Home Blog Page 695

Moj topli… kontejneru

Photo: Avala Container Homes

Kontejneri su odavno prestali da služe samo kao prinudni privremeni smeštaj i započeli su svoj novi život – ekološki, pametan, funkcionalan i pristupačan. Baveći se restauracijom odbačenih praznih kontejnera, ugrađujući u njih smart sisteme, uz upotrebu isključivo ekoloških materijala, Goran Ergić je stvorio moderno, održivo i jednostavno rešenje za vikendicu, dom ili radni prostor za svačiji ukus i džep pod nazivom Avala Container Homes.

EP: Pametne zgrade i kuće su sve više u centru pažnje kada se govori o održivosti, tako da je arhitektura dobila „domaći zadatak“. Kako ste vi došli na ideju da pokrenete biznis čiju osnovu čini renoviranje transportnih kontejnera kako biste dosegli cijeve pametne gradnje?

Foto: Iz privatne arhive Gorana Ergića

Goran Ergić: Oduvek su me privlačili drugačiji vidovi arhitekture i gradnje. Sve je počelo jednog dana na mom imanju na moru. Shvatio sam da bi bilo dobro iskoristiti potencijal koji imamo na najefikasniji način. Znao sam da je izgradnja novih objekata poprilično skupa, a i da im je ugljenični otisak visok. S obzirom na to da sam veliki ljubitelj prirode i da dosta vremena provodim vozeći bicikl, želeo sam da izgradim objekat koji neće imati toliko veliki uticaj na prirodu, a neće biti problematičan za transport. Tako se i rodila ideja o kontejnerima koji su već odslužili svoj životni vek, a ja im ovim mogu udahnuti novi život. Vrlo brzo sam rešio da kupim prvi kontejner i da počnem sa restauracijom. Prvo renoviranje je potrajalo duže nego što sam očekivao, ali najviše zbog toga što to i dalje nije moje osnovno zanimanje.

Najvažnije je odabrati odgovarajući materijal kako bi uštede upotrebe resursa bile što veće, pa sam se između ostalog odlučio da u moje kontejnere ugrađujem Smart Home sisteme. S obzirom na to da se većina objekata na moru ili planini mahom koriste sezonski, ovaj vid tehnologije omogućava lakše kontrolisanje, ali i bezbednost samih objekata.

EP: Naročito je interesantan podatak da u svetu postoje milioni praznih kontejnera koji zauzimaju ogromnu površinu, a pritom se retko uopšte i koriste. Šta su prednosti ovih kontejnera u odnosu na druge načine gradnje?

Goran Ergić: Kontejneri koji su odslužili svoj transportni vek, umesto da završe u nekoj od topionica i samim tim proizvedu dodatnu emisiju ugljen-dioksida, ovim putem dobijaju novu namenu. U zavisnosti od toga kako su renovirani, mogu biti u potpunosti u skladu sa prirodom. Ne samo da možete nebrojano puta da ih premeštate, već možete da im menjate svrhu upotrebe. U svetu se ovi kontejneri koriste ne samo kao vikendice, već i kao stambeni i poslovni objekti. Osim toga, u poslednje vreme su vrlo popularni u ugostiteljskoj industriji zbog brze i jeftine gradnje, ali i veoma atraktivnog izgleda. Jedan standardni kontejner od 12 m dužine može da bude u potpunosti funkcionalan za svega petnaest dana.

Foto: Avala Container Homes

Kontejneri su napravljeni po standardnim merama, pa ih je moguće kombinovati u veće skupine po modularnom šablonu, što značajno pojednostavljuje gradnju i projektovanje. Napominjem da su kontejneri otporni na sve vremenske nepogode i veoma su bezbedni u slučaju zemljotresa. Sve veći broj ljudi u Americi se odlučuje za život u ovakvim objektima, upravo iz bezbednosnih razloga, jer su neverovatno izdržljivi i otporni na uragane i druge olujne vetrove.

Iako sam već komentarisao koliko su povoljni, ja bih možda ovo istakao kao najvažniju stavku, s obzirom na to da spadamo u zemlje u razvoju. Pa kada mogu i razvijene zemlje da ih koriste, zašto ne bismo i mi?

EP: S obzirom na to da živite i radite u inostranstvu, zašto ste se odlučili da baš u Srbiji razvijate posao? Da li imate u planu da konkurišete za dobijanje sredstava u našoj zemlji u okviru fondova za razvoj preduzetništva, inovacija i koncepta održivosti?

Goran Ergić: Tokom devedesetih smo se doselili u Srbiju, tako da sam celo detinjstvo proveo u Srbiji. Zadnjih 7 godina  živim i radim u inostranstvu, ali sam oduvek težio da se u nekom momentu vratim i započnem biznis u mojoj zemlji. Pored toga što me vuče i nostalgija, mislim da je Srbija prava zemlja za razvoj ovakvog biznisa. Kada su u pitanju fondovi za razvoj preduzetništva, nadam se da ću u jednom momentu konkurisati za podsticaje, ali trenutno nisam u mogućnosti pošto i dalje dosta vremena provodim u inostranstvu.

EP: Zbog čega je važna novina koju unosite svojim brendom, a odnosi se na čitavu jednu kategoriju – pametni stambeni kontejneri? Šta se sve pod tim epitetom podrazumeva kad je reč o ovim konstrukcijama?

Goran Ergić: Smatram da je ovakav vid gradnje još uvek nešto novo i moja vizija je da razvijam i donesem tu novinu u ovaj deo Evrope. Pored toga što su pokretljivi, u ove objekte ugrađujemo smart sisteme. Smart sistem omogućava da imate kontrolu nad celim objektom iako niste fizički prisutni. Na primer, možete uključiti/isključiti grejanje, spuštati/ podizati roletne, uključiti/isključiti svetla, itd. Do sada su smart sistemi bili luksuz, a moja želja je da postanu dostupni svima.

Foto: Avala Container Homes

EP: Da li vidite prostor za širenje ovog koncepta u Srbiji? Kako biste opisali lokalnog kupca ovog modularnog doma ili poslovnog objekta?

Goran Ergić: Iako sam možda u početku imao drugačije mišljenje, ljudi u Srbiji su ipak spremni za ovakve inovacije. Zaostajemo možda za Zapadom u potražnji, kad uzmem u obzir da mi najveći broj zahteva dolazi upravo odatle, ali ipak moram priznati da mi se u poslednjih nekoliko meseci javilo dosta naših ljudi raspitujući se za prednosti ovakvih stambenih i poslovnih jedinica. Pre svega, to su uglavnom ljudi koji su ekološki osvešćeni i koji prate trendove moderne gradnje. Ovi ljudi shvataju brzinu života u kom danas živimo, kao i promene koje nastupaju. Zaista je neverovatno koliko smo u poslednjih godinu dana mogli da osetimo jačinu klimatskih promena. Moramo više da čuvamo prirodu i štedimo resurse, a ovaj koncept se savršeno uklapa u to.

EP: U koje namene vaši klijenti koriste stambene kontejnere? Da li kao privremeni smeštaj, radni prostor, vikendicu ili dom?

Goran Ergić: Kako sam ja na samom početku razvoja ovog biznisa, za sada je najveća potražnja bila za vikendicama i stambenim jedinicama sačinjenim od više kontejnera. Mislim da će se i namena menjati kako i biznis bude rastao, ali i rađanjem novih ideja i vizija samih kupaca.

EP: Kada je reč o nekretninama, šta mislite da je posebno važno danas ljudima? Zbog čega je sve veći broj ljudi zainteresovan za „brzu” izgradnju, za montažne kuće i stambene kontejnere? Da li je reč samo o pristupačnoj ceni?

Goran Ergić Ima nekoliko razloga zbog kojih se sve veći broj ljudi odlučuje za kontejnere. Pored modernog dizajna, cena je jedan od ključnih faktora. Brzina izgradnje je neuporediva u odnosu na konvencionalnu gradnju. Kvalitet koji korisnik dobije kupovinom ovog tipa kuća je poprilično bolji od drugih montažnih objekata. Sa aspekta zaštite životne sredine nameću se dva razloga: pre svega, ne seku se šume kao za gradnju montažnih kuća, a drugi razlog je da staroj i istrošenoj stvari dajemo novu namenu i time doprinosimo očuvanju životne sredine.

EP: Kakve materijale koristite pri renoviranju kontejnera i koliko vam je vremena potrebno za renoviranje?

Goran Ergić: Uvek koristim materijale visokog kvaliteta kako bih dobio najbolji mogući kvalitet i izdržljivost. Svi materijali koje koristim moraju da imaju eko oznaku, jer je to nešto zbog čega sam se i odlučio da ulažem u ovaj biznis, a osim toga, u Evropskoj uniji je to i standard koji morate da ispoštujete. Energetsku efikasnost postižem koristeći troslojna stakla i izolaciju od poliuretanske pene koja je trenutno najbolja na tržištu, sa kojom postižem zvučnu i toplotnu izolaciju oznake A++.

Foto: Avala Container Homes

EP: Da li postoji mogućnost iznajmljivanja vaših kontejnera?

Goran Ergić: Za sada ne postoji mogućnost iznajmljivanja, ali se nadam da će u nekoj bližoj perspektivi i to biti jedna od opcija koju ću ponuditi klijentima.

EP: Šta predstavlja najveći izazov u vašem poslu?

Goran Ergić: Iako smatram da će se uvek pojavljivati novi izazovi, za sada mislim da je to bilo istraživanje koje sam morao da odradim pre nego što sam se upustio u ovu avanturu, kako bih imao ekološki prihvatljiv proizvod izuzetnog kvaliteta. Verujem da će biti i raznih drugih izazova, poput isporuke proizvoda u određenom vremenskom periodu, kao i nekih koje još nisam otkrio.

EP: Otkud naziv Avala Container Homes? Da li je u pitanju asocijacija koja se vezuje za Beograd?

Goran Ergić: Beograd je moj grad koji volim i kome se rado vraćam i zato sam želeo da ime bude vezano za njega. Avala je jedno od najlepših prirodnih okruženja u Beogradu, a ujedno i planina na kojoj bih voleo da postavim nekoliko kontejnera koji bi činili pravu malu ekološko-turističku oazu. Za mene, planine predstavljaju najbolje mesto za odmor i pronalazak unutrašnjeg mira.

Intervju vodila: Jelena Cvetić

Intervju je objavljen u novom broju Magazina Energetskog portala PRIRODNI RESURSI, mart-maj, 2020.

Pitanje upotrebe brane na Plavom Nilu ipak će biti rešeno sporazumom tri zemlje

Photo-illustration: Unsplash (Mo Gabrail)

Etiopija, Egipat i Sudan su postigli visok stepen saglasnosti koji utire put sporazumu o korišćenju velike brane na reci Plavi Nil, do sada izvoru oštrih regionalnih tenzija, objavio je etiopski premijer Abij Ahmed.

Foto: Wikipedia/Rosemania

Satelitski snimci pokazuju da je voda u novom veštačkom jezeru iza gotovo dovršene brane GERD (Grand Ethiopian Renaissance Dam) koja košta 4,3 milijarde evra, na najvišem nivou u poslednje četiri godine.

Etiopija je navela da povećanje nivoa vode potiče od obilnih kiša, a u novoj izjavi stoji da je “postalo očigledno da je u prethodne dve nedelje, u sezoni kiša, dostignuto punjenje brane u prvoj godini” i da je “brana u izgradnji već preplavljena”.

Ranije je Etiopija saopštila da će u julu početi da puni jezero iza najveće brane u Africi i bez dogovora, pošto kišna sezona ionako dovodi do izlivanja Plavog Nila.

Međutim, sada se navodi da su lideri tri zemlje postigli dogovor da nastave “tehničke razgovore o punjenju (jezera)” i put ka “sveobuhvatnom sporazumu”.

Detalji današnjih pregovora nisu objavljeni, niti o čemu su tačno postigli dogovor.

Posrednik u pregovorima bio je prvi čovek Afričke unije, predsednik Južne Afrike Siril Ramafosa.

Etiopija navodi da ogromna brana predstavlja poslednju priliku za izlazak miliona njenih građana iz siromaštva i dodaje da bi zahvaljujući njoj mogla da postane veliki izvoznik struje.

S druge strane, Egipat, koji snabdeva svojih 100 miliona stanovnika vodom iz Nila, navodi da zato brana koja zadržava dotok, predstavlja “egzistencijalnu pretnju”.

Pregovarači navode da ostaju dva ključna pitanja – koliko vode će Etiopija puštati nizvodno, ka Egiptu, u slučaju višegodišnje suše i kako će države rešavati eventualne buduće sporove.

Izvor: Zelena Srbija

Potpisan ugovor za izradu projektno-tehničke dokumentacije za beogradski metro

Foto-ilustracija: Pixabay

Potpredsednica Vlade Republike Srbije i ministarka građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Zorana Mihajlović prisustvovala je juče, 21. jula, potpisivanju ugovora za izradu projektno-tehničke dokumentacije za projekat izgradnje metroa između Grada Beograda, JKP „Beogradski metro“ i kompanije „Ežis“.

Foto-ilustracija: Pixabay

Mihajlović je tom prilikom istakla da ovim komercijalnim ugovorom realizujemo donaciju Vlade Francuske i započinjemo najveću infrastrukturnu investiciju u ovom delu Evrope, vrednu šest milijardi evra.

Ona je najavila da će studija izvodljivosti biti gotova za godinu i po dana, kada će započeti izgradnja metroa dugog 60 kilometara, sa 60 stanica.

Prema njenim rečima, beogradski metro je jedan od najzahtevnijih projekata kojem pristupamo i ne bi bio moguć da nema dobrih odnosa između Srbije i Francuske.

Ovaj projekat, kako je podvukla, zahteva najbolje kompanije i stabilnu vladu koja će ga realizovati. U pitanju je investicija značajna za dalji razvoj naše zemlje, jer kriza će proći, a ekonomija i investicije moraju da idu napred.

Zamenik gradonačenika Beograda Goran Vesić istakao je da će krajem sledeće godine započeti izgradnja beogradskog metroa, zahvaljujući zajedničkoj saradnji sa predsednikom Republike i Vladom Srbije.

Foto-ilustracija: Pixabay

Ambasador Francuske u Srbiji Žan-Luj Falkoni ukazao je na to da je beogradski metro primer dobre saradnje i snažnih odnosa dveju država, poručivši da će Vlada Francuske nastaviti da pruža finansijsku, tehničku i političku podršku Srbiji.

“Ovo je za Francusku jedan od najvećih i najvažnijih projekata koje ćemo sprovesti nakon posete predsednika Makrona Srbiji. Zajedno, francuski i srpski eksperti činiće tim koji će realizovati ovu investiciju, uz ogromnu podršku Vlade Srbije i Grada Beograda”, objasnio je ambasador.

Generalni direktor „Ežisa“ Olivije Bovar rekao je da je ova kompanija snažno posvećena uspešnoj realizaciji projekta.

“Uveravam vas da ćemo dati sve od sebe da se on uspešno sprovede, na dobrobit građana Beograda i Srbije. Hvala Vladi Srbije na pomoći i podršci”, zaključio je Bovar.

Izvor: Vlada Republike Srbije

Pokrenuta zaštita prirodnog područja “Poloj” na Dunavu

Foto-ilustracija: Unsplash (Markus Spiske)
Foto-ilustracija: Unsplash (Markus Spiske)

Početkom ove nedelje, Ministarstvo zaštite životne sredine pokrenulo je postupak zaštite prirodnog područja smeštenog na severu Srema, duž desne obale Dunava, kao Parka prirode “Poloj”.

Područje izloženo slobodnom plaveljnu obuhvata Susečki i Beočinski poloj, koji zauzimaju površinu veću od 2.000 hektara.

Teritorijalno, ovo područje pripada opštinama Petrovaradin, Bačka Palanka i Beočin.

Park prirode “Poloj” treba da dobije drugu kategoriju zaštite.

Reč je o retko očuvanom ritskom predelu, kao ostatku nekada rasprostranjenog kompleksa vodenih i vlažnih staništa ritskih šuma.

Jelena Cvetić

Prema naučnim predviđanjima, polarni medvedi mogu izumreti do 2100.

Foto-ilustracija: Unsplash (Hans-Jurgen Mager)
Foto-ilustracija: Unsplash (Eva Blue)

Stručnjaci smatraju da je sudbina polarnih medveda pod znakom pitanja zbog klimatskih promena i da postoji mogućnost da će do kraja veka ova divna vrsta izumreti.

Iako i mnoge druge vrste pokušavaju da se prilagode topljenju leda na Arktiku, te su primorane da lutaju na obali, tražeći hranu za sebe i svoje mladunce, medvedi su posebno ugroženi.

Polarni medvedi veoma teško podnose klimatsku krizu. Ključni faktor njihove ugroženosti jeste globalno zagrevanje, koje njihov opstanak čini veoma ranjivim.

Ukoliko u našoj borbi protiv klimatskih promena ne uspemo da napravimo značajniji progres, svi su izgledi da će otpanje leda u budućnosti dodatno smanjiti populaciju polarnih medveda.

Foto-ilustracija: Unsplash (Waldemar Brandt)

Istraživači su u novoj studiji objavljenoj u časopisu “Nature Climate Change” predstavili i vremensku traku, izračunavajući granice njihove izdržljivosti. Predviđaju da će se prva velika opasnost odnositi na opstanak mladunaca, jer ženke neće imati dovoljno telesne masti kako bi proizvele mleko. Ovakav scenario očekuje se na Arktiku, iako ne u isto vreme u svim delovima, a pretpostavlja se da se u nekim oblastima njihovih staništa već nalaze pred pretnjom.

Pretpostavka je da se, ukoliko se drastično ne smanje emisije gasova sa efektom staklene bašte, očekuje da će se populacija polarnih medveda ugasiti do 2100. godine.

Jelena Cvetić

 

Greta Tunberg raspoređuje nagradu od milion evra ekološkim udruženjima

Foto-ilustracija: Unsplash (Markus Spiske)

Mlada švedska aktivistkinja za klimu Greta Tunberg rekla je da će podeliti udruženjima za odbranu životne okoline portugalsku nagradu Gulbenkian od milion evra koja joj je dodeljena.

“To je više novca nego što mogu čak da počnem da zamišljam, ali sav novac od te nagrade preko moje fondacije biće raspodeljen raznim organizacijama i projektima koji pomažu ljudima u borbi protiv klimatske i ekološke krize, posebno na jugu planete”, rekla je sinoć 17-ogodišnja aktivistkinja u videu objavljenom preko Tviter naloga.

Foto-ilustracija: Unsplash (Lucian Dachman)

Za početak 100.000 evra će biti dato kompaniji SOS Amazonija brazilskog ogranka “Petak za budućnost” radi odgovora na KOVID-19 u toj velikoj teritoriji.

Isti iznos će biti dodeljen “Fondaciji Stop Ekocid”, čiji cilj je da se uvede zločin “ekocid” u međunarodno pravosuđe, rekla je Tunberg.

Iznos od milion evra, što je više od sume date dobitniku Nobelove nagrade, najveći je koji je Tunberg do sada dobila. Ona je poznata po tome što je od 2018. godine učinila popularnim pokret štrajkova i demonstracija mladih za klimu.

Nagrada Gulbenkian za čovečanstvo, koja se dodeljuje svake godine, najnovija je nagrada sa najvećom nagradnom sumom portugalske fondacije Kalust Gulbenkian.

Cilj je da se oda priznanje osobama, grupama ili organizacijama širom sveta čiji se doprinosi ublažavanju klimatskih promena i njihovom prilagođavanju ističu inovacijom i uticajem, navodi se u saopštenju fondacije.

Žirijem, koji uključuje nekoliko naučnika i poznatih klimatskih stručnjaka, predsedava bivši portugalski predsednik Žorže Sampajo. Izabrali su Gretu Tunberg među 10 finalista određenih od 136 nominovanih.

Mlada Šveđanka već je 2019. godine dobila nagradu “Rajt lajvlihud” (RightLivelihoodAwards), koja se smatra alternativnom Nobelovom nagradom, uz koju ide novčani deo od 100.000 evra. Ona je u februaru objavila osnivanje svoje fondacije za raspodelu tih sredstava.

Izvor: Zelena Srbija

Podneti zahtevi za energetske dozvole za nove fotonaponske elektrane u BiH

Foto-ilustracija: Unsplash (Sungrow Emea)

Na osnovu člana 78. i člana 79. stav (3) Zakona o električnoj energiji u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“, br. 66/13, 94/15 i 54/19) i člana. 20. Uredbe o postupku, kriterijima, formi i sadržaju zahtjeva za izdavanje energetske dozvole za izgradnju novih i rekonstrukciju postojećih proizvodnih postrojenja („Službene novine Federacije BiH“, broj 27/14 – u daljem tekstu: Uredba), Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije (u daljem tekstu: Ministarstvo), sprovodeći pravne norme iz gore navedenog člana, obaveštava javnost i zainteresovane strane da uvid u zahtev mogu obaviti u Ministarstvu, a komentare i primedbe na zahtev mogu dostaviti u pisanoj formi do 2. avgusta 2020. godine.

Komentari i primedbe mogu se slati na:

e-mail adresu: sektor.energije@fmeri.gov.ba
Telefax: 036 580 015
Poštom na adresu: Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije
Alekse Šantića bb,
88 000 Mostar

Foto-ilustracija: Pixabay

Privredno društvo “HERCEG-GALA” Široki Brijeg podnelo je zahteve za izdavanje Energetskih dozvola za izgradnju fotonaponskih elektrana “HERCEG GALA 1”, “HERCEG GALA 2”, “HERCEG GALA 3”, “HERCEG GALA 4”, “HERCEG GALA 5”, “HERCEG GALA 6” i “HERCEG GALA 7” instalirane nazivne snage od po 150 kW i predviđene godišnje proizvodnje električne energije od po 295,51 MWh. Podnosilac zahteva je priložio potrebne dokumente, u skladu sa članom 16. stav (4) i (5) i članom 19. Uredbe. U skladu sa propisanom procedurom Ministarstvo je pregledalo navedene zahteve i utvrdilo da su isti potpuni sa danom 7. maj 2020. godine.

Privredno društvo “REGIUS” Čapljina podnelo je zaheve za izdavanje Energetskih dozvola za izgradnju fotonaponskih elektrana “MIRO 1”, “ILIJA 1”, “ANDREJ 1” i “ANDREJ 2” instalirane nazivne snage od po 22,5 kW i predviđene godišnje proizvodnje električne energije od po 35 MWh. Podnosilac zahteva je priložio potrebne dokumente, u skladu sa članom 16. stav (4) i (5) i članom 19. Uredbe. U skladu sa propisanom procedurom Ministarstvo je pregledalo navedene zahteve i utvrdilo da su isti potpuni sa danom 12. maja 2020. godine.

Privredno društvo “SOLAR GOLD” Bihać podnelo je zahteve za izdavanje Energetskih dozvola za izgradnju fotonaponskih elektrana “SOLAR GOLD A”, “SOLAR GOLD B”, “SOLAR GOLD C” i “SOLAR GOLD D” instalirane nazivne snage od po 23 kW i predviđene godišnje proizvodnje električne energije od po 25 MWh. Podnosilac zahteva je priložio potrebne dokumente, u skladu sa članom 16. stav (4) i (5) i članom 19. Uredbe. U skladu sa propisanom procedurom Ministarstvo je pregledalo navedene zahtjeve i utvrdilo da je su isti potpuni sa danom 14. maja 2020. godine.

Privredno društvo D.D. “VISPAK” Visoko podnelo je zahtev za izdavanje Energetske dozvole za izgradnju fotonaponske elektrane “Vispak 2” instalirane nazivne snage 22,5 kW i predviđene godišnje proizvodnje električne energije 35 MWh. Podnosilac zahteva je priložio potrebne dokumente, u skladu sa članom 16. stav (4) i (5) i članom 19. Uredbe. U skladu sa propisanom procedurom Ministarstvo je pregledalo navedeni zahtev i utvrdilo da je isti potpun sa danom 19. maj 2020. godine.

Proizvodnja električne energije “ELOS”, vl. Saračević Osmo, Tešanj podneo je zahteve za izdavanje Energetskih dozvola za izgradnju fotonaponskih elektrana “ELOS 1”, “ELOS 2”, “ELOS 3” i “ELOS 4” instalirane nazivne snage od po 23 kW i predviđene godišnje proizvodnje električne energije od po 39 MWh. Podnosilac zahteva je priložio potrebne dokumente, u skladu sa članom 16. stav (4) i (5) i članom 19. Uredbe. U skladu sa propisanom procedurom Ministarstvo je pregledalo navedene zahteve i utvrdilo da su isti potpuni sa danom 22. maj 2020. godine.

“Proizvodnja električne energije” vl. Ahmić Sead, Tešanj podneo je zahtev za izdavanje Energetske dozvole za izgradnju fotonaponske elektrane “BAŠČA 11-23” instalirane nazivne snage 23 kW i predviđene godišnje proizvodnje električne energije 36 MWh. Podnosilac zahteva je priložio potrebne dokumente, u skladu sa članom 16. stav (4) i (5) i članom 19. Uredbe. U skladu sa propisanom procedurom Ministarstvo je pregledalo navedeni zahtev i utvrdilo da je isti potpun sa danom 26.maj 2020. godine.

Foto-ilustracija: Pixabay

Privredno društvo “CONCORDIA” Tomislavgrad podnelo je zahtev za izdavanje Energetske dozvole za izgradnju fotonaponske elektrane “Baljci” instalirane nazivne snage 149,94 kW i predviđene godišnje proizvodnje električne energije 180 MWh. Podnosilac zahteva je priložio potrebne dokumente, u skladu sa članom 16. stav (4) i (5) i članom 19. Uredbe. U skladu sa propisanom procedurom Ministarstvo je pregledalo navedeni zahtev i utvrdilo da je isti potpun sa danom 5. jun 2020. godine.

Privredno društvo FEAL ŠIROKI BRIJEG podnelo je zahteve za izdavanje Energetskih dozvola za izgradnju fotonaponskih elektrana “FEAL 1”, instalirane nazivne snage 400 kW i predviđene godišnje proizvodnje električne energije 729,918 MWh, te “FEAL 2”, instalirane nazivne snage 999 kW i predviđene godišnje proizvodnje električne energije 1798,99 MWh. Podnosilac zahteva je priložio potrebne dokumente, u skladu sa članom 16. stav (4) i (5) i članom 19. Uredbe. U skladu sa propisanom procedurom Ministarstvo je pregledalo navedene zahteve i utvrdilo da su isti potpuni sa danom 15. maj 2020. godine.

Obrt “NORA-NEA” vl. Goran Ćatić podneo je zahtev za izdavanje Energetske dozvole za izgradnju fotonaponske elektrane “NORA-NEA” instalirane nazivne snage 12,5 kW i predviđene godišnje proizvodnje električne energije 16,8 MWh. Podnosilac zahteva je priložio potrebne dokumente, u skladu sa članom 16. stav (4) i (5) i članom 19. Uredbe. U skladu sa propisanom procedurom Ministarstvo je pregledalo navedeni zahtev i utvrdilo da je isti potpun sa danom 19. jun 2020. godine.

Obrt, Fotonaponska elektrana LLF-o, vl. Višnja Bošnjak, Mostar podneo je zahtev za izdavanje Energetske dozvole za izgradnju fotonaponske elektrane “LLF-o” instalisane nazivne snage 12,5 kW i predviđene godišnje proizvodnje električne energije 19,133 MWh. Podnosilac zahteva je priložio potrebne dokumente, u skladu sa članom 16. stav (4) i (5) i članom 19. Uredbe. U skladu sa propisanom procedurom Ministarstvo je pregledalo navedeni zahtev i utvrdilo da je isti potpun sa danom 19. jun 2020. godine.

Privredno društvo MIV Grude, podnelo je zahteve za produženje Energetskih dozvola, broj: ED-472/19, ED-473/19 i ED-474/19 sa rokom važenja do 26. jul 2020. godine, kako je propisano članom 28. Uredbe, za izgradnju solarnih fotonaponskih elektrana FNE “MIV 1”, FNE “MIV 2”, instalirane snage od po 150 kW i predviđene godišnje proizvodnje od po 296 MWh i FNE “MIV 3”, instalirane nazivne snage 22,5 kW i predviđene godišnje proizvodnje 41,52 MWh. Podnosilac zahteva je priložio potrebne dokumente, u skladu sa članom 31. Uredbe. U skladu sa propisanom procedurom Ministarstvo je pregledalo navedene zahteve i utvrdilo da su isti sa danom 30. april 2020. godine kompletirani.

Privredno društvo POLARITET Mostar, podnelo je zahteve za produženje Energetskih dozvola, broj: ED-414/19 i ED-415/19 sa rokom važenja do 3. maj 2020. godine, kako je propisano članom 28. Uredbe, za izgradnju solarnih fotonaponskih elektrana FNE “Radeljiđ 1” i FNE “Radeljiđ 2”, instalirane nazivne snage od po 22,5 kW i predviđene godišnje proizvodnje od po 29 MWh Podnosilac zahteva je priložio potrebne dokumente, u skladu sa članom 31. Uredbe. U skladu sa propisanom procedurom Ministarstvo je pregledalo navedene zahteve i utvrdilo da su isti sa danom 13. maja 2020. godine kompletirani.

Više informacija o podnesenim zahtevima zainteresovana lica mogu dobiti u prostorijama Ministarstva.

Obaveštenje se objavljuje na internet stranici Ministarstva i jednom dnevnom listu.

Izvor: Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije BiH

Beogradu je potrebno pet fabrika za preradu otpadnih voda

Foto-ilustracija: Pixabay

Zamenik gradonačelnika Beograda Goran Vesić rekao je gostujući na televiziji Hepi da je nepostojanje sistema za prečišćavanje otpadnih voda glavni razlog zbog kojeg su se tokom prethodnih dana u Beogradu osećali neprijatni mirisi. Vesić je najavio i skori početak izgradnje fabrike za preradu otpadnih voda u Velikom Selu, koja će „pokriti” teritoriju na kojoj živi milion i po ljudi, čime će emisija otpadnih voda u Dunav i Savu biti smanjena za 80 odsto.

Vesić je napomenuo da neprijatne mirise donekle uzrokuje i stajsko đubrivo sa njiva oko Beograda, ali i istakao da su kanalizacija i nepostojanje fabrika za preradu otpadnih voda primarni problemi na čijem se rešenju radi.

Foto-ilustracija: Pixabay

“Verovali ili ne, u Beogradu postoji tačno 100 direktnih izliva kanalizacije u Savu i Dunav i godišnje se u naše reke izlije fekalija ekvivalentnih zapremini 60.000 olimpijskih bazena. Ne postoji grad veličine Beograda u Evropi koji na taj način uništava svoje reke. Leti, kada se vodostaji spuste, kanalizacija se ne izlije direktno u reku i zbog toga se osećaju neprijatni mirisi. Rešavanje problema otpadnih voda je višedecenijski posao. Kada sam 2014. godine stupio na dužnost u Gradu Beogradu, nisam zatekao nijedan projekat ili plan koji se bavi rešenjem ovog problema. Niko se time nije bavio, osim što je, ruku na srce, bilo određeno Veliko Selo kao lokacija na kojoj će se nalaziti fabrika za preradu otpadnih voda. Prošle godine, Vlada Srbije je potpisala ugovor na osnovu sporazuma koji su potpisali predsednici Srbije i Kine, pa sada počinjemo izgradnju prve fabrike za preradu otpadnih voda u Beogradu”, rekao je Vesić.

On je precizirao da je vrednost tog projekta samo u prvoj fazi 285 miliona evra, dok će druga koštati između 400 i 500 miliona evra.

“Kada fabrika bude gotova, 80 odsto direktnih izliva kanalizacije u reke biće ukinuto, što znači da ćemo zagađenje umanjiti za 80 odsto. U Beogradu je potrebno da se izgradi ukupno pet fabrika za preradu otpadnih voda, a sledeća fabrika, za koju je projekat već gotov, jeste fabrika za preradu otpadnih voda u Batajnici čija će izgradnja početi kada krene posao u Velikom Selu. Trenutno sa Evropskom investicionom bankom pregovaramo o projektovanju fabrike u Ostružnici, a potom slede Obrenovac i Grocka. Samo fabrika za preradu otpadnih voda u Velikom Selu „pokriva” prostor na kojem u Beogradu živi oko milion i po ljudi. Ukupna vrednost svih pet fabrika za preradu otpadnih voda koje su potrebne Beogradu iznosi oko milijardu evra. Sve će naravno biti rađeno uz pomoć Vlade RS, koja je obezbedila novac za prvu fazu radova u Velikom Selu, što znači da tih 285 miliona evra nije novac koji dolazi iz budžeta Grada Beorgada. To je jedini način da Beograd otkloni ovaj problem. Stalno govorimo o činjenici da trećina Beograda nema kanalizaciju, ali je veliki problem što i preostale dve trećine svu kanalizaciju ispuštaju u reke. Sadašnja situacija je zločin koji činimo prema prirodi”, naglasio je zamenik gradonačelnika.

Prema njegovim rečima, još od 2015. godine su počele pripreme i izrada planova, za šta je bilo potrebno četiri do pet godina.

“Posle toga, trebalo je obezbediti novac, a do 2014. ili 2015. godine jednostavno se niko time nije bavio. Ako nije bilo novca za realizaciju, bar su projekti mogli da budu urađeni, jer to ne košta toliko puno da Grad ne može da obezbedi finansiranje projekta. Aktuelna gradska vlast će završiti sve projekte za fabrike za preradu otpadnih voda, a izgradićemo i svu nedostajuću kanalizaciju u Beogradu. Prva faza izgradnje fabrike u Velikom Selu trajaće dve i po godine, druga još dve, ali će fabrika već posle prve faze početi sa preradom otpadnih voda. To neće biti hemijska i potpuna prerada, već fizička. Ipak, već posle kraja prve faze i početka nekompletnog procesa prečišćavanja imaćemo mnogo bolju situaciju, što znači da će otpadne vode mnogo manje zagađivate reke u koje se budu ispuštale”, rekao je Vesić.

On je podsetio da je u toku izgradnja kanalizacije na levoj obali Dunava i dodao da je vrednost tog projekta 53 miliona evra.

“Deo te kanalizacione mreže je i postrojenje za preradu otpadnih voda koje će svu kanalizaciju sa leve obale Dunava prerađivati i prerađenu je ispuštati u Dunav. Trenutno radimo dva manja postrojenja za preradu otpadnih voda – jedno je u mladenovačkom naselju Međulužje, a drugo u Belom potoku. Kada budu urađena postrojenja i kanalizaciona mreža, ta naselja će imati kompletno rešeno pitanje odvoda i prečišćavanja kanalizacije, odnosno otpadnih voda. Na isti način ćemo rešavati ovaj problem i na drugim lokacijama u Beogradu. Tu se više isplati malo postrojenje nego priključak na veliku mrežu, koji podrazumeva „razvlačenje” kanalizacione mreže desetinama kilometara kako bi bila spojena sa „glavnim tokom”. Dakle, kanalizacija i nepostojanje sistema za prečišćavanje otpadnih voda su najveći razlog zbog kojeg su se osećali neprijatni mirisi, ali sistemski ćemo rešiti taj problem i ujedno prekinuti da činimo zločin prema prirodi”, poručio je Vesić.

Izvor: Grad Beograd

Šta sve (ne) znamo o nacionalnim parkovima u Srbiji?

Foto: Wikipedia/Dragoslav Ilić
Foto: Wikipedia/Vanilica

U Srbiji postoji pet nacionalnih parkova: Fruška gora, Đerdap, Kopaonik, Tara i Šar-planina.

Da li je sad vreme da se posete nacionalni parkovi Srbije, gostujući u Jutarnjem programu RTS-a objasnila je Biljana Krsteski iz Zavoda za zaštitu prirode.

„Većina populacije u našoj zemlji zna za prirodna bogatstva Srbije, koja su jako velika počevši od geomorfologije, geologije, klimatskih prilika i biološke raznovrsnosti na svim stranama sveta. U Srbiji postoji 470 zaštićena područja, među njima su i nacionalni parkovi“, istakla je Biljana Krsteski.

Zašto su to zaštićene zone i šta je to što ne znamo o ovim područjima?

„Razlika je u veličini parkova, postoji trostepeni režim zaštite. Nacionalnim parkovima upravlja preduzeće i svaki park ima svoje službe i informativne centre. Postoji veliki broj izletišta, koja su uređena i u kojima posetioci treba da poštuju pravila”, rekla je Biljana Krsteski.

Nekada je Fruška gora bila ostrvo u Panonskom moru, sada je planina duga 73 kilometra i najveći deo njene površine je šuma. Ako uporedimo Frušku goru i Nacionalni park „Tara”, treba istaći da je mrki medved zaštitni znak Tare.

„Geopark ‘Đerdap’ je na listi 15 geoparkova liste Uneska. On obuhvata celokupni prostor nacionalnog parka Đerdap. Kopaonik, snežna planina sa visinom od preko 2.000 metara, gde je deo parka skijaški centar. Šar-planina ima više od 30 vrhova koji su visoki preko 2.000 metara. Tu su ‘Gorske oči’, populacija risa i neobične zaštićene biljke“, zaključila je Biljana Krsteski iz Zavoda za zaštitu prirode.

Izvor: RTS

Kompanija “Vodafon” će u Evropi poslovati koristeći isključivo obnovljive izvore energije

Foto-ilustracija: Unsplash (Matthew Buchanan)
Foto-ilustracija: Unsplash (Matthew Buchanan)

Korisnici mreže “Vodafon” iz Nemačke, Ujedinjenog Kraljevstva, Irske, Italije, Španije, Portugala, Grčke, Rumunije, Albanije, Češke i Mađarske uskoro će “surfovati” internetom crpeći samo obnovljive izvore energije (OIE).

Uprkos tome što je logo kompanije “Vodafon” crvene boje, energetski miks ovog operatera mobilne telefonije bi na evropskom kontinentu do jula 2021. godine trebalo da bude zelen.

U planu je da četiri petine čiste energije bude obezbeđeno direktno iz elektromreže putem ugovora o kupovini električne energije i zelenih tarifa. Preostale potrebe “Vodafon” će zadovoljavati samostalno – kako kroz sertifikate o posedovanju obnovljivih izvora, tako i proizvodnjom struje na mestu  potrošnje, najčešće pomoću solarnih panela. Pored energije Sunca, kompaniju će snabdevati i energija vode i energija vetra.

“Vodafon” se prethodno obavezao da će negativan uticaj na životnu sredinu prepoloviti do 2025. godine. Kompanija takođe planira da do istog roka sav otpad koji generiše u svom poslovanju podvrgne ponovnoj upotrebi, prodaji ili reciklaži.

Povrh toga, “Vodafon” teži da i svojim poslovnim korisnicima pomogne u smanjenju sopstvenih emisija ugljen-dioksida – i to za 350 miliona tona u periodu između 2020. i 2030. godine.

Izvršni direktor grupe Nik Rid smatra da oporavak društva od krize izazvane virusom KOVID-19 predstavlja priliku za preoblikovanje naše budućnosti prema načelima održivosti i da napredak ne bi trebalo da se odigrava na štetu našeg okruženja. “Naša ubrzana tranzicija na OIE u Evropi će promeniti način na koji pokrećemo tehnologiju na bolje – umanjujući našu zavisnost od fosilnih goriva, upravljajući resursima naših mušterija efikasnije i neutrališući ugljenični otisak, istovremeno stvarajući zdraviju planetu za sve”, zaključio je Rid.

Jelena Kozbašić

Kako radi Regionalni centar za upravljanje otpadom u Zapadnoj Srbiji?

Foto-ilustracija: Unsplash (Zibik)

Kako piše Nova ekonomija, veća privredna aktivnost i popularizacija potrošnje doveli su Srbiju do činjence da se samo osam odsto ukupnog otpada prerađuje, a čak 78 odsto otpada završi na deponijama i u prirodi. U nekim gradovima i regijama problem je počeo da se rešava izgradnjom postrojenja za odvajanje otpada.

Foto-ilustracija: Unsplash (Christian Wiediger)

Izvesni pomaci primećuju se u Zapadnoj Srbiji, gde je pre nekoliko godina počeo da radi Centar za upravljanje otpadom JKP Duboko u Užicu .

U tom preduzeću razdvaja se samo komunalni, kućni otpad i otpad koji po svom karakteru nije opasan, kaže u odgovoru za Novu ekonomiju direktor tog preduzeća Momir Milovanović.

“Regiju Duboko čine 9 lokalnih samouprava Zlatiborskog i Moravičkog okruga. Otpad na deponiju stiže iz Užica i Čačka i sedam opština: Ivanjica, Požega, Bajina Bašta, Lučani, Arilje, Čajetina, Кosjerić”.

Šta se sve odvaja?

“U Centru za sekundarnu selekciju iz dopremljenog pomešanog komunalnog otpada izdvajaju se metali: otpadno gvožđe, aluminijum, mesing i drugi, PET ambalaža, papir i karton, plastične folije, tetrapak, staklo, otpadne gume, tvrda plastika.”

Kako se naglašava, izdvojene sirovine se baliraju i odlažu u skladište, odakle ih preuzimaju ovlašćeni operateri sa odgovarajućom dozvolom za preradu.

Centar za selekciju otpada JKP Duboko učestvuje i u projektu prekogranične saradnje Srbije i Bosne i Hercegovine, koji finansira Evropska unija.

“Trenutno je aktuelan projekat Subrec, koji partnerski sprovode Regionalni centar za upravljanje otpadom Duboko i JКP Bioktoš iz Užica, JКP Кomunalac i Centar za ekologiju i energiju iz Tuzle”, navodi se u odgovoru za Novu ekonomiju direktor Milovanovića.

On objašnjava da je cilj da se tim projektom, putem medijske kampanje, obuhvati stanovništvo u pomenutim gradovima i ukaže se na značaj pravilnog odlaganja otpada.

Plan je i da se nabavi 10 hiljada kanti za ambalažni i mešani otpad, koje će biti dovoljne za pet hiljada domaćinstava, kao neophodna infrastruktura za odvajanje otpada.

U to ulazi i šest stotina kompostera za prikupljanje organskog otpada i 40 kontejnera za prikupljanje ambalaže od stakla.

Očekuje se da se u posao reciklaže uključe i manja preduzeća.

“Što se tiče malih preduzeća, možemo da im ponudimo dobar kvalitet sekundarnih sirovina, a težimo i ka još boljem kvalitetu i dosta većim količinama, jer se nadamo da će nakon uspostavljanja primarne selekcije to biti izvodljivo”, napominju u JKP Duboko.

Poručuju i da je primarna selekcija otpada važna i njihovom preduzeću, jer se smanjuju količine obrađenog otpada koji stoji na deponiji.

Dodaje se da će na taj način i njen životni vek biti duži, a preduzeća koja se bave reciklažom imaće izvor dobrih sirovina za kvalitetniji rad.

U Evropi se reciklira oko 43 odsto plastike, u Evropskoj uniji čak 47 odsto komunalnog otpada iz domaćinstava se sakupi i reciklira, dok je u Srbiji samo 0,3 odsto otpada obuhvaćeno tim procesom.

Autor: Čedomir Savković

Izvor: Nova ekonomija

Razvijena nova platforma za učenje o programima EU

Foto: Delegacija Evropske unije u Republici Srbiji

Uz podršku Delegacije Evropske unije u Republici Srbiji, Ministarstva za evropske integracije i EU info centra, razvijena je platforma za onlajn učenje. Platforma je namenjena svima kojima su potrebne detaljne informacije i onlajn obuka za pripremu i sprovođenje projekata kojima žele da konkurišu za neki od EU programa dostupnih u Srbiji.

Foto: Delegacija Evropske unije u Republici Srbiji

Budući da interesovanje za učešće u EU programima raste i da sve više institucija, organizacija, preduzeća, naučnih i obrazovnih, kao i ustanova kulture, ali i pojedinaca ima ideje za projekte i žele da učešćem u nekom od programa unaprede svoj rad, onlajn platforma predstavlja otvorenu i potpuno besplatnu mogućnost za dobijanje kvalitetnih informacija i veština za pisanje projekata.

Srbiji je u ovom trenutku dostupno 12 EU programa, a na stranici Delegacije EU u Srbiji možete pronaći detaljne informacije i potrebne linkove o tim programima. Njihova misija je da vam olakšaju put do prijavljivanja projekta za neki od navedenih programa i da na kraju tog procesa ostvarite uspeh tako što će vaš projekat biti odobren, a vi početi da ga sprovodite.

U svemu tome, veliku pomoć pružiće vam nova platforma za onlajn učenje koju su i razvili u te svrhe. Cilj platforme je da kroz nekoliko jednostavnih koraka dođete do literature za kojom ste do sada bili prinuđeni da tragate na više različitih sajtova, stranica, linkova itd. Na platformi je, u vidu vebinara i snimljenih radionica postavljena i celokupna obuka za pripremu i implementaciju projekata koju je projekat „Podrška učešću u EU programima“ uz pomoć iskusnih eksperata sproveo u prethodnom periodu. Objedinjujući sve to na jednom mestu, na ovoj platformi, omogućeno vam da kroz šest modula podeljenih na tematske celine, a u okviru kojih se nalaze pisani, video i audio materijali, kao i testovi za samoprocenu, dođete do obaveznog, završnog testiranja.

Rezultati krajnjeg testa pružiće vam uvid u to na kom nivou uspešnosti pripreme projekta se nalazite, gde su potrebne korekcije i na koji način je moguće unaprediti predlog projekta. Na platformi postoji i odeljak sa najčešće postavljanim pitanjima i odgovorima, u kojem ćete moći da dobijete dodatna razjašnjenja koja su vam neophodna, kao i tehnička podrška za sve detalje iz te oblasti. I na kraju, kada uspešno položite završni test, čeka vas sertifikat!

Pristup platformi je veoma lak. Naime, potrebno je da se registrujete na osnovnoj stranici E-learning platforme, registracijom se otvara mogućnost za kreiranje sopstvenog profila u okviru koga ćete dobiti pristup svim radnim materijalima.

Izvor: Delegacija Evropske unije u Republici Srbiji

Pobeda meštana Stare planine – na Staroj se neće graditi male hidroelektrane

Foto: Wikipedia/Leontije Mirotvorac

Na Staroj planini u narednih 15 godina sigurno se neće graditi mini-hidroelektrane. Ovo je predviđeno nacrtom novog prostornog plana grada Pirota, koji će uskoro biti usvojen. To je rezultat građanske inicijative i upornih nastojanja stručnjaka ekologa da dokažu štetne uticaje mini-hidroelektrana na prirodu.

Foto: Wikipedia/Đorđe Marković

Protesti, blokade puteva, sukobi sa investitorima, obeležili su trogodišnju borbu meštana staroplaninskih sela i ljubitelja prirode protiv izgradnje mini-hidroelektrana. Jedan od rezultata te borbe je i novi prostorni plan grada Pirota u kome nema lokacija za izgradnju mini-hidroelektrana na planinskim rekama.

“Izbačene su sve mini-hidroelektrane sa područja parka prirode i turističke regije Stara planina. Ostale su kao potencijalne lokacije jedino na reci Nišavi nizvodno od petlje Pirot zapad sa teritorije administrativnog područja grada Pirota”, navodi Slaviša Tošić, odgovorni projektant.

Aleksandar Panić iz pokreta “Odbranimo reke Stare planine” navodi da su gradske vlasti dugo ignorisale problem sa mini-hidroelektranama.

“Zadovoljstvo postoji, ali put koji koji smo prešli da bismo došli do ovoga apsolutno ne može da se podvede pod bilo kakvo zadovoljstvo, jer je od starne gradske vlasti ovaj problem sa mini-hidroelektranama dugo bio ignorisan. Uspeli smo da nekako te ljude privolimo da počnu da razmišljaju i da vide kolika je štetnost mini-hidroelektranau zaštićenom području“, objašnjava Panić.

U pokretu “Odbranimo reke Stare planine” kažu da će posle konsultacije sa stručnjacima, u zakonskom roku, podneti primedbe na nacrt prostornog plana.

“Vrlo je važno da napomenemo da ćemo pratiti izgradnju bilo koje hidroelektrane i na reci Nišavi s obzirom da postoji mogućnost mogućnost nastanka velike ekološke štete”, navodi Dragan Jonić iz pokreta “Odbranimo reke Stare planine”.

Veliki je uspeh, smatraju ljubitelji prirode, što na teritoriji grada Pirota, uprkos pritiscima, i 58 raspoloživih lokacija, investitori nisu uspeli da izgrade nijednu mini- hidroelektranu.

U pokretu “Odbranimo reke Stare planine” kažu da se njihova borba za čiste reke, a protiv derivacionih mini- hidroelektrana, nastavlja na teritoriji cele Srbije.

Izvor: RTS

Novo energetski efikasno ruho ambulante u Kragujevcu vredno 12,5 miliona dinara

Foto: Grad Kragujevac
Foto: Grad Kragujevac

Zdravstvena ambulanta “Filip Kljajić” u Kragujevcu od juče 20. jula je ponovo počela sa prijemom svojih pacijenata u rekonstruisanom objektu. U kompletnu adaptaciju podova, stepeništa, zamenu spoljašnje i unutrašnje stolarije, dotrajalih cevi, lavaboa, elektroinstalacije, kompletno sređivanje sanitarnih čvorova, zamenu krovnog pokrivača uz dodatu termoizolaciju, postavljanje nove cevne mreže za grejanje, kotlarnice, ventilacije, uređenje fasade i trotoara oko objekta, grad je uložio oko 12,5 miliona dinara.

“Adaptacija i rekonstrukcija ambulante ‘Filip Kljajić’ planirana je bez obzira na epidemiološku situaciju i određene vremenske probleme. Zgrada zidana krajem šezdesetih godina prošlog veka dobila je novo ruho. Od podova do krova sve je novo a ceo ambijent uređen je po stadardima struke i za zdravstvene radnike i zaposlene i za pacijente”, rekla je prilikom obilaska ambulante “Filip Kljajić” članica Gradskog veća za zdravstvenu i socijalnu zaštitu Gordana Damnjanović.

Foto: Grad Kragujevac

“Kao istureno odeljenje Zavoda za zdravstvenu zaštitu radnika Zastava u ovoj ambulanti se leče pacijenti koji su nekada radili u fabrikama ’21. oktobar’ i ‘Filip Kljajić’, ali i brojni Kragujevčani koji žive u ovom delu grada. Na ovaj način, Grad Kragujevac osim što vodi računa o kovid pacijentima, brine i o onima kojima je potrebna specifična vrsta zdravstvene zaštite što i jeste delokrug rada Zavoda za zdravstvenu zaštitu radnika”, rekla je Damnjanović.

Govoreći o planovima ona je istakla da je sve što je planirano za ovu godinu realizovano, a da će planovi za 2021. godinu biti završeni u oktobru. “Zavodu za zdravstvenu zaštitu radnika svakako je neophodno zanavljanje medicinske opreme ali prioritet je informacioni zdravstveni sistem kako bi u potpunosti mogli da odgovore zahtevima lečenja, fakturisanja usluga i uopšte pregleda pacijenata”, objasnila je dr Damnjanović.

Foto: Grad Kragujevac

“U ambulanti ‘Filip Kljajić’ radiće šest lekara, a zbog aktuelne epidemiološke situacije kasnije će im se pridružiti i jedan internista”, kazao je Antonio Dimitrovski, direktor Zavoda.

“U planu je da na jesen i Zavod za stomatologiju uputi svog stomatologa kako bi ambulanta imala i stomatološke usluge. Pored renovirane laboratorije, oko 12,5 hiljada pacijanata koji se ovde leče podizaće lekove u novootvorenoj apoteci u sklopu ambulante, čime smo želeli da se približimo pacijentima i omogućimo im da zdravstvene usluge ostvare u jednoj ustanovi”, poručio je Dimitrovski.

Izvor: Grad Kragujevac

Koliko je za zaštitu useva efikasna protivgradna zaštita?

Foto-ilustracija: Unsplash (Cody Angus)

Protivgradna zaštita koliko god bila efikasna, nije u mogućnosti da u potpunosti spreči štetu na poljoprivrednim usevima i voću. I pored mogućnosti da osiguraju svoju letinu, veliki broj poljoprivrednika smatra da je to trošak.

Sela Lelić, Sušicu, Brezovice, Poćutu i Vujinovaču u junu mesecu pogodilo je veliko nevreme praćeno gradom, a domaćinstva koja se nalaze na ovoj teritoriji pretrpela su veliku materijalnu štetu. Ovo je samo još jedna u nizu vesti da je neki deo Srbije pogodilo nevreme i da je nanelo štete voću i poljoprivrednim usevima. Za 243 lansirna mesta nabavljeno 18.000 protivgradnih raketa.

Foto-ilustracija: Unsplash (Cody Angus)

“Krajem maja i početkom juna imali smo 16 dana konstantnog dejstva protivgradne zaštite tokom kojih su utrošene 4.763 rakete. Rekord je bio 10. juna kada je utrošeno 1.024 rakete iz 11 radarskih centara. Relativno su male površine naše zemlje bile zahvaćene gradonosnim oblacima, na svega dva promila je nastala šteta, ali neko ko se nalazi na toj teritoriji, u ta dva promila, to mu je sve i svejedno mu je za našu statistiku”, kaže Zoran Babić, načelnik Centra za odbranu od grada Republičkog hidrometeorološkog zavoda Srbije.

“Mi smo generalno zadovoljni rezultatima kako radi sistem odbrane od grada. Kod nas je efikasnost od 63 do 74 odsto, ali sastavni deo svega toga su štete.”

Najveća šteta na poljoprivrednim kulturama

Centra za odbranu od grada Republičkog hidrometeorološkog zavoda Srbije ima zadatak, ne samo da notiraja štetu, nego i da obavljaju premeravanja i obilaze teren.

“Štete od grada su i dalje realna pojava. Dvotrećinski smo efikasni, u onoj jednoj trećini priroda pokaže svoju snagu i nanese štetu, najviše poljoprivrednim kulturama”, kaže naš sagovornik.

Protivgradna zaštita bez strelaca

Od prošle godine potpuno je modernizovan sistem lansirnih stanica i značajno je skraćeno vreme dejstva. Na 99 lansirnih mesta koja se kontrolišu iz Radarskog centra na Blizonjskom visu, od ove godine nema strelaca. Od ove godine po prvi put na području Kolubarskog i Mačvanskog okruga nema strelaca i sistem je koncipiran tako da od momenta kada računarski centar izda komandu do momenta ispaljivanja prođe oko pet sekundi. Prednost je što više ljudski faktor ne utiče na postupak dejstva. Izračunali smo da od momenta kada se putem radio veze, a koja je znala da bude i zagušena, obaveste strelci da treba da dejstvuju, prođe i dva minuta, a lako je onda uočiti prednosti dejstva za pet sekundi.”

U planu je širenje daljinskog sistema automatskih protivgradnih stanica. Naredni centar koji će biti opremeljen biće na Fruškoj gori, a potom i na Bukulji.

Samo 12 odsto poljoprivrednika koristi osiguranje

Osiguranje poljoprivrede od elementarnih nepogoda i dalje nije u velikom procentu zastupljeno u Srbiji. Prema trenutnim podacima osiguravajućih kuća, u čitavoj Srbiji je osigurano oko 12 odsto površina pod poljoprivrednim usevima. Stepen osiguranosti zavisi i od toga koliko neko ulaže u proizvodnju. Tamo gde su ulaganja veća proizvođači su i više zainteresovani da ulaganja obezbede polisom.

“Teško je promeniti tradicionalni način razmišljanja. Imamo puno gazdinstava gde su mladi nosioci proizvodnje, ali se ne pitaju o ključnim stvarima na gazdinstvu, a stari teško prihvataju novine, naročito kada je u pitanju osiguranje od elementarnih nepogoda, jer smatraju da je to za njih trošak”, kaže Jovan Milinković, stručni saradnik Poloprivredne stručne i savetodavne službe Valjevo.

Retko ko razmišlja da je osiguranje mogućnost da se nadoknadi novac koji bi se ostvario poljoprivrednom proizvodnjom i treba još puno raditi na edukaciji.”

Zašto je važno osiguranje?

Foto-ilustracija: Unsplash (Annie Spratt)

Vladimir Mitrović, poljoprivrednik iz Pepeljevca kod Lajkovca kaže da na porodičnom imanju koje ima 120 hektara, pored uzgoja svinja i goveda imaju i ratarsku proizvodnju, koju već godinama osigurava.

“Prošle godine smo imali štetu od grada u dva navrata, i mislim da osiguranje dosta znači. Pre nekoliko godina kada nismo uzeli osiguranje, pao je grad kakav se ne pamti i imali smo veliku štetu – zbog toga sada osiguravamo ratarsku proizvodnju”, kaže ovaj poljoprivrednik.

Direktorka “Dunav osiguranja” u Valjevu Tatjana Unković kaže da broj zaključenih polisa raste iz godine u godinu, ali da su brojni razlozi zašto poljoprivrednici to ne rade.

“Najviše poljoprivrednika nije informisano, imaju stav ‘pa, neće to baš mene’ ili jednostavno ne veruju da od toga mogu imati koristi. Mnogi poljoprivrednici jednostavno nemaju novca i za to, nisu sigurni u plasman svojih proizvoda i osiguranje doživljavaju kao trošak. Što se tiče Kolubarskog okruga, pre par godina smo imali iznos od 12 miliona za osiguranje useva, prošle godine je to bilo 19 miliona. Ova godina je specifična zbog dešavanja sa virusom korona, pa još uvek ne znamo kakva će ona biti”, kaže Unkovićeva i dodaje da prilikom sklapanja osiguranja za useve, poljoprivrednik plaća smo pet odsto premije, a ostatak se plaća nakon završetka berbe ili setve, odnosno okončanja vegetativnog perioda.

Autorka: Sanja Dovečer

Izvor: Agroklub.rs

Srpski nemar prema prirodi oslikan na primeru vrela Grze

Foto: Radomir Jovanović
Foto: Radomir Jovanović (Gornje jezero)

Na samo par sati vožnje od Beograda, nedaleko od Paraćina, na putu ka Zaječaru, u kotlini južnog dela Kučajskih planina nalazi se jedan skriveni prirodni biser naše zemlje ili kako ga neki nazivaju „smaragdni dragulj Kučaja“ – vrelo Grze. Reč je o, reklo bi se, prilično nepoznatom prirodnom izletištu za koje se van Pomoravlja (čast istinskim zaljubljenicima u prirodu i planinarima) ne zna puno.

Reka Grza predstavlja levu pritoku reke Crnice koja protiče kroz Paraćin i koja se uliva u Veliku Moravu, dok se njeno vrelo nalazi u okviru sela Gornja Mutnica. Kako iskoračite iz automobila i dođete do prvog veštačkog jezera (Donjeg) i raskrsnice koja vodi dalje ka Sisevcu bićete naprečac očarani onim što vidite – ispred vas će sa kao na dlanu pružiti jezero nestvarnih boja koje u zavisnosti od ugla posmatranja ili vremenskih prilika mogu varirati od svetlo zelene, preko maslinasto zelene do tirkizne i plave.

Pored ovog Donjeg, postoji i Gornje jezero bliže vrelu koje takođe ostavlja bez daha – paleta boja koju nepregledne listopadne šume oko jezera stvaraju ogledajući se u njemu su zaista nešto što se rečima ne može dočarati. Sasvim je sigurno da fotografiju ovih jezera možemo ubrojati u top 10 najlepših pejzaža naše zemlje.

Foto: Radomir Jovanović

Pored brojnih vikendica koje su načičkane duž puta ka vrelu možete naići na veliki broj nadstrešnica i drvenih stolova sa klupama na kojima sa društvom možete raspaliti roštilj i opustiti se uz jedinstven šumski ambijent. Taj šumski ambijent čine brojni mali kaskadni vodopadi, šum kristalno čiste, prozirne vode, miris mahovine, cvrkut ptica i čist vazduh koji ispunjava pluća. Mnoštvo drvenih mostića, stena i pećina čine čitav ovaj prizor nestvarnim.

Za one koji su došli radi zdravlja postoji pet planinarskih, pešačkih staza (tzv. staze zdravlja) kojima se možete popeti na neki od vrhova Kučaja. Staze su, što je za veliku pohvalu opštini Paraćin, uredno markirane, utabane, ograđene, a mnoštvo signalizacionih tabli i putokaza vam garantuju da u svakom trenutku znate gde ste i kojim putem treba da se krećete. Posebno preporučujemo da se pešačkom stazom popnete do veoma zanimljivog „izvorišta ispod bukve“ odakle potiče kristalno čista voda. Staze su strme, a ako dođete nakon kiše – ili tokom kiše – teren ume da bude i klizav pa treba voditi računa. U svakom slučaju, za osvajanje ove kote vam neće trebati puno vremena niti izuzetna fizička sprema.

Foto: Radomir Jovanović

Ukoliko ste pak u boljoj kondiciji i želite da vidite više, možete se popeti na neki od vrhova, poput recimo vrha Vis odakle se pruža fenomenalan pogled i na obronke Kučaja, ali i na planinu Rtanj. U povratku svakako preporučujemo da svratite do obližnjeg restorana „Koliba“ u kome možete probati neke lokalne specijalitete poput „paraćinskog ćevapa“ ili „pastrmke iz Grze na žaru“. Siguran sam da će sva vaša čula time biti apsolutno zadovoljena, a vaš dan u potpunosti iskorišćen.

E sada, dolazimo do onoga što čitavu ovu idiličnu sliku kvari, a što ujedno mnogo toga lošeg govori o stanju naše ekološke svesti, našem odnosu prema prirodi, pa i patriotizmu, u krajnjoj liniji.

Spomenik prirode „Vrelo Grze“ je Odlukom Skupštine opštine Paraćin proglašeno zaštićenim područjem III kategorije. Ono se stavlja pod zaštitu da bi se očuvale jedinstvene prirodne pojave i fenomeni, poput reliktnih šumskih zajednica, ali i kako bi se očuvala pejzažna atraktivnost predela. Za upravljača zaštićenog prirodnog dobra određena je Turistička organizacija opštine Paraćin.

Međutim, izgleda da za brojne turiste ni to, a ni nekoliko turističkih tabli na kojima su jasno napisana pravila ponašanja i upućen apel da se ne ostavlja smeće iza sebe, nije dovoljno. Ponašanje brojnih posetilaca ovog predivnog prirodnog dobra je zaista razočaravajuće! I pored zaista velikog broja kanti za smeće koje se nalaze ravnomerno raspoređene duž čitavog lokaliteta, na našu veliku sramotu vrelo Grze je prepuno smeća!

Foto: Radomir Jovanović

Kao što možete videti na fotografiji levo, kante su prepune, dok je ono što nije moglo da stane u njih razbacano okolo. Plastične flaše, limenke, jednokratni pribor za jelo, vlažne maramice i opušci od cigareta su ono što „bode oči“ svakom dobronamernom čoveku koji je došao da uživa u prirodi i da se ponosi onim što naša zemlja ima. Prosto je neverovatno da smo toliko otupeli, toliko postali mrzovoljni da pokupimo đubre za sobom – kao da to nije najosnovnija stvar koju svaki roditelj mora da nauči svoje dete.

Ponašamo se prema sopstvenoj šumi, sopstvenoj reci i prirodi kao da to nije naše. Duboko verujem da se tako ne bismo, uz sve naše mane, ponašali u Berlinu, Beču, Parizu, Barseloni… tamo je sramota (i što je još važnije – kažnjivo) bacati đubre po prirodi, dok je kod nas to najnormalnija pojava. Onaj koji se „drzne“ da otpatke nakon roštiljanja pored reke ponese sa sobom, a ne ostavi ih pored kante (ili još gore pored reke) ispada čudan u društvu. A siguran sam da bi ti isti koji se „čude“ dvaput dobro razmislili pre nego što bi bacili samo opušak u nekom od, recimo, bečkih parkova.

Zašto? Pa, naravno – zato što mu se ne „isplati“. Zna da su kazne drakonske, da se takvo ponašanje oštro sankcioniše, a tu je i osećaj društvene stigmatizacije kojoj biva izložen svako ko iskače iz normalnih i ustaljenih načina ponašanja, u šta, između ostalog, spada i odgovorno ponašanje prema životnoj sredini. Drugim rečima, ukoliko limenku piva nonšalantno ostavite u parku prilikom obilaska Hofburga naravno da će vas neko povući za rukav ili pogledati popreko. I to ne zbog toga što su Austrijanci moralne gromade u odnosu na nas, već iz prostog razloga što je ta limenka direktan napad na njihovo shvatanje države i društva.

Jer niko ne može biti neodgovoran prema prirodi, baš zato što se od njega ne očekuje ništa drugo nego da se ponaša kao u svojoj kući – ako neko ne baca limenke od piva svuda po svojoj sobi, zbog čega bi to radio na ulici ili još gore u jednom ovakvom prirodnom dobru? Šta je opravdanje za takvo ponašanje? Prosto ga nema, ne postoji!

Recimo to ovako: ako je građanima pružena mogućnost da roštiljaju pored reke, da uživaju u prirodnom ambijentu i odmaraju mozak sa svojim društvom zbog čega je teško čep od piva ili foliju od posudice sa ćevapima spakovati u kakvu kesu i odneti u neki od većih kontejnera usput? Drvene kante za smeće su male i uglavnom su predviđene za neki sitniji otpad poput papirnih maramica, opušaka, žvakaćih guma ili kakvih omota od slatkiša ili slaniša. Ako su kante pune (ili gotovo pune), kako u ljudima ne proradi osećaj da prosto nije ispravno i kulturno ostaviti đubre pored kante ili još gore baciti ga u žbunje? Šta će opušci od cigareta ili omoti od bombona pokraj pomenutog netaknutog izvora ispod bukve ili na pešačkim stazama? Da li je toliko teško sve to spakovati u papirnu maramicu pa kulturno odložiti na predviđenom mestu?

Foto: Radomir Jovanović

Naravno, sve su ovo pitanja na koja ne postoje adekvatni ili razložni odgovori. Zbog toga što ni pored sve priče o očuvanju životne sredine, svih apela i sve većeg medijskog prostora koje ova tema zadobija u sredstvima javnog informisanja nema nekog značajnijeg napretka, a u cilju sprečavanja i sankcionisanja neželjenog i neodgovornog ponašanja prema prirodi, u Srbiji je neophodno konačno uvesti efikasan sistem nadzora i novčanog kažnjavanja.

Sve dok se oštro, kao društvo i kao država ne usprotivimo zagađenju naše prirode od strane naših sopstvenih građana, viđaćemo mučne i užasne scene zbog kojih će nas biti sramota da dovedemo strane turiste o kojima toliko pričamo. Neki od njih su nam, postiđeni našim nemarom, očitali pravu lekciju, kao skorije jedan Japanac koji je samoinicijativno očistio đubre pored jedne česme na Staroj planini. Sve dok se u Srbiji ne razvije osećaj da je briga o prirodi izvanredan primer pravog, čistog, iskrenog patriotizma viđaćemo ne samo zagađenu Grzu, već i brojne naše druge reke kojima još uvek ne plutaju flaše i kese. Na kraju krajeva, čemu može da se nada narod koji školjke od automobila, rashodovane uređaje bele tehnike ili životinjske iznutrice bezdušno gura i baca u reke ili kanale koji vode do reka sa kojih se snabdeva pijaćom vodom? Ničemu dobrom, jasno je.

Foto: Radomir Jovanović

Podizanje ekološke svesti i briga o očuvanju životne sredine je dugotrajan i mučan proces za društva koja još uvek nisu zadovoljila svoje osnovne materijalne potrebe – poput hrane ili krova nad glavom. Stoga je neophodno uvesti multidisciplinarno izučavanje ekologije u obrazovnim institucijama od najranijih dana, a ne tek pri kraju osnovne škole kada je čovekova ličnost dobrim delom već formirana i usmerena. Poseban fokus se mora staviti na mlade koji bi delovali kao korektivni faktor u društvu – ako nesavesni otac, navikao da kroz prozor automobila bez ikakve zadrške i odgovornosti baca kesicu upravo pojedenog „smokija“ ili omot sladoleda, neka sin ili kćerka budu ti koji će mu ukazati na grešku i koji to neće činiti kada dođu u godine svog oca.

Pored toga, Srbija konačno mora da izvrši ne samo zakonske izmene u pogledu ambalažnog otpada, već i da pripremi adekvatan sistem za njihovo odlaganje i reciklažu – to između ostalog podrazumeva uvođenje depozitnog sistema za jednokratnu plastičnu, staklenu i aluminijumsku ambalažu, ali i uređenje divljih deponija i izgradnju kompostana. I kao treći uslov treba navesti pooštravanje inspekcijskog nadzora i sankcionisanje nesavesnih građana putem novčanih kazni. Čini se da je ovaj treći uslov potrebniji više nego ikad.

Ovim putem apelujem na sve posetioce bilo kog prirodnog lokaliteta, pa i Spomenika prirode „Vrelo Grze“, da ista tretiraju kao svoju kuću – ako đubre ne želite pored jastuka na kome spavate, nema apsolutno nikakve potrebe da isto bacate u prirodu kojoj se na društvenim mrežama i pred virtuelnim prijateljima toliko divite. Izbegnite tu vrstu dvoličnosti i učinite nešto dobro za sebe i svoju zemlju bez obzira na to koliko ste često na nju poslednjih godina bili opravdano ljuti. Grza nije kriva za vaš bes ili nedostatak elementarnog kućnog vaspitanja. Grza je vaša jednako koliko i vaša kuća – pomozite joj da ostane čista, zdrava i na ponos svih njenih posetilaca.

Foto: Radomir Jovanović

Problem sa MHE

Plan o izgradnji male hidroelektrane na Grzi (tj. na Donjem jezeru) podigao je veliku prašinu u Paraćinu koji je na kraju poništio građevinsko rešenje o izgradnji čime je, zahvaljujući pre svega pokretu „Odbranimo Grzu“, Grza zaista i „odbranjena“. Barem za sada neće biti nikakve izgradnje MHE na ovoj reci. O njihovoj štetnosti po prirodu i biodiverzitet svoj sud su dali brojni stručnjaci i profesori, ali bi čak i laik koji poseti ovo mesto, a koji pritom zna kakvu sudbinu su doživele brojne reke zbog MHE (Jošanica, Samokovska reka) mogao da zaključi kakva bi prirodna katastrofa nastupila ukoliko bi se reka smaragande boje i u svakom smislu te reči prirodni biser naše zemlje zarobila u cevima.

Zbog toga pored Donjeg jezera postoji tabla kao svojevrsno upozorenje da investitori malih hidroelektrana nisu dobrodošli i da će Paraćinci svoju reku braniti složno i do kraja.

Grza nema cenu. Šume, reke i jezera Srbije nemaju cenu. U njima su uživale generacije pre nas, u njima uživamo mi, a u njima moraju uživati oni koji dolaze nakon nas, bez obzira koliki je profit pojedinca u pitanju. Ovo je stvar koja se tiče svih nas koji bezuslovno volimo svoju zemlju. Preživećemo bez MHE, a sa njima – teško.

Radomir Jovanović