Home Blog Page 1179

Naučnici otkrili nove procese za proizvodnju biogoriva

Foto: pixabay
Foto: pixabay

Međunarodna asocijacija za vazdušni prevoz predviđa da će 2035. godine biti skoro duplo više putnika koji koriste avioprevoz, tj. oko 7.2 milijarde. Kako onda umanjiti negativne efekte po životnu sredinu? Umesto petroleja, naučnici su razvili nove procese kojima bi proizvodili biogoriva od kukuruznih klipova i strugotina drveta.

Godine 2016. samo u Americi za potrebe avioprevoza iskorišćeno je 75 milijardi litara kerozina. Iste godine aviosaobraćaj je doprineo emisiji ugljen dioksida za čak 815 miliona tona, skoro 2 procenta od ukupne svetske emisije.

U Naučno-inženjerskoj Laboratoriji Harker u saradnji sa još nekoliko naučnih institucija naučnici su pronašli način da, biljni materijal, stručno nazivan lignocelulozna biomasa, pretvore u goriva. Ovaj projekat finansiran je od strane Američkog ministarstva energetike u cilju nalaženja novog izvora čiste energije.

Potražnja za aviogorivom koje nije na bazi petroleja i dalje raste. Pre skoro 10 godina Međunarodna asocijacija za vazdušni prevoz postavila je za cilj da iskoristi 1 milijardu galona biogoriva do 2018. godine. Održiva avijacija neophodan je faktor u smanjenju emisije ugljendioksida  na nivo koji je postojao 2005. godine ali proizvodnja alternativnih goriva i dalje nije na zadovoljavajućem nivou.

Trenutno nekoliko američkih kompanija proizvodi alternativna aviogoriva od triglicerida koji su dobijeni od korišćenog ulja i masti a jedna kompanija koristi alge u proizvodnji aviogoriva.

Za proizvodnju ovih nekonvencionalnih goriva je inače potrebna visoka temperatura kao i visok pritisak ali su naučnici iz Harker laboratorije našli način da ove procese pokrenu uz pomoć materijala kao što su grafen na temperaturama od samo 60 stepeni celzijusa. Ovi novi procesi daju nadu za budućnost sa zelenim avionima i čistim nebom.

Milan Zlatanović

Izvor: sciencedaily.com

Tračak veštačkog Sunca tokom Hladnog rata

Foto: Ronald Reagan Presidential Library, Photo ID C31982-11
Foto: Ronald Reagan Presidential Library, Photo ID C31982-11

Još 1896. godine, Aleksa Šantić je zapisao: “Sunce tuđeg neba neće vas grijat ko što ovo grije.” Međutim, da li bi veštačko Sunce moglo?

Jedan od najambicioznijih projekata na polju energetike u današnjem svetu je ITER (od lat. iter – put; skraćenica za International Thermonuclear Experimental Reactor – Međunarodni termonuklearni eksperimentalni reaktor). Ideja je začeta na Samitu u Ženevi u novembru 1985. godine, u jeku Hladnog rata.

Na predlog tadašnjeg generalnog sekretara Sovjetskog Saveza Mihaila Gorbačova tadašnjem predsedniku Amerike, Ronaldu Reganu, Evropska zajednica za atomsku energiju (današnja Evropska unija), Japan, Sovjetski savez i Amerika su se sporazumele da će zajedničkim snagama da rade na konstrukciji međunarodnog objekta za fuziju. S obzirom na to da me dvojka iz srednje škole ne čini kandidatom za Nobelovog laureata u fizici, pa čak ni podobnom da laicima među nama objasnim ovaj pojam, moraćemo da verujemo definiciji iz Wikipedie.

Nuklearna fuzija je, dakle, proces tokom kojeg se više atomskih jezgara spajaju formirajući jedno teže, a proces prati oslobađanje energije. Zahvaljujući ovoj nuklearnoj reakciji, “gore” Sunce i zvezde. Potencijalni je izvor sigurne emisije neugljenične i gotovo neograničene energije.

ITER je dizajniran da, iskorišćavajući upravo snagu fuzije, proizvodi 500 megavata izlazne snage sa samo 50 megavata ulazne, što bi značilo da bi on trebalo da udesetostruči energiju koju potroši. Cilj učesnika na ovom projektu je da on bude eksperimentalni korak između mašina za istraživanje fuzije današnjice i fuzijskih elektrana sutrašnjice.

U fazi inženjerskog uobličavanja ove nuklearke, radi bolje koordinacije zadataka, bila su otvorena tri zajednička radna mesta – u Garcingu (Nemačka), Naki (Japan) i San Dijegu (Amerika). Godine 1998. Amerika je napustila projekat. Radna faza nastavila se sa smanjenim tehničkim obimom i budžetom.

Ranih dvehiljaditih, usledili su pregovori oko organizacione i kadrovske strukture, prava intelektualne svojine, upotrebe reaktora u mirne svrhe, kao i oko pitanja koja od zainteresovanih zemalja će da bude dom ITER-u. Oni su se ubrzali kada su, 2002, države dobile pojačanje u vidu pokajnice-Amerike, Kine i Koreje. Od četiri predložene lokacije (Klarington, Kanada; Rokašo, Japan; Kadarače, Francuska; Vandelos, Španija), konačni izbor pao je na Kadarače u Francuskoj. Projektu je ubrzo pristupila i Indija. Nakon 20 godina naučnih planiranja, pripreme i složenih političkih pregovora, potpisivanje Sporazuma o ITER-u 26. novembra 2006. godine, kojim je uspostavljena ITER Međunarodna organizacija fuzijske energije, otvorilo je poglavlje kopanja, izgradnje i proizvodnje reaktora.

Danas, jedanaest godina kasnije, čovečanstvo je bliže neograničenoj energiji.

Jelena Kozbašić

Rumunija dobija najveću vetroelektranu u Evropi

Photo-illustration: Pixabay
Photo-illustration: Pixabay

Holandska energetska firma NERO Renewables ima u planu da u Rumuniji izgradi vetroelektranu sa ukupno 362 vetroturbine i ukupnom instalisanom snagom oko 1 GW.

To je za čak 400 MW više od vetroelektrane Fantanele-Cogealac, koja je za sada najveća kopnena vetroelektrana u Evropi.

Projekat će koštati 1,4 milijarde evra, a izgradnja bi trebala početi 2019. godine i biti završena do 2021. godine. U skladu sa tim, NERO Renewables je u oktobru 2017. godine osnovao rumunsku podružnicu koja će voditi projekat, a raspisan je i poziv u kojem je pozvano šest velikih proizvođača turbina da daju ponude.

izvor: energetika.ba

Sandra Jovićević

JP „Vojvodinašume“ pošumljava preko 1.500 hektara

Foto: vojvodinasume.rs
Foto: vojvodinasume.rs

Javno preduzeće „Vojvodinašume“ je za potrebe obnove šuma i za podizanje novih šuma, obezbedilo preko 714.000 sadnica šumskih vrsta drveća.

Do proleća 2018. godine, kada se završava sezona pošumljavanja, planira se sadnja 325.500 komada sadnica topole, 143.829 sadnice hrasta lužnjaka, 121.530 sadnica bagrema, 57.196 sadnica crnog bora, 33.065 sadnice vrbe i 32.880 sadnica poljskog jasena, što je potrebno da se pošumi 1.084 hektara površine pripremljenog terena.

Uključujući i 442 hektara, koliko je od početka novembra pošumljeno setvom semena hrasta lužnjaka, JP „Vojvodinašume“ planira da sezonu zaokruži sa 1.526 hektara novoosnovanih kultura i plantaža.

izvor: vojvodinasume.rs

Sandra Jovićević

Završen foto konkurs Životna sredine bez cenzure

Foto: energetskiportal.rs
Foto: energetskiportal.rs

U četvrtak 30. novembra 2017. godine u okviru Miteco Foruma biće otvorena izložba i dodeljene nagrade u okviru foto konkursa Životna sredina bez cenzure.

Nakon toga, izložba fotografija će dodatno biti organizovana od 4. do 22. decembra 2017. godine u Foto studiju „Boom“, a odabrane fotografije biće izrađene na papiru.

Cilj konkursa je bio skretanje pažnje na pitanja ekologije i očuvanja životne sredine, a organizator je bila kompanija Miteco.

izvor: miteco.rs

Sandra Jovićević

Izvode se radovi na izgradnji kanalizacionih kućnih priključaka u Rumenki

Foto: pixabay
Foto: pixabay

Gradonačelnik Novog Sada Miloš Vučević zajedno je sa članom Gradskog veća za saobraćaj i puteve Aleksandrom Kravićem posetio naselje Rumenka gde je obišao radove na izgradnji kanalizacionih kućnih priključaka na delu kanalizacione mreže dužine oko 3500 metara.

Radovi su započeti 13. septembra ove godine, a njihov završetak se očekuje pre propisanog roka, odnosno krajem godine. Prema evidenciji JKP „Vodovod i kanalizacija“ zahteve za priključenje je podnelo 277 potrošača, a izgrađeno je 200 priključaka.

Završena je izgradnja priključaka u ulicama Feješ Klare, Radničkoj, Stevana Sinđelića, Vuka Karadžića, deo Jove Jovanovića Zmaja, a u toku su radovi u Ulici Dositeja Obradovića i Ulici cara Lazara.

Milisav Pajević

Istorija hibridnih i električnih vozila od prvih automobila do danas

Kada se danas govori o automobilima, uglavnom se misli na vozila sa motorom sa unutrašnjim sagorevanjem (SUS motorom) koja energiju crpe iz rezervoara u kojem se nalazi neka vrsta fosilnog goriva (benzin, dizel ili ređe prirodni gas). Međutim, malo je poznato da je situacija pre 100 godina bila dosta drugačija.

Početkom 20. veka na ulici su se mogla naći vozila na parni pogon, električna vozila, kao i vozila sa motorom sa unutrašnjim sagorevanjem. Od svih ovih tipova vozila, najzastupljenija su bila vozila sa električnim pogonom. Razlog za to je bila činjenica da su vozila sa SUS motorom morala da se fizički pokrenu okretanjem ručice (kurble), što je bio naporan zadatak. Sa pronalaskom elektromehaničkog pokretača SUS motora (anlasera), ovaj problem je rešen.

Glavna prednost vozila sa SUS motorom je bila količina energije koja je mogla da stane u jedan rezervoar, što je direktno uticalo na daljinu koju vozilo može da pređe bez potrebe da se dopuni rezervoar. Pored toga, izvori fosilnih goriva (u prvom planu nafte) činili su se gotovo neiscrpnim. Upravo ovi razlozi presudili su da vozila sa SUS motorom ubrzo istisnu električna vozila iz upotrebe i tokom većine 20. veka predstavljaju jedinu opciju.

Međutim, kako se broj automobila u upotrebi povećavao, tako su se ispoljavale i negativne strane vozila sa SUS motorom. Prvenstveno, kvalitet vazduha i nivo buke u gradskim sredinama su se vidno pogoršali sa porastom broja motornih vozila. Pored toga, društvena svest o globalnom zagrevanju kao posledici ljudskog dejstva se iz godine u godinu povećavala.

Imajući u vidu pored svega toga i neminovnu ograničenost rezervi nafte, stvorila se motivacija za pronalaženje alternative SUS motorima. Tako su električna vozila ponovo dospela u centar pažnje.

Prvi pokušaji u novijoj istoriji da se proizvede vozilo na električni pogon su bili početkom 90-ih godina prolog veka. Kompanija Dženeral Motors 1996. godine uvodi u serijsku proizvodnju model električnog vozila pod imenom „EV1”. U naredne tri godine će ovaj model biti prodat u više od 1.000 primeraka. Međutim, zbog ograničenja tehnologija baterija u tom trenutku, proizvođač odlučuje da zaustavi proizvodnju ovog modela.

Glavni problemi su bili postepeno smanjivanje kapaciteta baterije tokom vremena, a samim tim i smanjivanje dometa vozila. Pored toga, početni domet vozila je bio oko 100 kilometara, što je činilo vozilo nepodobnim za duža putovanja. Iz tih razloga se javlja ideja o kombinovanju klasične tehnologije (SUS motora i rezervoara) sa ekološki prihvatljivijim tehnologijama (elektromotorom i baterijom). Iz te ideje nastaju i prva hibridna električna vozila.

Prvo masovno proizvedeno hibridno električno vozilo – Toyota Prius – pojavljuje se na japanskom tržištu decembra 1997. godine. U naredne tri godine će ovo vozilo biti prodato u više od 50.000 primeraka. Do danas je to vozilo koje je ostvarilo najveći komercijalni uspeh od svih hibridnih električnih vozila sa ukupno 6,1 miliona prodatih primeraka širom sveta. Glavna prednost ovog vozila je mogućnost da se u gradskoj sredini koristi isključivo energija iz baterije, dok bi se pri većim brzinama i daljim putovanjima automatski uključivao i SUS motor koji bi punio bateriju preko generatora. S obzirom na to da vozilo sadrži rezervoar, problem sa dometom je bio rešen.

Međutim, naredni izazov ogledao se u nemogućnosti punjenja baterije bez učešća SUS motora i upotrebe fosilnih goriva, što je sa sobom nosilo svoje negativne strane. Iz tog razloga dolazi do razvoja ideje o hibridnim električnim vozilima koja bi mogla da se pune direktno iz električne mreže.

„Plug-in” hibridna električna vozila (skraćeno „PHEV”), odnosno hibridna električna vozila koja je moguće puniti direktno iz električne mreže, danas su sve zastupljenija na tržištu. Najpoznatiji predstavnici ove grupe vozila su Chevrolet Volt (prodavan u Evropi pod imenom Opel Ampera) i „Mitsubishi Outlander PHEV”, koji zajedno imaju preko 260.000 prodatih primeraka u prethodne četiri godine.

Glavnu prednost ovih vozila predstavlja činjenica da za većinu svakodnevnih potreba korisnika uopšte nije potrebno koristiti gorivo. Većina ovih vozila ima baterijsku autonomiju od oko 50 kilometara, što zadovoljava potrebe prosečnog potrošača. To znači da bi ova vozila mogla da se koriste u toku dana za putovanja kraća od 50 kilometara, a da se, kada se dan završi, ostave da se pune preko noći, kada je cena KWh električne energije manja, a električna mreža rasterećenija.

Međutim, kompromis se sastoji u tome da je za duža putovanja ipak neophodno koristiti gorivo. Pored toga, za korišćenje ovog tipa vozila (kao i potpuno električnih vozila) neophodno je da postoji razvijena infrastruktura javnih stanica za njihovo punjenje.

Iako su „Plug-in” hibridna električna vozila trenutno u vrhu tehnologija motornih vozila, ona ipak predstavljaju samo prelazni stupanj. Njihova glavna prednost je to što imaju dosta veći domet (oko 800 km) u odnosu na klasična električna vozila (tipično oko 200 km). Glavni razlog za mali domet električnih vozila je mali kapacitet baterija u odnosu na njihovu težinu i dimenzije. Odnos između količine energije koji se nalazi u 1 litri goriva i litijum-jonske baterije (kakve se koriste u električnim vozilima) istih dimenzija je čak 100:1.

Prednost električnih nad SUS motorima je znatno viši stepen iskorišćenja (60-80 odsto kod električnih naspram 15-20 odsto kod SUS motora). Međutim, to i dalje nije dovoljno da bi električno vozilo imalo isti domet kao vozilo sa SUS motorom. Da bi se to postiglo neophodno je da odnos bude bliži 5:1, što zahteva dosta ulaganja u razvoj novih tehnologija za izradu baterija, kako bi one imale što veću gustinu energije i što manju cenu.

Činjenica je da će vremenom hibridna ili potpuno električna vozila biti sve zastupljenija na ulicama i da će se broj takvih modela u budućnosti samo povećavati. Takođe je jasno da se to neće desiti preko noći, već da je u pitanju proces koji može da traje i više decenija. Ono što će ubrzati taj proces je volja društva da te promene prihvati i podrži.

Članice EU su potpisale Strategiju Evropa 2020, dokument u kojem je jedan od glavnih ciljeva okretanje obnovljivim izvorima energije. Krajem 2016. godine gornji dom nemačkog saveznog parlamenta (Bundesrat) objavio je da namerava da od 2030. godine ukine prodaju dizel i benzinskih vozila unutar Nemačke. Norveška vlada je iskazala slične namere.

Ovi napori će doprineti tome da električna vozila u budućnosti budu dostupna svima i u stanju da zadovolje sve potrebe ljudi za ekonomičnim i ekološkim prevozom. Što se naše države tiče, ona još uvek blago zaostaje u odnosu na razvijene zemlje. Volja postoji na svim nivoima, ali sa realizacijom stojimo veoma loše.

Lazar Živković

height="220"

Energetski portal je iz tih razloga odlučio da za ovo izdanje biltena kao glavnu temu odabere upravo EKO-MOBILNOST, sa idejom da zajedničkim snagama pokrenemo Srbiju po pitanju zelenog saobraćaja, odnosno da izvršimo direktan uticaj na zvanične institucije da se omoguće olakšice uvoznicima i kupcima električnih, hibridnih i vozila sa smanjenom potrošnjom goriva, da se pokrene razvoj infrastrukture električnih punjača i proizvodnje alternativnih goriva, ali i da se ojača svest običnog čoveka da su energetski efikasna i ekološka vozila jedini ispravan pravac ako hoćemo da sačuvamo životnu okolinu za buduća pokolenja.

Ovaj sadržaj je prvobitno objavljen u biltenu Energetskog portala pod nazivom EKO-MOBILNOST, jula 2017. godine.

Saradnja Srbije i Kine u oblasti zaštite životne sredine

Foto: beograd.rs
Foto: beograd.rs

Predsednica Vlade Republike Srbije Ana Brnabić i ministar rudarstva i energetike Aleksandar Antić prisustvovali su danas u Budimpešti potpisivanju Ugovora o izgradnji toplodalekovoda Obrenovac–Novi Beograd, sa kineskom kompanijom “Power Construction Corporation of China”.

Ugovor o izgradnji toplodalekovoda, koji je potpisan na Samitu Kine i zemalja centralne i istočne Evrope (CIEZ), u ime Grada Beograda potpisao je gradonačelnik Siniša Mali, u ime JP “Beogradske elektrane” direktor tog preduzeća Goran Aleksić, a u ime kineske kompanije “Power Construction Corporation of China” Jang Fan.

Toplodalekovod će biti dug 26 kilometara, a ugovor je vredan 190 miliona evra. Korišćenjem tople vode iz TENT-a za grejanje Novog Beograda, godišnje će se uštedeti 43 miliona evra na uvozu gasa koji koriste Beogradske toplane.

Mali je, takođe, potpisao danas sa kineskim partnerima Sporazum o zajedničkom sprovođenju projekta prerade i odlaganja otpadnih voda iz centralnog gradskog područja. Drugi projekat, završetak primarne kanalizacije i izgradnja fabrike za preradu otpadnih voda u Velikom Selu, vredan je više od 250 miliona evra, rekao je on, dodavši da ta dva projekta, zajedno sa već potpisanim projektom o sređivanju deponije Vinča od 300 miliona evra, koji će raditi francusko-japanski konzorcijum, vrede više od 750 miliona evra. Predviđeno je da realizacija sva tri projekta počne krajem naredne godine.

Ministar rudarstva i energetike i nacionalni koordinator mehanizma saradnje “16 + 1” Aleksandar Antić istakao je da bi izgradnja toplodalekovoda, koji je važan projekat za ukupnu energetsku stabilnost naše zemlje, mogla da bude završena do 2020. godine. Antić je objasnio da je reč o projektu koji povećava energetsku bezbednost naše zemlje, jer substituiše upotrebu uvoznog gasa energijom koju sami proizvodimo.

izvor: srbija.gov.rs

Sandra Jovićević

Učešće Agencije na ICPDR radionici o odnosu hidromorfoloških i bioloških elemenata kvaliteta vode

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Predstavnik Agencije za zaštitu životne sredine Boris Novaković učestvovao je na radionici Workshop on the Relationship between Hydromorphological Alterations and Response of BQEs in Rivers, koja je održana 23. i 24. novembra 2017. godine u Beču, u organizaciji Međunarodne komisije za zaštitu reke Dunav (ICPDR).

Cilj radionice bio je razmena iskustva stručnjaka o uticaju hidromorfoloških promena na biološke elemente kvaliteta u rekama. Poseban akcenat stavljen je na identifikaciju odgovora različitih bioloških zajednica (fitobentosa, makrofita, bentosnih beskičmenjaka i riba) na hidromorfološke alteracije u različitim tipovima vodotoka, kao i na sprovođenje odgovarajućih mera na hidromorfološki degradiranim staništima, sa ciljem zaštite i očuvanja bioloških zajednica u rekama.

Na radionici je učestvovalo oko 60 učesnika.

izvor: sepa.gov.rs

Sandra Jovićević

Hrvatska generiše 392 kilograma otpada po glavi stanovnika

Foto: mzoip.hr
Foto: mzoip.hr

Ministar zaštite životne sredine i energetike Hrvatske Tomislav Ćorić učestvovao je u Vodicama na 9. susretu gradonačelnika i preduzetnika „48 sati“ i okupljenima je predstavio aktivnosti vezane za uspostavljanje održivog sistema upravljanja otpadom.

Ministar je izneo najnovije podatke o upravljanju otpadom u Hrvatskoj za 2016. godinu koje je objavila Hrvatska agencija za okolinu i prirodu, prema kojima se u Hrvatskoj proizvodi 392 kilograma otpada po stanovniku, a udeo mešanog komunalnog otpada u ukupnoj količini otpada iznosi 74 odsto. U ovom trenutku u Hrvatskoj se odvojeno sakuplja 27 odsto otpadnog papira, plastike, stakla i metala, a obaveza je Hrvatske da do 2020. godine osigura 50 odsto odvojenog sakupljanja tih frakcija. U ovom trenutku više od 400 jedinica lokalne samouprave odvojeno prikuplja otpad, a njih oko 150 još treba ići u tom smeru.

Prioriteti za 2018. godinu su osiguranje uslova da svi građani mogu odvojeno odlagati otpad, osiguranje prestanka nekontrolisanog odlaganja neobrađenog komunalnog otpada na odlagalištima i zatvaranja dela odlagališta i njihove sanacije.

Za projekte upravljanja otpadom Hrvatskoj je na raspolaganju 475 miliona evra EU sredstava kroz Operativni program „Konkurentnost i kohezija“. U toku su javni pozivi za izgradnju reciklažnih dvorišta i sanacije odlagališta, a ministar Ćorić je najavio dalje aktivnosti. Kako je naveo, u decembru će biti otvoren javni poziv za edukativno-informativne aktivnosti, početkom 2018. godine ide poziv za nabavku spremnika za odvojeno prikupljanje otpada , a potom i izgradnju sortirnica, kompostana i nabavku vozila za komunalne kompanije. Takođe je pozvao sve jedinice lokalne samouprave koje to do sada nisu učinile da što hitnije donesu lokalne planove upravljanja otpadom jer su oni pretpostavka za EU sufinansiranje.

izvor: mzoip.hr

Sandra Jovićević

Balkanu, plavom srcu Evrope, preti zakrčenje branama

Foto: Pixabay
Foto: Pixabay

Brojni lanci planina na Balkanu, po kojima je i samo poluostrvo dobilo ime (od tur. balkan – šumovite planine), ispresecani su rekama. Kristalno čisti tokovi, fascinantni vodopadi, duboki kanjoni, šume, divlje reke i ogromni nanosi šljunka karakteristični su za balkansku rečnu mrežu. Iz navedenih razloga, pojedini ljudi smatraju je plavim srcem Evrope. Iako ovi slatkovodni sistemi predstavljaju “bazen” za 69 vrsta riba i  preko 40 odsto ugroženih vrsta slatkovodnih dagnji i puževa Evrope, plavo srce je u riziku od infarkta.

U poslednje dve godine, izgradnja hidroenergetskih konstrukcija širom Zapadnog Balkana porasla je za 300 odsto. Od Slovenije i Hrvatske, preko Srbije, Crne Gore, Albanije, Bugarske i Rumunije, do Grčke i Turske, planira se izgradnja skoro 2.800 brana.

Retko koja reka će da ostane netaknuta i pošteđena izrabljivanja, a posebno zabrinjava činjenica da bi 37 odsto konstrukcija trebalo da bude podignuto u zaštićenim područjima i nacionalnim parkovima. Ukoliko se planovi sprovedu u delo, postali bi pretnja po nestajanje planinskih reka i smanjivanje biodiverziteta.

Podaci do kojih su došli FLUVIUS Floodplain Ecology i River Basin Management pokazuju značajan rast u izgradnji brana – teška mašinerija kanališe rečne tokove na čak 188 lokacija, u poređenju sa 61 u 2015. godini. Urlih Ajhelman, direktor RiverWatch, organizacije koja je naručila ove procene, opisana dešavanja opisuje kao “cunami brana”. U opasnosti od ovog moćnog talasa su i Isoperla Vjosae, rečna vrsta koja je do 2017, kada su je naučnici otkrili u reci Vjosa u Albaniji, bila nepoznata nauci, dunavski losos i prespaska pastrmka.

Najveći udeo u projektima u nastanku, 91 odsto, zauzimaju oni sa planiranim kapacitetom ispod 10 megavata (MW) koji ne zahtevaju procenu uticaja na životnu sredinu. Međutim, njihova brojnost, po tvrdnjama WWF, izaziva “ozbiljna kumulativna dejstva”. Preostalih 9 odsto projekata, sa kapacitetom između 10 i 50 megavata, uglavnom se grade u Albaniji.

Naučnici upravo albansku reku Vjosu opisuju kao jedinstven i izuzetno dinamičan eko-raj za mnoštvo vodenih vrsta koje su nestale iz ostatka Evrope i izražavaju zabrinutost za njen biodiverzitet ukoliko se nastavi izrabljivanje njenog hidropotencijala. Ipak, albanski ministar energetike je za Gardijan izjavio da su projekti za gradnju hidrocentrala na Vjosi zasnovani na najboljim ekološkim praksama koje se danas primenjuju i da će biti izgrađeni i prolazi i obilaznice za ribe kako bi se minimizovali efekti brana na cirkulaciju vodene faune.

Štuliću, bendovi ni danas nisu kao što su bili, ali nadajmo se da silnost Balkana, u smislu biodiverzieteta, neće da se umanji. Balkane, Balkane, Balkane moj, budi mi silan i dobro mi stoj.

Jelena Kozbašić

Izrađene mape reciklera po lokalnim zajednicama u kojima se nalaze Eko-škole

Foto: Nemačko-srpska privredna komora
Foto: Nemačko-srpska privredna komora

Ambasadori održivog razvoja i životne sredine predstavili su na multi-kongresu Serbian Visions 26. novembra u hotelu Radisson Blu Old Mill u Beogradu rezultate projekta “Mapiranje reciklera i otkupljivača sekundarnih sirovina kroz međunarodni program Eko škole”.

Skup je otvarila Prof. dr Anđelka Mihajlov, počasna predsednica udruženja „Ambasadori održivog razvoja i životne sredine“ i nacionalni mentor FEE programa u Srbiji.

– Imajući u vidu dosadašnje iskustvo u radu sa Eko-školama, Ambasadori održivog razvoja i životne sredine prepoznali su potrebu da se razvije i unapredi svest stanovništva o razdvajanju otpada, uz pomoć samih Eko-škola, koje su mnogo unapredile saradnju sa lokalnim zajednicama, decom i stanovništvom – rekla je Aleksandra Mladenović, predsednica Ambasadora održivog razvoja i životne sredine.

Eko-škole postaju sve više centri gde se sakuplja otpad, često i razdvaja, ali je problem što nisu povezane sa reciklerima i otkupljivačima, pa se otpad gomila u školskim dvorištima.

Sabina Ivanović, šefica Odseka za procenu uticaja projekata i aktivnosti na životnu sredinu Ministarstva zaštite životne sredine pozdravila je učesnike i rekla da je Ministarstvo otvoreno za saradnju sa udruženjima i da će se uskoro uvesti dan otvorenih vrata za ekološke organizacije na kojem će one moći da predlože ideje i aktivnosti.

Ambasadori održivog razvoja i životne sredine su u okviru projekta “Mapiranje reciklera i otkupljivača sekundarnih sirovina kroz međunarodni program Eko-škole” izradili mape reciklera po lokalnim zajednicama u kojima se nalaze Eko-škole.

Projekat „Mapiranje reciklera“ doprinosi konkretnom povezivanju i umrežavanju Eko-škola i reciklera/otkupljivača sekundarnih sirovina, kako bi se čitav sistem u lokalnoj zajednici aktivirao u organizovanju procesa sakupljanja, odvajanja i reciklaže otpada.

O dosadašnjim iskustvima u mapiranju reciklera, povezivanju sa reciklerima i postignutim rezultatima sa Ambasadorima održivog razvoja i životne sredine govorili su predstavnici sledećih Eko-škola: Dragica Božilović, PU „Galeb“, Petrovac na Mlavi, vrtić „Pčelica“, Šetonje; Siniša Simendić, OŠ „Simeon Aranicki“, Stara Pazova; Marina Maksić, OŠ „Vuk Karadžić“, Surčin – Beograd; Aleksandra Strugar, OŠ „Sveti Sava“, Čačak; Zorica Milosavljević, OŠ „Dimitrije Tucović“, Čajetina i Jagoda Petrović Ukaj iz Geodetsko- tehničke škole iz Beograda.

Milisav Pajević

Velika zagađenost vazduha u Pljevljima

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

U Pljevljima u Crnoj Gori izmerena je koncentracija PM10 čestica 10 puta veća od dozvoljenih vrednosti.

Instrumenti Agencije za zaštitu životne sredine registrovali su juče ujutro u tri sata koncentraciju PM 10 čestica od 500,9 mikrograma po metru kubnom. Vrednosti sumpor-dioksida juče su, kao i prethodnih dana, bile značajno visoke.

U 14 sati u Pljevljima je izmerena koncentracija SO2 od 176,8 mikrograma po metru kubnom, što je preko 70 puta više nego u Nikšiću, u kojem je u isto vreme izmerena koncentracija sumpor-diosida od 2,5 mikrograma po metru kubnom.

U istom periodu u Pljevljima sadržaj azot-dioksida iznosio je 30,9 mikrograma po metru kubnom.

izvor: vijesti.me

Sandra Jovićević

Počeo projekat o selekciji komunalnog otpada u Podgorici

Foto - ilustracija: Pixabay
Foto – ilustracija: Pixabay

U Podgorici je danas započet projekat o selektivnom sakupljanju komunalnog otpada „Otpad – resurs koji trebamo iskoristiti“.

Jedan od osnovnih ciljeva ovog projekta je podizanje ekološke svesti građana u cilju obezbeđivanja održivog upravljanja komunalnim otpadom u Podgorici i podsticaj građana, a pre svega dece, na selektivno prikupljanje otpada, i upoznavanje sa načinom odgovornog ponašanja prema prirodi i životnoj sredini. Cilj je probuditi kod dece i građana ekološku svest o pravilnom sakupljanju otpada i ukazati na važnost njegovog recikliranja i benefite koji se od toga imaju.

Edukaciju će sprovoditi preduzeće „Medix“ sa licenciranim stručnim kadrom iz oblasti upravljanja otpadom i to kroz edukativna predavanja građanima po gradskim i prigradskim mesnim zajednicama, školskoj deci po osnovnim i srednjim školama, obilazak reciklažnih dvorišta, obilazak sanitarne deponije „Livade“ i Regionalnog reciklažnog centra.

Projekat sprovodi Sekretarijat za komunalne poslove i saobraćaj Podgorice.

izvor: cdm.me

Sandra Jovićević

Ekološki pokret ,,Ozon“ uputio Inicijativu za inspekcijski nadzor u železari Toščelik Nikšić Steel zbog nepribavljanja ekološke saglasnosti

Foto: Ozon
Foto: Ozon

Ekološki pokret “Ozon“ uputio je Upravi za inspekcijske poslove Crne Gore Inicijativu za inspekcijski nadzor kojom se predlaže da se Toščeliku Nikšić Steel, naredi pribavljanje ekološke saglasnosti na Elaborat procene uticaja rada Toščelika Nikšić Steel na životnu sredinu, koji će obuhvatiti čitav proces proizvodnje i sva postrojenja i zabrani izvođenje radova dok se ne pribavi saglasnost Agencije za zaštitu prirode i životne sredine na predmetni elaborat.

,,Pored ključnog problema u nedostatku dokumentacije, upotrebnih dozvola za elektrolučnu i rotacionu peć, saglasnosti na elaborate procjene uticaja na životnu sredinu, veliki problem predstavlja i deponovanje otpada. Trenutno se industrijski otpad deponuje u krugu fabrike, što se takođe mora zaustaviti dok se ne pronađe adekvatno rešenje u skladu za zakonskom regulativom.“ – navodi se u dokumentu upućenom Sektoru za zaštitu životne sredine, bezbednost i zdravlja ljudi, socijalne i dečje zaštite.

Iz Ekološkog pokreta “Ozon“ su ukazali i na neozbiljan odnos turskih investitora prema institucijama sistema i važećem zakonskom okviru i predložili da ekološki inspektor izrekne maksimalne kaznene mere propisane važećim Zakonom o proceni uticaja na životnu sredinu.

Milisav Pajević 

Elektrana u Švedskoj koristi garderobu poznatog brenda kao izvor energije

Foto: pixabay

Švedska elektrana severozapadno od Stokholma radi na tome da eliminiše fosilna goriva iz upotrebe do 2020. godine – alternative traže u drvetu i otpadu. Ove godine spalili su oko 15 tona H&M garderobe.

Švedska elektrana koja je u vlasništvu kompanije Malarenergi AB u Vesterosu u Švedskoj, radi na tome da izbaci iz  upotrebe naftu i ugalj i okreće se neočekivanom izvoru energije: garderobi. Nadležni za zalihe goriva Jens Neren rekao je za Blumberg, “Za nas to je upotrebljiv materijal. Naš cilj je da koristimo samo obnovljiva i reciklirana goriva.”

Švedska se može pohvaliti energetskim sistemom bez emisija štetnih gasova, vetro, nuklearnim i hidroelektranama. Iako neke opštine koriste naftu i ugalj za grejanje u zimskim danima, vlasti se nadaju da će se uskoro okrenuti biogorivima u potpunosti.

Gde se tu uklapa H&M? Malarenergi ima dogovor sa obližnjim gradom Eskilstuna da kao gorivo koristi njihov otpad koji, delom dolazi iz skladišta H&M-a. Džoana Dahl, direktorka odnosa sa javnošćšu H&M-a za Blumberg rekla je, “H&M ne spaljuje garderobu koja je bezbedna za upotrebu. Doduše, naša je zakonska obaveza da garderobu koja sadrži buđ ili nije u skladu sa našim striktnim standardima uništimo.”

Elektrana koja snadbeva električnom energijom oko 150 000 domaćinstava u Vesterosu, ove godine spalila je oko 400 000 tona otpada.

Milan Zlatanović

Izvor: inhabitat.com