Home Blog Page 653

EU dozvolila upotrebu GM soje u hrani za ljude i životinje

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Evropska komisija dozvolila je upotrebu genetski modifikovane soje za ishranu i hranu za životinje, ali ne i za uzgoj.

EK je tako otvorila put za potpuno lansiranje sorte u SAD i Kanadi 2021. godine, prenosi Euractiv.

Genetski modifikovana soja, EkstendFleks (XtendFlex) odobrena je nakon obimne procedure autorizacije, ukljucujuci i naucnu procenu Evropske agencije za bezbednost hrane.

Seme soje, koje proizvodi biotehnološka kompanija Bajer, razvijano je da pruži toleranciju na tri glavna herbicida: dikambu, glufosinat-amonijum i glifosat.

Sa garantovanim evropskim tržištem, očekuje se da će uzgajivaci u SAD-u i Kanadi povećati proizvodnju soje kako bi iskoristili nove puteve otvorene ovom odlukom.

Sve države članice dobile su priliku da izraze svoje mišljenje u stalnom odboru, a potom i u žalbenom odboru.

“S obzirom na ishod procesa, Evropska komisija ima zakonsku dužnost da nastavi sa ovlašćenjem”, navodi se u izjavi na veb stranici Komisije.

Odobrenje važi 10 godina, a svi proizvodi proizvedeni od ove GM sorte podležu pravilima EU o označavanju i sledljivosti.

Izvor: Zaštitnik potrošača

 

 

Održiva proizvodnja etarskih ulja u Srbiji bez otpada, zagađenja i struje

Foto Ilustracija: Pixabay
Foto Ilustracija: Pixabay

Nepregledna polja smilja i lavande, na kojima se pažljivo neguje i bere ovo aromatično bilje, ovog puta nisu atrakcija na Mediteranu, već u Istočnoj Srbiji. U mestu Gornja Mutnica, nedaleko od Paraćina, na oko 315 hektara plantaža srpsko-belgijske kompanije Sanicula, organski se uzgajaju i druge mediteranske kulture: matičnjak, timijan i vresak. Posle sezone berbe, ove biljke se destilišu u etarska ulja koja, zahvaljujući kvalitetu, svoje kupce pronalaze na svetskom tržištu.

Na dobitku je i lokalna zajednica. Najpre, ovo preduzeće zapošljava oko 200 porodica iz okolnih sela. Oni svakog jutra dan započinju kafom, koju im donosi lično osnivač i vlasnik preduzeća, Novica Šutić.

“Ja sam tu veća peta sezona. Bude i teško, ali je umom, mozgom rasterećeno. Šala, smeh i prođe dan”, kaže jedna od radnica na poljima Sanicule.

Razvijajući posao, Šutić je došao do formule koja mu omogućava da mnogo toga vrati i prirodi u okruženju u kome posluje.

Foto-ilustracija: Unsplash (Patrick Fore)

Ceo proces proizvodnje je zaokružen – od sirovina do zasnivanja plantaža, upotrebe sopstvene mehanizacije, sadnje, obrade, održavanja zasađenih površina, berbe i prerade mediteranskih kultura u etarska ulja.

Videvši da nakon destilacije biljaka u etarska ulja ostaje velika količina otpada, odnosno biomase, tim ovog preduzeća osmislio je kako da od nje napravi biopelet. Tehnologija proizvodnje biopeleta od ostataka aromatičnog bilja veoma je slična proizvodnji drvenog peleta, a ovo postrojenje kod Paraćina je prvo te vrste u Srbiji.

“Rast kompanije, stalno povećanje površine plantaža i paralelno traganje za čistom i jeftinom energijom su nas naveli da počnemo da eksperimentišemo sa biomasom. Posle prvih analiza koje su pokazale da naš biopelet ima visoku kalorijsku vrednost, počelo je sve da se slaže”, objašnjava Novica.

Sanikula biopelet koristi kao energent u svom pogonu za destilaciju i sušenje, a pepeo koji ostaje nakon njegovog sagorevanja kao organsko đubrivo na plantažama. Primenom ovakvog, cirkularnog pristupa, proizvodnja etarskih ulja ne stvara otpad, a privredni razvoj ne ugrožava životnu sredinu.

Foto: Grad Sombor

“Naš plan je da godišnja proizvodnja dostigne nivo od 3.000 tona biopeleta do 2023. godine. Po potencijalu za proizvodnju energije to je ekvivalent količini od 700 tona kamenog uglja i 200 tona dizel goriva“, ukazuje Šutić.

Korišćenje biopeleta utiče na smanjenje emisija gasova sa efektom staklene bašte (GHG), čime se ublažavaju posledice klimatskih promena. Trenutno, biljke sa polja Sanicule iz atmosfere apsorbuju 10 puta više ugljen-dioksida (CO2) nego što ovo preduzeće emituje za potrebe proizvodnje etarskih ulja. Ekološki održivom proizvodnjom produžavaju i vek svog poslovanja. Naime, sve duži periodi suša, koji pogađaju i Srbiju, kao i sve intenzivnije poplave, značajno smanjuju prinose mediteranskih kultura.

“Inovativni pristup proizvodnje peleta od biomase nastale preradom lekovitog bilja”, preduzeća Sanicula, nagrađen je kao jedno od pet najboljih inovativnih i klimatski pametnih rešenja u okviru projekta “Lokalni razvoj otporan na klimatske promene”, koji Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) sprovodi u partnerstvu sa Ministarstvom zaštite životne sredine, uz finansijsku podršku Globalnog fonda za životnu sredinu (GEF). Realizacija ovog rešenja doprineće afirmaciji poslovanja po principima održivog razvoja, kroz smanjenje emisije ugljen-dioksida (CO2), i primenu koncepta “nultog otpada“, kojim se nastoji da se otpad potpuno eliminiše iz procesa proizvodnje. Procenjeno je da će tokom trajanja projekta biti ostvareno smanjenje emisija jednako 20.000 tona CO2.

Više o održivoj proizvodnji etarskih ulja možete pogledati u videu:

Izvor: UNDP

Predstavljen projekat za uspostavljanje sistema rane najave za poplave u Beogradu

Foto Ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Pomoćnik gradonačelnika Andreja Mladenović predstavio je danas u Starom dvoru projekat „Uspostavljanje sistema rane najave za poplave na vodama drugog reda na teritoriji grada Beograda”, u okviru projekta „Jačanje otpornosti i spremnosti Grada Beograda za odgovor na elementarne nepogode i krize”.

Nakon ove prezentacije, zamenik gradonačelnika Goran Vesić i direktor Republičkog hidrometeorološkog zavoda Jugoslav Nikolić potpisali su sporazum o saradnji Grada Beograda i RHMZ-a.

“Projekat je važan kada je u pitanju koncept odbrane od poplava i sistem rane najave. Smatrali smo da je nakon poplava 2014. godine, te još nekoliko talasa poplava koje su zadesile naš grad, važno uspostaviti operativni sistem rane najave. Sekretarijat za privredu i Sekretarijat za poslove odbrane, vanrednih situacija, komunikacije i koordinaciju odnosa sa građanima, zajedno sa Kabinetom gradonačelnika i uz moju koordinaciju, nameravali smo da stvorimo okvir koji će omogućuti preventivno i brzo delovanje u okolnostima elementarnih neopogoda i rizika koje smo predvideli aktima donetim poslednjih godina”, rekao je Mladenović.

On je istakao da postoje tri vodna područja, 19 vodotokova prvog reda i 192 vodotoka drugog reda.

Foto: Grad Beograd

“Za prvi red su nadležni Republika i JVP „Srbijavode”, a za drugi Grad Beograd. Beograd je grad koji ima veliki broj malih potoka i reka, koje u vreme jakih i obimnih padavina postaju bujične reke. Projekat je zamišljen tako da bude izveden u nekoliko faza. Prvom fazom smo obuhvatili osam slivova, što je trećina vodotokova drugog reda. Projektom su predviđena dva nivoa realizacije, prvi se odnosi na hidrološke stanice koje mere brzinu vodotokova drugog reda, a drugi na kišomerne stanice koje mere nivo padavina. RHMZ ima dosta hidroloških stanica u Srbiji i na teritoriji grada Beograda. Kišomerne stanice su raspoređene na mestima gde ne mogu da budu ugrožene delovanjem spoljnih uticaja. Takođe, moramo da imamo dobru saradnju sa pravnim i fizičkim licima, ali i institucijama, kako bi nam dopustili da postavimo kišomerne stanice”, kazao je Mladenović.

On je naglasio da će se postavljanjem 20 kišomernih stanica dobijati podaci sa terena.

“Struka iz RHMZ-a treba da obradi te podatke, a potom će se obrađeni podaci slati Sekretarijatu za poslove odbrane, vanrednih situacija, komunikacije i koordinaciju odnosa sa građanima, preduzeću „Srbijavode” i Štabu za vanredne situacije. Na osnovu tih podataka sa drugim institucijama donosimo odluku o izdavanju upozorenja ili preduzimanju određenih mera koje su važne kako bi se evakuisali ljudi i materijalna dobra. Pre dve godine, Barajevo i Grocka su bili u veoma teškoj situaciji. Prognozirali smo padavine, ali nismo mogli tačno da odredimo u kom delu grada će se krizna situacija najviše ispoljiti. Uz pomoć ovih uređaja nećemo zaustaviti poplavu, ali ćemo na vreme moći da upozorimo stanovništvo i da preduzmemo mere kako bi posledice bile manje. U budućnosti ćemo ove podatke moći da šaljemo i u situacioni centar, za koji već imamo projekat. Ovaj sistem će zajedno sa sistemom sirena za obaveštavanje doprineti bezbednijem životu građana, što nam je i bio cilj”, zaključio je Mladenović.

Izvor: Grad Beograd

Na Fruškoj gori sakupljeno 60 džakova otpada

Foto: Executive Group
Foto: Executive Group

Globalno nagomilavanje plastike u prirodi je sve veći problem. Procenjeno je da je od pedesetih godina prošlog veka pa do sada u svetu proizvedeno oko 8.3 milijarde tona plastike.

Više od pola te plastike završilo je na deponiji ili u prirodnom okruženju, gde će se razlagati tokom dugog vremenskog perioda.

Prema procenama WWF-a (World Wildlife Fund – Svetski fond za zaštitu divljih životinja), samo jedna plastična flaša razlaže se oko 450 godina, predstavljajući za to vreme ne samo ružan prizor, već prvenstveno ozbiljan problem za prirodu i sva živa bića u njoj.

Sve veće količine nepropisno odložene plastike čine od naše okoline smetlište, ali i utiču na zdravlje prirode i živih bića u njoj. Kako bismo zaštitili prirodnu okolinu, od velikog značaja je svest pojedinca o štetnosti plastike, preispitivanje i promena naših navika, kao i prilagođavanje stila života.

Naš doprinos zaštiti prirode je bitan, a ogleda se u odgovornom odnosu prema prirodi, reciklaži i upotrebi ekoloških proizvoda koji adekvatno mogu poslužiti umesto plastičnih i jednokratni na koje smo navikli. Ono što je najbitnije je svakako i odgovoran odnos prema životnoj sredini koji podrazumeva da ne ostavljamo otpad u prirodi.

Za zaštitu životne sredine doprinos pojedinaca i društva je izuzetno važan, ali su pored toga vrlo značajni akteri u očuvanju planete i kompanije. Kompanija Lidl Srbija visoko uvažava segment odgovornog poslovanja i u okviru svojih projekata sprovodi ekološku strategiju „REset Plastic“, čija je važna komponenta, između ostalog, i uklanjanje plastičnog otpada.

Foto: Executive Group

Pored toga, kompanija Lidl Srbija je definisala dva cilja u vezi sa plastičnom ambalažom Lidl brendova koje treba da ispuni do 2025. godine. Ciljevi se odnose na: smanjenu upotrebu plastike za 20 odsto i nastojanje da 100 odsto plastike sopstvenih pakovanja bude maksimalo reciklabilno.

U Lidl prodavnicama se već uveliko koriste višekratne vrećice za voće i povrće, kao i mnoge ekološke alternative svakodnevnih proizvoda. Ambalaža određenih proizvoda Lidl brenda smanjena je za oko 20 odsto, što podrazumeva ne samo uštedu ambalažnog materijala, tj. plastike, već i smanjenje emisija CO2.

Na ovaj način je zadržana dosadašnja količina proizvoda, ali je sam proizvod postao održiviji, o čemu govori i oznaka na samom pakovanju. Osim toga, ukinuta je jednokratna plastika, kao što je plastični pribor za ručavanje i plastične čaše.

U sklopu jednog od koraka gore pomenute strategije, kompanija Lidl Srbija pokrenula je akciju uklanjanja otpadekološki proiza i plastične ambalaže iz prirode. U saradnji sa Gorskom službom spasavanja i kompanijom EkoStar Pak, Lidl Srbija je nakon Kopaonika i Stare planine, organizovala i treću akciju čišćenja planina.

Ovog puta se na Fruškoj gori okupilo preko 20 volontera Gorske službe spasavanja, EkoStar Paka i Lidla Srbija. Tokom višesatne akcije sakupljeno je oko 60 džakova otpada, kako reciklabilnog tako i komunalnog. Nakon akcije, kompanija EkoStar Pak je sav prikupljeni otpad odložila i obradila.

Izvor: Executive Group

Još jedna ekološka katastrofa u Rusiji, plaže Kamčatke prepune mrtvih životinja

Foto-ilustracija: Unsplash (Content Pixie)
Foto: Printscreen/Youtube

Crni vulkanski pesak plaže Kalaktirski, jednog od dragulja poluostrva Kamčatka blizu grada Petropavlovsk Kamčatki, prepun je stotina mrtvih životinja – od džinovskih pacifičkih hobotnica do foka, morskih zvezda, rakova i riba.

Talasi Tihog okeana, koje obožavaju lokalni surferi i turisti, sada imaju čudan i toksičan miris, a voda je žućkaste boje.

Bliska zajednica surfera prvi put je podigla uzbunu pre tri nedelje, kada su neki od njihovih članova osetili peckanje očiju, imali snažne glavobolje, groznicu, bol u grlu i trenutna slepila nakon izlaska iz vode.

Nastavili su i posle toga, ali u punoj opremi da rone i prate stanje, snimajući i javljajući o katastrofalnom stanju životinjskog i biljnog sveta. Plaže su postale krcate uginulim lešinama i praznim ljušturama.

Javljaju i da se foke ponašaju kao u transu, ne rone već provode sve vreme na površini.

Provere regionalnog ministarstva prirodnih resursa pokazalo je skok nivoa fenola (2,5 puta) i raznih naftnih proizvoda (3,6 puta).

Hitnu istragu o uzroku zagađivanja vode naredio je Juri Trutnev, izaslanik Vladimira Putina za dalekoistočni federalni okrug.

Inače, ovo je tek jedan u nizu ekoloških problema u proteklih nekoliko meseci u Rusiji. U junu se iz termoelektrane u Norilsku izlila nafta, dok je julu zabeleženo curenje otpadnih voda i teških metala iz rudnika bakra na Uralu.

Izdvojena su dva verovatna uzroka. Prvi je nedavna vojna vežba na Kamčatki, a drugi je curenje naftnih derivata i fenola sa brodova koji prolaze kroz zaliv Avača.

„Grinpis Rusija” objavila je satelitske snimke na kojima se jasno vide žućkasta voda reke koja se uliva u Tihi okean. Organizacija je situaciju nazvala ekološkom katastrofom.

„Uzvodno se nalazi poligon. Hobotnice, morske zvezde, ribe – sve je mrtvo na potezu od 40 kilometara. Znajući kako sistem funkcioniše i kako se ovakva pitanja zataškaju, moramo da učinimo sve da spasimo okean i zaustavimo buduću katastrofu“, navela je jedna od surferki.

„Divni podvodni svet je sada siv i žut. Ribe izgledaju kao da su skuvane. Čak su i najsnažnije školjke, koje su mogle da vam pocepaju odelo za ronjenje, otpale sa stena. Najstrašnije je što ne znamo šta da uradimo niti kako da im pomognemo. Gledam u zalazak sunca nad zalivom znajući da je dno prekriveno uginulim životinjama“, napisala je Kristi Rozenberg, koja živi u blizini.

Izvor: RTS

Tel Aviv će postati prvi grad sa električnim putevima koji “pune” vozila

Foto ilustracija: Pixabay

Izraelska prestonica, Tel Aviv, radi na stvaranju bežičnih električnih puteva za punjenje i napajanje javnog prevoza u gradu.

Električni putevi deo su pilot programa opštine Tel Aviv u saradnji sa kompanijom ElectReon (koja razvija sistem koji može napuniti električna vozila dok se kreću) i kompanijom Dan Bus. Prema rečima portparola ElectReon-a, projekat se finansira kombinacijom državnih i privatnih fondova, a konačni budžet i dalje nije usaglašen.

Put će se prostirati od železničke stanice Univerziteta u Tel Avivu do terminala Klatzkin u Ramat Avivu, ukupne dužine od oko dva kilometra. Deo električnog puta biće dužine nešto više od pola kilometra.

Električna infrastruktura (koja se sastoji od skupa bakarnih kalema koje su postavljene ispod sloja asfalta), puniće baterije specijalizovanih autobusa, navodi se u saopštenju kompanije ElectReon.

„Energija se prenosi iz električne mreže smeštene u putnu infrastrukturu preko koje se uspostavlja konekcija sa vozilima dok se približavaju. Prijemnici su instalirani na podu vozila, što je zgodno za prenos energije direktno na bateriju tokom vožnje“, objašnjeno je na sajtu kompanije.

Sve ovo je zgodno jer autobusi neće više koristiti skupe i teške baterije, niti će biti potrebe da vozila koriste električne punjače ili se zaustavljaju na benzinskim pumpama.

“Poslednjih nekoliko dana užurbano se radilo na izgradnji puta, a testiranje i probni rad se očekuju tokom narednih nedelja – potom sledi, nadamo se, redovna upotreba puta“, rekao je portparol grada za CNN Business.

Ako pilot projekat bude uspeo, opština Tel Aviv će razmotriti širenje i korišćenje električnih puteva i po drugim gradskim opštinama.

“Naš strateški akcioni plan u borbi sa klimatskim promenama stavio je borbu protiv zagađenja na vrh opštinske agende za zaštitu životne sredine. Ako se pilot projekat pokaže uspešnim, u saradnji sa Ministarstvom saobraćaja, planirano je i njegovo proširenje po drugim lokacijama u prestonici”, naveo je gradonačelnik Ron Huldai, u saopštenju za štampu.

Električni putevi će pomoći u opštinskim naporima da se umanji gradska buka i da se time dodatno poboljša kvalitet života stanovnika i posetilaca grada.

Vremenski okvir za testiranje i integraciju tehnologije pilot projekta je dva meseca, nakon čega će kompanija Dan Bus početi da uvodi redovne linije prevoza za putnike na relaciji od i sa Univerziteta u Tel Avivu, navodi se u saopštenju za medije opštine Tel Aviv.

Jovana Canić

Slovenci grade hidroelektrane na Savi

Foto-ilustracija: Unsplash (American Public Power Association)
Foto-ilustracija: Pixabay

Slovenačka vlada i državno eletroprivredno društvo Holding Slovenske elektrane (HSE) potpisali su ugovor o koncesiji za izgradnju hidroelektrana. Planirana je izgradnja između devet i 12 hidroelektrana koje će se nalaziti u središnjem toku reke Save od Ježice do Suhodola.

Ministar životne sredine Slovenije Andrej Vizjak istakao je da je bilo potrebno 15 godina da se finalizuje ugovor o koncesiji i da je u planu da prve tri elektrane budu izgrađene za deset godina.

Slovenačke kompanije izvodiće većinu radova, investicije su procenjeni na 350 miliona evra.

Generalni direktor HSE Stojan Nikolić, rekao je da će planirane elektrane, s ukupnom snagom od 350 GWh, činiti polovinu snage koju je proizvodila Termoelektrana Trbovlje, koja je ugašena 2014. godine.

“Sada simbolično koračamo od uglja ka obnovljivim izvorima”, dodao je Nikolić.

Izgradnja hidroelektrana koristiće i ljudima u regionu, jer će u okviru prostornog planiranja, HSE sprovesti mere za povećanje zaštite od štetnog dejstva vode, poboljšati vodosnabdevanje i postupke prečišćavanja otpadnih voda, a u saradnji sa državnom i loklanim zajednicama biće regulisana i transportna i energetska mreža.

Izgradnja prve HE mogla bi počne 2024. godine, a druge dve bi usledile nakon dve do tri godine.

Izvor: HSE

Ne bacajte kese, naučite kako da ih heklate

Foto ilustracija: Pixabay
Foto ilustracija: Pixabay

Od kada je polovinom 2018. godine počela akcija naplate plastičnih kesa, njihova potrošnja smanjena je za 80 odsto u trgovinskim lancima, podaci su resornog ministarstva. Za još bolje rezultate Nacionalna strategija za upravljanje otpadom predviđa pomoć lokalnim samoupravama u izbacivanju plastičnih kesa iz upotrebe. Protiv kesa, na nešto drugačiji način, bori se i jedan momak iz Kruševca.

Heklanje, gde se umesto konca koriste plastične kese, posao je baka Rade već dve godine. Pored toga, ova penzionerka i druge obučava kako da od otpada naprave predmet spreman za novu upotrebu. Na tu ideju došao je njen unuk Miloš, inače student antroplogije iz Kruševca.

„Gledao sam baku kako hekla dok gleda televiziju i shvatio da stariji ljudi imaju znanje u rukama, ali po odlasku u penziju izgube kontakt sa tržištem i ne umeju svoje proizvode da plasiraju na njega“, kaže Miloš Todorović.

Umeće heklanja plastičnim kesama baka Rada je nasledila od majke, a višak slobodnog vremena u penziji bio je idealan za podsećanje.

„Toliko sam se nervirala oko kesa koje možete da vidite razbacane svuda: po ulici, po parkovima, na drveću. Mašu mi, pozdravljaju me. Rešila sam da počnem da ih sakupljam i nađem im novu namenu“, seća se Rada Todorović.

Da bi sakupio što više kesa, Miloš je osnovao udruženje za održivi razvoj „Redefinisanje“. Mlade je angažovao da putem društvenih mreža prikupljaju kese, reklamiraju i prodaju proizvode, dok je izrada predemeta u rukama starijih i iskusnijih.

Foto ilustracija: Pixabay

Za dve godine postojanja udruženje je iz prirode uklonilo oko 9.000 plastičnih kesa, a desetak starijih osoba je dobilo priliku da dodatno zaradi od kuće – heklajući.

Osim zarade, stariji su postali vidljiviji u društvu, a kese manje vidljive u prirodi. Iako su svesni da je njihova akcija lokalnog karaktera i da ne mogu sistemski da reše problem plastičnih kesa, ističu da im je cilj da bar malo utiču na svest ljudi.

„Želimo da angažujemo što veći broj ljudi time što ćemo ih podstaći da doniraju plastične kese. Naš koncept je da doniranjem kesa  oni ostvaruju popust na određene proizvode – mogu da doniraju nove i cele kese, ali i one starije koje nisu biorazgradive. Naša uloga je da ih sakupimo, preradimo i sprečimo da one završe u prirodi“, objašnjava Miloš.

Umesto u prirodi stotinak kesa završilo je u njegovom rancu, a odatle u spretne ruke baka Rade. Od pre dva meseca i žena iz Udruženja žrtava porodičnog nasilja „Hajr“ isheklale su brojne torbe, podmetače, korpice, priveske i druge predmete.

Foto-ilustracija: Unsplash (Daniel Romero)

„S obzirom da sam heklala kao devojka, brzo sam se podsetila i taj rad mi pričinjava zadovoljstvo. Ne provodim puno vremena u kući, družim se sa prijateljicama i činim društevno korisnu stvar“, ističe Ljiljana Perić, članica udruženja „Hajr“.

Šezdesetogodišnja Mara Krga, jedna od članica udruženja, kaže da nije mogla da veruje da od kese može nešto poput ovoga da se ishekla:

“Oduševila sam se idejom, poželela sam da i ja naučim kako bih mogla da radim i kroz svoj rad pomažem drugima.“

Ovakvi projekti su značajni jer predstavljaju vid resocijalizacije za žene koje su doživele traumu. Osim toga novac od prodatih proizvoda usmeren je na udruženje koje su same i osnovale.

Prihod je potreban, ali nije primaran kada je reč o ekološkom i socijalnom preduzetništvu. Ovde se uspeh meri mogućnošću da što više ljudi iz marginalizovanih grupa učinite vidljivim, brinući pritom o životnoj sredini, što ovaj dvadesettrogodišnji student upravo i radi.

Izvor: RTS

Natura 2000 u kadru se zahuktava – tri nedelje foto-konkursa

 

Tokom treće nedelje foto-konkursa „Natura 2000 u kadru“, na našu adresu stiglo je stotinak fantastičnih fotografija. Takmičari su ozbiljno shvatili svoj zadatak i veoma je teško da naš stručni žiri odabere nekoliko najboljih u moru fantastičnih prizora.

 

Samo da podsetimo – nagradni foto-konkurs traje do 27. novembra, broj fotografija koje možete poslati nije ograničen! Svoje viđenje prirode, zabeležene budnim okom Vaše kamere, šaljite putem ovog linka…Osim prirode, šaljite nam i fotografske zabeleške aktivnosti koje čovek obavlja u prirodnom okruženju. Očekuju Vas vredne nagrade – otvorite četvore oči!

 

Kad smo već pomenuli nagrade, evo šta očekuje autore najbolje rangiranih fotografija:

Nagrada 60.000 dinara
Nagrada 45.000 dinara
Nagrada 35.000 dinara

Teme na koje treba da obratite posebnu pažnju su: priroda i prirodne lepote, biljni i životinjski svet, vode i vodni resursi, ljudske aktivnosti u zaštićenim područjima, održivi turizam i održiva poljoprivreda. 

 

Foto: Unsplash/Marco Xu

Svake nedelje naš stručni žiri praviće selekciju najboljih fotografija koje su pristigle u toku sedmice. Članovi žirija su: vođa projektnog tima EU za Naturu 2000 u Srbiji Ana Injigo, projektni menadžer u Delegaciji EU u Srbiji Antoan Avinjon, koordinatorka projekta u Ministarstvu zaštite životne sredine Snežana Prokić, fotograf Bojan Džodan, multimedijalna umetnica Mina Radović i glavna urednica Energetskog portala Nevena Đukić.

Snežana Prokić je jedna od članica žirija koji će birati najbolje fotografije. Ona je master inženjer šumarstva, a u Ministarstvu zaštite životne sredine gde je dugo godina zaposlena odgovorna je za upostavljanje ekoloških mreža u Republici Srbiji uključujući i mrežu Natura 2000. Zahvaljujući profesionalnoj edukaciji i učestvovanju na brojnim i značajnim međunarodnim obukama, već dvadeset godina Snežana radi na unapređenju sistema zaštite prirode integralno povezujući planiranje očuvanja biološke raznovrsnosti i prirodnih resursa u okviru sistema zaštite životne sredine.

Foto-konkurs zajedno sa Energetskim portalom organizuje i projekat EU za Naturu 2000 u Srbiji.

Mreža Natura 2000 je međunarodna ekološka mreža zaštićenih područja koja su svrstana u dve kategorije shodno Direktivi o staništima i Direktivi o pticama.

Projekat podržava Ministarstvo zaštite životne sredine da uspostavi prvu listu potencijalnih lokacija u Srbiji koje će biti deo evropske mreže Natura 2000.

Namera nam je da kroz ovaj foto-konkurs široj publici pokažemo prirodne lepote Srbije i da naše sugrađane podsetimo koliko je važno da čuvamo raznovrsnost biljnog i životinjskog sveta.

Zažmurite na jedno oko – uhvatite svoj omiljen komadić prirode!

Rusi predstavili helikopter na hibridni pogon

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto: Printscreen/Youtube

Ruski stručnjaci završili su projekat razvoja helikoptera sa motorom na hibridni pogon, a kojim će upravljati sistem veštačke inteligencije.

Nova tehnologija će omogućiti integraciju hibridnog motora, sistema za elektromehanički prenos, naprednog sistema za pilotiranje letelicom i kombinovanim upravljanjem koja će u stvari predstavljati sinergiju pilota i sistema sa veštačkom inteligencijom.

“Pretpostavlja se da će ovakvi sistemi obezbediti daleko efikasniju upotrebu letelica kada su u pitanju medicinske evakuacije povređenih i ugroženih ili primena helikopterske tehnike u operacijama potrage i spasavanja“, objašnjava Aleksandar Novikov, general ruske avijacije.

Helikopteri budućnosti koji budu koristili ovu tehnologiju biće sposobni da ostanu u vazduhu i do sedam sati, kao i da za samo sedam minuta pređu rastojanje od 50 kilometara, dok istovremeno prevoze dve nastradale osobe ili jedan medicinski modul i dva lekara.

„Dalji rad na projektu biće usredsređen na razvoj integrisanog elektromehaničkog sistema i opreme, koji će biti deo trodimenzionalnog demonstratora helikopterske letelice budućnosti“, dodaje Novikov.

Naravno, uz civilnu, razvija se i verzija helikoptera koja može da nosi oružije. Pre svega rakete, zatim teške mitraljeze koji će biti povezani sa radarom za nišanjenje smeštenim u viziru pilota na glasovnu komandu će dejstvovati po ciljevima.

Prvi serijski helikopteri ovog tipa očekuju se za dve godine.

Izvor: RTS

WWF pokrenula kampanju protiv izgradnje malih hidroelektrana na Balkanu

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Svetska organizacija za zaštitu prirode WWF pokrenula je kampanju protiv izgradnje malih hidroelektrana na Balkanu jer je to, kako navode, ”igra u kojoj svi gubimo”.

Iako energiju crpe iz obnovljivih izvora, male hidroelektrane štetne su za okolinu jer zagađuju i isušuju reke. Osim toga, male hidroelektrane (mHE) nisu ni delotvorne — iako im je 2018. na Balkanu bilo dodeljeno 70 odsto državnih podsticaja, proizvele su samo 3,6 odsto ukupne električne energije.

Izgradnjom malih hidroelektrana svako od nas gubi, i to višestruko: gubi reke i nacionalne parkove koji se isušuju, endemske vrste riba, plodno tlo, radna mesta i još mnogo toga.

”Podsećamo javnost da je glavni motiv za gradnju malih hidroelektrana na bosanskohercegovačkim rekama izrazito štetan podsticaj za proizvodnju električne energije iz malih hidroelektrana (OIE). Zahvaljujući ovom sistemu, građani Bosne i Hercegovine isplatili su milione evra subvencija privatnim investitorima, a istovremeno gube neverovatne prirodne vrednosti i resurse”, navodi WWF.

Da podigne svest o svim ovim gubicima, WWF je pokrenuo kampanju u Bosni i Hercegovini i regionu s ciljem obustave davanja državnih podsticaja za male hidroelektrane, jer bi bez njih većina od čak 2700 projekata izgradnje malih hidroelektrana na Balkanu bila neisplativa, a onda i zaustavljena.

WWF je pozvao građane da potpišu peticiju i pridruže se borbi za spas reka u Bosni i Hercegovini i regionu.

Za više informacija pogledajte ovde.

Izvor: bljesak.info

 

Pedeset godina NOAA ili o politizaciji klimatskih promena

Foto Ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Unsplash (Harrison Moore)

Trećeg oktobra 1970. godine, sa svojim radom je, nakon velikih borbi između naučnika i političara i na osnovu Niksonovog Četvrtog plana reorganizacije, otpočela Nacionalna agencija za okeane i atmosferu (National Oceanic and Atmospheric Administration – NOAA), jedna od vodećih svetskih institucija za proučavanje klimatskih promena. Danas, kada obeležavamo jubilranu 50. godišnjicu, valjalo bi se podsetiti kako je sve počelo i kako je tema klimatskih promena dospela u pažnju svetske javnosti, odnosno kako je ušla u sferu politike i političkog odlučivanja.

Krenimo redom.

Sjedinjene Države su 1. aprila 1960. godine lansirale svoj prvi meteorološki satelit TIROS 1 u vasionu s jednim ciljem – da se ljudima omogući da vide Zemlju i njenu atmosferu spolja. Pored nesumnjive želje da se napravi jedan naučni iskorak, lansiranje ovog satelita imalo je i političku pozadinu oličenu u trci za vođstvom u svemiru između SAD-a i SSSR-a. Tadašnji američki predsednik Džon Kenedi (John F. Kennedy) je prilikom obraćanja Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija 1961. godine pozvao sve zemlje sveta da se pridruže SAD-u u zajedničkom korišćenju ovog svemirskog programa.

Ovaj apel Džona Kenedija urodio je plodom kada je Generalna skupština usvojila Rezoluciju 1721 C (XVI) kojom je preporučila svim državama sveta i Svetskoj meteorološkoj organizaciji (World Meteorological Organization – WMO) da: „ …unapređuju stanje atmosferskih nauka i tehnologije kako bi se obezbedilo veće poznavanje osnovnih fizičkih sila koje utiču na klimu i mogućnosti velike modifikacije vremena“.

To su bili prvi, početni koraci. Drugi je načinjen svega nekoliko godina kasnije, nakon ubistva Džona Kenedija 1963. godine, kada je novi 36. predsednik Sjedinjenih Američkih Država postao Lindon Džonson (Lyndon B. Johnson). Sa njegovim dolaskom na vlast otpočinje nova etapa u politizaciji ovog problema.

Peti novembar 1965. godine se uzima kao izuzetno važan datum u nauci o klimatskim promenama jer je to dan kada su naučnici po prvi put na jedan institucionalizovan način predsedniku najmoćnije države sveta ukazali na problem globalnog zagrevanja. Naime, toga dana je Komisija za istraživanje zagađenja životne sredine, imenovana od strane Savetodavnog naučnog odbora predsednika SAD, podnela izveštaj Beloj kući pod nazivom „Vraćanje kvaliteta našoj životnoj sredini“.

U samom izveštaju jasno se navodi da su: „ …zagađivači na globalnom nivou izmenili sadržaj ugljen-dioksida u vazduhu i koncentraciju olova u okeanima i ljudskoj populaciji“. Takođe, naznačeno je da je godišnja emisija ugljen-dioksida u atmosferu šest milijardi tona i da će se taj broj povećati za dodatnih 25 odsto do 2000. godine. Komisija je ovim izveštajem dala nesumnjivu podršku i stručno odobrenje da se nastavi sa preciznim merenjima nivoa CO2 u atmosferi u narednih nekoliko decenija.

Foto-ilustracija: Pixabay

To je u samom startu trebalo da bude jedna jaka podrška za Kilingova nastojanja (Čarls Kiling, naučnik koji je zaslužan za izgradnju opservatorije na vrhu vulkanske kupe Mauna Loa na Havajima 1956. odakle se prati kretanje nivoa ugljen-dioksida u atmosferi) da se kontinuirano prati porast nivoa ugljen-dioksida u atmosferi, kao i za očiglednu volju američkog Zavoda za meteorologiju da se finansijski potpomognu ovakvi programi. Administracija Lindona Džonsona je u početku podržala napore koji se ulažu na vrhu Havaja, međutim ta podrška je često bila uslovljena političkim dešavanjima.

Saznanja koja je sa sobom doneo ovaj izveštaj dopunjena su konkretnim podacima samo dve godine kasnije. Naime, maja 1967. godine Sjukuro Manabe (Syukuro Manabe) i Ričard Veterald (Richard Wetherald) su u jednom članku po prvi put izneli donekle uverljive podatke o tome kako gasovi sa efektom staklene bašte utiču na globalno zagrevanje. Konkretnije rečeno, ako se postojeći nivo ugljen-dioksida u atmosferi duplira došlo bi do povećanja temperature atmosfere za oko 2 оC. Po mišljenju mnogih stručnjaka, ovaj proračun dvojice meteorologa je verovatno prvi, opravdani dokaz da se efekat staklene bašte može stvarno dogoditi.

Zapravo, čitav ovaj period o kome pričamo bilo je vreme velike borbe naučnika da se stvori jedna organizacija slična NASA-i koja će biti zadužena za sistematsko i objedinjeno praćenje stanja u atmosferi i okeanima. Te borbe su se uglavnom vodile oko obezbeđivanja novčanih sredstava. No, Kongres SAD-a je maja 1966. godine usvojio Zakon o morskim resursima i razvoju inženjeringa koji je potpisao tadašnji predsednik Lindon Džonson. Bio je to samo nastavak američke reakcije na naučna dostignuća Sovjetskog Saveza i lansiranje Sputnjika 2 sa prvim živim bićem (pas Lajka) u svemir.

Nakon stvaranja NASA-e, SAD su nastavile da ulažu sredstva u nauku, istraživanje i tehnologiju kako bi u Hladnom ratu odnele prevagu. Ta konstantna borba Istoka i Zapada za prevlast i prestiž u svetu izrodila je, između ostalog, i pomenuti zakon. Ono što je njegova ključna karakteristika jeste osnivanje predsedničke Komisije za okeanografiju, inženjering i resurse ili Stratonove komisije (po predsedavajućem Džulijusu Stratonu koji je bio i predsedavajući u Ford fondaciji). Komisija je imala prvenstveni zadatak da: „ …obavi sveobuhvatnu istragu i prouči sve aspekte okeanografije kako bi preporučila opšti plan za odgovarajući nacionalni okeanografski program koji će zadovoljiti sadašnje i buduće nacionalne potrebe“.

Photo-illustration: Unsplash (Jeffrey Workman)

Tako je ova komisija, sastavljena od najvećih američkih stručnjaka tog doba, između ostalog, naglasila da je: „ …promena vremenskih uslova i stanja okeana usled mešanja u prirodne ekološke procese sve veća stvarnost sa kojom nacija tek počinje da se suočava. Takva promena može biti nesmotrena što je rezultat aktivnosti kao što je sagorevanje fosilnih goriva s njegovim posledičnim uticajem na atmosfersku temperaturu i zagađenje atmosfere“.

Takođe, na istoj strani tog izveštaja stoji jasna i nedvosmislena preporuka komisije da se nastavi sa unapređenjem razumevanja morsko-vazdušnog interakcijskog procesa. Izveštaj je predstavljen na prvom zasedanju 91. saziva Kongresa, 9. januara 1969. godine, neposredno pre smene na čelu države kada je Džonsona nasledio Ričard Nikson (Richard M. Nixon). Njegova suštinska vrednost ogleda se u tome što je upravo on inicirao stvaranje NOAA.

Aprila 1970. godine, senator Fric Holings (Fritz Hollings) i Džulijus Straton (Julius Stratton) imali su sastanak sa državnim tužiocem Džonom Mičelom (John Mitchell), bliskim prijateljem novog američkog predsednika, kako bi osigurali njegovu podršku za osnivanje nove agencije. On se u početku nije saglasio da se stvori nova nezavisna organizacija (nalik NASA-i), što je bila želja mnogih naučnika i jedna od preporuka komisije, ali je podržao osnivanje jedne ovakve organizacije u okviru Ministarstva trgovine u vladi SAD.

Upravo taj dogovor bio je osnova za Niksonov Četvrti plan reorganizacije kojim je faktički, 3. oktobra 1970. godine, osnovana Nacionalna agencija za okeane i atmosferu (National Oceanic and Atmospheric Administration – NOAA) pri Ministarstvu trgovine Sjedinjenih Američkih Država. Ona je nastala ujedinjenjem tri tadašnje najznačajnije organizacije – Službe za obalski i geodetski premer (U.S. Coast and Geodetic Survey), Zavoda za meteorologiju (The Weather Bureau) i Komisije za ribe i ribarstvo (U.S. Commission of Fish and Fisheries).

Foto-ilustracija: Pixabay

Težnje da se uspostavi jedna nezavisna institucija nisu ispunjene u potpunosti, ali je osnivanje ove agencije bilo izvanredno važno za dalje proučavanje klimatskih promena na svetskom nivou. Samo formiranje NOAA i Agencije za zaštitu životne sredine (U.S. Environmental Protection Agency – EPA, koja je sa radom započela nešto kasnije, 2. decembra 1970.) suštinski je prikazalo dotadašnju borbu klimatologa i drugih naučnika sa političarima da se tema klime i uopšte zaštite životne sredine nađe na dnevnom redu najviših državnih institucija.

Zapravo, Niksonova administracija je kroz objedinjen Treći i Četvrti plan reorganizacije, predstavljen Kongresu 9. jula 1970. godine, kao nijedna administracija ranije prepoznala trenutak, pokazala izuzetnu osetljivost i razumevanje za ove probleme kojih je bilo sve više.

Novouspostavljena NOAA je od samog starta imala puno posla. Ona je još jednom spasila opservatoriju Mauna Loa (kojoj je pretilo gašenje zbog smanjenja budžetskih sredstava) tako što je 1973. godine jedna njena jedinica – Laboratorija za vazdušne resurse – preuzela na sebe njen rad i izdržavanje. Formalno, novac je dolazio iz budžeta za „nesmotrene klimatske modifikacije“ što spada u opštu odgovornost agencije za praćenje kvaliteta vazduha. Samo ovaj podatak dovoljno pokazuje koliko je stvaranje jedne ovakve agencije bilo urgentno.

Danas, kada tema klimatskih promena (ili klimatske krize, kako se sve više govori u svetu) predstavlja akutni problem Zemlje i kada je sudbina Pariskog sporazuma dovedena u pitanje, postojanje NOAA jeste dragoceno budući da ova institucija redovno iznosi podatke i činjenice o stanju klime u svetu i time aktivno doprinosi borbi protiv nenaučnih i neutemeljnih tvrdnji o navodnom „nepostojanju“ ovog problema koji zastupaju negatori klimatskih promena.

NOAA je danas globalni lider u oblasti nauke o životnoj sredini koja svojim istraživanjima i proučavanjima vremenskih prilika, atmosfere i okeana predstavlja ogroman izvor naučnih podataka, zahvaljujući kojima pomaže čitavom svetu da se prilagodi planeti koja se svakim danom sve više i sve brže menja.

Neka ostane tako i ubuduće.

Članak je deo master rada Radomira Jovanovića pod nazivom „Aktivnosti Organizacije ujedinjenih nacija u borbi protiv klimatskih promena“, odbranjen 6. marta 2019. na Fakultetu političkih nauka.

Izvor cmjp.rs

Ekološka taksa za nove investicije

Photo-illustration: Pixabay
Foto: Branislav Brkljačić

Predstavnici reprezentativnih kompanija u oblasti gumarske i hemijske industrije, pirotskog „Tigra“, kruševačkog „Trajala“ (Trayal), „Kupertajersa“ (Cooper Tyres and rubber“), „Eliksira“ Prahovo, „Eliksira Energy“, „Balkan progresa“, „Kuper standarda“ (Cooper Standard) i „Guma centra“ saglasili su se o neophodnosti promene sistema posebnih tokova otpada u Srbiji, kako bi postao transparentan, efikasan i investicioni.

Efikasniji, investicioni sistem upravljanja otpadom, omogućio bi da u produženom veku proizvoda, samo od otpadne gume, na primer, nastane stotinu novih proizvoda. Na taj način, u industrijskoj simbiozi, otpad velikih industrija postaje sirovina za male biznise u gumarskoj industriji, kaže Siniša Mitrović, rukovodilac Centra za cirkularnu ekonomiju PKS.

Gumarska industrija Srbije, koja ima veoma visok razvojni potencijal i okuplja vodeće izvoznike, novim kineskim i i japanskim investicijama kompanije „Šandong Linglong“ (Shandong Linglong Tire) i „Tojo tajers“ (Toyo Tires), ali i širenjem proizvodnje domaćih proizvođača, premašiće jedan odsto učešća u ukupnoj svetskoj proizvodnji pneumatika u svetu.

Kompanije su spremne da investicijama podrže realizaciju rešenja zasnovanih na principima cirkularne ekonomije kako bi se guma kao sirovina vratila u proizvodnju, istakao je Dragan Stevanović, sekretar Udruženja za hemijsku, gumarsku industriju i industriju nemetala PKS.

Foto ilustracija: Pixabay

Otvoreno je i pitanje produžene odgovornosti proizvođača za proizvod koji upotrebe postaje otpad, takozvane šeme kolektivnih operatera. Kolektivni operater, a prema jednom od modela to je kompanija u vlasništvu industrije, bavio bi se organizacijom sistema sakupljanja guma i povezivanjem učesnika na tržištu, rešio problem kontrole tretirane gume, otpada koji recikleri ne žele da preuzmu jer ne vide svoj interes, smanjio troškove proizvođačima i omogućio veću novostvorenu vrednost, rekao je direktor „Gumacentra“ Aleksandar Pikula.

U Srbiji se godišnje generiše oko 1000 tona otpada samo od baterija, a ne postoji sakupljanje te vrste otpada. Ozbiljan problem predstavlja tretman opasnog otpada, i stoga je u novoj deceniji, 2020-2030, neophodno napraviti strateške promene u uvođenju modela produžene odgovornosti proizvođača i nove odgovornosti za štetu učinjenu prema životnoj sredini.

Stav resornog ministarstva je da su neophodne investicije, ali i dobra rešenja za što kvalitetniji redizajn postojećih zakonskih rešenja, pre svega, Zakona o ambalaži i ambalažnom otpadu i Zakona o upravljanju otpadom iz 2016. godine, u skladu sa evropskim propisima. Cilj je rešavanje izazova tretmana industrijskog otpada i veće korišćenje nusproizvoda za novu proizvodnju.

Učesnicima skupa “Uvođenje modela produžene odgovornosti proizvođača i kolektivnog operatera u gumarskoj industriji“ međunarodni ekspert putem video linka predstavio je i rešenja tretmana otpadnih guma “Mišelina“ u Mađarskoj, a bilo je reči i o češkom, slovačkom i slovenačkom modelu.

Izvor: PKS

EU u pripravnosti zbog ptičijeg gripa – stiže iz Rusije i Kazahstana?

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Unsplash (Will Kirk)

Virus ptičijeg gripa pronađen je u zapadnoj Rusiji i Kazahstanu. Budući da se iz tih regija širi prema severnoj i istočnoj Evropi, EFSA poziva države članice na oprez.

Evropska agencija za bezbednost hrane (EFSA) poziva zemlje EU na pojačavanje mera nadzora i biološke sigurnosti kako bi se zaštitile od mogućih novih izbijanja ptičijeg gripa.

Upozorenje sledi nakon što je virus pronađen na divljim i domaćim pticama u zapadnoj Rusiji i Kazahstanu tokom poslednjih nekoliko meseci. Iz tih regija, u jesen zbog migracije vodenih ptica širi se prema Evropi.

Pad temperature uzrokuje brzo širenje

Severna i istočna Evropa verovatno će biti prve pogođene s obzirom na pređašnje iskustvo. Kada je bolest otkrivena na istom području Rusije u leto 2005. i 2016. godine, epidemija je usledila upravo na severu i istoku našeg kontinenta.

Ako se to ponovi i ove godine, očekuje se da će virus stići na jesen ili zimu. Takođe, EFSA napominje da je moguće i naknadno širenje u zemlje južne i zapadne Evrope.

Zemljama članicama EU je preporučeno da preduzmu sve mere za brzo otkrivanje sumnjivih slučajeva i povećaju mere biološke bezbednosti na farmama. Takođe, da upozore pružaoce veterinarskih i zdravstvenih usluga za zaštitu divljih životinja na verovatan rizik i pozovu ih na posmatranje i brzo testiranje mrtvih ili bolesnih ptica.

Širenje virusa verovatno će biti podstaknuto iznenadnim i trajnim padom temperatura u središnjoj Rusiji i Kazahstanu. Nekoliko studija pokazuje da su hladni vremenski uslovi doveli do njegovog brzog širenja na zapad od strane zaraženih ptica selica tokom epidemija od 2005. do 2006. i 2016. do 2017. godine.

Pratite stanje živine

Zaraza domaće živine uzrokuje dva glavna oblika te bolesti, koji se razlikuju po svojoj virulenciji. Niskopatogeni oblik načelno izaziva samo blage simptome, a visokopatogeni oblik kod većine vrsta živine uzrokuje visoku stopu uginuća.

Simptomi bolesti:

  • Iznenadna smrt
  • Ljubičaste promene boje podbradka, kreste i nogu
  • Otečena glava, kapci, kresta, podbradak i zglobovi
  • Jaja sa mekom ili izobličenom ljuskom
  • Smanjena nosivost
  • Nedostatak energije, apetita i koordinacije
  • Proliv, iscedak iz nos, kašalj ili kijanje
  • Nakostrešeno perje
  • Bolesna životinja pije previše vode 

Bolest se pojavljuje uglavnom kod ptica, ali u određenim okolnostima njome se može zaraziti i čovek, iako je rizik prenosa ovog virusa na ljude vrlo nizak. Međutim, kako bi se taj rizik sveo na najmanju moguću meru, savetuje im se da ne diraju uginule ptice bez nošenja odgovarajuće zaštitne opreme. Takođe, pojava virusa može uveliko da našteti profitabilnosti živinarstva i omete trgovinu unutar Unije i izvoz u treće zemlje.

Izvor: Agroklub

Danas je Svetski dan zaštite životinja

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Davne 1931. godine u Firenci, na konvenciji ekologa, ustanovljen je Svetski dan zaštite životinja.

Tog 4. oktobra proslavljen je kao dan svetog Franje Asiškog, sveca zaštitnika životnja i životne sredine, ali je vremenom izgubio versko obeležje i odavno predstavlja praznik ljubitelja i zaštitnika životinja bez obzira na veru i naciju.

Organizacije za zaštitu životnja i svi azili svake godina na ovaj dan prikupljaju donacije, edukuju sugrađane i organizuju razne druge aktivnosti kako bi podigli svest kod ljudi kada je reč o zaštiti životinja i njihovom zbrinjavanju.

Kod nas postoji veliki broj ugroženih životinjskih vrsta.

Prema podacima Zavoda za zaštitu prirode Srbije, broj strogo zaštićenih divljih vrsta iznosi 1.783 od čega su čak 1.042 vrste životinja, a najbrojniji su beskičmenjaci. Među strogo zaštićenim vrstama nalazi se 50 vrsta sisara, 307 vrsta ptica, 18 vrsta vodozemaca i 18 vrsta gmizavaca, 38 vrsta riba i 610 beskičmenjaka.

Dok status zaštićenih vrsta ima 30 vrsta sisara, 35 vrsta ptica, dve vrste gmizavaca, tri vodozemaca, 29 vrsta riba i 154 vrste beskičmenjaka.

Milica Radičević

BDP u sektoru poljoprivrede u 2019. godini niži za 1,6 odsto

Foto-ilustracija: Unsplash (Daniel Krueger)
Foto: Nikola Vlahović

Realni pad BDP-a u prošloj godini zabeležen je u sektoru poljoprivrede, šumarstva i ribarstva od 1,6 odsto, i sektoru zdravstvene i socijalne zaštite – 1,4, rezultati su Republikog zavoda za statistiku.

Bruto domaći proizvod (BDP) u 2019. godini iznosio je, u tekućim cenama 5,4 milijardi dinara. U odnosu na prethodnu godinu, BDP nominalno je veći za 6,8 odsto, a realno za 4,2 odsto, pokazuju rezultati Republičkog zavoda za statistiku.

Poljoprivreda u BDP-u Srbije učestvuje sa šest odsto

Posmatrano po delatnostima, u 2019. godini najznačajnije učešće u formiranju BDP-a imali su sektor prerađivačke industrije – 13,7 odsto, sektor trgovine na veliko i malo i popravke motornih vozila – 11,4 odsto, sektor poslovanja nekretninama – 6,9 odsto, zatim sektor poljoprivrede, šumarstva i ribarstva sa šest odsto i sektor građevinarstva, 5,7 odsto.

Posmatrano po agregatima upotrebe BDP-a, učešće izdataka za individualnu potrošnju sektora domaćinstava iznosilo je 67,1 odsto, izdataka za individualnu potrošnju sektora države – 9,3, izdataka za kolektivnu potrošnju sektora države – 7,3, bruto investicija u osnovna sredstva – 22,5, izvoza dobara i usluga – 51 i uvoza dobara i usluga 61 odsto.

Realni pad BDV-a zabeležen je u sektoru poljoprivrede, šumarstva i ribarstva od 1,6 odsto, i sektoru zdravstvene i socijalne zaštite – 1,4. Posmatrano sa rashodne strane, realni rast zabeležen je kod svih agregata; bruto investicije u osnovna sredstva 17,2 odsto, uvoz dobara i usluga 10,7, izvoz dobara i usluga 7,7, izdaci za individualnu potrošnju sektora domaćinstava 3,5, izdaci za individualnu potrošnju sektora države 2,6 i izdaci za kolektivnu potrošnju sektora države 1,3 odsto.

U 2020. godini rezultati u poljoprivredi bolji od očekivanih

S druge strane, predsednica Vlade Republike Srbije Ana Brnabić rekla je na sednici Saveta za koordinaciju aktivnosti i mera za rast bruto domaćeg proizvoda (BDP) da su u avgustu ove godine rezultati bili bolji od očekivanih uprkos pandemiji izazvanom virusom korona, prenosi se na sajtu Vlade Srbije.

Srbija je zabeležila značajan rast industrije od 4,2 odsto, dok su i rezultati u poljoprivrednom sektoru bolji od očekivanih, što znači da će ova godina verovatno biti rekordna u poljoprivrednoj proizvodnji.

Izvor: Agroklub