Home Blog Page 87

Crna Gora usvojila Zakon o energetici

Foto: Elektromreža Srbije

Skupština Crne Gore usvojila je Zakon o energetici kojim se, kako je saopšteno, uspostavlja savremen i usklađen pravni okvir za razvoj stabilnog, održivog i konkurentnog energetskog sistema.

Iz Ministarstva energetike su kazali da je reč o jednom od ključnih zakonskih akata, koji će značajno unaprediti sektor energetike, omogućiti dublju integraciju Crne Gore u jedinstveno evropsko tržište električne energije i doprineti ostvarivanju strateških ciljeva zelene tranzicije.

„Taj zakon ne predstavlja samo tehničku normu, već temeljnu stratešku odluku – viziju razvoja Crne Gore kao energetski efikasne, inovativne i ekonomski otporne države”, navodi se u saopštenju.

Kako su rekli iz Ministarstva energetike, njime se otvaraju vrata investicijama, jača konkurentnost, unapređuje zaštita potrošača i omogućava aktivno učešće građana u energetskoj transformaciji.

Oni su naveli da Zakon o energetici donosi niz sistemskih novina, koje se odnose na osnaživanje položaja potrošača kroz veću transparentnost i zaštitu prava, kao i na mogućnost da građani postanu aktivni učesnici na tržištu električne energije, kroz proizvodnju, skladištenje i prodaju energije.

Novine se, kako su kazali, odnose na definisanje i borbu protiv energetskog siromaštva, u skladu sa evropskim prioritetima socijalne pravde, digitalizaciju sistema, razvoj pametnih mreža i fleksibilnih usluga koje omogućavaju efikasnije korišćenje elektroenergetske infrastrukture.

Pročitajte još:

Iz Ministarstva su rekli da se novine koje donosi Zakon o energetici odnose na formiranje energetskih zajednica građana koje jačaju lokalnu energetsku otpornost i na uvođenje dinamičkih cena električne energije, uz alate za upoređivanje ponuda i racionalno planiranje potrošnje.

Ministar Admir Šahmanović je na sednici Skupštine istakao da usvajanje tog zakona nije samo ispunjenje međunarodnih obaveza, već čin odgovornosti prema građanima.

„To je zakon koji uvodi evropske standarde u naše zakonodavstvo, otvara vrata novim investicijama, štiti građane, podstiče inovacije, digitalizaciju i održivost, ali i garantuje sigurnost snabdevanja i pravičnu energetsku tranziciju za sve”, rekao je Šahmanović.

Tim zakonom, kako je kazao, ne uvode samo pravila, već novu viziju razvoja Crne Gore kao moderne, energetski efikasne i konkurentne države.

„Ovim korakom, Crna Gora jasno potvrđuje posvećenost evropskom putu, jačanju institucionalnog kapaciteta i unapređenju kvaliteta života svih građana kroz sigurnu, dostupnu i održivu energiju”, naveo je Šahmanović u svom izlaganju.

Izvor: RTCG

Auto-put Beograd-Zrenjanin-Novi Sad: Radovi napreduju, gradi se i prvi most

Foto: Grad Zrenjanin

U toku je izgradnja auto-puta Beograd-Zrenjanin-Novi Sad, a Saša Santovac, zamenik gradonačelnika Zrenjanina posetio je gradilište nadomak Mužlje. Tom prilikom rekao je da je trasa na kojoj se nasipa pesak produžena je ka Begeju, i sada je ukupna dužina deonice na kojoj se izvode radovi oko tri kilometra.

Prisećanja radi, ovaj auto-put biće dužine 105,4 kilometara, od kojih će 35 kilometara prolaziti teritorijom Grada Zrenjanina. 

 „U toku su pripremni radovi na trasi na području Mužlje, ide se ka Aradcu, a u narednom periodu očekujemo i radove na teritoriji katastarske opštine Ečka”, rekao je Santovac. 

Pročitajte još:

Istovremeno sa radovima u okolini Zrenjanina, izgradnja se odvija i u zoni petlje Ovča, odnosno početka auto-puta kod severne obilaznice oko Beograda, takođe na dužini trase od oko tri kilometra. Na toj deonici, kod Jabučkog rita, počela je i gradnja prvog mosta preko rečnog kanala. Ukupno će na celoj trasi biti sagrađena četiri velika mosta – dva preko Tamiša i po jedan preko Begeja i Tise – potom četiri manja mosta, kao i 20 nadvožnjaka, sedam podvožnjaka i 47 propusta, navodi se na sajtu Grada.   

Zamenik gradonačelnika je istakao da građani razumeju vrednost i značaj ove investicije, dodajući da ovaj projekat otvara nove perspektive i mogućnosti za Zrenjanin, kao i njegove industrijske zone koje će biti još atraktivnije.

Kako je dodao, očekuju se nove investicije i nova zapošljavanja, kako bi Zrenjanin postao mesto sa uslovima za život boljim nego u drugim sredinama.

Energetski portal

Usvojena Uredba o utvrđivanju plana smanjenja ambalažnog otpada za period od 2025. do 2029.

Foto-ilustracija: Freepik (rawpixel.com)

Sa ciljem sakupljanja, reciklaže i ponovnog korišćenja ambalaže i ambalažnog otpada, Vlada Srbije usvojila je Uredbu o utvrđivanju plana smanjenja ambalažnog otpada za period od 2025. do 2029. godine. Uredbom se utvrđuju nacionalni ciljevi za unapređenje upravljanja komunalnim ambalažnim otpadom u Srbiji u skladu sa principima cirkularne ekonomije.

Prema rečima Irene Vujović, ministarke zaštite životne sredine, najvažniji cilj jeste da se građanima omogući da otpadnu ambalažu iz domaćinstva, koja može da se reciklira odvajaju u posude koje su tome namenjene.

„Organizacije produžene odgovornosti proizvođača – operateri ambalažnog otpada po Zakonu o ambalaži i ambalažnom otpadu, imaju odgovornost i obavezu da ulažu u sakupljačku infrastrukturu”, rekla je ministarka. 

Kako je objasnila, uloga ovih operatera je da ulažu u nabavku kanti i kontejnera za odvojeno sakupljanje otpada, da sarađuju sa komunalnim preduzećima i ugostiteljskim objektima, kako bi se ambalažni otpad sakupljao, reciklirao ili koristio za dobijanje energije.

Pročitajte još:

Ispunjenju ciljeva će doprineti, kako je navela, i izgradnja reciklažnih centara na regionalnim deponijama širom Srbije, kao i projekti koji podstiču nabavki opreme i odvajanje komunalnog otpada u domaćinstvu.

Uredbom se takođe propisuju stroži tokovi ambalažnog otpada, a propisan je i obavezan procenat sakupljanja ambalaže iz komunalnog otpada, na osnovu ugovora sa komunalnim preduzećem, ugostiteljskim ili malim trgovinskim objektima.

„Već od 2027. godine, propisani su ciljevi po različitim materijalima pa će, primera radi, plastična ambalaža biti podeljena na otpad od polietielena, PET – a od boca za napitke i ostale vrste plastike”, rekla je ministarka.

Očekuje se da će uspostavljanje depozitnog sistema za ambalažu od pića koja su pakovana u PET i metalnu ambalažu, podići nivo sakupljanja. Kao krajni cilj, postavlja se sprečavanje da ambalažni otpad završi u životnoj sredini, ali i da se smanje količine ovog otpada koji završava na deponijama, tako što će se propisivanjem novih ciljeva, strožih i viših, uspostaviti efikasan sistem sakupljanja i ponovne upotrebe ambalažnog otpada.

Energetski portal

Regenerativna poljoprivreda: Stvaranje generacije regeneracije

Foto-ilustracija: Freepik (rawpixel.com)

Poljoprivreda ima ključnu ulogu u snabdevanju hrane i igra važnu ulogu u očuvanju biodiverziteta, ali istovremeno značajno doprinosi emisijama gasova sa efektom staklene bašte. Sektor poljoprivrede, šumarstva i drugih oblika korišćenja zemljišta (AFOLU), učestvuje sa 13–21 odsto u ukupnim antropogenim emisijama gasova sa efektom staklene bašte. Značajan deo tih emisija potiče od prenamene zemljišta, navodi se u Šestom izveštaju Međuvladinog panela o klimatskim promenama (IPCC) u delu Climate Change 2022: Mitigation of Climate Change. Brza i adekvatna primena mera adaptacije u poljoprivredi jedan je od najvažnijih potencijala u borbi protiv klimatskih promena.

Regenerativna poljoprivreda teži da koristi zemljište na način koji istovremeno povećava njegovu plodnost i smanjuje negativne uticaje na životnu sredinu. Održivo upravljanje zemljištem omogućava vezivanje ugljenika iz atmosfere u humus kroz fotosintezu biljaka. Površinski sloj zemljišta sadrži više ugljenika  nego atmosfera i biosfera zajedno, jer mu je priroda dodelila ulogu kopnenog rezervoara u globalnom ciklusu ugljenika.

Foto-ilustracija: Unsplash (Dylan de Jonge)

Prema Save Soil inicijativi iz 2024. godine, primena regenerativnih agroekoloških praksi na globalnom nivou, mogla bi da se doprinese vezivanju do 27 odsto potrebnog vezivanja ugljenika kako bi se globalne temperature zadržale ispod porasta od 2°C u odnosu na predindustrijski nivo. Međutim, između 20 odsto i 40 odsto svetskog poljoprivrednog zemljišta već je u nekom stepenu degradirano, a taj procenat nastavlja da raste, pre svega zbog gubitka humusa, navodi se u izveštaju Global Land Outlook 2 (GLO2), koji je izdao UNCCD. Degradirana zemljišta ne samo da gube produktivnost već, paradoksalno, ubrzano oslobađaju ugljen-dioksid, što može poništiti čak i najveće napore u smanjenju emisija iz energetskog sektora.

Pročitajte još:

Šta je regenerativna poljoprivreda?

Regenerativna poljoprivreda je pristup koji omogućava dugoročno korišćenje zemljišta uz istovremeno očuvanje i unapređenje njegove plodnosti, poboljšanje kvaliteta zemljišta i smanjenje negativnih uticaja na životnu sredinu. Ovaj model proizvodnje zasniva se na više principa, među kojima su:

  • Prilagođavanje agroekološkim i socio-ekonomskim uslovima svakog gazdinstva
  • Minimalno narušavanje zemljišta obradom
  • Održavanje pokrovnih useva i živog korena biljaka tokom cele godine
  • Povećanje biološke raznolikosti
  • Integracija stoke u poljoprivredni sistem

Prednosti i izazovi regenerativne poljoprivrede

Primena regenerativnih praksi donosi brojne ekonomske i ekološke koristi. Povećana plodnost zemljišta smanjuje potrebu za mineralnim đubrivima, pesticidima i gorivom za obradu, što rezultira nižim troškovima proizvodnje i smanjenjem emisija gasova sa efektom staklene bašte. Istovremeno, povećana količina organske materije u zemljištu doprinosi boljem vezivanju ugljenika i jačanju otpornosti poljoprivrede na klimatske promene.

Ipak, prelazak na regenerativne metode nije bez izazova. Kao i svaka tranzicija, zahteva nova znanja, prilagođavanje mehanizacije i bolju organizaciju proizvodnje. Da bi ovaj model postao široko prihvaćen, neophodna je podrška kroz strateške mere, edukaciju poljoprivrednika i finansijske podsticaje.

Podrška razvoju regenerativne poljoprivrede u Srbiji

Regenerativna poljoprivreda u Srbiji postaje sve prisutnija kao odgovor na izazove degradacije zemljišta i klimatskih promena. Poljoprivrednici, istraživači i organizacije sve više istražuju mogućnosti za njenu primenu, a različite inicijative doprinose širenju znanja i razmeni iskustava. Jedan od pionira u tome je Savez za regenerativnu poljoprivredu Srbije, koji se bavi edukacijom i povezivanjem proizvođača sa stručnjacima i institucijama.

Tekst je za Energetski portal napisala dr Jordana Ninkov, naučna savetnica na Institutu za ratarstvo i povrtarstvo u Novom Sadu. 

Samo sedam država imalo čist vazduh protekle godine

Foto-ilustracija: Unsplash (Chris LeBoutillier)

Izveštaj o kvalitetu vazduha u svetu pokazao je alarmantne trendove u najzagađenijim državama, teritorijama i regionima u 2024. godini. Za sedmi ovakav izveštaj IQAir analizirani su podatci sa više od 40.000 stanica za praćenje kvaliteta vazduha na 8.954 lokacija u 138 država, teritorija i regiona.

Samo sedam država je prošle godine ispunilo standarde kvaliteta vazduha Svetske zdravstvene organizacije (SZO). To su Australija, Bahami, Barbados, Estonija, Grenada, Island i Novi Zeland. S druge strane, najzagađenije zemlje su Čad, Bangladeš, Pakistan, Demokratska Republika Kongo i Indija.

Ukupno 126 od 138 država i regiona (91,3 odsto) premašilo je godišnju smernicu SZO za PM2.5 od pet mikrograma po metru kubnom (µg/m³), saopštio je IQAir.

Najzagađeniji regioni sveta, gde se nalazi sedam od deset najzagađenijih gradova, a najčistiji je Okeanija.

Najzagađeniji veliki grad u SAD bio je Los Anđeles, dok je Ontario (Kalifornija) bio najzagađeniji grad u SAD. Najčistiji veliki grad bio je Sijetl.

Pročitajte još:

Izveštaj o kvalitetu vazduha naglašava potrebu za hitnim, podacima vođenim merama koje će podstaći promene u politikama i kolektivne napore za smanjenje zagađenja.

„Ako ne delujemo danas, posledice će osećati buduće generacije. Zagađenje vazduha, klimatske promene i budućnost naše dece su neraskidivo povezani”, rekao je Ejdan Farou, viši naučnik za kvalitet vazduha iz organizacije Greenpeace International.

Tokom poslednjih 12 meseci, primećen je značajan napredak u proširenju mreže stanica za praćenje kvaliteta vazduha, ali i dalje postoje veliki nedostaci u zvaničnim državnim sistemima praćenja.

IQAir je pokrenuo inicijativu Schools4Earth, sa ciljem da obezbedi više od milion škola širom sveta senzorima za merenje kvaliteta vazduha. Procenjeno je da trenutno samo 21 odsto svetske populacije ima pristup lokalnim, real-time podacima o zagađenju vazduha. Ako bi svaka škola imala monitor za kvalitet vazduha, više od 94 odsto svetske populacije imalo bi pristup ovim podacima – što bi značajno unapredilo javno zdravlje.

Podsećamo, proteklih meseci u nekoliko navrata Beograd i Sarajevo bili su  na svetskoj listi gradova sa najzagađenijim vazduhom.

Energetski portal

Treba li da vratimo javna kupatila radi održivosti?

Foto: OpenAI

Za većinu nas, dan bez kupanja je prosto nezamisliv – posebno leti, kada se osvežavamo i po nekoliko puta dnevno. Sada zamislite da odjednom nemamo taj luksuz u sopstvenim domovima, već da higijenu održavamo u nekakvim javnim kupatilima.

Priznajem da me od same pomisli podilazi jeza. Mislim da bi me sve vreme tokom kupanja proganjala nelagodnost zbog nedostatka privatnosti, briga o higijenskim uslovima ili sumnja da se neću osećati dovoljno čisto nakon kupanja sa sugrađanima. Zvuči kao nešto što pripada prošlosti, a ne modernom načinu života, zar ne?

Ipak, možda bi vredelo da ovoj ideji damo još jednu šansu – ne kao nužno rešenje, već kao zanimljivu opciju za održive gradove budućnosti. Inspiraciju za ovaj blog pronašla sam u članku objavljenom u magazinu Low-tech, gde autor Kris de Deker iznosi niz intrigantnih argumenata u korist povratka javnim kupatilima.

U članku je istaknuto da je grejanje vode za kupanje jedna od najvećih stavki u kućnoj potrošnji energije. Dodajmo tome i grejanje prostora, tretman otpadnih voda, kao i građevinske resurse potrebne za renoviranje kupatila i dobijamo pravo energetsko „čudovište” u svakoj kući. Moderno kupanje je, u suštini, okarakterisano kao neodrživ luksuz koji troši velike količine električne energije, mahom dobijene iz fosilnih goriva.

Zagovornici održivosti obično predlažu dva rešenja: tehnološke inovacije i promene u ponašanju. Prvo podrazumeva tuševe sa niskim protokom, solarne bojlere, reciklažu vode i ostale napredne sisteme, dok je drugo rešenje malo radikalnije i odnosi se na kraće tuširanje, korišćenje hladne vode ili pranje u lavabou.

Foto-ilustracija: Unsplash (Cloris Ying)

Iako pogodna za neka domaćinstva, ova rešenja definitivno nisu namenjena široj populaciji jer su  tehnološke inovacije skupe i teško ih je implementirati u starim zgradama, dok je promovisanje neudobnosti kao žrtve za planetu nešto što će malo ko prihvatiti. Dakle, šta nam preostaje?

Javno kupanje možda zvuči kao relikvija prošlih vremena, ali u pogledu resursne efikasnosti – nema mu ravnog! Umesto 1.000 pojedinačnih kupatila koja troše ogromne količine energije i materijala, imali bismo jedno koje je ekonomičnije, efikasnije i održivije.

Pored toga, javna kupatila čine primenu održivih tehnologija znatno lakšom: solarni kolektori mogu pokriti veću površinu, sistem za prečišćavanje otpadnih voda postaje isplativiji, a gubitak toplote se smanjuje.

Zanimljivo je da su antička rimska kupatila bila energetski efikasnija od naših modernih. Njihov sistem hipokausta, koji je pomoću podzemnih peći distribuirao topli vazduh kroz podove i zidove, omogućavao je održavanje temperature uz minimalnu potrošnju goriva. Studije pokazuju da je jedno javno kupatilo sagorevalo oko 60 stabala godišnje – što je zanemarljivo u odnosu na današnju potrošnju energije u domaćinstvima.

Osim što su bila energetski efikasna, rimska kupatila su imala još jednu prednost – bila su centri društvenog života. Ljudi su u njima provodili sate, družeći se, opuštajući i uživajući u luksuzu, a možda nam je upravo to potrebno u eri otuđenosti.

Moderna javna kupatila mogu biti u potpunosti energetski samoodrživa. Jedno kinesko planinsko selo već ima zajedničko kupatilo za 5.000 ljudi koje koristi solarnu energiju, crpi vodu iz bunara i filtrira otpadne vode pomoću biljaka. Evropa bi mogla da prati taj primer, koristeći višak energije iz solarnih i vetroelektrana za zagrevanje vode i prostorija.

Možda je vreme da preispitamo svoje navike i vratimo se starim, ali boljim rešenjima. Zajedničko kupanje ne mora značiti gubitak privatnosti – možemo ga osmisliti na savremen i udoban način. A kada pogledamo prednosti – uštedu energije, smanjenje troškova i društvenu povezanost – možda nije tako loša ideja da ponovo uvedemo javna kupatila u naše gradove.

Milena Maglovski

Mađarska planira da polovinu energije obezbedi iz šest nuklearnih blokova

Foto-ilustracija: Unsplash (wim-van-t-einde)

Održiva vizija Mađarske usmerena je na smanjenje zavisnosti od spoljnih izvora energije i jačanje energetskog suvereniteta zemlje, ali u razumnim i ekonomski održivim okvirima, rekao je Lantoš Čaba, ministar energetike Mađarske.

Kao dva glavna stuba energetskog suvereniteta ove zemlje, istakao je nuklearnu i obnovljivu energiju. Iako je solarna energija ostvarila značajan napredak u prethodnim godinama, ministar je rekao da Mađarska ima i druge resurse koje želi da iskoristi, poput geotermalne energije i biogasa.

Prema njegovim rečima, nuklearna energija je preduslov za održivu klimatsku politiku, zbog čega će se raditi na produženju radnog veka četiri bloka u Paksu. Nakon što se završi investicija Paks II, šest blokova će moći da proizvede polovinu domaćih potreba za električnom energijom, čija će potrošnja nastaviti da raste.

Vraćajući se na solarnu energiju, ministar je podelio podatak da će ukupna snaga iz ovog izvora ove godine premašiti 8 GW. Ovo je značajno, imajući u vidu da je najveći zabeležen vrh potrošnje električne energije u zemlji bio 7,76 GW.

Ono što ostaje najveći izazov za Mađarsku u narednoj deceniji jeste rešavanje problema skladištenja električne energije. Pored toga, potrebno je unapređenje elektroenergetske mreže usled povećanja solarnih kapaciteta.

Pročitajte još:

Na sajtu Ministarstva energetike Mađarske istaknuto je da je u Sazhalombatu prošle godine, kao deo strategije održivosti, pokrenuta najveća fabrika za proizvodnju zelenog vodonika u regionu, koja će godišnje proizvoditi 1.600 tona ugljenično neutralnog vodonika za proizvodnju goriva. Pored toga, u planu je izgradnja i drugih fabrika za zeleni vodonik.

Áldott Zoltán, predsednik nadzornog odbora MOL Grupe, mađarske multinacionalne naftne i gasne kompanije, istakao je da je za održavanje balansa između proizvodnje zelene energije i konkurentnosti potrebno uzeti u obzir i poziciju Mađarske u Karpatskom basenu. Naime, prirodne okolnosti su takve da nije moguće da obnovljivi izvori u potpunosti zamene fosilna goriva. Ipak, treba dalje raditi na širenju proizvodnje zelene energije, ali za uspešnu i održivu tranziciju neophodne su inovacije i vreme.

Ove nedelje, Vlada Mađarske pokrenula je i novi energetski program u vrednosti od 440 milijardi forinti (oko 100 miliona evra), koji će biti namenjen pomoći kompanijama u smanjenju troškova energije. Sredstva će služiti za raspisivanje javnih poziva za kompanije s ciljem unapređenja energetske efikasnosti, izgradnje sistema za skladištenje energije, proizvodnje biometana, modernizacije sistema daljinskog grejanja i drugih energetskih projekata.

Energetski portal

Pokrovac: Baterijska skladišta mogu smanjiti cene struje za 25 odsto do 2030.

Foto: OIE Hrvatska

Hrvatska je zemlja koja odlučno sprovodi energetsku tranziciju, a za njen uspeh ključna su ulaganja u fleksibilnost elektroenergetskog sistema i razvoj baterijskih sistema. Ovo su zaključci konferencije Solar Flex Croatia 2025, koju su 12. marta u Zagrebu organizovali Obnovljivi izvori energije Hrvatske (OIEH), u saradnji sa udruženjem SolarPower Europe i Evropskom komisijom.

Prema rečima Maje Pokrovac, direktorke OIEH, nedostatak kapaciteta za skladištenje energije dodatno povećava zavisnost od uvoza električne energije, koja je prošlog leta činila čak četvrtinu domaće potrošnje. Ona je dodala da povećanje kapaciteta baterijskog skladištenja može smanjiti cene električne energije za 25 odsto do 2030. godine, uz nužno ubrzanje donošenja regulatornog okvira koji bi omogućio brži razvoj i priključenje novih kapaciteta.

Foto: OIEH

„Zastarelo je 61 odsto kapaciteta mreže, modernizacija traje dugo, a tokom prošlog leta Hrvatska je uvezla 25 odsto energije jer nema mogućnost njenog kvalitetnog skladištenja. I izmene Zakona o obnovljivim izvorima energije i visokoefikasnoj kogeneraciji, koje su trenutno na javnoj raspravi, pokazuju nerazumevanje skladištenja OIE, dok povećanje kapaciteta baterijskog skladištenja može smanjiti cene električne energije za 25 odsto do 2030, odnosno 33 odsto do 2040. godine”, naglasila je Pokrovac.

Valburga Hemetsberger, izvršna direktorka udruženja SolarPower Europe, poručila je da solarna energija danas predstavlja najpovoljniji izvor energije u Evropi, ali da dalji rast zahteva izgradnju fleksibilne infrastrukture i značajno povećanje kapaciteta za skladištenje. Naglasila je da je ulaganje u fleksibilnost ključno za očuvanje evropske energetske konkurentnosti i stabilnosti cena, posebno u uslovima sve veće elektrifikacije privrede i društva.

Pročitajte još:

„Evropa je u 2024. godini instalirala rekordnih 66 GW novih solarnih kapaciteta i sada imamo ukupno 330 GW. Solar kontinuirano raste poslednjih godina, ali pred nama su izazovi razvoja infrastrukture i stabilnosti cena energije. Potrebna nam je fleksibilnost, puno baterijskih skladišta kako bi Evropa ostala konkurentna”, izjavila je Hemetsberger.

Zrinka Ujević, šefica Predstavništva Evropske komisije u Hrvatskoj, podsetila je na evropske politike koje podstiču ubrzani razvoj baterijskih sistema i istakla da su ulaganja u ovu tehnologiju presudna za postizanje klimatske neutralnosti Evrope do 2050. godine.

Evropska komisija je donela niz politika i mera kako bi se ubrzao razvoj baterijskih sistema. Direktiva o obnovljivoj energiji, na primer, predstavlja podsticajni okvir za razvoj i konkurentno tržište za sve vrste tehnologija. Nadalje, Evropski zeleni plan, kojim se Evropa obavezala da postane klimatski neutralan kontinent do 2050. godine, i Plan za čistu industriju takođe su važni koraci. Mnogo se radi u kontekstu naših klimatskih ciljeva, ali izazov ostaje prilagođavanje infrastrukture kako bi se obnovljivi izvori energije efikasno integrisali. Ova rešenja su ključna za privredni rast, nova radna mesta i dobrobit građana. Takođe, važno je da javni i privatni sektor što više sarađuju, jer je to ključno za finansiranje i razmenu znanja. Pametna domaćinstva pružaju priliku za učešće u proizvodnji energije, a baterije su neophodne za balansiranje mreže”, rekla je Ujević.

Učesnici konferencije složili su se da Hrvatska ima potencijal da postane regionalni lider u integraciji obnovljivih izvora i baterijskog skladištenja energije, ali da je za to potrebna brza modernizacija prenosne i distributivne mreže, kao i prilagođavanje zakonodavstva.

Energetski portal

Dalja ulaganja u izgradnju modernih regionalnih centara za upravljanje otpadom

Foto-ilustracija: Unsplash (Alfonso Navarro)

Usvajanjem dva predloga zakona kojima se potvrđuje kreditni aranžman sa Evropskom bankom za obnovu i razvoj (EBRD) i Francuskom agencijom za razvoj (AFD), biće omogućena dalja ulaganja u iznosu od 150 miliona evra u izgradnju modernih regionalnih centara za upravljanje otpadom.

Zahvaljujući ovoj saradnji, uvode se savremeni standardi u ovu oblast, rekla je Irena Vujović, ministarka zaštite životne sredine, dodajući da će biti sagledane i najbolje tehnologije koje su dostupne u Evropi.

U ovom trenutku, kako je podsetila, izvode se radovi na izgradnji najvećeg regionalnog centra u Srbiji Kalenić-Ub, gde će se tretirati otpad iz 15 lokalnih samouprava u kojima živi više od pola miliona građana.

Pročitajte još:

„Regionalni centar u Pirotu dobro radi i u tom okrugu nema problema sa upravljanjem otpadom. Trenutno se na toj lokaciji proširuju kapaciteti deponije i gradi kompostana”, rekla je ministarka, dodajući da se očekuje da će u junu početi radovi na proširenju regionalnog centra Srem-Mačva u Sremskoj Mitrovici, a priprema se dokumentacija i za regionali centar u Somboru. 

U Srbiji je u prethodne četiri godine zatvoreno i sanirano 11 nesanitarnih deponija, a u toku su radovi na zatvaranju još tri lokacije. Ministarka je pozvala građane da prate konkurs koji će uskoro biti raspisan i da kandiduju projekte.

Kada je reč o divljim deponijama, u istom periodu je ih je očišnjeno oko 1.000. Za ove projekte će takođe u 2025. godini biti raspisan konkurs.

Energetski portal

Nemačka pooštrava pravila za odlaganje biootpada

Foto-ilustracija: Pixabay (Couleur)

Građani mogu doprineti  potpunijem i preciznijem odvajanju biootpada,  bez stranih materijala, a to igra ključnu ulogu u zaštiti klime i resursa. Zbog toga se Nemačka odlučila na izmenu  Zakona o biootpadima, koji će biti u primeni od 1. maja ove godine.

Cilj im je značajno smanjenje unošenja plastike i drugih stranih materija u životnu sredinu tokom obrade biootpada. Biće izmenjen član Zakona koji se pre svega odnosi na preduzetnike koji se bave obradom biootpada, prečišćivačima i proizvođačima mešavina biootpada.

„Odvojeno prikupljeni biootpad, kao što su otpadci iz kuhinje ili bašte, mogu se koristiti za proizvodnju biogasa, kao i komposta ili ostataka od fermentacije. Proizvedeni biogas predstavlja važan element za energetsku tranziciju. Takođe, zemljišta koja su tretirana kompostom bolje apsorbuju intenzivne padavine, čime se sprečava erozija zemljišta i omogućava duže izjednačavanje sušnih perioda“, navode iz Saveznog zavoda za životnu sredinu, zaštitu prirode, nuklearnu sigurnost i zaštitu potrošača (BMUV).

Pročitajte još:

Prema novom Zakonu, preduzeća za upravljanje otpadom biće obavezna da odbace biokante ukoliko sadrže više od tri procenta stranih materija, a za prekršaje mogu biti izrečene kazne do 2.500 evra, pišu nemački mediji.

Nemačke komunalne službe često su se susretale sa nepravilno punjenjim bio-kantama, tako da nisu mogli da ih  prazne redovnim odvozom, već su ih morali posebno pokupiti i naplatiti kao ostatak otpada. Zbog toga će javna preduzeća za upravljanje otpadom biti podstaknuta da nastave sa optimizacijom prikupljanja biootpada u privatnim domaćinstvima.

Očekuje se da će, pre nego što nova regulacija stupi na snagu, potrošači biti upoznati sa problematikom stranih materija, kroz informisanje od strane javnih preduzeća o značaju i svrsi odvojenog prikupljanja biootpada.

Kontrole biotpada mogu se obavljati nasumično, kroz kampanje ili redovno, jednostavnim otvaranjem kanti ili upotrebom detektora pre nego što otpad bude prebačen u vozilo za prikupljanje. Sve češće se za trajnu kontrolu kvaliteta koriste detekcioni sistemi na vozilima za prikupljanje, koji detektuju strane materije u biootpadu tokom prikupljanja.

Jasna Dragojević

Gubitak tropskih tresetišta usled rudarenja zlata može osloboditi 14 miliona tona CO2

Foto-ilustracija: Freepik ( wirestock)

Tresetišta, koja karakterišu organsko i vlažno zemljište, imaju izuzetan značaj u očuvanju biodiverziteta i ublažavanju klimatskih promena, skladištenjem ugljen-dioksida i pružanjem efekta hlađenja globalne klime. Međutim, usled klimatskih promena i ljudskih aktivnosti, ovi ekosistemi su ozbiljno ugroženi. Posebno je ugrožen jugoistočni deo Perua, regija Madre de Dios, gde zanatsko rudarenje zlata traje već decenijama. Intenziviranje rudarske eksploatacije u poslednjim godinama postavlja ozbiljan izazov za očuvanje ovog dela Amazonije, ali i oslobađanje zarobljenog ugljen-dioksida.

Istraživanje koje je objavljeno u časopisu Environmental Research Letters koristilo je podatke dobijene iz snimaka satelita Landsat, koje je razvila NASA, a koji prate ovo područje više od 35 godina. Na osnovu tih podataka sprovedena je analiza širenja rudarenja zlata na području tresetišta u Amazoniji, duž aluvijalne ravnice reke Madre de Dios, gde se talože sedimenti koje reka nosi, stvarajući plodno zemljište koje je od ključnog značaja za lokalnu poljoprivredu i ekosisteme.

Istraživači su otkrili da je više od 550 hektara tresetišta izgubljeno usled rudarenja, što dovodi do oslobađanja emisija između 200.000 i 700.000 tona ugljen-dioksida. Posebno zabrinjava rast intenziteta rudarenja, uzimajući u obzir da je do čak 55 odsto ovog gubitka nastalo u poslednje dve godine.

Pročitajte još:

Iako rudarenje unutar tresetišta trenutno čini oko devet odsto ukupnog rudarenja, procenjuje se da bi ovaj udeo do 2027. godine mogao da poraste na 25 odsto. Dalja istraživanja pokazuju da od 219 tresetišta, njih 63 pokazuju znakove rudarenja, čime je ugroženo više od 10.000 hektara tresetišta, a što može da dovede do oslobađanja čak i 14,5 miliona tona ugljen-dioksida.

Problem zaštite ovog područja ostaje nedovoljan broj organa koji bi sprovodili zakon. Ukoliko se ne preduzmu hitne mere, šteta na ovim tresetištima mogla bi da postane trajna, dovodeći do globalnih posledica.

Tresetišta su izuzetno važna i zbog svoje uloge u očuvanju biodiverziteta, zato što pružaju stanište mnogim jedinstvenim biljnim i životinjskim vrstama, poput orangutana i orhideja. Značajna su i kada je reč o regulaciji vode, njenom prečišćavanju i kontroli poplava. Međutim, njihovo isušivanje dovodi do sleganja zemljišta, što povećava rizik od poplava, posebno u priobalnim područjima.

Katarina Vuinac

Nova japanska tehnologija solarnih panela daje 1.000 puta veću snagu

solarne energije 2025
Foto-ilustracija: Unsplash (chuttersnap)

U Japanu je razvijena nova tehnologija solarnih panela za koje je korišćen titanijum, a to bi moglo značiti pravu revoluciju u proizvodnji održive električne energije. Za razliku od konvencionalnih panela, ovi nude čak 1.000 puta veću snagu.

Razvili su ga naučnici na Univerzitetu u Tokiju koristeći titanijev dioksid i selen. Istraživači su otkrili da smanjenjem negativnog uticaja telurija (na strukturu selena  doprinosi visokoj efikasnosti solarnih panela.

Tako novi titan-selen paneli pokazuju veću delotvornost zahvaljujući naprednom proizvodnom procesu koji kontroliše interakciju između ovih materijala.  To znači da ovi paneli mogu generisati daleko više električne energije uz istu količinu sunčeve svetlosti. Ova tehnologija predstavljena je u publikaciji Solar Energy Materials and Solar Cells.

Pročitajte još:

Titan je izuzetno otporan i dugotrajan materijal koji ne korodira, ali je proizvodnja vrlo skupa, zbog čega je do sada bio ograničen na vazduhoplovnu i medicinsku industriju. Međutim, Japanci su pokazali kako se titanijum može efikasno dobiti pomoću retkog metala itrijuma.

Iako ima veliki potencijal, itrijum ostavlja mikroskopske nečistoće u titanijumu, što može uticati na njegovu izdržljivost. Naučnici moraju pronaći način da ih eliminišu pre nego što počne masovna proizvodnja titanijumskim solarnih panela.

Pojava solarnih panela nove generacije i jeftinog titanijuma, mogala bi označiti novu eru solarne energije, čineći čistiju energiju snažnijom, dostupnijom i jeftinijom.

Energetski portal

Održivost na zapadnom balkanu: put ka tranziciji

Foto-ilustracija: Pixabay (Ngo Minh Tuan)

Western Balkans ESG Foundation je neprofitna organizacija koja je osnovana u aprilu 2024. godine sa sedištem u Beogradu, kao prva organizacija u regionu koja se fokusira na ESG (Environmental, Social, Governance) standarde. Njen osnovni cilj je podržati održivu tranziciju ekonomija zemalja Zapadnog Balkana integrisanjem ESG principa u svakodnevno poslovanje, javne politike i lokalne zajednice. Takođe, Fondacija se bavi unapređenjem transparentnog izveštavanja i obrazovanja u oblasti održivosti, smatrajući da su ove oblasti ključne za dugoročni razvoj regiona.

Fondacija se fokusira na četiri ključna područja. Edukacija je jedan od glavnih prioriteta. Razvijaju razne platforme za obuku koje se odnose na privatni i javni sektor, medije, fakultete i organizacije civilnog društva, sa ciljem podizanja svesti o ESG standardima. Njihova ESG platforma za e-učenje omogućava kontinuiranu edukaciju, dok bilteni pružaju najnovije informacije o ovim temama. Pored toga, Fondacija pruža podršku za implementaciju Evropskog zelenog dogovora, kao i za izgradnju ekspertize u specifičnim ESG oblastima.

Foto-ilustracija: Pixabay (Łukasz Winiarski)

– Izveštavanje je takođe ključni deo rada Fondacije. Organizacija pruža ekspertizu za nefinansijsko i ESG izveštavanje u skladu sa nacionalnim i EU regulativama, čime olakšava preduzećima da postignu transparentnost i usklađenost. Takođe, razvijamo sistem sertifikacije za stručnjake i kompanije, što im omogućava da merljivo postignu ESG ciljeve i time pokažu svoj napredak u implementaciji održivih praksi – objašnjava Milena Mićanović, suosnivač i direktor Fondacije.

Komunikacija i umrežavanje od esencijalne su važnosti za rad Fondacije. Povezivanje ESG stručnjaka i zajednica kroz jedinstveni eko-sistem omogućava razmenu iskustava i najbolje prakse. Zato su organizovali vebinare, radionice, okrugle stolove, a planiraju i godišnju ESG konferenciju. Fondacija se posebno fokusira na mala i srednja preduzeća, kao i na podršku mladim preduzetnicima i ženama preduzetnicama. Umrežavanje i edukacija ključni su za ubrzanje primene ovih standarda u regionu.

U narednim godinama, Fondacija planira organizaciju prve regionalne ESG konferencije, širenje ESG platforme za e-učenje i dalje razvijanje sistema sertifikacije. Takođe, žele da prošire svoju mrežu partnera i osnaže lokalne zajednice kroz obrazovanje i umrežavanje, doprinoseći tako održivoj transformaciji regiona. Kroz ove aktivnosti, cilj Fondacije je da postane ključni partner u procesu održive transformacije Zapadnog Balkana, promovišući standarde koji omogućavaju dugoročnu ekonomsku, društvenu i ekološku održivost u regionu.

U FOKUSU:

Izazovi u radu

Iako je rad Fondacije usmeren ka promociji ESG principa, postoji niz izazova s kojima se susreću. Specifične okolnosti regiona, u kojem ESG standardi još nisu dovoljno ukorenjeni, predstavljaju značajnu prepreku. Najveći izazov je niska svest o važnosti ovih tema. U mnogim slučajevima, ESG principi i održivost nisu prioritet u poslovnim praksama i politikama, što otežava njihovu implementaciju u svakodnevni rad kompanija i institucija. Mnoge organizacije, posebno mala i srednja preduzeća, koja čine osnovu ekonomije Zapadnog Balkana, nemaju dovoljno resursa, znanja ili tehničke podrške za usklađivanje s ESG zahtevima.

– Regulatorni izazovi igraju veliku ulogu. Iako zemlje regiona formalno teže članstvu u Evropskoj uniji, primena zakonodavnog okvira vezanog za ESG i održivost često kasni, usporavajući napredak prema ciljevima Evropskog zelenog dogovora. Takođe, postoje prepreke u zakonodavnoj usklađenosti, a nedostatak saradnje između privatnog sektora, javnih institucija, civilnog društva i akademskih krugova otežava kolektivni rad na ESG temama. Otpor prema promenama, bilo zbog nedostatka informacija ili straha od novih troškova, još uvek postoji, što je izazov sa kojim se Fondacija suočava u nastojanju da ubrza implementaciju održivih praksi – ističe ona.

Priredila: Milica Radičević

Tekst u celosti pročitajte u Magazinu Energetskog portala ODGOVORNO POSLOVANJE

SolarPower Summit 2025: Evropa ulazi u eru solarne fleksibilnosti

Foto-ilustracija: Pixabay (Michael_Pointner)

Udruženje SolarPower Europe obeležava 40 godina postojanja na ovogodišnjem SolarPower Samitu, koji će se održati 26. i 27. marta u Albert Holu u Briselu. Ključna tema ovogodišnjeg skupa biće revolucija fleksibilnosti u energetskom sektoru, koja podrazumeva razvoj mreža, skladištenja i elektrifikacije u službi obnovljivih izvora energije.

Kako nova Evropska komisija i Parlament započinju svoj rad, pred Evropom se otvaraju važne odluke o energetskoj budućnosti. Na ovogodišnjem samitu raspravljaće se o ključnim pitanjima:

  • Koje mere će EU preduzeti za podršku fleksibilnoj solarnoj budućnosti?
  • Kako redefinisati energetske modele baznog i rezervnog opterećenja?
  • Na koji način Evropa može osigurati konkurentnost svog solarnog sektora?
  • Gde će se proizvoditi solarni paneli za evropsko tržište?
  • Koje zemlje članice prednjače u razvoju solarnih inicijativa?
  • Kako kompanije mogu iskoristiti fleksibilnost i elektrifikaciju za dalji razvoj?

Uz prisustvo donosilaca odluka, stručnjaka iz industrije i lidera u sektoru obnovljivih izvora energije, ovaj skup će pružiti uvid u novu energetsku agendu Evrope i prilike za solarni sektor.

Ovogodišnji samit ima poseban značaj jer SolarPower Europe slavi četiri decenije rada. Ovaj jubilej biće obeležen pod sloganom „Solarna fleksibilnost za budućnost Evrope”, ističući potrebu za bržom i efikasnijom energetskom tranzicijom.

Registracija za događaj je otvorena, a svi zainteresovani mogu se prijaviti na zvaničnom sajtu organizatora.

Energetski portal

Bugarska može da ima ključnu ulogu u razvoju projekta Zelenog energetskog koridora

Foto-ilustracija: Pixabay (Wayne Jackson)

Bugarska može da ima ključnu ulogu u razvoju projekta Zelenog energetskog koridora, uz dobro razvijen elektroprenosni sistem, međusistemske veze sa susednim državama i razvijenu infrastrukturu za skladištenje energije, istakao je Žečo Stanov, ministar energetike, tokom Desetog sastanka ministara u okviru Sporazuma o strateškom partnerstvu u oblasti razvoja i prenosa zelene energije.

Tom prilikom, ministar je naglasio da njihova zemlja od samog početka podržava ovu inicijativu i da započinje procedure za pridruživanje projektu. Bugarski energetski holding će se priključiti korporativnim diskusijama o predprojektnim istraživanjima i eventualno steći vlasnički udeo u projektnoj kompaniji.

Predstojeće velike investicije u digitalizaciju mreže, kao i planovi za razvoj projekata skladištenja energije – izgradnja novih pumpno-akumulacionih hidroelektrana (PVE), predstavljaju dodatnu prednog Bugarske. Ove elektrane, kako je istaknuo na sajtu Ministarstva energetike ove zemlje, ostaju jedne od najodrživijih tehnologija za proizvodnju i skladištenje zelene energije.

Pročitajte još:

Prema rečima ministra, očekivani efekat izgradnje novih kapaciteta za skladištenje između 30 i 50 GWh biće značajan ne samo za Bugarsku, već i na evropskom nivou. Inicijativa će omogućiti jugoistočnoj Evropi da iskoristi povećane mogućnosti za trgovinu zelenom energijom, razvijajući sektor obnovljive energije i jačajući energetsku sigurnost.

Projekat Zelenog energetskog koridora je strateška inicijativa između Azerbejdžana, Gruzije, Rumunije i Mađarske za razvoj i prenos zelene energije.

Kako je istaknuto, partnerstvo ima za cilj jačanje nacionalne i regionalne energetske sigurnosti i povezanosti u crnomorskom regionu, diversifikaciju izvora snabdevanja i korišćenje potencijala za proizvodnju obnovljive energije u kaspijskom regionu. Prošle godine Savet ministara odobrio je sticanje udela od strane Bugarskog energetskog holdinga u zajedničkom preduzeću za realizaciju projekta.

Energetski portal

Znanje i inovacije kao ključ uspeha savremene poljoprivrede

Foto-ilustracija: Unsplash (James Baltz)

Za uspeh savremene poljoprivredne proizvodnje, potrebni su edukacija i poslovanje zasnovani na znanju. Kako bi opstala i bila konkurentna u međunarodnim okvirima, neophodno je korišćenje tačnih i pravovremenih informacija. O ovoj temi, razgovarano je na prvoj međunarodnoj konferenciji „International Grain Forum”, koja je održana u Beogradu. 

Preko 200 predstavnika kompanija iz zemlje i inostranstva, ali i stručnjaka koji dolaze iz sveta agrara, bankarstva, transporta i logistike, razgovaralo je o problemima finansiranja žitarskog sektora, kako u lokalnim, tako i u globalnim okvirima, kao i o mogućnostima za prevazilaženje trenutnih neizvesnosti u tom sektoru, navodi se na sajtu Privredne komore Srbije, koja je pružila podršku u organizaciji događaja.

Tom prilikom, Vlado Kovačević, direktor Produktne berze Novi Sad, istakao je da je važno da se poljoprivrednici iz Srbije što više upoznaju sa savremenim trendovima kroz edukaciju.

On je naglasio da je potrebno početi od planiranja proizvodnje kako bi se ostvarile promene. U vezi sa tim, naveo je da je produktna berza organizovala niz kurseva vezanih za sticanje znanja i način planiranja setvene strukture, što je najvažniji momenat u prodaji poljoprivrednih proizvoda.

Pristuni su imali priliku da čuju iskustva iz Brazila o načinu finansiranja poljoprivredne proizvodnje. U toj zemlji, kako se navodi, 50 odsto proizvodnje u velikom obimu funkcioniše putem finansiranja unapred, pri čemu se budući rod na njivi koristi kao kolateral za obezbeđenje kredita.

Tokom panela, poljoprivredni proizvođači i ostali učesnici u lancu, od skladištara, prevoznika, prodavaca i otkupljivača, razmenili su stavove o stanju proizvodnje žita u svetu, najvećim problemima u sektoru logistike i transporta, kao i o pitanjima finansiranja proizvodnje i otkupa.

Pročitajte još:

Stevica Čarapić, regionalni direktor Mediteranske brodske kompanije (MSC) za Srbiju, Severnu Makedoniju i Crnu Goru, koja je takođe pružila podršku u organizaciji događaja, govorio je o problemima i potencijalima izvoza žitarica, a tom prilkom istakao i izazove sa kojima se proizvođači i trgovci suočavaju prilikom otpreme žitarica u regionu.

Foto-ilustracija: Pixabay (NickyPe)

Prema njegovim rečima, isporuka žitarica u kontejnerima na glavna tržišta za naše žitarice, do sada nije razmatrana kao mogućnost. Pod glavnim tržištima istakao je Bliski i Daleki istok, kao i Afriku, dodajući da MSC pokriva sve luke u tom delu sveta.

Dodao je da ta kompanija tek počinje sa plasiranjem žitarica iz Srbije, za koju smatra da ima izuzetno veliki potencijal.

Takođe, na događaju je bilo reči i o regenerativnoj poljoprivredi i prednostima koje donosi, kao i o sve većem uticaju klimatskih promena na svetske cene žitarica.

Veljko Jovanović, savetnik predsednika Privredne komore Srbije (PKS), istakao je značaj edukacije za poljoprivrednike, naglašavajući da na proizvodnju utiče mnogo faktora, među kojima sve značajniju ulogu imaju klimatske promene. Zbog toga je, kako kaže, važno da poljoprivredni proizvođači imaju sve relevantne informacije kako bi mogli da planiraju svoje poslovanje zasnovano na znanju.

Energetski portal