Home Blog Page 699

Otvoren 25. Međunarodni sajam hortikulture

Foto-ilustracija: Unsplash (Annie Spratt)
Foto-ilustracija: Unsplash (Annie Spratt)

Međunarodni sajam hortikulture otvoren je juče, 17. juna, na Beogradskom sajmu pod sloganom “Bašta u srcu grada” i trajaće do subote 20. juna.

Sajam je otvorio državni sekretar u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Vlade Srbije Velimir Stanojević koji je rekao da je organizovanje ove manifestacije dobar putokaz Beogradskog sajma za novi početak.

“Dobar pokazatelj za dalji razvoj hortikulture je da proizvodnja cveća i ukrasnog bilja u Srbiji raste, trenutno imamo 550 hektara pod sadnicama, a ohrabrujuć je podatak da je preko 200 hektara površine cveća u zaštićenom prostoru”, istakao je Stanojević.

On je dodao i da se na sajmu predstavljaju i voćari, vinogradari, povrtari, kao i ljudi koji se bave prikupljanjem i preradom lekovitog bilja.

Na 25. Međunarodnom sajmu hortikulture učestvuje više od 80 izlagača, najviše domaćih, ali su preko svojih distributera i predstavnika zastupljene firme iz Nemačke, Italije, Slovenije i Švedske.

Govoreći o 23. Izložbi lekovitog bilja i preparata od meda Darovi prirode, koja je prateći deo Sajma hortikluture, Stanojević je istakao da u Srbiji 1,3 miliona košnica daju 11.000 tona meda.

Pored te izložbe održavaja se Izložba baštenskih i parkovskih mašina i prateće opreme “MotoPlantExpo” i Izložba organske proizvodnje “Organic Fest”.

Izvor: Zelena Srbija

Više od polovine svetskih šuma se nalazi u samo pet zemalja

Foto-ilutracija: Unsplash (Nikita Lebedev)
Foto-ilustracija: Unsplash (Sergey Isakhanyan)

Naša planeta je od 1990. godine, prema podacima Organizacije Ujedinjenih nacija za hranu i poljoprivredu, izgubila veličinu šume jednaku teritoriji Libije (178 miliona hektara).

Nestanak ovih dragocenih prirodnih resursa je od poslednje decenije 20. veka usporen, ali i dalje nije zanemarljiv, pogotovo ako se uzme u obzir da drveće predstavlja značajne “sunđere” ugljen-dioksida i da šume pružaju dom za mnoge biljne i životinjske vrste, ali i domorodačke narode. Istovremeno je smanjeno i unapređenje “plućnog kapaciteta” Zemlje ozelenjavanjem.

Iako krčenje i dalje dosta urušava šumske ekosisteme, podaci “oslikavaju” pad u neto gubicima zahvaljujući ravnoteži između rašumljavanja i pošumljavanja i prirodnog širenja šuma. Dok se naučnici besomučno trude da razviju tehnologiju za hvatanje i skladištenje štetnih gasova, zanemaruju da nam je priroda podarila sopstvena rešenja. Šumski kapaciteti odstrane gotovo 45 odsto ugljenika globalno, a tu su i kitovi.

Čak 54 odsto svetskih šuma se nalazi u tek pet zemalja – Rusiji (815 miliona hektara), Brazilu (497 miliona hektara), Kanadi (347 miliona hektara), Sjedinjenim Američkim Državama (310 miliona hektara) i Kini (220 miliona hektara).

Među navedenim rekorderima, Rusi i Brazilci najviše zloupotrebljavaju svoja bogatstva, a stabla masovno “ginu” zbog nelegalne seče i raščišćavanja zemljišta za potrebe poljoprivrede. Tokom 2018. godine, u Rusiji je zbrisano 5,6 miliona hektara šume, a u Brazilu 3 miliona hektara. Slede Kanada i Sjedinjene Američke Države sa 2,1 miliona hektara “stradalih” krošnji. U Kini je u istoj godini uništeno nešto više od pola miliona hektara šume.

Sadnjom novih stabala i prirodnim širenjem šuma, aktivisti za zaštitu životne sredine i drveće bi zajedničkim naporima mogli da nadjačaju šumokradice.

Ako bismo obnovili šumu površine Sjedinjenih Američkih Država (986 miliona hektara) – posebno u prašumskim područjima centralne i južne Amerike, Afrike i jugoistočne Azije – potencijalno bismo anulirali emisije zagađujućih gasova oslobođenih tokom prethodnih 100 godina i neutralisali negativan efekat klimatskih promena, otkrili su naučnici.

Jelena Kozbašić

Velike kompanije su se obavezale na izgradnju budućnosti na principima cirkularne ekonomije

Foto-ilustracija: Unsplash (Brian Yurasits)

Džejms Kvinsi, predsednik i glavni izvršni direktor “The Coca-Cola Company”, potpisao je zajedničku izjavu Fondacije Elen Mek Artur kojom su se 54 predstavnika poslovnog, javnog i naučnog sektora obavezala na izgradnju bolje i održivije budućnosti kroz unapređenje i korištenje rešenja cirkularne ekonomije.

Foto-ilustracija: Unsplash (John Cameron)

Novi izazovi koje je donijela zdravstvena kriza KOVID-19 traže zajednički odgovor poslovne zajednice i javnog sektora, naročito nacionalnih vlada, dok istovremeno drugi globalni problemi, kao što su klimatske promene i zagađenje životne sredine, ne gube na važnosti, ističe se u Koka-kolinom saopštenju. U zajedničkoj izjavi Fondacije Elen Mek Artur ključni učesnici su se usaglasili o viziji cirkularne ekonomije kao rešenja koje osigurava ekonomski rast i pritom čuva okolinu, stvara radna mesta i doprinosi celokupnom društvu. Potpisnici, koji su, uz Koka-kolu, i  Evropski parlament, Ujedinjene nacije, Svetska organizacija za zaštitu prirode WWF, Burberry, H&M Grupa, Ikea Fondacija, Renault Grupa, Danonea, Nestlea i mnogi drugi, pozvali su sve vlade i kompanije da im se pridruže u postavljanju novih i ubrzanju ostvarenja postojećih ciljeva, sledeći ključne principe cirkularne ekonomije: osmišljavanje rešenja bez otpada i zagađenja, zadržavanja proizvoda i materijala u upotrebi i obnavljanja prirodnih sistema.

Svet bez otpada

Ova vizija u skladu je s Koka-kolinim korporativnim vrednostima i održivim i društveno odgovornim pristupom poslovanju. Koka-kola je već podržala ambiciozne ciljeve Fondacije Elen Mek Artur u smanjenju zagađenja plastikom do 2025. godine i ulaže napore da se do tada 100 odsto primarne ambalaže koju globalno plasira može reciklirati. Neposredni doprinos rešavanju problema zagađenja plastičnom ambalažom ključni je deo i Koka-kolinog sveobuhvatnog višegodišnjeg plana “Svet bez otpada”. Kroz ovaj plan Koka-kola se obavezala do 2030. godine za svaku bocu ili limenku koju proda, pomoći prikupiti i reciklirati istu količinu prazne ambalaže s tržišta i imati barem 50 odsto ambalaže napravljene od recikliranog materijala.

Uz inovacije i smanjenje uticaja svog poslovanja na okolinu, Koka-kola je u Hrvatskoj poslednje dve godine sprovodila društveno odgovorni projekt “Od izvora do mora”, kroz koji je prikupljala otpad uz obale hrvatskih reka, jezera i Jadranskog mora i podizala svest o važnosti ogovarajućeg odlaganja ambalažnog otpada. U ovoj godini, uz podršku Koka-koline Fondacije, u Šibeniku je u saradnji s lokalnom zajednicom pokrenuta inicijativa Šibenik Zero Waste City usmerena povećanju svesti građana o recikliranju, podsticanju razvoja navika usmerenih ka smanjivanje otpada i osiguranju infrastrukture za odvajanje otpada na plažama i ulicama grada. Jedna od akcija čišćenja primorja u sklopu projekta  “Od izvora do mora” održana je na ostrvu Prviću.

Koje će robne marke biti proglašene glavnim izvorom zagađenja u 2020?

Hoće li inovacije i smanjenje uticaja  Koka-kolinog poslovanja na okolinu uticati na manju količinu njihovog ambalažnog otpada u životnoj sredini videćemo već ove jeseni. Tada bi u organizaciji pokreta Break Free From Plastic na svim kontinentima ponovno trebalo da se održe akcije čišćenja s ciljem identifikovanja najvećih svetskih zagađivača plastičnim otpadom. Podsetimo, temeljem 484 akcije čišćenja u preko 50 zemalja na šest kontinenata, sprovedenih u organizaciji pokreta Break Free From Plastic u septembru 2019. godine, kompanije Koka-kola, Nestle i PepsiCo su drugu godinu zaredom identifikovane kao najveći svetski zagađivači plastičnim otpadom. Ova tri „šampiona“ sledili su Mondelēz International, Unilever, Mars, P&G, Colgate-Palmolive, Phillip Morris i Perfetti Van Melle.

„Koka-kola neće prestati da koristi plastične boce za jednokratnu upotrebu, jer ih potrošači i dalje žele“, izjavila je za BBC Beatriz Perez, direktorka za ekološku održivost u kompaniji Coca-Cola, na Svetskom ekonomskom forumu u Davosu u januaru ove godine. „Naši kupci ih vole jer se mogu zatvoriti i lagane su.“ Uz takve izjave poglavara ovog multinacionalnog giganta svi napori prikupljanja otpada i podizanja svesti o potrebi njegovog pravilnog odlaganja ipak padaju u vodu, zar ne?

Izvor: Ekovjesnik

Izrađuje se nacrt plana za borbu protiv degradacije zemljišta i za ublažavanje posledica suša

Foto: Unsplash (Wolfgang Hasselmann)

Ministarstvo zaštite životne sredine, povodom obeležavanja 17. juna, Svetskog dana borbe protiv dezertifikacije i suše, i ove godine stavlja u fokus javnosti borbu protiv ovih pojava koje u velikoj meri degradiraju zemljište, prirodne resurse i ugrožavaju biodiverzitet. Ovaj značajan ekološki datum ustanovile su Ujedinjene nacije kako bi ukazale na neophodnost zajedničkog globalnog odgovora na destruktivne posledice procesa dezertifikacije i suše koje su na delu širom sveta.

Foto-ilustracija: Unsplash (Yuriy Bogdanov)

Srbija, kao zemlja posvećena međunarodnim inicijativama za zaštitu životne sredine, prirode i njenih resursa, od 2007. godine potpisnica je „Konvencije Ujedinjenih nacija o borbi protiv dezertifikacije u zemljama sa teškom sušom i/ili dezertifikacijom, posebno u Africi“ (u daljem tekstu: Konvencija), i u kontinuitetu realizuje aktivnosti, kako bi plodno zemljište kao neobnovljiv resurs očuvali i za buduće generacije.

Dezertifikacija zemljišta sa kojom se suočavaju skoro sve zemlje sveta, podrazumeva degradaciju zemljišta sa smanjenjem, odnosno gubitkom biološke i ekonomske produktivnosti. Uzroci dezertifikacije zemljišta su brojni, ali uglavnom su posledica ljudskih aktivnosti, kao što su promena namene korišćenja zemljišta, nekontrolisana seča šuma, nekontrolisana urbanizacija, neadekvatni tretman obradivog zemljišta, a neposredni uzrok su i klimatske promene, različite forme erozije zemljišta, poplave… Procesi degradacije zemljišta manifestuju se na različite načine, od smanjenja prinosa useva, do smanjenja produktivnosti ekosistema i gubitka biodiverziteta.

Prepoznajući značaj i neophodnost očuvanja zemljišta kao najdragocenijeg resursa, a shodno svojim međunarodnim obavezama, Ministarstvo je započelo izradu Nacrta nacionalnog akcionog programa za borbu protiv dezertifikacije i degradacije zemljišta i za ublažavanje posledica suša. Ovim dokumentom biće utvrđene praktične mere neophodne za borbu protiv dezertifikacije, kao i neophodne uloge i aktivnosti vlade, lokalnih zajednica i korisnika zemljišta, i raspoloživi potrebni resursi.

Ministarstvo je, na osnovu pristupanja programu „Neutralnost degradacije zemljišta“ (Land Degradation Neutrality – LDN), formiralo multisektorsku radnu grupu, i u februaru 2020. godine Sekretarijatu Konvencije dostavilo „Izveštaj o primenjenoj metodologiji i identifikaciji ciljeva za uspostavljanje neutralnosti degradacije zemljišta u Republici Srbijiˮ. Takođe, Ministarstvo je realizovalo, i Sekretarijatu Konvencije u aprilu 2020. godine uputilo dokument „Inicijativa za sušu, Republika Srbija – Preporuke za izradu Nacionalnog plana za sušu“, kao osnov za dalju borbu protiv suše i njenih posledica, koje su od 2000. godine našoj zemlji pričinile više od pet milijardi evra štete.

Foto-ilustracija: Unsplash (Trevor Pye)

Ovogodišnje obeležavanje Svetskog dana borbe protiv dezertifikacije i suše Ujedinjene nacije posvetile su uticaju porasta svetske proizvodnje i široke potrošnje na zemljište. Kako se ističe, danas je više od dve milijarde hektara nekadašnjeg plodnog zemljišta degradirano, a preko 70 posto prirodnih ekosistema izmenjeno. Rast svetske populacije, sve veći obim proizvodnje stočne hrane i proizvodnje jeftine brzo potrošne odeće imaju veliki negativni uticaj na zemljište, ali i na stanje ekosistema i biodiverziteta. Procenjuje se da će do 2030. godine za proizvodnju hrane biti odvojeno dodatnih 300 miliona hektara zemljišta, dok će 35 posto više plodnog zemljišta biti korišćeno za potrebe modne industrije. Ovakav trend uticaće i na klimatske promene, s obzirom da četvrtina emisije gasova sa efektom staklene bašte (GHG) dolazi od poljoprivrede, šumarstva i drugih vidova korišćenja zemljišta, dok proizvodnja odeće i obuće uzrokuje osam posto emisije GHG, sa procenom da je moguće da do 2050 godine ovaj procenat naraste i do 50 posto.

Ministarstvo ovogodišnjom manifestacijom pridružuje se pozivu Ujedinjenih nacija da svojim svakodnevnim ličnim izborima, promenom navika u ishrani, odevanju i životom u harmoniji s prirodom, doprinesemo očuvanju i obnavljanju zemljišta, očuvanju biodiverziteta i ublažavanju posledica klimatskih promena.

„Konvenciju Ujedinjenih nacija o borbi protiv dezertifikacije u zemljama sa teškom sušom i/ili dezertifikaciojm, posebno u Africi“ koja je usvojena 17. juna 1994. godine u Parizu do sada je ratifikovalo 197 zemalja, od čega je preko 140 zemalja pogođeno procesom dezertifikacije/degradacije zemljišta. Svetski dan borbe protiv dezertifikacije i suše (Desertification and Drought Day) koji promoviše ciljeve Konvencije svake godine posvećen je drugoj temi, a ove godine slogan Food.Feed.Fibre. ukazuje na uticaj prizvodnje hrane i modne industrije na zemljište. Ideja je potekla od gospodina Irfana Misvarija koji je ukazao na uticaj modne industrije na zemljište i vodu u indonežanskoj provinciji Zapadna Java. U ovoj oblasti koja se tokom sušne sezone pretvara u sušno područje, u uzgoju pamuka preko stotinu tekstilnih i modnih kompanija iskoristi preko 2.500 litara vode za proizvodnju jedne majice.

Izvor: Ministarstvo zaštite životne sredine

Počela izgradnja postrojenja za preradu otpadnih voda kod Mladenovca

Foto: Grad Beograd

Zamenik gradonačelnika Beograda Goran Vesić obišao je u utorak, 16. juna, radove na izgradnji postrojenja za preradu otpadnih voda u mladenovačkom selu Međulužje. Zajedno sa zamenikom gradonačelnika, radove na ovom važnom projektu obišli su i Vladan Glišić, predsednik opštine Mladenovac, kao i predstavnici Direkcije za građevinsko zemljište i izgradnju Beograda.

Vesić je podsetio da je ovo selo jedno od najvećih na teritoriji Mladenovca, sa oko tri hiljade stanovnika, a broj ljudi se iz godine u godinu uvećava. Broji oko hiljadu i po kuća i s godinama se razvija, dodao je Vesić.

Foto: Grad Beograd

“Kao i mnoga sela na teritoriji Beograda i ovo ima osnovne infrastrukturne probleme, a najveći problem je nedostatak kanalizacije. Od 1985. godine priča se da ovde treba da se izgradi kanalizacija. Danas smo počeli radove na izgradnji postrojenja za preradu otpadnih voda, koje će opsluživati ovo selo, a očekuje se da bude završeno do kraja godine. Sve otpadne vode prerađivaće se mehanički i biološki, i u čistom obliku biće ispuštane u reku Jablanicu, kako i inače zakon nalaže”, istakao je Vesić.

Vrednost ovog postrojenja je bezmalo osamdeset miliona dinara, precizirao je Vesić.

“Početkom jula objavićemo tender za projektovanje i izvođenje sekundarne kanalizacije, jer bez nje postrojenje nema potpunu funkciju. U prvoj fazi postrojenje će moći da prihvati hiljadu kuća, odnosno recipijenata, a u drugoj još hiljadu, tako da ćemo imati dovoljno kapaciteta da pokrijemo čitavo selo”, naveo je Vesić.

Zamenik gradonačelnika je naglasio da je procena takva da ukoliko u septembru ili oktobru dobijemo kompaniju koja će projektovati i izvoditi sekundarnu kanalizaciju, to znači da bi sredinom sledeće godine ona mogla da počne da se gradi. Vesić je ukazao na značaj prestanka postojanja septičkih jama koje zagađuju životnu sredinu, te da će po uvođenju kanalizacije stanovnici ovog dela Mladenovca početi da žive u normalnijim uslovima.

On je poručio da će Grad Beograd nastaviti da rešava infrastrukturne probleme i u ostalim selima jer je budžet Grada sve veći i ima novca za to, te da će data obećanja biti i ispunjena.

Predsednik opštine Mladenovac Vladan Glišić rekao je da je izgradnjom kanalizacione mreže počelo rešavanje jednog velikog problema meštana mesne zajednice Međulužje.

“Mladenovac će se baviti i vodosnabdevanjem, tako da ćemo konačno rešiti životne probleme građana Međulužja. Kada je reč o vodosnabdevanju, do sada smo završili veliki projekat analize celokupnog vodovodnog sistema u opštini Mladenovac sa izgradnjom monitoring centra i kontrolnim stanicama, koji smo predali Kancelariji za javna ulaganja na saglasnost”, pojasnio je Glišić.

Zahvalio je Gradu Beogradu i zameniku gradonačelnika Goranu Vesiću na velikoj podršci koju daje građanima Mladenovca.

Izvor: Grad Beograd

Upitna održivost velikih evropskih transportnih projekata

Radovi na osam projeketa u železničkom, vodnom i drumskom saobraćaju koji vrede više milijardi evra kasne, a njihova cena znatno premašuje budžet, navodi se u novom izveštaju revizora Evropske unije. Istovremeno se upozorava da neki od tih vodećih projekata možda neće biti ekonomski održivi, kao što se prvobitno tvrdilo.

Evropski revizorski sud (ECA) u novom izveštaju je analizirao napredovanje izgradnje četiri železničke pruge, jednog vodnog puta, jednog autoputa i dve multi-modalne veze koje pokrivaju 13 zemalja.

Foto-ilustracija: Unsplash (Lisheng Chang)

Kako su utvrdili revizori, izgradnja tih osam projekata kasni u proseku 11 godina, pri čemu kod šest postoji ozbiljna opasnost da ne budu završeni i pušteni u saobraćaj do 2030, što je rok do koga bi “jezgro (transportne) mreže” EU trebalo da bude završeno.

Istovremeno su troškovi porasli za 17 milijardi evra zbog promena dizajna i obima, kao i nepravilnosti kod sprovođenja. U slučaju projekta Kanal Sena-Severna Evropa budžet je gotovo utrostručen.

“Članice EU koriste različite procedure kod izvođenja radova i različitom brizinom sprovode projekte. Podrška i protivljenje projektima takođe se razlikuje od zemlje do zemlje i politički prioriteti se menjaju tokom vremena”, navodi se u izveštaju.

Kako dodaju revizori, slaba koordinacija između vlada glavni je razlog za građevinske probleme. Oni takođe kritikuju Evropsku komisiju što se “distancirala” od svega i što ne čini sve što može da projekti napreduju po planu.

Navodi se i da zemlje učesnice u projektima rade svoje procene i često dovode u pitanje podatke drugih, što se najbolje vidi na primeru izgradnje tunela ispod Alpa i pruge Lion-Torino. Evropska komisija za te projekte još nije uradila svoje analize.

Revizori upozoravaju da neki projekti, poput brze pruge koja će povezati baltičke zemlje, možda na kraju neće biti ekonomski održivi jer nisu urađene projekcije broja putnika i količine tereta koji bi se tuda prevozili.

Na predstavljajnju izveštaja revizori su objasnili “da se očekuje 4,6 miliona putnika godišnje, što je znatno manje od devet miliona, što je standard za pruge velike brzine”.

Obim sufinansiranja koji je EU ponudila za baltičku brzu prugu znači, prema trenutnim procenama, da bi trošak za poreske obveznike mogao da dostigne šest milijardi evra, rekao je jedan viši revizor novinarima.

Istovremeno se Rumunija pokušavajući da završi autoput A1, od Bukurešta do mađarske granice, u dužini od 580 kilometara, suočava sa velikim problemima, uključujući birokratske prepreke.

U izveštaju se ukazuje da su za svaku sedam kilometara dugu deonicu autoputa potrebne nove građevinske dozvole i da su zbog lošeg planiranja dva dela puta nepravilno povezana pa su morali da ih sruše. “Na taj način je protraćeno 3,7 miliona evra novca EU”, zaključili su revizori.

ECA nije jedina institucija koja nadgleda mega projekte – trošenje novca i rokove izgradnje kontrolišu i nacionalni revizori.

Tim EU revizora kaže da su baltičke zemlje detaljno pregledale projekat pruge za vozove velike brzine i zaključile da bi mogao da kasni još četiri godine. Takođe austrijske vlasti kažu da bi mogao da bude prekoračen rok za izgradnju tunela između Austrije i Italije koji treba da bude jedan od najdužih železničkih tunela u svetu.

Zeleno po strani

Glavni cilj nekih mega projekata je da mobilnost u EU postane više održiva, međutim, izgleda da su i ekološki efekti precenjeni, navode revizori.

Foto-ilustracija: Unsplash (Elmarie van Rooyen)

Pristalice pruge Lion-Torino ističu potencijal za smanjenje emisije ugljen-dioksida zahvaljujući izmeštanju transporta sa drumskog na železnički. Međutim, količina zagađenja koja će nastati tokom izgradnje znači da će biti potrebne godine da se do toga stigne.

Prema revizorima, brojni faktori ukazuju da je projektovani obim saobraćaja precenjen i u izveštaju se upozorava da bi, ako se odstupanje pokaže značajnim, moglo da prođe pola veka dok projekat ne počne da pokazuje pozitivne ekološke efekte.

Sredstva koja se EU obavezala da obezbedi su značajna – 1,22 milijarde evra ukupno. Brisel je već platio 621 miion evra za izgradnju koja sada kasni 15 godina i jedan je od najgorih primera u izveštaju.

Evroposlanici su inače 2017. tražili od revizora da kontrolišu sve transportne projekte čija je vrednost veća od milijardu evra.

U izveštaju se navodi da Komisija treba da “zahteva bolje analize pre nego što odluči da obezbedi sufinansiranje mega projekata” i “revidira i primeni postojeće alate za dugoročno planiranje”.

Revizori kažu i da Komisija, prema važećim pravilima, nema na raspolaganju mnogo instrumenata, ali da postojeće treba da koristi bolje.

Izvor: EurActiv.rs

Manja potrošnja struje u crnogorskim domaćinstvima tokom maja

Foto-ilustracija: Unsplash (Brian Babb)

Domaćinstva su u maju 2020. godine potrošila 87,522,320 kWh (kilovat-časova) električne energije, što je 13,4 odsto manje u odnosu na potrošnju ostvarenu u aprilu 2020. godine, odnosno oko 8 odsto manje u odnosu na potrošnju ostvarenu tokom maja 2019. godine.

Foto-ilustracija: Unsplash (Daniil Silantev)

Prosečan majski račun za električnu energiju za domaćinstva na nivou Crne Gore (ukoliko se izuzmu neočitana merna mesta u objektima koji nisu stalno nastanjeni) iznosi 26,74 evra. Domaćinstva u Žabljaku beleže najnižu prosečnu potrošnju od 16,26 evra, dok je najveća prosečna potrošnja prethodnog meseca očitana u Nikšiću, gde su domaćinstva u proseku potrošila električne energije u vrednosti od 32,54 evra.

Čak 66,5 odsto domaćinstava dobiće račun u vrednosti do 30 evra, a od 30 do 50 evra 19,3 odsto potrošača, od 50 do 100 evra 12,6 odsto kupaca, dok je potrošnja preko 100 evra očitana kod 1,6 odsto kupaca.

Majske račune umanjene za iznos popusta za redovne platiše dobiće 53,1 odsto domaćinstava u Crnoj Gori, odnosno 191.582 kupaca.

Na majskom računu, po odluci Elektroprivrede Crne Gore, u cilju ublažavanja posledica pandemije KOVID-19, obračunate su duple subvencije za 21.550 kupaca kojima Ministarstvo rada i socijalnog staranja odobrava subvencije na osnovu socijalnih i materijalnih davanja. Duple subvencije su obračunate i na aprilskom računu, a isti princip primeniće se i na računima za jun.

Izvor: Elektroprivreda Crne Gore

Otvoren filmski konkurs za Green Fest 2020.

Foto: Centar za unapređenje životne sredine
Foto: Centar za unapređenje životne sredine

Centar za unapređenje životne sredine je otvorio konkurs za takmičarske filmove koji će biti prikazani na 11. Međunarodnom festivalu zelene kulture „Green Fest“ koji će biti održan od 12. do 15. oktobra 2020. u Domu omladine Beograda.

Na konkurs, koji je međunarodnog karaktera, mogu se prijaviti filmovi o životnoj sredini, ekologiji, prirodi, kao i inovacijama i tehnologijama koje doprinose smanjenu čovekovog uticaja na planetu. U razmatranje će biti uzeti filmovi proizvedeni nakon 1. januara 2018. godine, i čije trajanje ne prelazi 60 minuta. Sve informacije o konkursu se mogu pronaći na zvaničnoj stranici festivala – www.greenfest.rs.

Rok za prijavu na konkurs je 7. avgust, dok će spisak filmova koji su ušli u selekciju za prikazivanje biti objavljen do 20. avgusta 2020.

Filmovi će biti nagrađeni u ukupno 6 kategorija: Najbolji film iz jugoistočne Evrope, Najbolji film o prirodi, Najbolji animirani film, Najbolji kratki film, Najbolji film do 1 minuta, Najbolji omladinski film (do 30 godina).

Foto: Centar za unapređenje životne sredine

Međunarodni festival zelene kulture „Green Fest“ je najveća “zelena” manifestacija u regionu jugoistočne Evrope koja se održava svake godine. Tokom prethodnih deset godina, na konkurse za takmičarske filmove je stiglo gotovo 6.000 filmova sa svih kontinenata, održano preko 140 obrazovnih sadržaja, predstavljeno preko 150 izlagača i umetnika, sa ukupnom posetom od oko 65.000 građana.

Jedanaest Međunarodni festival zelene kulture „Grin Fest“ sprovodi Centar za unapređenje životne sredine uz podršku Sekretarijata za zaštitu životne sredine grada Beograda, kao i mnogobrojnih partnera i prijatelja.

Izvor: Centar za unapređenje životne sredine

Položen kamen temeljac za trafostanicu “Lazarevac 4”

Foto: EPS

U Lazarevcu je položen kamen temeljac za novu trafostanicu „Lazarevac 4“ 35/10 kV, koja će omogućiti razvoj industrijske zone i pouzdanije napajanje električnom energijom za građane i privredu.

Foto: EPS

“Počinjemo gradnju nove 35 kV trafostanice u koju će biti uloženo 150 miliona dinara. U Lazarevcu od 1993. godine nije bilo većih ulaganja u distributivnu mrežu, a sada investicije sa projektima koji su urađeni i započeti, iznose oko 400 miliona dinara”, rekao je Milorad Grčić nakon polaganja kamena temeljca.

On je precizirao da se za potrebe Lazarevca radi i automatizacija upravljanja trafostanicama vredna 120 miliona dinara i da će oba projekta biti završena do kraja godine.

“Ciljevi su nam da Lazarevac dobije sigurno dvosmerno napajanje električnom energijom i da svi građani imaju pouzdano snabdevanje, kao i da osposobimo industrijsku zonu u kojoj se gradi nova TS „Lazarevac 4“, omogućimo da u Lazarevcu bude napravljena jedna velika fabrika i obezbedimo napajanje autoputa „Miloš Veliki“ i koridora „Karađorđe“. Lazarevac će dobiti priključak na autoput i novi koridor, koji povezuje Šumadiju. Opštine Lazarevac, Lajkovac, Ljig, Ub i Obrenovac predstavljaju važnu industrijsku zonu u Srbiji”, rekao je Grčić.

Predsednik opštine Lazarevac Bojan Sinđelić zahvalio je EPS-u i Miloradu Grčiću na gradnji nove trafostanice, koja je izuzetno bitna za razvoj industrijske zone u Lazarevcu.

“Ova TS je na mestu industrijske zone koja je potrebna Lazarevcu. Imamo odluku Vlade Srbije da se Lazarevac priključi na autoput „Miloš Veliki“ i da kroz Lazarevac prođe koridor „Karađorđe“. Te investicije omogućiće ispunjenje sna Lazarevčana i da kroz nekoliko godina bude iskorenjena nezaposlenost u Lazarevcu”, rekao je Sinđelić.

Kamen temeljac za TS „Lazarevac 4“ položili Milorad Grčić, v. d. direktora JP EPS, Bojan Sinđelić, predsednik opštine Lazarevac, Milan Mišković, direktor za proizvodnju uglja ogranka RB „Kolubara“ i Bojan Atlagić, v. d. direktora „EPS Distribucije“. Početku gradnje ove trafostanice u koju će samo EPS i „Kolubara“ uložiti 80 miliona dinara prisustvovali su i predstavnici sindikata, predsednik opštine Obrenovac Miroslav Čučković.

Izvor: Elektroprivreda Srbije

Bečki vozovi se kreću pomoću energije kočenja

Foto: Wiener Linien

Bečko gradsko preduzeće za javni prevoz „Wiener Linien“ osmislilo je zanimljivu metodu za dobijanje električne energije iz obnovljivog izvora. U sklopu projekta zvanog „Brake Energy“ recikliraju energiju koju vozovi podzemne železnice oslobađaju prilikom kočenja i pretvaraju je u struju.

Foto: Wiener Linien

Naime, svaki put kada se neki voz metroa zaustavi na nekoj stanici, oslobađa se kočiona energija. Većina te energije vraća se u sistem i pokreće nadolazeće vozove. Kada se ne koristi za pokretanje nekog drugog voza, ta energija se preusmerava u 20-kilovoltnu mrežu naizmenične struje kompanije „Wiener Linien“. Takva se reciklirana struja tada koristi za napajanje pokretnih stepenica, liftova i rasvete na stanicama bečkog metroa.

Prvo postrojenje za pretvaranje kočione energije u struju u Beču postavljeno je 2018. godine na stanici podzemne železnice linije U2 u okrugu Donaustat. Ove je godine Beč dobio još jedno takvo postrojenje na postaji linije U1 „Altes Landgut“ u okrugu Favoriten.

„Što se više energije može reciklirati, to je manje energije potrebno proizvesti“, objasnila je članica bečkog uprave za zaštitu okoline, Uli Sima. Prema procenama ova postrojenja na godišnjem nivou mogu proizvesti do 3 GWh električne energije. To u proseku odgovara potrošnji struje u 720 domaćinstava, a omogućuje i značajno smanjenje emisija ugljen-dioksida – za čak 400 tona.

Danas samo jedan odsto ukupnih emisija ugljen-dioksida u austrijskoj metropoli otpada na javni prevoz. „Mi smo uvek u potrazi za novim načinima za zaštitu klime. Zbog toga od januara 2020. nabavljamo samo struju s nultom emisijom ugljen-dioksida koja je u celosti dobijena iz obnovljivih izvora energije u Austriji“, objasnio je direktor kompanije „Wiener Linien“ Ginter Štajnbauer.

Beč bi uskoro trebao da dobije još četiri ovakva postrojenja za recikliranje energije, od kojih je prvo planirano već 2021. godine.

Izvor: Eurocomm-PR Zagreb

Da li se izgradnja fabrike auto-guma u Zrenjaninu odvija u skladu sa zakonom?

Foto-ilustracija: Pixabay

Na konferenciji za novinare, održanoj danas, 17. juna, u Medija centru u Beogradu, Mirko Popović i Jovan Rajić ispred Regulatornog instituta za obnovljive izvore energije i zaštitu životne sredine (RERI) su na pitanje “Da li se izgradnja fabrike auto-guma u Zrenjaninu odvija u skladu sa zakonom?” dali kratak i jasan odgovor “ne” potkovan argumentima u nastavku teksta.

Vlada Republike Srbije je projekat izgradnje fabrike automobilskih guma u Zrenjaninu proglasila projektom od državnog značaja, a ulaganje kineske kompanije “Linglong Tire”, procenjeno na 800 miliona evra, je označeno kao najveća direktna investicija kod nas. Srbija je investitoru iz Kine bez naknade ustupila 96 hektara zemljišta (njive prve i druge klase), na kome se očekuje da nikne kompleks površine 500.000 kvadratnih metara koji bi upošljavao 1.200 radnika.

U martu prošle godine, mediji su izveštavali o tome kako je polaganje kamena temeljca za pogon proteklo u skladu sa feng šuijem, ali je RERI-jev tim uočio da se projekat izgradnje, uprkos tome što je simbolično započeo u doba procvata cveća, ne odvija po zakonu.

Foto-ilustracija: Pixabay

“Građani Srbije treba da znaju šta se dešava u Zrenjaninu i da imaju na umu kako se realizuje jedna od najvećih investicija u zemlji”, istakao je na samom početku konferencije programski direktor RERI-ja Mirko Popović i dodao da problem o kom će se govoriti treba posmatrati u širem kontekstu kroz zarobljavanje institucija i korupciju kao redovnu praksu u poslovanju javnih vlasti. “U ovom slučaju ima toliko propusta da je teško zamislivo da su oni slučajni”, kazao je on.

Jovan Rajić, predsednik Upravnog odbora RERI-ja, je najpre upozorio da izgradnja fabrike nije problem jedino za Zrenjanince, već za čitavu Srbiju, i skrenuo pažnju na problematičnu prirodu ugovornog odnosa Srbije i “Linglonga”. “Jedna strana je dobila nešto, i to mnogo, dok je druga strana samo pokazala dobru volju – što se vidi već na osnovu inicijalnog Memoranduma o razumevanju, koji definiše buduću saradnju”, pojasnio je.

Rajić se osvrnuo i na činjenicu da je značenje zaključka Vlade da je reč o projektu od značaja i dalje nepoznanica. “Da li to znači da se na njega ne primenjuju propisi Republike Srbije? U bližoj prošlosti je bilo primera kada je suspendovan pravni sistem naše zemlje da bi se određeni projekat mogao realizovati bez prepreka koje zakon nameće”, podsetio je on.

RERI sumnja da se primenom tzv. principa “salami slicing”, odnosno razdvajanjem projekta na faze i različite delove, nastoji izbeći procena uticaja na životnu sredinu. Fabrika pneumatika spada među postrojenja koja svojim aktivnosima mogu proizvesti emisije i zagađenja, te je za realizaciju takvog projekta neophodno pribaviti integrisanu dozvolu i uz zahtev za izdavanje dozvole priložiti saglasnost na studiju o proceni uticaja.

Parcela je u toku 2019. godine ograđena, bez sprovođenja postupka procene uticaja na životnu sredinu. U martu 2020. godine, Grad Zrenjanin je izdao kineskoj kompaniji građevinsku dozvolu za prvu fazu izgradnje pomoćnih objekata u sklopu kompleksa fabrike za proizvodnju i preradu gume i kaučuka suprotno važećim propisima. Njihovo nepoštovanje se nastavilo i nakon dobijanja tog dokumenta. “Linglong” je podneo zahtev za odlučivanje o potrebi procene uticaja na životnu sredinu za projekat sa građevinskom dozvolom, odnosno izgradnju pomoćnih objekata i trafostanice i postavljanje rasvete.

Postupak je pokrenut za vreme vanrednog stanja pa je zbog toga građanima uskraćena mogućnost uvida u dokumentaciju u prostorijama nadležnog organa što je još jedna od manjkavosti koju su Popović i Rajić izneli. On je zatim obustavljen bez utemeljenja u regulativi, a 215 primedbi građana je odbačeno “jer su neosnovane”.

Mirko Popović je naglasio da se zemljište namenjeno izgradnji pogona nalazi na svega 2 kilometra od Carske bare, bogate raznovrsnim biljkama i životinjama, i da bi – čak i u slučaju da je studija o proceni uticaja na životnu sredinu nepotrebna, što nije tako – izgradnja trebalo da teče pod uslovima Pokrajinskog zavoda za zaštitu prirode.

Zbog pobrojanih proceduralnih nedostatka, RERI poziva na poništenje i ponavljanje procesa.

Jelena Kozbašić

Emisije ugljen-dioksida 13 proizvođača mleka jednake emisijama jedne od najvećih ekonomija

Foto-ilustracija: Unsplash (Angelina Litvin)

Prema najnovijem izveštaju, najveće svetske kompanije za mlečne proizvode zajedno proizvode emisije ugljen-dioksida jednake kao i čitavo Ujedinjeno Kraljevstvo. Pri tom, ova država predstavlja šestu ekonomiju na svetskom nivou.

Foto-ilustracija: Unsplash (Mehrshad Rajabi)

Procene su da je 13 proizvođača mleka povećalo svoje emisije tokom poslednje dve godine i to za 11 odsto. Kako to ne ide u prilog ciljevima ustanovljenim u Pariskom sporazumu, ističe se da je neophodno doneti odgovarajuće mere da se redukuje uticaj ovog sektora na udeo u globalnim emisijama.

Pretpostavke su i da se proširenje velikih kompanija u mlekarskoj industriji negativno odrazilo ne samo na klimatske promene, već i na male poljoprivrednike, te je potrebno smanjiti podsticaje za velike korporacije i pružiti mogućnost manjim proizvođačima. Pored toga, mnogi ističu i da je nedovoljno veliki pritisak javnosti na svetske korporacije za proizvodnju mesa i mlečnih proizvoda za odgovornost za sopstvene emisije.

Ipak, mlečna industrija je povodom ovog izveštaja izjasnila svoj stav da slika koju izveštaj obuhvata nije celovita i dodala da su veoma posvećeni proizvodnji hrane na ekološki prihvatljiv i odgovoran način.

Najveći svetski proizvođači mleka su Evropska unija, Indija i Sjedinjene Američke Države. Svakako, ključno pitanje jeste uzgoj krava koje doprinose velikoj količini emisija metana, odnosno čak 90 odsto od ukupne količine emisija koje potiču od mlekarske industrije.

S druge strane, godišnje emisije gasova sa efektom staklene bašte u Ujedinjenom Kraljevstvu iznose oko 350 miliona tona godišnje. Emisije velikih svetskih kompanija takođe beleže porast u odnosu na 2015. godinu, kada su emisije ugljen-dioksida iznosile oko 306 miliona tona, dok je u 2017. godini taj broj porastao do 338 miliona tona.

Jelena Cvetić

 

Možemo li očuvati plodno i zdravo zemljište?

Foto-ilustracija: Unsplash (Hayley Catherine)

Svakog 17. juna, obeležava se Svetski dan borbe protiv dezertifikacije i suše. Na današnji datum, koji je utvrdila Generalna skupština Ujedinjenih nacija 1994. godine, svi treba da se podsetimo koliko je važno očuvanje plodnog i zdravog zemljišta.

Problem osiromašenja tla i krčenja šuma je globalne prirode. Zato je važna međunarodna saradnja, jer posledice neodgovornosti i neodrživog korišćenja prirodnih resursa u smislu preopterećenosti tla, mogu imati mnogo šire efekte nego što se pretpostavlja.

Šta treba da znamo o degradaciji zemljišta?

Foto-ilustracija: Unsplash (Grant Durr)

Migracije – Isušivanje zemljišta je pretnja za opstanak ljudske zajednice jer utiče na osnovna sredstva za život, na pijaću vodu, hranu i životni prostor. Zbog osiromašenog zemljišta i suša, milioni ljudi postaju ekološki migranti jer su prinuđeni na selidbu zbog opstanka koji zavisi od plodnog tla.

Milijarde ljudi i hleb nasušni – Kako svetska populacija postaje brojnija i urbanija, sve je veća potražnja za zemljom kao resursom, koja će obezbediti hranu, hranu za životinje i sirovinu za brojne proizvode potrošačkog društva.

U međuvremenu, kvalitet i produktivnost postojećeg obradivog zemljišta opadaju. Do 2030. godine za proizvodnju hrane biće potrebno dodatnih 300 miliona hektara zemlje, u slučaju da se nastavi sa dosadašnjim neodrživim konceptom korišćenja tla, sečom šuma, neodgovornom poljoprivrednom praksom i rastom populacije.

Ekološka stopa – Potrebe svakog čoveka na planeti, uključujući energiju, hranu i vodu, mogu se prikazati površinom zemljišta koje mu omogućava način života koji vodi. Ta površina je nazvana ekološkom stopom i razlikuje se po državama. Tako, na primer, za uobičajene životne potrebe jednog stanovnika Sjedinjenih Američkih Država godišnje, treba 8,1 hektara zemlje, Etiopije jedan hektar, a jednog stanovnika Srbije tri hektara.

Poražavajući procenti – Danas je više od dve milijarde hektara nekada produktivnog zemljišta degradirano. Preko 70 odsto ekosistema je doživelo značajne promene, a do 2050. godine to bi se moglo dogoditi u čak 90 odsto ekosistema.

Moda – Na kvalitet zemljišta poseban uticaj imaju klimatske promene. Proizvodnja odeće i obuće uzrok je osam odsto globalne emisije gasova sa efektom staklene bašte, a predviđa se da će do 2030. porasti za gotovo 50 odsto. Četvrtina emisija gasova sa efektom staklene bašte potiče od poljoprivrede, šumarstva i druge upotrebe zemljišta.

Oluje, pesak i erozijaPeščane oluje su prirodni fenomen, ali na njihove karakteristike i učestalost utiču način upravljanja zemljištem, erozija uslovljena čovekovom aktivnošću i klimatske promene. Oluje mogu uticati na zdravlje ljudi i životinja. Globalno, 334 miliona ljudi i 14 procenata dece ima simptome astme. Uz to, peščane oluje su prenosioci brojnih patogena.

Izvor: RTS

BiH se još bori protiv izgradnje hrvatskog Centra za odlaganje radioaktivnog otpada na granici

Foto-ilustracija: Unsplash (Ilja Nedilko)

Iz Bosne i Hercegovine najavljuju ozbiljan ekspertski i pravni odgovor na prvi korak Hrvatske ka izgradnji Centra za odlaganje radioaktivnog otpada (RAO) na Trgovskoj gori, u blizni granice sa BiH.

U ponedeljak, 15. juna, otvorene su ponude za odabir izvođača za izradu dokumentacije i potrebna istraživanja za dobijanje dozvole za izgradnju Centra. Zakonski rok za odabir najboljeg ponuđača je 90 dana.

Ukupna vrednost projekta izgradnje odlagališta u bivšoj kasarni Čerkezovac je 19,26 miliona kuna (2,57 miliona evra).

Hrvatska prvo, kako je najavljeno, želi utvrditi postojeći nivo radijacije na toj lokaciji i na području opštine Dvor na Uni, te izraditi projektnu dokumentaciju, sigurnosne analize i studije uticaja na okolinu.

Foto-ilustracija: Pixabay

Trgovska gora udaljena je sedam kilometara vazdušne linije od opštine Novi Grad u Bosni i Hercegovini.

Načelnik Opštine Novi Grad Miroslav Drljača kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) kako je otvaranjem ponuda jasno da Hrvatska nema nameru da odustane od Centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori.

“Ja ne vidim neko rešenje osim tužbe. Čak, mislim da tužba treba što pre da usledi, s obzirom na to da hrvatska strana izbegava bilo kakvu obavezu koja proizlaze iz ESPOO Konvencija o prekograničnom uticaju na životnu sredinu da sprovede”, kaže Drljača.

Drljača smatra da Hrvatska ne uvažava ni mišljenje Bosne i Hercegovine, ali ni svojih građana iz Dvora na Uni i Petrinje u Hrvatskoj, koji se takođe protive izgradnji ovog Centra na Trgovskoj gori.

Hrvoje Prpić, direktor Fonda za finansiranje razgradnje i zbrinjavanje radioaktivnog otpada (RAO) i istrošenoga nuklearnog goriva (ING) Nuklearne elektrane Krško (Fond NEK) za RSE kaže da je Čerkezovac izabran zbog svojih karakteristika koje se trebaju potvrditi studijama.

“I na nivou seizmologije i tektonike i geološke, hidrogeološke, geodetske i svih tih komponenata, idemo potvrditi pretpostavke koje su napravljene na temelju određenih studija da lokacija zadovoljava sve te kriterijume. Dakle, ovo je sprovođenje svih aktivnosti da bismo mi to potvrdili”, kaže Prpić.

On naglašava da je postupak precizno definisan međunarodnim konvencijama.

“Ono što mi moramo po međunarodnim konvencijama je – sprovesti istraživanja, napraviti sve analize, napraviti laboratorijske izveštaje, kompletirati sigurnosnu analizu, i onda moramo provesti studiju uticaja na okolinu u kojoj će biti sve to sažeto. Taj materijal onda treba da isporučimo državama s kojima se Republika Hrvatska graniči”, navodi Prpić.

Hrvatska ima dužnost da polovinu svog otpada iz nuklearke Krško preuzme najkasnije 2023. godine. U Fondu NEK planiraju da sa izgradnjom Centra započnu 2023. godine, a da ga dovrše 2024. godine.

Vlasti u Bosni i Hercegovini (BiH) na svim nivoima protive se otvaranju Centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada, jer smatraju da bi on mogao ugroziti život i zdravlje oko 250.000 ljudi koji žive u 13 opština u slivu reke Une.

Staša Košarac, ministar spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH, kaže da Bosna i Hercegovina neće odustati od stava da je za nju neprihvatljivo pravljenje odlagališta RAO na ovom mestu.

Naglašava da je na osnovu jedinstvenog političkog stava svih u BiH Savetu ministara BiH dostavio na usvajanje Odluku o strukturi ekspertskog tima od 21 osobe i očekuje da će narednih dana Odluka biti odobrena.

Sastav ekspertskog tima je utvrđen na sednici Koordinacionog tela Bosne i Hercegovine (BiH) za problematiku odlaganja radioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva na lokaciji Trgovske gore, 3. juna u Banjaluci.

On dodaje i da su u toku završne konsultacije kada je u pitanju formiranje i pravnog tima koji će se baviti ovim problemom.

“Očekujem da na osnovu svih konsultacija koje ćemo imati, uskoro sačinimo strukturu pravnog tima i da ćemo do kraja ove sedmice dostaviti Odluku o sastavu prema Savetu ministara na usvajanje”, navodi Košarac.

Ministar kaže kako će ekspertski i pravni tim sinhronizovano raditi na očuvanju interesa BiH i “time onemogućiti snagom argumenata i činjenica da Hrvatska krene u izgradnju odlagališta nuklearnog otpada na toj potencijalnoj lokaciji˝.

Predsednik Zelenog kluba (neformalne poslaničke grupe koju čine poslanici Parlamenta BiH, Parlamenta Federacije BiH, Narodne skupštine Republike Srpske i lokalnih skupština) Saša Magazinović ocenjuje da će nakon formiranja ekspertskog i pravnog tima, Bosna i Hercegovina uskoro dobiti mapu narednih koraka.

“Stav svih institucija BiH je da Hrvatska ne poštuje međunarodne konvencije i svoje obaveze koje iz njih proističu. To daje pravnu podlogu BiH da ide prema međunarodnim institucijama, između ostalog, i prema Međunarodnom sudu pravde. Da li to vodi arbitraži ili da se rešava na drugi način, to će nam reći pravnici”, ističe Magazinović.

Protiv aktivisti zaštite životne sredine iz obe države

Toni Vidan, aktivista udruženja građana za zaštitu životne sredine “Zelena akcija” iz Hrvatske, koja se od početka protivi ovom projektu, kaže da je započela formalna procedura u kojoj će biti obavezna javna rasprava.

“Vrlo smo radoznali videti šta će i kako tu biti, i vrlo smo voljni učestvovati u raspravi i proceduri. Fond NEK planira da angažuje PR agenciju za podizanje svesti stanovništva o važnosti tog objekta, pa ćemo kao Zelena akcija razmisliti da se možda prijavimo za raspravu. Mislim da je retko ko kompetentniji od nas da građanima diže svest na tu temu”, kaže Vidan.

Mario Crnković, aktivista organizacije za zaštitu životne sredine “Green team” iz Novog Grada, kaže da ni po jednom parametru lokacija Trgovske gore nije adekvatna lokacija za skladištenje nuklearnog otpada.

Foto-ilustracija: Unsplash (Johannes Daleng)

“Po geološkoj strukturi Trgovske gore je krečnjačkog tipa i samim tim je vodopropusna. To znači da nije stabilno tlo, već je trusno područje na kojem imamo i veliki broj klizišta, pa samim tim ne može biti lokacija za objekte tog tipa. Dalje, možemo pričati o hidrološkim karakteristikama kompletnog područja na kojem imamo ogroman broj podzemnih voda, a da ne pričamo da je planirana lokacija udaljena svega 800 metara od reke Une koja je i izvor pitke vode za mnoge okolne opštine u slivu”, ističe Crnković.

On dodaje i da je vrlo bitno razjasniti termine skladište i odlagalište koji se često koriste sa hrvatske strane kao sinonimi, iako se radi o dva različita pojma. Prvi je, kaže on, kratkoročnog karaktera, gde se otpad zbrinjava privremeno, dok se u drugom radi o zbrinjavanju otpada na neodređeno vreme.

“Kada pričamo o samom skladištu, reč je o objektu za radioaktivne otpade, iskorištene izvore i iskorišteno nuklearno gorivo u kojem se to čuva na kraći vremenski period, od 10-100 godina. Međutim, kada pričamo o odlagalištu, pričamo o objektu koji se gradi na takav način gde se svi pomenuti otpadi čuvaju na duži vremenski period, a radi se o više vekova, minimum 300 godina. Tu se radi o lokacijama koje moraju ispunjavati maksimalne sigurnosne kriterije i samog objekta i njegove lokacije, a to i jeste sporno u svoj ovoj priči”, pojašnjava Crnković.

Danas, 17. juna, u opštini Novi Grad svi načelnici i gradonačelnici ugroženih opština na reci Uni u BiH sastaće se kako bi razgovarali o narednim koracima.

Prema Nacionalnom programu sprovedbe Strategije zbrinjavanja RAO, iskorišćenih izvora i istrošenog nuklearnog goriva, koji je Vlada Hrvatske donela krajem 2018. godine, Trgovska gora i kasarna Čerkezovac predviđeni su kao lokacija dugoročnog skladišta tog otpada. Tu bi se skladištio nisko i srednje radioaktivni otpad (NSRAO) iz Krškog, kao i radioaktivni otpad nastao na području Hrvatske.

Autor: Gojko Veselinović (saradnja na tekstu: Enis Zebić)

Izvor: Radio Slobodna Evropa

Kojim inovativnim projektima je Fond za inovacionu delatnost dodelio 5 miliona evra?

Foto-ilustracija: Pixabay

Fond za inovacionu delatnost dodelio je pet miliona evra bespovratnih sredstava za finansiranje 35 projekata kroz javni poziv za Program ranog razvoja i Program saradnje nauke i privrede.

Foto-ilustracija: Pixabay

Uređaj na bazi senzora za profesionalne pijaniste, softversko rešenje za optimizaciju i kontrolu energetske potrošnje u zgradama i postrojenjima, nova tehnologija za proizvodnju i obradu tartufa, zatim mobilni EKG uređaj za detektovanje simptoma srčanog udara, ultrazvučni senzor i softver za detekciju curenja naftovoda, samo su neki od podržanih projekta, koji će se u narednom periodu razvijati.

Kroz nezavistan proces selekcije odabrano je 22 projekta mladih preduzeća i startap timova i 13 zajedničkih projekata preduzeća i naučno-istraživačkih organizacija. Podržani su oni projekti koji imaju sposoban tim, inovativni potencijal, održivu konkurentsku prednost i jasne razvojne planove, kao i dovoljno kvaliteta da se takmiče na međunarodnom tržištu. Na raspisani javni poziv podneto je 234 prijave, a najveći broj predloženih projekata je iz oblasti informaciono-komunikacionih tehnologija, mašinstva i mašinskog inženjeringa, prirodnih nauka i poljoprivrede i prehrambene industrije.

Za razvoj inovativnih proizvoda, usluga i tehnologija sredstva su obezbeđena iz budžetu Republike Srbije, sa razdela Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja, a kroz Projekat za unapređenje konkurentnosti i zapošljavanja (na osnovu sporazuma o zajmu sa Svetskom bankom).

Pregled podržanih projekata

PROGRAM RANOG RAZVOJA

Om3ga Solutions

Naziv projekta: Daktilograf Engine

Mesto: Beograd

Industrija: Informaciono komunikacione tehnologije

Opis: Preduzeće Om3ga Solutions iz Beograda razvija softversko rešenje za sintezu govora u tekst za slovenske jezike sa visokom preciznošću.

Beyond 42

Naziv projekta: CollectiVibe SAAS Community Management Platform

Mesto: Beograd

Industrija: Informaciono komunikacione tehnologije

Opis: Preduzeće Beyond 42 iz Beograda razvija softversku platformu za efektivno stvaranje i upravljanje online zajednicama.

RehabShop

Naziv projekta: The Gait Master

Mesto: Beograd

Industrija: Elektronika

Opis: Preduzeće RehabShop iz Beograda nudi rešenje u vidu uložaka za obuću sa naprednim senzorima za beskontaktno praćenje podataka, dizajnirani za primenu u rehabilitacionoj industriji.

ServerBytes

Naziv projekta: ServerBytes

Mesto: Niš

Industrija: Informaciono komunikacione tehnologije

Opis: Preduzeće ServerBytes iz Niša razvija softversku platformu za intuitivni, brži i efikasniji razvoj servera za igre.

DUALITY

Naziv projekta: DUALITY – PORTABLE HYBRID PIANO SYSTEM

Mesto: Beograd

Industrija: Informaciono komunikacione tehnologije

Opis: Preduzeće DUALITY iz Beograda razvija uređaj na bazi senzora za profesionalne pijaniste koji kombinuje funkcije analognih klavira i digitalnih sintisajzera.

Machine Can See

Naziv projekta: Fleet Safety Camera

Mesto: Novi Sad

Industrija: Informaciono komunikacione tehnologije

Opis: Preduzeće Machine Can See iz Novog Sada razvija uređaj koji kombinuje veštačku inteligenciju i tehnologiju mašinskog vida za poboljšanje bezbednosti vozila i putnika.

Smart Power

Naziv projekta: PowerPath

Mesto: Novi Sad

Industrija: Informaciono komunikacione tehnologije

Opis: Preduzeće Smart Power iz Novog Sada nudi softversko rešenje za dizajn i modeliranje dalekovoda koje omogućava brži rad i automatizaciju.

Foxy Voxel

Naziv projekta: Going Medieval

Mesto: Novi Sad

Industrija: Gejmifikacija

Opis: Preduzeće Foxy Voxel iz Novog Sada bavi se izradom video igre sa mehanikom složene izgradnje kolonije čiji je cilj podići, održavati i širiti srednjevekovnu koloniju sa brojnim izazovima.

DR.KNIGHT

Naziv projekta: Sustainable Color Catcher 2.0

Mesto: Beograd

Industrija: Zaštita životne sredine

Opis: Preduzeće DR.KNIGHT iz Beograda nudi rešenje u vidu gel kuglice za višestruku upotrebu koje apsorbuju boju tokom pranja veša, napravljene od obnovljivih resursa.

Truff truff

Naziv projekta: Pilot plant truffle

Mesto: Novi Sad

Industrija: Poljoprivreda i prehrambena industrija

Opis: Preduzeće Truff truff  iz Novog Sada razvija novu tehnologiju za proizvodnju i obradu tartufa sa povećanim kvalitetom i prinosom.

MEHANIK PATENT

Naziv projekta: Pipe Connecting Tool (Uređaj za spajanje/razdvajanje cevi)

Mesto: Beograd

Industrija: Mašinski inženjernig

Opis: Preduzeće MEHANIK PATENT iz Beograda razvija lak za korišćenje, ergonomičan i pristupačan uređaj za manipulaciju cevima napravljenim od keramike, PVC-a i fiberglasa.

Ruthenotope

Naziv projekta: Advancing Ruthenium Technology

Mesto: Beograd

Industrija: Prirodne nauke

Opis: Preduzeće Ruthenotope iz Beograda nudi rešenje u vidu optimizacije procesa proizvodnje rutenijumskog katalizatora koji se koristi za pravljenje lekova za razne bolesti.

SmartCat

Naziv projekta: Optimus Power

Mesto: Novi Sad

Industrija: Mašinski inženjernig

Opis: Preduzeće SmartCat iz Novog Sada nudi softversko rešenje za optimizaciju i kontrolu energetske potrošnje u zgradama i postrojenjima, zasnovano na veštačkoj inteligenciji.

HireApp

Naziv projekta: HireApp

Mesto: Beograd

Industrija: Informaciono komunikacione tehnologije

Opis: Predizuće HireApp iz Beograda razvija softversku uslugu namenjenu za povezivanje kompanija i radnika u hotelijerstvu.

RenwAI

Naziv projekta: RenwAI

Mesto: Beograd

Industrija: Informaciono komunikacione tehnologije

Opis: Preduzeće RenwAI iz Beograda razvija softver za analizu podataka i poslovnu inteligenciju namenjen opštinama i proizvođačima električne energije.

BACILLOMIX CO

Naziv projekta: Improvement of plant growth by using bacteria based bioproduct ” Biotic B”

Mesto: Novi Sad

Industrija: Poljoprivreda i prehrambena industrija

Opis: Preduzeće BACILLOMIX CO iz Novog Sada razvija novi bioproizvod zasnovan na bakterijama za poboljšanje rasta biljaka i obogaćivanje zemljišta.

Trickest

Naziv projekta: Trickest Hive

Mesto: Beograd

Industrija: Informaciono komunikacione tehnologije

Opis: Preduzeće Trickest iz Beograda razvija Cloud platformu za automatizovan proces skupljanja podataka i testiranje u cilju povećanja cyber bezbednosti.

Product Hive

Naziv projekta: Emitto | Real time, omni-channel newsletter

Mesto: Beograd

Industrija: Informaciono komunikacione tehnologije

Opis: Preduzeće Product Hive iz Beograda razvija sveobuhvatni kanal za dostavljanje digitalnog sadržaja putem najpopularnijih aplikacija za razmenu poruka u realnom vremenu.

Distill Games

Naziv projekta: Race Duels

Mesto: Beograd

Industrija: Informaciono komunikacione tehnologije

Opis: Preduzeće Distill Games iz Beograda bavi se izradom mobilne video igre za auto-trke koja koristi naprednu fiziku za vožnju.

BEM Team

Naziv projekta: BEMmydesign.com

Mesto: Beograd

Industrija: Informaciono komunikacione tehnologije

Opis: Preduzeće BEM Team iz Beograda bavi se izradom alata za upravljanje odnosima sa mušterijama kroz sistematično sakupljanje i obradu povratnih informacija.

BIO LAB SOL LTD Belgrade

Naziv projekta: Development of advanced automated distillation plant for aromatic spirits (DAADIS)

Mesto: Beograd

Industrija: Poljoprivreda i prehrambena industrija

Opis: Preduzeće BIO LAB SOL LTD Belgrade iz Beograda nudi rešenje u vidu postrojenja za automatsku destilaciju i proizvodnju alkohola sa izuzetnim karakteristikama i aromom.

VUMIA TECHNOLOGIES

Naziv projekta: VUMIA.IO

Mesto: Vršac

Industrija: Informaciono komunikacione tehnologije

Opis: Preduzeće VUMIA TECHNOLOGIES iz Beograda razvija softversko rešenje koje omogućuje efikasno upravljanje rezervnim delovima i post-prodajni servis za razne mašine.

PROGRAM SARADNJE NAUKE I PRIVREDE

Naziv projekta: 4051

Nosilac konzorcijuma: IntuiS

Glavni partner: Institut za Nuklearne Nauke Vinča

Partner: HeartPal

Mesto: Kikinda

Industrija: Biotehnologija i bioinžinjering

Opis: Mobilni EKG uređaj za rano, pouzdano i brzo detektovanje simptoma srčanog udara.

Naziv projekta: Novel oil pipeline leakage detection system

Nosilac konzorcijuma: Fasek Engineering and Production

Glavni partner: Elektrotehnički fakultet, Univerzitet u Beogradu

Mesto: Novi Sad

Industrija: Zaštita životne sredine

Opis: Ultrazvučni senzor i softver na bazi mašinskog učenja za detekciju curenja naftovoda.

Naziv projekta: Next-generation DNA-encoded libraries platform

Nosilac konzorcijuma: Totient

Glavni partner: Farmaceutski fakultet, Univarzitet u Beogradu

Mesto: Beograd

Industrija: Biotehnologija i bioinženjering

Opis: Platforma DNK-šifrovanih datoteka koja biotehnološkim kompanijama omogućava pristup uslugama za potrebe najnovijih otkrića u industriji lekova.

Naziv projekta: New generation of silicone and zinc-oxide surge arrester and insulators for low and medium voltage levels

Nosilac konzorcijuma: Plamen

Glavni partner: Fakultet tehničkih nauka, Univerzitet u Novom Sadu

Mesto: Inđija

Industrija: Elektrotehnika

Opis: Novi responsivni odvodnici prenapona i izolatori za niske i srednje napone.

Naziv projekta: SMART ECO system for automatic contactless washing of vehicles – SMART WASHING SYSTEMS

Nosilac konzorcijuma: NIKOM-AUTO

Glavni partner: Fakultet inženjerskih nauka, Univerzitet u Kragujevcu

Partner: NIKOR

Mesto: Kragujevac

Industrija: Mašinska industija

Opis: Ekološki automatizovani sistem za beskontaktno pranje vozila zasnovan na 4.0 industrijskoj tehnologiji.

Naziv projekta: SmartGIS for Point Cloud Object Detection

Nosilac konzorcijuma: Manufaktura

Glavni partner: Građevinski fakultet, Univerzitet u Novom Sadu

Mesto: Smederevo

Industrija: Informaciono komunikacione tehnologije

Opis: Napredni softver za automatizaciju GIS detekcije objekata uz pomoć veštačke inteligencije.

Naziv projekta: Natural Gluten Free Flour Mix

Nosilac konzorcijuma: Aleksandrija Fruška Gora

Glavni partner: Tehnološko-metalurški fakultet, Univerzitet u Beogradu

Mesto: Beograd

Industrija: Poljoprivreda i prehrambena industrija

Opis: Prirodna, ukusna, nutritivna, bezglutenska mešavina brašna za industriju zdrave hrane.

Naziv projekta: Scriptarnica

Nosilac konzorcijuma: MVP Workshop

Glavni partner: Matematički institut SANU

Partner: Tenderly

Mesto: Beograd

Industrija: Informaciono komunikacione tehnologije

Opis: Decentralizovana blockchain platforma za čitanje, pisanje, izdavanje, prodavanje i kupovanje e-knjiga.

Naziv projekta: StayAlert – A New Tool for Safe Work

Nosilac konzorcijuma: mBrainTrain

Glavni partner: Fakultet inženjerskih nauka, Univerzitet u Kragujevcu

Mesto: Beograd

Industrija: Prirodne nauke

Opis: Nosivi EEG sistem za sprečavanje nesreća i ljudskih grešaka na visokorizičnim radnim mestima.

Naziv projekta: BOULARDII ACHILLUS

Nosilac konzorcijuma: AbelaPharm

Glavni partner: Tehnološko-metalurški fakultet, Univerzitet u Beogradu

Mesto: Beograd

Industrija: Poljoprivreda i prehrambena industrija

Opis: Nova generacija probiotika zasnovanih na probiotičkom kvascu i ekstraktu hajdučke trave.

Naziv projekta: Increasing the value and assortment of industrial peppermint (Mentha piperita L.) products with the aim to penetrate new markets

Nosilac konzorcijuma: Euro Herbs

Glavni partner: Tehnološki fakultet, Univerzitet u Novom Sadu

Partner: Fakultet tehničkih nauka, Univerzitet u Novom Sadu

Mesto: Novi Sad

Industrija: Prehrambena industrija

Opis: Novi koncept za obradu pitome nane i sličnih biljaka u cilju dobijanja proizvoda sa dodatom vrednošću.

Naziv projekta: SOFIS – Solar Facility Insight System

Nosilac konzorcijuma: DECODE

Glavni partner: Elektrotehnički fakultet, Univerzitet u Beogradu

Partner: Institut tehničkih nauka SANU

Mesto: Beograd

Industrija: Energija i energetska efikasnost

Opis: Sistem za bežični nadzor solarnih instalacija i predviđanje proizvodnje u realnom vremenu.

Naziv projekta: Smart 3D EM Simulation Environment for IoT and 5G

Nosilac konzorcijuma: WIPL-D

Glavni partner: Elektrotehnički fakultet, Univerzitet u Beogradu

Mesto: Beograd

Industrija: Internet stvari

Opis: Intuitivan i pristupačan 3D simulator okruženja za razvoj i validaciju sistema zasnovanih na IoT/5G principima.

Izvor: Fond za inovacionu delatnost

Sunce, vetar i biomasa za čistu energiju

Photo: Unsplash (Jure Tufekčić)

Vojvodina ima izuzetne potencijale za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, a koliko će se ovi resursi iskoristiti i u kojoj meri će industrijski subjekti biti ekološki osvešćeni, najviše zavisi od države, odnosno zakonske regulative i njene dosledne primene, ističe mr Zoran Trpovski, sekretar Udruženja industrije Privredne komore Vojvodine

Kroz jedinstveni komorski sistem, Udruženje industrije Privredne komore Vojvodine okuplja industrijske subjekte koji posluju u AP Vojvodini. Trenutno imaju grupacije koje pokrivaju metalski kompleks, energetiku i građevinarstvo, a tu je i Savet za cirkularnu ekonomiju. Kroz ove oblike organizovanja, primenom propisane procedure Udruženje pokreće aktuelna pitanja koja se tiču ovih grana ili industrije u celini, a sve više se bavi i temom energetske efikasnosti. Sa mr Zoranom Trpovskim, sekretarom Udruženja industrije PKV, razgovaramo o tome koliko kompanije koje se bave industrijom prate svetske „zelene” trendove i standarde kad je u pitanju poslovanje. Budući da se u Vojvodini nalazi najviše postrojenja naftne industrije, a istovremeno i najveći potencijal obnovljivih izvora energije, zanima nas u kakvom odnosu stoje najveći ekološki rizici i prednosti u ovoj pokrajini.

Foto: Radivoj Hadžić

EP: Savremena industrija danas je nezamisliva bez čistih tehnologija, obnovljivih izvora, „zelenih” izuma i cirkularne ekonomije. Koliko se Udruženje industrije PKV bavi ovim temama i koliko su firme koje se bave industrijskom proizvodnjom u Vojvodini ekološki osvešćene?

Zoran Trpovski: Teško je dati globalnu ocenu, jer je scena veoma šarolika, posebno ako se ima u vidu da se svest o značaju industrije u celini nakon dužeg perioda ponovo kreirau smislu da je proizvodnja neophodna u cilju stvaranja nove vrednosti. Sigurno je da svaka kompanija pokušava da prati savremene trendove u svojoj oblasti i da ih implementira. Kada je reč o ekologiji, ključna je regulativa, a dosledna primena propisa može da nametne ekološku osvešćenost svim industrijskim subjektima. Mislim da je tu slična analogija sa građanima i njihovom ekološkom svešću, jer su i vlasnici ili odgovorna lica u kompanijama prvo građani, a zatim lica iz tih kompanija. Svest imaš ili neko mora da te „natera” da je stvoriš. U okviru novog koncepta rada Privredne komore Vojvodine, u Udruženju industrije, ali i u Komori u celini, prepoznat je značaj ovih pitanja i siguran sam da će ona u budućnosti biti još značajnija.

EP: Svojevremeno je ustanovljeno da su rafinerije i otpadne vode najveći zagađivači u Vojvodini. Da li se zna koje su danas crne ekološke tačke na industrijskoj mapi Vojvodine?

Zoran Trpovski: Sada je u AP Vojvodini preostala jedna rafinerija i u više navrata je istaknuto da su u modernizaciju i unapređenje tehnologije novi vlasnici uložili značajna sredstva, posebno za povećanje dubine prerade nafte. Znatna sredstva su direktno uložena u zaštitu okoline, a veća zastupljenost goriva sa nižim sadržajem sumpora dalje utiče na manje zagađenje. Ostaje pitanje naftnih bušotina, koje nose određeni ekološki rizik, i rafinerije u Novom Sadu, koja više ne radi, ali je, nažalost, kao i Pančevačka rafinerija, bila meta bombardovanja tokom agresije na našu zemlju. Tokom prethodnih godina u velikoj meri je pominjano zagađenje koje je tom prilikom nastalo i koje još uvek utiče na životnu sredinu. Otpadne vode su generalni problem čitave zemlje te Vojvodina nije izuzetak. Ovo je oblast u kojoj se naše zaostajanje u segmentu zaštite životne sredine možda najbolje uočava. Privredna komora Vojvodine se u celini uključuje u
ova pitanja preko Grupacije za energetiku i energetsko rudarstvo pri Udruženju industrije, kao i drugih oblika organizovanja, naročito kroz nedavno formiran Savet za cirkularnu ekonomiju.

EP: Krajem oktobra prošle godine PKV je održala Međunarodni forum o čistim energetskim tehnologijama. Koje su to konkretne aktivnosti i uspešni lokalni projekti koji pokazuju da Vojvodina ide u pravcu razvoja čistih tehnologija?

Zoran Trpovski:  Ovo je bio 13. Forum i Privredna komora Vojvodine je tradicionalni domaćin drugog dana ovog skupa, a glavna zasluga za tradiciju održavanja i aktuelne teme pripadaju gospodinu Tihomiru Simiću i njegovim saradnicima. Poslednji Forum je bio posvećen energetskoj digitalnoj perspektivi Srbije. Drugog dana bilo je mnogo primera iz realnog života, kao što su toplotne pumpe, solarna energija i drugi obnovljivi izvori energije, a posebna sesija je bila posvećena oblasti rashladne tehnike. Tradicionalno, nakon ovog skupa se zaključci i preporuke upućuju donosiocima odluka. Inače, kada se govori o samostalnim akcijama PKV-a, veoma smo ponosni na međunarodni skup održan 2018. godine u organizaciji Grupacije za energetiku i energetsko rudarstvo, koji je bio posvećen svim aspektima korišćenja biomase.

EP: Kakva je perspektiva industrije prerade fosilnih goriva u Vojvodini, a kakva obnovljivih izvora energije?

Zoran Trpovski: Kada je reč o fosilnim gorivima, odgovor na ovo pitanje zna kompanija koja vrši eksploataciju. U zavisnosti od tržišnih trendova u strukturi potrošnje, okolnostima u svetu i drugim elementima, biće realizovana buduća eksploatacija. Kada govorimo o obnovljivim izvorima energije, Vojvodina predstavlja deo naše države koji ima odlične uslove za razvoj proizvodnje energije iz vetra, sunca i biomase. U zavisnosti od politike države, u smislu realizacije obaveza definisanog učešća ovih izvora u bruto finalnoj potrošnji, kao i od inicijative privatnih investitora u ovoj oblasti, zavisi koliko ćemo čistije energije proizvoditi.

U fokusu:

EP: Jedna od tema kojim se PKV bavila prošle godine bila je i cirkularna ekonomija. Koliko se industrija Vojvodine okreće ovom globalnom trendu koji podrazumeva, pre svega, energetsku i sirovinsku efikasnost?

Zoran Trpovski: Kao što je već pomenuto, tokom prošle godine formirali smo Savet za cirkularnu ekonomiju sa željom da na nivou Pokrajine utičemo na određena pitanja u vezi sa zaštitom životne sredine i tranziciju sa linearne na cirkularnu ekonomiju. Posebnu pažnju posvetićemo odgovornom upravljanju otpadom, jer on nastaje i svakodnevno u našim domovima, ali i u svim sektorima i segmentima industrijske proizvodnje. Svakog dana smo svedoci da privredni subjekti realizuju projekte energetske efikasnosti, efikasnog korišćenja sirovine i druge, koji utiču na njihov finansijski položaj, a u isto vreme pozitivno utiču na okruženje. Mnogo je dobrih primera, možda bi trebalo istaći elektrane na biogas, čiji razvoj je izuzetno značajan, jer se osim proizvodnje energije dobija i visokokvalitetno organsko đubrivo.

Foto: Slobodan Ničić

EP: Koja sredstva ima na raspolaganju vojvođanska industrija za prelaz na čiste tehnologije i energetsku efikasnost?

Zoran Trpovski:  Prilično veliki broj institucija je uključen u finansiranje projekata energetske efikasnosti. Uslovi korišćenja ovih linija definisani su od strane tih institucija i to u znatnoj meri obezbeđuje namensko korišćenje. U isto vreme, različiti nivoi vlasti, od lokalne, pokrajinske do republičke, finansiraju pojedine segmente u vezi sa ovom oblašću. Na kraju, što je možda i najvažnije, sami industrijski subjekti realizuju investicije u ovoj oblasti sa ciljem smanjivanja troškova i bolje produktivnosti svog poslovanja.

EP: Koliko sarađujete sa privrednim komorama Mađarske, Rumunije i Hrvatske, kao najbližim susedima? Koliko možemo da primenimo njihova iskustva u ekološkom unapređenju industrije, budući da su sve tri zemlje članice EU?

Zoran Trpovski:  Trudimo se da iskoristimo svaku mogućnost da predstavimo pozitivna iskustva susednih zemalja u ovoj oblasti. To se nekad odvija preko kolega iz privrednih komora, npr. predstavništva Privredne komore Hrvatske u Beogradu, ali veoma često i preko ambasada, među kojim se posebno ističe Republika Slovačka. Neretko se javljajuprivredni subjekti iz brojnih zemalja koji se bave tim delatnostima i nude svoje usluge. Od pomenutih zemalja, imali smo nekoliko uspešnih skupova organizovanih zajedno sa kolegama iz Mađarske.

EP: Koje aktivnosti Privredna komora Vojvodine planira za tekuću godinu kako bi podstakla intenzivniji razvoj „zelene” industrije?

Zoran Trpovski: Nosioci aktivnosti na ovom planu trebalo bi da budu Grupacija za energetiku i energetsko rudarstvo i Savet za cirkularnu ekonomiju. Ova tela će organizovati odgovarajuće skupove i događaje sa ciljem razvoja ovog segmenta i upoznavanja širokog broja subjekata sa aktuelnim događajima. Bićemo uvek spremni da pomognemo realizaciju svih projekata iz ove oblasti povezivanjem sa institucijama koje donose odluke. Osim toga, veoma dobra saradnja sa državnim institucijama treba da dovede do zajedničkih akcija u organizovanju javnih rasprava, panela i okruglih stolova koji treba da povećaju percepciju javnosti i subjekata kada su teme iz ovih oblasti na dnevnom redu.

Intervju vodila: Nevena Đukić

Tekst je objavljen u novom broju Magazina Energetskog portala PRIRODNI RESURSI, mart-maj, 2020.