Home Blog Page 723

Zelene alge na Antarktiku upijaju 500 tona CO2 godišnje

Foto: Facebook (screenshot)

Tek nedavno formirane su prve mape mikroskopskih algi koje rastu na obalnom delu Antarktika. Ovi organizmi su veoma važni za izvlačenje ugljen-dioksida iz atmosfere, ali i jedni od ključnih aktera u kretanju hranljivih materija u ovoj izolovanoj regiji.

Foto-ilustracija: Pixabay

Satelitski snimci izbrojali su gotovo 1.700 slojeva na kojima je nastao pravi zeleni snežni pokrivač od algi. Treba naglasiti da je otkrivanje zelenih algi iz svemira bio prilično težak zadatak.

Tom prilikom uočeno je da mikroskopske alge pokrivaju površinu od gotovo 2 kvadratna kilometra, što bi značilo da vezuju za sebe oko 500 tona ugljenika godišnje. Ta količina može se uporediti sa emisijama ugljenika koje pravi 875.000 prosečnih putovanja motornih vozila na benzin u Velikoj Britaniji. Pritom, satelitski snimci obuhvatili su samo zelene alge, dok pored njih ima i crvenih i narandžastih.

Da bi ovi mikroorganizmi cvetali, potrebno im je snabdevanje tečnom vodom, što je izuzetno dostupno u snežinim i ledenim područjima. Pored toga, na njih utiče i blizina foki, pingvina i ptica zbog prisustva azota i drugih elemenata koje dobijaju iz njihovih izlučevina.

Nije prvi put da se govori o cvetanju algi na Antarktiku. Ekspedicije obavljene sredinom prošlog veka prve su opisale ovu pojavu.

Međutim, postavlja se pitanje šta se dešava sa cvetanjem algi usled zagrevanja Antarktika. Očekuje se da mnoga polja algi lako mogu nestati ukoliko se otopi sneg na pojedinim delovima, te će se možda premeštati dublje na kopnu.

Studija je objavljena u magazinu “Nature Communications” i u njoj su učestvovali članovi tima Britanskog istraživanja Antarktika i stručnjaci sa Edinburškog univerziteta.

Jelena Cvetić

EBRD ulaže 63 miliona evra u solarne elektrane i vetroelektrane u Poljskoj

Foto-ilustracija: Unsplash (Dawid Zawiła)
Foto-ilustracija: Unsplash (Thanos Pal)

Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD) daje značajan doprinos energetskoj tranziciji u Poljskoj – finansira portfelj od gotovo 200 MW obnovljive energije s pet zajmova ukupne vrednosti 280 miliona PLN (otprilike 63 miliona evra). Portfelj uključuje izgradnju 93 MW novih kapaciteta: tri vetroelektrane “Udanin” (50 MW), “Parzeczew” (9 MW) i “Wrzesnia” (9 MW) i solarnu elektranu od 5 MW i radove na vetroelektranama “Linowo” (58 MW) i “Rzepin” (48 MW), saopštio je EBRD.

Iako je puno napora usresređeno na rešavanje krize KOVID-19, u EBRD-u ističu da je od vitalnog značaja održati zamah zelene tranzicije. Klimatske promene sada se mogu činiti manje važnim, napominju, ali to je svako ozbiljan izazov.

Poljska i dalje 80 odsto svoje energije dobija iz uglja, štetno delujući na okolinu i ljudsko zdravlje. Zemlja se obavezala na klimatske i energetske ciljeve Evropske unije za 2030. godinu, koji uključuju smanjenje emisija za najmanje 40 posto. Obnovljiva energija ima ključnu ulogu u ostvarenju tog cilja.

EBRD je počeo ulagati u Poljsku 1991. godine i do danas je osigurao 10,3 milijarde evra kroz 434 projekta za sve sektore ekonomije. Podrška zelenoj tranziciji ulaganjem u obnovljive izvore energije i energetsku efikasnost ostaje jedan od prioriteta banke u Poljskoj.

Izvor: Udruženje OIE Hrvatska

Zašto bi nova pandemija mogla doći iz Amazonije?

Foto-ilustracija: Unsplash (Stiven Gaviria)

Brazilski ekolog dr. David Lapola upozorio je da bi sledeća pandemija mogla doći iz amazonske prašume. Lapola je u razgovoru za AFP obrazložio da ljudi ulaze u staništa životinja, što je verovatno izazvalo pandemiju koronavirusa SARS-Cov-2, a da je to sve još izraženije u Amazoniji gde je ubrzano krčenje šume.

Ogromni rezervoar virusa

Istraživači kažu da urbanizacija nekad divljih područja doprinosi nastanku zoonotskih bolesti koje prelaze sa životinja na ljude.

To uključuje i novi koronavirus SARS-Cov-2 koji uzrokuje bolest KOVID-19, za koji naučnici veruju da je nastao kod slepih miševa pre nego što je prešao na ljude u kineskoj ubrzano urbaniziranoj provinciji Hubej, verovatno preko treće životinjske vrste.

Foto-ilustracija: Unsplash (蔡 嘉宇)

“Amazonija je ogromni rezervoar virusa. Bolje da ne iskušavamo sreću”, naglasio je Lapola koji godinama proučava kako će ljudske aktivnosti preoblikovati buduće ekosisteme tropskih šuma, s doktoratom s nemačkog Instituta Maks Plank i koji predaje na Univerzitetu Kampinas u Brazilu.

Tokom 2019. godine, u prvoj godini mandata desno orijentisanog predsednika Žaira Bolsonara, krčenje šuma u brazilskoj Amazoniji poraslo je za 85 posto, na više od 10.000 kvadratnih kilometara područje gotovo veličine Libana ili Kosova. AFP navodi da se taj trend nastavlja i da su od januara do aprila 2020. nestala oko 1.202 kvadratna kilometra šume, prema satelitskim snimkama Brazilskog nacionalnog instituta za istraživanje svemira (INPE). Lapola kaže da su to loše vesti ne samo za planetu već i za ljudsko zdravlje te da virus može “skočiti” sa životinja na čoveka kad se stvori ekološka neravnoteža, dodavši kako se takav obrazac može videti na primerima HIV-a, ebole i denga groznice. Do sad su takve epidemije bile koncentrirane u Južnoj Aziji i Africi i često povezane s određenim vrstama šišmiša.

“Međutim, ogromna biološka raznolikost Amazona mogla bi učiniti tu regiju najvećim bazenom koronavirusa na svetu. To je još jedan razlog zašto se Amazonija ne bi trebala koristiti neracionalno, kao što to radimo sad”, rekao je Lapola za AFP, govoreći o koronavirusima uopšteno, a ne isključivo o SARS-Cov-2 koji stoji iza trenutne pandemije. Brazilski predsednik Žair Bolsonaro skeptičan je prema klimatskim promenama i, kako navodi AFP, namerava otvoriti zaštićena područja na kojima žive domoroci za rudarstvo i poljoprivredu.

Međutim, 11. maja 2020. poslao je vojsku u Amazoniju u borbi protiv krčenja šuma što je redak potez u zaštiti te prašume.

Trupe su poslate tri meseca ranije u poređenju sa 2019. godinom kad su ogromni požari u prašumi dospeli na naslovnice svetskih medija, piše novinska agencija Rojters.

Ministar obrane Fernando Azevedo rekao je da oružane snage uspostavljaju baze u tri amazonska grada, s 3.800 vojnika mobilizovanih da spreče ilegalne seče i druge zločine, s početnim operativnim troškovima od 60 miliona reala (oko deset miliona dolara). Vojska ima početni mandat do 10. juna 2020., s mogućnošću produženja s približavanjem sezone suše kad se požari svuda šire.

“Vladine agencije su u karantinu, stanovništvo je u karantinu, dobri ljudi su u karantinu – ali kriminalci nisu, pa oni koriste ovaj zamah za povećanje svoje aktivnosti”, kazao je za NBC News Andre Gujmares, direktor Amazonskog instituta za istraživanje okoline, neprofitne organizacije koja se zalaže za očuvanje prašume.

Ugrožena autohtona plemena

Istovremeno, Brazil se suočava i s pandemijom koronavirusa SARS-Cov-2, odnosno bolešću KOVID-19 koju on izaziva. Prema podacima Univerziteta Džon Hopkins, koji sakuplja zvanične podatke vlasti o broju zaraženih, Brazil je, posle Sjedinjenih Američkih Država i Rusije, treća najpogođenija država u svetu. Do 19. maja 2020. u podne, Brazil je registrovao 255.368 zaraženih, 16.853 preminulih i 100.459 oporavljenih.

Foto-ilustracija: Unsplash (Deb Dowd)

Pandemija je pogodila i domoroce, čak i pripadnike plemena koji žive daleko od velikih naselja i gradova. Desetak slučajeva je potvrđeno u gornjem toku Amazona na granici s Kolumbijom i Peruom. Među preminulima je i Mesias Kokama (53), poglavica plemena Kokama koje živi u prašumi Amazonije u graničnim područjima te tri zemlje. Problem predstavlja i nedostatak kako zaštitne opreme tako i testova za prisustvo koronavirusa. Novinska agencija AP navodi kako se zbog toga domoroci često oslanjaju na tradicionalnu medicinu pa se pokušavaju izlečiti spaljivanjem biljaka i udisanjem dima.

Neka naselja u kojima su potvrđeni slučajevi KOVID-a 19 udaljena su od većih gradova i bolnica koje se bore s manjkom ventilatora za disanje i više od 1.000 kilometara.

Bolest se mahom širi tako što mlađi stanovnici odlaze u gradove kako bi prodavali ribu i poljoprivredne proizvode te podigli novac koji dobivaju kao pomoć od vlade i potom se vraćaju u svoja udaljena sela.

Articulação dos Povos Indígenas do Brasil – APIB (Artikulacija autohtonog stanovništva Brazila), krovna organizacija brazilskih domorodaca, izvestila je da je koronavirus potvrđen u 540 slučajeva među 40 plemena, a pandemija je toliko pogodila Manaus, grad u kojem živi oko 2,2 miliona stanovnika, da su bolnice ostale bez slobodnih kreveta dok se na glavnom gradskom groblju preminuli zakopavaju u masovne grobnice, javio je Rojters.

Izvor: Radio Slobodna Evropa

Za popravku saobraćajnica u Budisavi Novi Sad ulaže 56 miliona dinara

Foto: Grad Novi Sad

Za popravku saobraćajnica u Budisavi u dužini 6.6 km, Grad Novi Sad je predvideo 56 miliona dinara. Kako je rečeno tokom obilaska lokacije, izvode se radovi na popravci kolovozne konstrukcije i presvlačenje slojem asfalta u Ulici Vuka Karadžića (1.800 m) i delu Partizanske ulice (500 m), a u planu, do kraja godine, su popravka i presvlačenje ulica Dušana Ćubića, Petefi Šandora, Prnjavorske, Cara Dušana, dela Partizanske i popravka asfaltiranog zastora na rukometnom terenu.

Foto: Grad Novi Sad

“U jeku smo sezone kada se najviše ulaže u putnu infrastrukturu, tu je JKP Put, kojem naloge izdaje Uprava za građevinsko zemljište i investicije, i pokušavamo da budemo prisutni svuda. U Budisavi je urađena kompletna kanalizacija, uređeni su sportski tereni u školi, opremljene jaslice, sada se radi Klub penzionera, sređivali smo centar mesta, a pomogli smo i oko Parohijskog doma. Videćemo šta će Mesna zajednica predložiti kao sledeće da se radi. Ove ulice su poslednji put asfaltirane 20 godina pre nego što se rodio aktuelni predsednik Mesne zajednice, a on je 1996 godište. Ljudi se najviše raduju sređivanju puteva i javnoj rasveti. Nastojaćemo da obezbedimo i dodatna sredstva za JKP Put, koje je za vreme vanrednog stanja bilo veoma aktivno, mogli su lakše i više da rade zbog manje frekvencije saobraćaja”, rekao je gradonačelnik Novog Sada Miloš Vučević.

Od početka godine u Budisavi su izvedeni radovi na popravci pristupnog puta, pešačke staze i platoa kod Svetosavskog doma u šta je uloženo 2,3 miliona dinara, a osim pomenutog biće popravljeni oštećeni kolovozi i u drugim ulicama, kao i saobraćajna signalizacija.

Foto: Grad Novi Sad

Gradonačelnik Vučević osvrnuo se i na epidemiološku situaciju rekavši da je u poslednjih devet dana u Novom Sadu registrovana samo jedna zaražena osoba, naš državljanin koji je došao iz inostranstva i ponašao se veoma odgovorno.

“Testirano je oko 300 ljudi dnevno u tom periodu. Pratićemo situaciju i čekati dalje instrukcije Kriznog štaba. U privremenoj bolnici na Sajmu ima 20 pacijenata, virus nije nestao, Novosađani su se možda prerano opustili, ali moramo biti na oprezu da se stanje ne bi pogoršalo. Za sada je dobro, a Novi Sad ništa nije uskratio zbog krize. Ne odustajemo od besplatnih vrtića, udžbenika za đake prvake i povoljnijih cena karata u gradskom prevozu. Za đake iz Budisave će ušteda od 1. juna po novom cenovniku JGSP biti preko 20 000 dinara godišnje”, naglasio je Vučević i dodao da se Grad odgovorno odnosi prema novcu Novosađana, te da možemo biti ponosni na to kako je naš grad funkcionisao za vreme vanrednog stanja, što je sve rezultat rada u proteklih osam godina.

Izvor: Grad Novi Sad

Pokrajinski fond za šume ulagaće u izgradnju šumskih puteva, ali ne i u pošumljavanje

Foto-ilustracija: Unsplash (David Bruyndonckx)

Bez obzira na kritike javnosti, Skupština AP Vojvodine odlučila je da se iz Pokrajinskog fonda za šume brišu sve aktivnosti na pošumljavanju i unapređenju rasadničke proizvodnje, iako su to osnovne delatnosti Fonda.

Foto: Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije

Skupština AP Vojvodine donela je odluku o rebalansu budžeta za 2020. godinu. U okviru rebalansa, umanjen je planirani iznos novca u Pokrajinskom fondu za šume. Međutim, umanjenje nije jednako pogodilo sve delatnosti Fonda. Oko 90 odsto novca potrošiće se na izgradnju šumskih puteva, što je aktivnost daljeg korišćenja šuma, a obrisane su sve aktivnosti na novom pošumljavanju.

Na to je reagovala NVO mreža „Pošumimo Vojvodinu“, koja je saopštenjem za javnost pokušala da spreči donošenje ovako skandalozne odluke. Mreža nije zadovoljna ovakvim raspletom, nastaviće da ukazuje na štetnost daljeg zanemarivanja važnosti pošumljavanja i predložiće mere za poboljšanje stanja.

Slobodan Knežević iz Društva za zaštitu i proučavanje ptica Srbije je u ime Mreže gostovao u emisiji „Čekajući vetar“ Radio Beograda. Izjavio je da Vojvodini, koja je jedna od najmanje pošumljenih regija u Evropi, klimatske promene nanose velike štete, a da prave mere izostaju. Drastičan primer je kada Fond za šume, koji je osnovan da bi se povećala površina pod šumom, faktički ne ispunjava svoju svrhu. Iako lokalne samouprave imaju odgovornost, očekujemo da impuls za popravljanje stanja dođe sa čela pokrajinske vlade, zaključio je Knežević.

Da ovakva odluka nije dobra, svestan je i Igor Mirović, predsednik Pokrajinske vlade, koja je odluku i predložila Skupštini. On je prihvatio da Vlada snosi deo krivice za ovakvo stanje, ali smatra da najveća odgovornost leži na lokalnim samoupravama, koje se na konkurse Fonda ne javljaju, ili to čine sporadično.

„Značajan broj lokalnih samouprava na teritoriji Vojvodine nije sposoban da organizuje pošumljavanje na svojoj teritoriji, ili ih to uopšte ne zanima“, izjavio je Mirović na konferenciji za novinare u Skupštini APV.

Na pitanje kako je bilo sredstava za izgradnju šumskih puteva, Mirović je objasnio da su u prvim mesecima ove godine sprovedeni konkursi za tu namenu, zaključeni su ugovori, koji se ne mogu staviti van snage. Zato nije bilo moguće tu umanjiti sredstva i uvažiti zahteve ekoloških pokreta koji su sa pravom kritikovali ovu odluku.

Izvor: Ekološki centar “Stanište”

Pokrenuta “Inicijativa za medonosne bašte” zarad dobrobiti insekata povodom Svetskog dana pčela

Foto: Anđela Kovljenić

Svet je danas teško mesto za život ako ste pčela, cvet bogat polenom i nektarom je sve teže i teže naći. Širenje gradova, klimatske promene i pesticidi vrše pritisak na najbitniju vrstu na svetu, odgovornu za dobar deo hrane koju svakodnevno jedemo.

Foto: Anđela Kovljenić

Povodom Svetskog dana pčela koji se obeležava danas, 20. maja, ove godine u Srbiji se pokreće “Incijativa za medonosne bašte“. Grupa organizacija, udruženja, institucija, pčelara, naučnika, aktivista za zaštitu životne sredine, građana i građanki želi da pomogne pčelama kroz negovanje i zasnivanje površina sa medonosnim biljkama, kao i postavljanja košnica na teritoriji Beograda. Oni pozivaju na akciju pomoći pčelama i drugim oprašivačima, tako što ćemo im ponuditi svoje otvorene prostore, bilo velike ili male, za raznolike biljke koje cvetaju i hrane ih.

Udruženje Ekonaut, jedno od pokretača inicijative, zato je sastavilo kratku informativnu publikaciju sa 100 biljaka za pčele, da bi svako odabrao prave biljke prema svojim mogućnostima i lako se priključio inicijativi koja planira da do jeseni animira što veći broj ljudi, kompanija, udruženja, škola i svih ostalih voljnih da se priduže ovom poduhvatu kroz različite programe u oblasti baštovanstva i pčelarstva.

Ako imate zelenu površinu koju želite da pretvorite u utočište za pčele, tim pejzažista i baštovana će vam ime ove inicijative pomoći da jednolični travnjak pretvorite u baštu koja je raj za pčele, leptire i druge korisne insekte, a ujedno i više ekonomski održiva. Tokom poslednje decenije u svetu je održavanje površina sa različitim višegodišnjim biljkama umesto travnjaka postalo trend koji doprinosi lokalnom biodiverzitetu i zahteva manje vode jer su u pitanju biljke otporne na sušu ili poplave, koje su sve češće zbog klimatskih promena.

Foto: Anđela Kovljenić

Svako ko već ima nek površinu s elementima medonosne bašte može se pridružiti inicijativi preko društvenih mreža i čestvovati od 1. juna do 1. septembra u nagradnom konkursu pod nazivom #medonosnabasta. Svi koji budu delili svoje iskustvo i fotografije konkurišu za prigodne baštovanske i pčelarske poklone. Pravila i uslovi će biti objavljeni 1. juna preko profila pokretača inicijative na društvenim mrežama.

Udruženje Ekonaut iz Beograda je ovu inicijativu pokrenulo u saradnji sa Ambasadom Švedske u Srbiji i ostalim partnerima zainteresovanim za dobrobit pčela u Srbiji: Savez pčelarskih organizacija Srbije, WWF – Svetska organizacija za zaštitu prirode, Nova iskra – kreativni hab i prostor za zajednički rad, MN Studio – pejzažni arhitektonski biro, Pčelarsko gazdinstvo Slađan Simonović, kreativna agencija “Kreativa Unlimited”, udruženja “Beogradski festival cveća” i “Supernatural” i projekat “Divlji Beograd” . Deo programa “Inicijative za medonosne bašte” se odvija uz podršku Sekretarijata za zaštitu životne sredine grada Beograda.

“Nažalost, broj pčela se drastično smanjuje zbog različitih razloga, od promena korišćenja zemljišta, intenzivne poljoprivrede, upotrebe pesticida, uništavanja prirodnih staništa do klimatskih promena. Visoke temperature, promena vremenskih prilika tokom godišnjih doba i ekstremni vremenski događaji stvaraju probleme pčelama. Ako se ovaj trend nastavi, cena našeg voća i povrća mogla bi značajno da poraste, hranljivi usevi će sve više biti zamenjeni usevima poput pirinča, kukurza i krompira, što će rezultovati neuravnoteženom ishranom i manjom količinom hrane”, izjavila je Duška Dimović iz WWF-a.

Da biste napraviili svoju baštu ili bilo kakvu zelenu površinu prilagođenu pčelama, potrebno je da vaša zelena površina ima sledeće elemente:

  • Biljke koje obezbeđuju nektar i polen;
  • Sunčano područje bez velikog uticaja vetra;
  • Velike „mete oprašivača“, zone sa autohtonim ili neinvazivnim biljkama;
  • Kontinuirano cvetanje tokom vegetacije;
  • Eliminisan ili minimiziran uticaj pesticida i insekticida;
  • Vodenu površinu ako je moguće ili pojilicu za insekte.
Foto: Anđela Kovljenić

Ako želite da preuzmete aktivniju ulogu u očuvanju pčela i želite da naučite više o pčelarstvu bilo kao hobiju ili profesiji, možete proći i pčelarsku obuku u trajanju od tri meseca u okviru škole urbanog pčelarstva „BeeConnected“ koja se održava u Beogradu u organizaciji Ekonauta i Pčelarskog gazdinstva Slađan Simonović.

Društveno odgovorne kompanije ili stambene zajednice Beograd takođe mogu da podrže projekat urbanog pčelarstva i pčele u gradu, tako što će usvojiti košnice u svom otvorenom prostoru, kao što je, na primer, krov ili druga površina sa potrebnim uslovima, tako da ne predstavlja opasnost ni za pčele ni za ljude. Svoje prostore za potencijalne pčelinjake takođe možete prijaviti kontaktirajući udruženje Ekonaut, čiji će pčelari proceniti na koji način možete da dobijete svoj urbani pčelinjak.

Primer multifunkcionalne medonosne bašte

Primer jedne takve bašte se može naći u centru Beograda, u ulici Gavrila Principa u okviru Nove iskre u Savamali. Nastala je pre nekoliko godina, na samo 100 m2 nekada zapuštenog prostora. U njoj sada raste više od 70 različitih vrsta biljaka, sa ciljem da se podstakne lokalni biodiverzitet. Ova bašta je primer održivog dizajna i uređenja otvorenog prostora.

Uz sve to, zeleno okruženje blagotvorno utiče i na ljude, pružajući iskustvo uživanja u prirodi i mesto za relaksaciju i inspiraciju. Biljke u ovoj bašti iz godine u godinu posećuju različite vrste pčela i leptira koje ne očekujete u blizini autobuske stanice u jednom od najzagađenijh delova Beograda.

Beogradski med ili da li je urbani med siguran za ljudsku upotrebu?

Foto: Anđela Kovljenić

Rezultati ispitivanja uzoraka urbanog meda sa područja Beograda, iz košnica koje udruženje Ekonaut održava za jednu društveno odgovornu kompaniju sa Novog Beograda, dostavljeno je laboratoriji za ispitivanje autentičnosti hrane InnovaLab koja je osnovana pri Hemijskom fakultetu u Beogradu.

“Pokazalo se da ispitivani uzorak u potpunosti zadovolјava parametre kvaliteta meda saglasno odgovarajućoj nacionalnoj i evropskoj legislativi i da je prema sadržaju kontaminenata (rezidua pesticida i teških metala) bezbedan za konzumiranje. Ranija ispitivanja većeg broja uzoraka urbanog meda sa podrčja Beograda pokazala su da je beogradski med bezbedan i prema sadržaju policikličnih aromatičnih uglјovodonika koji nastaju pri sagorevanju. Visok kvalitet ispitivanog uzorka meda ukazuje na visok potencijal Beograda za razvoj urbanog pčelarstva koje je u ekspanziji širom Evrope”, izjavila je prof. dr Dušanka Milojković-Opsenica sa Hemijskog fakulteta u Beogradu.

Urbano pčelastvo kao globalni trend i pozitivan PR za društveno odgovorne kompanije kod nas

Ovaj model pčelarstva je prepoznat u mnogim razvijenim urbanim sredinama, kao dobar način obogaćivanja lokalnog biodiverziteta, ali i kao društveno odgovorna kampanja koja privlači pažnju javnosti i senzibiliše je za probleme životne sredine.

Foto: Anđela Kovljenić

Od 2018. godine, u Beogradu se sprovodi „BeeConnected“ – Ekonautov projekat iz domena urbane ekologije, kao i škola pčelarstva koja se bavi iznajmljivanjem i održavanjem košnica za društveno odgovorne kompanije, pojedince ili druge subjekte koji imaju želju i potrebne preduslove da na svom prostoru naprave pčelinjak uz stručnu pomoć i održavanje „BeeConnected“ tima.

Istorija Svetskog dana pčela

Da bi podigle svest o važnosti oprašivača, pretnjama s kojima se suočavaju i njihovom doprinosu održivom razvoju, Ujedinjene nacije su 20. maj odredile kao Svetski dan pčela. Tog dana rođen je 1734. godine Slovenac Anton Janša, začetnik modernog pčelarstva.

Maj je izabran i kao mesec za Svetski dan pčela, zato što je na severnoj hemisferi potreba za oprašivanjem najveća u tom periodu, dok je na južnoj hemisferi vreme za berbu meda i pčelinjih proizvoda.

Cilj slavljenja ovog dana je jačanje aktivnosti usmerenih na zaštitu pčela i drugih oprašivača, koje bi značajno doprinele rešavanju problema vezanih za globalno snabdevanje hranom i eliminisanju gladi u zemljama u razvoju.

Za kraj pokretači “Inicijative za medonosne bašte” poručuju: “Ako želimo pomoći ovim korisnim insektima da poboljšaju svoje zdravlje i broj tako da mogu nastaviti sa svojim važnim poslom, dozvolimo im da imaju što više izvora hrane! Zato što smo mi ljudi direktno odgovorni za nestanak njihovih staništa i današnji siromašan izbor pčelinje paše. Najbolje bi bilo i za nas i za pčele i pčelare da se med i drugi pčelinji proizvodi kupuju od lokalnih pčelara i na taj način ih podržimo njihovom plemenitom poslu i budemo sigurni da med koji kupujemo nije falsifikovan, kao što je često slučaj sa medom koji se nalazi u supermarketima.”

Izvor: Ekonaut

Javni uvid u Predlog Uredbe o proglašavanju posebnih rezervata u Hrvatskoj

Foto: Ministarstvo zaštite okoline i energetike Hrvatske
Foto: Ministarstvo zaštite okoline i energetike Hrvatske

Ministarstvo zaštite okoline i energetike izradilo je Predlog Uredbe o proglašavanju posebnih rezervata “Modro oko i jezero Desne”, “Ušće Neretve” i “Kuti”.

Zaštita ovih područja u kategoriji posebnog rezervata od posebnog je interesa za Republiku Hrvatsku čime se na taj način ostvaruju preduslovi za dugotrajno očuvanje močvarnih ekosistema i njegove bioraznolikosti, pejzažne i geološke raznolikosti. Najveće bogatstvo i raznolikost faune odnosi se na svet ptica, a na ušću Neretve i riba. U dolini Neretve redovno se pojavljuje preko 150 vrsta ptica, a ukupno ih je zabeleženo preko 300 vrsta. Od toga, 65 vrsta se smatra ciljnim vrstama područja ekološke mreže Delta Neretve (HR1000031). Kao najveći kompleks trski u Republici Hrvatskoj, celo područje delte Neretve važno je i kao odmorište tokom seobe ptica prema Africi, kao i za zimovanje ptičjih populacija iz severoistočne i srednje Europe.

Za javni uvid u Pjedlog Uredbe o proglašavanju posebnih rezervata „Modro oko i jezero Desne“, „Ušće Neretve“ i „Kuti“ dostupna je sledeća dokumentacija:

1. Obaveštenje o javnom uvidu 
2. Predlog Zakona
3. Stručna podloga
4. Kartografski prikaz (GIS pregled – Bioportal)
5. Geodetska podloga

Izvor: Ministarstvo zaštite okoline i energetike Hrvatske

Višestruka primena emajliranih rezervoara izuzetne otpornosti

Photo: Witkowitz

Kad za jednu kompaniju čujete da je osnovana 1828. godine i da se 85 odsto njihovih proizvoda izvozi širom sveta, to su činjenice koje ulivaju poverenje. Reč je o čuvenoj češkoj korporaciji Witkowitz, koja, osim što baštini gotovo dva veka tradicije, ima i novo ruho. Jedna od kompanija iz njenog sastava koja danas nosi ime Witkowitz ENVI isporučuje proizvode za tržišta koja su u intenzivnom razvoju, kao što su oblasti zaštite vodnih resursa i životne sredine. Osnovu njihovog proizvodnog programa čine rezervoari velikog kapaciteta od emajliranog, nerđajućeg i plastificiranog čelika. Iskusni tim ove kompanije odgovoran je za dizajn, proizvodnju, ugradnju, rekonstrukciju i održavanje postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda (PPOV), stanica za biogas i skladišta tečnih đubriva, kao tehnoloških celina baziranih na vlastitim rezervoarima.

Premda obrada metala predstavlja tradiciju matične kompanije, do povratka na industrijsku scenu došlo je sa burnim razvojem tehnologije u drugoj polovini 20. veka, koji je uneo promene u sve sfere života. Međutim, one nisu isključivo donele boljitak, već su ostavile i duboke tragove u vidu zagađenja prirode, nedostatka pitke vode i enormnog povećanja količine otpada. Za to vreme, potrebe za energijom, naročito kvalitetnom i čistom, višestruko su se uvećale. Kao odgovor na ove zahteve, koji je nametao drugačiji strateški razvoj, nastao je proizvodni program koji pokriva Witkowitz ENVI, kao novi deo kompanije od 1966. godine.

Emajlirani rezervoari iz ovog pogona postaju sinonim za uspeh i osnova za postepeno osvajanje modernih tehnoloških rešenja u preradi otpadnih voda, skladištenju bioloških otpada i đubriva, a na kraju i u oblasti proizvodnje biogasa i električne energije. Sa Vladimirom Sitom, generalnim direktorom i predsednikom Upravnog odbora firme Witkowitz ENVI A.S, razgovarali smo o tehnološkim rešenjima koja dolaze iz kompanije Witkowitz ENVI.

EP: Zahvaljujući veoma dugoj istoriji u oblasti metalurgije, a pod uticajem savremenih zahteva za očuvanjem životne sredine, osvojili ste proizvodnju rezervoara od emajliranih limova koji već decenijama predstavljaju vaš strateški proizvod. Koliki je opseg njihove primene i u kojim granama industrije se najviše koriste?

Foto: Witkowitz

Vladimir Sita: Emajliranje čelika se vrši na temperaturama višim od 800 °C, pri čemu se površina čelika prekriva dvostrukim slojem rastopljenog stakla. Na taj način se obezbeđuje dugotrajna zaštita površine čelika i emajlirani rezervoari drže vodu kao staklena čaša. Što se kvaliteta tiče, to je neprevaziđen način za skladištenje vode i mnogih agresivnih tečnosti i materijala. Upravo to je emajliranim rezervoarima osiguralo mesto na tržištu.

Ovom proizvodnjom se bavimo duže od 50 godina, stoga ne čudi da više od 10.000 rezervoara sa našim starim i novim logom možete videti širom sveta. Nadzemni rezervoari pokriveni staklom imaju širok spektar primene. Mogu se koristiti u poljoprivredi, industriji, vodoprivredi i energetici. U našim rezervoarima i silosima mogu se čuvati tečni i rasuti materijali. Visoka varijabilnost dizajna omogućava jednostavno uklapanje dodatne opreme u danas rasprostranjene, gorenavedene tehnološke celine.

Osim za čuvanje pitkih i i otpadnih voda, muljeva i kišnice, rezervoari su namenjeni i za skladištenje tečnih izlučevina goveda, svinja, kao i raznih industrijskih voda, za skladištenje suspenzija, silaže, sena i dr. Pogodni su i za skladištenje krečnjaka, cementa, letećeg pepela, biomase, šljunka, soli, čađi i drugih materijala.

EP: Koje kompanije već koriste nadzemne rezervoare Witkowitz u Evropi i u svetu?

Vladimir Sita: Proizvode isporučujemo i direktno krajnjim kupcima, ali veliki deo postrojenja niče na osnovu dugogodišnje saradnje sa multinacionalnim kompanijama koje na svim kontinentima rešavaju problem nedostatka pitke vode ili prečišćavanja otpadnih voda. Među našim klijentima su VEOLIA, SUEZ, SYMBIONA, AES Arabia, AQUARIUS, Tank Team, Gruppo Asham, Nijhuis Ind, Monostore, Agrofert, Hydrotech i brojni drugi. Na našim internet stranicama postoji interaktivna mapa na kojoj je moguće pronaći hiljade mesta gde su takvi projekti realizovani. Takođe, posetiocima sajta je na raspolaganju i foto-dokumentacija za pojedine objekte. Nekoliko stotina rezervoara za vodu je ugrađeno samo u arapskim zemljama, iako veliki broj postoji i u Meksiku, Maleziji, severnoj Africi, u Kini, Španiji, Poljskoj, Rusiji, Francuskoj, Bugarskoj i Hrvatskoj. Dakle, prisutni smo od Vladivostoka do Čilea. Baš u čileanskom gradiću Osorno nalazi se naša najudaljenija referenca. Ovo mesto i oblast Vitkovice, u kom je smeštena naša proizvodnja, deli čak 13.407 km.

EP: U čemu se sastoji najveća komparativna prednost vaših proizvoda u odnosu na ponudu na tržištu?

Vladimir Sita: Montažna konstrukcija rezervoara napravljena je od prefabrikovanih delova, što omogućava veoma brzu gradnju i, samim tim, optimalno vreme završetka celog projekta. Transport rezervoara u rasklopljenom stanju je veoma lak i jednostavan, budući da je sve u paletama i kontejnerima. Potrebna je mala površina za izgradnju rezervoara, što mahom podrazumeva pojas širine 1,5 m oko zidova rezervoara. U poređenju s betonskim rezervoarom, naš ima malu težinu. Takođe, lako se obavlja i inspekcija rezervoara nakon instalacije i tokom ispitivanja. Ugradnja ovih rezervoara ne zahteva mehanizaciju. Potrebni su jedino viljuškar ili kran za istovar. Ponekad je neophodan i kran za montažu posebnih krovova.

Montaža se vrši pomoću vlastite tehnologije za dizanje sa temelja, što znači da se sve vreme radi u nivou zemlje i da je gotovo u potpunosti izbegnut rad na visini. To smanjuje rizik od povreda na gradilištu. Dizajn rezervoara može se prilagoditi postavljanju tehnološke opreme, kao što su pumpe, mešalice i dr. Modifikacija, ponovna montaža usled havarije ili preseljenja već izgrađenog rezervoara izvode se veoma brzo. Jednostavna je i popravka oštećenih delova rezervoara, a demontaža se izvodi brzo i jeftino. Nakon isteka roka trajanja rezervoar se može reciklirati – materijal se može prodati kao čelični otpad, za razliku od betona koji ostaje kao balast.

Imamo brojna iskustva sa ugradnjom rezervoara širom sveta i u različitim ekstremnim uslovima. Povezanost stakla i čelika postignuta je topljenjem na visokim temperaturama, što čini ove rezervoare vrlo izdržljivim. Planirani radni vek rezervoara je najmanje 30 godina, a pojedini su služili više od 40 godina.

Rezervoare odlikuje izuzetna otpornost na skladištenje, čak i izrazito agresivnih supstanci, u poređenju sa betonima ili rezervoarima od plastificiranih čeličnih ploča. Emajlirani čelični rezervoari su otporni čak i u ekstremnim morskim uslovima. Emajl je otporan na većinu baza, kiselina i organskih rastvarača i na njega ne utiču materije iz raznih emisija. Upotrebljivi su za sve sadržaje pH vrednosti u rasponu 3–12.

Ne postoji potreba za ponovnim bojenjem rezervoara. Površina je otporna na sve abrazivne materijale sa specifičnom tvrdoćom manjom od 6 ili 7 (staklo ima tvrdoću 7). Nemoguće je izgrebati površinu metalnim predmetima (nožem ili drugim čeličnim alatima), a neželjeni grafiti ili boje u spreju lako se uklanjanju sa emajlirane površine.

EP: Budući da se u ovim emajliranim rezervoarima može skladištiti pitka i slana voda, kao i različite vrste otpadnih voda, nije neobično što ste u ponudu uvrstili i vlastita postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda. Koje su najveće prednosti ove tehnologije?

Foto: Witkowitz

Vladimir Sita: Pošto smo osvojili proizvodnju emajliranih rezervoara, razvoj društva i rast potrebe za prečišćavanjem otpadnih voda doveli su do masovne izgradnje postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u blizini gradskih naselja. Radili smo godinama svoje sisteme za prečišćavanje kao što je Hydrovit, ali danas se dizajn PPOV uvek prilagođava potrebama klijenta. Imamo vlastiti tim za dizajn i realizaciju na terenu.

Osnovu postrojenja za prečišćavanje većinom je činio biološki trostruki (odnosno, dvostruki) rezervoar koji se sastoji od koncentrično postavljenih rezervoara izrađenih od emajliranih limova: rezervoar mulja, rezervoar za aktivaciju i rezervoar za taloženje. Aktivacioni rezervoar je tehnološki korišćen u procesu pred-denitrifikacije (D-N) ili regeneracije mulja (R-D-N), kao procesnim varijantama prilikom uklanjanje azota. Kompjuterski kontrolisana aeracija se koristila za prozračivanje rezervoara. To je aeracija najfinijim mehurićima, što garantuje visoku efikasnost i niske troškove rada.

Novi milenijum donosi nova pravila. Radi se prema zahtevima investitora i lokalnih potreba za tehnologijom, a prema meri koju diktiraju proizvodni procesi i dostupni materijali. Osim pomenutih, postrojenja mogu biti linijska i višelinijska, a ne samo da mogu obezbediti prečišćavanje vode, već često obuhvataju i energetsku obradu mulja.

EP: Šta se dešava sa muljem koji ostaje kao nusproizvod prečišćavanja?

Vladimir Sita: Mulj iz PPOV je danas veoma aktuelna tema. Način postupanja sa muljem zavisi od aktuelnih nacionalnih propisa. Poslednjih godina u Evropskoj uniji postoji tendencija pooštravanja normi vezanih za tretman mulja.

U Češkoj je za PPOV do 50 000 EO uobičajeno da se mulj koji se formira u taložnoj komori (ispred PPOV) i višak mulja iz sekundarnog taložnika odvode u rezervoar mulja gde se mešaju i stabilizuju kako bi se sprečila slobodna biološka razgradnja. Razdvajaju se čvrsta i tečna frakcija, vodeni deo se vraća u proces prečišćavanja, a čvrsti deo se nakon higijenskog tretmana i zgušnjavanja izbacuje u polja kao đubrivo.

U Češkoj se muljevi iz velikih PPOV (preko 50 000 PE) nakon neophodne obrade odvoze na deponije. Poslednjih godina sve se više koriste postrojenja za spaljivanje mulja (sušenje, pečenje i dr). Nakon sušenja i obrade, masa se može dodavati kao agregat u betone (u vidu granula), koristiti kao gorivo u cementarama i visokim pećima ili dodati u đubrivo (prethodno samlevena).

Mulj se svuda tretira ili likvidira u skladu sa važećim zakonodavstvom i logična je optimizacija njegove dalje obrade radi smanjenja troškova. Unutar same EU postoji više različitih propisa i rešenja. Dosta država EU ima obavezu uklanjanja teških metala i antibiotika iz mulja, a mnoge zemlje imaju zahteve i za kompletnim spaljivanjem muljeva. Kriterijumi će biti sve stroži!

Intervju vodila: Tamara Zjačić

Ceo tekst pročitajte u novom broju Magazina Energetskog portala PRIRODNI RESURSI, mart-maj, 2020.

Šta je Veliki solarni minimum i kako utiče na Zemlju?

Foto-ilustracija: Unsplash (Sebastien Gabriel)

Sunce, koje pruža pravu količinu svetlosti i toplote za život na planeti Zemlji, prolazi kroz faze i promene, a sada je u fazi manje aktivnosti koja se naziva “solarni minimum”.

Sunce ima redovne intervale od 11 godina od vrhunca energetske aktivnosti, s više sunčevih “pega” i “baklji”, do minimuma aktivnosti, kada je mnogo mirnije, što znači manje tih pojava i manje isijavanja energije.

Naučnici iz Agencije Sjedinjenih Američkih Država za svemir NASA-e kažu da je Sunce sada u fazi nazvanoj “Veliki solarni minimum”, prenela je američka TV CNN.

Foto-ilustracija: Unsplash (Jordan Wozniak)

“Veliki solarni minimum” se poslednji put dogodio između 1650. i 1715. godine, a taj period je na Zemljinoj severnoj hemisferi nazvan “Malo ledeno doba”. Zime su bile mesecima duže nego inače i veoma hladne, leta kratka i jedva mlaka, padalo je mnogo snega i kiše, žetve i berbe su bile slabe, a glad i bolesti velike.

“Tada je kombinacija hlađenja izazvanog prašinom u atmosferi Zemlje od aktivnosti vulkana, i niske aktivnosti Sunca, proizvela pad temperature na tlu”, piše u blogu NASA-e o globalnoj promeni klime.

Ali, sadašnji “solarni minimum” neće izazvati još jedno takvo ledeno doba, kaže NASA, a to je verovatno posledica klimatskih promena.

“Zagrevanje atmosfere zagađujućim gasovima od potrošnje fosilnog goriva šest je puta veće od mogućeg višedecenijskog hlađenja od dugotrajnog ‘Velikog solarnog minimuma'”, kaže NASA.

“Čak i ako bi ‘Veliki solarni minimum’ trajao čitav vek, temperatura u svetu bi rasla” kao posledica takozvanog efekta staklene bašte, izazvanog aktivnošću čoveka.

Naučnici su znali da dolazi sadašnji “solarni minimum” jer je to deo redovnog Sunčevog ciklusa: Sunčeve pege su bile na vrhuncu 2014. godini, a minimum je, po podacima NASA-e, počeo 2019. godine.

Sunce proizvodi pojave nazvane “vreme u svemiru” nalik meteorološkom vremenu, na Zemlji, tako što izbacuje čestice i kosmičke zraka kroz čitav Sunčev sistem. Snažno magnetizovane Sunčeve pege oslobađaju “Sunčeve baklje” koje mogu da šalju “rendgenske”, Iks-zrake i ultraljubičasto zračenje na Zemlju.

Čak i kada je Sunce mirno tokom “solarnog minimuma”, aktivno je na druge načine, poput “koronalnih rupa” koje se otvaraju u Sunčevoj atmosferi “koroni”, šaljući blistave tokove energijom nabijenih čestica koje jure kroz Sunčev sistem nošene jakim “Sunčevim vetrom”.

Kao i “Sunčeve baklje”, ti tokovi čestica tokom “solarnog minimuma” mogu poremetiti telekomunikacije i sistem navigacije GPS koji rade pomoću satelita u orbiti Zemlje.

“Te rupe u Sunčevoj koroni vidimo tokom čitavog solarnog ciklusa, ali tokom ‘solarnog minimuma’ one mogu trajati dugo šest meseci ili više”, rekao je Din Pesnel iz Solarne dinamičke opservatorije u Svemirskom centru NASA-e “Godar”.

Tokom “solarnog minimuma” upravo zbog male aktivnosti Sunca, s raznih strana u svemiru do gornje atmosfere Zemlje stiže više no obično čestica nabijenih energijom, zvanih “galaktički kosmički zraci”, nastalih eksplozijama širom naše galaksije Mlečni put.

Objašnjenje za to je da “tokom ‘solarnog minimuma’, Sunčevo magnetno polje slabi i zato daje manje zaštite od tih kosmičkih zraka”, rekao je Penel i dodao da “to može povećati opasnost po astronaute u orbiti Zemlje”.

Ove nedelje je NASA na poruke na Tviteru ljudi zabrinutih zbog “solarnog minimuma”, odgovorila da “Sunce prolazi kroz redovne cikluse velike i male aktivnosti, što utiče na učestalost pojava ‘svemirskog vremena’, ali nema velikog uticaja na klimu na Zemlji, čak i dug period minimuma ne bi imao znatniji uticaj na temperaturu u svetu”.

Ovaj “solarni minimum” je na završetku tekućeg, “24. solarnog ciklusa”. Za sada se prognozira da će vrhunac narednog, “25. solarnog ciklusa” biti u julu 2025. godine, po podacima Uprave SAD za okeane i atmosferu (NOAA).

Podatke o aktivnosti Sunca NASA prikuplja i osmatračkom solarnom sondom “Parker” koju je lansirala 2018. godine. Ta sonda se približila Suncu više nego bilo koja druga, i neki od njenih prvih prolazaka pored Sunca doneli su niz ranije nepoznatih podataka o njegovoj aktivnosti.

“Parker” će tokom sedmogodišnje misije obleteti Sunce 21 put i 2024. godine mu se približiti na 6,3 miliona kilometara.

Iako to izgleda kao veoma daleko, istraživači kažu da je to zapravo isto kao kada je na fudbalskom terenu lopta na samo 3,5 metra od gola, zaključuje CNN.

Izvor: Zelena Srbija

AERS dala saglasnost na Pravila o radu transportnog sistema za prirodni gas Gastrans

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Savet Agencije za energetiku Republike Srbije je doneo odluku o davanju saglasnosti na Pravila o radu transportnog sistema za prirodni gas Gastrans Novi Sad na sednici održanoj 15. maja 2020. godine, kojima se uređuju odnosi između operatora i korisnika transportnog sistema koji će ići kroz Republiku Srbiju i biti povezivan na bugarski i mađarski nacionalni gasovodni sistem.

Predlog ovih Pravila dostavljen je 13. aprila 2020. godine Agenciji za energetiku Republike Srbije radi pribavljanja saglasnosti. Pre toga, Gastrans je predlog Pravila o radu transportnog sistema stavio na javnu raspravu, koja je održana u periodu od 10. septembra do 10. oktobra 2019. godine. Nakon završetka javne rasprave pojedine odredbe pravila su korigovane sa ciljem da se usklade sa Zakonom, Konačnim aktom o izuzeću, odredbama mrežnih pravila Evropske unije, za koje se Srbija kao članica Energetske zajednice obavezala da će ih primeniti, kao i sa komentarima koji su pristigli tokom javne rasprave.

Ovim Pravilima se prava i obaveze operatora transportnog sistema i korisnika uređuju tako da se omogući racionalan razvoj i efikasno korišćenje sistema, kao i slobodan pristup i ravnopravan položaj korisnika sistema. Osnovna pitanja koja su uređena pravilima su: pristup transportnom sistemu, raspodela kapaciteta na ulaznim i izlaznim tačkama sistema (za vremenske periode do godinu dana), rad, održavanje i razvoj transportnog sistema, izveštavanje i objavljivanje podataka.

Gastrans ima obavezu da ova Pravila objavi na svojoj internet stranici.

Izvor: Agencija za energetiku Republike Srbije

Podgorica gradi novu kanalizaciju u sklopu projekta za prečišćavanje otpadnih voda

Foto: Glavni grad Podgorica

Gradonačelnik Podgorice dr Ivan Vuković sa saradnicima i predstavnici izvođača radova, juče, 19. maja, na Koniku su ozvaničili početak izgradnje sekundarne kanalizacione mreže, koja predstavlja kontinuitet aktivnosti na realizaciji projekta sakupljanja i prečišćavanja otpadnih voda Podgorice koji Glavni Grad realizuje u saradnji sa domaćim i međunarodnim partnerima.

Zamenik gradonačelnika Časlav Vešović izrazio je uverenje da građani Podgorice dele zadovoljstvo uprave Glavnog grada zbog činjenice da Podgorica uprkos brojnim izazovima nastavlja sa dinamičnim razvojem.

Foto: Glavni grad Podgorica

„Juče smo počeli sa gradnjom primarnog kolektora, danas je to slučaj sa sekundarnom mrežom, već sutra otvaramo deo bulevara između Podgorice i Tuzi. Odmah nakon praznika ćemo stvarati sve neophodne pretpostavke da što pre počnemo sa gradnjom Baku ulice u MZ ‘Prvi maj’, Ulice 18. jula u Momišićima, Miloja Pavlovića u Gornjoj Gorici i drugih saobraćajnica”, saopštio je Vešović, najavljujući da će ubrzo krenuti popločavanje ulica u Staroj varoši, tako da praktično neće biti dela Podgorice u kojem se neće realizovati neka značajnija investicija.

Vešović je naglasio da će izgradnji sekundarne mreže u narednom periodu najbolje svedočiti građani Konika, Zlatice, Maslina, Zagoriča, jer će u tim delovima Podgorice biti postavljena sekundarna mreža u dužini od gotovo 20 km i stvoreni uslovi da se oko 1.500 domaćinstava veže na novu kanalizaciju.

„Pred upravom Glavnog grada i Vodovoda i kanalizacije su obaveze koje se odnose na realizaciju i preostala dva segmenta sistema za prečišćavanje otpadnih voda, pre svega da u narednih nekoliko nedelja dovršimo proceduru pregovaranja i zaključenja ugovora za izgradnju novog mosta na Morači u okviru kojeg će biti postavljen i deo kolektora i da iskoristimo nizak vodostaj, da tokom leta počnemo sa fizičkom realizacijom i tog segmenta sistema za prečišćavanje otpadnih voda. Ono što je najvažnije, i što verujem da ćemo postići u narednih nekoliko nedelja, jeste da dovršimo procedure oko raspisivanja predkvalifikacionog javnog poziva za samo postrojenje koje će biti međunarodnog karaktera i gde očekujemo veliko interesovanje kredibilnih kompanija iz Evrope i sveta“, zaključio je Vešović.

“Danas svedočimo početku radova na izgradnji sekundarne mreže, odnosno jednog veoma važnog segmenta za buduću održivost kompletnog projekta sakupljanja i prečišćavanja otpadnih voda. Naš plan je da u narednih 15-18 meseci izgradimo 18 km sekundarne mreže”, istakao je direktor Vodovoda Filip Makrid. On je podsetio da je projekat fazno podeljen na severni i južni deo, tako da južni segment, u ukupnoj dužini od 9 kilometara, od čega 5,7 km pripada Koniku, realizuje firma “Toškovići” i naglasio da je jako važno što su izvođači radova dostavili dinamičke planove za svaku saobraćajnicu posebno, te da će u skladu sa pravilima struke radovi biti kvalitetno izvedeni.

Foto: Glavni grad Podgorica

“Ako je sistem za prečišćavanje otpadnih voda jedan od najvažnijih projekta u modernoj istoriji Podgorice, sigurno je izgradnja sekundarne kanalizacione mreže u okviru tog projekta na teritoriji mesne zajednice Konik jedan od najznačajnijih infrastruktrunih projekata kada je u pitanju povećanje kvaliteta života građana u ovom delu grada”, istakao je predsednik Mesne zajednice “Konik” Andrija Čađenović.

On je saopštio da se izgradnjom oko 6 km sekundarne kanalizacione mreže rešava jedno od najznačajnijih životnih pitanja građana i izrazio zahvalnost u ime mesne zajednice i građana Konika upravi grada, gradonačelniku sa saradnicima, što su prepoznali značaj rešavanja ovog problema i uvrstili ga među prioritete.

„Pored realizacije ovog projekta Konik će tokom ove godine biti veliko gradilište“, najavio je Čađenović, dodajući da će se u narednom periodu izgraditi nekoliko sportskih terena, asfaltirati veliki broj saobraćajnica i ugraditi nova javna rasveta, a sve u cilju povećanja kvaliteta života građana Konika”, zaključio je Čađenović.

Izvor: Glavni grad Podgorica

Naftne kompanije planiraju izgradnju prve mreže za hvatanje i skladištenje ugljenika na svetu

Foto-ilustracija: Unsplash (Marc Rentschler)
Foto-ilustracija: Unsplash (Marc Rentschler)

Veliki svetski proizvođači nafte i gasa “Equinor”, “Shell” i “Total” ulažu gotovo 633 miliona evra u polarnu svetlost.

“Polarna svetlost” je zapravo naziv njihovog zajedničkog projekta izgradnje prve mreže za hvatanje i skladištenje ugljenika na svetu koji će sprovesti u okviru javno privatnog partnerstva sa norveškom vladom.

Ugljen-dioksid, prikupljen iz industrijskih postrojenja u Norveškoj, biće transportovan brodom u terminal na zapadu zemlje, a potom će u tečnom stanju kroz cevovod biti “upumpavan” na lokaciju u Severnom moru na više od 3.000 metara ispod morskog dna. Tamo  će biti trajno pohranjen.

Svrha “Polarne svetlosti” je da dokaže da je moguće bezbedno upravljanje i uklanjanje zagađujućeg gasa.

Projekat će se sprovoditi u fazama. Tokom prve gradiće se kapacitet za prenos, ubrizgavanje i odlaganje do 1,5 miliona tona štetnog gasa godišnje, najavljeno je. “Polarna svetlost” je nastala kao rezultat ambicija norveške vlade da do 2024. godine na svojoj teritoriji razvije lanac za hvatanje i skladištenje ugljenika. S tim na umu, vlada je 2016. godine objavila studije izvodljivosti za imlementaciju ove tehnologije za dekarbonizaciju privrede, a trenutno su u toku poslednja ispitivanja.

U planu je proširenje infrastrukture po čitavom kontinentu. Polazište projekta je Norveška zbog njenog dugogodišnjeg iskustva u skladištenju ugljenika. Decenijama unazad, nacije bogate naftom i gasom, poput nje, bave se istraživanjem i razvojem projekata za neutralizaciju negativnog efekta eksploatacije fosilnih goriva.

Ova nordijska zemlja koja nije članica Evropske unije, ali je usko povezana s njom, obavezala se da će do 2030. godine smanjiti emisiju štetnih gasova za najmanje 50 odsto u odnosu na 1990. godinu.

Jelena Kozbašić

 

Akcija uređenja Eko-centra „Karapandža“ i fazanerije „Ristovača“

Foto: JP "Vojvodinašume"
Foto: JP “Vojvodinašume”

Eko-centar „Karapandža“, koji se nalazi u sastavu Specijalnog rezervata prirode „Gornje Podunavlje“, otvoren je za sve posetioce svakog dana, u periodu od 10 do 18 sati.

Kako bi boravak u Eko-centru bio što prijatniji, zaposleni u Šumskom gazdinstvu „Sombor“, Šumskom gazdinstvu „Novi Sad“, Direkciji preduzeća i “Vojvodinašume – Turistu”, organizovali su akciju uređenja Eko-centra.

Ograda i mol na Bajskom kanalu dobili su novo ruho. Veliki doprinos aktivnostima dali su i mališani zaposlenih, koji su, po završetku radnog dana, imali priliku da obiđu edukativne staze i upoznaju se sa biljnim i životinjskim svetom koji je zastupljen na teritoriji rezervata.

Kako je JP „Vojvodinašume“ velik i složen sistem koji broji 1.419 zaposlenih, nemaju svi mogućnost, zbog prirode posla, da borave na terenu i upoznaju se sa svim segmentima preduzeća.

Zaposleni u Direkciji i ograncima preduzeća, samoinicijativno su odlučili da daju svoj doprinos uređenju Fazanerije u Ristovači.

Foto: JP “Vojvodinašume”

Bila je ovo i idealna prilika da se kolege iz Sektora za pravne poslove, Sektora komercijale i marketinga, Lovotursa i Sektora finansija, pored kolega šumarskih inženjera, upoznaju sa načinom rada najveće fazanerije u ovom delu Evrope.

Fazanerija se prostire na ukupnoj površini od 34 ha, od čega 29 ha čine volijere za uzgoj i podivljavanje fazana. U fazaneriji je tehnološki zaokružen proces proizvodnje, od volijere sa boksovima za uzgoj i smeštaj sopstvenog matičnog jata, inkubatorske i baterijske stanice, kućice za topli odgoj sa žičanim ispustima i volijere za podivljavanje.

Izvor: JP “Vojvodinašume”

Hrvatska uvodi premije za podsticaj proizvodnje energije iz obnovljivih izvora!

Foto-ilustracija: Pixabay

Vlada Hrvatske je na skorašnjoj sednici usvojila Predlog uredbe o kvotama za podsticaj proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije i visokoefikasnih kogeneracija. To znači, kako je uvodno istakao ministar zaštite okoline i energetike Tomislav Ćorić, početak primene premijskog modela podsticaja proizvodnje iz obnovljivih izvora energije i novog investicionog ciklusa, a sve s ciljem stvaranja niskougljeničnog društva.

Foto-ilustracija: Pixabay

U obrazloženju Uredbe stoji da je stupanjem na snagu Zakona o obnovljivim izvorima energije i visokoefikasnoj kogeneraciji (Narodne novine, broj 100/15, 123/16, 131/17 i 111/18), određeno donošenje Uredbe kojom se utvrđuju kvote za podsticaj proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije i visokoefikasnih kogeneracijskih postrojenja za razdoblje od 2016. do 2020. godine za potrebe sprovođenja aukcije za dodelu tržišne premije i aukcije za podsticaj garantovane otkupne cene. Bez donošenja predmetne uredbe od 1. januara 2016. godine nije bilo moguće dodeliti državnu podršku za podsticaj proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora.

Postojeći sistem državne podrške, iako određen za razdoblje od 2014. do 2020. godine, obuhvata i naredno razdoblje, s obzirom na očekivanu mogućnost realizacije, odnosno izgradnje proizvodnih postrojenja u razdoblju od 2023. do 2026. godine.

Vlada ovu Uredbu donosi na temelju Strategije energetskog razvoja Republike Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050. godinu i Integrisanog nacionalnog energetskog i klimatskog plana za Republiku Hrvatsku od 2021. do 2030. godine (NEKP), donetog na sednici 27. decembra 2019. godine. U njemu su obuhvaćeni nacionalni planovi za obnovljive izvore energije i energetsku efikasnost do 2030. godine u svrhu ispunjavanja ciljeva na koje se Hrvatska obavezala u sprovođenju održive energetske politike i zaštite životne sredine.

U programu podrške je potrebno obuhvatiti i projektovani ulazak pojedinih kvota na godišnjem nivou, što je temelj za određivanje iznosa dodeljenih podsticajnih sredstava.

Kvote određene ovom Uredbom predstavljaju ukupnu priključnu snagu iskazanu u kilovatima (kW) proizvodnih postrojenja i proizvodnih jedinica za koju se mogu sklapati ugovori o tržišnoj premiji i ugovori o otkupu električne energije s garantovanom otkupnom cenom.

Foto-ilustracija: Unsplash

Na temelju predloga kvota iz Uredbe izrađena su i dva programa državne podrške i to jedan po GBER proceduri koji odobrava Ministarstvo finansija za raspisivanje nadmetanja u toj godini, te drugi program koji se upućuje na odobrenje Evropskoj komisiji i koji obuhvaća period od 2020. do 2022. godine, a koji se odnosi na odobrenje raspisivanja aukcije za dodelu tržišne premije. Programe prijavljuje Hrvatski operator tržišta energije (HROTE) kao telo zaduženo za dodelu podrške.

U ispunjenje kvote ulaze i ona postrojenja koja su proglašena inovativnim tehnologijama i koja su dobila podršku za razvoj u okviru Evropske unije te se na njih primjenjuje mogućnost ugovaranja sukladno klasifikaciji iz energetskog odobrenja.

HROTE-u se daje pravo i obaveza da odredi dinamiku otvaranja pojedinih kvota, odnosno da prati dinamiku realizacije projekata.

Iz tog razloga, HROTE sprovodi javnu aukciju za dodelu tržišne premije, odnosno javnu aukciju za sklapanje ugovora o otkupu električne energije garantovanom otkupnom cenom.

U javnom pozivu za auckiju je neophodno definisanje kriterijuma vremenskih projekcija ulaska u sistem podsticaja i početak isplate podsticaja za proizvodna postrojenja dobitnika aukcije, kako bi se ciljevi mogli realizovati na optimalan troškovni način, zaključuje se u obrazloženju.

KVOTE:

Kvote su određene su uzimajući u obzir Strategiju energetskog razvoja Republike Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050. godinu i Integrisani nacionalni energetski i klimatski plan za Republiku Hrvatsku od 2021. do 2030. godine.

Ukupna kvota svih grupa proizvodnih postrojenja za podsticaj proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije i visokoefikasnih kogeneracija, koja doprinosi ostvarivanju ciljeva u proizvodnji električne i toplotne energije iz obnovljivih izvora energije i visokoefikasnih kogeneracija, iznosi 2.265.000 kW.

POJEDINE GRUPE PROIZVODNIH POSTROJENJA – KVOTA:

  • Solarne elektrane instalirane snage veće od 50 kW do uključivo 500 kW – 210.000 kW
  • Solarnne elektrane instalirane snage veće od 500 kW do uključivo 10 MW – 240.000 kW
  • Solarne elektrane instalirane snage veće od 10 MW – 625.000 kW
  • Hidroelektrane instalirane snage do uključivo 50 kW – 4.000 kW
  • Hidroelektrane instalirane snage veće od 50 kW do uključivo 500 kW – 10.000 kW
  • Hidroelektrane instalirane snage veće od 500 kW do uključivo 10 MW – 10.000 kW
  • Vetroelektrane instalirane snage veće od 3 MW – 1.050.000 kW
  • Elektrane na biomasu instalirane snage veće od 50 kW do uključivo 500 kW – 6.000 kW
  • Elektrane na biomasu instalirane snage veće od 500 kW do uključivo 2 MW – 20.000 kW
  • Elektrane na biomasu instalirane snage veće od 2 MW do 5 MW – 15.000 kW
  • Geotermalne elektrane instalirane snage veće od 500 kW – 20.000 kW
  • Elektrane na biogas instalirane snage veće od 50 kW do uključivo 500 kW – 15.000 kW
  • Elektrane na biogas instalirane snage veće od 500 kW do uključivo 2 MW – 30.000 kW
  • Inovativne tehnologije, u skladu sa klasifikacijom proizvodnih postrojenja iz energetskog odobrenja, koje su dobile podršku za razvoj u okviru Evropske unije – 10.000 kW

Izvor: Udruženje OIE Hrvatska

Beogradsko naselje Nova Galenika dobija novu uređenu zelenu površinu

Foto: Wikipedia/Vladimir Bošković

Predsednik opštine Zemun Dejan Matić i načelnica Uprave ove opštine Katarina Zrilić obišli su danas radove na uređenju zelene površine u Ulici Jovana Stojisavljevića 39-41 u naselju Nova Galenika, saopšteno je iz Opštine Zemun.

Foto: Grad Beograd

Budući da su epidemiološke mere u vezi sa sprečavanjem i suzbijanjem koronavirusa još uvek na snazi, predsednik Matić je radnicima podelio zaštitne maske i rukavice i tom prilikom poručio da je Opština Zemun prva opština koja je krenula sa uređenjem urbanih džepova.

“Opštinske službe su evidentirale devastirane površine na teritoriji cele opštine, te smo napravili dogovor sa građanima, uradili kvalitetne projekte i obezbedili sredstva iz budžeta. Već smo uredili zapuštene zelene površine u ulicama Filipa Višnjića, Karađorđevoj, Karlovačkoj, na uglu Krajiške i Kupreške, kao i unutarblokovske površine u ulicama Karađorđev trg i 22. oktobra. Pored ove lokacije u naselju Nova Galenika, građani mogu da očekuju ubrzo završetak radova i u Ulici Svetozara Papića”, rekao je Matić i naglasio da je prioritet ravnomeran razvoj Zemuna.

Predsednik opštine je naveo da se uređuje i lokacija u Zemun polju u Ulici Franje Krča, kao i da je u toku je izrada projekata za uređenje unutarblokovskih površina u Prvomajskoj ulici i za nekoliko lokacija u naselju Batajnica, gde će se raditi zapuštene zelene površine.

“Sve lokacije dogovaramo sa građanima i sadržaji se kreiraju po njihovoj meri. Dakle, to su zelene površine, mali vrtovi i bašte, sa klupama i sadržajima za najmlađe i one nešto starije. Sve zelene površine se rade u skladu sa uslovima koje propisuje JKP ‘Zelenilo – Beograd’, poštujući standarde o bezbednosti dečjih igrališta. Važno nam je da našoj deci omogućimo pristup kvalitetnim rekvizitima, penjalicama, klackalicama, ljuljaškama, spravama za igru i vežbu i da u jednom prijatnom ambijentu provode što više vremena u rekreaciji”, rekao je i zahvalio izvođaču radova koji je i tokom vanrednog stanja, uz poštovanje svih neophodnih mera, bio prisutan na ovoj lokaciji.

Prostor za igru najmlađih u naselju Nova Galenika prostire se na 400 kvadrata, biće opremljen savremenim sadržajima za igru i vežbu, klupama i ozelenjenim površinama, a posebna atrakcija će biti zip-lajn. Radovi će biti završeni do kraja nedelje.

Izvor: Grad Beograd

 

Višak ostataka hrane u restoranima raste, dok se u domaćinstvima smanjuje

Foto-ilustracija: Pixabay

Kako ostaci od hrane imaju tendenciju da se pretvore u veliku količinu otpada, postavlja se pitanje kako se tokom proteklih meseci, kada je sve bilo podređeno vanrednim merama usled pandemije koronavirusa, učestalo naručivanje hrane na kućnu adresu odrazilo na količinu otpada od prehrambenih proizvoda.

Foto-ilustracija: Unsplash (Louis Hansel @shotsoflouis)

Analizu je sprovelo udruženje “Sustainable Restaurant Association” (SRA) uz pomoć usluge odvoženja hrane “Just Eat” u Velikoj Britaniji u decembru, a zatim ponovo u aprilu, proučavajući na koji način su se restorani borili sa viškovima hrane, kao i koliko su drastične bile promene u prethodnom periodu.

Više od polovine anketiranih restorana je ukazalo na povećanje proizvedenog otpada od hrane tokom aprila, što se u novcu moglo izraziti od proseka od 111 funti nedeljno po restoranu do 148 funti.

Prema računici, otpad od hrane iznosi oko 400 miliona funti godišnje, a doprinosi emisijama ugljenika većih nego vazduhoplovna industrija. Stručnjaci zato savetuju restorane da pojednostave proces dostave hrane, ali i jelovnike.

Aplikacija “Too Good to Go” pomaže preduzećima da smanje otpad od hrane tako što će višak hrane prodati potrošačima po nižoj ceni.

Upravo je smanjivanje viškova hrane najjednostavniji način borbe sa štetnim emisijama, a ima i višestruku korist.

Foto-ilustracija: Unsplash (Michael Browning)

Dok se količine otpada u restoranima povećavaju, domaćinstva u Velikoj Britaniji su smanjila otpad za 3,2 miliona funti nedeljno.

Jedan od zaključaka je da se čini da potrošači racionalnije konzumiraju hranu koja im iz restorana stiže na kućnu adresu, odnosno da se u tom slučaju bacaju manje količine hrane. U ranijem istraživanju pokazano je da se tek 9 odsto naručene hrane koja stiže na kućnu adresu baca, dok je tokom epidemije koronavirusa taj procenat smanjen na oko 7 odsto.

Pored toga, više od polovine ispitanika (gotovo 60 odsto) reklo je da je tokom boravka u kući imalo bolji nadzor nad količinom hrane koja se trošila, a čak više od 80 odsto njih izjavilo je da su im prazne police u supermarketima i pravljenje zaliha povećale svest o otpadu od hrane.

Jelena Cvetić