Home Blog Page 119

U delovima Evrope se crpe zalihe i uvozi gas kako bi se nadoknadila vetroenergija

Photo-illustration: Pixabay (makunin)

Manjak proizvodnje iz vetroelektrana uticao je na energetiku zemalja u Evropi.

Tokom novembra ove godine, Nemačka se susrela nedostatkom energije vetra, a početkom decembra i Španija, koja se suočila sa porastom potražnje za prirodnim gasom, s obzirom da je hladno vreme stiglo, paralelno sa slabljenjem obnovljivog izvora energije.

Foto-ilustracija: Freepik (wirestock)

Nemačka je, primera radi, bila prinuđena da nadoknadi manjak proizvodnje koji je trebalo da obezbedi energija vetra, pa su komunalna preduzeća, prema podacima Ember-a, povećala proizvodnju električne energije iz gasa sa preko 5 TWh u oktobru na preko 9 TWh u novembru.

Slična klimatska situacija zadesila je i Španiju. Kao odgovor na situaciju, zemlja se okrenula inostranom uvozu i sopstvenim uskladištenim rezervama. Ove godine uvoz gasa iz Francuske preko Pirineja porastao četiri puta u odnosu na novembar, kako prenose svetski mediji.

U novembru, prema podacima Electricity Maps-a, četvrtina energije dolazila je od gasa, dok je isti mesec prethodne godine gas zauzimao 15 odsto energetskog miksa.

Pročitajte još:

Kako Španija nije mogla da privuče dodatne LNG isporuke, osim iz Francuske, dok je istovremeno potražnja za gasom unutar zemlje porasla zbog grejanja, slabija proizvodnje iz obnovljivih izvora energije naterala je državu da povuče drugačije poteze od prošlogodišnjih. Bez svežeg priliva LNG-a, Španija je bila primorana da koristi gas iz postojećih zaliha u svojim terminalima. Samim tim, zalihe u skladištu gasa smanjuju se, s obzirom da je potražnja za gasom veća od ponude na tržištu za ovu zemlju, stoga mora dopunjavati iz unutrašnjih rezervi.

Drugim rečima, dok Španija pokušava da privuče dodatne isporuke gasa po boljim uslovima, tim dobavljačima se više isplate druge zemlje.

Energetski portal

ADEX Group preuzeo HUPX – Nova era regionalne trgovine električnom energijom

Foto-ilustracija: Pixabay (jplenio)

Prva regionalna energetska berza za Centralnu i Jugoistočnu Evropu ADEX Group objavila je uspešno preuzimanje Mađarske berze električne energije HUPX, čime se postavlja čvrsta osnova za unapređenje likvidnosti, integracije i transparentnosti na tržištu električne energije u Centralnoj i Jugoistočnoj Evropi.

Ova transakcija predstavlja ključnu prekretnicu za ADEX Group, koji sada postaje jedini vlasnik slovenačke berze BSP, HUPX-a i srpske berze SEEPEX. Kroz ovu strukturu, ADEX planira da stvori objedinjenu platformu za trgovinu električnom energijom, pružajući efikasne i pojednostavljene usluge za trenutne i buduće korisnike berzi.

„Današnji dan označava početak nove ere u regionalnoj trgovini električnom energijom. Spajanjem HUPX-a sa našom grupacijom, potvrđujemo našu posvećenost stvaranju jedinstvenog tržišta električne energije koje će ubrzati energetsku tranziciju i doprineti konsolidaciji tržišta u regionu”, izjavio je Anže Predovnik, predsednik Upravnog odbora ADEX Group-a.

Pročitajte još:

Integracija HUPX-a deo je šire vizije ADEX-a da poveže fragmentirana tržišta u jedinstveno evropsko tržište električne energije. Uz stabilne operacije na sve tri berze – BSP, HUPX i SEEPEX – ADEX planira da uvede sveobuhvatan pristup koji uključuje integraciju tržišta i unapređenje korisničkog iskustva.

Ova transakcija dodatno potvrđuje ADEX Group kao vodeći centar za trgovinu električnom energijom, sa jasnom vizijom jačanja saradnje i efikasnosti u regionu. U narednim mesecima, ADEX će intenzivno raditi na integraciji kako bi omogućio korisnicima jedinstveno i transparentno iskustvo trgovine na regionalnom nivou.

Energetski portal

Prekogranična saradnja – Ključ zaštite vodnih resursa Srbije

Foto-ilustracija Unsplash (Jovan Vasiljević)

U okviru Međunarodnog foruma o zemljištu i vodi 2024 u Bangkoku, koji je organizovan pod pokroviteljstvom Organizacije za hranu i poljoprivredu UN (FAO) i Ministarstva poljoprivrede i zadruga Kraljevine Tajland, održan je i Ministarski dijalog. Glavna tema ovogodišnjeg događaja bila je Voda za mir i prosperitet.

Tom prilikom, Livija Pavićević, državna sekretarka Ministarstva, poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, istakla je da su aktivnosti koje se sprovode pod okriljem Ujedinjenih nacija i FAO od velikog značaja za Srbiju, ne samo zbog zajedničkih napora usmerenih na unapređenje srpskih vodnih i zemljišnih resursa, već i zbog toga što pružaju odličnu priliku za razmenu znanja u pitanjima voda, zemljišta i životne sredine.

Klimatske promene predstavljaju važan faktor u planiranju dugoročnog upravljanja, istakla je državna sekretarka dodajući da se prosečan trend ukupnih godišnjih padavina u Srbiji, na osnovu 60-godišnjeg perioda posmatranja, kreće oko nule, s tim da postoje prostorne razlike u smislu da je na jugozapadu zemlje trend pozitivan, dok je na istoku negativan.

Pročitajte još:

Prema njenim rečima, hidrološki trendovi u Srbiji su u skladu sa uočenim klimatskim promenama, jer protok reka ne zavisi samo od klimatskih faktora, već i od drugih činilaca, pre svega antropogenih.

Kako naša zemlja nema izlaz na more, a više od 90 odsto ukupnih vodnih resursa u našoj čine tranzitne vode, odnosno vode koje dolaze sa drugih teritorija, resurse treba koristiti održivo. Za adekvatnu zaštitu i unapređenje vodnog režima, kako je naglasila, potrebna je saradnja sa susednim zemljama i onim uzvodno i nizvodno.

Voda predstavlja ključan element za dobru strukturu zemljišta i održivu poljoprivredu, a kako je rekla državna sekretarka, u ovim nesigurnim vremenima neophodno je pronaći novu ravnotežu između životne sredine, ljudi i finansija kako bismo bolje upravljali vodama i zemljištem.

Energetski portal

Za povoljnije račune za grejanje nije dovoljna dobra izolacija

Foto-ilustracija: Pixabay

Računi za grejanje mogli bi da budu niži kada bi stanari u zgradama zamenili stolariju, uradili hidroizolaciju, a bilo bi dobro da ugrade i delitelje toplote na svim radijatorima u stanu. Deluje bajkovito i skupo, ali stanari jedne novobeogradske zgrade su to uspeli. Ekipa RTS-a proveravala je koliko ih je sve koštalo i da li im se isplatilo.

Foto-ilustracija: Unsplash (Umberto)

Zgrada u Ulici Milutina Milankovića 120 V useljena je krajem sedamdesetih godina prošlog veka, kad i druge u Bloku 28 na Novom Beogradu, ali ipak se razlikuje od ostalih u komšiluku.

Većina stanara zamenila je stolariju, uradili su krov, fasadu, čak i lift, ali i hidroizolaciju oko zgrade.

Posao je trajao godinama, uz pomoć nekoliko kredita na ime stambene zajednice, ali, isplatilo se. Ostvarili su velike uštede toplotne energije i računi za grejanje niži su za skoro 40 odsto.

Beogradske elektrane ugradile su novu podstanicu u toj novobeogradskoj zgradi koja funkcioniše po sistemu „koliko stanari potroše, toliko plate”.

„Mi sedam meseci imamo neku instaliranu snagu koja je za trosoban stan oko 2.300 dinara. A ovih ostalih pet, šest meseci koliko potrošimo u odnosu na prethodno stanje, obično je bilo nekih deset hiljada, to je sada negde između pet i sedam, kad je hladno, čak i deset, ali to je samo jedan mesec ili dva meseca”, naveo je Spasoje Milenković, upravnik zgrade.

Pročitajte još:

Šta su delitelji toplote

Kada bi vlasnici stanova ugradili delitelje toplote na svakom radijatoru u stanu, račun za grejanje mogao bi da bude još niži.

„Sledeći korak bi bio da se ugrade merači po svim stanovima, tj. takozvani delitelji toplote, tako da bismo dobili individualizaciju potrošnje toplotne energije. Orijentaciono ćemo reći stan od četiri ili pet grejnih tela, što je prosečno za Beograd, iznosi negde oko 250 evra po stanu. Investicija, iz našeg iskustva, pošto radimo 20 godina u Srbiji, se isplaćuje bukvalno za jednu grejnu sezonu”, rekao je Miodrag Palibrk iz firme za grejanje, ventilaciju i klimatizaciju

Zakon o energetici, pa Zakon o energetskoj efikasnosti iz 2021. detaljnije propisuju da svi novi objekti moraju da imaju opremu za merenje utroška kako bi se obračunavala toplotna energija po potrošnji za svaki stan.

Problem starih zgrada bez energetskog pasoša

Foto-ilustracija: Unsplash (Erik Mclean)

A šta je sa starim zgradama, kojih u Beogradu ima mnogo više? U Beogradskim elektranama kažu da su u svaku podstanicu ugradili opremu za regulaciju i merenje toplotne energije celog objekta, a kod 35 odsto podstanica već se vrši naplata po potrošnji.

„Bitno je da su naše stare zgrade rađene sa starim dvocevnim sistemima, da nemaju uređaje za sopstvenu potrošnju da mere, nemaju način regulacije količine energije koju prima svako grejno telo, taj deo instalacije je vlasništvo stanara i na tome moraju da rade skupštine stanara”, rekla je Ivana Kalanja iz JKP „Beogradske elektrane”.

Ali, čak i da ugrade delitelje toplote, to ne znači da će im računi za grejanje biti niži.

„Te stare zgrade bi imale mnogo veće račune. Prosečan stan, i otprilike ono što se plaća celu godinu po paušalu”, objasnila je Kalanja.

Tek kada zgrada dobije energetski pasoš, što znači da ima dobru stolariju, fasadu i krov, stanari mogu da razmišljaju o nižim računima za grejanje.

Zainteresovanost građana najbolje ilustruje podatak da je više od 1.000 stambenih zajednica konkurisalo za program energetske sanacije, koji realizuju Ministarstvo energetike, Grad Beograd i Elektrane, u saradnji sa Evropskom bankom za obnovu i razvoj.

Izvor: RTS

Popularizacija EV – počinje proizvodnja čvrstih baterija

Foto-ilustracija: Freepik (user6702303)

Iako nailazi na prepreke, razvoj čvrstih baterija se nastavlja zbog njihovog potencijala da naprave revoluciju industriji električnih vozila. Tako je Honda nedavno predstavila demonstracionu proizvodnu liniju za potpuno čvrste baterije u gradu Sakura u Japanu, sa ciljem masovne proizvodnje.

Dok čeka na tehničku specifikaciju  kako bi počeli masovnu proizvodnju, Honda će odrediti osnovne specifikacije ćelija baterija, sa ciljem da primenu svojih potpuno čvrstih baterija započne u elektrifikovanim modelima. Kako su najavili, ova demonstraciona linija trebalo bi da počne sa radom u januaru 2025. godine.

Demonstraciona linija je delimično finansirana sredstvima iz Fonda za zelene inovacije Japanske organizacije za razvoj nove energije i industrijske tehnologije (NEDO).

„Linija zauzima ukupnu površinu od približno 27.400 m² i opremljena je objektima i opremom koja omogućava proveru svakog koraka proizvodnog procesa, uključujući merenje i mešanje materijala za elektrode, premazivanje i valjkasto presovanje sklopova elektroda, formiranje ćelija i sklapanje modula. Izgradnja objekta završena je u proleće ove godine, a gotovo sva ključna oprema potrebna za verifikaciju je već instalirana”, saopšili su iz Honde.

Pročitajte još:

Prema njihovim projekcijama, sledeće generacije baterija omogućiće domet do 1.000 kilometara sa jednim punjenjem do kraja ove decenije, dok se planira dalji napredak do 1.250 kilometara do 2040. godine, prenosi drivencarguide.

Hondin proces proizvodnje potpuno čvrstih baterija koristi tehniku valjkastog presovanja, koja doprinosi povećanju gustine slojeva čvrstog elektrolita – procesa jedinstvenog za proizvodnju ovih baterija – i omogućava kontinuirano presovanje.

I pre nego što su materijali i specifikacije baterija u potpunosti definisani, odeljenje za inženjering proizvodnje učestvovalo je u razvoju i donošenju odluka o strukturi baterija, materijalima i metodama proizvodnje koje bi bile najpogodnije za ugradnju u vozila.

Prednosti čvrstih baterija

Čvrste baterije se smatraju baterijama sledeće generacije koje će da reše probleme koji ometaju popularizaciju električnih vozila, poput dometa, cene i vremena punjenja. To im omogućava visoka gustina energije i izuzetna otpornost na toplotu. Osim toga, Honda planira značajno unapređenje performansi električnih vozila nastojeći da smanji troškove baterija pojednostavljivanjem strukture hlađenja zahvaljujući njihovoj visokoj otpornosti na toplotu i realizacijom visokoefikasnih proizvodnih procesa.

Jasna Dragojević

Rešenja zasnovana na prirodi mogu stvoriti 32 miliona novih radnih mesta do 2030. godine

Photo illustration: Pexels

Ulaganje u rešenja zasnovana na prirodi (Nature-based Solutions, NbS) moglo bi značajno doprineti globalnoj ekonomiji stvaranjem do 32 miliona novih radnih mesta do 2030. godine, navodi se u novom izveštaju koji su zajednički predstavili Međunarodna organizacija rada (ILO), Međunarodna unija za očuvanje prirode (IUCN) i Program UN za životnu sredinu (UNEP).

Izveštaj pod nazivom “Dostojanstveni rad u rešenjima zasnovanim na prirodi 2024” pokrenut je na 16. sednici Konferencije strana (COP16) Konvencije Ujedinjenih nacija za borbu protiv dezertifikacije (UNCCD) u Rijadu, Saudijska Arabija.

Trenutno, preko 60 miliona ljudi širom sveta zaposleno je u NbS aktivnostima, koje uključuju zaštitu, očuvanje, obnovu i održivo upravljanje prirodnim i modifikovanim ekosistemima. Izveštaj predviđa da bi ciljane investicije mogle povećati broj zaposlenih u NbS na globalnom nivou, sa posebnim fokusom na regije gde se očekuje najveći rast – u Africi, Latinskoj Americi i arapskim državama, gde bi broj zaposlenih mogao porasti sa 2,5 miliona na više od 13 miliona do 2030. godine. Udeo ovih regiona u globalnoj zaposlenosti u NbS-u mogao bi se povećati sa sadašnjih pet odsto na preko 40 odsto.

Pročitajte još:

Dok su aktuelne procene zaposlenosti fokusirane na NbS aktivnosti povezane s ublažavanjem klimatskih promena, zaštitom biodiverziteta i obnovom zemljišta, izveštaj ukazuje na ogroman neiskorišćeni potencijal za „zeleno-sivu“ infrastrukturu, koja kombinuje izgrađene sisteme s rešenjima zasnovanim na prirodi.

Izveštaj takođe upozorava da, iako su koristi od zelene tranzicije generalno pozitivne, određene grupe radnika mogu biti negativno pogođene promenama na tržištu rada. Mobilizacija dodatnih resursa i sprovođenje pravednih tranzicionih mera biće ključni kako bi se osigurala inkluzivnost i podrška u širenju NbS inicijativa.

Jedan od izazova u širenju NbS poslova jeste nedostatak veština, kako tehničkih tako i osnovnih. Većina trenutnih poslova u NbS klasifikovana je kao srednje kvalifikovane uloge, dok se u budućnosti predviđa rast potreba za visoko kvalifikovanim kadrom. To naglašava potrebu za razvojem veština kako bi se poboljšao kvalitet poslova i proširili kapaciteti projekata.

Ključne preporuke izveštaja uključuju jačanje politika, ulaganje u razvoj veština, promociju radničkih prava i inkluzivnosti, kao i unapređenje istraživanja i prikupljanja podataka.

Energetski portal

Drugi najtopliji novembar u istoriji najavljuje klimatski rekord

Photo-illustration: Pixabay

Služba za klimatske promene Kopernikus, koju finansira Evropska komisija, objavila je najnoviji mesečni klimatski bilten. Podaci za novembar 2024. godine potvrđuju zabrinjavajući trend globalnog zagrevanja, s nagoveštajem da će ova godina biti najtoplija godina ikada zabeležena.

Globalna prosečna temperatura u novembru iznosila je 14,1°C, što je 0,73°C više od proseka za period 1991–2020 i 1,62°C iznad predindustrijskog proseka. Srednja globalna temperatura na površini premašila je prag od 1,5°C u čak 16 od poslednjih 17 meseci. Ovo čini novembar 2024. godine drugim najtoplijim u istoriji, odmah iza rekordnog novembra 2023. godine.

U Evropi, novembar je doneo prosečne temperature od 5,14°C, što je 0,78°C iznad referentnog proseka za period 1991–2020, ali daleko od ulaska u deset najtoplijih novembara. Najveće temperaturne anomalije primećene su u severnoj Rusiji, severoistočnoj i jugozapadnoj Evropi, dok su jugoistočni delovi kontinenta zabeležili niže temperature od proseka.

U periodu od januara do novembra 2024. globalna temperatura bila je 0,72°C iznad proseka za 1991–2020, što je najviša vrednost ikada zabeležena za ovaj vremenski okvir. Ovo je čak 0,14°C toplije nego u istom periodu 2023. godine, čime je praktično izvesno da će 2024. postati najtoplija godina u istoriji merenja.

Pročitajte još:

Rekordno visoke temperature mora

Površinska temperatura mora (SST) nastavila je da oscilira na alarmantno visokim vrednostima. Novembar 2024. beleži prosečnu SST od 20,58°C, što ga svrstava na drugo mesto iza novembra 2023. Iako su se u istočnom i centralnom Pacifiku pojavili znaci prelaska na neutralne ili La Ninja uslove, ogromni delovi okeana i dalje beleže ekstremno visoke temperature, ukazujući na dublje klimatske poremećaje.

Novembar je doneo i raznolike padavinske obrasce. Dok su jug Balkana, Grčka i severna Skandinavija zabeležili iznadprosečne padavine, veći deo zapadne i centralne Evrope bio je suvlji od proseka. Van Evrope, obilne kiše zahvatile su Sjedinjene Države, Australiju, Južnu Ameriku i Filipine, gde su tajfuni izazvali značajnu štetu. S druge strane, sušni uslovi pogodili su jugozapadne delove SAD, Meksiko, Čile, Brazil, Rog Afrike i jugoistočnu Kinu, ostavljajući mnoga područja u ozbiljnoj suši.

Samanta Berdžes, zamenica direktora Službe Kopernikus, upozorila je da, iako pojedinačni meseci iznad 1,5°C ne znače kršenje Pariskog sporazuma, oni jasno ukazuju na hitnost preduzimanja ambicioznih klimatskih akcija.

Milena Maglovski

Kako obnova starih vetroturbina doprinosi većoj efikasnosti u proizvodnji energije

Foto-ilustracija: Pixabay (matthiasboeckel)

Energija vetra nije nov način proizvodnje obnovljive energije, već su prve komercijalne vetroelektrane počele da se grade još u drugoj polovini 20. veka. Shodno tome, sve veći broj vetroturbina u Evropi približava se kraju svog operativnog životnog veka. Treba istaći da je starija tehnologija, u odnosu na modernije modele, manje efikasna.

Kao način obnove dotrajalih vetroturbina, postavlja se njihova zamena novijim i efikasnijim. WindEurope je izneo rezultate svoje analize koji su pokazali da bi obnova postojećih vetroturbina smanjila broj turbina u vetroparku za 25 odsto, dok bi istovremeno više nego utrostručila izlaznu snagu vetroparkova i četvorostruko povećala izlaznu snagu po vetroturbini.

Objašnjenje se temelji na nekoliko faktora. Prvo, moderne turbine imaju duže lopatice rotora čime se povećava ukupan prečnik pokretane površine, odnosno može da se pokupi više vetra. Drugo, moderni modeli imaju bolje kapacitetne faktore – što predstavlja odnos između stvarne proizvodnje energije i maksimalnog mogućeg kapaciteta vetroturbine. Tako novije turbine mogu efikasnije i više da proizvedu energije u odnosu na starije koje nisu mogle maksimalno da iskoriste svoje mogućnosti. Treće, unapređeni dizajn samih lopatica omogućava bolju efikasnost kada je reč o pretvaranju kinetičke energije vetra u električnu energiju. Jednostavno rečeno, noviji dizajn može bolje da se prilagodi promenama u brzini i pravcu vetra. Četvrto, novi modeli mogu efikasnije da rade i u uslovima slabijeg vetra. Ovo su samo neke od prednosti modernih turbina.

Dakle, za istu količinu energije potreban je manji broj novijih modela turbina, u odnosu na stare.

Pročitajte još:

Međutim, ovakva ideja nije još uvek dovoljno zastupljena u zemljama Evropske unije. Obnova vetroparkova nije ni ravnomerno raspoređena među državama članicama, pa je tako više od polovine svih projekata za obnovu u Nemačkoj. Iako je ova zemlja najveće tržište vetroenergije u Evropi, razlog jeste i taj što druge države ne rade dovoljno kako bi ubirale prednosti od obnove. Primera radi, Španija, kao drugo najveće tržište vetroenergije na kopnu u Evropi, ima samo tri odsto od ukupnog broja projekata obnove. Povezivanje sa mrežom za projekte obnove je toliko teško da developeri radije nastavljaju sa radom starih turbina. Kada je reč o Francuskoj, problem leži u restriktivnim pravilima o visini vrha turbina, zbog kojih ne mogu da se postave novije i efikasnije vetroturbine na kopnu.

Ukupno gledano, mnoge države članice nemaju još uvek efikasne strategije za obnovu.

Značaj obnove leži i u činjenici da su najstariji vetroparkovi ujedno izgrađeni na najpovoljnijim lokacijama za vetar, što bi omogućilo maksimalnu dobit od ove energije njihovom obnovom.

Katarina Vuinac

Kako su građani BiH zaštitili Kupres od rudarskog projekta

Foto: Wikipedia (Anto)

Kupreška visoravan, koja je prepoznatljiva po prirodnim lepotama i specifičnostima, poput prostranih šuma, polja i pašnjaka, predstavlja jedan od najlepših prirodnih predela Bosne i Hercegovine. Ovo je potvrđeno i odlukom da prostor Kupresa bude stavljen na listu Natura 2000, kao ekološke mreže koja obuhvata značajna područja za očuvanje ugroženih vrsta i staništa Evropske unije.

Njen geografski položaj i povoljna klima odredili su je i kao jednu od najinteresantnijih turističkih destinacija u ovoj zemlji. Kupres je poznat i po adrenalinskim sportovima i gastronomskim užicima.

Početak 2024. godine obeležen je i povremenim izveštajima medija o planovima kompanije BH Magnezij & Minerali, u vlasništvu nemačke firme MFE GMBH, da izgradi veliki industrijski kompleks u naselju Osmanlije, u blizini centra Kupresa. Ovaj pogon trebalo bi da proizvodi metalni sirovi magnezij, dok bi se kao nusproizvodi dobijali spinel, suvi led i legura aluminijuma i magnezijuma, prenosi Radiosarajevo.ba.

Ova vest izazvala je ipak sumnju kod građana da je reč o još jednom velikom rudarskom projektu, koji bi mogao da nanese trajne negativne posledice po prirodu i da ovo područje pretvori u rudarski zagađeni grad. Zbog toga su građani preuzeli inicijativu da dobiju dodatne informacije o projektu, te je tokom avgusta održana i javna rasprava u vezi sa eventualnim dobijanjem saglasnosti za studiju uticaja na životnu sredinu.

Javna rasprava izazvala je veliko interesovanje, a tokom njenog trajanja, građani su svedočili brojnim propustima i vrlo površnoj pripremi predstavnika investitora. Građani nisu uspeli da dobiju tražene odgovore na pitanja poput potrebne količine vode za dnevnu proizvodnju, ispuštanja tehnološke otpadne vode, zatim uticaja projekta na zdravlje ljudi, floru i faunu na širem lokalitetu, kao i uticaja na zagađenje vazduha i uništavanje zemljišta.

Pročitajte još:

Građani i udruženje “Stožer” pismenim putem obratili su se i Federalnom ministarstvu životne sredine i turizma, a pokret ,,Karton revolucija’’ je kroz digitalni sadržaj podigao svest o važnosti zaštite Kupresa na regionalni nivo. Podršku angažmanu lokalnih aktera i pomenutom pokretu dale su i druge organizacije i šira javnost.

Celokupno zalaganje dovelo je do toga da Federalno ministarstvo životne sredine i turizma odbije Studiju uticaja na životnu sredinu. U suprotnom, dobijanje saglasnosti za studiju bilo bi ulazna karta za otvaranje rudnika.

Kako je utvrđeno na osnovu službenog akta broj 07-01-19-159/24 od 09. oktobra 2024. godine, predmetni projekat rudnika u Kupresu ne nalazi se u Prostornom planu Kantona 10 za period od 20 godina. Rešenje naglašava učešće i uticaj građana i udruženja u čitavom procesu, prenosi Radiosarajevo.ba.

Iako privredno društvo BH Magnezij & Minerali d.o.o. Kupres ne gubi pravo da ponovo podnese novi zahtev za predmetne aktivnosti sa novom studijom, ova prva pobeda lokalnog stanovništva i udruženja jeste važan korak u borbi za očuvanje prirode na Kupresu. Svi dalji koraci investitora biće budno praćeni, a na njih će se pravovremeno reagovati koristeći sva pravna sredstva kako bi se ovakav projekat zaustavio.

Energetski portal

Bolesti, požari i neplanska gradnja – šume u Srbiji sve više nestaju, cenu plaćaju i zaštićene vrste

Foto-ilustracija: Unsplash (Supratik Deshmukh)

U Srbiji je, prema novom popisu, 39 odsto zemljišta prekriveno šumama. Međutim, stručnjaci upozoravaju da šume, i pored pošumljavanja, sve više nestaju zbog bolesti, štetočina, požara, neplanske seče, a na planinama i zbog gradnje.

Na više lokacija u Srbiji, vatrogasci su se ovog leta borili sa šumskim požarima. Samo na Staroj planini, krajem avgusta, izgorelo je gotovo pet hiljada hektara.

„Ukupna površina koja zahteva sanaciju je oko 17 hektara. Reč je o kulturama četinara. Sa sanacijom ćemo krenuti posle usvajanja sanacionog plana”, rekao je Miloš Pavlović, direktor šumskog gazdinstva Pirot.

Nadležni kažu da je 2024. bila izuzetno kritična, gorelo je oko četiri hiljade hektara državnih šuma i više od tri hiljade hektara privatnih šuma u zemlji. Uglavnom, zbog ljudskog faktora.

Gordana Jančić iz „Srbijašuma” ističe da su kaznene mere protiv počinilaca veoma niske, od pet do 50 hiljada dinara.

„Pošumljavanje uništene šume, bilo da je od požara, sa sadnicama četinara, kao što su bor, jela i smrča, potrebno je negde između 30 do 40 godina da bi se uspostavila sastojina koja može da ispunjava sve funkcije”, dodaje Jančić.

Bolest uzima danak

I bolest uzima danak. Samo na Kopaoniku osušilo se oko 30 hektara šume.

Namnožavanje insekata, nadležni za sada drže pod kontrolom.

Pročitajte još:

Šteta zbog gradnje

Za uništavanje tog blaga odgovoran je i čovek, koji zbog gradnje seče šume.

Foto-ilustracija: Unsplash (Nedžad Crnovršanin)

„Da investitorima, koji grade na Kopaoniku, omogućimo da jedan deo materijala, koji potiče iz iskopa, deponuju u podnožju Pančićevog vrha”, kaže Predrag Šumarac, izvršni direktor Nacionalnog parka Kopaonik za pravne i zakonske poslove.

Sav ostali građevinski materijal, dodaje, investitori su dužni da izvoze van granica parka.

„Problematika kod izgradnje u Nacionalnom parku Kopaonik su negativni efekti koji se tiču komunalne infrastrukture”, napominje Šumarac.

Darko Jovanović, rukovodilac „Skijališta Kopaonik”, ističe da su u zadnje tri godine Skijališta Srbije u Ski centru Kopaonik na ime kompenzacionih mera posadila 95.000 stabala smrče.

„Skijališta Srbije izgrađuju svoju infrastrukturu izvan ski-centra Kopaonik. U tom užem delu ski centra, postoji par hotela koji su ugrozili staze u smislu suženja”, navodi Jovanović.

Istraživanja pokazala gde se šume najviše suše

Cenu plaćaju i zaštićene vrste, smrča i Pančićeva omorika, čija se stabla najviše suše.

Profesor Branko Stajić, dekan Šumarskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, navodi da istraživanja pokazuju da se šume suše upravo na mestima gde ljudska ruka, odnosno struka i nauka nisu ušle.

„Potrebno je preispitivati dosadašnji način zaštite šuma i šumskih ekosistema i pristupiti aktivnoj zaštiti sa tačnom naznakom šta se štiti u okviru šuma i na koji način”, smatra Stajić i dodaje da je neplanska gradnja nešto što država mora da zaustavi.

Crna Gora doskočila ekonomskim interesima

U Crnoj Gori su doskočili ekonomskim interesima i doneli zakon prema kojem 30 godina posle izazvanog požara ne može da se menja namena zemljišta.

Tako nikome nije isplativo da zapali svoju šumu zarad gradnje i profita.

Izvor: RTS

WWF Adria – Povezanost uspešnog poslovnog sveta i zdrave prirode

Foto: EP

Opstanak čoveka neraskidivo je povezan sa opstanakom prirode. WWF, najveća svetska organizacija za zaštitu prirode sa tradicijom dugom preko 60 godina, posvećeno radi na njenom očuvanju. Nataša Kalauz iz WWF Adria istakla je ozbiljnost problema gubitka prirode i objasnila koliko je poslovni svet usko povezan sa ovim izazovom.

Najnovije izdanje Izveštaja o stanju planete za 2024. godinu pokazuje da je prosečna populacija vrsta u periodu od 1970. do 2020. godine smanjena za 74 odsto. Prema rečima Kalauz, danas se bez sumnje može reći da je ljudska vrsta najinvazivnija na planeti.

„Ono što nas posebno zabrinjava jeste brzina kojom gubimo živi svet, a koja je delimično prouzrokovana i klimatskim ekstremima’’, naglasila je ona.

Govoreći o životinjskom svetu, Kalauz je istakla da divlje životinje danas čine samo četiri odsto ukupnog broja, dok ostatak čine životinje koje se uzgajaju u okviru intenzivne poljoprivrede, što je jedan od glavnih uzroka gubitka biodiverziteta.

Kao ključni dokument, izdvojila je Globalni okvir za biodiverzitet, koji obuhvata zaštitu, obnovu, održivo korišćenje, upravljanje i finansiranje ekosistema. Jedan od ciljeva ovog okvira je obnova 30 odsto svih degradiranih ekosistema na kopnu i moru, zaustavljanje izumiranja vrsta, suzbijanje krijumčarenja životinja, unapređenje urbanog planiranja i povećanje teritorija pod zaštitom na 30 odsto do 2030. godine.

Na teritoriji Srbije trenutno je pod zaštitom samo šest odsto površine, što je daleko ispod cilja, a ni sa tim područjem se ne upravlja na odgovarajući način. Slična situacija je i u ostalim državama regiona.

Pročitajte još:

Poslovni svet i priroda

Kalauz je naglasila da poslovni svet zavisi od zdravlja prirode. Preko 50 odsto globalnog BDP-a trenutno je direktno povezano sa stanjem na planeti. Među deset najvećih rizika za poslovni svet, čak pet je vezano za ekologiju, uključujući klimatske promene i degradaciju prirodnih resursa.

Global Reporting Initiative (GRI), nezavisna međunarodna organizacija koja pomaže kompanijama da preuzmu odgovornost za svoje uticaje, predstavila je novi Standard za izveštavanje o biodiverzitetu (GRI 101), koji će stupiti na snagu 2026. godine.

Foto: Wikipedia (Предраг Божић)

„Standard donosi jasne smernice kompanijama o tome kako da izveštavaju o svom uticaju na biodiverzitet. Posebno će biti značajan za poljoprivrednu industriju, ali i sve druge sektore koji imaju direktan uticaj na zemljište i vodu,“ objasnila je Kalauz.

Iako kompanijama profit ostaje primaran cilj, opasnosti od gubitka biodiverziteta i klimatskih promena daleko su veće i tiču se svih nas.

Kao pozitivan primer, Kalauz je istakla saradnju WWF-a sa kompanijom Coca-Cola, koja je kroz dugogodišnji rad uspela da smanji količinu vode potrebnu za proizvodnju jednog litra proizvoda sa devet na dve litre.

WWF nudi i besplatan alat pod nazivom Water Risk Filter, koji kompanijama pruža uvid u njihov uticaj na resurse poput vode. Iako alat ne može direktno da smanji uticaj, može da podstakne svest o potrebi za promenama.

Održivo poslovanje ima svoju cenu. Kako je objasnila i upozorila Kalauz, ne možemo da očekujemo isti profit kao kod neodrživih praksi, ali je cena koju ćemo platiti ako ne budemo delovali održivo, drastično veća.

Za kraj, Kalauz je ukazala na alarmantan podatak da svakog sata izumre jedna vrsta na Zemlji. To znači da nas sledeća napušta za manje od sat vremena – za 57 minuta i 33 sekunde.

Ovakva statistika poziva na akciju, kako poslovnog sveta, tako i svakog pojedinca.

Katarina Vuinac

Alternativna goriva – put EU ka klimatskoj neutralnosti

Foto-ilustracija: Pixabay (NoName_13)

Prevozna sredstva su neizostavan deo savremenog života. Ona nas povezuju sa svetom – omogućavaju nam da obavljamo svakodnevne obaveze, putujemo na odmor ili da namirnice uvek budu dostupne na rafovima prodavnica. Bez automobila, kamiona, brodova ili aviona, svakodnevica bi bila nezamisliva. Ipak, koliko god da je njihova uloga važna, prevozna sredstva mogu ozbiljno narušiti drugi, podjednako bitan aspekt našeg života – naše zdravlje, prirodu, pa i budućnost same planete.

U Evropskoj uniji emisije iz transporta porasle su za više od četvrtinu od 1990. godine. Ukoliko se ne preduzmu ozbiljniji koraci, samo sektor transporta mogao bi do 2030. godine da čini skoro polovinu ukupnih emisija gasova staklene bašte, pokazuje najnovija analiza organizacije Transport i životna sredina (T&E).

Put ka postizanju neto nulte emisije do 2050. godine, kako je postavljeno u strategiji Evropske unije, zahteva hitnu akciju. Od 2007. godine, kada su emisije iz transporta dostigle vrhunac, ovaj ih sektor smanjuje tri puta sporije od ostatka privrede.

Treba uzeti u obzir da je transportni sektor u Evropi u stalnom porastu. Prema podacima Evropske agencije za životnu sredinu (EEA), od 2000. do 2019. godine tražnja za prevozom značajno je porasla: putnički saobraćaj za 20 odsto, vazdušni saobraćaj za čak 86 odsto, drumski prevoz za 18 odsto, a teretni saobraćaj za 22 odsto.

Najveći zagađivači i dalje su automobili sa motorima s unutrašnjim sagorevanjem, koji čine više od 40 odsto ukupnih emisija iz sektora transporta. Za automobile i kamione postavljen je cilj nulte emisije do 2035. godine, što znači da bi do tada svi novi automobili i kombiji prodati u Evropskoj uniji trebalo da budu električni. Na drugoj strani nalazi se železnički saobraćaj, koji je ocenjen kao ekološki najprihvatljiviji način putovanja, ako se izuzme vožnja biciklom. Ovaj podatak pojačava se ukoliko se uzme u obzir razvoj elektrifikacije, odnosno opremanje železničkih pruga električnim sistemima napajanja. Prema podacima Eurostata, od 1990. godine elektrifikovane železničke linije porasle su za oko 30 odsto.

U FOKUSU:

Infrastruktura za alternativna goriva

Foto-ilustracija: Unsplash (Sophie-Jonas)

U Evropskoj uniji 12. oktobra 2023. godine na snagu je stupila Uredba (EU) 2023/1804 o uvođenju infrastrukture za alternativna goriva, a njena primena počela je 13. aprila 2024. godine. Ovom uredbom ukinuta je do tada važeća Direktiva 2014/94/ EU. Na osnovu nove uredbe, do 2035. godine postepeno će se uvoditi brojni ciljevi za države-članice koje je potrebno da ispune. Ona predstavlja deo paketa ,,Fit for 55’’, koji ima za cilj smanjenje neto emisije gasova staklene bašte Evropske unije za najmanje 55 odsto do 2030. godine u odnosu na nivoe iz 1990. godine, kao i cilj da se do 2050. postigne klimatska neutralnost.

Uredbom se utvrđuju obavezni nacionalni ciljevi za države-članice Evropske unije vezani za uvođenje javno dostupne infrastrukture za alternativna goriva, a posebno za električnu energiju i vodonik. Ova infrastruktura odnosi se na putnička vozila, brodove koji su privezani u pristaništu, kao i avione u mirovanju, a sa posebnim naglaskom na transevropske mreže. Uredbom je napravljena podela u zavisnosti od vrste prevoznog sredstva i vrste goriva, uz definisanje specifičnih ciljeva koji su postavljeni za svaku od ovih kategorija. Ovo ima za cilj da osigura adekvatnu infrastrukturu za punjenje i snabdevanje energijom, čime se podstiče razvoj održivog transporta.

Infrastruktura za punjenje za električna vozila i kombije podrazumeva da države-članice treba da osiguraju postavljanje javno dostupnih stanica za punjenje u odnosu na broj registrovanih vozila. Za svako registrovano električno vozilo ukupna izlazna snaga treba da bude najmanje 1,3 kW, dok za hibridna vozila najmanje 0,80 kW. Pored toga, treba da se obezbedi uvođenje javno dostupnih stanica za punjenje duž mreže transevropskog transporta (TEN-T). Kako se navodi, do kraja 2025. godine svako mesto za punjenje sa izlaznom snagom od najmanje 400 kW, uključujući minimum jedno mesto za punjenje od 150 kW, treba da bude postavljeno najmanje na svakih 60 kilometara na osnovnoj mreži TEN-T u svakom pravcu putovanja. Do 2035. godine, svaka stanica duž mreže treba da ima izlaznu snagu od najmanje 600 kW i da uključuje najmanje dva mesta za punjenje od 150 kW. Kako bi se postigli ovi standardi, izlazna snaga na stanicama će se postepeno povećavati od 2025. do 2035. godine.

Priredila: Katarina Vuinac

Tekst u celosti pročitajte u Magazinu Energetskog portala EKOLOŠKI TRANSPORT.

Javnost na potezu – Strategija zaštite životne sredine

Foto-ilustracija: Unsplash (Nikola Stojanovic)

Životna sredina je temelj zdravog života. Kvalitet vazduha koji udišemo, vode koju pijemo i zemlja na kojoj uzgajamo hranu zavisi od toga koliko pažljivo brinemo o prirodnim resursima oko nas. Svakim danom svedočimo promenama klimatskih uslova, gubitku biodiverziteta, zagađenju i degradaciji resursa, što direktno utiče na naše zdravlje i kvalitet života.

Zbog toga o životnoj sredini treba pažljivo da odlučujemo i dugoročno planiramo kako raspolažemo i čuvamo resurse koje iz nje koristimo.

Strategija zaštite životne sredine Republike Srbije za period od 2024. do 2033. godine je upravo taj krovni, najviši dokument javne politike u našoj zemlji kojim naše društvo treba da se opredeli kakav odnos zauzima prema životnoj sredini.

Proces izrade Strategije je započelo Ministarstvo zaštite životne sredine u januaru 2023. godine, i okupilo veliki broj ministarstava, institucija i četiri organizacije civilnog društva među kojima je i Beogradska otvorena škola.

Strategiju prati akcioni plan koji sadrži aktivnosti koje bi trebalo sprovesti do 2028. godine kako bi se unapredilo postojeće stanje životne sredine, zaštitila prirodna dobra i doprinelo boljem kvalitetu života građana u Srbiji.

U skladu sa Sofijskom deklaracijom, u Strategiju su integrisani ciljevi Zelene agende za Zapadni Balkan, kao i mere koje su neophodne za dalje usklađivanje sa propisima i standardima Evropske unije iz oblasti zaštite životne sredine i klimatskih promena. Strategija se fokusira na šest ključnih oblasti:

  1. Klimatske promene i dekarbonizacije – smanjenje emisija gasova sa efektom staklene bašte i prilagođavanje na izmenjene klimatske uslove, uz efikasnije korišćenje energije i prelazak na čistije i obnovljive izvore energije.
  2. Cirkularna ekonomija – industrijska simbioza, iskorišćenje otpada, odgovorna reciklaža, održiva proizvodnja, inovacije, eko-dizajn, zelene javne nabavke i efikasna upotreba resursa.
  3. Smanjenje zagađenja životne sredine – poboljšanje kvaliteta vazduha, vode i zemljišta, smanjenje industrijskog zagađenja i upravljanje rizikom, upravljanje hemikalijama, smanjenje buke u životnoj sredini, jonizujuće i nejonizujuće zračenje.
  4. Zaštita biodiverziteta i ekosistema – zaštita i održivo upravljanje prirodnim resursima, uključujući održivo upravljanje i zaštitu šuma, zaštićenih područja i divljih vrsta.
  5. Održiva poljoprivreda – uticaj poljoprivrede na životnu sredinu, bezbednost hrane, održiva proizvodnja hrane, organska hrana, upotreba pesticida i đubriva.
  6. Horizontalna pitanja – reforma javne uprave, upravljanje javnim finansijama, program ekonomske reforme, informisanje i učešće javnosti, izveštavanje i pristup pravdi u oblasti životne sredine.

Nadležna institucija za izradu Strategije je Ministarstvo zaštite životne sredine, ali je zbog  obima i kompleksnosti ovog dokumenta neophodna saradnja i koordinacija sa drugim ministarstvima poput Ministarstva rudarstva i energetike, Ministarstva zdravlja, Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, Ministarstva finansija i drugih aktera koji će učestvovati u primeni i praćenju sprovođenja akcionog plana.

Iako je Nacionalni program zaštite životne sredine prestao da važi 2019. godine, postupak izrade strategije kojom se uređuje i planira razvoj u oblasti zaštite životne sredine započet je tek prošle godine. Paralelno sa tim, Beogradska otvorena škola je, zajedno sa partnerima, organizovala niz konsultativnih sastanaka sa organizacijama civilnog društva nastojeći da unapredi transparentnost procesa i uključi veći broj organizacija u donošenje odluka o temama koje su od izuzetne važnosti za svakodnevni život građana.

Foto-ilustracija: Unsplash (thibaut-marquis)

Sastanci su bila prilika da organizacije iznesu svoje predloge i primedbe u ranoj fazi izrade nacrta Strategije, koji su potom i prosleđeni resornom ministarstvu. U ovim konsultacijama učestvovalo je preko 30 organizacija civilnog društva koje su pokazale da postoji značajan prostor za unapređenje radne verzije Strategije, naročito u pogledu nedovoljnih finansijskih sredstava za realizaciju definisanih ciljeva.

Pored toga, učesnici su se usaglasili da bi Strategija trebalo da unapredi dostupnost podataka o stanju životne sredine građanima, te da je potrebna intenzivnija saradnja institucija sa civilnim društvom budući da realizacija postavljenih ciljeva zahteva aktivnu međusektorsku saradnju svih relevantnih aktera. Proces razvoja novog strateškog okvira za zaštitu životne sredine je prilika za Republiku Srbiju da u svoja dokumenta javnih politika integriše ciljeve Zelene agende, ali i definiše razvojne prioritete u korišćenju i očuvanju prirodnih resursa.

Sada izrada Strategije ulazi u završnu fazu, kroz proces javne rasprave.

Pročitajte još:

Sada je javnost na potezu! 

Javna rasprava otvara prostor da svi mi, građani i građanke Republike Srbije, izrazimo svoje potrebe i stavove o zaštiti životne sredine i na taj način pokrenemo preko potreban dijalog o pitanju koje, s razlogom, poslednjih godina zauzima značajan prostor u javnosti.

Sada imamo priliku da doprinesemo konkretnim sistemskim i dugoročnim rešenjima. Zbog toga pozivamo građane i predstavnike udruženja da se uključe u Javnu raspravu o Nacrtu Strategije zaštite životne sredine i daju svoj doprinos održivijoj budućnosti za nas i buduće generacije.

Kako možeš da se uključiš?

Javna rasprava je počela danas i trajaće do 24. decembra 2024. godine. Svoje komentare možete uputiti Ministarstvu zaštite životne sredine, tako što ćete preuzeti OBRAZAC za komentare i sugestije, zatim popuniti i poslati na mejl adresu sekretarijat@eko.gov.rs ili poštom na adresu: Ministarstvo zaštite životne sredine – Sektor za međunarodnu saradnju i klimatske promene, Omladinskih brigada 1, 11070 Novi Beograd, sa naznakom: „Javna rasprava – Predlog strategije zaštite životne sa Akcionim planom”.

Sve informacije o učešću u javnoj raspravi o predlogu Strategije zaštite životne sredine, možete pronaći na sajtu Ministarstva – ekologija.gov.rs.

Izvor: Beogradska otvorena škola

Danas se održava Reciklažni maraton u Novom Sadu

Foto-ilustracija: Pixabay (Th G)

Na keju u Novom Sadu danas od 10 sati održava se 12. Reciklažni maraton. Prema rečima organizatora, maraton je namenjen svima kojima rezultat nije prioritet.

Kako kažu, svašta će se reciklirati, svako po izboru – neko medalje i majice koje su ostale od prethodnih trka, a neko energiju. 

Ceo događaj je, još od prve godine svojeg postojanja, zamišljen da bude opuštenog karaktera, fokus da bude najviše na druženju trkača, sabiranju utisaka od protekle i planiranju naredne sezone. To nam od prve godine uspeva. Kao i svake godine i ove će biti ljudi koji osećaju da su ostali “nedorečeni” u toku sezone, i naravno ova trka je posvećena i njima koji su i više nego dobrodošli”, navode organizatori.

Ovaj maraton je ujedno i rođendanski maraton kluba ARK Fruška gora, koji ove godine obeležava 16 godina.

Start maratona će biti na Sunčanom keju u Novom Sadu, naspram Đačkog igrališta, blizu izlaska na kej iz pravca Jirečekove ulice. Predviđene trke su maraton (42,2 km) i polumaraton (21,1 km), a vremenska ograničenja su šest i tri sata. Trči se novosadskim kejom. Staza je kružna, jedan krug iznosi 7,04 km tako da polumaratonci trče tri, a maratonci šest krugova.

Energetski portal

Šume protiv uglja – Koji su klimatski izazovi Crne Gore?

Foto-ilustracija: Unsplash (nenad-radojcic)

Nedavni Izveštaj o klimi i razvoju zemlje – Crna Gora, objavljen od strane Svetske banke, ispitao je put kojim zemlja prolazi kako bi postigla klimatske ciljeve, naglašavajući potrebu za strateškim investicijama i efikasnim politikama koje treba da se uvedu i sprovode.

Foto-ilustracija: Unsplash (viktoriia-kondratiuk)

Kao i druge zemlje Zapadnog Balkana, država se bori sa klimatskim izazovima, uprkos tome što ima najveći BDP po glavi stanovnika među šest zemalja (ZB6) po paritetu kupovne moći (PPP), zahvaljujući svom turističkom sektoru. Iako turizam i transport donose ekonomski rast, paralelno su praćeni pojačanim energetskim aktivnostima i visokim intenzitetom ugljenika koji premašuje evropski prosek, u velikoj meri zbog oslanjanja na termoelektranu Pljevlja i neefikasne energetske prakse u različitim sektorima.

Iako zemlja radi na razvoju vetroelektrana, i već umnogome razvijenom hidropotencijalu, s obzirom na geografsku poziciju, Crna Gora se ipak oslanja u velikoj meri na ugalj, što zajedno sa gustim saobraćajem utiče na ukupno stanje kvaliteta vazduha.

Uprkos smanjenju ukupnih emisija gasova staklene bašte od 1990. godine, uglavnom zbog svojih ogromnih šumskih površina, Crna Gora se suočava sa klimatskim ciljevima, teško ostvarivim bez daljih značajnih ulaganja i reformi.

Prema prošlogodišnjim podacima Privredne komore Crne Gore, šume obuhvataju 802.500 ha što čini 57,64 odsto teritorije, dok se šumsko zemljište prostire na 139.500 ha što čini 10,02 odsto površine pod šumama.

Pročitajte još:

U okvirima Zapadnog Balkana, zemlja zaostaje u razvoju nacionalne strategije za energetiku i klimu, ali je 2020. godine napravila pionirski korak u upravljanju ugljenikom, uvođenjem šeme trgovanja emisijama (ETS). Dakle, samo u Crnoj Gori postoji oporezivanje CO2, ali cene su na nivou mnogo nižem od cena na osnovu EU ETS- a, dok se sistem suočava sa izazovima poput likvidnosti tržišta.

Prirodne katastrofe su takođe jedna od pojava koje utiču na klimu Crne Gore, usled velikih klimatskih varijabilnosti. Od 1991. do 2013. godine Crna Gora je pretrpela šest velikih poplava i nekoliko zemljotresa, pri čemu su potencijalne magnitude zemljotresa predstavljale značajnu pretnju za 60 odsto stanovništva. Samo poplave izazivaju prosečnu godišnju štetu od 90 miliona dolara, navodi se u izveštaju, dok bi širi ekonomski uticaji prirodnih katastrofa potencijalno mogli da smanje BDP do 5,1 odsto pod određenim klimatskim scenarijima. Da bi se suprotstavila izazovima, potrebne su milijarde u narednoj deceniji, kako bi do 2050. godine uspela ono što se od nje očekuje.

Prema izveštaju, očekuje se da će većina buduće proizvodnje električne energije dolaziti od vetra i sunca, dopunjenih postojećim hidroelektričnim kapacitetom.

Naglašeno je kako je potreban i ljudski i finansijski kapital, kao i povoljnija prateća regulativa. Neka od rešenju nalaze se i u zelenim obveznicama, pristupu javno-privatnim partnerstvima (JPP) i pristupanju EU finansiranju.

Milica Vučković

Transformacija saobraćaja u Srbiji

Foto-ilustracija: Pixabay (Stevan-Aksentijevic)

U poslednjih nekoliko godina, Srbija je preuzela značajne korake ka modernizaciji saobraćajne infrastrukture, s posebnim fokusom na izgradnju novih puteva i unapređenje mreže auto-puteva. Ove inicijative ne samo da poboljšavaju povezanost između naselja i regiona već i otvaraju vrata za razvoj lokalne ekonomije i privlačenje investicija. Miroslav Alempić, pomoćnik ministra za drumski transport, puteve i bezbednost saobraćaja, govorio nam je o novim projektima i planovima za razvoj elektromobilnosti.

Koje su glavne prednosti izgradnje novih saobraćajnica i priključenja na mrežu auto-puteva? Kako to utiče na lokalnu ekonomiju i povezanost regiona?

Foto: Ljubaznošću Miroslava Alempića

– Glavne prednosti od izgradnje novih saobraćajnica i priključaka na mrežu auto-puteva i brzih saobraćajnica jesu izmeštanje tranzitnih i teretnih tokova iz naseljenih mesta, smanjenje emisije izduvnih gasova, gužvi i buke, kraće vreme putovanja robe i putnika, značajno veća bezbednost učesnika u saobraćaju i sl. Kvalitetna mreža puteva utiče i na privlačenje transportnih i tranzitnih tokova kroz Srbiju, što donosi značajne prihode. Time postajemo privlačni privredama drugih zemalja da koriste našu mrežu puteva, kao i za izgradnju transportno-logističkih distributivnih centara širom Srbije, što će omogućiti koncentraciju robnog rada i doneti značajne prihode i povećanje zaposlenosti našoj zemlji.

Takođe, izgradnja nove mreže auto-puteva donosi Srbiji i lokalnoj ekonomiji nove privredne i industrijske objekte i centre, što otvara nova radna mesta i povećava privredni razvoj lokalne ekonomije. Dobra putna mreža obezbeđuje šire tržište rada, omogućavajući zaposlenima da žive i do 100 km daleko od mesta rada, bez problema s dolaskom na posao. Brze saobraćajnice omogućavaju im da se efikasno i brzo prevoze do svojih radnih mesta.

Nove saobraćajnice poboljšavaju povezanost naselja, gradova i regiona, čime podstiču veću mobilnost ljudi, robe i svih vrsta kretanja.

U FOKUSU:

Šta nam možete reći o projektu „zelenih stanica” na auto-putevima Srbije?

– Projektom „zelene stanice” planirana je izgradnja pratećih sadržaja na postojećim odmaralištima i parkiralištima za potrebe korisnika na auto-putevima. Projektom je planirano da se na odmaralištima duž auto-puta izgradi 16 „zelenih stanica”. Na svakoj od lokacija planirana je izgradnja objekta koji će obuhvatati restoran, prodavnicu i toalet, sa ukupnom površinom do 100 m². Pored objekta biće izgrađeno i igralište za decu.

Imajući u vidu da se radi o jednom kompleksnom projektu, za čiju realizaciju je potrebno isprojektovati i izgraditi nedostajuću infrastrukturu, za svaku od lokacija treba izgraditi trafostanicu snage od 1 MW, priključke na elektroenergetski sistem i vodovod, optiku, potrebno je znatno više vremena za realizaciju nego u slučajevima kada su na lokacijama izgrađene sve neophodne instalacije.

U skladu s ugovorenom dinamikom, planirano je da do 1. decembra 2024. godine bude završeno i pušteno šest „zelenih stanica” sa ukupno 30 brzih elektropunjača. Preostalih 10 trebalo bi da bude završeno do kraja aprila 2025. godine.

Pored projekta „zelene stanice”, koje dodatne korake planirate da preduzmete za razvoj elektromobilnosti u Srbiji?

Foto-ilustracija: Unsplash (anton-luk)

– Paralelno s realizacijom pomenutog projekta, JP „Putevi Srbije” šire svoju mrežu elektropunjača duž mreže auto-puteva. Pored postojećih osam, u ovoj godini su postavili 10 brzih elektropunjača i trenutno ih povezuju na mrežu „Elektroprivrede Srbije”. U planu je da „Putevi Srbije” postave još 16 punjača na auto-putevima najkasnije do proleća 2025. godine. Paralelno sa instalacijom punjača na auto-putevima, oni se postavljaju po celoj Srbiji, u javnim objektima i prostorima, posebno u novogradnji, što je obaveza prema izmeni Zakona o planiranju i izgradnji.

Početak proizvodnje električnih automobila u Srbiji, uz podsticajne mere za njihovu kupovinu i korišćenje, značajno će ubrzati širenje mreže punjača. Ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture intenzivno priprema Nacrt novog zakona o uvođenju infrastrukture za alternativna goriva, koji je najvećim delom posvećen infrastrukturi za elektropunjače. Ovim zakonom definišu se ciljevi za uspostavljanje infrastrukture i optimalnog broja stanica za punjenje i snabdevanje alternativnim gorivima (elektropunjači, vodonik, tečni metan), postavljaju se minimalni zahtevi za izgradnju te infrastrukture, određuju zajedničke tehničke specifikacije, kao i zahtevi za informisanje korisnika, plaćanje i vođenje evidencije, s ciljem organizovanog razvoja infrastrukture neophodne za povećanje elektromobilnosti u Srbiji.

Kako iz godine u godinu raste broj registrovanih vozila na električni pogon, da li Ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture razmatra mogućnosti podrške ili subvencija za vozače električnih automobila?

– Prema zvaničnim podacima o broju registrovanih vozila, do kraja avgusta 2024. godine registrovano je – 3.629 potpuno električnih i 28.523 hibridna vozila. Ukupan broj registrovanih vozila u Srbiji iznosi oko tri miliona, od čega su 2.452.064 putnička automobila.

Država već sada subvencioniše kupovinu električnih automobila i to je dobar podsticaj za povećanje učešća ovih vozila u saobraćaju. Ovaj program subvencija sprovodi se preko Ministarstva zaštite životne sredine. Ono što su dalji koraci koje čini Ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture jeste da stvori uslove za ostvarivanje raznih pogodnosti za vozače, kao, na primer, niže putarine, besplatna ili jeftinija parkiranja, dozvoljene vožnje u delovima grada gde je zabranjena upotreba vozila sa motorima na unutrašnje sagorevanje i sl., tako da će se inicirati izmena Zakona o bezbednosti saobraćaja u delu koji se odnosi za uvođenje novih tablica zelene boje sa posebnom oznakom za električna vozila.

Intervju vodila: Milica Radičević

Intervju u celosti pročitajte u Magazinu Energetskog portala EKOLOŠKI TRANSPORT