Home Blog Page 61

UNESCO proverava rad Geoparka Đerdap

Foto: Wikipedia/Zerocool.marko

U okviru priprema za predstojeću revalidacionu misiju UNESCO-a, predstavnici Ministarstva zaštite životne sredine i JP „Nacionalni park Đerdap“, upravljača Geoparka Đerdap, razmotrili su agendu koja se odnosi na ocenu ispunjenosti preporuka u skladu sa procedurama UNESCO globalne mreže geoparkova.

U geoparku Đerdap, evaluator UNESCO-a će od 30. juna do 5. jula proveriti ispunjenost datih preporuka i obići geološke i kulturnoistorijske lokalitete od međunarodnog značaja, koji predstavljaju temeljne vrednosti geoparka.

Pročitajte još:

Kako se navodi, oni će oceniti rad upravljača na zaštiti, upravljanju i promociji geoparka, a pre svega aktivnosti usmerene ka saradnji sa lokalnim stanovništvom, edukaciji, promociji lokalnih proizvoda i usluga, njihovom brendiranju sa posebnim osvrtom na osnaživanje preduzetničkih aktivnosti udruženja žena ovog područja.

Pored toga, evaluatorima će biti predstavljeni i lokalni proizvođači vina, tradicionalne zdrave hrane sa područja geoparka i proizvoda ručne radinosti.

Energetski portal

Novi sistem očitavanja struje – šta to znači za građane

Foto.ilustracija: Unsplash (arthur-lambillotte)

Od juna „Elektrodistribucija Srbije” sa mesečnog prelazi na tromesečno očitavanje. Za neke kategorije potrošača i one koji imaju pametna brojila, čitanje će i dalje biti mesečno. Još krajem februara, građanima je data mogućnost i samoočitavanja sa dostavljanjem podataka do 6. u mesecu.

Elektrodistribucija čitaće brojila tromesečno, a građani će račune za struju, kao i do sada, dobijati svakog meseca na osnovu procenjene potrošnje domaćinstava. Mesečno očitavanje ostaje za one koji već imaju pametna brojila jer se ona čitaju daljinski, kao i za samočitače kojima je dato više mogućnosti.

„Počinjemo da primenjujemo Zakon o energetici, član 197a, u kome je očitavanje najmanje jednom godišnje. A mi ćemo shodno našem iskustvu, praksi, bolje je i za korisnike, a i za Elektrodistribuciju, da očitavamo jedanput u tri meseca”, kaže Biljana Komnenić, direktorka „Elektrodistribucije Srbije”.

Prema njenim rečima, Elektrodistribucija je u proteklom periodu radila na mobilnoj aplikaciji, gde već imaju više od 220.000 prijavljenih potrošača da se sami očitavaju.

„Građani mogu da se prijave i na EDB putem mejla i na broj telefona 0800 360 300, to je broj kontakt centra koji počinje sa radom 1. juna, ili mogu u svakoj distribuciji da predaju papir sa očitanim stanjem”, rekla je Komnenovićeva.

Novi način je u skladu sa evropskom praksom gde postoje različiti periodi očitavanja. Tek nekoliko skandinavskih zemalja ima daljinsko mesečno očitavanje.

„To prvenstveno zavisi kao od tarifnog sistema i od Zakona o PDV-u, a takođe i o toga da li se ručno ili automatski očitavaju brojila. U Nemačkoj, Austriji, Belgiji je brojila očotavaju jednom godišnje, a za svaki mesec se određuje akontacija. Francuska je negde na pola, očitavanje potrošnje vrši se na šest meseci”, kaže Željko Marković, stručnjak za energetiku Udruženje energetičara.

Pročitajte još:

Prve reakcije građana

Ipak, prve reakcije građana su različite jer žele da vide kako će to funkcionisati.

„Očitavanje na tri meseca i aplikacija da se koristi, već su oprobana stvar u tom velikom svetu, da se smanji ljudski faktor i sve je transparentno”, kaže jedan građanin.

Drugi strahuje od, kako kaže, nagomilavanja na kućni budžet, jer ako ne plati račune kada se završi mesec, ulazi u sledeći.

„Pa zbunjena sam baš, nije mi jasno. Nisam zadovoljna, više mi odgovara da dolaze da očitavaju”, navodi jedna građanka.

Nadležni podsećaju – mesečni račun treba plaćati, a sa akontacijama na tromesečnom nivou neki mogu imati i pretplatu, a neki će morati da doplate. Dok je samoočitavanje na dobrovoljnom nivou.

„Građani su često imali primedbe na naše čitanje, tako da je sad ostavljena mogućnost da sami očitaju, da to bude tačan podatak. Računi će da stižu pre, tako da u roku od dva dana stižu računi po poslatim podacima. Nije obaveza još jedanput napominjemo”, kaže Biljana Komnenić.

Stručnjaci ocenjuju – pomeranje perioda čitanja isplativije je za Elektrodistribuciju jer će smanjiti trošak za angažovanje druge firme koja je uslužno radila taj posao. A može biti isplativije i za građane koji imaju veliku potrošnju.

„Ako produžavate taj obračunski period, naravno može se desiti da onaj mesec gde ste ulazili u crveno, a sledećeg meseca ste manje trošili, da se, kako bi se reklo, to razmaže i smanji potrošnja u crvenoj zoni”, kaže Željko Marković.

EDB ubrzava ugradnju pametnih brojila

U Elektrodistribuciji kažu da ubrzavaju ugradnju pametnih brojila, jer su uslov za daljinsko merenje potrošnje.

„Imamo ugrađenih već 600.000 brojila u elektrodistribuciji Srbije. Naredni period do kraja godine trebali bismo da uradimo još 600.000 brojila, da zamenimo 600.000 starih brojila. Nadamo se da ćemo do kraja decenije imati 80 odsto zamenjenih brojila, što je evropski standard”, kaže Biljana Komnenić.

Podsećamo, mesečno očitavanje ostaje i za potrošače na komercijalnom snabdevanju, kao što su ustanove, institucije, preduzeća i fabrike.

Izvor: RTS

Energetski projekti širom sveta sve češće premašuju procenjen budžet

Foto ilustracija: AI

Više od 60 odsto infrastrukturnih projekata u energetici širom sveta košta više nego što je prvobitno planirano i izračunato – pokazuje novo istraživanje Instituta za globalnu održivost pri Bostonskom univerzitetu. 

Širom sveta sve se više očitava pomeranja rokova i pojava nepredviđenih troškova za infrastrukturne energetkse projekte, a prema objavljenoj studiji, prosečan energetski projekat košta čak 40 odsto više od početne procene, a završava se skoro dve godine kasnije nego što je planirano. Od energetskih projekata, najlošije rezultate beleže nuklearne elektrane, gde troškovi izgradnje u proseku premašuju očekivanja za više od 100 odsto – što znači dodatnih 1,56 milijardi dolara po projektu.

Za razliku od toga, projekti koji se odnose na solarnu energiju i elektroenergetske mreže pokazali su se kao najpouzdaniji. Često se završavaju čak i pre roka i za manje novca nego što je predviđeno.

Pročitajte još:

Istraživanje se posebno bavi projektima koji se oslanjaju na novije tehnologije, kao što su infrastruktura za vodonik, geotermalna postrojenja i sistemi za hvatanje i skladištenje ugljen-dioksida. Pokazalo se da su ovakvi projekti često rizični kada je u pitanju poštovanje budžeta i rokova, što dovodi u pitanje njihovu sposobnost da brzo doprinesu smanjenju emisija, a to dolji dovodi do težeg privlačenja investitora. Vodonik je jedan od primera, gde je nedavni izveštaj Međunarodne agencije za energiju skrenuo pažnju na to da se u severozapadnom delu Evrope samo osam odsto svih projekata vodonika nalazi u poodmakloj fazi.

Jedan od ključnih nalaza odnosi se na tzv. „neefikasnosti velikih razmera“ – kada projekti prelaze određenu veličinu (preko 1.561 megavata), rizik od eksplozije troškova značajno raste. To, prema istraživačima, može značiti da je vreme da se preispita strategija velikih energetskih projekata.

Energetski portal

Vetroparkovi Alibunar 1 i 2 donose novu energiju Srbiji

Foto: Wikipedia/Vanilica
Foto: Ljubaznošću Nede Lazendić

Energija vetra predstavlja jedan od ključnih obnovljivih izvora energije u Srbiji i širem regionu, sa značajnim potencijalom za dalji razvoj.

Vetroparkovi Alibunar 1 i Alibunar 2 uskoro će postati važan deo srpskog energetskog sektora, donoseći čak 480 gigavat-časova zelene energije godišnje. Ovi projekti, iza kojih stoji kompanija SANY Renewable Energy, razvijeni su u saradnji sa norveškim Emergyjem i holandskom kompanijom WV-International, koja ima dugogodišnje iskustvo u sektoru obnovljivih izvora energije u Srbiji.

O planovima za izgradnju, značaju ovih vetroelektrana i budućim investicijama razgovarali smo sa Nedom Lazendić, direktorkom kompanije WV-International u Srbiji.

U FOKUSU:

Vetroparkovi Alibunar 1 i Alibunar 2 zauzeli su visoka mesta na preliminarnoj rang listi aukcija za obnovljive izvore energije. Možete li nam reći nešto više o tim projektima?

– Da, tačno je da su naši projekti Alibunar 1 i Alibunar 2 zauzeli drugo, odnosno treće mesto na konačnoj rang listi vetroelektrana u okviru drugih po redu aukcija za obnovljive izvore energije koje je organizovalo Ministarstvo rudarstva i energetike Srbije. Planirana instalisana snaga VE Alibunar 1 je 96,6 MW, a VE Alibunar 2 71,4 MW. Ova postrojenja će značajno doprineti povećanju kapaciteta zelene energije u energetskom miksu Srbije.

Ko trenutno stoji iza ovih projekata i kako su oni razvijani?

– Projekti su u većinskom vlasništvu kompanije SANY Renewable Energy, globalnog lidera u proizvodnji vetroturbina sa sedištem u Kini. Razvijeni su u partnerstvu sa norveškim developerom Emergy, dok je holandska kompanija WV-International, jedan od pionira obnovljivih izvora energije u Srbiji, igrala ključnu ulogu u njihovom razvoju koji je započet još 2013. godine.

Kada počinje izgradnja vetroparkova i koji model turbina će biti korišćen?

– Trenutno smo u fazi priprema za izgradnju, a početak radova planiran je za četvrti kvartal ove godine. Što se tiče turbina, koristićemo model S168 kapaciteta 4,2 MW, koji proizvodi upravo kompanija SANY Renewable Energy.

Kako će biti organizovana prodaja električne energije nakon završetka izgradnje?

– Nakon završetka izgradnje i priključenja na prenosnu mrežu, 100 odsto planirane proizvodnje vetroparkova biće prodavano Elektroprivredi Srbije AD. Već imamo potpisan Predugovor sa EPS-om o prodaji električne energije u trajanju od 15 godina.

Foto-ilustracija: Unsplash (annie-spratt)

Koliko će vetroparkovi doprineti proizvodnji električne energije u Srbiji?

– Kada budu u funkciji, vetroparkovi Alibunar 1 i Alibunar 2 će godišnje proizvoditi oko 480 gigavat-časova električne energije. To će biti značajan doprinos povećanju udela čiste i zelene energije u ukupnom energetskom miksu zemlje i ozeljenjavanju energetskog miksa Elektoprivrede Srbije AD.

Da li WV-International planira nove projekte u Srbiji?

– Da, kompanije WV-International i Emergy, nastavljaju razvoj vetroelektrana ukupnog kapaciteta 571 MW u okviru kompleksa projekata Banat. Pored toga, radimo i na razvoju hibridne elektrane kapaciteta 125 MW, koja će kombinovati energiju vetra i sunca.

Intervju vodila: Milena Maglovski

Intervju je objavljen u Magazinu Energetskog portala ODRŽIVA MOBILNOST

Punjači za vodonik u Beču sada dostupni i privatnim kompanijama

Foto-ilustracija: Freepik (freepik)

Komunalni koncern Grada Beča Wiener Stadtwerke intenzivno ulaže u proizvodnju i korištenje zelenog vodonika, čistog, klimatski neutralnog energenta koji bi uskoro mogao zameniti fosilna goriva u teškom saobraćaju, industriji i energetici.

U bečkom bloku Simmering već radi moderna elektroenergetska stanica koja dnevno može proizvesti do 1.300 kilograma zelenog vodonika, dovoljno za punjenje oko 60 autobusa ili kamiona. Ova energija se dobija isključivo korištenjem obnovljivih izvora struje, što je čini potpuno ekološkom.

Dok električna vozila dominiraju u privatnom saobraćaju, njihova efikasnost pada kada je reč o teškim kamionima i gradskim autobusima. Ovde na scenu stupa vodonik, gorivo koje se koristi u vozilima s gorivim ćelijama, idealno za zahtevne rute i teški transport.

„Ko se odluči za vodonik, mi nudimo punjače sa zelenim vodonikom, ne samo za vlastita, već i za vozila drugih kompanija”, poručio je Peter Weinelt, generalni direktor Wiener Stadtwerke, tokom posete vodonikovoj stanici u Simmeringu.

U Beču trenutno postoje dve stanice za punjenje vodonika (u Simmeringu i Floridsdorfu), opremljene za vozila koja koriste pritiske od 350 i 700 bara. Već sada ih koristi 30-ak firmi, a obavljeno je više od 1.400 punjenja.

Pročitajte još:

Gradski prevoznik Wiener Linien već je uveo vodonikove autobuse, a do kraja 2025. u Beču će se voziti još 20 novih vozila na vodonik umesto dizela. Među korisnicima ove infrastrukture su i IKEA kao i austrijski autoklub ÖAMTC.

Wiener Stadtwerke ne staje samo na proizvodnji. Kroz svoje podružnice Wien Energie, Wiener Netze, Wiener Linien kompanija pokriva celi lanac vrednosti: od proizvodnje, preko skladištenja, do transporta i primene vodonika, bilo u saobraćaju, energetici ili industriji.

„Zeleni vodik je ključni element energetske i saobraćajne tranzicije. Mi nudimo sve na jednom mestu i spremni smo pomoći i drugim firmama da krenu u tom pravcu”, rekao je Weinelt.

Bečki primer pokazuje da je pametnim ulaganjem moguće istovremeno modernizovati grad, smanjiti emisije i otvoriti nova radna mesta.

Izvor: Grad Beč

Uvertira u naplatu grejanja po potrošnji – kako će ubuduće izgledati računi Infostana

Foto-ilustracija: Pixabay (analogicus)

„Beogradske elektrane” pripremaju se za početak naplate grejanja po potrošnji. Izvršna direktorka u tom beogradskom javnom preduzeću Ivana Kalanja rekla je za RTS da sve podstanice u Beogradu imaju kalorimetre. Raspodela onoga što se potroši deliće se sa brojem stanova, odnosno njihovom kvadraturom, objasnila je Kalanja. Ova godina je prelazna, a obračunski period za grejanje počinje od maja.

Na adrese Beograđana iz različitih delova grada stigla su obaveštenja da će ubuduće plaćati grejanje po potrošnji, a ne kao do sada prema zagrevanoj površini.

Foto-ilustracija: Unsplash (Jason Blackeye)

Oni koji su ranije bili u stanovima koji su novoizgrađeni, imali su mogućnost da biraju. Sada je situacija takva da na to, po zakonu, mora da se prelazi.

Izvršna direktorka za proizvodnju toplotne energije u „Beogradskim elektranama” Ivana Kalanja rekla je za RTS da odavno postoje zahtevi da se pređe u naplatu po potrošnji.

Grad Beograd i elektrane su to vrlo pažljivo i postepeno radile, pa smo dobili malo ubrzavanja, nekako fazno radimo. Do sada, otprilike 17 odsto stambenog fonda u gradu Beogradu je u naplati po potrošnji. To su one zgrade koje su od 2010. imale ugrađene uređaje za merenje sopstvene potrošnje u svom stanu. I to tako funkcioniše”, rekla je Kalanja.

Zgrade koje su dobile informaciju nemaju ugrađene kalorimetre. Stigla su obaveštenja da će se sledeće grejne sezone drugačije obračunavati grejanje.

Sve podstanice u gradu imaju kalorimetre

Kalanja napominje da je nadležnost Beogradskih elektrana do podstanice, do kalorimetra i do uređaja za merenje.

„Sve podstanice u gradu Beogradu imaju kalorimetre, odnosno uređaje za merenje svih onih stanova koji se greju iz te podstanice. Znači, teoretski u svim zgradama, u svim podstanicama bismo mogli da pređemo u naplatu po potrošnji, a onda raspodela toga što je očitao kalorimetar ide dalje po površini stambenoj, po zagrevanoj površini svakog stana. Sve to što se očita na kalorimetru se deli”, objašnjava Kalanja.

Pročitajte još:

Međutim, u Beogradu deo stambenog fonda je star, bez izolacije, gde su potrošnje energije veće od prosečnih.

„Cena po kvadratu je formirana prema prosečnoj potrošnji stambenog fonda. Za ovu sada fazu i za korisnike koji su dobili obaveštenja, to je 1.386 podstanica u gradu Beogradu”, dodaje Kalanja.

Ta obaveštenja su dobili delovi Zemuna, delovi Novog Beograda, Konjarnik takođe.

„Mi pratimo već 10 godina potrošnju po svim tim kalorimetrima. Uzete su one podstanice koje imaju otprilike istu potrošnju prema prosečnoj po kojoj se cena grejanja po kvadratnom metru računa. Da li će plaćati po kvadratu ili po potrošnji, račun će biti sličan, skoro isti”, navodi izvršna direktorka.

Kada će se izvršiti presek, kako će izgledati uplatnica Infostana

Na računu Infostana postoji stavka na kojoj piše – grejanje. Za stan od 50 kvadrata, na primer, iznosi 144 dinara po kvadratnom metru.

Kalanja kaže da je ova godina prelazna. Obračunski period počinje od 1. maja.

„Sve ono što se plaća – maj, jun i jul – to je praktično akontaciono plaćanje za narednu zimu. Mi sad već plaćamo akontaciju. I sada smo plaćali to po kvadratu svi, uključujući i moju zgradu, koja ove godine prelazi u tu naplatu po potrošnji. Cena je sad formirana drugačije, iz fiksnog dela koji je angažovana snaga, odnosno instalirana snaga vašeg stana i varijabilnog dela koji zavisi od potrošnje energije u toj zgradi. A cenu po kvadratu, paušalnu, kad smo računali – računali smo uvek na godišnjem nivou, znači sve ono što se potroši tokom cele grejne sezone i delili na 12 meseci i dobijali ravnomerne račune”, objašnjava ona.

Tekst u celosti pročitajte ovde

Izvor: RTS

Prekretnica u nautici – jahta koja postavlja nove standarde ekološke plovidbe

Foto: feadship.nl

Najnovija istraživačka jahta ovih dana maja predstavljenja je u Holandiji. Izgradilo ju je holandsko brodogradilište Feadship, dužine je 79,5 metara i pored brojnih specifičnosti izdvaja se njeno napajanje.

Valor čelična jahta je dizajnirana za duga putovanja, kako bi ispunila vlasnikovu želju da pređe Severozapadni prolaz i istraži najzabačenije krajeve planete. Opremljena je pojasom protiv leda širokim dva metra koji okružuje trup iznad i ispod vodene linije.

Ranije poznata kao Projekat 715, sada pod imenom Valor koristi hibridni pogon koji kombinuje dizel-električni sistem, solarne panele i baterije, razvijen u okviru Feadship Advanced Electrical Drive programa.

Umesto klasičnih glavnih motora i pomoćnih generatora, energiju crpi iz četiri ultraefikasna generatora sa promenljivom brzinom, povezana na jednosmernu električnu mrežu i litijum-jonsku bateriju kapaciteta 5,34 MWh – što je više od pet puta veće skladište energije nego kod pionirskog modela iz 2015. godine.

Pročitajte još:

Solarni paneli dodatno doprinose čistoj energiji. Valor može raditi u potpuno bezemisionom režimu do 48 sati, a biće testirana i sa biogorivom HVO, koje može smanjiti emisije ugljen-dioksida za do 90 odsto. To sve upućuje da idealna za posete ekološki osetljivim morskim područjima, bez narušavanja životne sredine.

Unutrašnji enterijer, kombinuje prirodne materijale poput kamena, drveta, metala i stakla u vrhunski sofisticiranoj obradi.

Porinuće ove superjahte predstavlja još korak napred energetski efikasnoj i ekološki osvešćenoj nautici.

Jahta Valor će biti predstavljena na Monaco Yacht Show 2025 i kandidat je za prestižnu nagradu World Superyacht Awards, potvrđujući posvećenost vrhunskoj izradi po meri i inovacijama sa ekološkom svešću.

Energetski portal

Razvoj električnih vozila u Srbiji – retrospektiva i perspektiva

Foto-ilustracija: Unsplash (klemen-vrankar)

Početak razvoja prvog električnog vozila u Srbiji vezuje se za sredinu sedamdesetih godina prošlog veka. Intenzivna poskupljenja nafte i prva naftna kriza 1973. godine – takozvani prvi naftni šok – uticali su na konsolidaciju znanja i pionirska istraživanja u oblasti razvoja električnih automobila. Tako je 1976. godine, pod rukovodstvom akademika Aleksandra Despića, razvijeno prvo električno dostavno vozilo TAM 2001 (električni „pekarski” E-mobil) u tadašnjem Birou za autonomna električna vozila Instituta tehničkih nauka SANU (izvor: Zoran Nikolić, Razvoj i perspektive električnih vozila u našoj zemlji, Institut tehničkih nauka SANU ).

Foto: Ljubaznošću Željka Despotovića

Tri godine kasnije, 1979, u Institutu za hemijske izvore struje (IHIS) izrađeno je dostavno vozilo „zastava 435F”, koje je bilo prvo registrovano električno vozilo u našoj zemlji, a nekoliko godina se i kretalo po javnim saobraćajnicama.

Iste godine, u Beogradu je izrađeno i prvo putničko ekološko električno vozilo u tadašnjoj Jugoslaviji. Njegov konstruktor bio je profesor Stojiljković, nekadašnji istraživač instituta „Mihajlo Pupin” i moj mentor na doktorskoj disertaciji na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu. Profesor je rekonstruisao standardno vozilo marke „trabant” i projektovao regulisani elektromotorni pogon sa motorom jednosmerne struje, kao i prateći DC/DC pretvarač (tzv. čoper). Pogon je imao izlaznu snagu od oko četiri kilovata (kW), napajan iz baterijskog sklopa 140V/50Ah smeštenog u prednjem delu vozila. „Elektrotrabant” je postizao brzinu od oko 50 km/h, sa dometom između 70 i 80 km, a bio je registrovan i korišćen na relaciji Blok 45 (Novi Beograd) – Zemun Polje. Ova rekonstrukcija je realizovana u okviru Centra za hemijske izvore struje Instituta za hemiju, tehnologiju i metalurgiju (IHTM).

Interesovanje za električna vozila dodatno je poraslo tokom sankcija i nestašice naftnih derivata od 1992. godine. Tada je razvijeno više specijalizovanih električnih vozila, kao što su mopedi, bicikli, vozila za invalide i tegljači za prevoz većeg broja osoba u turističkim centrima. Ova vozila su imala maksimalne brzine do 15 km/h i autonomiju do 50 km.

Prvo komercijalno električno vozilo za svakodnevnu upotrebu razvila je firma „Melbat” krajem 1994. i početkom 1995. godine – rekonstruisana „lada niva-E”, korišćena za komunalne potrebe u Beogradu.

Godine 1996. rekonstruisana su dva autonomna električna vozila „jugo-E” za potrebe „Elektrodistribucije Beograd”.

U FOKUSU:

Početkom 1998. godine pušteno je u upotrebu električno vozilo „brza crna lada”, mase oko dve tone, maksimalne brzine do 60 km/h. Kasnije je korišćeno i na beogradskim grobljima, sa smanjenom brzinom i dometom.

Na kraju 20. veka započet je razvoj električnih vozila sa naizmeničnim (asinhronim) motorima. Firma „Raskovnik”, pod vođstvom inženjera Bojana Kragića, razvila je nekoliko lakih električnih vozila sa asinhronim motorima do četiri kilovata. Ova vozila predstavljala su ozbiljan korak ka mogućoj serijskoj proizvodnji, zasnovanoj isključivo na domaćem znanju i multidisciplinarnom razvoju.

Nezavisno od „Raskovnika”, u saradnji sa zavodima „Crvena zastava” iz Kragujevca, Elektrotehničkim fakultetom u Beogradu, „Severom” iz Subotice i „Krušikom” iz Valjeva, pod rukovodstvom profesora Slobodana Vukosavića rekonstruisano je vozilo „jugo-elektra” sa asinhronim elektromotorom snage 7,5 kW. I pored NATO bombardovanja, razvoj nije obustavljen. Vozilo je zvanično predstavljeno 2002. godine.

Do početka 21. veka razvoj električnih vozila u Srbiji odvijao se postepeno, sa brojnim pokušajima i inovacijama. Međutim, jedini program koji je doživeo širu komercijalnu primenu bila su vozila poznata kao „crne lade”.

Od 2004. godine razvoj električnih vozila gotovo je potpuno zamro. Sećam se da smo profesor Stojiljković, profesor Vukosavić i ja, kao tadašnji doktorand sa Instituta „Mihajlo Pupin”, na Katedri za energetske pretvarače i pogone ETF-a, osmislili projekat 006214 – „Razvoj softvera i elektronskih upravljačkih sklopova za trakcione pogone i baterijske konvertore ekoloških vozila”. Projekat je bio zamišljen kao nastavak unapređenja električnog „jugo” vozila, u saradnji sa firmom „Zastava Automobili d. o. o.” Nažalost, iako je „Zastava” tada bila na samrti, projekat nije prošao na pozivu tadašnjeg ministarstva nauke i zaštite životne sredine. Ipak, ideje su opstale i danas bi mogle pronaći put ka realizaciji i primeni.

Električni bicikli – uspešne priče

Električni bicikli, reklo bi se, gotovo da nemaju mane. Ne štete životnoj sredini, održavanje je jeftino, a omogućavaju izbegavanje gradskih gužvi, dugih čekanja i saobraćajnih zastoja.

Jedan od najzapaženijih modela jeste Archont, električni bicikl domaće firme „Ono Bikes” (braća Marko i Saša Šćepanović). BBC ga je 2016. proglasio najlepšim električnim biciklom na svetu. Na sajtu kompanije onobikes.com dostupno je šest različitih Archont modela sa električnim motorima prilagođenim različitim potrebama korisnika. Posebno se izdvaja model Archont E60 – sa motorom snage šest kilovata, odličnim ubrzanjem i maksimalnom brzinom od 75 km/h. Opremljen je litijum-jonskom baterijom kapaciteta 1,44 kWh, koja omogućava autonomiju veću od 120 km po punjenju.

„E-Prime tim”, na čelu sa Milanom Manojlovićem, predstavio je 2019. godine na Međunarodnom sajmu energetike u Beogradu električne bicikle i rikše, koje su posetioci mogli da isprobaju. Njihovi najprodavaniji modeli su Effecto i Effecta, dok je Cargo namenjen za dostavu lakih pošiljki, a Experience se ističe jedinstvenim dizajnom.

Studenti Elektrotehničkog fakulteta u Beogradu konstruisali su prototip električnog bicikla koji su predstavili na finalnom takmičenju iz energetske elektronike u Medisonu (SAD), jula 2019. godine. Njihov sistem – koji se sastojao od baterije, pretvarača snage, elektromotora i mobilne aplikacije – osvojio je Grand Prize. Sistem je pokazao efikasnost od 97,8 odsto, izlaznu snagu od 750 W pri 400 V i inovativno kvačilo. U timu su bili studenti sa različitih odseka ETF-a, a mentori su bili prof. dr Slobodan N. Vukosavić i asistent Aleksandar Milić.

Dr Željko Despotović, dipl. el. inž.

Tekst u celosti pročitajte u Magazinu Energetskog portala  ODRŽIVA MOBILNOST

Objavljena konačna rang lista projekata za uklanjanje divljih deponija u 2025. godini

Foto-ilustracija: Freepik (jcomp)

Ministarstvo zaštite životne sredine objavilo je konačnu rang listu projekata za sufinansiranje uklanjanja divljih deponija koji će se tokom 2025. godine realizovati u 41 jedinici lokalne samouprave širom Srbije.

Za ovu namenu, Ministarstvo je opredelilo 120 miliona dinara, sa ciljem da se dodatno smanji broj divljih deponija na teritoriji opština i gradova.

Ovi projekti predstavljaju nastavak višegodišnjih napora na unapređenju sistema upravljanja otpadom i očuvanju životne sredine.

Pročitajte još:

Ministarstvo je saopštilo da je u periodu od 2021. do 2024. godine, zahvaljujući podršci u iznosu od preko 350 miliona dinara, očišćeno više od 1.000 lokacija u 84 lokalne samouprave.

Spisak odobrenih projekata i konačna rang lista za 2025. godinu dostupni ovde, na zvaničnoj internet stranici Ministarstva zaštite životne sredine.

Energetski portal

Čak 70 odsto potrošača spremno da plati više za ekološki prihvatljive telefone

Foto-ilustracija: Pixabay

Brze promene u stavovima potrošača prema popravci i ponovnoj upotrebi mobilnih telefona podstiču snažan rast tržišta „cirkularnih” uređaja i usluga, koje bi moglo premašiti 150 milijardi dolara do 2027. godine. Ovo je zaključak izveštaja „Rethinking Mobile Phones: the Business Case for Circularity” koji je objavila GSMA, organizacija koja predstavlja mobilne operatere širom sveta.

Anketa među više od 10.000 korisnika mobilnih telefona u 26 zemalja pokazala je da je više od 70 odsto potrošača na globalnom nivou spremno da plati više za telefone koji su ekološki prihvatljiviji.

Anketa među 31 operaterom iz celog sveta pokazuje da 90 odsto njih već primenjuje bar jedan cirkularni poslovni model, a najčešći su obnova (refurbishment) i upravljanje e-otpadom.

Ipak, operateri vide veliki potencijal za širenje: 80 odsto onih koji već imaju programe obnove smatra da se „mnogo više” može uraditi, uključujući razvoj modela iznajmljivanja, obnavljanja i nadogradnje, koji bi otvorili nove izvore prihoda, povećali lojalnost korisnika i obezbedili kvalitet.

Pročitajte još:

Potrošači žele izdržljivije i održivije uređaje

Prodaja novih mobilnih telefona usporava poslednjih godina – potrošači zadržavaju svoje uređaje u proseku godinu dana duže nego pre deset godina, a sve više se okreću tržištu polovnih i obnovljenih telefona, navodi se u saopštenju GSMA. Ova promena odražava rastući interes za obnovljene uređaje kao način da se uštedi novac, dobije kvalitetniji model i smanji ekološki otisak.

Čak 85 odsto potrošača na globalnom nivou navodi da im je održivost važna pri kupovini uređaja, više nego estetika (73 odsto) ili AI funkcije (67 odsto). U Francuskoj je svaka šesta prodata slušalica tokom prošle godine bila obnovljena, dok je više od polovine indijskih ispitanika reklo da razmatra obnovljen telefon kao sledeću kupovinu. Dve trećine anketiranih izjavilo je da su morali da poprave trenutni ili prethodni telefon.

Tekst u celosti pročitajte ovde

Izvor: Centar za promociju cirkularne ekonomije

Severna Makedonija: Integracija u evropsko energetsko tržište od strateškog značaja

Foto-ilustracija: Freepik (evening_tao)

Ministarstvo energetike, rudarstva i mineralnih resursa Severne Makedonije i Nacionalni operator tržišta električne energije (MEMO) učestvovali su na drugom izdanju Foruma za integraciju tržišta električne energije, koji je održan u Evropskom parlamentu u Briselu. Tema foruma bila je implicitno povezivanje tržišta van granica EU, a događaj je okupio više od 100 predstavnika regulatora, berzi i institucija iz EU i Zapadnog Balkana.

Na panel diskusiji o proširenju evropskog energetskog tržišta do 2026. godine, ministarka Sanja Božinovska istakla je da je integracija makedonskog tržišta električne energije u Jedinstveno evropsko tržište strateški prioritet. Naglasila je da Ministarstvo u potpunosti podržava aktivnosti koje sprovodi MEMO, ocenjujući ih kao ključne za povećanje tržišne likvidnosti, konkurentnosti cena i sigurnosti snabdevanja.

Božinovska je ukazala i na potencijalne ekonomske koristi od zaštite od finansijskih efekata CBAM mehanizma EU, ističući da bi blagovremena integracija mogla olakšati poslovanje makedonskih kompanija.

Podsećajući da je proces spajanja tržišta započet još 2017–2018. godine, ministarka je navela da se sada nalazi u delikatnoj fazi transpozicije EU zakonodavstva i sprovođenja Plana spajanja tržišta (MCO IP) pod nadzorom ACER-a, agencije Evropske unije za saradnju energetskih regulatora.

„Zbog neizvesnosti oko uticaja CBAM-a, bilo je imperativ da se tržišno povezivanje dogodi pre 2026. godine. Iako smo već izvan tog vremenskog okvira, realno je ciljati na povezivanje između četvrtog kvartala 2026. godine i prvog kvartala 2027. godine”, pozivajući na intenzivniju saradnju sa EU.

Pročitajte još:

U kontekstu novih energetskih politika, ministarka je istakla da je Parlament nedavno usvojio novi Zakon o energetici, koji je u potpunosti usklađen sa evropskim regulativama. Tim zakonom postavljeni su temelji za modernizovan, čist i pravedan energetski sistem, sa većim učešćem obnovljivih izvora energije i aktivnijom ulogom građana.

„Stvaranje posebnog Ministarstva energetike i usvajanje ovog zakona pokazuje našu posvećenost reformi. Otvaramo tržište, smanjujemo gubitke i omogućavamo veću participaciju potrošača i proizvođača”, zaključila je ministarka.

U završnom obraćanju, Božinovska je uputila poziv evropskim partnerima: „Koristi su obostrane – od energetske bezbednosti do ekonomskog rasta. Samo uz poboljšanu saradnju možemo izgraditi stabilan, integrisan evropski elektroenergetski sistem koji koristi svima.”

Forum u Briselu predstavlja još jedan korak ka bržoj integraciji zemalja Energetske zajednice u Jedinstveno evropsko tržište električne energije, uz podršku evropskih institucija i partnera.

Energetski portal

Odabrani projekti za proizvodnju obnovljivog vodonika u EU

Foto-Ilustracija (akitada31)

Evropska komisija (EK) odabrala je 15 projekata za proizvodnju obnovljivog vodonika, a čija ukupna vrednost iznosi 992 miliona evra.

Projekti su smešteni u pet zemalja, a tokom deset godina trebalo bi da proizvedu skoro 2,2 miliona tona obnovljivog vodonika, čime bi se izbegla emisija više od 15 miliona tona CO₂.

Zemlje potpisnice bi trebalo  da počnu proizvodnju obnovljivog vodonika u roku od pet godina.

Vodonik će se proizvoditi u sektorima kao što su transport, hemijska industrija, kao i proizvodnja metanola i amonijaka. Pobednički ponuđači, izabrani nakon druge aukcije u okviru Evropske banke za vodonik (EHB), proizvodiće obnovljivi vodonik u Evropi uz subvenciju koja će pomoći da se nadoknadi razlika između proizvodnih troškova i tržišne cene, ubrzavajući tako upotrebu čistijih goriva.

„Od izabranih projekata, 12 je dobilo podršku putem fiksne premije u rasponu između 0,20 i 0,60 evra po kilogramu proizvedenog vodonika. Po prvi put, aukcija je uključila poseban budžet za proizvođače vodonika čiji kupci posluju u pomorskom sektoru – korisnici koji koriste vodonik za aktivnosti bunkerisanja. To je rezultiralo izborom tri projekta koja su ukupno dobila 96,7 miliona evra bespovratnih sredstava. Ovi projekti zahtevaju podršku između 0,45 i 1,88 evra po kilogramu”, saopšteno je iz EK.

Pročitajte još:

Svaka pojedinačna subvencija za 15 odabranih projekata kreće se od osam miliona do 246 miliona evra.

Izabrani projekti će sada biti pozvani da pripreme ugovor o grantovima sa Evropskom izvršnom agencijom za klimu, infrastrukturu i životnu sredinu (CINEA). Očekuje se da će ugovori biti potpisani do jeseni ove godine.

U okviru inicijative Čisti industrijski sporazum (Clean Industrial Deal), planirana je i treća aukcija Evropske banke za vodonik krajem 2025. godine sa budžetom do milijardu evra.

Osim ovih projekata Španija, Litvanija i Austrija izdvajaju do 836 miliona evra nacionalnih sredstava za projekte u svojim zemljama putem funkcije „Aukcije kao usluga” (Auctions-as-a-Service).

Energetski portal

Rasprave, rešenja i vizije s drugog dana konferencije Dani OIE 2025

Foto: OIE Hrvatska

Drugi dan konferencije Dani OIE 2025 u Splitu bio je u znaku ključnih rasprava o pravcu energetske tranzicije Hrvatske.

U uvodnom izlaganju, direktor Energetskog instituta Hrvoje Požar, Dražen Jakšić, predstavio je trenutno stanje i izazove u razvoju OIE u Hrvatskoj.

Tom prilikom, Jakšić je istakao da su emisije CO₂ od 1990. godine smanjene za 20 odsto, ali da u poslednjim godinama ponovo rastu – najviše zbog saobraćaja, gde se OIE gotovo i ne koriste. Iako su ostvareni značajni pomac, Hrvatska još zaostaje za evropskim prosekom: 28 odsto udela OIE u ukupnoj potrošnji električne energije u 2023. naspram 42,5 odsto u EU. Posebno zabrinjava podatak da je u saobraćaju taj udeo iznosio svega 0,9 odsto, dok je evropski prosek bio 10,8 odsto.

– Cilj od 24,6 odsto u tom segmentu deluje izuzetno teško dostižno – rekao je Jakšić. Kada je reč o energetskoj samodovoljnosti, Jakšić je naglasio da Hrvatska trenutno proizvodi oko 44 odsto sopstvenih energetskih potreba, dok ostatak uvozi, a čak ni projekcije za 2050. godinu ne pokazuju da ćemo biti potpuno energetski nezavisni.

Energetska nezavisnost Hrvatske – između propisa i prakse

Drugi panel otvorio je pitanje energetske nezavisnosti Hrvatske kroz prizmu zakonodavnog okvira, investicione sigurnosti i realnih prepreka u praksi.

Da je (ne)predvidivost jedan od najvećih izazova u ostvarivanju OIE projekata u Hrvatskoj smatra i Andreas Rörig, predsednik Uprave E.ON Hrvatska. Istakao je da Hrvatska ima znanje, iskustvo i kapital, ali da zbog nejasnog regulatornog okvira investicije ostaju neizvesne.

– Hrvatska i Malta su jedine evropske zemlje sa jednim operatorom mreže. Drugde upravo konkurencija donosi efikasnost – rekao je Rörig.

Direktor razvoja poslovanja ENNA Grupe, Zvonimir Novak, govorio je o investicionim iskustvima u Rumuniji, gde su nedavno pokrenuli projekat solarne elektrane i planiraju ugradnju baterijskog sistema.

– Zatražili smo sastanak, dočekalo nas je 19 ljudi, niko nije govorio engleski, ali sve smo dogovorili – prepričao je razgovore u Rumuniji. U Hrvatskoj, dodao je, ENNA razvija dva geotermalna projekta – u Slatini i Babinoj Gredi. Prvi je u poodmakloj fazi, ali se čekao konkurs koji na kraju nije raspisan. Istakao je da je geotermalna energija najčistija, ali i osam puta skuplja od solarne.

Na rumunsko tržište osvrnula se i Maja Turković, izvršna potpredsednica CWP Europe, koja je upozorila da je Rumunija možda atraktivna, ali da nije realan uzor jer je pristup projektima gotovo moguć isključivo putem akvizicija.

– Novac nije problem. Problem je doći do projekta koji može da prođe bankarsku proveru. A onda dolazi pitanje dozvola – rekla je Turković i upozorila na tromost procesa – Hrvatska je među najsporijima u Evropi kada je reč o razvoju OIE projekata.

Krešimir Šimleša, rukovodilac Odeljenja za priključenja pri Hrvatskom operatoru prenosnog sistema (HOPS), predstavio je trenutno stanje i buduće projekcije priključenja OIE na mrežu, u skladu sa Nacionalnim energetskim i klimatskim planom (NECP).

Za period 2025–2030. sklopljeni su ugovori o priključenju za dodatnih 1167 MW, a 2024. je izrađivan Elaborat optimalnog tehničkog rešenja priključenja (EOTRP) za još 2628 MW. U toku je i podnošenje zahteva za dodatnih 940 MW, koji bi trebalo da budu realizovani tokom 2025. godine. Time bi ukupan kapacitet u različitim fazama priključenja iznosio 8574 MW, čime bi već sada bili nadmašeni ciljevi NECP-a za 2030. godinu (7543 MW). Do 2040. godine ciljana vrednost raste na 11.915 MW.

Šimleša je dodao da su u toku sledeći trendovi: rast broja zahteva za priključenje data centara, razvoj kombinovanih postrojenja (npr. VE + SE + baterije), zamene postrojenja bez povećanja priključne snage i ugradnja elektrana za sopstvenu potrošnju.

Pročitajte još:

Priključenje OIE na mrežu – izazovi i rešenja za bržu integraciju

Foto: OIE Hrvatska

Treći panel konferencije bio je posvećen izazovima u priključenju OIE na prenaponsku mrežu.

Dejana Popović Milovanović iz Elektromreže Srbije (EMS) predstavila je korake koje je EMS preduzeo za ubrzanje integracije OIE u sistem. Istakla je da je uveden novi model proračuna mrežnih mogućnosti kroz EOTRP, uvedene su bankarske garancije i definisani rokovi po fazama.

Mladen Šicel iz KOER-a govorio je o konceptu virtuelnih elektrana koje povezuju proizvođače i potrošače i omogućavaju optimizaciju cena energije.

– U Hrvatskoj trenutno devet firmi ima dozvolu za virtuelne elektrane, od kojih tri funkcionišu – rekao je Šicel.

Dr. Josip Tošić iz TOSKA-e govorio je o pouzdanosti sistema i iskustvima poput incidenta u Dalmaciji 2023. godine, naglašavajući da kašnjenja u određivanju cene priključenja blokiraju projekte, iako su prvi EOTRP spiskovi počeli još 2019.

Krešimir Ugarković iz HEP-ODS-a pojasnio je da fleksibilni ugovori omogućavaju priključenje projekata koji bi inače bili isključeni iz mreže, i izrazio nadu da će novi zakon dodatno formalizovati takve modele.

Gradnja OIE projekata – finansijska održivost i operativni izazovi

Na četvrtom panelu raspravljalo se o finansijskoj i operativnoj održivosti OIE projekata.

Francesco Corbo, regionalni menadžer energetike za zapadni Balkan i Hrvatsku u Evropskoj banci za obnovu i razvoj (EBRD), posebno je naglasio kako mali investitori moraju imati pristup podršci jednak onome koji imaju veliki. 

Ante Krečak iz Erste banke predstavio je stav bankarskog sektora, naglasivši važnost offtakera i kvaliteta PPA ugovora.

– Ukupna potrošnja energije u regionu iznosi 1500 TWh godišnje, od čega je zasad samo 10 odsto pokriveno PPA ugovorima. U Hrvatskoj je korporativni sektor prošle godine potrošio 12 GWh, ali je manje od 1 odsto te energije bilo ugovoreno kroz korporativne PPA-ove. Erste je organizirao već treninge za klijente, kako bi bolje razumeli mehanizme ugovaranja PPA-ova i ostvarili koristi od tržišta energije koje nudi veliki potencijal – pojasnio je Krečak.

Iskustvo nacionalnog energetskog poduzeća pri razvoju OIE projekata predstavio je Dražen Lovrić, direktor Sektora za strategiju i razvoj u HEP-u. Istakao je kako su, kao investitor, ponosni na činjenicu da trenutačno imaju 150 MW solarnih elektrana u izgradnji, u različitim fazama.

O problemu s logistikom govorio je i Denis Čamber, direktor prodaje i razvoja OIE u Končaru

Inovacije za novu generaciju postrojenja i baterijskih sistema

Na petom panelu drugog dana konferencije Dani OIE 2025, kojim je moderirao Miloš Kostić, direktor MT-KOMEX-a, raspravljalo se o inovacijama koje oblikuju budućnost energetskih postrojenja i baterijskih sistema; od hardverskih rešenja i softverskih alata do strateškog planiranja i pristupa investiranju.

Helena Skrbič Sambolec iz PRANGL-a za Adria region, naglasila je značaj ranog uključivanja logistike kako bi se izbegla skupa infrastruktura.

– Ako opremu birate na vreme i pametno, nećete morati rušiti šume i širiti puteve, što je ogroman doprinos održivosti – kazala je Skrbič Sambolec.

Milan Šteković Šutić iz JA Solar-a istakao je razvoj TOPCon ćelija i baterijskih sistema.

John Šuša, glavni direktor za strategiju u WHES-u, doneo je perspektivu iz sektora skladištenja energije, dok je poređenje razvoja baterijskih sistema u Evropi i SAD-u izneo je dr. sc. Marko Vukobratović, direktor tvrtke Versolvio

– Kapital je bojažljiv i neodlučnost nas koči više od zakona – rekao je Vukobratović, pa dodao da Versolvio trenutno ima 50 MWh realiziranih projekata baterija, a još 300 MWh u razvoju. Upozorio je da je prošlo vreme „plug-and-play“ pristupa i da elektrane treba svakodnevno održavati i pratiti, a podsetio je i na ranjivost energetskih sistema u kontekstu sajber napada.

Mario Valčić iz Siemens-a govorio je o potrebi digitalnog nadzora i optimizacije rada solarnih elektrana.

– Dok su nuklearne i termoelektrane oduvek imale sofisticirane sisteme upravljanja i povezivanja s dispečerskim centrima, kod solarnih se u početku mislilo da to nije potrebno. Ali i solarna elektrana je proizvodni pogon. Softver omogućava da se njen rad nadzire, optimizuje i da operater zna što se događa – pojasnio je Valčić.

Završnog dana konferencije teme će biti posvećene lokalnim zajednicama, kogeneraciji, ulozi gradova i pitanjima zaštite životne sredine.

Energetski portal

Autonomija do 600 km i superbrzo punjenje – novi električni kamion kompanije Volvo

Foto: Volvo Truck

Volvo Trucks će u drugom kvartalu 2026. godine zvanično predstaviti i početi da prima narudžbine za svoj novi električni kamion za dugolinijski transport – Volvo FH Aero Electric sa e-osovinom. Inače, već sada su dostupne slike i dodatne informacije o ovom vozilu, a kupci mogu potpisati pismo o nameri za kupovinu kamiona.

Foto: Volvo Truck

Novi FH Aero Electric je dizajniran za dugolinijski transport, a to je segment koji je odgovoran za veliki deo emisije CO₂ u drumskom transportu i  čija je elektrifikacija predstavljala veliki izazov – sve do sada. Novi Volvo kamion ima mogućnost brzog punjenja i autonomiju do 600 kilometara vožnje isključivo na električni pogon.

„Ovo je pravi proboj u transportu bez emisije štetnih gasova. Sada transportne kompanije mogu da pokrivaju velike udaljenosti koristeći električne kamione, a sve to bez kompromisa po pitanju produktivnosti. Superbrzo punjenje i velika nosivost čine ovu opciju izuzetno konkurentnom,“ izjavio je Rožer Alm, predsednik kompanije Volvo Trucks.

„Električni kamioni u dugolinijskom transportu će značajno doprineti smanjenju emisije CO₂ u našoj industriji, jer je u ovom segmentu moguće ostvariti najveće uštede pojedinačno po kamionu. Ovo su dobre vesti i za prevoznike i za društvo u celini.“

Pročitajte još:

Superbrzo punjenje za 40 minuta

Punjenje baterija kod novog dugolinijskog Volvo FH Aero Electric kamiona odvija se veoma brzo, jer je vozilo prilagođeno novom MCS (Megavatni sistem punjenja) standardu. Punjenje baterijskog paketa kamiona (od 20 odsto do 80 odsto) traje približno 40 minuta, što znači da se može obaviti tokom zakonski propisane pauze za odmor vozača u EU – čime se doprinosi visokoj produktivnosti. Zahvaljujući brzom punjenju, ovaj kamion omogućava da se dugolinijske ture obave električnim kamionom u okviru jednog dana.

Velika nosivost

Novi električni kamion može imati ukupnu težinu od 48 tona i nosivost gotovo jednaku kao dizel kamioni. Velika nosivost je omogućena dodatnom pomoćnom osovinom (konfiguracija osovina 6×2), koja omogućava veći kapacitet baterija i bolju raspodelu težine – što je posebno važno kod teških prikolica u kombinaciji sa težinom dodatnih baterija. Velika autonomija Volvo kamiona postignuta je zahvaljujući novoj tehnologiji pogonskog sklopa – tzv. e-osovini – koja oslobađa prostor za znatno veći kapacitet baterija. Novi FH Aero Electric može imati osam baterija sa ukupnim kapacitetom od 780 kWh.

Široka ponuda i bogato iskustvo

Novi kamion, koji će biti dostupan i sa standardnom kabinom, predstavlja značajno proširenje široke palete električnih kamiona i pratećih usluga koje nudi Volvo Trucks. Usluge uključuju sve – od procene pogodnih ruta za elektrifikaciju, efikasnog punjenja kamiona na putu i u bazi, do detaljnog praćenja performansi voznog parka.

„Imamo najkompletniju ponudu električnih transportnih rešenja u industriji i više od pet godina iskustva u podršci hiljadama kupaca – velikih i malih – u prelasku na električni pogon. Volvo Trucks je pravi izbor za transportne kompanije koje žele da započnu svoj put ka dekarbonizaciji,“ kaže Rožer Alm.

Globalni lider u elektrifikaciji

Sa osam modela u svojoj ponudi, Volvo Trucks je globalni lider u proizvodnji električnih kamiona srednje i velike nosivosti. Širok asortiman proizvoda omogućava elektrifikaciju gradskog i regionalnog transporta, građevinskog sektora, zatim sektora upravljanja otpadom, a sada i dugolinijskog transporta. Volvo je serijsku proizvodnju električnih kamiona započeo 2019. godine i do sada isporučio više od 5.000 električnih kamiona kupcima u 50 zemalja širom sveta.

Volvo strategija sa tri tehnološka rešenja usmerena ka nultoj emisiji štetnih gasova

Volvo Trucks vodi tranziciju ka transportu bez fosilnih goriva, s ciljem da do 2040. godine dostigne nultu emisiju gasova sa efektom staklene bašte, koristeći strategiju sa tri tehnološka pravca.

Ova strategija uključuje:električna vozila na baterije, električna vozila sa gorivnim ćelijama, motore sa unutrašnjim sagorevanjem koji koriste obnovljiva goriva poput zelenog vodonika (proizvedenog elektrolizom vode pomoću obnovljive energije), biogasa, biodizela ili HVO (hidrotretiranog biljnog ulja).

Izvor: Volvo Trucks

Živković: Remonti termoelektrana napreduju po planu, uglja ima dovoljno

Foto-ilustracija: Pixabay (yecao2018)

Godišnji remonti na četiri bloka termoelektrana u Obrenovcu uspešno su završeni, a istovremeno napreduju radovi na najvećem ekološkom projektu „Elektroprivrede Srbije” – izgradnji sistema za odsumporavanje dimnih gasova u TENT B, saopštio je generalni direktor EPS-a Dušan Živković tokom posete Ogranku „Termoelektrane Nikola Tesla”.

Prema njegovim rečima, remontna sezona odvija se po planu u svim segmentima – u proizvodnji uglja, kao i u termo i hidro sektoru. Cilj je potpuna spremnost EPS sistema za narednu zimsku sezonu, ali i odgovaranje na rastuću letnju potrošnju.

Pročitajte još:

Na deponijama termoelektrana trenutno se nalazi više od dva miliona tona uglja, što dodatno doprinosi energetskoj sigurnosti. Živković je israkao da je poseban fokus stavljen  na sigurnost isporuke uglja iz RB „Kolubara”, gde su u toku investicione opravke, kako bi se održala kontinuirana i stabilna proizvodnja električne energije iz uglja sa deponija.

On je posebno pohvalio angažovanje zaposlenih:

„Svi dosadašnji proizvodni rezultati i napredak remonta zasluga su zaposlenih u našem velikom sistemu i oni su svakodnevno svesni svoje dužnosti i obaveze prema građanima Srbije. Radnicima EPS uvek je prioritet i iznad svega najvažniji zadatak obezbeđenje energetske sigurnosti i stabilnosti snabdevanja za građane i privredu”, rekao je Živković.

Energetski portal

Na selu se uz pomoć države skućilo 16.500 ljudi – podrška i za pokretanje posla

Foto-ilustracija: Unsplash (ivan-aleksic)

Ministarstvo za brigu o selu nastavlja da pomaže mladima u kupovini praznih seoskih kuća. Konkurs traje do 1. novembra, a izdvojeno je 750 miliona dinara. Za pokretanje novog posla u selu Ministarstvo pomaže sa po 10.000 evra bespovratno.

Za četiri godine programa skućilo se više od 16.500 ljudi i useljeno 3.620 kuća. Novih sto vlasnika ocenjuje program i pomoć kao priliku da se osamostale, ali i da ne dozvole da sela ostanu prazna.

„Ova pomoć nama dosta znači jer živimo u zajednici i krenućemo potpuno novi život iz početka, tako da planiramo da se bavimo i poljoprivredom na selu”, ističe Mirjana Stojković iz Merošine.

Ani i Branislavu Toškov iz Nove Crnjeto, kako kažu, puno znači, jer su želeli da ostanu u svom selu, tako da je ovo bila prilika da u tome i uspeju.

„Bavićemo se verovatno pomalo poljoprivredom, to su još neki planovi za budućnost, pa videćemo”, navodi Ana Toškov.

Nove komšije stižu u sela u okolini Sombora, Kanjiže, Topole, Ćićevca, Bojnika, Knjaževca, Bosilegrada i mnogih drugih mesta – od Vojvodine do juga Srbije. Njih oko 350 dobilo je priliku da započne život u zdravijem, tišem i mirnijem okruženju.

Pročitajte još:

Za novi posao 10.000 evra bespovratno

Ministarstvo za brigu o selu sprovodi Program podrške privrednim aktivnostima na selu dodelom bespovratnih 10.000 evra za pokretanje posla.

„Volela bih da moji roditelji u blizini te kuće već imaju svoj, nije restoran, ali kao lokal domaće kuhinje, pa bih volela da im pomognem u nekoj meri koliko mogu. Pošto radim u muzičkoj školi, ali u slobodno vreme bih bila sa njima, tamo pripomagala”, planira Isidora Gecan iz Kule.

Milan Krkobabić, ministar za brigu o selu, kaže da je bio u Golupcu, gde je posetio neke od preduzetnika koji su dobili tu pomoć.

„Jedan čovek radi fenomenalno stolarsku radionicu, kupio je dve nove mašine. Njegova porodica je zadovoljna, on je podigao produktivnost, radi, sada kreće i u izradu nameštaja. To su ti novi iskoraci i mi ćemo da nastavimo. Ako želiš, ako si spreman da otvoriš zanatsku, preduzetničku radnju, frizersku, vulkanizersku, mehaničarsku, stolarsku, prodavnicu u tom selu i to sve zavisi od stvarnih potreba tog sela, ali i ličnih kvalifikacija tog čoveka koji želi time da se bavi”, ukazuje ministar Krkobabić.

Do sada je kupljeno 78 minibusa za prevoz seoskog stanovništva, obnovljeno 19 seoskih domova kulture, a programima Ministarstva će i ove godine „Miholjski susreti” biti održani u 130 lokalnih samouprava.

Izvor: RTS