjim mesecima kad su na njemu na ispaši krave i ovce. Ali, zbog smanjenja broja poplava smanjuje se i količina sedimenta na ostrvu pa ono više ne raste kao ranije. A to je problem, jer nivo mora danas raste brže nego ranije.

„Potrebne su nam poplave kako bi tlo raslo. Sada se čak razmišlja da se ustava otvori kako bi voda ušla, pa da se onda zatvori da bi voda duže ostala na ostrvu”, kaže Katja Just, načelnica na Hogeu.

Taj koncept sada preispituje nadležna organizacija – Zemaljska ustanova za zaštitu obala, nacionalnih parkova i mora Šlezviga i Holštajna. Do konačne odluke moglo bi da prođe još nekoliko godina, a ako koncept bude prihvaćen, on bi mogao da bude primenjen na više ostrvaca.

Zaštita kuća

Trenutno se na Hogeu radi na podizanju spoljnih ivica veštačkih brežuljaka na kojima su izgrađene kuće i pomoćni objekti. To je reakcija na olujno nevreme koje je to područje pogodilo krajem 2013. „Bila je najavljena visina poplave od 3,5 metra, srećom bilo je samo tri metra”, priseća se stanovnik Hogea Jan Del Misir. „Već kod tri metra, more bilo do vrha starog brežuljka. Da je bilo tri i po, bile bi poplavljene sve kuće.”

Sandra Vent se seća tog nevremena kao „zaista strašnog iskustva”. Ona je odrasla na Hogeu, i kaže da ju je tada prvi put bilo strah zbog toga što se nalazi na ostrvu. „Nikad ranije nisam čula da neka oluja tako zavija i nikad nisam videla da vetar savija stakla u prozorima.”

Tu noć je provela u kući, u skloništu. Ono je izgrađeno na sopstvenom temelju i toliko je čvrsto da može da izdrži i najjaču oluju – čak i u slučaju da kuću oko njega odnese more. Ustanova za zaštitu obale želi da u budućnosti na svakom veštačkom brežuljku, na kojem se obično nalazi više kuća, bude bar jedno takvo sklonište.

„Sklonište izgleda kao obična soba. Samo ako, na primer, želite da okačite sliku na zid, onda primetite da je to nešto drugo. Zidovi su od armiranog betona”, priča Sandra Vent.

To je naš život

Jan Del Misir se nije uplašio tih noći kada su cikloni divljali. Ali sve jače oluje su za njega pokazatelj da su se stvari iz osnova promenile. I pita se da li njegov život uopšte može da se nastavi kao do sada: „Čovek razmišlja kako bi to izgledalo kada bi ostrvce prilikom svakog nevremena bilo poplavljeno. Da li bi tu stvarno moglo da se živi ako bi ostali samo veštački brežuljci?“

Foto-ilustracija: Unsplash (K. Mitch Hodge)

Razne studije pokazuju da će neka od deset ostrvaca u Severnom moru u idućih pedeset do stotinu godina da nestanu. Načelnica Hogea Katja Just kaže da mnogi stanovnici sprovode mere predostrožnosti, ali da nisu zabrinuti za budućnost.

„Živeti na nekom mestu sa strahom da ga uskoro neće biti – to bi bilo emocionalno samoubistvo”, kaže ona. „Kad bismo stalno razmišljali o tome šta bi moglo da se dogodi prilikom sledeće oluje jačine kao one 2013, onda bismo morali da se selimo“.

A to je jednostavno nezamislivo, kaže Sandra Vent. „To je naš svet, to je naš život. Ljudi se sele zbog drugih razloga, ali ne zbog vode. Pogotovo ne ako su ovde rođeni“.

Izvor: RTS

80 novih parking mesta u krugu Zdravstvenog centra u Užicu

Foto: Grad Užice
Foto: Grad Užice

Završena je izgradnja parkinga u krugu Zdravstvenog centra u Užicu.

Po rečima gradonačelnika Užica Tihomira Petkovića, ovaj parking kapaciteta 80 mesta, urađen je kako bi se rešio višegodišnji problem koji su pacijenti i zaposleni u Centru imali zbog nedostatka parking mesta.

Sredstva za izgradnju su, osim Grada Užica i Zdravstvenog centra, donirali i firma Transkop Čajetina, koja je uradila sve pripremne radove, i užička Niskogradnja koja je postavljala ivičnjake i uradila asfalterski deo posla.

Foto: Grad Užice

Gradonačelnik je podsetio i da je u gradskom budžetu za narednu godinu odvojeno 50 miliona dinara, a isto toliko će biti izdvojeno i u budžetu za 2021. godinu, za izradu projektne dokumentacije za rekonstrukciju Zdravstvenog centra, koju će sa 20 miliona evra finansirati država. Ta rekonstrukcija će umnogome doprineti boljem i efikasnijem funkcionisanju Zdravstvenog centra, ali će, kako navodi gradonačelnik, i omogućiti bolje uslove lečenja svim pacijentima.

Trenutno se završava projektna dokumentacija za rekonstrukciju prijemno-urgentne službe i trauma centra što je takođe finansirao Grad sa 3,2 miliona dinara. S obzirom na to da se očekuje da dokumentacija bude gotova do kraja februara naredne godine, tada će biti i započeti radovi.

Izvor: Grad Užice

 

 

Pooštrena kontrola upotrebe plastičnih kesa u Beogradu

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Unsplash (Morgan Vander Hart)

Sekretarijat za inspekcijske poslove grada Beograda podseća pravna i fizička lica koja se na teritoriji Beograda bave maloprodajom da je 1. januara ove godine stupila na snagu Odluka o uslovima korišćenja kesa za isporuku robe na mestu prodaje roba i usluga na osnovu koje je zabranjeno korišćenje plastičnih kesa na teritoriji grada Beograda.

Sva pravna i fizička lica obavezna su da poštuju ovu odluku i da kupcima ponude cegere, papirne ili biorazgradive kese u skladu sa Odlukom o uslovima korišćenja kesa za isporuku robe na mestu prodaje roba i usluga. Prema izveštajima sa terena većina trgovaca počela je sa primenom odluke, ali nažalost postoje i oni koji misle da mogu da rade po starom.

Gradske i opštinske komunalne inspekcije počeće od 8. januara kontrolu primene odluke. Biće kontrolisane gradske pijace, maloprodajni objekti, kako trgovinskih lanaca tako i pojedinačni, a posebno piljare na koje su se tokom prvih dana 2020. godine građani žalili da ne poštuju odluku.

Tokom januara, inspektori će vršiti kontrolu primene odluke, a prekršioce će upozoravati bez kažnjavanja. Cilj je da se odluka poštuje, a ne da se po svaku cenu naplaćuju kazne. Maloprodajni objekti za koje bude utvrđeno da ne poštuju odluku biće češće predmet kontrole. Pored toga, imena i adrese maloprodajnih objekata koji je ne budu poštovali redovno će biti objavljivani, kako bi građani znali ko ne poštuje odluku koja je u interesu svih građanki i građana Beograda i očuvanja životne sredine.

Izvor: Grad Beograd

Oaza prirode “Carska bara”

Foto: Ribarsko gazdinstvo "Ečka"

Kako se Carska bara oporavila od požara nastalih paljenjem strnjike i na kojoj način se vodi računa o živom svetu u Specijalnom rezervatu prirode „Carska bara“ pitali smo Dejana Zejaka, direktora Ribarskog gazdinstva „Ečka”, koje upravlja pomenutim rezervatom. Naravno, iskoristili smo priliku i da saznamo koliko je Carska bara popularna kao turistička destinacija i šta je glavni specijalitet ovog područja.

Prošlogodišnju  borbu  za  očuvanje  prirodnog  bogatstva ovog kraja pred vatrenom stihijom Dejan Zejak je opisao kao nemilu situaciju u kojoj je prostor zahvaćen požarom dosegao površinu od čak 338 hektara. „Jedina sreća bila je u tome što  je  bio  oktobar,  doba  godine  kad  su  mladunčad  već  porasla  i  uspela  da  se  sklone  pred  vatrenom  stihijom,  a  ptice  selice  su  otišle  na  jug”,  objasnio  je  Dejan  dodavši  da  je  izgoreo  vidikovac,  kao  i  drvena  staza  koja  vodi  do  njega  i  koja se nalazila u delu rezervata, nepristupačnom za prilaz vatrogascima.

Foto: Ribarsko gazdinstvo “Ečka”

Uzrok  požara  u  ovakvim  okolnostima  najčešće  predstavlja  nesavesno  paljenje  ostataka  useva.  Prošle  jeseni,  vatra je dospela u rezervat iz vikend zone koja se nalazi duž puta  Zrenjanin-Beograd.  Kako  je  tog  dana  duvala  košava, vetar  je  prebacio  žar  preko  kanala  Begej  u  rezervat.  Prvobitno je zahvaćen deo rezervata pod nazivom Perleska bara, a  posle  toga  i  Tiganjica,  Stari  Begej,  a  zatim  Carska  bara,  Botoški  rit  i  Farkaždinski  rit.  Vatra  se  dalje  širila  prema  selu Belo Blato, ali je zaustavljena nadomak naselja.

Na  pitanje  kako  da  se  ovakve  situacije  preduprede,  ali  i kako da se najefikasnije dopre do poljoprivrednika u cilju smanjenja  posledica  koje  paljenje  biljnih  ostataka  izaziva,  Dejan Zajek je rekao da je neophodna „edukacija građana i podizanje  svesti  o  šteti  koja  se  nanosi  paljenjem  strnjike”,  uz  napomenu  da  ovaj  postupak  pre  svega  negativno  utiče  na  kvalitet  zemljišta.  Takođe,  on  smatra  da  je  potrebno  i  novčano  kazniti  osobe  koje  prave  ovaj  prekršaj,  odnosno  koje iznova nastavljaju sa starom praksom.

Međutim,  Dejan  napominje  da  je  ove  jeseni  manje  požara zabeleženo u okolini, ali i da je stroža kontrola. Veruje da će pak biti potrebno mnogo vremena da se u potpunosti iskoreni ova opasna navika nesavesnih građana.

Šta se krije među  trskom i ševarom

Svake  godine  rezervat  u  saradnji  sa  Društvom  za  zaštitu  ptica  Srbije  prati  brojnost  vrsta  i  migraciju  ptica.  A  specifičnosti  živog  sveta  rezervata  veoma  su  impresivne,  kaže  Dejan. „Glavno obeležje rezervata su ptice i ovo je jedna od najznačajnijih  ornitoloških  stanica  u  ovom  delu  Evrope.  Nijedno  zaštićeno  područje  nema  na  svom  obodu  ribnjak  ovakve  veličine  koji  je  veliki  resurs  hrane  i  razlog  ovakve  brojnosti i raznovrsnosti ptica. Registrovano je oko 250 vrsta ptica, kao i životinja koje se hrane ribom. U celoj Evropi jedino u našem rezervatu se gnezdi svih 10 vrsta čaplji koje postoje na kontinentu. Prisutni su i orlovi belorepani i zabeležen je veliki broj vidri koje su strogo zaštićene vrste i pravi indikatori čistoće vode. Što se tiče biljnog sveta, prisutno je više od 500 različitih biljnih vrsta.

”Borba protiv požara nije bio jedini izazov sa kojim je rezervat uspeo da izađe na kraj. Pre nekoliko godina imali su poteškoće  sa  naslagama  mulja  što  je  ugrožavalo  živi  svet  ribnjaka, a smanjilo je i broj turističkih obilazaka jer je bio onemogućen prolaz turističkom brodiću. Prošle godine do-bili su manji deo sredstava od Ministarstva zaštite životne sredine kako bi podmirili potrebu za delimičnim izmuljavanjem dela korita Starog Begeja. Ribarsko gazdinstvo „Ečka” trenutno predstavlja jedini izvor finansiranja za potrebe turističkog unapređivanja rezervata.

Prvo zaštita, posle turizam

Kad je reč o turizmu, rezervat „Carska bara” predstavlja tipičnog  nosioca  odrednice  održivi  turizam,  pri  čemu  se  i  u  udžbenicima  spominje  kao  pozitivan  primer  napretka  na  tom  planu.  „Broj  posetilaca  je  ograničen  zbog  specifičnosti  rezervata  i  održivog  razvoja,  tako  da  ne  možemo  ići  na  neko  značajno  povećanje  turista,  jer  bi  to  dovelo  do  ugroženosti ptica koje su i glavno obeležje rezervata. Zaposleni u rezervatu vode računa o ponašanju posetilaca, a akcenat naše turističke ponude je na edukaciji i podizanju svesti posetilaca  o  pravilnom  odnosu  prema  prirodi”,  kaže  direktor  gazdinstva  „Ečka“  naglašavajuči  da  je  primarna  zaštita  rezervata. „Turizam je ipak sekundarna delatnost“.

Foto: Ribarsko gazdinstvo “Ečka”

Veruje da bi se kvalitet turističke ponude svakako mogao  poboljšati  izgradnjom  još  jednog  vidikovca,  nabavljanjem  kanua,  pedalina,  kao  i  informativnim  i  edukativnim  tablama  koje  će  služiti  za  edukaciju  posetilaca  u  zonama  rezervata  u  kojima  bi  se  ove  aktivnosti  mogle  realizovati.

U tom smislu, može se reći da se ne koristi pun potencijal ovog mesta, za šta najveću prepreku predstavlja novac.

Osoblje  ribarskog  gazdinstva  trudi  se  da  sačuva  rezervat  od  klimatskih  promena.  Dejan  ističe  da  posebnu  pažnju  poklanjaju  brizi  o  tome  da  ljudski  faktor  ne  poremeti  prirodne procese ekosistema. Tokom veoma hladnih zima, služba rezervata pravi oduške u ledu kako bi ribe imale dovoljno kiseonika za opstanak, a za vreme ekstremnih suša upumpavaju vodu u Carsku baru da ne bi došlo do narušavanja ekosistema. Sve ove akcije se preduzimaju uz preporuke Zavoda za zaštitu životne sredine.

Dejan smatra da je stanje ribolovne delatnosti i njenog opstanka  u  Srbiji  veoma  nepostojano,  odnosno  da  sve  zavisi  od  faktora  koji  utiču  na  procenu  proizvodnje,  što  podrazumeva  viruse  i  oboljenja,  nakon  kojih  šteta  ne  može  biti  nadoknađena.  Kao  negativne  aspekte  ističe  i  problem  crnog  tržišta,  kao  i  izuzetno  male  subvencije  u  odnosu  na  region, što značajno umanjuje konkurentnost.

Međutim,  uz  sve  izazove,  fama  o  ečanskom  šaranu  i  dalje kruži. Ova riba se uzgaja u ečanskom ribnjaku još od 1891.  godine  a  poznata  je  po  specifičnom  ukusu  koji  verovatno potiče od kvaliteta vode i zemljišta, odnosno podloge ovog  ribnjaka.  Nekada  je  ečanski  šaran  bio  nezaobilazan  specijalitet u kafanskim menijima i na prazničnim trpezama  širom  bivše  Jugoslavije,  a  izvozili  su  ga  u  Makedoniju,  Italiju i Nemačku. Nadaleko čuven ečanski šaran danas se može kupiti i u nekim trgovačkim lancima i marketima.

Dejan nam je otkrio i svoj omiljeni riblji recept. U pitanju je Carska riblja čorba, koja se priprema od filiranog šarana i koju možete probati kad sledeći put krenete ka Zrenjaninu i setite se ovih redova pa odlučite da predah napravite u Carskoj bari.

Priredila: Jelena Cvetić

Tekst je objavljen u novom broju Magazina Energetskog portala ZELENI IZUMI, decembar, 2019 – februar, 2020.

Kako uzgojiti vazduh?

Photo: AlgiOx

Sa svešću da su se njihovi sugrađani previše udaljili od prirode usled manjka vremena i novca i sa željom da prirodu uvedu direktno među njihova četiri zida, petoro studenata iz Srbije je udružilo svoje moždane vijuge, a iz toga se izrodio AlgiOx.

Foto: AlgiOx

David Vučen, Ivana Stankov, Ivan Čitaković, Mina Hasanović  i  Jovan  Jovanović  su  se  upoznali  u  februaru na takmičenju ParkUp! u Naučno-tehnološkom  parku  u  Beogradu.  Pet  dana  su  intenzivno  razvijali  svoju  početnu  ideju,  a  njihov  zajednički trud ovenčan je pobedom i prilikom da predstave novo sredstvo za borbu protiv zagađenja vazduha. AlgiOx je, prema  njihovim  tvrdnjama,  pametan,  samoodrživ  generator  vazduha koji koristi moć mikroalgi u cilju proizvodnje kiseonika i uklanjanja štetnih čestica i gasova iz vazduha.

Šira javnost je prepoznala značaj inovacije, te su u novinama osvanuli napisi o srpskoj omladini koja „čisti” vazduh pomoću  mikroalgi,  a  čitaoci  su  takve  vesti  dočekali  sa  oduševljenjem  i  ponosom.  „Naš  uređaj  funkcioniše  po  prirodnom  principu  fotosinteze”,  objasnila  je  Ivana  Stankov,  podsećajući  nas  na  osnove  biologije  –  mikroalge  stvaraju  kiseonik koji udišemo istovremeno upijajući ugljen-dioksid koji oslobađamo prilikom disanja.

AlgiOx je bolji od drugih prečišćivača vazduha na tržištu samim  tim  što  je  zapravo  više  od  toga.  On  pravi  nešto  što  je  svima  neophodno  –  vazduh.  Ivana  je  otkrila  i  još  jednu  njegovu  prednost  u  odnosu  na  slične  komercijalne  aparate.  „Zahvaljujući  mobilnoj  aplikaciji,  korisnici  će  moći  u  svakom  trenutku  da  se  povežu  sa  svojim  uređajem  i  provere kvalitet vazduha, ali i brojne druge parametre, u svom domu”, otkrila nam je Ivana.

Tim  ipak  smatra  da  postoji  način  da  poboljšaju  svoj  izum.  Prema  Ivaninim  rečima,  veličina  uređaja  AlgiOx  bi  mogla  da  bude  problem  zato  što  su  ljudi  navikli  na  male  aparate, ali njihova ekipa već radi na tome.

Krajem  godine  predstoji  testiranje  vazdušnog  generatora u realnim uslovima. Oko deset izabranih kandidata biće u prilici da u svojim kućama i stanovima isproba AlgiOx. „Sve pretpostavke o mogućim zamerkama ugradili smo u naš uređaj, a sada želimo da ih pre svega proverimo”, kazala je naša sagovornica i dodala da imaju poprilično visoka očekivanja.

Iako na prvi pogled deluje robusno, AlgiOx nije preterano  energetski  zahtevan  aparat.  „Pronalazak  je  vrlo  zelen  i  troši  do  50  W  električne  energije  po  satu  što  je  manje  od  prosečne sijalice – i to u slučaju da radi 24/7 pri maksimalnom opterećenju što se uglavnom ne dešava. Kao jedan od primarnih izvora energije koristi Sunce, dok u ostalim situacijama crpi manje od 25 W po satu. To je otprilike jednako punjaču za telefon”, istakla je Ivana.

Foto: AlgiOx

Na nekoliko nadmetanja tim se plasirao među najbolje startapove i svako od njih ih je dovelo korak bliže realizaciji projekta.  „AlgiOx  je  dobio  veliku  podršku  zajednice  i  zbog  toga smo veoma srećni! Drago nam je što ljudi prepoznaju našu  viziju  zdravijeg  okruženja  i  lepšeg  života  za  buduće  naraštaje”,  naglasila  je  predstavnica  tima  inovatora.  S  obzirom  na  to  da  je  omasovljenje  proizvodnje  neophodno  za  razvoj svakog startapa, AlgiOx traga za investitorom koji će shvatiti njegovu vrednost i nada se da će u trećem kvartalu sledeće godine izaći na tržište. U toj nameri, naredne godine prijaviće se za razne fondove, među kojima je i Fond za inovacione delatnosti.

Osim u domaćinstvima, ovi mladi pronalazači zamišljaju  da  se  AlgiOx  jednog  dana  koristi  i  u  vrtićima  i  školama  gde naši mladi naraštaji provode najviše vremena.

U budućnosti ih očekuje sertifikacija da je uređaj AlgiOx bezbedan  za  korišćenje  kao  i  konkurisanje  za  takmičenja  i  programe  koji  bi  im  pomogli  u  unapređenju  poslovanja.  Planiraju i crowdfunding kampanju. „U tome bi nam značila pomoć  pojedinaca  koji  imaju  iskustva  u  njenom  osmišljavanju”, rekla nam je Ivana. Industrijski dizajner bi im takođe bio važno pojačanje.

Novac  koji  su  u  2019.  godini  dobili  od  Grada  Beograda  uložiće  u  iznajmljivanje  radnog  prostora  gde  će  raditi  na  usavršavanju uređaja i obrazovanju članova tima.

Ivana  nas  je,  u  ime  čitavog  tima,  pozvala  da  uzgajamo  vazduh. Mi ćemo se odazvati njenom pozivu, a vi?

Priredila: Jelena Kozbašić

Tekst je objavljen u novom broju Magazina Energetskog portala ZELENI IZUMI, decembar, 2019 – februar, 2020.