Home Blog Page 687

Prioritetni prelazak granice za teretna vozila sa voćem, povrćem i mesom

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Na osnovu inicijative Ministarstva građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture, pokrenute na zahtev poslovne zajednice, uz saradnju MUP-a i Uprave carina, obezbeđen je prioritetni prelazak teretnih vozila sa voćem, povrćem i mesom na graničnim prelazima Batrovci, Horgoš i Vatin.

S obzirom na to da ove vrste roba zahtevaju poseban temperaturni režim i kratak rok do prodaje, a da na navedenim prelazima na izlasku sa carinskog područja RS postoji znatno zadržavanje teretnih vozila, postignut je dogovor da Sektor za informacione i komunikacione tehnologije Uprave carine RS na dva sata dostavlja najavu Upravi granične policije koja sadrži podatke iz izvoznih deklaracija (C1) o registarskim oznakama prevoznog sredstva i tarifnim oznakama, kao i unete šifre carinskih ispostava izlaska Batrovci, Terminal Horgoš i Vatin, kako bi transporteri imali prioritetan prelazak granice.

Ukoliko dođe do promene carinske ispostave izlaska, odnosno, kada se prevozno sredstvo pojavi na drugom graničnom prelazu od upisanog u izvoznoj deklaraciji, neće biti omogućen prioritetni izlazak.

Izvor: Privredna komora Srbije

Džoni Voker upakovan u kartonsku ambalažu

Foto: Facebook (screenshot)
Foto: Facebook (screenshot)

Jedna od najpoznatijih marki viskija – Džoni Voker, uskoro će biti pakovan u novo ekološko kartonsko pakovanje.

Multinacionalna kompanija za proizvodnju pića „Diageo“ stvorila je prvu na svetu kartonsku flašu za alkoholna pića, koja je u potpunosti bez plastike.

Kompanija je navela da namerava da početkom naredne godine probno ponudi novo pakovanje na tržištu jedne zemlje, a posle toga i širom sveta.

Flaša je napravljena od drvene pulpe, u saglasnosti je sa međunarodnim standardima za hranu i piće i može u potpunosti da se reciklira. Unutrašnjost je zaštićena tankim filmom od smole, koji je potpuno razgradiv. Čep će biti pravljen od aluminijuma.

Iako se najveći deo Džoni Voker viskija pakuje u staklene flaše, „Diageo” je saopštio da traži načine da koristi što je manje plastike u svojim pakovanjima, a osim toga pravljenje stakla takođe troši energiju i stvara emisije ugljen-dioksida.

Izvor: RTS

Zagađenje vazduha u Francuskoj koštaće državu 10 miliona evra svakih 6 meseci?

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Unsplash (Chris Coudron)

Neaktivnost Francuske na polju suzbijanja zagađenja vazduha mogla bi da se ispostavi izuzetno skupom po vladu – tačnije, mogla bi da je košta čak 54 hiljade evra dnevno odnosno 10 miliona evra u toku 6 meseci, odlučio je vrhovni sud ove zemlje Državni savet prošle nedelje.

Zemlja će visoki ceh morati da plati ukoliko ne sprovede odlučnije i efikasnije akcije za rešavanje problema kvaliteta vazduha.

U julu 2017. godine, podstaknut žalbama organizacija za zaštitu životne sredine, Državni savet je naložio vladi da preduzme mere za smanjenje emisija ugljen-dioksida, azot-dioksida i sitnih zagađujućih čestica u nekoliko regiona Francuske kako bi ona bila usklađena sa odredbama direktive Evropske unije uvrštene u njihovo zakonodavstvo u maju 2008. godine.

Vrhovni sud smatra da država nije napravila neophodne korake kako bi zagađenje vazduha u ukupno osam područja bilo sniženo. Kritične tačke su smeštene u Parizu, Grenoblu, Lionu, Marseju, Remsu, Strazburu, Tuluzu i For de Fransu.

Ukoliko stanje u narednih pola godine ne bude poboljšano, Francuska će biti primorana da na period od šest meseci plaća najvišu novčanu kaznu koju je administrativni sud ikada izrekao državi, a postoji šansa da ona u budućnosti bude još viša.

Zemlja je istim povodom bila izvedena i na Evropski sud pravde u Luksemburgu prošle godine. Najveći deo zagađenja vazduha, pre svega azotnim oksidima, u Francuskoj se pripisuje dizelašima, te je zemlja tada najavila velika ulaganja u subvencije za električna i hibridna vozila, kao i podsticaje za biciklizam kao jedan od vidova održive mobilnosti. Među ostalim uzročnicima se, pored saobraćaja, nalaze industrija, grejanje i poljoprivreda.

Jelena Kozbašić

 

Pojava divljih svinja u Beogradu – evo koga da obavestite ako ih primetite

Foto-ilustracija: Unsplash (Gabor Vereb)

I ovog leta Beograđani imaju priliku da vide retko uočljive predstavnike sveta divljih životinja u gradu. U beogradskom naselju Višnjica u petak je primećena divlja svinja sa nekoliko prasića u pokušaju da obori kontejner kako bi došla do hrane.

Foto-ilustracija: Unsplash (Gabor Vereb)

U Beogradu su se i prošle godine u ovom periodu mogle videti divlje životinje koje su zbog visokog vodostaja Save i Dunava, preplašeno šetale Novim Beogradom i Zemunom (na potezu od Bloka 30 do Bloka 9, tj. od Ušća do Zemunskog keja), a neke su dospele čak i do centra grada (garaža na Obilićevom vencu). U borbi za opstanak, tokom prirodnih nepogoda životinje napuštaju svoja staništa koja se, osim u šumskim ekosistemima na kopnu, nalaze i na Velikom ratnom ostrvu, kao i na adama kao što su Huja, Čakljanac i Štefanac.

Uz staništa divljih svinja kojih najviše ima na levoj obali Dunava u okolini naselja Ovča, Borča i Krnjača, vrsta je prisutna i na zaštićenim područjima koja se nalaze na teritoriji grada, a to su Predeo izuzetnih odlika „Veliko ratno ostrvo“ na ušću Save u Dunav i spomenici prirode „Lipovička šuma“ kod Sremčice i „Bojčinska šuma“ u blizini Surčina.

Budući da svoja staništa imaju u neposrednom urbanom okruženju, pa i u samom središtu Beograda (Veliko ratno ostrvo), kada osete da im se životni prostor smanjuje, i da im je život ugrožen, ili pri nepovoljnim uslovima kada nemaju dovoljno hrane, deo populacija divljih svinja se sklanja i traži novo, privremeno utočište. Potrebe za hranom su u prolećno-letnjem periodu veće usled toga što veliki broj ženki divljih svinja – krmača ima prasiće. U potrazi za hranom životinje ulaze u naselja ili, kao što je to bio slučaj prošle i 2014. godine, u gradskim naseljima se viđa jer se spasavaju od poplava. Uhvaćene divlje svinje oba puta su bile vraćene u njihova prirodna staništa, među kojima su i zaštićena područja, i to u organizaciji JKP „Veterina Beograd“ i Lovačkog udruženja Zemun.

Divlje svinje su odlični plivači i, ukoliko im je životni prostor ostrvo kojem prete poplave, kreću put obala. O ovoj pojavi svedoči i poslednje viđenje krda koje krajem aprila preplivava s ostrva Brač ka Makarskoj u Hrvatskoj, izlazi na obalu i odlazi u šumu.

U većini slučajeva, pri iznenadnom susretu sa čovekom divlje svinje beže, ali ako su već uznemirene, mogu da budu i agresivne i da napadnu čoveka. To su ređi slučajevi, i javljaju se u situacijama kada je vepar ranjen i kada krmača čuva svoje prasiće.

Stoga, radi lične bezbednosti ljudi i izbegavanja nepotrebnog uznemiravanja, koje može izazvati nekontrolisane reakcije i nepredvidivo kretanje divljih svinja, potrebno je udaljiti se od mesta gde su viđene i o tome obavestiti „Veterinu Beograd“ ili lovačka udruženja kako bi životinje bile vraćene u njihova prirodna staništa. Imajući u vidu da divlje životinje pri traženju skloništa i hrane (zbog koje moge da pređu i po 40 km dnevno), prelaze preko gradskih saobraćajnica, apeluje se i na vozače da voze oprezno, posebno noću kada su divlje svinje aktivne u potrazi za hranom . U ovakvim situacijama, osim po same životinje, ugrožena je i bezbednost učesnika u saobraćaju, a usled udara, uz materijalnu štetu na vozilima, može doći do nezgoda sa ozbiljnim posledicama.

Putem redovnih terenskih izlazaka stručnih saradnika Zavoda za zaštitu prirode Srbije tokom prošle godine, prikupljeni su i opšti podaci o brojnosti i statusu divljih svinja, na osnovu kojih je konstatovan porast njihove brojnosti i rasprostranjenja.

Izvor: Zavod za zaštitu prirode Srbije

Norveška će dobiti najodrživiju fabriku nameštaja na svetu

Foto: Facebook (screenshot @Vestre)

Vestre je zamišljen kao proizvodni pogon u okviru javnog parka u kojem će praviti nameštaj uz 90 odsto manju potrošnju energije u odnosu na konvencionalnu fabriku.

Foto: Facebook (screenshot @Vestre)

Čuveni arhitektonski biro Bjarke Ingels Group (BIG) i norveški proizvođač nameštaja Vestre predstavili su zajednički projekat The Puls, kojim se planira izgradnja najodrživije fabrike nameštaja na svetu, ali će ujedno poslužiti drugima kao ideja vodilja za održivu arhitekturu. Inovativna fabrika će se graditi u norveškom mestu Magnor na parceli od impresivnih 121,5 hektara koja će funkcionisati kao javni park, javlja ArchDaily.

Kampovanje u fabrici?

Okarakterisan kao najveća investicija u Norveškoj u proteklim decenijama na polju industrije nameštaja, otvoreni proizvodni pogon imaće površinu od 6.500 kvadratnih metara, a okolni prostor, kojeg karakteriše netaknuta priroda, biće namenjen kampovanju i planinarenju.

Dakle, ova fabrika neće biti ograđena već će zapravo svojim dizajnom pozivati žitelje da dođu, provedu svoje vreme oko fabrike, a pritom možda i kupe neko parče nameštaja. Naime, spoljašnji hodnici ove fabrike biće zapravo izlozi u kojima će biti predstavljeni najnoviji modeli fabrike Vestre.

Fabrika je ujedno i izlog

Farbika je osmišljena kao radijalni niz četiri glavne proizvodne hale različitih funkcija – skladište, fabrika boje, sektor za preradu drveta i sektor za sastavljanje nameštaja – koje se spajaju na svojim krajevima kružnim prostorom.

Foto: Facebook (screenshot @Vestre)

U centralnom delu fabrike nalazi se kancelarijski prostor za logistiku kao i izložbeni centar koji ima direktnu vezu sa proizvodnim halama. Središte je okruženo javnim kružnim dvorištem u kom će biti izložene najnovije kolekcije nameštaja, a transparentni delovi fasade omogućavaju kako zaposlenim tako i posetiocima da imaju uvid u proces proizvodnje.

U fabrici će raditi roboti, materijal će prevoziti autonomnim kamionima, dok će se preko tableta moći upravljati celom fabrikom.

Iz BIG-a su objasnili da će se The Puls koristiti sve prednosti rešenja Industrije 4.0 pa će tako u ovoj fabrici raditi roboti, materijal će prevoziti autonomni kamioni, dok će se preko tableta moći upravljati celom fabrikom.

Kako arhitektonski tim ističe, The Plus će biti prva industrijska zgrada u nordijskoj regiji koja će dostići BREAM Outstanding, odnosno najveći ekološki sertifikat. Kako bi ispoštovali uslove Pariskog sporazuma, arhitekte su tokom projektovanja potpuno bile usmerene na principe obnovljive i čiste energije.

Pročitajte više na portalu Gradnja!

Autorka: Anđela Aleksić

Maske i rukavice plutaju kroz sedam glavnih evropskih reka

Zaštitne maske i rukavice su tokom juna ove godine pronađene u sedam glavnih evropskih reka, saopštila je u potparolka francuske Fondacije “Tara Océan” Romi Hentinger, koja je upozorila na opasnost ovog potencijalno zaraznog otpada povezanog sa zdravstvenom krizom.

Foto: Facebook (screenshot)

U maju je bilo izveštaja o otkriću francuskog ekološkog udruženja „Opération mer propre“ (Operacija čisto more), koja je u primorju u blizini poznatog francuskog letovališta Antibes na Azurnoj obali pronašla veliki broj hirurških maski i rukavica od lateksa. Vest se brzo proširila francuskim medijima u kojima se ovog proleća uveliko pisalo o potrebi naplate visokih novčanih kazni za neodgovorno bacanje ove nove vrste otpada koji nam je donela pandemija KOVID-19.

„Ovaj problem nas istinski zabrinjava jer već imamo potvrdu da su velike količine jednokratnih maski i rukavica stigle do mora“, kazala je potparolka Fondacije “Tara Océan” Romi Hentinger, naglašavajući da su zaštitne maske za jednokratnu upotrebu izrađene od „vrlo finog polipropilena koji se brzo fragmentuje.“

Naučnim istraživanjem o prisutnosti mikroplastike u velikim evropskim rekama, najvećim delom sprovedenim tokom ekspedicije “Microplastiques 2019” od maja do novembra prošle godine, bilo je obuhvaćeno devet reka, i to Temza, Elba, Rajna, Sena, Ebro, Rona, Tibar, Garona i najduža francuska reka Loara.

„Očekujemo konačne rezultate istraživanja jer naučnici još uvek vrše uzorkovanja na rekama“, dodala je Romi Hentinger. Istraživanjem od maja do novembra 2019. godine prisutnost mikroplastike otkrivena je u svim uzorcima vode navedenih reka, što je potvrdilo njenu „široku rasprostranjenost u evropskim rekama i njen dotok u mora i okeane u kojima se pod uticajem UV zračenja i morske soli ipak u potpunosti ne razgrađuje“, objasnio je Martin Hertau, kapetan ove plutajuće laboratorije.

Brod fondacije Tara se sa svojim timom do 19. jula nalazi u Parizu, a svi zainteresovani mogu se upoznati s njihovim skorašnjim istraživanjima i ekspedicijama i dobiti više informacija o štetnom uticaju mikroplastike na morske ekosisteme i celokupan morski život.

Izvor: S.F./Ekovjesnik

Beč ulaže milion evra za ozelenjavanje zgrada u borbi protiv klimatskih promena i vrućina

Foto: Richard Schmögner
Foto: Wiener Wasser/Novotny

Grad Beč sprovodi mnogobrojne mere u borbi protiv klimatskih promena, ali i letnjih vrućina. Jedna od mera koje grad finansira jeste ozelenjavanje fasada, krovova i unutrašnjih dvorišta. Prednosti zelenih fasada su očigledne: leti rashlađuju zgrade, zimi pružaju izolaciju, povoljno utiču na mikroklimu i gradski biodiverzitet, filtriraju vazduh, normalizuju vlažnost vazduha, proizvode kiseonik, a igraju i estetsku ulogu.

Zelene fasade deluju kao prirodni klima uređaji. Grad Beč ih stoga podržava i svake godine vrši ozelenjavanje najmanje deset gradskih fasada. To je doprinos gradu kao uzoru u zaštiti klime“, izjavila je gradska odbornica za životnu sredinu Uli Zima.

Foto: Wiener Wasser/Zinner

Beč je izdvojio milion evra za ozelenjavanje zgrada do 2023. godine. Finansijska podrška grada za pojedinačno ozelenjavanje površina iznosi maksimalno 5.200 evra za fasadu, 20.200 evra za krov i 3.200 evra za unutrašnje dvorište.

Pored novčanih sredstava gradske institucije nude i besplatno savetovanje u vezi sa načinom ozelenjavanja i izborom odgovarajućih biljaka kao i podršku i koordinaciju prilikom dobijanja neophodnih dozvola za ovakve projekte.

Ko želi da pojednostavi stvar, može da unajmi interdisciplinarni tim „BeRTA“ za ozelenjavanje zgrada. Tim je oformljen u saradnji između gradske uprave, naučnika i kompanija. Jedan modul obuhvata posudu za sađenje sa kapacitetom od 300 litara, konstrukciju ukoliko je neophodna, supstrat i dve puzavice koje mogu da ozelene površinu od osam kvadratnih metara. Dostava, montaža i informacije o održavanju su obuhvaćeni uslugom.

Izvor: Eurocomm-PR

Izrađen Nacrt Pravilnika o uslovima rudarstva u BiH

Foto-ilustracija: Unsplash (Nicolas J Leclercq)
Foto-ilustracija: Pixabay

Na osnovu člana 16. stav 4. Zakona o rudarstvu Federacije Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije BiH”, broj 26/10) u formi nacrta urađen je Pravilnik o uslovima za obavljanje rudarske delatnosti. Primedbe i sugestije možete slati na mail amir.halilcevic@fmeri.gov.ba.

Ovim Pravilnikom se uređuju minimalni uslovi (kadrovske popunjenosti, tehničke opremljenosti i drugi propisani uslovi) koje moraju ispunjavati pravna lica za obavljanje registrovanih delatnosti i usluga u oblasti rudarstva.

Ispunjenost uslova za obavljenje rudarske delatnosti prema ovom Pravilniku proverava nadležna inspekcija u postupku inspekcijskog nadzora, odnosno nadležni organ utvrđen ZoRu.

Ceo dokument možete videti na linku.

Izvor: Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije BiH

Rezultati javnog uvida o proglašenju posebnih rezervata u Hrvatskoj

Foto: Ministarstvo zaštite okoline i energetike Hrvatske

Ministarstvo zaštite okoline i energetike izradilo je predlog Uredbe o proglašavanju posebnih rezervata „Modro oko i jezero Desne“, „Ušće Neretve“ i „Kuti“.

Navedenom Uredbom novim područjem zaštite proglašava se jezero Kuti dok se menjaju granice Posebnog ihtiološko-ornitološkog rezervata Ušće Neretve uz proširenje na lagunu Parila, a postojeći Značajni predeo Modro oko i jezero Desne smanjuje obuhvat i svrstava se u novu kategoriju – posebni rezervat.

Foto: Ministarstvo zaštite okoline i energetike Hrvatske

U sklopu javnog uvida koji je trajao 30 dana, 10. jula ove godine održano je i javno izlaganje u Mliništima gde je lokalnom stanovništvu i učesnicima prezentovano kakve promene donosi planirana zaštita. Nakon priznanica primedbi, Ministarstvo je uskladilo Predlog Uredbe s konstruktivnim predlozima, a korigovan je i deo granica, što je uticalo na smanjenje površina predloženih za zaštitu.

Lokalno stanovništvo je tokom javnog uvida izdvojilo brojne pritiske kojima je izložen prostor delte Neretve, među kojima se ističu negativni uticaj projekta Gornji horizonti u Bosni i Hercegovini, smanjen dotok slatke vode, zaslanjivanje Neretve, klimatske promene, invazivne strane vrste, krivolov, korišćenje zabranjenih pesticida, itd.

Navedena područja predložena za proglašenje kao posebni rezervati su mala područja unutar delte s još uvek očuvanim jedinstvenim i reprezentativnim močvarnim staništima i karakterističnim vrstama od posebnog značaja za Republiku Hrvatsku. Upravo je obuhvatanje kategorije posebnih rezervata odgovor koji optimalno može doprineti očuvanju prirode, ali i zadržavanju svih onih, trenutno prisutnih aktivnosti u tom prostoru, koje ne narušavaju svojstva zbog kojih su rezervati predloženi.

Očekuje se da će primena i sprovođenje ove kategorije zaštite doprineti poboljšanju stanja ptica močvarica u celom području delte, a to se odnosi i na lovne vrste, a pre svega lisku. Uz to, očekuje se pozitivan učinak rezervata na očuvanje tradicije lova liske i saradnje lovaca i zaštite prirode na očuvanje ornitofaune delte i njihovih staništa i zajednička koordinisana borba protiv krivolova.

Cilj je postići jednak učinak i na riblje vrste koje koriste područje ušća Neretve i lagune Parila za regrutovanje. Naime, upravo su se zone bez ribolova pokazale najdelotvornije mere za očuvanje ribljeg fonda i obnovu i održavanje populacija ribolovnih vrsta u širem prostoru oko takvih zona.

Međutim, proglašenje rezervata neće biti dovoljno bez aktivnog upravljanja područjem i sprovđenje celog niza mera za očuvanje u saradnji sa naučnicima i lokalnim stanovništvom. To se, na primer, odnosi na održavanje i prema potrebi otvaranje novih vodenih površina, uključujući obnovu kanala i plane, povezanost matice Neretve s lagunom Parila, uklanjanje invazivne strane vodene biljke „raznolisnog krocnja“, među Neretljanima poznate i kao „vražja trava“ i poboljšanje ekoloških uslova u ornitološko-ihtiološkom rezervatu Ušće Neretve, pre svega u laguni Parila.

U skladu sa člankom 114. Zakona o zaštiti prirode u posebnom rezervatu nisu dopušteni zahvati i delatnosti koje mogu narušiti svojstva zbog kojih je proglašen rezervatom. Kao izuzetak, dopušteno  je obavljanje drugih delatnosti u skladu sa Pravilnikom o zaštiti i očuvanju kojeg ministarstvo po proglašenju treba da donese.

Zatečene legalne aktivnosti, kao što je obrađivanje zemlje, bilo u privatnom vlasništvu bilo u zakupu, vožnja trupama ili turističkih čamaca i brodica po postojećim kanalima i plovnim putovima i dalje će biti moguća. To se odnosi i na održavanje postojećih poljoprivrednih površina u vidu periodičkog iskapanja spranog tla iz kanala, ali u ograničenom periodu godine kada takvi radovi neće značajno utjecati na primjerice gniježđenje ptica. Ribolov bi bio zabranjen jedino u ihtiološkom-ornitološkom rezervatu „Ušće Neretve“.

U posebnom rezervatu dopušteni su zahvati i delatnosti kojima se održavaju ili poboljšavaju uslovi važni za očuvanje svojstava zbog kojih je proglašen rezervat, pa će se temeljem toga provoditi kontinuirani selektivni izlov plavog raka na prostoru ušća Neretve, a po potrebi i drugih vrsta da bi se smanjio pritisak na zavičajne vrste. Lovne aktivnosti u sva tri rezervata nisu dozvoljene, no „gubitak“ lovnih površina je zanemariv u odnosu na površine u delti na kojima će se i dalje moći obavljati lov na ptice močvarice koje spadaju u sitnu pernatu divljač. Uostalom, lov je i sada značajno ograničen na tim prostorima prema Zakonu o lovu.

Kako bi se utvrdilo da li će neki zahvat narušiti svojstva zbog kojih je rezervat proglašen ili ne, potrebno je za svaki zahvat podneti zahtev za izdavanjem dopuštenja Ministarstvu nadležnom za poslove zaštite prirode. Samo dopuštenje će sadržati uslove kako bi se zahvat izveo na prihvatljiv način za zaštićenu prirodu, a ukoliko nema uticaja ili način izvođenja ne predstavlja uticaj na razloge proglašenja rezervata neće predstavljati prepreku za podnosioca zahteva.

Važno je naglasiti kako su močvarna područja od izuzetne važnosti za obnavljanje zaliha podzemnih voda, zadržavanje hranjivih materija i sedimenata, ublažavanje klimatskih promena, i možda najvažnije za stanovnike delte Neretve – pročišćavanje voda i kao zaštita od prodora mora.

Upravo je tradicija, trupa, lov na lisku i ribolov jegulje, poljoprivreda, neretvanska lađa i maraton lađa primer suživota s rekom. Stoga je cilj da se privredni prosperitet i razvoj Donje Neretve temelji na održivom korišćenju prirodnih dobara uzimajući u obzir očuvanje bioraznolikosti tog prostora.

Izvor: Ministarstvo zaštite okoline i energetike Hrvatske

Poljoprivrednici traže dozvole da dronovima prskaju useve u EU

Foto-ilustracija: Pixabay

Zbog nedavno objavljene strategije i cilja da se u Evropskoj uniji prepolovi upotreba pesticida, učesnici u poljoprivredi smatraju da bi dobar alat za to bili dronovi. Međutim, Direktiva o održivoj upotrebi fitosanitarnih sredstava to još uvek ne dozvoljava pa se traži njena izmena.

Poljoprivredni sektor poziva Evropsku komisiju da ažurira Direktivu o održivoj upotrebi pesticida (SUD) i omogući korišćenje dronova za vazdušnu primenu. Oni naglašavaju da to može pomoći poljoprivrednicima da smanje upotrebu hemijskih sredstava, što je u skladu s ambicijama vodeće politike EU o hrani iz strategije Od farme do viljuške.

Naime, objavljena strategija predviđa smanjenje upotrebe pesticida i rizika od hemijskih sredstava za 50 odsto do 2030. godine u čitavoj EU. Iako su mnoge zainteresovane strane pozdravile ovu ambiciju, postavlja se pitanje: Kako to postići u praksi?

Foto-ilustracija: Unsplash (Steffan Mitchell)

Obećavajuće rešenje uključuje upotrebu dronova za ciljanu primenu. Naime, oni se već godinama testiraju za tu namenu širom sveta, kao i Evrope.

“Preliminarni rezultati sugerišu da bi bespilotne letelice poljoprivrednicima mogle da pruže precizan alat za dalje smanjivanje inputa i povećanja sigurnosti, kako za okolinu tako i za osobe koje primenjuju pesticide u skladu s prioritetima Zelenog sporazuma“, navode iz Udruženja poljoprivrednika COPA-COGECA.

Udruženje je u pismu upućenom Evropskoj komisiji početkom ove godine istakla da su bespilotne letelice vrlo vredan alat za preciznu poljoprivredu, ističući da je to posebno slučaj u vinogradima i voćnjacima na strmim padinama, gde je upotreba konvencionalnih tehnologija teška ili nemoguća.

Dronovi za preciznije prskanje i manje količine?

“Bespilotna letelica može da leti izuzetno nisko preko bilo kog poljoprivrednog polja (manje i od jednog metra), može leteti polako i njom se upravlja preciznije od helikoptera ili aviona, a njeni rotori stvaraju samo delić turbulencije koju čini helikopter”, rekao je za euractiv Kristof Rab, izvršni direktor kompanije Drone Alliance Europe.

“Ovo bi verovatno omogućilo smanjenje količine primenjenih fitosanitarnih proizvoda”, dodao je.

Pet puta brža primena pesticida

Slično tome, izveštaj Evropske komisije za 2018. godinu naglašava da sposobnost dronova za lako podešavanje nadmorske visine i staze leta prema okolnoj topografiji i geografiji čini ih pogodnim za tretiranje useva.

U izveštaju takođe stoji kako stručnjaci tvrde da primena hemijskih sredstava na ovaj način može biti i do pet puta brža nego običnim mašinama. Međutim, ova tehnologija trenutno se ne istražuju dovoljno zbog restriktivne regulacije.

Ipak postoje izuzeci u direktivi?

SUD utvrđuje pravni okvir za testiranje primene ove tehnologije. Iako se u njihovim odredbama, napisanim 2009. godine, posebno ne spominje upotreba letelica u ovu svrhu, član 9. zabranjuje primenu pesticida vazdušnim raspršivanjem osim ako se ne dobije odobrenje. U praksi to znači da nikakvi oblici vazdušnog raspršivanja, pomoću posade ili na neki drugi način nisu dozvoljeni.

Međutim, u direktivi stoji da je odstupanje od zabrane moguće i to tamo gde predstavlja jasne prednosti u smislu smanjenog uticaja na zdravlje ljudi i okolinu u poređenju sa drugim metodama prskanja.

To su iskoristile neke evropske zemlje, poput Švajcarske, gde su vlasti dale Švajcarskom poljoprivrednom institutu trogodišnju dozvolu za istraživanje vazdušnog prskanja vinograda pomoću dronova.

EU manje konkurentna od ostalih zemalja

Do sada je vrlo malo odobrenja za testiranje dodeljeno na nacionalnom nivou i to pod vrlo strogim uslovima. “To usporava primenu ove vrste tehnologije u Evropi dok su ostale zemlje poput Kine, Kanade i Sjedinjene Američke Države u tome stekle veliku prednost”, upozorio je Peka Pesonen, sekretar iz COPA-COGECA. Takođe je izrazio zabrinutost da bi takva odluka dugoročno mogla da smanji konkurentnost poljoprivrednika iz EU na međunarodnom nivou.

Kako bi se iskoristio puni potencijal bespilotnih sistema za prskanje, COPA-COGECA poziva Evropsku komisiju da započne razmišljati kako da prilagodi trenutno zakonodavstvo kako bi se stvorili okviri za napredak tehnologije dronova putem kontinuirane razmene sa državama članicama i jasnija uputstva o primeni direktiva.

Iako je istina da će se u sklopu strategije Od farme do viljuške revidirati SUD kako bi se promovisala veća upotreba sigurnih alternativnih načina zaštite useva od štetočina i bolesti, ona ne precizira šta će to tačno uključivati.

Međutim, izvori iz EU kažu da se bespilotne letelice za ovu primenu razmatraju u kontekstu SUD-a, ako se pokažu koristi i smanjeni rizici te da još uvek države članice nisu dostavile nikakve dokaze o benefitima ili opštoj primeni pesticida.

Autorka: Martina Popić

Izvor: Agroklub.rs

Đerdap upisan na Uneskovu Svetsku listu geoparkova

Foto: Wikipedia/Zerocool.marko

Područje Đerdapa na Dunavu, odlukom Izvršnog saveta Organizacije Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu – UNESКO upisano je na Svetsku listu geoparkova (UNESCO Global Geoparks) kao prvi geopark u Srbiji, saopštilo je danas Ministarstvo zaštite životne sredine.

Foto: Wikipedia/Zerocool.marko

Geoparkovi su jedinstvena, geografski celovita područja koja se odlikuju lokalitetima i pejzažem od međunarodnog geološkog značaja, i izuzetnim prirodnim i kulturnim nasleđem.

Geopark Đerdap se prostire na 1.330 kvadratnih kilometara, “obuhvatajući izvanredne lokalitete i fenomene geološkog karaktera”, navodi se u saopštenju.

Đerdapska klisura dugačka više od 100 kilometara najduža je klisura u Evropi.

Proširenjem liste Unesko sa 15 geoparkova, sada je u globalnu mrežu upisano 161 područje od izuzetnog međunarodnog geološkog značaja u 44 zemlje.

Izvor: Zelena Srbija

Za potrebe održavanja borskih sela – dva kamiona smećara

Foto: Grad Bor
Foto: Grad Bor

Iz projekta IPA fonda prekogranične saradnje sa Bugarskom, javno komunalnom preduzeću “3. oktobar” pristigla su dva nova kamiona smećara koji će biti namenjeni za potrebe borskih sela. Ukupna vrednost ovog projekta iz IPA fonda prekogranične saradnje Bugarska – Srbija je 178.000 evra. Osim nabavke kamiona za smeće, sastavni deo ovog projekta je i omapiranje svih divljih deponija na teritoriji grada, analiza postojećeg stanja i edukacija.

“Analize su pokazale da u gradu Boru imamo veliki broj divljih deponija koje ćemo u narednom periodu, kroz rad komunalnog preduzeća „3. oktobar“, da uklonimo. Ovo komunalno preduzeće je spremno i ima sve kapacitete da u svakom trenutku odreaguje na poziv naših građana kada su u pitanju divlje deponije, jer mi svakako moramo da radimo na podizanju svesti naših sugrađana kada govorimo o divljim deponijama na teritoriji grada“, rekao je Aleksandar Milikić, gradonačelnik Bora.

IPA projekat Bugarska – Srbija se polako privodi kraju, a kako ističe prvi čovek Bora, ovaj grad je iz njega izašao bogatiji za jedno novo iskustvo.

„To je iskustvo kako se ponašati sa divljim deponijama, na koji način podići nivo odgovornosti i svesti naših sugrađana, a i ova vozila su jedan od sastavnih delova projekta koja će sigurno pomoći u radu JKP „3. oktobar“ i njihovom funkcionisanju“, dodao je Milikić.

Izvor: Grad Bor

Prva američka država u kojoj su građani po zakonu obavezani da kompostiraju organski otpad

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Vermont je prva savezna američka država u kojoj je kompostiranje otpada od hrane zakonski obavezno. Propis je stupio na snagu 1. jula ove godine i od tada građani više ne smeju da bacaju smeće organskog porekla u kante i kontejnere, već u kompostere. To je poslednji korak u sprovođenju tamošnjeg zakona u reciklaži, donetog 2012. godine s ciljem smanjenja količine đubreta na deponijama i do 50 odsto.

Kompostiranje predstavlja metod upravljanja organskog otpadaka kojim se omogućava njegova bezbedna i ekonomična reciklaža. Ono obuhvata razlaganje biljnih i životinjskih ostataka u aerobnim uslovima zahvaljujući mikroorganizmima.

Značaj ovog procesa se ogleda u dve ključne stvari:

  • rešava se problem smeća organskog porekla,
  • dobija se krajnji proizvod boljeg kvaliteta i veće vrednosti od početnog materijala – kompost, đubrivo s visokim sadržajem humusa.

Prema nekim proračunima, interesovanje za kućne kompostere kod lokalnih prodavaca se u toku ove godine i više nego udvostručilo. Stanovnici su ih kupovali kako bi spremno dočekali primenu ove odredbe zakona.

Postoji rešenje i za one koji nisu spremni da se bave ovim u svojim domovima. Otpad mogu da dostave u više od 100 stanica za prevoz i kompostana širom Vermonta.

Jelena Kozbašić

 

U pošumljavanje Madrida biće uloženo čak 75 miliona evra

Foto: YouTube (screenshot)
Foto-ilustracija: Unsplash (Alex Vasey)

U planu je da Madrid dobije ogromni šumski pojas, na obodu grada, koji će biti dug čak 74 kilometara!

Ovaj zeleni pojas će činiti stotine hiljada novih stabala koja će biti posađena u cilju poboljšavanja kvaliteta vazduha, koji je u prestonici Španije prilično zagađen, za šta se najvećim krivcem smatra saobraćaj. U planu su takođe i novi parkovi u kojima će građani uživati, kao i takozvani zeleni mostovi koji će biti organizovani preko glavnih puteva.

Očekuje se da bi ova “Metropolitanska šuma” mogla predstavljati najveću zelenu infrastrukturu izgrađenu u Evropi u narednoj deceniji.

Fond Evropske unije namenio je 4,1 milion evra, kao početno ulaganje u ovaj mega-projekat. Procena je da će ukupni troškovi za čitav projekat iznositi 75 miliona evra, a 16 miliona milona već je u Madridskoj gradskoj kući.

Povod za ovu ideju svakako je deo i globalne borbe protiv klimatskih promena, ali i veliki problem koji muči građane španske prestonice, a to je visok nivo zagađenosti vazduha.

Foto: YouTube (screenshot)

Na ovaj način bi se zapravo postigao efekat urbanog toplotnog ostrva, koje bi smanjilo štetne emisije i regulisalo toplotnu energiju u gradu.

Komentariše se i oskudica zelenih površina u Madridu, te je neophodnost projekta ovih razmera bila nesumnjiva. a biče postavljeni i zeleni mostovi za bezbedan prelaz divljih životinja u blizini prometnih saobraćajnica.

Očekuje se i poboljšanje raznovrsnosti biodiverziteta,

Pored toga, ova španska šuma nudiće i odmor i opuštanje u prirodi za građane.

Gradska vlast u Madridu, očekuje da će, nakon završetka ovog projekta, prema proceni, za 12 godina, Metropolitanska šuma imati kapacite da apsorbuje 170.000 ugljen-dioksida na godišnjem nivou.

Jelena Cvetić

 

 

Reciklaža tekstila – (ne)dostižan biznis u Srbiji

Foto-ilustracija: Unsplash (Markus Winkler)

Reciklaža otpada u Srbiji, mogla bi više da zaživi kada bi se poboljšala zakonska regulativa za njegov tretman, kaže u razgovoru za Novu ekonomiju Marina Tucović iz Ženskog centra u Užicu, koji se, pored ostalih aktivnosti, bavi i reciklažom tekstila.

“Naš cilj je pre svega bio da zapošljavamo žene sa invaliditetom ili žene koje nisu konkurentne na tržištu rada, ili su pretrpele neki oblik nasilja. Postali smo prepoznatljivi po korporativnim poklonima, promo torbicama, cegerima, jer različite vrste tih torbi mogu da budu od potpuno recikliranih materijala. Od jedne bluze, možete da sašijete jednu torbicu, jednu lutku, kecelju ili nek drugi proizvod”, kaže menadžerka Ženskog centra u Užicu.

Foto-ilustracija: Unsplash (Alyssa Strohmann)

Prema rečima Marine Tucović, Ženski centar u Užicu trenutno je prešao dve trećine puta u razvoju reciklaže.

Njihovu proizvodnju bi zaokružila proizvodnja recikliranog vlakna, jer posluju u sistemu cirkularne ekonomije.

“Nije poenta da mi sad skupljamo taj otpad i da se on spaljuje. Spaljivanje otpada, trenutno je jedina mogućnost u Srbiji, to jeste zakonsko rešenje, ali tim gubite mogućnosti ekonomske valorizacije tekstilnog otpada kroz proces reciklaže”, objašnjava Marina, koja je po struci tekstilni inženjer.

Za reciklirano vlakno međutim, potrebne su veće investicije i posebna oprema, a za to su se već obraćali nekim investitorima.

“Zvučna, toplotna izolacija, mnogi geotekstili, tekstilne podloge u hortikulturi upravo nastaju od tekstilnog vlakna niže kategorije. Zato je reciklaža tekstila u tom kontekstu vrlo interesantna”, kaže Marina i podseća zašto je reciklaža bitna.

U prilog toj tezi, ona podseća da se četvrtina pesticida na svetu troši upravo na poljima pamuka.

Takođe, tekstilna industrija je vrlo agresivna, oslobađa veliki procenat štetnih gasova, kao i veštačkih vlakana koja su nastala kao derivati nafte.

Prema Marininim rečima, tekstil čini četiri do pet odsto ukupnog otpada, veoma je kabast i teško se razgrađuje.

Nedostaju preduslovi

U reciklaži, međutim, ne mogu da se koriste sve vrste tekstilnog otpada, pa je prema rečima naše sagovornice neophodno stvoriti preduslove u smislu njegove selekcije.

Foto-ilustracija: Unsplash (Matt Seymour)

“Postindustrijski otpad je izuzetno dobar za reciklažu, jer kod komunalnog otpada nemate jasnu strukturu. Kada dobijete odevni predmet, ako na njemu imate tačnu oznaku, to je jedini način da ga vi negde sortirate”, kaže Marina Tucović.

Prema njenim rečima, jedan deo problema u razvoju reciklaže je nezainteresovanost investitora, jer je profit neizvestan, barem kada se reciklira tekstil, papir ili staklo.

Uloga regionalne deponije

Marina Tucović kaže da ih interesuje i saradnja sa Regionalnom deponijom Duboko u Užicu, u kojoj, za sada, prema njenim rečima, postoji samo linija za razdvajanje otpada.

“Na određeni način, oni tu odvajaju različite sirovine koje imaju mogućnost da se dalje obrađuju u procesu reciklaže, dok ove druge, koje su u mešanom otpadu idu direktno na telo deponije”, naglašava Marina i objašnjava da je tekstil lakše obrađivati ako je odlagan u suve kontejnere.

Regionalna deponija u Užicu pokriva još devet opština Zlatiborskog okruga, kao i Grad Čačak.

Prema poslednjim istraživanjima, Srbija na deponije baca 60 miliona tona smeća godišnje, što je 95 odsto ukupnog otpada, saopštio je Republički zavod za statistiku.

Izvor: Nova ekonomija

Za prelazak na privredu nultih emisija ugljenika, EU treba da unapredi skladištenje energije

Foto-ilustracija: Unsplash (Science in HD)

Za sigurno snabdevanje potrebni su veći skladišni kapaciteti jer izvori energije poput vetra ili sunca nisu uvek na raspolaganju. Evropski predstavnici tako predlažu rešenja za razvoj baterija i tehnologija temeljenih na vodoniku i ističu da je potrebno promovisati decentralizovano skladištenje uz pomoću kućnih i automobilskih baterija. Kako je energija iz obnovljivih izvora sve zastupljenija u Evropi, Parlament predlaže nova rešenja za njeno skladištenje, poput vodonika i baterija za domaćinstvo.

Foto-ilustracija: Unsplash (Jason Blackeye)

U izveštaju usvojenom u petak, 10. jula, s 556 glasova za, 22 protiv i 110 suzdržanih, zastupnici su izneli strategiju za skladištenje energije, koja bi trebala biti presudna za postizanje ciljeva Pariskog sporazuma o klimatskim promenama.

Zastupnica iz Austrije Klaudia Gamon izjavila je: „Skladištenje energije biće ključno za prelaz na bezugljičnu privredu koje se temelji na energiji iz obnovljivih izvora. Budući da struja proizvedena uz pomoć energije vetra ili solarne energije nije uvek dostupna u potrebnim količinama, moraćemo je više skladištiti. Osim dokazanih tehnologija poput reverzibilnih hidroelektrana, u budućnosti će važnu ulogu imati tehnologije poput novih baterija, skladištenja toplotne energije i zelenog vodonika. Tim tehnologijama treba osigurati pristup tržištu kako bismo evropskim građanima zajamčili neprekidno snabdevanje energijom.”

Zeleni vodonik

Parlament poziva Komisiju i države članice da uklone regulatorne prepreke za razvoj projekata za skladištenje energije, poput dvostrukog oporezivanja i nedostataka u propisima o energetskoj mreži. Zastupnici smatraju i da treba izmeniti Uredbu o transevropskoj energetskoj mreži i uvesti bolje kriterijum prihvatljivosti za sve koji žele graditi postrojenja za skladištenje energije.

Istakli su potencijal vodonika iz obnovljivih izvora (tzv. „zeleni vodonik”) i pozvali Komisiju da nastavi da podupire istraživanja i razvoj privrede temeljene na vodoniku. Tvrde i da bi mere potpore mogle pomoći u smanjenju troškova zelenog vodonika, koji bi tako postao ekonomski održiv. Komisija bi pak trebala oceniti mogućnost prenamene gasne infrastrukture za transport vodonika, jer je prirodni gas resurs ograničenog veka i njegova bi se potrošnja trebala postepeno smanjivati.

Proizvodnja baterija u EU i nove mogućnosti skladištenja

Foto-ilustracija: Unsplash (Karsten Würth)

Parlament podupire Komisiju u izradi evropskih normi za baterije, čime će se smanjiti zavisnost od baterija proizvedenih izvan Evrope. Unija se uvelike oslanja na uvoz sirovina pri čijem se vađenju uništava životna sredina, što bi trebalo da se promeni poboljšanjem sistema recikliranja i održivom nabavkom sirovina, po mogućnosti iz Evropske unije.

Zaključno, zastupnici predlažu da se podstiču drugi načini skladištenja energije, na primer mehaničko skladištenje i skladištenje toplotne energije, kao i decentralizovano skladištenje pomoću kućnih baterija, kućnog skladištenja toplotne energije, povezivanja električnih vozila s električnom mrežom i pametnih kućnih energetskih sistema.

Dodatne informacije

Da bi Evropa ostvarila ciljeve iz Zelenog plana i Pariskog sporazuma, njezin energetski sistem do 2050. mora postati ugljenično neutralan. Iako su ključ za to obnovljivi izvori energije, neki od najvažnijih izvora nisu uvek pouzdani: proizvodnja struje pomoću energije vetra ili solarne energije zavisi od doba dana, vremenskih prilika i godišnjeg doba. Kako zastupljenost energije iz obnovljivih izvora raste, njeno skladištenje ima sve važniju ulogu u premošćivanju vremenskog razmaka od proizvodnje do potrošnje energije.

Prema procenama Komisije, Unija će morati ušestrostručiti kapacitete za skladištenje energije da bi do 2050. postigla nultu neto stopu emisija gasova sa efektom staklene bašte.

Izvor: Evropski parlament