Home Blog Page 845

Borba za očuvanje beloglavog supa na Balkanu

Foto-ilustracija: Unsplash (Anton Petrov)
Foto-ilustracija: Unsplash (Dušan Smetana)

Međunarodni dan zaštite lešinara obeležava se 7. septembra, a ove godine ujedno se proslavlja i 25 godina postojanja i rada Specijalnog rezervata prirode „Uvac”.

Lešinari su grupa životinja koja je na više načina važna, ističe gost Jutarnjeg programa Radio televizije Srbije Zoran Karić iz Fondacije za zaštitu ptica grabljivica.

Njihov značaj je, pre svega, ekološki i ekonomski, a beloglavi sup za Srbe je važan i na nacionalnom, istorijskom i kulturološkom nivou, kako smo oduvek imali pozitivan odnos prema ovoj vrsti ptica, napominje Karić.

Zbog promena u ekosistemu koje je prouzrokovao čovek nestalo je hrane, a posle Drugog svetskog rata sprovođene su akcije trovanja, što je glavni razlog nestanka lešinara sa naših prostora.

„Kada je Fondacija za zaštitu ptica grabljivica osnovana 1994. godine bilo je samo deset parova beloglavih supova. I njih je čekala sudbina bradana, crnog lešinara i bele kanje koje su već bile istrebljene. Danas, prema poslednjem brojanju, imamo 262 para beloglavih supova, što je neverovatan uspeh, i to je najbrojnija populacija na Balkanu“, navodi gost Jutarnjeg programa.

Beloglavi supovi su značajni za ekosistem zato što brzo pronalaze uginulu životinju. Rade u timu, preleću velika prostranstva i uočavaju lešine i brzo ih čiste. Time sprečavaju bilo kakvu zarazu i bilo kakve probleme koji mogu zbog toga nastati.

Najveća opasnost po opstanak lešinara predstavlja nedostatak hrane i trovanje, koje se kod nas drži veoma uspešno pod kontrolom, ali i elektrokucija, odnosno kada udaraju u dalekovode ili se spale na dalekovodima.

Sudbina Dobrile, koja je dva puta vraćana iz Turske, medijski je bila vrlo praćena, a sada se javnost najviše interesuje za sudbinu Igora, koji se 2017. godine izlegao na Uvcu. Nakon povrede bio je prebačen u prihvatilište u Zoološki vrt Palić. Dve godine je bio na oporavku i sada će biti vraćen u prirodno stanište na Uvac.

Igor će takođe biti opremljen satelitskim odašiljačem, kao i čuvena Dobrila, Zlatar i Marija.

„Satelitskim praćenjem dobijamo čitav niz podataka: kuda se kreću, gde spavaju, gde se hrane i gnezde; kojom brzinom i na kojoj visini se kreću; kakav je azimut i temperatura vazduha.

Foto-ilustracija: Unsplash (Igor Rodrigues)

Zahvaljujući ovim podacima možemo da radimo na njihovoj zaštiti. Važno je imati više obeleženih supova jer se oni kreću u jatu i ukoliko imamo uzorak od dva, tri satelitski obeležena supa, ako se slučajno dogodi da naiđu na otrov, imamo mogućnost da reagujemo na vreme i što pre uklonimo otrov i procesuiramo počinioca, zato što je to krivično delo“, naglašava Zoran Karić.

Međunarodna konferencija koja će biti održana na Uvcu veoma je značajna jer je prostor Balkana za beloglave supove ustvari mali, jer oni za 15 minuta mogu da prelete iz zemlje u zemlju. Zato je važno održavati kontakte i saradnju, jer ukoliko ih mi štitimo, a oni ne, onda je sve uzaludno, naglašava gost Jutarnjeg programa.

Izvor: RTS

Sačuvajte čulo vida, ugodite čulu mirisa i pomozite planeti… u isto vreme!

Foto: Facebook (screenshot)

Miris sveže skuvane kafe nas vrlo brzo razbudi, a šta ako bi nam neprestano bio pod nosom – preciznije, na nosu?

Foto: Ochis

U želji da, umesto od plastike, naočare za sunce napravi od ekološki prihvatljivijeg materijala, ukrajinska kompanija “Ochis” je rešenje pronašla upravo u talogu crnog napitka.

Izvršni direktor Maksim Havrilenko je eksperimentisao sa različitim biljkama poput nane i peršuna ali nijedna se nije pokazala jednako dobro kao kafa.

Crna boja, karakteristična za nju, je uobičajen izbor za naočare za sunce zato što se uklapa uz svaku kombinaciju. Povrh toga, Havrilenko je otkrio da se u svetu bacaju milioni tona taloga od kafe. Dakle, gradivno tkivo za njegov izum postoji u izobilju.

Pored kafe, u izradi “Ochis” naočara se upotreblja i lan i lepak od prirodnih biopolimera, što znači da su biorazgradive. Nakon 10 godina mogu da posluže kao đubrivo, te da na taj način udahnu život nekoj kulturi.

Iako stakla nisu biorazgradiva, u potpunosti se mogu reciklirati.

“Zelena” industrija već dugo vremena koristi kafeni otpad za proizvodnju različitih artikala – od nameštaja preko posuđa do biogoriva, ali su naočare inovacija – i to inovacija vredna pažnje.

Jelena Kozbašić

Međunarodni dan crvenih pandi

Foto-ilustracija: Unsplash (Lance Anderson)
Foto-ilustracija: Unsplash (Thomas Bonometti)

Međunarodni dan crvenih pandi obeležava se 15. septembra.

Znatno su sitnije od velikih pandi, tek nešto veće od domaćih mačaka i građom slične rakunima.

Nastanjuju šume istočnih Himalaja, ali mogu se pronaći i u oblastima Nepala, Kine, Severne Indije, Butana i na severu Mijanmara. Odgovara im temperatura od 10 do 25 stepeni i preferiraju šumska područja nadmorske visine od 2000 do 4800 metara.

Odlikuje ih crveno-braon krzno sa baršunastim repom. Duge su najviše 120 centimetara, od čega im je samo rep, koji im pomaže u održavanju ravnoteže, dužine 30-60 centimetara. Mužjaci su teški od 4.5 do 6 kilograma, dok su ženke nešto sitnije, od 3 do 4.5 kg. Prosečan životni vek im je devet do deset, odnosno maksimalnih 14 godina.

Foto-ilustracija: Unsplash (Valentin Jorel)

Veoma su spretne životinje i najveći deo vremena provode na drveću. Najaktivnije su u zoru i sumrak, dok preko dana miruju.

Uglavnom se, poput velike pande, hrane bambusom.

Smatraju se ugroženom vrstom sisara, a do njihovog istrebljenja došlo je najviše usled prekomerne seče šuma, kao i krivolova u Kini.

Jelena Cvetić

Besplatno odnošenje kabastog otpada u Beogradu tokom vikenda

Foto: JKP "Čistoća" Beograd
Foto: JKP “Čistoća” Beograd

Ekipe JKP „Gradska čistoća“ će 7. i 8. septembra 2019. godine besplatno odnositi kabasti otpad sa beogradskih ulica. Sugrađani nepotrebne stvari mogu ostaviti pored kontejnera ili ispred svojih dvorišta, odakle će ih ekipe „Čistoće“ ukloniti.

Akcija besplatnog odnošenja kabastog otpada tradicionalno se sprovodi svakog prvog vikenda u mesecu već duže od 15 godina. Od početka godine prikupljeno je više od 50.000 kubika kabastog otpada, što znači da je akcija za Beograđane veoma značajna i da na taj način ostvaruju i uštedu u kućnom budžetu. Inače, JKP „Gradska čistoća“ stalno prati potrebe sugrađana i tokom godine organizuje brojne akcije koje doprinose brzom i efikasnom rešavanju problema čistoće u gradu.

JKP „Čistoća“ apeluje na sugrađane da iskoriste ovu akciju kako se kabasti otpad ne bi gomilao na javnim površinama ostalim danima u mesecu kada se ta usluga naplaćuje. Sugrađani koji raspolažu većim količinama otpada to mogu da prijave Pozivnom centru, koji je dežuran tokom ovog vikenda od 6 do 14 časova, na broj telefona 0800-000807. Poziv je besplatan.

Pravni subjekti i preduzetnici uslugu odnošenja kabastog otpada mogu koristiti kad god imaju potrebu i to po izuzetno povoljnim cenama. Usluga se plaća po kubnom metru odnetog otpada i broju utrošenih sati. Sve informacije o cenama i uslugama „Gradske čistoće“ dostupne su i na sajtu www.gradskacistoca.rs.

Izvor: JKP “Gradska čistoća” Beograd

 

Niske temperature i zagađenje vazduha – vesnici zime na Zapadnom Balkanu

Foto-ilustracija: Pixabay

“Brace yourselves. Winter is coming.” Kad Ned Stark na samom početku serije Igra prestola izgovori ovu čuvenu rečenicu – on najavljuje dolazeću opasnost, neizvesnost, i sve ono što u Vinterfelu dolazi sa zimom i plaši Severnjake.

Mi, ipak, složićete se, nismo u Vinterfelu, i ne moramo da strahujemo od predstojeće zime. Svi, sasvim sigurno, imamo lepše asocijacije kad pomislimo na zimu – bele pahulje, vunene rukavice, pucketanje vatre,  topli čajevi i još topliji zagrljaji, praznici i zimske radosti.

Ipak, da li je zima bezbedno godišnje doba za nas, stanovnike Zapadnog Balkana? Na Zapadnom Balkanu, zima znači ugalj, mazut, cepanice, neočišćeni dimnjaci i zastareli kotlovi, miris gareži u vazduhu, disajni problemi i težak, dugotrajan smog koji pritiska misli i pluća, ponekad i danima. O vazduhu najčešće mislimo tada, tokom zimskih meseci. Tokom tog perioda Srbija i ostale zemlje Zapadnog Balkana postaju šampioni evropskog kontinenta. Probijaju granice i postavljaju rekorde. U zagađenju vazduha, doduše, ali ipak.

Foto-ilustracija: Pixabay

Prema poslednjem izveštaju Ujedinjenih nacija, objavljenom u leto 2019. godine, zagađenje vazduha u zemljama Zapadnog Balkana prevazilazi zakonom dopuštene i zdravstveno bezbedne norme i do 5 puta. PET puta. Šampionski. Građani Zapadnog Balkana žive zbog toga u proseku 1,3 godina kraće. To i ne zvuči tako mnogo, sve dok je to samo brojka. Zamislite sada da je u pitanju vaša baka, majka ili čak vi sami. Da li Vam 1,3 oduzete godine života i dalje zvuče malo?

Zbog zagađenja vazduha na Balkanu se umire ne samo ranije, nego i češće. Kažu – svaka peta prevremena smrt posledica je zagađenja vazduha. Svetska zdravstvena organizacija procenila je da je u 2016. godini, usled zagađenja ambijentalnog i  unutrašnjeg vazduha, u Srbiji došlo do preko 11400 prevremenih smrti. Dakle, ceo jedan manji grad – nestao. Osim prevremenih smrti, posledice ovako visokih nivoa zagađenja vazduha su i različite vrste hroničnih oboljenja, smanjena produktivnost, i generalno – smanjen kvalitet života građana.

Sve ovo košta građane Srbije i ima uticaj na ekonomiju cele zemlje. Svetska zdravstvena organizacija, OEBS i Evropska unija su procenili da su 2010. godine troškovi prevremenih smrti usled zagađenja vazduha iznosili čak 33 odsto bruto društvenog proizvoda Srbije. TREĆINU.  U 2016. godini troškovi zdravstvenog sistema vezani za tretiranje posledica zagađenja vazduha dostigli su 4 milijarde evra. MILIJARDE.

Evropska komisija i Evropski parlament su takođe upozorili na alarmantno visoke nivoe zagađenja vazduha kojima su izloženi građani Srbije, ali i ostalih zemalja Zapadnog Balkana, i traže od naših vlasti da poboljšaju sistem praćenja kvaliteta vazduha, unaprede dostupnost, kvalitet i pristupačnost informacija o kvalitetu vazduha kako bi ih građani razumeli, da uspostave instrumente za unapređenje kvaliteta vazduha poput lokalnih planova i nacionalne strategije.

Šta su nadležni od svega toga uradili? Ponešto jesu. Ali ne baš mnogo, sudeći po poslednjem izveštaju Evropske komisije koji kaže da je Srbija u oblasti zaštite životne sredine postigla ograničen napredak. Strategije  za zaštitu vazduha i dalje nema, a samo nekoliko gradova je donelo zakonom obavezne planove kvaliteta vazduha. O primeni planova – nema podataka. Energetska zajednica, čija je Srbija članica, takođe donosi standarde u vezi kvaliteta vazduha koje smo se obavezali da ćemo ispuniti. Ali ni tu ne stojimo baš najsjajnije.

Osim što su izloženi zagađenju vazduha, građani Srbije nisu izloženi i adekvatnom informisanju o tome. Nadležni nas o tome obaveštavaju jednom godišnje kad se objavi izveštaj o kvalitetu vazduha i to da nam kažu kakav je vazduh bio – prošle godine. A i tada nismo sigurni kako da tumačimo informacije koje nam nadležni daju. Primera radi, prema poslednjem Godišnjem izveštaju o stanju kvaliteta vazduha u Republici Srbiji u 2018. godini od svih instaliranih analizatora SO2, NO2, CO, PM10 i O3, na 48 odsto analizatora je postignuta raspoloživost validnih satnih vrednosti veća od 90 odsto. Razumljivo? Ili ne?

Kad zima stigne, a sa njom i vazduh težak za disanje, od nadležnih tada informisanja, upozorenja i preporuka šta nam je činiti – nema. Tokom dana sa najvišim nivoima zagađenja vazduha protekle godine, neke od izjava nadležnih su bile: Vazduh u Beogradu je dobar do umereno zagađen.  Nemamo zvaničan dopis da je vazduh zagađen u Valjevu. Tih dana je koncentracija PM10 čestica u pojedinim gradovima bila i do 12 puta veća od dozvoljenih dnevnih graničnih vrednosti. DVANAEST PUTA. Ali – nije bilo zvaničnog dopisa. Pa nije bilo ni reakcije. A ni akcije kojom bi se stanje popravilo.

Odakle nam dolazi zagađenje vazduha i možemo li da se zaštitimo? Zagađenje dolazi iz procesa proizvodnje toplotne i električne energije spaljivanjem fosilnih i drugih goriva u dotrajalim i neefikasnim uređajima i postrojenjima. Dolazi iz saobraćaja, poljoprivrede i industrijskih procesa. Možemo li da se zaštitimo? Naravno da možemo. Možemo, na primer, i da primenjujemo propise koje smo već usvojili, i da donesemo odluku da nam je zdravlje važno. Umesto dominantnog oslanjanja na fosilna goriva, možemo da se okrenemo suncu. Ili vetru. Ili šumama. Ili da energiju pametnije i efikasnije koristimo. Da gradimo pametne zgrade. IT tehnologije i četvrta industrijska revolucija su isto saveznici u tom poslu.

Put EU integracija zemalja Zapadnog Balkana je još jedan od načina da se zaštitimo od zagađenja vazduha. Na tom putu možemo da usvojimo i primenimo adekvatne norme ponašanja, primenimo EU standarde kvaliteta vazduha, koristimo najbolje dostupne tehnologije u načinu na koji proizvodimo i trošimo energiju ako zajedno postavimo cilj da živimo zdravo i bezbedno, čak i tokom zime.

No, čini se da je realnost takva da su ovo još uvek preteški zadaci za nas na Zapadnom Balkanu. I da do zdravog i bezbednog vazduha nećemo baš brzo stići. Predstoji nam još jedna zima.

Dakle, da poslušamo Neda Starka: Pripremite se. Zima dolazi.

Autor: Mirjana Jovanović

Izvor: European Western Balkans

Podneta žalba Energetskoj zajednici zbog ukidanja podsticaja za vetroelektrane u Republici Srpskoj

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Entitet Republika Srpska prekršio je zakonodavstvo o tržišnoj konkurenciji tako što je iznenada zaustavio šemu podsticaja za vetroelektrane u martu ove godine, navodi se u žalbi koju je danas sekretarijatu Energetske zajednice u Beču podneo Centar za životnu sredinu sa sedištem u Banja Luci.

Bosna i Hercegovina je potpisnica Ugovora o Energetskoj zajednici koji zabranjuje “javnu pomoć koja narušava ili preti narušavanju konkurencije favorizovanjem određenih preduzeća ili određenih energetskih resursa”.

Pored činjenice da Republika Srpska nema ni jednu vetroelektranu, u martu ove godine na snagu je stupio novi Zakon o izmenama i dopunama zakona o obnovljivim izvorima energije kojim su zaustavljene feed-in tarife ili premije za vetroelektrane.

“Ovakav potez Republike Srpske da ukine podsticaje za vetroelektrane ostavio je hidroenergiju, tj. male hidroelektrane kao jedini obnovljivi izvor energije koji ima značajnu podršku u ovom entitetu, uprkos njihovom malom doprinosu ukupnoj proizvodnji električne energije i ogromnoj šteti koju nanose prirodi, ekonomiji i lokalnim zajednicama. Na ovaj način se podstiču samo male količine solarne energije, a sada je isključen vetar. Na čemu će se zasnivati naša energetska tranzicija?”, ustanovila je kao problem Jelena Ivanić iz Centra za životnu sredinu.

Zvanično opravdanje ovakve odluke bila je potreba za smanjenjem troškova podsticaja za obnovljive izvore energije za krajnje potrošače.

Ministar industrije, energetike i rudarstva Republike Srpske Petar Đokić, u julu je izjavio da su vetroelektrane održive i bez podsticaja. Od Ministarstva i Regulatorne komisije za energetiku Republike Srpske, Centar za životnu sredinu zatražio je dodatne informacije koje bi potkrepile ovu tvrdnju, ali ih nije dobio.

Pippa Gallop iz evropske organizacije CEE Bankwatch Network smatra da je ova mera neshvatljiva, s obzirom na potrebu da Bosna i Hercegovina u narednim godinama planira zamenu stare elektrane na ugalj.

“Ako je Republika Srpska htela smanjiti troškove podsticaja obnovljivim izvorima energije za krajnje potrošače, osim ukidanja svih podsticaja za vetroelektrane, postojali su brojni drugi načini, poput prelaska na aukcije i sistem premija, smanjenja kvota za vetar ili smanjenja feed-in tarifa za sve tehnologije”, pojasnila je Pippa Gallop.

Ova aktivnost je deo kampanje “Sačuvajmo plavo srce Evrope” i kampanje “Čuvari reka BiH” koju finansira Evropska unija kroz projekat EkoBiH.

Izvor: Energetika.ba

Najzahtevniji radovi u koritu reke Crnice kroz centar Paraćina

Intenzivni radovi u koritu reke Crnice, na deonici 2 koja prolazi kroz centar grada, nastavljaju se izgradnjom kinete, odnosno, zidova u samom koritu reke i oblaganjem dna kamenom u betonu. Ovi radovi su deo kompleksnog projekta izgradnje objekata za odbranu od poplava. Najzahtevniji u ovom delu reke, zbog čega su predviđeni svi oblici zaštite, jesu radovi na samom dnu, zbog kojih se tok reke mašinama i pumpama stalno prebacuje sa jedne na drugu stranu korita. Nizak vodostaj omogućava izvođenje ovih radova, pa je sada fokus na njima, dok drugi radovi, kao što je nastavak podizanja zaštitnih zidova i nivoa pešačkih staza pored njih, mogu da se obavljaju i u nepovoljnijim vremenskim uslovima.

Izvor: Opština Paraćin

Ovaj tekst je nastao u okviru projekta „Paraćin u slici i reči“ koji je sufinansiran iz budžeta Opštine Paraćin na Javnom pozivu za učešće na opštem konkursu za sufinansiranje projekata radi ostvarivanja javnog interesa u oblasti javnog informisanja u 2019. godini.

Na Arktiku pada sneg i – plastika!

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Nakon nedavno sprovedenih istraživanja, naučnici su otkrili da uz sneg na Arktiku sa neba padaju i komadi mikroplastike. Prema procenama, radi se o nemaloj količini, tačnije oko 10.000 čestica po litru.

Posebno zabrinjava to što se Arktik smatra najmanje zagađenom teritorijom na svetu. Još uvek je nejasno kako je tolika količina mikroplastike mogla da stigne do Arktika, iako se pretpostavlja da je uglavnom preneta jakim vetrovima.

Naučni tim koji se pozabavio ovim problemom poslužio se jednostavnom Svalbard metodom – lopaticom su skupili sneg i ubacili ga u staklenu posudu.

U laboratoriji na nemačkom institutu Alfred Vegener u Bremerhafenu u Bremenu ispitali su sakupljene uzorke i otkrili da je zagađenje mnogo gore nego što su očekivali. Pronađene su čestice gume, farbe i raznih sintetičkih vlakana. Pokazalo se i da je veliki deo čestica sastavljen od prirodnih materijala, poput biljne celuloze i životinjskog krzna.

Naučnici su ispitali i sneg sa Alpa u Nemačkoj i Švajcarskoj, koji se pokazao zagađenijim od snega na Arktiku.

Brojni delovi sveta suočavaju se sa istim problemom. Čestice plastike koja “pada s neba” nađene su i na francuskim Pirinejima, kao i u francuskoj prestonici, ali i u kineskom gradu Donguan i glavnom gradu Irana, Teheranu.

Foto-ilustracija: Pixabay

Različite su pretpostavke o načinu prenošenja izuzetno velikih količina plastike na prostorno udaljene tačke, naročito kad je u pitanju Arktik. Sumnja se da deo zagađenja potiče od brodova čija se farba guli sa trupa dok se probijaju između ledenih bregova. Deo plastike verovatno dolazi i od vetroturbina.

Naročito je zabrinjavajuće što na Arktiku ljudi udišu sitne čestice plastike iz vazduha, što može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema.

Mikroplastika koja je postala sastavni deo vazduha pokazatelj je da se zagađenje životne okoline prenelo na sve sfere i delove planete, podsećajući na veliki zadatak čovečanstva da pronađe rešenje kojim će se regulisati upotreba plastike i njen štetni uticaj.

Jelena Cvetić

 

Apel za očuvanje čistoće Novog Sada

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto: JKP “Čistoća” Novi Sad

Zbog velikog broja divljih deponija, koje nemarni građani prave svakodnevno, JKP „Čistoća“ Novi Sad, apeluje na građane da se ponašaju savesno i ne narušavaju higijenu grada. Pozivamo Novosađane da nam pomognu u očuvanju životne sredine i čistoće našeg grada!

“Svakodnevno uklonimo male deponije sa oko 40 lokacija širom grada, što je godišnje blizu 11.000 kubika smeća. Apelujemo na građane da se uzdrže u odlaganju otpada tamo gde mu nije mesto. Nemojte ostavljati krupni, kabasti otpad, staru sanitarnu opremu ni šut u kontejner za komunalni otpad, pored kontejnera ili na javnoj površini već u veliki kontejner za krupni otpad koji možete iznajmiti u našem preduzeću ili sačekati akciju organizovanog postavljanja takvog kontejnera od strane našeg preduzeća. Takođe, takav otpad možete odneti na Gradsku deponiju gde je prijem besplatan a prostor gde se istovara pristupačan.”, poručuje Vladimir Zelenović, direktor JKP „Čistoća“ Novi Sad.

Pored toga, pozivamo građane da kućni otpad odlažu u kontejner za komunalni otpad, a ne pored kontejnera, u korpu za sitan otpad ili na javnoj površini.

Foto: JKP “Čistoća” Novi Sad

Akcije uklanjanja divljih deponije se odvijaju svakodnevno, o čemu svedoče fotografije koje možete pogledati na našem sajtu i fejsbuk stranici.

JKP “Čistoća” stalno radi na i apeluju na Novosađane da im u tome pomognu savesnim ponašanjem i odlaganjem kućnog otpada u kontejnere, jer se često deponije ponovo prave na mestima sa kojih su već uklonjene.

Izvor: JKP “Čistoća” Novi Sad

Otkrivena dvoglava zvečarka u Nju Džerziju

Photo: Facebook (screenshot)
Foto: Facebook (screenshot)

U šumi Pajn Barens u Nju Džerziju rođena je zvečarka sa dve glave.

U Herpetološkom društvu rečeno je da su je otkrili dvoje zaposlenih u leglu krajem avgusta. Naučnici su utvrdili da ima dva mozga koja rade nezavisno jedan od drugog.

Nije prvi put da se pronađe zmija sa dve glave, ali nikad ovakav slučaj nije zabeležen u Nju Džerziju.

Ipak, dvoglave zmije su veoma retke. Rođene sa mutacijom, žive kratko zato što teško uspevaju da prežive u divljini. Tokom kretanja mogu sebi naneti povrede.

Često istovremeno glavama rade suprotne stvari, što im stvara dodatne poteškoće.

Veliki problem predstavlja i način na koji jedu zbog toga što se može “voditi borba” oko toga koja će glava biti dominantnija.

 

Beograd po meri ljudi, a ne automobila!

Foto-ilustracija: Pixabay

Patreon je internet platforma preko koje korisnici mogu da podrže rad određenih umetnika, organizacija i udruženja putem mesečne pretplate, postajući na taj način njihovi pokrovitelji. Nedavno joj se pridružilo i nezavisno udruženje iz Beograda, Ulice za bicikliste (UZB), te sada imate priliku da kroz simboličan novčani iznos pružite podršku njihovim aktivnostima na sledećem linku: https://www.patreon.com/uzb?fbclid=IwAR26fn9KRQCUtzmQ_6yuSgGU4TSes0HqF6ixGqTjBrFUSdREXTtjeVqo0bM.

Foto-ilustracija: Pixabay

Članovi UZB-a se zalažu za poboljšanje uslova i povećanje broja biciklista i biciklistkinja u saobraćaju grada Beograda, te stavljanje kulture pešačenja i bicikliranja u dominantnu ili barem ravnopravnu poziciju u odnosu na automobilsku, koja je, prema njihovom mišljenju, zastarela i na mnogo načina ugrožava dobrobit građana i građanki.

Misija udruženja je da ubede nadležne tela gradske i državne uprave da je ulaganje u automobilsku kulturu štetno za Beograd i da bi širi centar grada trebalo zatvoriti za sav motorni saobraćaj osim električnog javnog prevoza, te povećati prostor na ulicama za društvene aktivnosti, pešačenje, bicikliranje i ostale zdrave i održive vidove saobraćaja poželjne u modernim urbanim centrima.

“Želimo promenu politike razvoja grada u pravcu oblikovanja Beograda za ljude, a ne automobile”, tvrdi UZB, a kao sredstva na tom putu savetuje pešačke trgove, biciklističke staze, trake i parkinge, centar oslobođen zagađujućeg saobraćaja i bolji javni prevoz i javne bicikle kao njegov podsistem.

Kameno doba, metalno doba… plastično doba

Foto: Petar Zambo

Kamen i metal su za praistorijske ljude predstavljali revolucionarne materijale i osnovu za još revolucionarnije izume. Da li su nama, ljudima savremenog doba, ono što su njima nekada bila sečiva, sekire, motike, srpovi i maljevi, zapravo – plastične kese, flaše i slamčice?

Foto: Ivica Stošić

Plastika se definiše kao veštački materijal koji se usled njegove relativno niske cene sve više koristi za proizvodnju različitih artikala, od spajalica do svemirskih brodova.

S obzirom na kratkotrajan životni vek plastičnih proizvoda, od kojih su mnogi čak i samo za jednokratnu upotrebu, rastom proizvodnje posledično raste i zagađenje.

Otkako je plastika pronađena polovinom prošlog veka do danas, nekada sjajni šareni artikli na policama prodavnica su odslužili svoje, bili odbačeni, raspali se i “uvukli” među fosilizovane ostatke.

Prvo detaljno istraživanje zagađenja plastikom zasnovano na analizi sedimenata je nedavno sprovedeno na obalama Kalifornije u Sjedinjenim Američkim Državama. Istraživači su otkrili plastični otpad u slojevima nataloženih materijala na morskom dnu. Njihova količina među sedimentima je od pedesetih godina do sada pratila tempo skoka proizvodnje plastike.

Većina pronađenih plastičnih čestica je poreklom iz sintetičkih tkanina za odeću što je indikator toga da plastika slobodno putuje ka okeanima kroz sistem otpadnih voda.

Naučnici smatraju da bi naslage ovog materijala mogle da obeleže početak antropocena, geološke epohe koja, prema njihovom predlogu, označava dominaciju ljudi nad planetom. Nakon kamenog i metalnog doba je usledilo plastično, tvrde oni.

“Naša ljubav prema plastici može da se očita i u zapisima o pojavi i evoluciji živih organizama kroz geološka doba napravljenim na osnovu fosila”, kazala je Dženifer Brendon ispred Okeanografskog instituta Skrips koji je predvodio istraživanje zaključivši da je prilično zastražujuće što će nas budući naraštaji upamtiti po tome.

Od 1940. količina plastike u sedimentima se dvostruko uvećavala svakih 15 godina. U poslednjoj analiziranoj godini, 2010, zagađenje je dostiglo vrednost od 40 čestica po kubnom centimetru morskog dna. “Izumeli smo plastiku i maltene istog trenutka mogli smo  da je uočimo među nataloženim materijalima”, istakla je Brendon.

Naučnica se dotakla i saznanja da samo jedno pranje veša može da rezultuje u čak 700 hiljada komadića mikroplastike. S obzirom na to da oni, usled neadekvatnog filtriranja, odlaze put okeana, Brendon se zapitala šta bismo mogli da radimo sa otpadnom vodom i od čega bismo mogli da pravimo odeću kako bismo ublažili problem.

Jelena Kozbašić

Sve više dece sa zdravstvenim problemima u Brazilu zbog požara u Amazoniji

Foto-ilustracija: Unsplash (Stiven Gaviria)
Foto-ilustracija: Unsplash (Charlein Gracia)

Dugotrajan dim od požara u amazonskoj prašumi navodno je doveo do povećanja disajnih problema u Brazilu, naročito kod dece i starijih osoba.

Medicinska sestra Elane Dias iz Porto Velja, glavnog grada brazilske savezne države Rondonija, rekla je juče da su deca najviše pogodjena i da imaju disajnih problema, dok je s petogodišnjim sinom Eduardom čekala pregled u bolnici.

Broj ljudi kojima je pomoć ukazana zbog respiratornih problema naglo je povećan prethodnih dana u lokalnoj bolnici “Deca Kozme i Damjana”.

Pedijatar i pomoćnik direktora te bolnice Danijel Pires rekao je za lokalni list da suša i dim stvaraju brojne probleme kod dece, naročito upalu pluća, kašalj i lučenje sekreta.

Dodao je da je broj takvih slučajeva više nego udvostručen od početka avgusta.

Strahovanja zbog uticaja dima na zdravlje sve su veća sa širenjem požara. Od početka godine u Brazilu je zabeleženo 77.000 požara, od kojih je polovina izbila u oblasti Amazona, a većina u poslednjih mesec dana.

Izvor: Zelena Srbija

Pančevci ne mogu da se kupaju na kupalištu u Omoljici

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Na osnovu Ugovora o vršenju usluge ispitivanja kvaliteta površinskih voda Tamiš, Dunav, Ponjavica, kupalište u Ivanovu, jezero u Kačarevu: br. XI-13-404- 102/2019 od 2.7.2019. godine, zaključenog između Gradske uprave grada Pančeva i Zavoda za javno zdravlje Pančevo. Zavod za javno zdravlje Pančevo i ove godine u letnjoj sezoni vrši redovno ispitivanje kvaliteta voda koje se koriste za kupanje i rekreaciju na sledećim lokacijama:

  • reka Tamiš – kupalište u Pančevu, Glogonju i Jabuci,
  • reka Dunav – kupalište „Bela Stena“ (levo i desno od špica),
  • Ponjavica – kupalište u Omoljici i Banatskom Brestovcu,
  • kupalište u Ivanovu
  • jezero u Kačarevu

Uzorkovanje površinskih voda izvršeno je 28.8.2019.godine. U Izveštaju o ispitivanju kvaliteta površinskih voda Tamiš, Dunav, Ponjavica, kupalište u Ivanovu i jezero u Kačarevu, br: 01-384/14-2019 od 2.9.2019. godine, a na osnovu rezultata obavljenih laboratorijskih ispitivanja i stručnog razmatranja utvrđeno je sledeće:

Kupališta reke Tamiš u Pančevu, Jabuci i Glogonju, Dunav – Bela stena levo i desno od špica, kupalište u Ivanovu i Banatskom Brestovcu i jezero Kačarevo mogu koristiti u svrhu kupanja i rekreacije.

Kupalište u Banatskom Brestovcu može se koristiti u svrhu kupanja i rekreacije. Parametri koji su iznad MDK za III klasu ne predstavljaju rizik po zdravlje ljudi koji ovo kupalište koriste za rekreaciju i sportske aktivnosti u vodi.

Kupalište u Omoljici ne može se koristiti za kupanje i rekreaciju zbog neadekvatnih mikrobioloških parametara.

Izvor: Grad Pančevo

Island podigao prvi spomenik u čast žrtvi klimatskih promena – otopljenom glečeru

Foto-ilustracija: Unsplash (Joshua Howey)
Foto: Facebook (screenshot)

Na Islandu je podignut prvi spomenik istopljenom glečeru Okjokul. Njegov naziv u prevodu sa islandskog doslovno znači “Lednik je OK”. Glečer se prostirao na oko 24 kvadratna kilometara.

Spomenik se nalazi na planini na sat i po od Rejkjavika, ali van nastanjene teritorije, te je pristupačan stanovnicima Islanda koji ga mogu doživeti kao podsetnik na posledice života moderne civilizacije.

Na komemorativnoj ploči zlatnim slovima je na islandskom i engleskom jeziku napisano “Pismo za budućnost”.

Naučnici ga vide kao neposredno upozorenje na posledice klimatskih promena.

Glaciolog Odur Sigurdson prvi je procenio da se Okjokul više ne može smatrati glečerom. Ipak, on nije prvi istopljen glečer na Islandu. Neki manji glečeri pre njega već su nestali, ali se o tome nije mnogo čulo van granica zemlje.

Stručnjaci predviđaju da će u narednih 200 godina svi glečeri doživeti istu sudbinu.

Island, svakako, nije jedini krivac za oslobađanje velike emisije ugljen-dioksida, ali trpi velike posledice. Prema istraživanjima, svake godine izgubi oko 11 milijardi tona leda.

Turistima je Island naročito privlačan zbog glečera. Profesorka antropologije Simen Hou ističe kako se, kada je u pitanju istorijsko obeležavanje nekadašnjeg lednika, nameće paradoksalni stav, odnosno da im je stalo da ga svi vide i shvate značaj poruke koju predstavlja, a istovremeno mogućnost da hiljade turista doleti avionima, a zatim se kolima doveze da bi videla spomenik žrtvi klimatskih promena, predstavlja opozit akciji koju bi želeli da izazovu.

Foto-ilustracija: Unsplash (Alex Talmon)

Nacionalni park Vatnajokul koji se nalazi na jugu ostrva u julu je upisan na UNESKO listu Svetske baštine i trenutno predstavlja najveći glečer u Evropi.

O glečeru Okjokul napravljen je i film pod nazivom Not ok.

Jelena Cvetić

Energetske samoodržive mikromreže su budućnost energetike

Foto: Stefan Milenković

Profesor Željko Đurišić predaje na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu. Prema tvrdnjama, anonimno iznetim na portalu „Oceni profesora“, bilo je studenata koji su samo zbog njega odlazili na fakultet. Bez obzira na to da li su ove izjave dali štreberi koji su svojevremeno nizali desetke ili je reč o kampanjcima koji su preferirali ispijanje kafe u obližnjem kafiću u odnosu na predavanja, kompliment ne gubi na značaju i svedoči o Đurišićevoj pedagoškoj veštini i prijemčivosti.

Foto: Privatna arhiva

U razgovoru koji smo nedavno vodili, profesor Đurišić je pokazao da opsežno stručno znanje, pretočeno u brojne knjige i istraživački rad, može da prilagodi i laicima kao što smo mi. On nam je otkrio gde bi nedostatak strategije o dekarbonizaciji proizvodnje električne energije i iscrpljenosti rezervi uglja mogao da odvede Srbiju i zašto se inženjeri radije odlučuju za zaposlenje u privatnim kompanijama, nego u elektroprivredi.

EP: Za koji smer master studija vlada najveće interesovanje, a koji vi smatrate najperspektivnijim u trenutnim uslovima na tržištu rada?

Željko Đurišić: Tržište rada utiče u najvećoj meri na opredeljenje studenata pri izboru smera na osnovnim studijama. To se posebno osetilo dok je građena infrastruktura mobilnih mreža u Srbiji, kada su telekomunikacije bile najpopularnije. Razvoj obnovljivih izvora energije je zatim doneo popularnost energetici, a digitalizacija sada donosi popularnost računarskoj tehnici.

Na master studijama tržište nema presudan uticaj na izbor smera. Inženjeri su već formirani i njihovi afiniteti prema nekim uže stručnim oblastima, koje su stekli tokom osnovnih studija, opredeljuju njihov izbor smera. Na modulu Elektroenergetske mreže i sistemi, na kojem sam angažovan, postoje tri smera na master studijama: Mreže i sistemi, Postrojenja i oprema i Obnovljivi izvori energije. U poslednje dve-tri školske godine približno je ujednačena zainteresovanost studenata za sva tri smera. Smatram da je to dobro i za tržište rada jer su projekti u energetici složeni i ne mogu se vezati isključivo za jedan segment struke.

EP: Jedan od predmeta koji predajete na doktorskim studijama je i integracija obnovljivih izvora energije u distributivni sistem. Koji su to optimalni parametri koje treba da ispuni elektroenergetska mreža da bi se na nju priključili obnovljivi izvori energije?

Željko Đurišić: Tehnički uslovi priključenja obnovljivih izvora su uglavnom definisani pravilnicima. Kod nas su to Pravila o radu distributivnog i prenosnog sistema. Ovi pravilnici definišu merljive kriterijume koji moraju biti zadovoljeni da bi se priključila neka elektrana na distributivni ili prenosni sistem. Međutim, problem masovnije integracije obnovljivih izvora nije vezan za tačku priključenja. On predstavlja sistemski izazov. Glavno ograničenje za priključenje obnovljivih izvora je obezbeđivanje fleksibilnosti sistema koja je neophodna da bi se intermitentni izvori energije, kao što su sunce i vetar, mogli integrisati u elektroenergetski sistem. Fleksibilnost podrazumeva sposobnost sistema da u svim realnim uslovima generisanja i potrošnje obezbedi zadovoljavanje tehničkih performanisi sistema: naponska ograničenja, tokove snaga, principe sigurnosti…

Foto: Stefan Milenković

EP: Kakvo je generalno stanje naše mreže? Koliki su gubici aktivne snage koji nastaju u prenosu električne energije?

Željko Đurišić: Elektroenergetski sistem Srbije nije ispratio svetske trendove, naročito u pogledu razvoja distributivne mreže. Tehnički gubici snage u distributivnoj mreži su značajno veći nego u evropskim elektroenergetskim sistemima i kreću se i do 10 odsto, što govori o nerazvijenosti mreže. Elektroprivreda Srbije mora uložiti napore kako bi promenila postojeće stanje i učinila sistem fleksibilnijim. To podrazumeva ojačavanje kritičnih dalekovoda, automatizaciju distributivnih postrojenja i instalaciju naprednih sistema relejne zaštite, rasklopne i merne opreme. Nažalost, Elektroprivreda Srbije je inertan sistem, koji ne pokazuje vidljive znake da želi da unapredi svoj sistem. Danas ne postoje radna mesta u Elektroprivredi Srbije na kojima mladi inženjeri mogu afirmisati svoja znanja iz moderne energetike i zato oni traže zaposlenje u privatnim kompanijama radije nego u elektroprivredi. To se mora promeniti, ako želimo da napravimo elektrodistributivni sistem koji će ići u korak sa svetskim trendovima.

Prenosna mreža je znatno razvijenija i gubici u njoj su na prosečnom nivou mreža evropskih operatora. Nekoliko projekata koji su u fazi realizacije značajno će unaprediti prenosni sistem. Pre svega, reč je o transbalkanskom koridoru koji će predstavljati magistralu za razmenu električne energije između istočne i zapadne Evrope. Jaka interkonekcija je ključna za povećanje uslova za izgradnju obnovljivih izvora u našem regionu. Naravno, postoji još dosta prostora za unapređenje prenosne mreže, kako kroz izgradnju novih dalekovoda, naročito u regionima sa dobrim resursima vetra, tako i kroz izgradnju naprednih sistema za praćenje stanja mreže i upravljanje u realnom vremenu. To može obezbediti bolju iskorišćenost kapaciteta i pouzdaniji rad u ekstremnim meteorološkim i drugim složenim uslovima.

Bitan aspekt unapređenja fleksibilnosti je i saradnja između operatora prenosne i distributivne mreže, ključna za razvoj tržišta pomoćnih usluga u novom okruženju u kom ne postoji jasna granica između proizvođača i potrošača električne energije.

EP: Kako se elektrana koja koristi obnovljive izvore energije priključuje na elektroenergetsku mrežu? Da li troškove priključenja snosi investitor ili Elektroprivreda i od čega to zavisi?

Foto: Jan Valo

Željko Đurišić: U tehničkom smislu priključenja na distributivnu mrežu, male elektrane se mogu podeliti na one koje se priključuju preko energetskih pretvarača i na one koje se direktno priključuju. U prvu grupu spadaju fotonaponske elektrane i moderne vetroelektrane, dok elektrane na biomasu i male hidroelektrane uglavnom koriste sinhrone i retko asinhrone generatore koji se direktno priključuju na mrežu. I za jednu i za drugu kategoriju definisani su tehnički uslovi koje elektrane moraju zadovoljiti da bi se mogle priključiti u određenoj tački elektroenergetskog sistema. Često željena tačka priključenja ne zadovoljava Pravila o radu distributivnog sistema i Elektroprivreda zahteva priključenje na udaljenim lokacijama, što iziskuje izgradnju dalekovoda koji predstavljaju značajan trošak za investitora ali i negativan uticaj na životnu sredinu. U Evropi je teže dobiti dozvolu za izgradnju dalekovoda nego za izgradnju elektrane. Ako je potrebno izgraditi 20 km dalekovoda da biste priključili elektranu od nekoliko megavata, to nije samo pitanje ekonomije. Na Fakultetu smo se dosta bavili istraživanjima efekata priključenja obnovljivih izvora i sprovodili analize, a one su pokazale da se mogu unaprediti uslovi priključenja korišćenjem savremenih uređaja energetske elektronike koji mogu doprineti da i elektrodistribucija i investitor imaju koristi od rada male elektrane. Smatram da u tom pogledu ima prostora da se unapredi postojeći Pravilnik o radu distributivnog sistema. Uslovi i varijantna rešenja priključenja moraju uzeti šire aspkete uticaja elektrane na distributivni sistem. Na primer, postojeći Pravilnik nije uzeo u obzir uticaj priključenja male elektrane na gubitke snage u distributivnoj mreži, a taj uticaj može biti i pozitivan i negativan. Upravo ovaj faktor bi trebalo da opredeljuje izbor priključne tačke i podelu troškova priključenja između investitora i Elektroprivrede.

EP: Koji obnovljivi izvor energije u Srbiji ima najveći potencijal, a koji je najisplativiji kada je reč o brzini vraćanja investicije?

Željko Đurišić: Kada govorimo o proizvodnji električne energije, tu bih na prvo mesto stavio potencijal vetra i sunca. U pogledu potencijala energije vetra Srbija je na nivou prosečne zemlje u Evropskoj uniji, a potencijal sunca je čak i iznad evropskog proseka. Biomasa i geotermalna energija imaju u određenim područjima dobar potencijal i njihovo najefikasnije korišćenje bi bilo za proizvodnju toplotne energije. Proizvodnja toplotne energije iz obnovljivih izvora je dosta potisnuta i mora biti prioritet u narednim strategijama razvoja obnovljivih izvora energije u Srbiji.

Brzina otplate investicija zavisi od subvencije, koje bi država tek trebalo da definiše za naredni period. Dosadašnji model feed-in tarifa je prevaziđen mehanizam i on je imao ulogu da razvije tehnologije obnovljivih izvora energije. Danas su tehnologije vetroagregata i fotonaponskih sistema razvijene. Očekuje se da će nove mere subvencija biti u velikoj meri tržišno orijentisane. Na slobodnom tržištu električne energije, isplativost investicije definišu troškovi proizvodnje. Investicioni troškovi su pali kako za vetroagregate tako i za solarne sisteme, pa troškovi proizvodnje električne energije vetroelektrana na povoljnim lokacijama u Srbiji mogu biti i ispod 50 evra/MWh, dok su za fotonaponske elektrane nešto veći. Ipak, treba imati u vidu da je cena na tržištu električne energije u značajnoj meri promenljiva u toku dana, pa na profit koji ostvaruje elektrana utiče dnevni dijagram proizvodnje koji diktira vetar i sunce. Nije svejedno da li elektrana proizvodi energiju u ranim jutarnjim satima ili u podnevnim satima, pa će se u budućnosti razvijati i sistemi za skladištenje energije koji će obezbeđivati bolju ekonomiju vetroelektranama i solarnim elektranama u uslovima slobodnog tržišta.

Intervju vodila:  Jelena Kozbašić

Ceo intervju možete pročitati u Magazinu Energetskog portala ENERGETSKA EFIKASNOST  jun-avgust 2019.