Home Blog Page 652

Sistem navodnjavanja kap po kap najisplativiji – uštedi do 30 odsto vode

Foto-ilustracija: Pexels
Foto-ilustracija: Pexels

U svom najnovijem izvešću, Evropski opservatorijum za sušu (EDO) upozorio je da su određene regije kontinenta suočene s jakim suvim razdobljem nakon slabih kiša tokom aprila i maja. Zaključeno je da su posebno pogođene središnje i severozapadne zemlje, uključujući Nemačku, Belgiju, Holandiju, Irsku i veći deo Velike Britanije pa da trenutna suša već treću godinu zaredom donosi neočekivano suve uslove širom Evrope.

Prema izdanju iz avgusta o praćenju useva Zajedničkog istraživačkog centra u Evropi, prognoze roda za gotovo sve letnje useve u EU revidirane su na niže u odnosu na julske, zbog suše. Poljoprivrednicima jedino ostaje da se oslone se na navodnjavanje kako bi ubuduće spasili svoju letinu.

U EU 44 odsto vode odlazi na poljoprivredu?

Prema Evropskoj komisiji, 44 odsto ukupne potrošnje vode u Evropi odlazi na poljoprivredu, a zemlje na jugu kontinenta uopšteno čine više od dve trećine te količine. Iako teret najviše pada na klimatski toplije predele, u svim državama u većoj ili manjoj meri poljoprivreda se oslanja na navodnjavanje radi poboljšanja produktivnosti useva i profitabilnosti.

Međutim, to je i razlog za brigu kada je reč o okolini jer se na taj način preterano iscrpljuju podzemne vode, povećava se erozija i zaslanjenost zemlje. Zaštita vodnih resursa stoga je visoko na dnevnom redu Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) i strategije EU-a “Od njive do trpeze” koja ima za cilj očuvanje slatkovodnih izvora i izbegavanje zagađenja otpadnim vodama iz poljoprivrede, uključujući nitrate.

Sistem kap po kap može da uštedi i do 30 odsto vode

“Većina sistema za navodnjavanje u EU i dalje koristi pištolje za prskanje i prskalice, što je stvarno najneefiksniji način zalivanja”, rekao je za EurActiv Andre Van Spengen, tehnički direktor u kompaniji “Netafim”, naglasivši da se voda gubi i oticanjem i isparavanjem.

“Većina vode udari o zemlju i otiče u pogrešnom smeru, ali pomoću navodnjavanja kap po kap prodire duboko u tlo”, rekao je dodajući da se tako može uštedeti do 30 odsto vode.

Foto-ilustracija: Pexels

Iako ova vrsta sistema zahteva veće početno ulaganje, dugoročno donosi značajne koristi. Uz znatne uštede u vodi, sprečava širenje bolesti, posebno gljivičnih, oštećenje lišća uzrokovana suncem i održava biljke suvim, a može i da se koristi za đubrenje.

“Konvencionalni sistemi raspršivanja zahtevaju puno posla, teže ih je postaviti, a neophodan je i nadzor”, kazao je Spengen istakavši da oni često rade pod pritiskom od 10 bara, ispumpavajući 80 kubika vode na sat, što znači da jedna pukotina može da stvori ozbiljne posledice.

Suprotno tome, navodnjavanje kap po kap deluje pod pritiskom od samo jednog bara, što znači da ga poljoprivrednici mogu pustiti da radi dok obavljaju druge važne zadatke.

Portparol udruženja poljoprivrednika iz EU-a Copa-Cogeca kaže da je veliki broj njihovih članova uložilo novac u ovakav model i da su imali izvrsne rezultate, kao i kod većine novih tehnologija precizne poljoprivrede koje omogućavaju bolje upravljanje resursima.

Napominje da je ključno obezbediti većem broju farmera ulaganje u ovakav način rada.

Izvor: Agroklub

Požar u RTB Bor istog dana kada je i zvanično zatvoren zbog zagađenja

Foto ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Topioica RTB Bor sinoć je prekinula rad zbog požara na cevi koje vode od topionice do fabrike sumporne kiseline. Požar je lokalizovan posle nekoliko sati koji je gasilo pet vatrogasnih vozila, a povređenih nije bilo.

Istog dana je zbog višednevnog prekomernog zagađenja vazduha, lokalna samouprava u Boru podnela  krivičnu prijavu protiv odgovornih u kineskoj kompaniji Ziđin.

Osnovno javno tužilaštvo je našem portalu odgovorilo da je “Gradska uprava grada Bora dana 14.09.2020. godine podnela krivičnu prijavu protiv rukovodećih odgovornih stručnih lica u Topionici kompanije “Serbia Zijin Copper DOO Bor” zbog krivičnog dela zagađenje životne sredine iz čl.260. КZ. Postupajući po navedenoj krivičnoj prijavi OJT Bor je tražilo postupanje Republičkog ekološkog inspektora za Zaječarski upravni okrug u skladu sa Zakonom, te je postupanje po zahtevu OJT Bor u toku”, navodi se u meju.

Prijavu je potpisao gradonačelnik Bora Aleksandar Milikić i ona se odnosi na odgovorna lica borske topionice bakra koja posluje u sastavu Ziđina.

Zagađenje u Boru poslednje dve godine, od kada je Vlada Srbije prodala RTB Bor, često prelazi dozvoljene granice, a podaci Agencije za zaštitu životne sredine (SEPA) pokazuju da je ekordna koncentracija SO2 u poslednjih 3o dana zabeležena 28. avgusta – 2.285 mikrograma po kubnom metru.

Ipak, najveće koncentracija sumpor dioksida u gradskom parku zabeležena je četvrtog avgusta, kada je zagađenost dostigla čak 3.800 mikrograma po m3.

Podsetimo, prema Uredbi o uslovima za monitoring i zahtevima kvaliteta vazduha maksimalna jednosatna koncentracija tj. granična vrednost, tolerantna vrednost i granica tolerancije za sumpor dioksid, azot dioksid, suspendovane čestice (PM10, PM2.5), olovo, benzen i ugljen monoksid  tokom jednog sata ne sme prekoračiti 350 mikrograma po kubnom metru, više od 24 puta u jednoj kalendarskoj godini.

Foto ilustracija: Pixabay

Kvalitet vazduha u Boru ugrožava zdravlje ljudi i takva situacija izaziva jak revolt građana. Više puta je zahtevano od Ziđina preduzimanje mera u cilju smanjenja zagađenja vazduha, međutim kako niko u kompaniji nije reagovao, morala je da reaguje lokalna samouprava i podnese kriviču prijavu.

Ni u jednoj od situacija kada je bilo prekomernog zagađenja Ministarstvo za zaštitu životne sredine nije reagovalo, a u Boru je još početkom 2020. godine završena izrada kratkoročnog akcionog plana za smanjenje aerozagađenja, koji je, posle javne rasprave početkom februara, upućen u ministarstvo, ali je odgovor stigao je tek osmog avgusta.

Ministar rudarstva i energetike Aleksandar Antić rekao je da je Ziđin brzo reagovao i započeo remont za koji očekuje da će trajati nekoliko nedelja, a u okviru kojeg će biti detektovani kvarovi na opremi koji su doveli do ispuštanja gasova.

Prema rečima ministra Antića, do kraja decembra 2022. godine Ziđin planira da da završi tehničku rekonstrukciju i delimičnu izgradnju topionice, pri čemu će se prioritet dati završteku sistema za sakupljanje dimnih gasova i sistema za odusmporavanje do kraja decembra 2021. godine.

Jovana Canić

Uskoro porez na CO2 na granicama EU

Foto ilustracija: Pexels
Foto ilustracija: Pixabay

Francuska se već godinama zalaže za uvođenje poreza na emisiju ugljen-dioksida na spoljnim granicama Evropske unije, a sada je tu ideju prihvatila i Evropska komisija koja namerava da je uključi u svoj razvojni plan.

Evropski parlament je 16. septembra dao zeleno svetlo za nove poreske prihode. Jedan od izvora prihoda bilo bi i oporezivanje proizvoda iz zemalja sa blažim ekološkim zakonodavstvom, a EU bi na taj način trebalo da dođe do dodatnog novca za fond za oporavak od pandemije koronavirusa vredan 750 milijardi evra.

Dugoročni ciljevi francuske inicijative su dvojaki – borba protiv klimatskih promena i zaštita evropskih pravila tržišne konkurencije.

Takav potez bio bi prvenstveno prst u oko Pekingu, ali su i Rusija i SAD već stavile do znanja da su protiv takvog evropskog poreza. Brisel je, međutim odlučan i insistira da je odluka konačna.

“EU neće prihvatiti da roba koja ne odgovara ekološkim standardima, na nefer način konkuriše evropskim proizvodima i istovremeno nanosi štetu našoj planeti”, naglasio je predsednik Evropskog saveta Šarl Mišel početkom septembra na Ekonomskom forumu u Briselu.

Mišel je rekao da je EU “spremna da u kombinaciji sa oštrijim sistemom trgovine dozvolama za emisiju, uspostavi i mehanizam za granično prilagođavanje emisije CO2, da bi zaštitila jednake uslove takmičenja” na evropskim tržištima.

Foto ilustracija: Pixabay

Evropska komisija planira da, u okviru svog Zelenog plana, već u drugom kvartalu 2021. godine predloži odgovarajuću direktivu. To bi ujedno bio i važan izvor prihoda, pošto Komisija, da bi podmirila dugove nastale zbog fonda za obnovu, “postepeno mora da uveća sopstvena sredstva”, rekao je evropski komesar za unutrašnje tržište Tijeri Breton.

Glavni cilj mehanizma za granično prilagođavanje CO2 (Border Carbon Ađustments, BCA), bio bi da ograniči takozvano “curenje ugljenika” (Carbon Leakage). Tako se naziva proces kada delovi industrije sa visokom emisijom štetnih gasova svoju proizvodnju sele u zemlje sa blažim ekološkim zakonima.

Porez na CO2 na eksternim granicama EU prvi je predložio francuski predsednik Žak Širak. Ideju je prihvatio i njegov naslednik Nikola Sarkozi, koji je 2007. godine izjavio: “Ko prlja, mora i da plati”. Zamisao je, međutim, kod evropskih partnera Francuske uglavnom nailazila na podozrenje.

Za nju se ipak, iako bez mnogo uspeha, zauzeo i Sarkozijev naslednik Fransoa Oland, a važan je deo politike i sadašnjeg predsednika Emanuela Makrona. Inicijativu Francuske sada je po svoj prilici prihvatio i Brisel.

Erik Moris, direktor briselske kancelarije Fondacije Robert Šuman, smatra da je diskusija o uvođenju poreza na CO2 deo šireg geopolitičkog konteksta, i da EU postaje sve svesnija sopstvenih strateških interesa.

“Granični porez CO2 omogućava EU da se dokaže i da demonstrira da se brani od klimatskog dampinga. Na taj način ispunjava dva cilja: Onaj koji se tiče Zelenog plana i zaštitu trgovinske politike”, izjavio je Moris za portal Euraktiv Francuska, dodajući da “više nije najvažnije da se komercijalni interesi stave iznad svega” i da je to znak “kraja evropske naivnosti”, posebno u odnosima sa Kinom.

Kako će mehanizam izgledati i funkcionisati još je nejasno

Janik Žado, poslanik Zelenih u Evropskom parlamentu i izvestilac na temu oporezivanja CO2, kaže da se na tome “još radi”. “EU mora da dokaže svoj kredibilitet i legitimitet u borbi protiv klimatskih promena i u promeni naših ekonomskih modela”, rekao je Žado na sastanku odbora EP za ekonomska i socijalna pitanja.

Evropska komisija je 22. jula pokrenula javnu raspravu koja će trajati do 28. oktobra i podnela formular sa opcijama za realizaciju poreza.

Foto-ilustracija: Pixabay

Prva opcija je carina na robu čija proizvodnja izaziva veliku emisiju CO2 i na sektore u kojima preti “curenje ugljenika”. Druga bi bila proširenje evropskog tržišta emisijama CO2 i na uvoz, što bi značilo da uvoznici ili proizvođači iz trećih zemalja moraju da kupuju dozvole iz sistema trgovine emisionim jedinicama EU (ETS).

Opcija bi bila i kupovina emisionih dozvola izvan sistema ETS, i konačno uvođenje potrošačkih poreza ili PDV na upotrebu evropskih ili uvoznih proizvoda iz industrijskih sektora sa velikim “curenjem ugljenika”.

Pred Evropskom komisijom je velik posao, pošto mora da uzme u obzir i vrstu emisije gasova, da li je reč o direktnoj emisiji ili indirektnoj koja je povezana sa potrošnjom struje, zatim i emisiju štetnih gasova izazvanu transportom robe, i mnoge druge faktore.

Nemačka i dalje uzdržana

U Nemačkoj i dalje postoje brojne rezerve prema francuskom planu, iako su predsednik Makron i nemačka kancelarka Angela Merkel dažbine na CO2 na spoljnim granicama Unije sredinom maja predstavili kao jedan od elemenata u zajedničkom predlogu Fonda za obnovu EU.

“U teoriji, zamisao je sjajna, ali mora da se dalje razvije da bi mogla da se sprovede. To mora biti učinjeno na način da granična dažbina na CO2 bude podnošljiva i za našu privredu”, ocenio je direktor odeljenja za ekonomsku politiku u nemačkom ministarstvu privrede Filip Štajnberg.

Štajnberg je rekao da i nemačka vlada razmatra različite modele kako bi dažbina na CO2 na granicama mogla da se primeni.

Foto-ilustracija: Pixabay

Uticajno Udruženje nemačkih štedionica i žiro banaka (DSGV) ocenilo je daleko manje diplomatski da je cilj “hvale vredan”, ali da postoje ozbiljne poteškoće da se takav porez primeni na pošten i efikasan način. Udruženje je navelo i da je potpuno nejasno kako bi nekakav granični mehanizam mogao da se uskladi sa pravilima Svetske trgovinske organizacije i izrazilo sumnju da bi on donosio značajnije prihode.

Nikola Bergmans, stručnjak za energetsku i klimatsku politiku u Institutu za održivi razvoj i međunarodne odnose (IDDRI), sa sedištem u Parizu, misli, naprotiv, da su granične dažbine na CO2 važan elemenat ambiciozne politike dekarbonizacije industrije.

Bergmans veruje da bi perspektiva poreza na CO2 na spoljnim granicama EU mogla da podstakne globalnu diskusiju o dekarbonizaciji određenih grana privrede sa visokim emisijama. Taj mehanizam mogao bi postepeno, prema njegovoj oceni, da postane i važna poluga međunarodne klimatske politike.

“Čim nacrt bude o formulisan i predočen, EU bi mogla da se potrudi da izađe u susret trgovinskim partnerima i da im predloži saradnju u dekarbonizaciji pogođenih industrijskih sektora – kao verodostojnu alternativu plaćanju poreza na CO2 na njenim granicama”, ocenio je Bergmans.

Izvor: Euractiv/Beta

Zbog suše u Evropi očekuju se niži prinosi

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Zajednički istraživački centar (JRC), osnovan od strane Evropske komisije, smanjio je prognoze prinosa za letnju setvu. Trend smanjenja najveći je kod kukuruza i suncokreta ali i šećerne repe, krompira i soje, piše u septembarskom izdanju JRC MARS Biltena – Praćenje useva u Evropi.

Rumunija, Bugarska i Ukrajina trpe zbog jake suše u jugoistočnoj Evropi, koja je uticala na prinose kukuruza i suncokreta. Suša se proširila i na severoistočnu Grčku i to na najvažniju regiju koja proizvodi tu suncokret u toj zemlji.

U središnjoj Ukrajini trajni deficit padavina negativno utiče na prinose kukuruza, ali i ozimih žitarica. Tamo su vremenski uslovi najgori u poslednjih deset godina, objavio je APK-Inform konsultantska kuća. Zbog toga će ta zemlja koja je među vodećim svetskim uzgajivačima i izvoznicima žitarica, verovatno smanjiti žetvu na oko 68 miliona tona ove godine sa rekordnih 75 miliona tona 2019. Osim toga, i setvu bi mogli da odlože do kraja septembra, ili čak početka oktobra.

U zapadnoj Evropi temperature su pale nakon talasa vrućina u avgustu. U velikim delovima Francuske, Belgije, Luksemburga, zapadne Nemačke i južne Holandije deficit padavina se nastavlja. To i dalje smanjuje očekivanja od prinosa za letnje useve u tim regijama.

Suprotno tome, u Irskoj i delovima Ujedinjenog Kraljevstva česte i obilne kiše od sredine avgusta negativno su uticale na sazrevanje i žetvu. I u severnoj Italiji, Austriji, Slovačkoj, Češkoj i Poljskoj zabeležen je višak padavina. Međutim, u srednjoj i severnoj Evropi uslovi su bili povoljni.

U Nemačkoj treća sušna godina zaredom 

Kiša u avgustu i septembru nije bila dovoljna da značajno poboljša vlagu zemljišta za letinu u zapadnoj i centralnoj Nemačkoj, a ovo je treća sušna godina zaredom u toj državi.

Prognoza za kukuruz je blago smanjena, na 9,15 t/ha u odnosu na avgusta. Nije bilo promena u procenama prinosa za krompir i šećernu repu. Ove godine oni su za te kulture osrednji, ali ipak malo veći u odnosu na poslednje godine.

Avgust je u proseku u Nemačkoj bio topliji nego obično, uglavnom podstaknut kratkim, ali intenzivnim toplotnim talasima koji su se smenjivali s oštrim padovima temperature na jugu.

Suprotno tome, sever je odlikovalo duže toplo razdoblje. Broj kišnih dana tokom izveštajnog razdoblja bio je uglavnom oko ili ispod proseka. Nivo padavina smatran je zadovoljavajućim za setvu uljane repice, a trenutno se tamo seje ozimi ječam.

Francuska: Previše suva i otežana setva uljane repice 

Evropska agencija za praćenje useva izveštava da su u Francuskoj očekivanja prinosa smanjena. Vremenski uslovi od početka avgusta povećali su učinke sušnih razdoblja zabeleženih od početka jula. Iako uslovi žetve pokazuju velike prostorne razlike.

Foto-ilustracija: Pixabay

Padavine od sredine marta često su raspoređene na prostorno vrlo raznolik način. Prognoze prinosa za kukuruz, soju, krompir i šećernu repu vrlo su blizu onim lošim iz 2018. i 2019. godine. Setvu uljane repice omela je suva i zbijena zemlja, a radi toga je i odložena.

U Rumuniji manje kukuruza i suncokreta

Vruće i suve prilike u istočnom i južnom području Rumunije imale su negativan uticaj na prinos kukuruza i suncokreta. Međutim, na zapadu te zemlje uslovi su bili relativno dobri zahvaljujući kiši. Uprkos tome, prognoze su smanjile očekivanja.

Vreme je bilo posebno vruće u južnim i istočnim područjima, gde su maksimalne temperature dosezale i do 39°C, a broj vrućih dana bio je vrlo visok. Zapadna, severna i središnja područja su bila malo toplija nego inače.

Padavine su prvih dana septembra bile nešto pojačane, ali su za useve došle prekasno. Toplo vreme ubrzalo je razvoj biljaka, što je rezultiralo i vrlo ranim početkom žetve, posebno u istočnim područjima.

Osim toga, jaka i dugotrajna suša u južnim i istočnim regijama u avgustu prouzrokovala je velike probleme snabdevanjem vode i to s vrlo negativnim uticajem na rod. Prognoze prinosa za sve letnje useve stoga su smanjene, posebno za kukuruz, ali i za suncokret i šećernu repu, jer su najvažnija područja za njih u regijama koje su najviše pogođene nepovoljnim vremenskim uslovima.

Izvor: Agroklub

Kuće na Marsu gradiće se uz pomoć rakova i riba?

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto: Pixabay

Naučnici smatraju da bi zgrade na Marsu mogle biti napravljene od supstance koja se nalazi u ribljim krljuštima i gljivama zvane hitin.

Kada se hitin pomeša sa česticama iz tla Marsa, mogao bi se dobiti dovoljno čvrst materijal za izgradnju objekata i nekih predmeta, navode stručnjaci.

Hitin bi mogao da se dobije na Marsu iz bio-konverzije organskog otpada od insekata ili gljiva koje bi se tamo gajile na farmama.

U preliminarnim ispitivanjima materijala, stručnjaci su konstruisali maketu stambenog objekta na Marsu, za koji se pokazalo da poseduje dovoljno elastičnosti.

Hitin bi tako mogao da pomogne kompanijama poput „Spejs eksa”  i NASA koje planiraju da u narednih 20 godina uspostave ljudske kolonije na Marsu, prenosi portal diazhub.com.

„Proizvodnja inspirisana prirodnim materijalima i održivom tehnologijom, je proizvodnja koja omogućava novu paradigmu”, rekao je autor studije dr Havier Fernandez sa singapurskog Univerziteta za tehnologiju i dizajn.

„Pokazali smo da su takvi materijali, ali i koncept održivosti ključni ne samo za naš opstanak na Zemlji, već i za jedno od sledećih najvećih dostignuća čovečanstva – našu transformaciju u međuplanetarnu vrstu”, dodao je Fernandez.

Hitin je prisutan u mnogim organizmima i primarna je komponenta ćelijskih zidova gljiva, egzoskeleta rakova i insekta, a ima ga i u krljušti riba i kod vodozemaca.

Već se koristi u proizvodnji hrane i kao sredstvo za zgušnjavanje.

Tehnika istraživača, kada je u pitanju proizvodnja potrebnih predmeta pa i građevinskih elemenata na Marsu, uključuje kombinovanje hitina i minerala regolita.

Izvor: RTS

EIB i IRF potpisale ugovor o pozajmici vrednoj 50 miliona evra

Foto ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Mala i srednja preduzeća (MSP) i preduzeća sa srednjom tržišnom kapitalizacijom koja posluju u sektoru turizma i drugim sektorima u Crnoj Gori koji su najteže pogođeni pandemijom koronavirusa moći će da koriste sredstva iz kredita vrednog 50 miliona evra po osnovu ugovora koji je Evropska investiciona banka (EIB) danas zaključila sa Investiciono-razvojnim fondom Crne Gore (IRF). Kredit će pružiti podršku za brži oporavak crnogorske privrede kroz povoljnije finansiranje za MSP, preduzeća sa srednjom tržišnom kapitalizacijom i javna preduzeća kako bi se sačuvala radna mesta i likvidnost preduzeća.

Kredit je deo programa podrške Tima Evropa za oporavak Zapadnog Balkana od koronavirusa, koji je najavljen na samitu EU-Zapadni Balkan održanom u Zagrebu u aprilu. Ovaj program preduzećima pruža povoljno finansiranje kako bi se obezbedio nastavak njihovog poslovanja i brži i održiviji oporavak od pandemije. Ova kreditna linija takođe predstavlja prvi deo iz programa kreditiranja vrednog 500 miliona evra koji je Upravni odbor EIB odobrio u junu 2020. godine, a koja je namenjena javnom sektoru i nacionalnim promotivnim bankama u regionu Zapadnog Balkana.

Potpredsednik EIB Dario Skanapieko je izjavio:

“MSP i preduzeća sa srednjom tržišnom kapitalizacijom u Crnoj Gori su teško pogođena pandemijom koronavirusa. S obzirom na to da je turizam glavni pokretač ekonomskog rasta, EIB će pomoći Crnoj Gori da se suoči sa ovim do sada neviđenim izazovima, te će pružiti podršku primarnom izvoru prihoda u zemlji, bržem oporavku i razvoju otpornije ekonomije. Naši povoljniji krediti pružiće podršku drugim ključnim sektorima, kao što su trgovina, transport i građevinarstvo. Ponosni smo što možemo da pružimo ovu ključnu komponentu paketa podrške Tima Evropa za Crnu Goru, zemlju kandidata za pridruživanje Evropskoj Uniji.”

Zoran Vukčević, predsednik Investiciono-razvojnog fonda Crne Gore, je izjavio:

“Evropska investiciona banka je još jednom pokazala da je pravi prijatelj Crne Gore i strateški partner Investiciono-razvojnog fonda time što je pružila dodatnu podršku u ovim kriznim i izazovnim vremenima koja su pred crnogorskom ekonomijom, ali i pred drugim ekonomijama širom svijeta. Saradnja Investiciono-razvojnog fonda sa Evropskom investicionom bankom, ne samo u ova krizna vremena, od velikog je značaja za IRF, a pre svega za crnogorsku ekonomiju. Sredstva iz kredita za odgovor na krizu izazvanu pandemijom koronavirusa namenjena su za očuvanje likvidnosti i radnih mesta, ali takođe i za razvojne projekte koji će doprineti stvaranju nove ekonomske vrednosti u Crnoj Gori i podržati transformaciju naše ekonomije u cirkularni i održivi sistem u postpandemijskom periodu koji sledi. Do sada, ova sredstva upotrebljena su za podršku preko 750 projekata koji su stvorili i/ili sačuvali preko 25.000 radnih mesta u Crnoj Gori. Verujem da su ovi projekti dali poseban impuls razvoju ekonomije Crne Gore i jačanju njenog puta evropskih integracija.”

Foto ilustracija: Pixabay

Oana-Kristina Popa, ambasadorka EU i šefica Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori, izjavila je:

“MSP predstavljaju okosnicu crnogorske ekonomije i generišu više od tri četvrtine radnih mesta i skoro 70 odsto dodate vrednosti. Čak i pre krize izazvane pandemijom koronavirusa, MSP bila su suočena sa brojnim izazovima, kao što su slab pristup finansiranju, birokratija, neodgovarajuća infrastruktura i nedovoljno kvalifikovana radna snaga. EU tradicionalno podržava sektor MSP, te pomaže preduzećima da se izbore sa ovim izazovima i povećaju konkurentnost crnogorske ekonomije. U ovo vreme zdravstvene i ekonomske krize bez presedana, pomoć EIB je još dragocenija dok se MSP bore da očuvaju likvidnost i radna mesta. U kombinaciji sa planiranom pomoći Delegacije EU za podršku mikro i malim preduzećima u borbi sa posledicama pandemije koronavirusa, ovaj ugovor o kreditu pruža značajnu osnovu za brži oporavak crnogorske ekonomije.”

Kredit EIB biće dostupan pojedinačnim preduzetnicima, privrednim društvima i javnim preduzećima iz različitih sektora preko IRF. Ova operacija posebno ima za cilj da pomogne u rešavanju izazova u pogledu obrtnog kapitala, likvidnosti i investicionih ograničenja sa kojima se suočavaju MSP i preduzeća sa srednjom tržišnom kapitalizacijom u Crnoj Gori u kontekstu pandemije koronavirusa. Kreditna linija će omogućiti veću fleksibilnost za ubrzanje isplate sredstava i rešavanje najhitnijih problema koji se tiču likvidnosti i zapošljavanja. Sredstva će podstaći otvaranje novih radnih mesta i izvođenje obuka za mlade u okviru Evropske inicijative za zapošljavanje i obuku mladih za Zapadni Balkan (EYET) koja ima za cilj unapređenje zapošljavanja mladih u Crnoj Gori.

Do današnjeg dana, EIB i IRF su zaključili pet sporazuma i isplatili 320 miliona evra za potrebe crnogorske ekonomije, što je sačuvalo više od 25.000 radnih mesta.

Izvor: EIB

Završen izveštaj Operativnog monitoringa podzemnih voda

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Ministarstvo zaštite životne sredine, u okviru trećeg ciklusa projekta „Operativni monitoring površinskih i podzemnih voda Republike Srbije“, završilo je realizaciju Operativnog monitoringa podzemnih voda koji je za potrebe Projekta sproveo Rudarsko-geološki fakultet Univerziteta u Beogradu, a završni izveštaj o rezultatima sprovedenog monitoringa možete preuzeti ovde.

Projekat je pokrenut 2017. godine, a jedan od ciljeva projekta je ispitivanje kvantiteta i kvaliteta podzemnih voda na odabranim lokalitetima i izvorištima za koje je ocenjeno da se nalaze pod pritiskom ili su potencijalno pod pritiskom koji ugrožava ili može ugroziti njihovo dalje korišćenje i upotrebu. U okviru Projekta primenjeni su standardi i zahtevi Okvirne Direktive o vodama Evropske unije i Direktive o zaštiti podzemne vode od zagađivanja i pogoršavanja kvaliteta, koji su usklađeni i sa opštim tendencijama poboljšanja stanja životne sredine i važni za proces pristupnih pregovora Republike Srbije sa EU, posebno u okviru poglavlja 27 – Životna sredina.

S obzirom na vanrednu situaciju prouzrokovanu pandemijom koronavorusa, realizacija ugovorenih obaveza odvijala se u otežanim uslovima i što se tiče mogućnosti rada i merenja na terenu, uzorkovanja i izrade analiza voda u laboratoriji IZJZ Kragujevac, kao i prikupljanja i dostave podataka od strane stručnih službi pojedinih vodovoda uključenih u projekat. Ipak, u celini su ostvareni zacrtani ciljevi i omogućena ocena stanja podzemnih vodnih resursa u odabranim vodnim telima.

Ovaj fazno realizovani projekat sprovođen od 2017. godine, u okviru tri sprovedena ciklusa obuhvatio je monitoring mrežu od ukupno 50 vodnih tela podzemnih voda, dok je broj osmatranih hidrogeoloških objekata i pojava bio 63. Izveštaj o sprovedenom prvom ciklusu Projekta možete preuzeti ovde, a Izveštaj o sprovedenom drugom ciklusu Projekta možete preuzeti ovde.

Podaci prikupljeni Projektom omogućiće neophodno proširenje stalne osmatračke mreže za podzemne vode na nacionalnom nivou, izveštavanje o stanju kvaliteta i kvantiteta ovog prirodnog resursa i uključivanje u međunarodnu mrežu razmene informacija, a takođe će doprineti i unapređenju nacionalnih propisa u oblasti zaštite podzemnih voda. Po mišljenju članova stručnog tima, Projekat je u potpunosti opravdao ulaganja i očekivanja i doprineo boljem i pouzdanijem sagledavanju hidrogeoloških uslova i primeni propisa EU u vodnoj praksi.

Izvor: Ministarstvo zaštite životne sredine

“Paklenih 500” u svojoj prvoj avanturi po Banatu

Foto: Privatna arhiva/Vladimir Savić
Foto: Privatna arhiva/Vladimir Savić

Vladimir Savić, naš trofejni triatlonac i trener, konstantno je u potrazi za novim avanturama i izazovima. Zbog specificne novonastale situacije, izazvane koronavirusom, čitava sezona je imala mali broj sportskih mainfestacija, pa je Vladimir došao na ideju da bi makar završnica mogla da se obeleži na specifičan način – ambiciozno, ali i da se dugo prepričava i pamti.

“Vozio sam nekoliko puta po Banatu, menjajući trase i intenzitet vožnje, ali uglavnom samostalno i nikada kilometražu koju sam sada imao na umu. Spomenuo sam nekolicini prijatelja svoju ideju i iste večeri smo dogovorili  datum polaska. Ideja je bila do vožnja bude lokalnog karektera, a 500 je lep i okrugao broj, pa sam izmerio na Google mapi asfaltne puteve koji vode obodom Banata i ispostavilo se da je to to – malo preko 500 kilometara. Moja prethodna najduža vožnja, po Banatu, bila je 401 kilometar, tako da je i meni realizacija ove ideje bila pravi izazov”, započeo je priču Vladimir.

U smeli poduhvat upustili su se iskusni triatlonci i biciklisti: Marjan Lukić, Damir Andrić, Miloš Matić, Marjan Marjanović i Danijel Ulijan na čelu sa Vladimirom Savićem i oni su ti koji su prešli svih 500 kilometara staze, dok je samo sto kilometara manje odvezao Mihajlo Novakov, a Aleksandar Prešern, Srđan Stojkov, Nikola Vincer, Ivan Bon, Petar Ivačković, Vladimir Stojisavljević, Danilo Jovanović i Miloš B. Matić došli su do tristotog kilometara na svojim dvotočkašima. Ni malo zanemarljivo, svoj doprinos dao je i Zoran Bunčić koji je prešao 100 kilometara. Na svom putu prošli su kroz Zrenjanin, Vršac, Kikindu, Belu CrkvuKanjižu

“Startovali smo 5. septembra, oko pola sata iza ponoći, iz Pančeva, sa idejom da vožnju završimo pre mraka narednog dana, kada već budemo umorni. Nas osmorica započeli smo vožnju po mraku i verovatno smo izgledali kao pokretni luna park sa svim mogućim svetlima koje smo imali po sebi”, šaljivo je objasnio Savić.

“Vožnja noću je drugačije iskustvo za sve nas koji bicikl inače vozimo danju, dok ima dosta prirodnog svetla. Već u prvom selu bili smo svedoci incidenta – prevrtanja automobila na krov. Stali smo da pomognemo, ali nam je veseli i vidno pijani vozač, odmah pošto je izašao iz vozila rekao da je sve ok i da je dobro – i to sa takvom lakoćom i samouverenošću, kao da tako nešto izvodi svakog vikenda. Na sreću, tokom noći i narednog dana, nismo više bili svedoci bahate vožnje. Birali smo puteve koji nisu opterećeni saobraćajem, a svi vožaci sa kojima smo se susreli bili su strpljivi, pažljivi i poštovali su propise”, zadovoljno objašnjava Vladimir.

Poznati sportista vozi bicikl već tri decenije i kaže kako je zadovoljan u kom smeru ide poštovanje propisa i solidarnost na putu između biciklista i vozača motornih vozila. Može, i treba da bude još bolje, ali svi zajedno treba da radimo na tome, konstatuje on.

Foto: Privatna arhiva/Vladimir Savić

Tokom noći najveći izazov im je bila neočekivano niska temperatura. U par navrata su pojačavali intenzitet vožnje, samo da bi se zagrejali. Za svoj trud tokom noći bili su nagrađeni veličanstvenim izlaskom sunca iza Vršačkih bregova – prema rečima Vladimira, bio je to prizor koji se  pamti.

“Prijatan prizor i zbog svoje lepote i zbog topline sunčevih zraka! Kada smo prešli 200 kilometara, čekao nas je kombi sa našim stvarima i deo ekipe koji je vozio preostalu deonicu od 300 km. Nasmejana prijateljska lica, kombi pun hrane i opreme i dan koji se budio vratili su nam snagu i dali novu energiju da krenemo dalje. Najzad smo videli kuda vozimo, tj. nešto više od samog asfalta i senki oko nas. Surova poetika banatske ravnice”, i dalje pun utisaka prepričava Vladimir.

Prema njegovim rečima upravo su jako sunce, karakterističan vetar i monotoni pejzaži ono što ovu vožnju čini pravim paklenim izazovom, pa su u šali i nazvali čitavu turu “Paklenih 500”.

Kombi koji ih je čekao na putu ostao je uz njih sve do samog kraja. Na svu sreću bio im je potreban samo za okrepu i osveženje tokom pauza koje su pravili – čitavih 500 kilometara prošlo je bez ikakvih povreda učesnika. Pauze su rasporedili na 200 km, 350km i 460 km, uz nekoliko kraćih, po potrebi.

Foto: Privatna arhiva/Vladimir Savić

Iako sa aspekta promocije turizma i ekologije manifestacije ovog tipa imaju ogroman potencijal, ovog puta je cela organizacija bila samo sportska avantura grupe prijatelja. Nikome se nisu obratili za pomoć, ali je veliko interesovanje koje je usledilo po završetku vožnje pokazalo da Banat 500 može da bude i više od toga.

Cilj na početku je bio da se izbegne mrak, što se na kraju vožnje i postiglo – biciklisti su u 8 sati uveče stigli do cilja, a samo poslednjih desetak kilometara trajala je vožnja po mraku.

Kornavirus je bio jedan od ključnih razloga zašto nismo pompeznije najavljivali akciju i što smo sve držali u tajnosti do samog početka. Nismo želeli da ovo bude masovno okupljanje, zbog propisanih mera predostrožnosti”, objasnio je Savić.

Svi zainteresovani za organizovanje vožnje poput Tour de Kop, Banat 500 i slične, mogu da zaprate “Tour de Fun by Ivan Stević” na društvenim mrežama i da se informišu o budućim akcijama i avanturama. Veći deo akcija otvoren je za sve učesnike, ali uvek postoje i eksperimentalne, pilot avanture i isprobavanje novih formata, koji su zbog organizacionih i bezbednosnih razloga rezervisani samo za mali broj proverenih i prekaljenih pojedinaca.

Jovana Canić

Investicije kompanije NIS od velikog značaja za Srbiju

Foto-ilustracija: Pixabay (IADE-Michoko)
Foto-ilustracija: Unsplash

Ministar finansija u Vladi Republike Srbije Siniša Mali razgovarao je danas sa generalnim direktorom kompanije NIS Kirilom Tjurdenjevim o investicijama te kompanije, koje su važne za privredu Srbije i njen budžet.

Tokom sastanka bilo je reči o projektu „Duboka prerada“, koji je ključni deo druge faze modernizacije Rafinerije Pančevo, vrednosti približno 300 miliona evra.

Cilj je da se poveća dubina prerade, odnosno dobiju veće količine najvrednijih derivata, kao što su dizel i benzin, pri čemu projekat ima i ekološke benefite, među kojima je prestanak proizvodnje mazuta sa visokim sadržajem sumpora.

Mali je istakao da su takvi projekti od velikog značaja za Srbiju jer doprinose većoj stopi njenog privrednog rasta, a upravo zbog takvih investicija naša zemlja je apsolutni lider kada je reč o rastu BDP-a.

Ministar je istakao i da će ovako velike kompanije, ali i one manje, uvek imati pouzdanog partnera u državi, što se najbolje pokazalo za vreme pandemije koronavirusa, kada je donet obiman Program ekonomskih mera od 5.8 milijardi evra.

Foto: NIS

Prema njegovim rečima, zahvaljujući donetim merama, zadržana je puna zaposlenost, a nezaposlenost u drugom kvartalu ove godine je na istorijskom minimumu od 7.3 odsto.

On je izrazio zahvalnost predstavnicima kompanije NIS, koja zapošljava više od 11.000 radnika, na održanju nivoa zaposlenosti tokom pandemije, uz ispunjavanje svih obaveza prema državi i zaposlenima i očuvanje odgovarajućeg investicionog ritma koji će obezbediti dalji razvoj kompanije.

Mali je zaključio da je cilj države da ima takav regulatorni okvir koji će da podržava rast i razvoj privrede jer to znači više novih radnih mesta, veće plate i bolji kvalitet života građana Srbije.

Izvor: Vlada Republike Srbije

Lego uskoro bez jednokratne plastične ambalaže

Foto ilustracija: Pixabay
Foto ilustracija: Pixabay

LEGO grupa najavila je planove da ubuduće svoje proizvode pakuje u reciklirani papir, a ne u plastiku za jednokratnu upotrebu.

Danski proizvođač igračaka saopštio je u utorak da će nove ambalaže početi da se pojavljuju u LEGO kutijama počev od 2021. godine, kao deo investicije od 400 miliona dolara u inicijativu za održivost tokom naredne tri godine. Pakovanje je u razvoju poslednje dve godine.

“Od dece primamo puno pisama u kojima nas pitaju zašto i dalje koristimo plastiku za jednokratnu upotrebu u našim pakovanjima, što nas je inspirisalo da započnemo sa promenom“, rekao je Tim Bruks, potpredsednik za zaštitu životne sredine u LEGO-u.

„Naša ambicija je da svu našu ambalažu učinimo održivom do kraja 2025. godine“, dodao je on.

LEGO grupa, koja je profitirala od velikog porasta prodaje tokom koronavirusa, godišnje koristi oko 5.000 tona plastike za pakovanje svojih proizvoda, što čini 10 odsto ukupne ambalaže. Ipak, mnogo veći problem su sami LEGO komadi, kojima je potrebno 90.000 metričkih tona plastike godišnje.

LEGO godinama radi na razvoju alternativa plastici na bazi nafte koja se može koristiti u njenim kockama. Postignut je određeni napredak, ali većina pojedinačnih komada i dalje je napravljena od plastike.

Foto ilustracija: Pixabay

“Održivo proizvedene LEGO cigle moraju biti jednako sigurne, izdržljive i tehnički ispravne kao i plastična sorta, sa identičnom postojanošću boja i kompatibilnošću sa starijim kockama”, rekao je Bruks.

Komadi moraju biti dovoljno čvrsti da se međusobno kliknu i drže složene strukture, poput zamka Hogvarts, a ipak i dovoljno lagane da bi svako dete moglo lako da ih razdvoji.

Pronalaženje ekološki prihvatljivih alternativa za plastiku, koja je glavni zagađivač okeana i izvora vode, od vitalnog je značaja za borbu protiv vanredne svetske klimatske situacije. Studija u časopisu Science objavljena u julu otkrila je da, čak i ako bi svet smanjio zagađenje plastikom za 80 odsto do 2040. godine, i dalje bi bilo oko 710 miliona metričkih tona plastičnog otpada koji zagađuje životnu sredinu.

Kompanija LEGO teži da sve svoje proizvode do 2030. godine pravi od održivih materijala i da poveća upotrebu “bio opeke”, poput one napravljene od biljnih materijala – poput šećerne trske, koju trenutno čine oko 80 od njenih 3.600 komada, ili oko 2 odsto.

Jovana Canić

Kako funkcioniše Trombov zid i kako može smanjiti troškove grejanja

Foto ilustracija: Pexels

Inovacija stara pola veka aktuelnija je nego ikada jer ovaj konstruktivni sklop može pomoći u poboljšanju energetske efikasnosti objekata.

Primena solarnog grejanja u arhitekturi postoji još od davnina, kada su ljudi koristili ćerpič i kamene zidove kako bi akumulirali sunčevu toplotu tokom dana i polako je oslobađali noću. Međutim, tek 20ih godina 20. veka, evropske arhitekte su počele da eksperimentišu sa pasivnim solarnim metodama u stambenim objektima. Tako su se varijacije ovog sistema razvijale sve do 1967. godine kada je prvi Trombov zid izveo arhitekta Jacques Michel. Ovaj zid (izmišljen 1956. godine), nazvan po inženjeru Felixu Trombeu, kombinuje staklo i tamni, masivniji materijal koji apsorbuje toplotu kako bi je tokom noći polako prenosio u unutrašnjost objekta.

Trombov zid kombinuje staklo i tamni, masivniji materijal koji apsorbije toplotu kako bi je tokom noći prenosio u unutrašnjost objekta.

Standardni Trombov zid ima staklenu ploču udaljenu otprilike 2 do 5 centimetara od zida debljine od 10 do 40 centimetara, koji se obično pravi od cigle, kamena ili betona. Solarna toplota prolazi kroz staklo i zagreva masivni zid. U slučaju da ne postoji staklo ova apsorbovana energija bi se noću obično otpuštala u spoljašnji prostor. Međutim, staklo joj ne dozvoljava da ode te se toplota postepeno otpušta i tako ona ide u unutrašnjost objekta. Zid debljine 20 centimetara ispuštaće toplotu u periodu od 8 do 10 sati, piše ArchDaily.

Pravilna orijentacija

Kako bi se prikupilo što više solarne energije važno je dobro orijentisati zid u odnosu na strane sveta, a izbor vrste, boje i dimenzije materijala u mnogome može doprineti efikasnosti Trombovog zida.

Cirkulacija vazduha

Cirkulacija vazduha u međuprostoru između staklenog i masivnog zida odvija se preko otvora u donjoj i gornjoj zoni zida. Naime, topao akumuliran vazduh se podiže i kroz gornji otvor odlazi u objekat, dok hladan vazduh iz unutrašnjosti ulazi u međuprostor u donjoj zoni, gde se zagreva i dalje nastavlja da se kreće ka gore i ponovo ulazi u objekat.

Varijacija na temu

Varijacija Trombovog zida je takozvani Drum Wall, koji je razvio Steve Bare, gde se umesto masivnog zida iza staklenih ploča stavljaju čelični rezervoari ispunjeni vodom. Budući da voda ima veći toplotni kapacitet od masivnog zida, ovaj sistem je u teoriji efikasniji, međutim u građevinskoj industriji praktičnija je primena klasičnog Trombovog zida.

Više o varijacijama i pasivnom solarnom grejanju pročitajte OVDE.

 

Korišćenje glifosata u Francuskoj polako ide u zaborav

Foto-ilustracija: Pixabay
njiva_pšenica
Foto-ilustracija: Pixabay

Francuska vlada će do početka 2021. godine delimično zabraniti korišćenje glifosata, trenutno jednog od najkorišćenijih herbicida, najavila je ministarka ekološke tranzicije Barbara Pompili.

“Imamo trajnu misiju, koja prilično brzo napreduje i nadam se da ćemo uskoro imati dobre alternative za ovu hemikaliju“, naglasila je.

Ova država još je 2017. godine sebi postavila cilj da do 2021. prekine većinu upotrebe glifosata, a do 2023. potpuno da zabrani njegovu upotrebu. Iako je 2019. godine predsednik Emanuel Makron izjavio da Francuska neće uspeti u toj nameri, sada, kada se stvari polako privode kraju, ipak je optimista po tom pitanju, navodi From Press.

Uz to, ministarka želi da se pronađu i zamene za neonikotinoid koji se koristi u proizvodnji šećerne repe.

Podsetimo, u Evropskoj uniji na snazi je zabrana tri vrste ovih hemijskih sredstava u usevima – klotianidina, imidakloprida i tiametoksama. Francuska je otišla korak dalje i zabranila još dve vrste, tiakloprid i acetamiprid, ali ne samo na otvorenim poljima nego i u plastenicima.

Photo-illustration: Pixabay

“U ove četiri godine imali smo vremene da pronađemo alternative i za ovu hemikaliju, ali još uvek nismo uspeli. Sektor nije bio dovoljno jak, istraživanja nisu napredovala, a država nije nimalo pomogla. Još uvek mislim da su neonikotinoidi vrlo opasni. Jako sam ponosna što je čak 91 odsto njih već zabranjeno, a sada nam treba poslednji mali korak. Zajedno s ministrom poljoprivrede Žilijenom Dunormandijem smislićemo bolju zamenu“, poručila je Pompili.

Ali, kako ona još uvek nije pronađena, francuski poljoprivrednici već nekoliko meseci pozivaju u pomoć jer im zelene lisne vaši koji su prenosioci virusa žutice uništavaju rod, a što rezultira gubitkom prinosa od 30 do 50 odsto. Takođe, zatražili su i ponovno uvođenje pa upozorili na propast proizvodnje šećerne repe ako se nešto ne preduzme.

Inače, industrija šećera ključni je sektor ekonomije ove zemlje jer osigurava ukupno 46.000 radnih mesta, uključujući 25.000 poljoprivrednika i 21 fabriku šećera.

Izvor: Agroklub

Koji energetski izvori su na raspolaganju Srbiji?

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Unsplash (Tian Kuan)

Jedna od tački Vašingtonskog sporazuma i ono na čemu godinama insistira Evropska unija jeste da Srbija obezbedi veću raznolikost energetskih izvora. Dalekovodima smo već povezani, ne samo sa okruženjem već i sa evropskim prenosnim sistemom. Čitavoj Evropi, već neko vreme, Amerika otvoreno nudi svoj tečni prirodni gas tzv. LNG u zamenu za ruski. Svet osvajaju obnovljivi izvori energije, a na njima se ubrzano radi i kod nas.

Balkanski tok, koji je u završnoj fazi, Srbiji otvara novi pravac snabdevanja gasom – pre svega, iz Rusije.

Računa se da će gas iz drugih izvora obezbediti interkonektor od Niša do Sofije na koji se nastavlja gasovod koji grade Bugarska i Grčka, a koji će biti i veza sa terminalom za LNG gas koji se priprema u luci u Aleksandropolisu. Projekat srpske deonice interkonektora je u završnoj fazi eksproprijacije.

“Na proleće 2021. godine mogli bismo da počnemo gradnju gasovoda Niš-Dimitrovgrad-Sofija i da ga završimo do 2022. godine. Na LNG terminalu u Aleksandropolisu, gde i počinje gradnja, Srbija je rezervisala 500 miliona kubnih metra i to je ono što smo mi procenili da nam je dovoljno iz tog pravca, bilo da je to LNG iz Amerike, Katra ili možda gas iz Rusije”, kaže direktor “Srbijagasa” Dušan Bajatović.

LNG gas je dobra opcija, ali je za evropske potrošače za sada preskup.

Kada je reč o struji, najbolji primer isplativog interkonektora je “Transbalkanski koridor” koji će dalekovodima povezati Rumuniju, Srbiju, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru i Italiju.

Jadranski podmorski kabl već je u fukciji. U našoj zemlji završena je prva deonica tog koridora, a ceo posao biće gotov 2025. godine.

Foto-ilustracija: Unsplash (Joakim Honkasalo)

“Povezivanje sistema znači veću pouzdanost i sigurnost snabdevanja, što je najbitnije za nas, a znači i povezivanje i mogućnost efikasnog korišćenja obnovljivih izvora energije iz okolnih zemlja i iz naše zemlje”, navodi Nadica Stojanović, izvršni direktor za investicije i strategiju u AD Elektromreža Srbije.

Svet se okreće obnovljivoj energiji, ne samo da su ekološka alternativa uglju i nafti već im i finansijski konkurišu. Projekti vezani za zelene izvore energije sve su isplativiji i bez državnih subvencija.

“U odnosu na 2010. godinu vidimo da je trošak investicija po instaliranom megavatu za solarne elektrane umanjen  za čak 70 odsto, kod vetroelektrana je to čak 30 odsto, dok se kod tradicionalnih izvora taj trošak praktično nije promenio. Dolazak Američke razvojne agencije će svakako smanjiti trošak kapitala i doprineti većoj konkurenciji potecijalne podrške tim investicijama”, ističe Miloš Mladenović, izvršni direktor berze električne energije SEEPEX.

Ka novim obnovljivim izvorima električne i toplotne energije stremi čitav Balkan, a nedavni dogovori u Vašingtonu obećavaju dolazak američkih investitora koji su već najavili prva ulagnja u solarna postrojenja.

Izvor: RTS

Naučnici u Beču gaje kožu od gljiva

Foto: Alexander Bismarck
Foto: Alexander Bismarck

Međunarodni tim hemičara na čelu sa Aleksandrom Bizmarkom i Mičelom Džonasom sa Bečkog univerziteta objavili su u časopisu „Nature Sustainability“ članak o obimnom potencijalu obnovljivog i održivog materijala dobijenog od gljiva koji se može koristiti kao zamena za kožu.

Koža važi za izuzetno trajan i na različite načine upotrebljiv materijal u mnogim sferama svakodnevnog života kao što su industrija nameštaja ili tekstilna industrija. Međutim, proizvodnja kako prirodne tako i veštačke kože ostavlja ekološki otisak. Iako dobijanje prirodne kože može da se posmatra kao rezultat proizvodnje mesa, gajenje životinja u tu svrhu i proces proizvodnje kože smatraju se etički i ekološki problematičnim iz više razloga: sečenje šuma radi stvaranja pašnjaka, emisija gasova sa efektom staklene bašte, upotreba neekoloških materijala u procesu štavljenja kože. U proizvodnji veštačke kože, koja se dobija iz sintetičkih polimera, koriste se hemikalije koje nastaju iz fosilnih izvora energije.

Koža koja se proizvodi od gljiva može da bude rešenje, pošto ne emituje ugljen-dioksid i biološki je potpuno razgradiva. Materijal od gljiva kao zamena za kožu proizvodi se od ostataka poljoprivrednih i šumarskih proizvoda kao što je piljevina. Takvi proizvodi služe kao osnova za uzgoj gljivičnog micelijuma, vegetativnog tela gljiva. Posle određenog vremena biomasa nastala od gljiva može fizički i hemijski da se obrađuje. Gotov proizvod izgleda kao koža, ima slična svojstva i na dodir je sličan koži.

Kao najveći izazov u proizvodnji materijala od gljiva naučnici navode postizanje homogenog micelijuma koji bi ravnomerno rastao, imao konzistentnu debljinu, boju i mehanička svojstva. U budućnosti ovaj materijal bi mogao da bude ekološka alternativa za goveđu i veštačku kožu, naročito za društveno osvešćene kupce i preduzeća i za sve više prisutne vegane.

Izvor: Eurocomm-PR

Da li je ovo limuzina koja će srušiti “Teslu”?

Foto: Twitter/Printscreen/Lucid Motors

Američka firma Lucid Motors predstavila je svoj luksuzni električni automobil – limuzinu Air, koja može da se pohvali snagom od preko 1.000 „konja“ i autonomijom od preko 800 kilometara. Ovo je prvi ozbiljan udarac „Tesli“ i po ceni i po karakteristikama automobila. Ovo su do sada najbolje performanse kada je u pitanju automobil na električni pogon, a njegova cena ne prelazi 160.000 dolara.

U poslednjih nekoliko godina, u Americi se dešava pravi bum kada je reč o elektrifikaciji vozila, gde kao pečurke niču kompanije koje nude svoje prve automobile sa električnim pogonom.

Najpoznatija je svakako „Tesla“, a zatim kompanija „Nikola“, „Rivian“, „Lordston motors“, a sada im se pridružuje i firma „Lusid motors“ sa  svojim prvim projekatom koji je po mnogo čemu fantastičan.

“Pogonski sistem u Dream Edition izdanju pruža gotovo neverovatnih 1.080 konjskih snaga, pogon na sva četiri točka, ubrzanje od 0 do 100 kilometara na čas za manje od tri sekunde, a sve to po ceni od 161.500 dolara“, kaže marketing menadžer Johan Peter.

One sa nešto skromnijim ambicijama zadovoljiće i Air Grand Touring verzija, koja raspolaže sa 800 konjskih snaga, ali zato obećava autonomiju od preko 800 kilometara. Njena cena iznosi 131.500 dolara.

Za „plići“ džep verzije “Air Touring” i “Air”

„Ako ipak ne želite da potrošite više od 100.000 dolara za luksuznu elektro-limuzinu, tu je Air Touring verzija koja obezbeđuje 620 konjskih snaga i 650 kilometara autonomije po ceni od “samo” 87.500 dolara“, navodi konstruktor Don Raden.

Najskromnija verzija je Air koja startuje sa cenom od 52.100 dolara sa elektromotorom od 400 konjskih snaga koji pokreće zadnje točkove. Zahvaljujući baterijama kapaciteta 75 kilovat časova, obezbeđena je autonomija od oko 385 kilometara.

Izvor: RTS

Australija i Nemačka potpisale savez za zeleni vodonik

Foto ilustracija: Pexels

Australijska i nemačka vlada najavile su novu alijansu zelenog vodonika koja će uraditi procenu za dalji razvoj lanaca snabdevanja vodonikom.

Sporazum je postignut između Ministarstva za spoljne poslove za trgovinu i industriju, nauku, energiju i resurse Australije i Saveznog ministarstva obrazovanja i istraživanja Savezne Republike Nemačke. Sporazum uključuje zajedničku studiju izvodljivosti o potencijalu za bližu saradnju i budući razvoj lanca snabdevanja vodonikom između dve zemlje.

Ključne tačke:

– Australija i Nemačka su se složile da ispitaju održivost industrije snabdevanja vodonikom
-Vodonik nosi više energije od prirodnog gasa, ali njegovo sagorevanje ne proizvodi emisiju ugljenika
– U čitavoj zemlji su u toku ispitivanja koja koriste vodonik za čistiju energiju

Studija će proceniti trenutne mogućnosti tehnologije vodonika i mogućnosti za istraživanje u lancu snabdevanja, kao i australijski potencijal za proizvodnju vodonika i nosača energije na bazi vodonika iz obnovljivih izvora za izvoz u Nemačku i na povezana tržišta.

Photo: Wikipedia/EERE

Takođe će istražiti ekonomske, tehnološke i regulatorne zahteve za transport i promet vodonika i nosača energije zasnovanih na vodoniku proizvedenih iz obnovljivih izvora i identifikovati ekonomske, naučne, tehnološke, regulatorne i logističke prepreke izvodljivosti lanca snabdevanja, kao i poslovni model za vodonik i nosače energije zasnovane na vodoniku proizvedene iz obnovljivih izvora.

„Istraživanje mogućnosti za buduću saradnju u komercijalnim operacijama i ulaganja u proizvodnju vodonika su od vitalnog značaja ako Australija želi da shvati značaj ekonomske koristi i mogućnosti za otvaranje novih radnih mesta koje vodonik donosi“, komentarisao je Simon Birmingham, australijski Ministar trgovine, turizma i investicija.

„Ova studija pokreće razvoj budućeg lanca snabdevanja vodonikom sa Nemačkom, što bi Australiji moglo doneti i do milijardu dolara zarade od izvoza i pomoći joj da ispuni sve svoje ambicije o čistoj energiji.“

Australijski ministar za energetiku i smanjenje emisije Angus Tejlor, naveo je da buduća australijska industrija vodonika ima potencijal da generiše 7.600 novih radnih mesta do 2050. godine, a najviše u regionalnoj Australiji, što će se odraziti pozitivno i na BDP. “Zbog toga je australijska vlada odobrila više od 500 miliona američkih dolara za podršku razvoja ove industrije“, objasnio je Tejlor.

Čisti vodonik je transformaciono gorivo koje se može koristiti za pogon vozila, proizvodnju toplote i električne energije i kao hemijska sirovina u glavnim industrijskim granama.

Jovana Canić