Home Blog Page 581

Biorazgradive maske iz kojih raste cveće

Foto-ilustracija: Unsplash (Macau Photo Agency)

Pandemija koronavirusa promenila je mnogo toga u našim životima. Gotovo je nezamislivo da izađemo na ulicu, odemo do prodavnice ili uđemo u gradski prevoz bez maske na licu. To je dovelo do toga da se one troše neverovatnom brzinom i da ih sve više ima na divljim deponijama, morima i okeanima.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Marie Bee Bloom (@mariebeebloom)

Prema podacima, tokom prošle godine u okeanima je završilo čak 1,56 milijardi zaštitinih maski, što ostavlja velike posledice na morski svet i ekosistem.

Naučnici intenzivno rade na tome da pronađu način za recikliranje maski za jednokratnu upotrebu, jer je za njihovu razgradnju potrebno 450 godina.

Nakon mnogo truda i rada naučnici iz Australije napravili su materijal koji povezuje iseckane maske za lice sa recikliranim betonom i on se može koristiti za izgradnju veoma trajnih puteva. Dok južnokorejski student, Kim Ha-neul, od maski prave tronožne stolice.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Marie Bee Bloom (@mariebeebloom)

Jedna firma iz Francuske počela je da proizvode maske od konoplje koje su u potpunosti biorazgradive. Za oblogu maske koriste mešavinu kukuruza za veću udobnost, a elastična traka se može reciklirati.

Međutim, holandska dizajnerka Marijana de Grot otišla je korak dalje i osmislila je biorazgradive maske koje su napravljenje od slojeva pirinčanog papira. Trake za ovu masku napravljene su od predene vune, a možete ih podešavati pomoću cvetića koji su napravljeni od kartona za jaja.

I to nije sve, u potpunosti su ekološki prihvatiljive, a kada završite sa nošenjem, zakopate ih i iz semena koje se nalazi unutar njih porašće cveće.

Dizajnerka ovih maski na sve je mislila, pa je tako i logo na njima ispisan mastilom koje je napravljeno od prirodnih sastojaka.

Maske se za sada mogu kupiti Holandiji, Belgiji i Nemačkoj i to poceni od tri evra.

Milica Radičević

Koje namirnice sadrže najviše, a koje najmanje pesticida?

Foto-ilustracija: Unsplash (Artur Rutkowski)
Foto-ilustracija: Pixabay

“Probajte groždje, nije prskano!” – svako od nas makar jednom je čuo ovu rečenicu od pijačnih prodavaca koji se svojski trude se da svoje namirice predstave u najboljem svetlu, što će reći kao ukusne, sveže i, što je najvažnije, neprskane.

Ipak, ukoliko niste spremni da izdvojite više novca za organsku hranu, teško da ćete pojesti voće ili povrće koje nije hemijski tretirano. Pesticidi mogu izazvati niz zdravstvenih problema kod ljudi, a mi vam donosimo spisak namirnica sa kojima morate biti naročito oprezni jer već dugi niz godina prednjače po količini ovih hemikalija.

Jagode su rekorderi po prskanosti 

Preko 70 odsto voća i povrća proizvedenog za komerijalno tržište sadrži pesticide, ističe Odsek za agrikulturu SAD-a,  a neke biljke se u toku svog životnog ciklusa prskaju i po 30 puta.

Američko neprofitno ekološko udruženje EWG ocenilo je da jagode i spanać drže prvo mesto u ovoj neslavnoj kategoriji jer je kod ovih namirnica potvrđeno prisustvo preko 20 različitih pesticida. Zatim slede breskve, kajsije, jabuke, grožđe, trešnje, kruške, celer, paradajz i krompir, ističe EWG.

Lekari i naučnici preporučuju da sve ove namirnice, od kojih neke svakodnevno konzumiramo, nabavljamo od lokalnih i pouzdanih proizvođača, dok bi idealno bilo kada bismo sami mogli da ih proizvodimo.

Na sreću, ima i onih namirnica za koje ne moramo tražiti lokalne ili organske proizvođače jer one same po sebi ne zahtevaju tretiranje pesticidima, a hemijske analize pokazale su da su ove namirnice bezbedne čak i kada ih nabavljamo iz uvoza.

Neke od ovih namirnica su avokado, kupus, luk, ananas, plavi paradajz, brokoli, bundeva, dinja, karfiol i pečurke, prenose svetski mediji. Iako ste već imali dobar razlog da ove namirnice uvrstite u svoju ishranu budući da obiluju hranljivim sastojcima i vitaminima, još jedan dobar razlog je i odsustvo pesticida što ih čini izuzetno pogodnim za ishranu dece.

Pesticidi  nikoga ne štede

Naučnici upozoravaju da pesticidi nisu opasni samo po ljude, već mogu narušiti čitave ekosisteme i naneti veliku štetu biljkama i životinjama. Svake godine poljoprivrednici širom sveta iskoriste preko 400 miliona kilograma pesticida u šta spadaju razni insekticidi, herbicidi i fungicidi, prenose svetski mediji.

Foto-ilustracija: Unsplash (Markus Spiske)

Prekomerna upotreba pesticida mora se okončati jer svake godine od posledica trovanja ovim hemikalijama strada između 10.000 i 20.000 farmera, kao i oko 70 miliona ptica.

Pesticidi imaju niz negativnih efekata po zdravlje ljudi a naučnici tvrde da posledice uključuju veći rizik od dobijanja raka, povećanu neplodnost, kao i niz kardiovaskularnih i psihičkih oboljenja.

Pored toga što se pesticidi prskaju, postoji još jedna metoda primene pesticida koja uključuje tretiranje semena i zemlje ovim hemikalijama. Kada poljoprivrednici na ovaj način tretiraju biljke, praktično je nemoguće odstraniti pesticide ljušćenjem ili pranjem jer se oni nalaze z samom plodu.

I ne samo to, pesticidi se primenjuju i nakon berbe kako bi se plodovi zaštitili od insekata i buđi, pa tako imamo hranu koja je praktično izložena hemikalijama od trenutka kada je zasejana do trenutka kada se nađe u prodaji, prenose svetski mediji.

Udruženja za zaštitu životne sredine širom sveta sada se zalažu za upotrebu tradicionalnih metoda u borbi protiv korova i parazita, kao i bezbednih pesticida koji ne sadrže otrovne hemikalije, baš kao u organskoj proizvodnji. Za suzbijanje korova nekada su se koristili ašov i motika, mada ovoj metodi sada retko pribegavaju i manji proizvođači hrane jer je daleko lakše i brže upotrebiti pesticide.

Kada je u pitanju komercijalna proizvodnja, o upotrebi tradicionalih metoda nema ni govora jer se sve vrti oko uvećanja proizvodnje i profita, a pesticidi u tome igraju važnu ulogu.

Nada leži u većem korišćenju biopesticida koji se za sada koriste samo u organskoj proizvodnji. Ovi pesticidi baziraju se na prirodnim sastojcima koji su netoksični po ljude i okolinu i deluju samo na ciljanu invazivnu vrstu. Iako su manje efikasni od hemijskih pesticida i imaju sporije dejstvo, šira upotreba biopesticida zaštitiće ljude, ali i biljni i životinjski svet, prenosi poljoprivredni portal Agroklub.

Milena Maglovski

Crna Gora u potrazi za naftom – počelo bušenje podmorja

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Konzorcijum kompanija Eni i Novatek započeli su istražno bušenje koje treba da pokaže da li ima nafte u crnogorskom podmorju.

U moru između Bara i Ulcinja na dubini od 6,53 hiljade metara počelo je istražno bušenje koje će trajati četiri i po do šest meseci, prenosi RTCG.

Nakon ovih istraživanja, biće definisani potencijali ležišta, kako bi se maksimalno iskoristio njihov kapacitet i isprojektovao način proizvodnje, koja bi mogla da zaživi u periodu od pet godina od završetka prve bušotine.

Ove kompanije prve istražne bušotine rade na oko 28 kilometara od obale. Takođe, konzorcijum će, u okviru svog koncesionionog bloka, uraditi još jednu istražnu bušotinu i to gasnu, koja će u tehnološkom smislu biti manje zahtevna.

Podsetimo, nevladina organizacija (NVO) Green Home pozvala je Ministarstvo kapitalnih investicija da raskine ugovor sa koncesionarima i napusti ideju eksploatacije iz podmorja Crne Gore. Oni su naveli da ekonomija i ekologija moraju ići zajedno, ali da u Crnoj Gori eksploatacija iz podmorja u ekološkoj državi ne može.

Energetski portal

Građani i privreda Srbije su na gubitku zbog nove EU takse

Foto-ilustracija: Unsplash (Patrick Hendry)
Foto-ilustracija: Unsplash (Juniperphoton) 

U borbi protiv klimatskih promena, Evropska unija priprema novu taksu za zemlje poput Srbije gde se ugljen-dioksid emituje više nego što bi trebalo. Prve na udaru bile bi termoelektrane koje struju proizvode na ugalj, ali i druge velike fabrike što bi, smatraju sagovornici CINS-a, moglo da poveća račune za struju građanima, dovede do gubitka poslova, smanjenja stranih investicija i privrednog rasta.

Građani će ubuduće plaćati veće račune za struju, a možda će doći i do pada životnog standarda. Ovo su prognoze stručnjaka sa kojima je Centar za istraživačko novinarstvo Srbije (CINS) razgovarao o novoj graničnoj carinskoj taksi.

Naime, ukoliko firme u tzv. trećim zemljama proizvodnjom neke robe zagađuju ugljen-dioksidom (CO2) više nego što je dozvoljeno u Evropskoj uniji, tu robu će prilikom uvoza EU dodatno cariniti. Plan za ovu taksu predstaviće Evropska komisija sredinom godine.

EU ovo radi kako bi sprečila „curenje ugljenika“ koji izaziva klimatske promene, odnosno obeshrabrila vlasnike kompanija da izbegavaju da plate takse za zagađenje tako što će premestiti fabriku u zemlje u kojima te takse nema – kao što je Srbija.

Najavili su da se uvođenje mera očekuje do 2023. godine, za sektore koji nose najveći rizik.

Decenijama unazad proizvodnja električne i toplotne energije najviše doprinose emisiji CO2 u Srbiji, a sledi industrija, pokazuju podaci Međunarodne agencije za energetiku.

U Sekretarijatu Energetske zajednice (EZ), organizacije zadužene za energetsko tržište u Evropi, očekuju da će se takse, između ostalog, odnositi na električnu energiju proizvedenu u termoelektranama na ugalj.

Istraživanje CINS-a pokazuje da će ovo biti problem i za Srbiju, koja će, prema okvirnoj proceni Privredne komore Srbije (PKS), u 2021. u EU izvesti oko 8 odsto proizvedene električne energije. Nije poznato koliko ove struje će stići iz termoelektrana, ali Srbija gotovo 70 odsto energije proizvodi spaljivanjem uglja.

Viktor Berishaj iz organizacije Climate Action Network Europe, koji prati politiku klimatskih promena i energetike u Jugoistočnoj Evropi, objašnjava na koji način bi budući nameti mogli da se obračunavaju:

„Ukoliko bi EU uvela taksu na uvoz električne energije proizvedene od fosilnih goriva iz Srbije, mogla bi da je carini po jedinici, megavat-času, ili po količini emitovanog ugljan-dioksida (CO2) za uveženu struju, pri čemu bi u oba slučaja cena morala da odražava visinu naknade za emitovanje CO2 u EU“.

Domaće termoelektrane su u 2019. emitovale preko 27,3 miliona tona CO2 – od čega samo TE Nikola Tesla u Obrenovcu preko 20,3 miliona tona.

Nove mere za treće zemlje bi mogle da budu nalik ovom sistemu, ali se razmatraju i druge opcije, rekao je u martu pred Evropskim parlamentom komesar Paolo Đentiloni (Gentiloni).

Bojan Stanić iz Sektora za strateške analize, usluge i internacionalizaciju u PKS kaže da su veliki energetski potrošači kompanije registrovane u oblasti hemijske i gumarske industrije i firme iz metalske i autoindustrije, koje čine oko 52 odsto ukupnog izvoza Srbije u EU.

Deset najvećih izvoznika iz ovih delatnosti, mnogi iz van-evropskih država, čine oko 21 odsto ukupnog izvoza u EU, dodaje. Prvih sedam kompanija na ovom spisku, prema njegovim rečima, su: Tigar tajers, HBIS Group, ZiđinJura, Filip Moris, Fijat Naftna industrija Srbije.

Pročitajte više ovde.

Izvor: CINS

 

Za smanjenje aerozagađenja izdvojeno 210 miliona dinara

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto: Ministarstvo zaštite životne sredine

Za zamenu kotlova u javnim ustanovama i ložišta u domaćinstvima izdvojeno je skoro 210 miliona dinara za 22 lokalne samouprave. Osim toga, ova sredstva mogu se koristiti i za projekte pošumljavanja i ozelenjavanja javnih površina.

“Nastavljamo sa potpisivanjem ugovora kako bi lokalnim samoupravama što pre stavili na raspolaganje sredstva za ulaganje u nove kotlarnice, bilo gradske ili za domaćinstva, i u nove sadnice, jer je to jedan od najboljih načina da sledeću grejnu sezonu sačekamo sa znatno smanjenim aerozagađenjem koje dolazi iz ovih izvora – rekla je ministarka Irena Vujović.

Kako se navodi u saopštenju Ministarstva zaštite životne sredine, jedan od najvažnijih ugovora koji je potpisan jeste kompletna zamena kotlova u toplani u Valjevu za šta je odobreno 80 miliona dinara i još četiri miliona za pošumljavanje odnosno ozelenjavanje javnih površina. 

Kada ovi projekti budu gotovi, što će biti već u sledećoj grejnoj sezoni, predviđa se da će građani Valjeva udisati znatno čistiji vazduh. Za projekte zamene individualnih ložišta značajna sredstva odvojena za Niš i Užice.

Ministarka je čestitala svim lokalnim samoupravama na dobro pripremljenim projektima i pozvala ih da spremaju nove, za naredne konkurse Ministarstva.

“U narednom periodu planiramo da raspišemo konkurse i za eko parkove. Pozivam vas sve da se pripremate, da spremate projekte i da konkurišete”, poručila je Vujović.

Energetski portal

Grad Beograd: 180 miliona dinara za podršku ruralnom razvoju

Foto-ilustracija: Unsplash (Zoe Schaeffer)
Foto: Grad Beograd

Gradonačelnik Beograda Zoran Radojičić obišao je uspešno poljoprivredno gazdinstvo u Velikoj Krsni u opštini Mladenovac gde ih je dočekao domaćin gazdinstva Vladimir Bojić sa porodicom.

Oni su razgovarali o načinima na koje Grad Beograd može da pomogne poljoprivrednicima u razvoju voćarstva i povrtarstva, proizvodnji zdrave hrane i eko-turizma. Ovo gazdinstvo je primer savremenog koncepta u poljoprivrednoj proizvodnji sa elementima agrobiznisa i preduzetničkog duha, navodi se na sajtu Grada Beograda.

“Danas sam imao priliku da se uverim da iza velikog uspeha ove porodice stoje trud i rad i ponosan sam što je Grad Beograd prepoznao ovaj tip proizvođača i svojim subvencijama im pomogao da danas budu primer uspešnog poljoprivrednog gazdinstva. Podizati četvoro dece uz veliki rad i višegodišnje ulaganje u domaćinstvo, zaista je zadivljujuće. Zahvaljujem na gostoprimstvu cele porodice koja je pravi primer srpskog domaćina koji u današnjim uslovima uspešno opstaje na selu“,  rekao je gradonačelnik Radojičić.

Prema njegovim rečima, razvoj ovog porodičnog imanja Grad i Republika su prethodnih godina podržali sa više od 10 miliona dinara. Porodica je sredstva ulagala u razvoj voćarstva, ali i u obnovu mehanizacije i kupovinu protivgradne zaštite voćnjaka na više od dva hektara.

On je dodao da Grad Beograd ima više od 250.000 hektara poljoprivrednog zemljišta, od čega je oko 170.000 obradivo što je veliki potencijal za razvoj poljoprivrednih gazdinstava, kojih na teritoriji 17 gradskih opština ima više od 30.000.

“Skoro 60 procenata poljoprivrednih gazdinstava koncentrisano je na teritoriji gradskih opština Obrenovac, Mladenovac, Lazarevac i Grocka. Ovo je važna privredna grana za Beograd i u nju moramo ulagati jer će se to vratiti otvaranjem novih radnih mesta, povećanjem izvoza i rastom životnog standarda. Subvencije koje Grad Beograd daje, nezavisne su od onih koje daje Ministarstvo poljoprivrede. Ulaganja u poljoprivredu od 2012. godine povećana su 12 puta. Tačnije, tada su sredstva iznosila oko 20 miliona dinara, a sada iznose više od 200 miliona”, naglasio je gradonačelnik Radojičić.

Gradonačelnik je dodao da je Grad Beograd raspisao konkurs za podršku ruralnom razvoju u vrednosti od 180 miliona dinara, od čega je za stočarstvo opredeljeno 10 miliona, za voćarstvo i povrtarstvo 40 miliona, pčelarstvo 30 miliona i mehanizaciju 100 miliona dinara.

“Postoje posebni kriterijumi bodovanja i u skladu sa tim važno je istaći da se prednost daje mladim poljoprivrednicima, gazdinstvima sa većim brojem članova, poput ovog koje smo posetili danas, kao i gazdinstvima čiji su nosioci žene. Ovo je jako važno jer na taj način podstičemo mlade ljude da ostaju na selu, na imanju svojih pradedova, te da započnu sopstveni posao”, kazao je Radojičić.

Istakao je da pored pomenutih subvencija, a u saradnji sa Poljoprivrednim fakultetom u Zemunu, Grad Beograd organizuje i mnogobrojne besplatne kurseve i obuke iz oblasti pčelarstva i organske proizvodnje hrane.

“Tokom pandemije virusa korona shvatili smo i značaj domaćeg turizma i kojim prirodnim bogatstvima Srbija raspolaže. Sela koja se nalaze na teritoriji grada Beograda svakako su blagodet našeg grada i moramo ih ponuditi stranim i domaćim turistima. Beograd ima izuzetno povoljne uslove za savremenu poljoprivrednu proizvodnju i trgovinu poljoprivrednim proizvodima. Velika poljoprivredna prostranstva, blizina dvomilionskog grada kao finalnog tržišta za plasman proizvoda, blizina dve plovne reke, auto-put, železnica, aerodrom, sve su to preduslovi koji Beogradu daju ogroman potencijal za razvoj poljoprivrede i agrobiznisa. Zbog ovih preduslova, poljoprivredu i agrobiznis vidim kao značaju privrednu granu, kako za snabdevanje domaćeg tržišta kvalitetnim proizvodima, tako i velikog potencijala za izvoz”, rekao je gradonačelnik.

Energetski portal

Razgovor za koji vam nisu potrebne reči

Foto: Unsplash ( Gori Gogo)
Foto-ilustracija: Pixabay

Davno je to bilo. Možda 2009. godine. Taman sam se prihvatila nekog posla, kad iz dvorišta viče moj ujak: “Mikooo, dođi da vidiš!”

Istrčavam ja brže bolje, spotičući se u za dva broja većim papučama, kad na sred dvorišta stoji on i drži omanju kutiju. “Otvori!”, veli mi ujko.

“Šta li će sad da iskoči odavde”, pomislila sam dok sam polako otvarala kutiju. Kad unutra neka gužvica vate, i na toj vati dva klikera koja me gledaju!

“Šta je, bre, ovo?!” vrisnuh ustuknuvši korak unazad.

“Pa sova, jel vidiš? Beba sova!”

I tako sam se upoznala sa sovom, sa mojom Jucom (ja sam bila kuma). Juca je kao ptić ispala iz gnezda, ali je imala tu sreću da je nađu ljudi koji će da je vole i paze. Ipak, pored sve naše nežnosti i napora da je malo “obuzdamo”, Juca je ljutito i prgavo stvorenje koje je pokušavalo da nas gricne svaki put kad smo je hranili. Ipak smo je, i pored toga, jako zavoleli.

Kroz svega nekoliko nedelja Juca je dobila pravo perje, pa je došlo vreme da se rastanemo, a da Jucika odleti i svije svoje gnezno. Tako je i bilo, Juca je otišla a mi smo je sa ponosom gledali kako leti ka šumi.

Nekoliko dana kasnije, dok sam se spremala za spavanje, na prozoru se začulo grebanje. Ništa novo jer moje mačke, a imala sam ih, verujte, u dvocifrenom broju, stalno to rade da bi ih pustila u sobu.

Otvorim prozor da vidim ko se to usudio da me uznemirava, kad mi se učini da dole na trotoaru čuči mačka sa belom okruglom glavicom, ili sam ja makar tako mislila jer je napolju bio mrak. Kroz nekoliko sekundi, ta “mačka” je pustila krila i nečujno je odletela u noć, a meni je vilica pala do poda. Bila je to Juca. Ne znam zašto je ponovo došla. Možda da kaže “hvala”, možda da nam traži hranu jer još uvek nije naučila da lovi, a  možda samo da nas obiđe i vidi kako smo.

Eto, drago mi je što sam sa vama podelila priču o tome kako nas je divljina neočekivano posetila.

Sada slede pravi heroji ovog bloga.

Ljudi koji su otišli korak dalje

Svako ko je ikada imao kućnog ljubimca ili dodira sa divljim životinjama vrlo dobro zna šta znači kada se sa životinjom povežete i razumete. Za ovaj vid komunikacije nisu vam potrebne reči već nešto iskonsko što leži duboko u nama i podseća nas da ljudi i životinje možda i nisu toliko različiti.

Jedan primer ove neverovatne komunikacije definitivno je Džejn Godal, sada jedna simpatična bakica koja je svoj život posvetila proučavanju primata koji su nama najsličniji

Reč je o šimpanzama.

Ne samo što smo 99 odsto genetski slični, već nam šimpanze nalikuju po mnogim oblicima ponašanja – koriste prirodne lekove i alate i, što je za ovaj blog najvažnije, mogu da komuniciraju sa nama.

Džejn je među šimpanzama svojevremeno bila veoma popularna pa su je grlili, ljubili i golicali, a njen dugogodišnji rad pokazao je da je komunikacija ovih primata daleko sofisticiranija nego što se isprva mislilo.

Još jedan primer neverovatnog susreta čoveka i divljine odigrao se u Jonskom moru, nedaleko od Sicilije.

Pre nego što je čuveni italijanski ronilac Enzo Majorka zaronio po ko zna koji put, osetio je neko lupkanje po leđima. Kada se okrenuo, imao

Foto-ilustracija: Pixabay

je i šta da vidi – uplašeni delfin pokušavao je nešto da mu kaže, a zatim je brzo zaronio. Enzo nije traćio vreme već je pratio delfina sve dok nisu stigli do ribarske mreže, a u mreži zarobljena ženka delfina. Iskusni ronilac brzo je izvukao nož, rasekao mrežu i ostatak znate – priča ima srećan kraj!

Ne zna se šta je u ovoj priči za veće divljenje – da li herojski čin Majorke ili činjenica da je divlji delfin prepoznao da je čovek neko ko može da mu pomogne i uspeo je da mu jasno prenese poruku “moj prijatelj je u opasnosti!”

A sigurno ste videli i onog ludaka koji se rve sa lavovima, ljubi ih i dopušta im da ga tu i tamo gricnu. Čuveni Kevin Ričardson iz Južnoafričke Republike zasluženo je nazvan “lavlji šaptač”, a trenutno se brine o 30-tak lavova kojima je glavno zanimanje lov na zebre i impale, ali u slobodno vreme pretvore se u prave predeće mazne čupave loptice koje se uvijaju oko Ričardsona kao mačak Džimi oko mojih nogu (obično dok se penjem uz stepenice).

Njegov odnos sa lavovima definitivno je izazvao ogromnu medijsku pažnju i sijaset kontroverzi i kritika, ali Ričardson nas uči koliko je važno da životinju razumete i poštujete upravo takvu kakva jeste – divlju i neukrotivu.

On ne želi da bude vođa čopora ili da vlada lavovima, kako se o njemu u medijima pisalo, već napominje da je lav osećajno biće sa kojim moramo pažljivo razvijati vezu. On svoje lavove poznaje od mladunaca i sa njima je razvio složenu komunikaciju kao i maltene porodične odnose.

E pa, i mi konja za trku imamo! Sećate se onih priloga o mladom monahu Amvrosiju koji živi sam u gorama planine Javor, a u posetu mu je redovno dolazila jedna vučica. I ne samo to, redovno ga je obilazio i divlji gavran – ptica koja je po predanju hranila svetog Iliju. Usamljeni monah, visoko u planinama, nije bio zaboravljen. On je sa svojim životinjama gradio vezu koja odiše ljubavlju i poštovanjem, mada epilog ove priče nije bio sjajan jer je vučica na kraju odvedena u zoološki vrt.

I na kraju da zašećerimo ovu priču jednom medenom pufnastom gorilom za koju ste verovatno već čuli.

Gorila Koko je, zahvaljujući svojoj prijateljici Fransin Peterson, naučila više od 1.000 znakovnih reči koje je koristila baš kao i dete od tri godine. I ne samo to, Koko je ispoljila i smisao za poeziju jer je svoje mače nazvala “Ol Bol” i bila je u stanju da razume preko 2.000 reči engleskog jezika. Ovaj nežna gromada razumela je imenice, glagole i prideve, uključujući i apstraktne pojmove poput „dobro“ i „lažno“, a mogla je čak i da postavlja jednostavna pitanja.

A vi? Kako vi komunicirate sa životinjama oko vas?

I šta vam one govore?

Milena Maglovski

 

Od najružnije do najlepše zgrade u gradu

Foto-ilustracija: Unsplash ( Thijs Kennis)

Danska krupnim koracima grabi ka tome da postane ugljenično neutralna država. Mnogo se ulaže u energetske obnove zgrada, kao i u održivu gradnju. Kopenhagen je grad koji u tome prednjači, nakon klimatskog parka, u planu je renoviranje i ozelenjavanje stambenih blokova. Međutim, u još jednom gradu u ovoj državi vredno se radi na rekonstruisanju starih zgrada koje postaju bolja, lepša i kvalitetnija mesta za život.

U gradu Frederiksbergu zgrada Orsted Gardens Apartments, nakon adaptacije, postala je gotovo neprepoznatljiva. Naime, ahitektonska firma Tegnestuen LOKAL od trošne zgrade, možda i najružnije u kvartu, napravila je jednu od najlepših zgrada u ovom gradu u kojoj bi sada svi želeli da stanuju.

Na ovom objektu trebalo je renovirati fasadu kako voda ne bi prodirala unutra, a ujedno je trebalo smanjiti i uticaj buke sa ulice. Najednostavnije rešenje bilo je da se zgrada zastakli, ali arhitekte su, umesto toga, dizajnirale niz trouglastih staklenih terasa na zgradi.

Ovi balkoni postavljeni su sa spoljne strane, stanari imaju privatnost, a prostor ih podstiče da se okupljaju i druže. Stakleni delovi na balkonima mogu da se pomeraju, tako da terase mogu biti otvorene i zatvorene, što znači da se mogu koristiti i tokom zimskih dana.

Male bašte, koje su postavljene na ovim terasama, dodatno utiču na socijalni život stanara, jer svi brižno paze na biljke koje su posađene. Ovako uređeni balkoni doprinose ekologiji i utiču na kvalitet vazduha

Ovu zgrada je krajem 1960-ih godina dizajnirao i izgradio Ole Hagen, njegov rad poznat je po poznoj modernističkoj, pragmatičnoj i visoko racionalizovanoj estetici koja je lišena detalja i izbočina koja je karkteristična za danske arhitekte.

Milica Radičević

Značajan porast lovokrađe u toku pandemije, u Ugandi stradalo šest lavova

Photo-illustration: Pixabay
Foto-ilustracija: Unsplash (Jean Wimmerlin)

Pre nekoliko dana svetski mediji preneli su da je u Ugandi pronađeno šest mrtvih lavova kojima su falili delovi tela, a oko njih su se nalazili i uginuli lešinari. Sve ukazuje na to da su ovi lavovi bili otrovani, jer su i ptice koje su se hranile njihovim ostacima stradale. Sumjna se da su za ovo odgovorni ilegalni trgovoci divljim životinjama, a nadležni za divljinu u Ugandi upozoravaju da bi ovoga moglo biti još, budući da je zabeležen porast lovokrađe u toku pandemije.

Ovog ponedeljka ponuđena je nagrada od 10 miliona dolara za svakoga ko ima bilo kakve informacije o trovačima ovih dragocenih životinja. Ipak, do ove nagrade niko nije došao jer su ubice lavova uhapšene istog dana zahvaljujući zajedničkim naporima vojske, policije i nadležnih za divljinu u sektoru Išaša u jugozapadnoj Ugandi. Četvorica uhapšenih muškaraca priznali su da su odgovorni za trovanje šest lavova u nacionalnom parku Kraljice Elizabete.

Oni su sutradan odveli policiju na mesto gde su pronađene tri lavlje glave sakrivete na drvetu, dok je četvrta bila zakopana zajedno sa 15 odsečenih ekstremiteta. Na obližnjoj plantaži banana pronađene su čak tri boce u kojima se nalazila otrovna hemikalija identifikovana kao Karbofuran – veoma opasan pesticid koji se kod nas koristi u poljoprivredi.

Istočnoafrički poljoprivrednici takođe koriste ovaj pesticid na svojim usevima mada ga pojedinci nažalost koriste kako bu ubili lavove i druge životinje. Na plantaži je takođe pronađen i dvolitarski balon pun lavljeg masnog ulja kojim se trguje kao ilegalnim lekom za razne namene.

Mediji su preneli i da su u kući jednog od osumnjičenig pronađena koplja, mačete i lovačke mreže, a da će se okrivljeni vrlo brzo naći na sudu kako bi pravda za nastradale lavove bila zadovoljena. Prema zakonu Ugande, ove lovokradice sada se suočavaju sa mogućim doživotnim zatvorom budući da su lavovi klasifikovani kao kritično ugrožena vrsta.

Nadležni su istakli da će učiniti sve kako bi se bezbednost lavova u nacionalnom parku Kraljice Elizabete povećao, a posebnu pažnju obratiće na lovokradice koje su u vreme pandemije još aktivnije nego do sada, prenose svetski mediji.

Nedaleko od ovog mesta zločina odvija se još jedna drama – čuvari pokušavaju da zaštite jedina dva preostala severna bela nosoroga na svetu. Nažalost, ono što je nosoroge stavilo na metu krivolovaca jesu njihovi rogovi za koje se veruje da su moćan afrodizijak, premda su naučnici dokazali da se rog nosoroga sastoji od keratina – istog onog proteina koji sadrže naši nokti i kosa.

Polako se opraštamo od severnog belog nosoroga jer su obe preostale jedinke ženke – majka i ćerka. Poslednji mužijak uginuo je u martu 2018. godine, a kako su severni i južni beli nosorog genetski različiti, za severnog džina više nema nade. Ovo nam je velika opomena da ne dopustimo da se išta slično desi još nekoj vrsti.

Milena Maglovski

Za zaštićena područja 253 miliona dinara

Photo-illustration: Pixabay
Foto-ilustracija: Unsplash (Gorana B)

Ministarstvo zaštite životne sredine tokom ove godine sufinansiraće zaštićena područja sa 253 miliona dinara. Takođe, intenzivno se radi na unapređenju kvaliteta vazduha, kao i na zaštiti prirode.

Priroda je naše najveće bogatstvo i ona ne može da čeka. Naša je obaveza da brinemo o zaštićenim područjima i mi tu obavezu ozbiljno shvatamo. U ovoj godini su potpisani ugovori sa 35 upravljača, na osnovu kojih će im resorno ministarstvo dodeliti 253 miliona dinara za brigu o ovim zonama tokom 2021. godine”, rekla je ministarka Irena Vujović.

Subvencije Ministarstva zaštite životne sredine se odnose na finansiranje radova i drugih troškova, na poslovima koji su definisani odredbama Zakona o zaštiti prirode, navodi se u saopštenju.

Ova sredstva biće korišćenja, između ostalog, za sufinansiranje uređenja prostora i održivo korišćenje prirodnih resursa, zatim izradu i sprovođenje programa i projekata uređenja prostora, razvoj seoskog i eko-turizma, organske poljoprivrede, korišćenje obnovljivih izvora energije, očuvanje i unapređenje kulturnog nasleđa i agrobiodiverziteta. Posebna pažnja biće posvećena uređenju i  izgradnji  pristupnih i internih saobraćajnica i parkinga, staza za šetnju, biciklističkih i drugih staza, vidikovaca, odmorišta, kao i uređenje park šuma, parkova, drvoreda i zelenih površina, navodi se na sajtu ministarstva.

Predviđeno je, takođe, da se iz ovih sredstava sufinansira i čuvanje, održavanje i prezentacija i promocija zaštićenih područja, zatim organizovanja obrazovnih i istraživačkih kampova, škola u prirodi, ili izgradnja i održavanje vizitorskih centara, nabavka katamarana, drugih sredstava za prevoz posetilaca i druge aktivnosti kojima je cilj unapređenje, očuvanje i briga o zaštićenim područjima.

Pod zaštićenim područjima u Srbiji nalazi se: 5 nacionalnih parkova, 18 parkova prirode, 21 predeo izuzetnih odlika, 70 rezervata prirode, 6 zaštićenih staništa, 315 spomenika prirode, 36 područja od kulturnog i istorijskog značaja koja su zaštićena na osnovu ranijeg Zakona o zaštiti životne sredine i Zakona o zaštiti spomenika kulture, kao i 1784 strogo zaštićenih divljih vrsta i 860 zaštićenih divljih vrsta biljaka, životinja i gljiva, navodi se na sajtu Zavoda za zaštitu prirode Srbije.

Energetski portal

 

Milion dinara za uređenje staze zdravlja u Banjičkoj šumi

Foto; Grad Beograd

U toku su radovi na uređenju pešačke staze u Banjičkoj (Bajfordovoj) šumi koji se sprovode u okviru projekta „Otvori plavi krug”. Ovaj projekat realizuje Grad Beograd u saradnji sa kompanijom „Novo Nordisk Srbija”, a gradonačelnik Beograda Zoran Radojčić juče je obišao radove i tom prilikom se zahvalio kompaniji „Novo Nordisk Srbija” koja je donirala milion dinara za uređenje staza za šetnju u Bajfordovoj i Zvezdarskoj šumi.

“Donacija je aktivirana nakon što je mobilnu aplikaciju „Otvori plavi krug”, u okviru istoimenog projekta, preuzelo više od 1.000 korisnika. Ova aplikacija pokrenuta je kako bi podstakla korisnike da budu fizički aktivni i edukuju se o dijabetesu, gojaznosti i komplikacijama koje oni nose. To je prva od pet planiranih donacija u okviru ovog projekta koji partnerski realizujemo”, istakao je Radojičić.

On je pozvao građane da preuzmu aplikaciju u što većem broju i u budućnosti, i apelovao da šetaju što više, posebno sada, kada u periodu pandemije boravak većeg broja ljudi u zatvorenim prostorima nije preporučljiv. Na taj način možemo se približiti zajedničkom cilju, a to su bolje zdravlje građana kao i uređeniji i zeleniji Beograd, istakao je gradonačelnik.

Generalni direktor kompanije „Novo Nordisk Srbija” Aleksandar Popović rekao je da mu je veliko zadovoljstvo što projekat „Otvori plavi krug” raste iz dana u dan i ostvaruje ciljeve.

“Naš sledeći cilj je da do 1. jula zajedno sakupimo ukupno 10.000 pređenih kilometara prilikom šetnje zabeležene aplikacijom, ali i organizovane kolektivne šetnje koju će voditi medicinski radnici a koje ćemo pokrenuti čim to epidemiološki uslovi dozvole. Svakim vašim korakom bliži smo novoj donaciji, a sve dalji od nezdravog načina života, gojaznosti i dijabetesa”,  rekao je Popović.

Direktor JKP „Zelenilo – Beograd” Slobodan Stanojević potvrdio je da će radovi na obe staze biće završeni u aprilu, a uređenim stazama moći će da se šeta ili trči u gotovo svim vremenskim uslovima zahvaljujući tome što je stara podloga od zemlje i peska zamenjena kamenim agregatima i rizlom, što omogućava bolju drenažu staze i njeno korišćenje i tokom kišnih i snežnih dana.

Bajfordova šuma je zaštićeno područje, a Grad Beograd se preko ovog komunalnog preduzeća stara o njoj punih 28 godina. Zahvaljujući ovim naporima,  napravljena je mala šumska oaza u srcu Beograda, dostupna svim građanima, istakao je gradonačelnik.

“U narednom periodu u planu je da obnovimo mobilijare, obogatimo šume fitnes i dečjim rekvizitima, a takođe ćemo sprovesti redovan monitoring ptica, jer je Bajfordova šuma stanište za 70 vrsta ptica. U njoj će se realizovati i istraživački projekti, edukacija dece i omladine, probijanje novih pešačkih staza kroz šumu. Upravo zbog toga će biti od posebnog značaja korišćenje svih pogodnosti ovog našeg gradskog dragulja prirode, posebno za osobe obolele od dijabetesa, ali i za sve one koji brinu o svom zdravlju i prevenciji ovog oboljenja”, dodao je Radojičić.

On je naveo da će u okviru projekta „Otvori plavi krug” u naredne dve godine biti realizovan niz donacija i aktivnosti u Beogradu, poput projektovanja i uređenja novih gradskih staza zdravlja, podrške u radu savetovališta za dijabetes pri domovima zdravlja i kontinuirane edukacije zdravstvenih radnika i obolelih od dijabetesa.

Beograd je u novembru 2020. godine postao deo globalne kampanje „Gradovi koji menjaju dijabetes”. Ovom kampanjom Beograd se pridružio porodici od čak 30 evropskih i svetskih metropola koje su opredeljene za proaktivne strategije u borbi protiv porasta broja novoobolelih od dijabetesa.

Energetski portal

Nestlé fabrika svakog dana sačuva 65.000 litara vode za srpsku prirodu

Foto: Nestlé
Foto-ilustracija: Unsplash (Ivan Bandura)

Bunar sa crpnom stanicom kapaciteta šest litara u sekundi (prosečna dnevna ljudska potreba je 2,5 do pet litara vode) i separator masti koji vrši separaciju ulja i masti iz atmosferske vode (kišnice) u koji je uloženo 120.000 evra – samo su deo moderne infrastrukture za prečišćavanje i uštedu vode fabrike Nestlé Surčin koja je u sredu otvorila vrata svog pogona za medije i partnere.

U okviru panel diskusije, organizovane povodom Svetskog dana vode, uživo iz Surčina, kompanija Nestlé predstavila je svoje rezultate i ciljeve u oblasti održivosti.

Pored nabrojanog, Nestlé u Srbiji poseduje i najmodernije postrojenje za preradu otpadnih voda, što je ujedno i najveća lokalna investicija kompanije u visini od 1,2 miliona evra.

Pored najsavremenijeg pogona, Nestlé u poslovanju primenjuje stroga pravila u cilju očuvanja, prečišćavanja i uštede vode, pa tako, između ostalog, prečišćeno 24.000 kubnih metara vode samo u 2020. godini. Na ovaj način srpska Nestlé fabrika svakog dana prečisti 65.000 litara vode i učini je čistom i bezbednom za korišćenje. Poređenja radi, četvoročlana porodica na mesečnom nivou potroši 600 litara vode.

Ono što je specifično je to da je vodu, koja prođe kroz najmodernije filtere, moguće ponovo koristiti nakon prečišćavanja. Kompanija naročito vodi računa o tome da sva voda koja se vraća nazad u vodotokove bude u potpunosti čista i ne predstavlja opasnost po okolinu.

U panel diskusiji su, pored Nestlé menadžmenta, učestvovali i Nj. E. Urs Šmid, ambasador Švajcarske u Srbiji, Ivan Karić, državni sekretar Ministarstva zaštite životne sredine, Velimir Stanojević, državni sekretar Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, Aleksandra Jelesijević Gligorić, načelnica Odeljenja za lokalni ekonomski razvoj u Gradskoj opštini Surčin i Milica Mišković, programski menadžer Smart Kolektiva.

Foto-ilustracija: Pixabay

Marjana Davidović, generalna direktorka kompanije Nestlé u Srbiji, otvorivši konferenciju istakla je da je odgovorno ponašanje kompanije prema društvu i životnoj okolini apsolutni prioritet, pogotovo u vreme krize, a najbolja motivacija za nastavak ovih zalaganja predstavlja bezuslovno poverenje potrošača.

Da Nestlé fabrika ima veliku odgovornost prema životnoj sredini i u skladu sa tim odgovorno postupa prema vodama, istakla je i Tanja Žigić, direktorka Nestlé fabrike u Surčinu.

„Modernizacijom procesa proizvodnje i investicijama u fabriku, Nestlé je uspeo da napravi značajne uštede i dodatno sačuva životnu okolinu. Smanjenjem dimenzija ambalažnog materijala, smanjena je i potrošnja istog za čak 50 tona na godišnjem nivou, a samim tim i emisija ugljen dioksida za 56 tona“, izjavila je Žigić, podsećajući da je fabrika 2019. godine postala prva u Srbiji koja je postigla ambiciozni „Zero Waste to Landfill“ cilj, što znači da ni gram otpada iz fabrike ne završava na deponijama, već se reciklira ili koristi u druge svrhe.

U ime Ministarstva zaštite životne sredine obratio se državni sekretar, Ivan Karić:

„Ministarstvo je uvek tu da pomogne i sarađuje. Primeri kompanija kao što je vaša mogu da služe i kao primer za ostale kompanije koje posluju u Srbiji“.

Foto-ilustracija: Pixabay

Nj. E. Urs Šmid, ambasador Švajcarske u Srbiji istakao je da je ponosan što jedna švajcarska kompanija postavlja primer korporativne odgovornosti:

„Ponosni smo na činjenicu da Nestlé uvodi fantastične inovacije u prehrambenu industriju, a da pritom, uprkos trendovima u industriji, posluje odgovorno i da brine o lokalnoj zajednici“.

Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede sa velikom pažnjom prati posvećenost kompanija u tome koliko vode računa o životnoj sredini i šta rade na polju unapređenja procesa koji će dovesti do odgovornije i efikasnije proizvodnje.

„Nestlé je kompanija koja iz godine u godinu preispituje svoje procese i traži nove načine da ih unapredi“, smatra Velimir Stanojević, državni sekretar Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede.

Aleksandra Jelesijević Gligorić, načelnica Odeljenja za lokalni ekonomski razvoj u Gradskoj opštini Surčin pohvalila je dugogodišnju saradnju sa kompanijom Nestlé, dok je Milica Mišković, programski menadžer Smart Kolektiva, izjavila da veruje da velike kompanije mogu da imaju pozitivnu ulogu u društvenom razvoju i da aktivno rade na promovisanju društveno-odgovornog poslovanja u Srbiji.

Investiranjem u tehnologije i saradnjom sa vlastima, lokalnim zajednicima, proizvođačima i potrošačima Nestlé aktivno radi na održivosti korišćenja vode, kao i na njenom očuvanju, imajući u vidu da 90 odsto otpadnih voda u Srbiji završava u rekama i jezerima bez ikakvog prečišćavanja.

Na Svetski dan voda, Nestlé želi da podigne svest o odgovornom i održivom korišćenju istih, pozove pojedince i druge kompanije, da se racionalnije ophode prema najbitnijim prirodnim resursima i podseti javnost na značajne dosadašnje napore i ulaganja kojima obezbeđuje zdravu i čistu prirodu za nadolazeće generacije. Ovim povodom, i zaposleni kompanije Nestlé ličnim akcijama doprinose očuvanju lokalne zajednice – sadnjom drveća, razdvajanjem otpada i čišćenjem parkova.

Izvor: Executive group

Plutajuća ostrva u borbi za čista jezera

Foto: Nevena Čule
Foto: Nevena Čule

Projekat “Revitalizacije jezera na lokalitetu Trešnja postavljanjem Sistema plutajućih ostrva” u nekoliko navrata je prepoznat kao primer dobre prakse, kako od strane domaće tako i međunarodne naučne zajednice. Projekat je realizovan od 2018. do 2020. godine, a finansijer je Sekretarijat za zaštitu životne sredine Beograda, dok je izvršilac Institut za šumarstvo iz Beograda. Osnovni cilj Projekta je da se omogući tretman zagađene vode jezera na potpuno prirodan način, bez upotrebe hemikalija i dodatne energije, koje bi dodatno mogle da ugroze životnu sredinu i zdravlje ljudi.

Ostvarivanje ovoga cilja je postignuto postavljanjem i validacijom unapred definisanog modela plutajućih ostrva, koji može da se dalje koristi za revitalizaciju jezera i reka kao moćno rešenje zasnovano na prirodi (eng. nature based solutions – NBS) za održivo i otporno društvo. Kako je projekat osmišljen, a potom i realizovan razgovarali smo sa dr Nevenom Čule, jednom od rukovodilaca projekta.

EP: Kako funkcioniše Sistem plutajućih ostrva i na koji način se sprovodi na pomenutom lokalitetu? 

Nevena Čule: Plutajuća ostrva su zelena tehnologija utemeljena na biljkama, koje imaju sposobnost da uklanjaju višak nutrijenata i teških metala iz površinskih voda pod različitim uslovima. Imitacijom prirodnih procesa, bez upotrebe hemijskih materija ili dodatne energije, a zahvaljujući simbiotičkim odnosima svojih osnovnih komponenti odnosno biljaka, algi, malih beskičmenjaka, zooplanktona, mikroorganizama, podloge i vode, ova zelena tehnologija omogućava revitalizaciju zagađenih i prečišćavanje otpadnih voda. Biljke mogu da akumuliraju različite materije okarakterisane kao polutanti voda, da ih translociraju i skladište u svoja tkiva. Količina unosa i skladištenja nutrijenata, teških metala i drugih materija zavisi od biljne vrste i koncentracije ovih polutanata u vodi i u pozitivnoj je korelaciji sa ukupnom efikasnošću biološkog sistema.

Foto: Nevena Čule

Mikroorganizmi, koji se nalaze u rizosferi biljaka svojim metabolizmom iz vode uklanjaju velike količine organskog ugljenika, teških metala, nutrijenata i drugih materija, a utiči i na redukciju brojnosti patogenih mikroorganizama. Sama plutajuća ostrva su kvadratnog oblika, dimenzija 1×1 metar, koji omogućava lako povezivanje ostrva u Sistem, njihovo lako ankerisanje, pojeftinjuje izradu nosača ostrva i smanjuje mogućnost zadržavanja različitog čvrstog otpada u okviru Sistema. 

EP: Da li je ovo prvi put da se takav sistem primenjuje? 

Nevena Čule: Model plutajućih ostrva, koji se koristio za revitalizaciju jezera je rezultat moje nagrađene doktorske disertacije i projekta revitalizacije Topčiderske reke. Posle sprovedenih istraživanja u laboratoriji i u okviru pilot postrojenja ovo je bio prvi put da se plutajuća ostrva koriste u praksi, u realnom okruženju. Predloženi model plutajućih ostrva ima karakter inovativne tehnologije, jer do sada u Srbiji nije korišćen za prečišćavanje i revitalizaciju zagađenih voda. Takođe, na osnovu sprovedenih istraživanja i pregleda naučno-stručne i relevantne literature o postojećim tipovima plutajućih ostrva, zaključeno je da ovakav model u pogledu konstrukcije rešetkastog nosača, supstrata, sastava vegetacije ostrva i načina ankerisanja nije konstruisan ni u svetu ni kod nas.

EP: Kako se vrši procena odgovarajućih lokaliteta za primenu ovakvog sistema i zašto je odabrana Trešnja?

Nevena Čule: Dalji razvoj svih bioloških metoda za prečišćavanje otpadnih voda, pa tako i plutajućih ostrva, mora da se kreće u pravcu njihove komercijalizacije. Dve najveće prepreke za ostvarenje ovoga cilja su, njihovo neprepoznavanje u zakonima i drugim relevantnim propisima Republike Srbije i nedostatak finansijskih sredstava za podršku i investiranje u ovakve ekološke projekte iako oni imaju višestruki značaj za celu zajednicu. Jedan od prvih koraka za prevazilaženje pomenutih problema je stvaranje primera dobre prakse, koji mogu da privuku investitore za dalje projekte i omoguće promenu zakona i zakonske regulative. Prve Sisteme plutajućih ostrva treba postavljati na značajnim lokacijama za grad i njegove stanovnike uz napomenu da je poželjno birati vode sa niskim do umerenim koncentracijama zagađujućih materija. Jezero na lokalitetu Trešnja, na osnovu projekta „Revitalizacija Topčiderske reke biološkim sistemima za prečišćavanje zagađenih voda“, označeno je kao jedna od potencijalnih površina za postavljanje bioloških sistema za prečišćavanje i revitalizaciju zagađenih voda, jer upravo poseduje neke od nabrojanih karakteristika. Ovo jezero je udaljeno oko 35 kilometara od centra Beograda i nalazi se u okviru šumskog kompleksa Trešnja. Pre 30 godina lokalitet je bio vrlo posećeno izletište, a danas je jezero zagađeno komunalnim otpadom i fekalnim otpadnim vodama, jer su u međuvremenu neposredno iznad obale potoka, čije vode pune jezero, izgrađeni brojni vikend objekti sa nepropisnim septičkim jamama i poljskim toaletima, čiji se sadržaj izliva u korito potoka zagađujući celokupnu životnu sredinu. Jezero ima uređenu obalu i vodu sa niskim do umerenim koncentracijama polutanata, a s obzirom da je voda odličnog ekološkog statusa jedan od najpoželjnijih prirodnih elemenata svakog izletišta, revitalizacija jezera ima višestruki značaj za ovaj lokalitet i mogla bi da postane centralni faktor oporavka zaboravljenog izletišta u neposrednoj blizini Beograda.

Foto: Nevena Čule

EP: Kakve rezultate očekujete od ovog projekta? 

Nevena Čule: Osnovni cilj Projekta je da se omogući tretman zagađene vode jezera na potpuno prirodan način, koji će biti efikasan, ekološki pogodan i ekonomski isplativ. Rezultati do kojih se na kraju istraživanja došlo je da su plutajuća ostrva dodatno obogaćivala vodu jezera kiseonikom i da su imala odličan potencijal za smanjenje elektrolitičke provodljivosti i hemijske potrošnje kiseonika kao i koncentracije nitrita, nitrata, ukupnog azota, ukupnih fosfata i suspendovanih materija. Takođe, plutajuća ostrva su sa velikom efikasnošću uklanjala iz vode aluminijum, arsen, bor, barijum, kalcijum, kobalt, hrom, gvožđe, magnezijum, mangan, olovo, sumpor i cink. Postignute efikasnosti uklanjanja polutanata su između 30 i 100 odsto u zavisnosti od vrste polutanata. Analizom sanitarno-mikrobioloških parametara za ocenu ekološkog kvaliteta voda zaključeno je da su plutajuća ostrva redukovala brojnost bakterija fekalnog porekla u rasponu od 97 do 100 odsto. Dobijeni rezultati ukazuju da je voda u neposrednoj blizini plutajućih ostrva imala karakteristike vode I klase, odnosno odličnog ekološkog statusa.

EP: Da li imate u planu sledeću lokaciju za postavljanje plutajućih ostrva? 

Nevena Čule: Kako su najavile Ivana Vilotijević, sekretar i Vesna Šabanović, rukovodilac sektora za strateško planiranje, upravljanje projektima i klimatske promene Sekretarijata za zaštitu životne sredine Grada Beograda, sledeća lokacija za postavljanje plutajućih ostrva je jezero Pariguz. Ovo jezero je takođe u okviru pomenutog projekta revitalizacije Topčiderske reke prepoznato kako potencijalna površina za postavljanje plutajućih ostrva. Ovo veštačko jezero površine oko osam hektara se nalazi u naselju Resnik, a u jezeru može da se primeti dosta komunalnog otpada, dok je voda opterećena i fekalnim otpadnim vodama koje se iz okolnih kuća ulivaju direktno u jezero.

Intervju vodila: Jovana Canić

Intervju u celini možete da pročitate u Magazinu Energetskog portala PAMETNI GRADOVI decembar 2020. – februar 2021.

Moguća saradnja sa američkom kompanijom na projektima OIE

Foto-ilustracija: Pixabay
Photo-illustration: Pixabay

Ministarstvo rudarstva i energetike pripremilo je novi zakonski okvir u oblasti energetike, koji uključuje i novi zakon o obnovljivim izvorima energije, a ministarka Zorana Mihajlović je napomenula da je taj dokument trenutno u proceduri usvajanja.

Jedan od fokusa novog zakona o obnovljivim izvorima energije je da podstakne korišćenje svih obnovljivih izvora energije. Ovaj zakon omogućiće građanima da proizvode i prodaju zelene kilovate, a zahvaljujući tome, smanjiće se potrošnja energije u domaćinstvima a samim tim i računi za struju i grejanje.

Ona je razgovarala sa predstavnicima američke kompanije „UGT Renewables“ o potencijalnim investicijama u oblasti solarne energije, a jučerašnjem sastanku prisustvovali su i ambasador Srbije u SAD Marko Đurić i ambasador SAD u Srbiji Entoni Godfri.

Predstavnici ove američke kompanije, predvođeni njenim osnivačem i predsednikom Robertom Bermanom, predstavili su neke od značajnijih investicija „UGT Renewables“ u svetu i predloge za saradnju na mogućim projektima u Srbiji u oblasti solarne energije.

“Želimo da stvorimo povoljan ambijent za nova ulaganja u korišćenje obnovljivih izvora energije, uključujući solarnu energiju”, istakla je Mihajlović, izrazivši pritom zadovoljstvo zbog toga što se javlja sve više kompanija koje su zainteresovane za investiranje u Srbiju.

Kako objašnjavaju iz Ministarstva rudarstva i energetike, novi zakon uvodi tržišne premije umesto dosadašnjih fid-in tarifa, što će proizvođače izložiti uticaju tržišta i konkurencije, smanjujući troškove za građane i privredu, a da istovremeno investitori imaju garantovanu stabilnost i predvidljivost zakonskog okvira.

“U praksi se očekuje postavljanje solarnih panela na krovove objekata, a za ovaj koncept najviše su zainteresovani mali kupci-domaćinstva i industrija. Prvi put domaćinstva i mali kupci, kao i industrijski potrošači priključeni na srednji i visoki napon mogu instalirati na svoje objekte OIE koje će koristiti za snabdevanje sopstvene potrošnje, pri čemu će višak električne energije moći da isporuče u elektroenergetski sistem ili uskladište u sopstvenim skladištima radi kasnijeg korišćenja”, navode iz ministarstva.

Građani koji se odluče za korišćenje OIE imaće direktnu korist – manje račune i dodatan prihod. Takođe, veće korišćenje OIE i manja emisija gasova sa efektom staklene bašte u velikoj meri će uticati na očuvanje životne sredine i doprineće ostvarivanju ciljeva povećanja udela obnovljive energije u bruto finalnoj potrošnji ukupne energije u Srbiji, navode iz Ministarstva rudarstva i energetike

Kada bude usvojen novi zakon o obnovljivim izvorima energije (OIE) izgradnja svih hidroelektrana u zaštićenim područjima u Srbiji biće zabranjena. Kako je navela Mihajlović, u zonama zaštite, bilo da je prva, druga ili treća, neće biti moguća izgradnja hidroelektrane bilo kog tipa ili snage.

Energetski portal

 

Stiže najbolji električni leteći taksi do sada

Foto: Tviter skrinšot
Foto: Tviter skrinšot

Letelice sa vertikalnim poletanjem i sletanjem (VTOL) nisu novost, a prototip jedne ovakve letelice nalazi se i u skicama Leonarda da Vinčija. Jedna od najpoznatijih VTOL letelica je helikopter, a u ovo spadaju i mlazni avioni koji imaju mogućnost da vertikalno uzlete.

Ipak, svet se sve više okreće ekološkim vozilima, a isto važi i za vazduhoplove pa mnoge kompanije sada ulažu u električne letelice. Tako je 2010. godine predstavljen prvi električni helikopter koji je u istraživačke svrhe razvila američka kompanija Sajkorski Erkraft.

Ovaj model pod nazivom Sajkorski Fajrflaj sadrži dve litijum-jonske baterije, ali mana je u tome što se u njemu može voziti samo pilot bez putnika, i to svega 12 do 15 minuta.

Problem sa ovom i mnogim drugim električnim letelicama je u tome što samo poletanje troši najviše energije, a u bateriji ostane tek toliko energije za veoma kratak let.

Upravo to su imali na umu inženjeri Džejmi Gul i Ivan Mjukesi, osnivači kompanije Talin Er, a električna letlica koju su predstavili trebalo bi da reši probleme sa kratkim trajanjem baterija postojećih VTOL.

Cilj je da se napravi vazdušna letelica za komercijalnu upotrebu – takozvani vazdušni taksiji koji će se koristiti za prevoz putnika u gradovima, a kada spojite vertikalno uzletanje, brzinu, ekonomičnost i ekologiju, dobijete savršeno vozilo za ovu namenu.

Inspirisani dvostepenim raketama, Gul i Mjukesi su svoju letelicu konstruisali iz dva dela – letelice za putnike i platforme za poletanje i sletanje. Oni veruju da će takav pristup biti ekonomičniji jer se baterije letelice neće trošiti za poletanje i sletanje što bi trebalo da obezbedi povećani domet u poređenju sa drugim vazdušnim taksijima.

Ova električna letelica prilikom uzletanja ne troši svoju bateriju već to čini platforma za poletanje. Nakon što dostignu određenu visinu, platforma i letelica se razdvajaju, a platforma za vertikalno poletanje i sletanje vraća se na helidrom. Zahvaljujući tome letelica poslaje lakša i brža, a svoj put nastavlja sa 100 odsto baterije.

Kada dođe do svog odredišta, letelica ponovo biva prikačena sa platformom dok je još u vazduhu kako bi vertikalno sletela. Zahvaljujući ovoj tehnologiji putnici će moći da slete na helidrom u centru grada, dok sletanje na aerodrom nije potrebno. Jasno je da će leteći taksi, kada se bude našao u komercijalnoj upotrebi, svojim putnicima značajno uštedeti vreme.

Ovi iskusni inženjeri projektovali su Talin letelicu tako da se postigne maksimalna aerodinamičnosti, a putnici će moći da putuju brzinom od oko 322 km/h i pređu blizu 483 km što je najveći do sada postignut domet kod električnih letelica. Baš zato su za ovaj projekat zainteresvane američka mornarica i vazduhoplovstvo pa su već ponudile početne ugovore za dalji razvoj ove letelice. Pored toga što će ova letelica biti pogodna za civilni prevoz putnika, i vojska će od nje imati koristi.

Milena Maglovski

Milijardu dolara za očuvanje 30 odsto planete

Foto-ilustracija: Unsplash (Paul Gilmore)
Foto-ilustracija: Pixabay

Zaštićena područja veoma su važna za očuvanje biodiverziteta. Sve više novca ulaže se u zaštitu određenih oblasti jer se na taj način čuvaju njihove prirodne i kulturne vrednosti.

Na planeti Zemlji postoji više od 160.000 mesta pod zaštitom, ona zauzimaju oko 15 odsto kopna i 10 odsto voda.

Prema ranijim istraživanjima, polovinu planete bi trebalo staviti pod zaštitu, jedino tako bi bio spašen biljni i životinjski svet od izumiranja.

Kako bi pomogao u spašavanju planete Zemlje i živog sveta na njoj, multimilijarder Hansjorg Viss obećao je milijardu dolara kako bi pomogao u širenju zaštićenih oblasti. 

Prema navodima na sajtu fondacije Viss, ovaj novac biće iskorišćen za stvaranje i širenje zaštičenih područja. Postavljen je veoma ambiciozan cilj do 2030. godine pod zaštitu staviti 30 odsto površine zemje.

Foto-ilustracija: Pixabay

“Neophodno da brzo povećamo oblasti koje su pod zaštitom, biljke, životinje, vode, jer samo u tom slučaju možemo zaštiti svet od kog svi zavisimo”, navodi se na sajtu fondacije.

Od pokretanja kampanje za zaštitu prirode, ova fondacija je donirala 450 miliona za zaštitu više od 23,5 miliona hektara zemlje i 400.000 kvadratnih metara okeana.

Površina zaštićenih područja u Srbiji trenutno iznosi 678.237 hektara, odnosno 7,66 odsto teritorije, navodi se na sajtu Zavoda za zaštitu prirode Srbije.

Ova područja su klasifikovana u 7 vrsta, i to: strogi rezervat prirode, specijalni rezervat prirode, nacionalni park, spomenik prirode, zaštićeno stanište, predeo izuzetnih odlika i park prirode.

Milica Radičević