Home Blog Page 65

Na selu se uz pomoć države skućilo 16.500 ljudi – podrška i za pokretanje posla

Foto-ilustracija: Unsplash (ivan-aleksic)

Ministarstvo za brigu o selu nastavlja da pomaže mladima u kupovini praznih seoskih kuća. Konkurs traje do 1. novembra, a izdvojeno je 750 miliona dinara. Za pokretanje novog posla u selu Ministarstvo pomaže sa po 10.000 evra bespovratno.

Za četiri godine programa skućilo se više od 16.500 ljudi i useljeno 3.620 kuća. Novih sto vlasnika ocenjuje program i pomoć kao priliku da se osamostale, ali i da ne dozvole da sela ostanu prazna.

„Ova pomoć nama dosta znači jer živimo u zajednici i krenućemo potpuno novi život iz početka, tako da planiramo da se bavimo i poljoprivredom na selu”, ističe Mirjana Stojković iz Merošine.

Ani i Branislavu Toškov iz Nove Crnjeto, kako kažu, puno znači, jer su želeli da ostanu u svom selu, tako da je ovo bila prilika da u tome i uspeju.

„Bavićemo se verovatno pomalo poljoprivredom, to su još neki planovi za budućnost, pa videćemo”, navodi Ana Toškov.

Nove komšije stižu u sela u okolini Sombora, Kanjiže, Topole, Ćićevca, Bojnika, Knjaževca, Bosilegrada i mnogih drugih mesta – od Vojvodine do juga Srbije. Njih oko 350 dobilo je priliku da započne život u zdravijem, tišem i mirnijem okruženju.

Pročitajte još:

Za novi posao 10.000 evra bespovratno

Ministarstvo za brigu o selu sprovodi Program podrške privrednim aktivnostima na selu dodelom bespovratnih 10.000 evra za pokretanje posla.

„Volela bih da moji roditelji u blizini te kuće već imaju svoj, nije restoran, ali kao lokal domaće kuhinje, pa bih volela da im pomognem u nekoj meri koliko mogu. Pošto radim u muzičkoj školi, ali u slobodno vreme bih bila sa njima, tamo pripomagala”, planira Isidora Gecan iz Kule.

Milan Krkobabić, ministar za brigu o selu, kaže da je bio u Golupcu, gde je posetio neke od preduzetnika koji su dobili tu pomoć.

„Jedan čovek radi fenomenalno stolarsku radionicu, kupio je dve nove mašine. Njegova porodica je zadovoljna, on je podigao produktivnost, radi, sada kreće i u izradu nameštaja. To su ti novi iskoraci i mi ćemo da nastavimo. Ako želiš, ako si spreman da otvoriš zanatsku, preduzetničku radnju, frizersku, vulkanizersku, mehaničarsku, stolarsku, prodavnicu u tom selu i to sve zavisi od stvarnih potreba tog sela, ali i ličnih kvalifikacija tog čoveka koji želi time da se bavi”, ukazuje ministar Krkobabić.

Do sada je kupljeno 78 minibusa za prevoz seoskog stanovništva, obnovljeno 19 seoskih domova kulture, a programima Ministarstva će i ove godine „Miholjski susreti” biti održani u 130 lokalnih samouprava.

Izvor: RTS

Šta je TPO model na tržištu solarne energije? Dominantan koncept u Sjedinjenim Državama

Foto-ilustracija: Unsplash (American Public Power Association)

Tržište komercijalne solarne energije u Sjedinjenim Američkim Državama beleži snažan rast, pri čemu model vlasništva treće strane (TPO – third-party ownership) zauzima dominantnu poziciju u nestambenim instalacijama, objašnjeno je u najnovijem izveštaju kompanije za analizu podataka Wood Mackenzie.

Reč je o modelu vlasništva koji podrazumeva da solarni sistem ne poseduje krajnji korisnik, već sistem poseduje treća strana, najčešće specijalizovana firma koja snosi troškove instalacije i održavanja, dok krajnji korisnik električne energije plaća samo za proizvedenu energiju putem ugovora o zakupu ili otkupu električne energije.

Dakle, TPO vlasništvo znači da firme ulažu kapital u izgradnju i održavanje solarnih sistema, a zarađuju uglavnom kroz dugoročne ugovore, poreske podsticaje i tržišne mehanizme, dok zajednica koja koristi struju ne podleže početnim investicijama, što ovakav finansijski princip i čini privlačnim.

Pročitajte još:

Udeo TPO modela

U 2024. godini, udeo TPO modela u segmentu nestambenih solarnih instalacija u SAD-u porastao je na 72 odsto, u poređenju sa 69 odsto u prethodnoj godini. Prognoze kompanije Wood Mackenzie ukazuju na to da će ovaj model nastaviti da dominira tržištem i u narednim godinama, dostižući vrhunac od 74 odsto u 2026, pre nego što postepeno krene da se smanjuje.

Jedan od ključnih faktora koji podstiče širenje TPO modela jeste razvoj tržišta prenosivih poreskih olakšica – mehanizam koji omogućava investitorima da efikasnije i jednostavnije iskoriste poreske podsticaje, čime se smanjuju troškovi i složenost finansiranja solarnih projekata. Generalno, ovaj model je daleko prisutniji u Sjedinjenim Američkim Državama, nego u Evropi, a neki od razloga jesu regulatorne razlike (npr. zabrane peer-to-peer prodaje), tržišna struktura i dostupnost podsticaja (manje poreskih olakšica za investitore nego u SAD).

Godina 2024. bila je rekordna za američko tržište komercijalne solarne energije – instalirano je ukupno 2,1 GW. Tome su najviše doprinele savezne države poput Kalifornije, Mejna i Ilinoisa, a tržište je zabeležilo rast od osam odsto u odnosu na prethodnu godinu.

Energetski portal

Međunarodni dan biodiverziteta 2025 – povezanost ljudi i prirode

Foto-ilustracija: Pixabay/DirkDanielMann

Međunarodni dan biodiverziteta (IDB) je prvi put obeležen 29. decembra 1993. godine, a označava datum stupanja na snagu Konvencije o biološkoj raznovrsnosti (CBD). Međutim, u decembru 2000. godine, Generalna skupština UN donela je odluku da se 22. maj ubuduće obeležava kao IDB.

Međunarodni dan biodiverziteta ove godine ističe neraskidivu povezanost između ljudi i prirodnog sveta kroz temu „Harmonija s prirodom i održivi razvoj”. Ova tema je usmerena na povezivanje Agende 2030. i njenih Ciljeva održivog razvoja sa Ciljevima i zadacima Kunming–Montrealskog globalnog okvira za biodiverzitet (KMGBF).

Obeležavanje Međunarodnog dana biodiverziteta postaje sve važnije sa svakom godinom, kako bi se skrenula pažnja na veliki broj životinjskih i biljnih vrsta kojima preti izumiranje.

Iako je biodiverzitet temelj života i kamen temeljac održivog razvoja, čovečanstvo uništava biodiverzitet neverovatnom brzinom, pa je njegov gubitak postao globalni izazov.

Pročitajte još:

Rešenja zasnovana na prirodi mogu smanjiti intenzitet klimatskih nepogoda za više od 25 odsto, štedeći milijarde dolara godišnje na ekonomskim troškovima klimatskih promena. Obnavljanje i zaštita prirode jedno je od najpametnijih i najisplativijih ulaganja u otpornost i prilagođavanje.

Iz Međunarodne unije za očuvanje prirode (International Union for Conservation of Nature- IUCN), povodom ovog dana ističu da je „mreža života pod pretnjom”.

„Gotovo jedna od pet divljih prehrambenih vrsta procenjenih na Crvenoj listi IUCN-a suočava se s rizikom od izumiranja. Trećina slatkovodnih vrsta i morskih ribljih zaliha je ugrožena. Moramo delovati odmah”, kažu u IUCN.

Prema ovoj listi više od 47.000 vrta preti izumiranje, a svet je u samo jednoj godini izgubio više od 28 miliona hektara šumskog područja. Klimatska kriza povećava učestalost i intenzitet požara, poplava i suša, dodatno utičući na bioraznovrsnost.

Energetski portal

Izumiranje u senkama: Istina o vrstama koje niko ne broji

Foto-ilustracija: Unsplash (Joe Tillman)

Neke informacije prođu pored nas kao letnji povetarac, a neke kao da nas pogode ravno u savest. Takva je bila jedna studija koju sam nedavno pročitala – analiza naučnika sa Državnog univerziteta Oregona o uticaju klimatskih promena na životinjski svet. I koliko god mislila da sam svesna problema, ova me je prodrmala iz temelja.

Profesor ekologije, Vilijem Ripl je, zajedno sa svojim saradnicima, koristio javno dostupne podatake o biodiverzitetu za 70.814 vrsta iz 35 postojećih klasa. Analizirajući podatke, došli su do zaključka da je više od 3.500 životinjskih vrsta trenutno pod ozbiljnim rizikom zbog klimatskih promena i to nisu samo velike životinje koje poznajemo iz dokumentaraca – to su često nevidljivi junaci naših ekosistema: beskičmenjaci, korali, stonoge i sitna bića okeana bez kojih ceo sistem počinje da se urušava.

„Posebno smo zabrinuti zbog beskičmenjaka u okeanu, koji apsorbuju većinu toplote od klimatskih promena. Te životinje su sve ranjivije zbog ograničene sposobnosti kretanja i brzog izbegavanja nepovoljnih uslova”, rekao je Ripl.

Foto-ilustracija: Unsplash (Francesco Ungaro)

Jedan od najupečatljivijih primera dolazi sa izraelske obale, gde je 2021. godine zabeležen dramatičan pad populacije mekušaca – čak 90 odsto manje jedinki, usled porasta temperature mora.

Ovo nije izolovan slučaj. Tokom razorne toplotne kupole koja je pogodila severozapad Pacifika iste godine, miliјarde međuplimnih beskičmenjaka uginule su u kratkom vremenskom periodu. Ovi događaji snažno ukazuju na to koliko su morski organizmi – posebno oni koji ne mogu lako da se pomere ili prilagode – ranjivi na sve intenzivnije efekte klimatskih promena. Njihovo izumiranje ne predstavlja samo biološki gubitak, već i ozbiljnu pretnju stabilnosti čitavih morskih ekosistema.

Nimalo manje tragično, Veliki koralni greben je 2016. godine pretrpeo katastrofalni gubitak od 29 odsto koralnih organizama, takođe kao posledicu ekstremnog toplotnog talasa. U istom periodu, četiri miliona tankokljunih njorki (vrsta morske ptice) umrlo je od gladi. Razlog? Klimatske promene su izmenile mrežu ishrane – plankton, ribe, ceo sistem se poremetio. Isto važi i za pacifičkog bakalara, čija je populacija pala za neverovatnih 71 odsto zbog povećanih metaboličkih potreba i smanjenja baze hrane.

Dok sam čitala ove zabrinjavajuće podatke, nisam mogla da se ne zapitam – koliko ćemo vrsta još izgubiti u godinama koje dolaze, a da nećemo ni znati.

Jer, istina je još gora: više od dve trećine klasa divljih životinja uopšte nije ni procenjeno kada je u pitanju rizik od klimatskih promena. IUCN (Međunarodna unija za zaštitu prirode), čija Crvena lista često predstavlja osnovu za očuvanje vrsta, ima ozbiljnu pristrasnost – fokusirani su uglavnom na kičmenjake, koji čine manje od šest odsto svih imenovanih vrsta.

To znači da milioni vrsta, posebno beskičmenjaka, jednostavno – ne postoje u statistikama.

Profesor Ripl stoga poziva na hitnu izradu globalne baze podataka o masovnim smrtnostima životinja usled klimatskih promena. I ja ga u potpunosti razumem. Ne možemo štititi ono što ne poznajemo. Ne možemo donositi političke odluke bez podataka i ne možemo ostati slepi dok se ekosistemi oko nas urušavaju.

Klimatska pravda nije samo borba za čist vazduh ili niže temperature. To je borba za svako biće koje sa nama deli ovaj dom. Ako ne zbog njih, onda zbog nas – jer ako oni nestanu, pitanje je koliko dugo ćemo i mi ostati.

Milena Maglovski

Japan se pridružio projektu evropskog fuzijskog centra DONES

Foto-ilustracija: Unsplash (ben-wicks)

Fuzijske elektrane su postrojenja koja koriste proces nuklearne fuzije za proizvodnju električne energije, imitirajući način na koji Sunce stvara energiju, s ciljem da obezbedi siguran, održiv i gotovo neograničen izvor čiste. Najveći evropski poduhvat u području energije fuzije, projekat DONES (eng. Demo Oriented NEutron Source) biće izgrađen u Granadi. Ovu stratešku međunarodnu inicijativu predvode Hrvatska i Španija, a sada im se pridružio i Japan.

DONES je jedan od tri ključna temelja evropske strategije za razvoj energije fuzije, uz budući fuzijski reaktor ITER i fuzijsku elektranu DEMO, te će služiti kao platforma za testiranje materijala koji mogu izdržati ekstremne uslove unutar budućih fuzijskih elektrana.

Kao jedna od dve vodeće zemlje u projektu, Hrvatska aktivno učestvuje u naučnom oblikovanju i implementaciji. Hrvatski naučnici i institucije okupljeni unutar DONES.HR platforme već niz godina rade na razvoju tehnologija vezanih uz DONES, od naprednih materijala do detektora i sistema za daljinsko upravljanje.

 „Osim ozračivanja fuzijskih materijala, DONES će služiti i kao multidisciplinarna baza za neutronska istraživanja u područjima poput ne-fuzijske nuklearne fizike, medicinske fizike, fizike čvrstog stanja, medicine, biologije, ili mašinstvo. Popratna istraživanja može predložiti svaka zainteresovana organizacija ili istraživački tim. Takođe, u sklopu projekta izrađuje se i razvija velika količina specijalizovane, a često i potpuno nove opreme, od detektora do kranova za daljinsko upravljanje”, kaže Tonči Tadić, voditelj hrvatskih fuzijskih aktivnosti.

Projekat DONES ključan je za testiranje i razvoj naprednih materijala potrebnih za rad fuzijskih elektrana, ali i brojnih drugih tehnologija – poput senzora i elektronike otporne na zračenje, sistema za proizvodnju tricija, prenos toplote tekućim metalima i rukovanje njima. Reč je o multidisciplinarnom istraživačkom središtu s velikim naučnim i industrijskim potencijalom.

Pročitajte još:

Prilikom svečanog predstavljanja DONES-a na svetskoj izložbi u Osaki, Japan je službeno postao partner u projektu.

Španija će uložiti 210 miliona evra putem svoje vlade, a isto toliko i Vlada Andaluzije, dok se od Evropske komisije očekuje investicija od 202 miliona evra. Japan je najavio finansiranje pet odsto troškova izgradnje i osam odsto troškova operativne faze dok je Italija potpisala Memorandum o razumevanju i u završnoj je fazi definisanja svog doprinosa. Ukupna vrednost projekta iznosi preko 700 miliona evra, a uključivaće učestovanje više od 17 zemalja.

EU planira do 2050. izgraditi elektranu u kojoj bi se energija proizvodila primjenom nuklearne fuzije.

Španski i hrvatski fizičari će od 2035. ispitivati materijale za buduću fuzijsku elektranu u mestu Escuzar, udaljenom 20 kilometara od Granade, a gde se trenutno gradi naučna laboratorija potrebna za takva ispitivanja, navode iz Instituta Ruđer Bošković.

Energetski portal

U toku najveća nacionalna konferencija o obnovljivim izvorima energije – Dani OIE 2025

Foto: OIE Hrvatska
Foto: OIE Hrvatska

U Splitu se održava najveća domaća konferencija posvećena obnovljivim izvorima energije – Dani OIE 2025, u organizaciji Udruženja Obnovljivih izvori energije Hrvatske (OIEH). Tokom trodnevnog programa, više od 400 učesnika iz 19 zemalja, uključujući predstavnike 115 kompanija i 30 institucija, razmenjivaće znanje i iskustva na temu energetske tranzicije – od zakonodavnog okvira i finansiranja do integracije OIE u elektroenergetsku mrežu i zaštite životne sredine.

Konferenciju su podržala ključna državna tela – Ministarstvo gospodarstva, Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine i Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije – uz snažnu podršku evropskih i domaćih institucija poput Evropske komisije, Evropske investicione banke, EBRD-a, udruženja WindEuropea, SolarPower Europe i EIHP-a.

Direktorka OIEH-a, Maja Pokrovac, otvorila je skup naglašavajući da se radi o stručnom događaju koji povezuje znanje i konkretna rešenja u sektoru energetike.

Kako je rekla, „skup nije politički niti ideološki, već stručan, usmeren na primenu energetike kao jednog od ključnih stubova privrede“ – posebno naglašavajući da je postojeća elektroenergetska mreža zastarela i nedovoljna za potrebe moderne energetske politike. Predložila je zamrzavanje rokova za energetska odobrenja sve dok se ne osiguraju uslovi za sprovođenje projekata.

Pročitajte još:

Jedan od učesnika jeste i direktor udruženja WindEurope, Džajls Dikson, koji je istakao da Hrvatska beleži snažan napredak, s prošlogodišnjih 15 odsto energije iz vetra, očekuje se porast na 25 odsto u 2025. godini. Ipak, upozorio je da bez ulaganja u mrežnu infrastrukturu i digitalizaciju procesa, dalji razvoj OIE može biti usporen.

Kristof Lic, viši analitičar tržišta energije SolarPower Europe, prezentovao je godišnji izveštaj o globalnim trendovima u solarnoj industriji. Naglasio je da je 2023. bila rekordna godina s gotovo 600 GW novih solarnih instalacija, a Kina prednjači s dvotrećinskim udelom u globalnom rastu, dok je predstavnica Evropske komisije Hana Huzjak, poručila da Evropa svakako ne odustaje od svojih zelenih ciljeva. Udeo obnovljivih izvora u EU već je porastao na 46 odsto, a građani su zahvaljujući tome uštedeli oko 100 milijardi evra.

O temi skladištenja energije govorila je Maria De Melo iz EBRD-a, istakavši kako bez razvoja skladišnih kapaciteta nema stabilne tranzicije. EBRD već radi na analizi mogućnosti skladištenja u Hrvatskoj, u saradnji s OIE Hrvatska i FER-om.

Preostala dva dana konferencije posvećena su oceni postojećih politika, finansijskim mehanizmima, tehnološkim inovacijama i ulozi lokalne zajednice u energetskoj tranziciji.

Energetski portal

Javni poziv namenjen malim i srednjim preduzećima za prelazak na cirkularnu ekonomiju

Foto-ilustracija: Unsplash (DDP)

Ministarstvo zaštite životne sredine, uz podršku Evropske unije, raspisalo je javni poziv za mala i srednja preduzeća iz tekstilne industrije i industrije prerade hrane, u okviru projekta „EU za cirkularnu ekonomiju u Srbiji”.

Cilj ovog poziva je pružanje stručne pomoći malim i srednjim preduzećima u izradi konkretnih i primenljivih akcionih planova za prelazak na cirkularne poslovne modele, čime se podstiče održivost, otpornost i konkurentnost domaće privrede.

Pročitajte još:

Pet izabranih preduzeća dobiće sveobuhvatnu podršku kroz sledeće aktivnosti:

  • Inicijalnu ekološku reviziju (IER)
  • Razvoj prilagođenog cirkularnog poslovnog modela i akcionog plana
  • Dve obuke (uvodnu i naprednu)
  • Dve studijske posete u EU usmerene na najbolje prakse cirkularne ekonomije
  • Mentorstvo iskusnih stručnjaka iz ove oblasti
  • Savetovanje o mogućnostima finansiranja inicijativa cirkularne ekonomije

Rok za prijavu je 6. jun, a svi detalji o pozivu i načinu prijavljivanja dostupni su ovde, na zvaničnom sajtu Ministarstva zaštite životne sredine.

Energetski portal

Spora vodonična tranzicija Evrope – tek osam odsto projekata u poodmakloj fazi

Foto-ilustracija: Unsplash (sonika-agarwal)

Niskougljenični vodonik u pojedinim delovima sveta zauzima važno mesto u planovima energetske tranzicije i dekarbonizacije, a Severozapadna Evropa prednjači u definisanju ambicioznih ciljeva na tom polju.

Prema novom izveštaju i projekcijama Međunarodne agencije za energetiku (IEA), ovaj region bi do 2030. godine mogao da proizvodi do osam miliona tona vodonika godišnje, što bi činilo oko dva odsto njegove ukupne primarne energetske potrošnje. Potrošnja vodonika u pomenutom regionu trenutno iznosi oko tri miliona tona godišnje, najviše  u rafinerijama i hemijskoj industriji.

Što se tiče ovog dela Evrope, on raspolaže brojnim prednostima – od potencijala obnovljivih izvora energije u Severnom moru, do razvijene gasne mreže i podzemnih skladišta koja se mogu prenameniti za potrebe vodonične ekonomije. Međutim, sektor se već neko vreme suočava sa ozbiljnim izazovima, koji i bude sumnju: visoki troškovi proizvodnje, spora potražnja, tehnološke barijere i složena logistika. Trenutno je samo 8 odsto najavljenih projekata u poodmakloj fazi razvoja, čak i u ovom delu sveta.

Većina zemalja u regionu usvojila je strategije za razvoj elektrolitičkog vodonika, dok je Norveška ostala tehnološki neutralna. Francuska je revidirala svoje ciljeve i snizila planirani kapacitet elektrolizera za 2030. na 4,5 GW, uz novi cilj od 8 GW do 2035. Nemačka se fokusirala na uvoznu strategiju, a Švajcarska i Velika Britanija razvijaju integrisane planove sa fokusom na infrastrukturu, skladištenje i međunarodnu povezanost.

Pročitajte još:

Industrija elektrolizera i cene

Severozapadna Evropa je centar proizvodnje elektrolizera u Evropi – domaćin je 85 odsto ukupnih kapaciteta, s tim da Francuska, Nemačka i Norveška prednjače. Elektrolizer je uređaj koji koristi električnu energiju za razlaganje vode (H₂O) na vodonik (H₂) i kiseonik (O₂) u procesu koji se naziva elektroliza. Ukupan evropski kapacitet mogao bi do 2030. porasti na više od 36 GW godišnje. Međutim, pomenuto kašnjenje projekata i slabija potražnja doveli su do smanjenja proizvodnje i čak restrukturiranja kod nekih proizvođača.

Troškovi ostaju najveći izazov – u 2024. godini zeleni vodonik bio je 2,5 puta skuplji od vodonika dobijenog iz prirodnog gasa bez hvatanja ugljenika. Da bi cene bile izjednačene, potrebna je cena ugljen-dioksida od najmanje 140 dolara po toni CO₂.

Brz razvoj infrastrukture biće presudan za ostvarenje ciljeva. Do ranih 2030-ih, mreža vodoničnih cevovoda u regionu mogla bi dostići dužinu od 13.000 kilometara, pri čemu bi gotovo polovina bila prenamenjena iz postojećih gasnih mreža. Ipak, samo 6 odsto projekata je trenutno u fazi konačne investicione odluke. Kada je reč o skladištenju, procenjuje se da bi kapacitet mogao dostići 16 TWh do 2030. godine, ali tek 3 odsto tih kapaciteta je u izgradnji.

Severozapadna Evropa ima potencijal da postane lider u razvoju niskougljenične vodonične ekonomije, međutim kašnjenje projekata usporava sve.

Energetski portal

Kraj ograničenih cena energije, pad domaće proizvodnje – energetski raskorak Rumunije

Foto-ilustracija: Unsplash (Scott Webb)

Rumunija je u prva tri meseca 2025. godine, prema podacima Nacionalnog zavoda za statistiku, objavila da je ukupna domaća proizvodnja energije opala za oko 6 odsto u odnosu na isti period prethodne godine, dok je povećana zavisnost od uvoza energije, koji se gotovo udvostručio.

Domaća proizvodnja električne energije pala je za 14,4 odsto, na 13,17 TWh, a pad je posebno izražen kod hidroenergije – za 38,3 odsto, potom energije vetra – pad od 24,6 odsto, dok je jedini pozitivan trend zabeležen kod solarne energije, koja je porasla za 34,2 odsto. Čak je pad zabeležila i nuklearna energija iz elektrane Černavoda za 1,6 odsto, ali i energija iz termoelektrana, za 2,2 odsto.

Zaplet – ukidanje ograničenja cene električne energije

Ipak, pored ovih statistika, Nacionalna banka Rumunije (BNR) nedavno je objavila revidirane projekcije inflacije, upozoravajući na dodatni pritisak koji će uslediti nakon planiranog ukidanja mehanizma ograničavanja cena električne energije, zakazanog za kraj juna 2025. godine.

Prema Uredbi o vanrednim merama br. 27/2022 (GEO 27/2022), koja je na snazi od 2022. godine, uvedene su maksimalne cene za krajnje potrošače električne energije i prirodnog gasa.

Preciznije, od 2022. godine (tokom energetske krize u Evropi), Rumunija je imala državni mehanizam ograničavanja cene električne energije, što znači da je država veštački zadržavala cene struje na nižem nivou kako bi zaštitila domaćinstva i privredu od naglog rasta troškova – dakle, cena struje je bila zamrznuta na određeni maksimum po kWh, u zavisnosti od potrošnje i kategorije korisnika.

Pročitajte još:

Od 1. jula 2025, planirano je ukidanje tog mehanizma, što znači da će cene električne energije verovatno rasti (procena: +15 odsto), a trošak za potrošače biće veći jer će plaćati tržišnu cenu struje, bez državne pomoći – što će dalje vršiti inflatorni pritisak.

Ove mere su prvobitno bile planirane do 2023. godine, ali su produžavane, te je trenutno krajnji rok do 30. juna 2025. za električnu energiju, a za gas i nešto duži period.

Primera radi, za domaćinstva sa prosečnom mesečnom potrošnjom do 100 kWh: maksimalna cena je 0,68 RON/kWh (približno 0,13 evra/kWh), dok je na primer 1,00 RON/kWh за 85 odsto mesečne potrošnje malih i srednjih preduzeća, i javnih institucija, dok se ostatak potrošnje naplaćuje po ceni od 1,30 RON/kWh (približno 0,25 evra/kWh).

Međutim, Evropska komisija je u maju 2025. godine upozorila Rumuniju da ukine ograničenje cena prirodnog gasa, smatrajući da takva politika krši pravila EU o slobodnom formiranju cena na veleprodajnom tržištu. Osim toga, takve okolnosti odbijaju i investitore.

Rumunija ulazi u fazu koja će zahtevati pažljivo balansiranje energetske sigurnosti i ekonomske stabilnosti. Pored velikog javnog deficita i fiskalnih problema, i uz pritiske EU, dodatno se komplikuje borba centralne banke protiv inflatornih pritisaka. Postoji dakle mogući ekonomski rizik koji će držaava pokušavati da izbegne uz moguću cenu kratkoročnog rasta inflacije.

Energetski portal

Joksimović: Više od devet milijardi evra za zelenu energiju i mrežnu infrastrukturu

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto: Ministarstvo rudarstva i energetike

U prostorijama Privredne komore Srbije je danas (21. maja) održana konferencija pod nazivom „Snaga promene – Energetska tranzicija kao pokretač konkurentne Srbije”.

Ova konferencija okupila je brojne stručnjake i donosioce odluka koji su kroz stručne panel-diskusije i tematske sesije razmotrili ulogu energetske tranzicije u podizanju konkurentnosti domaće privrede, kao i mogućnosti za ulaganja, regionalnu saradnju i finansijsku podršku u procesu dekarbonizacije i unapređenja energetske efikasnosti.

Jedna od učesnica konferencije bila je i pomoćnica ministarke rudarstva i energetike za međunarodnu saradnju i evropske integracije, Jovana Joksimović, koja je tom prilikom istakla da kapitalne investicije u energetskom sektoru, uz unapređenje zakonodavnog okvira, obezbeđuju veću energetsku sigurnost i ubrzavaju energetsku tranziciju.

„To znači veću sigurnost snabdevanja, diverzifikaciju izvora, kao i jačanje regionalne saradnje. Već ove godine zeleni portfolio EPS-a biće bogatiji za 76 MW iz vetra i sunca na nekadašnjim odlagalištima uglja u Kostolcu”, rekla je Joksimović i dodala da je prošle jeseni potpisan ugovor za izgradnju samobalansiranih solarnih elektrana snage jedan gigavat, sa 200 MW baterija.

Kada je reč o ulaganju u nove zelene kapacitete, pomoćnica ministarke istakla je da  će u hidroelektrane i OIE postrojenja biti uloženo sedam milijardi evra, a u prenosnu i distributivnu mrežu više od dve milijarde evra.

Pročitajte još:

Solarne elektrane velikog kapaciteta su najoptimalnije rešenje da se brzo dođe do velikih kapaciteta iz zelenih izvora, a da se ne optereti i ne ugrozi stabilnost prenosne mreže putem baterijskih skladišta. Velike investicije u OIE važne su i za obezbeđivanje zelene energije za privredu i njenu konkurentnost u narednim godinama”, rekla je Joksimović.

Ona je dodala i da je u toku ažuriranje Polaznih osnova plana razvoja energetske infrastrukture i mera energetske efikasnosti kojim je predviđena modernizacija energetske infrastrukture u narednih 10 godina.

Podsetila je da je i u ovogodišnjem izveštaju Energetske zajednice Srbija potvrdila vodeću poziciju u regionu kad je reč o reformama u energetskom sektoru.

„Srbija, prema izveštaju Energetske zajednice, ima lidersku poziciju u sektoru elektroenergetike i obnovljivih izvora energije. Iza nas je uspešan drugi krug aukcija za OIE, u kojoj su ponuđene kvote u potpunosti iskorišćene, a sva energija koja bude proizvedena iz elektrana koje dobiju podsticaje biće korišćena za potrebe naših građana i privrede. Kumulativni rezultat dva kruga aukcija su projekti novih 19 zelenih elektrana, ukupne snage oko 1,3 GW, uz blizu dve milijarde evra ulaganja u Republiku Srbiju, što pokazuje stepen poverenja kompanija i znak da smo napravili dobar ambijent za ulaganja”, rekla je ona.

Energetski portal

EBRD – pokretač zelene tranzicije i održivog razvoja Srbije

Foto-ilustracija: Unsplash (dusan pokusevski)

Dok Srbija ubrzava svoj put ka održivijoj i konkurentnijoj ekonomiji, Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD) ostaje jedan od ključnih investitora i partnera u ovom procesu. Sa investicijama koje premašuju 800 miliona evra godišnje, EBRD aktivno podržava projekte koji doprinose energetskoj tranziciji, modernizaciji infrastrukture i jačanju privatnog sektora. O tome kako se EBRD-ova strategija odražava na konkretne projekte u Srbiji – od rehabilitacije hidroelektrana i vetroparkova, preko modernizacije železničkog i avio-saobraćaja, do ulaganja u ekološku infrastrukturu i energetsku efikasnost – razgovarali smo sa Jelenom Čeperković, zamenicom direktora EBRD-a za Srbiju.

Koliko je EBRD uložio u Srbiju u 2024. godini i koliki je dodatni iznos mobilisan iz drugih izvora?

Foto: Ljubaznošću Jelene Čeperković

– EBRD je vodeći institucionalni investitor u Srbiji, sa aktivnim portfeljem koji trenutno prevazilazi tri milijarde evra. U 2024. godini smo po drugi put zaredom investirali više od 800 miliona evra i mobilisali dodatnih 395 miliona evra od drugih investitora. Blisko sarađujemo sa Evropskom unijom i drugim donatorima, a takođe mobilišemo i sopstvene resurse kako bi projekti koje finansiramo bili upotpunjeni grantovima gde je to najsvrsishodnije.

Koliko je projekata EBRD podržao u Srbiji tokom prošle godine i koji je sektor imao najviše ulaganja?

– Tokom prošle godine, u Srbiji smo podržali rekordnih 37 projekata, sa investicijama od ukupno 807 miliona evra. Ova ulaganja obuhvatila su različite sektore privrede, a fokus je, u skladu sa našim strateškim prioritetima, bio na tranziciji ka zelenoj ekonomiji, jačanju kapaciteta privatnog sektora i finansiranju održive infrastrukture.

Najveći deo prošlogodišnjih plasmana, skoro 500 miliona evra, bio je usmeren na zelenu tranziciju, pre svega kroz projekte obnovljive energije, dekarbonizaciju sistema daljinskog grejanja i unapređenje ekološke infrastrukture. Podržali smo i niz važnih infrastrukturnih projekata u oblasti železničkog i avio-transporta, kao i uvođenje brzog širokopojasnog interneta u ruralna područja.

Osim toga, nastavili smo sa aktivnostima na jačanju konkurentnosti privatnog sektora, kako kroz direktna ulaganja, tako i kroz savetodavnu podršku sa ciljem unapređenja pristupa finansiranju i poslovnih praksi MSP. Najveći deo finansiranja realne ekonomije ostvaren je u saradnji sa lokalnim bankama, preko kojih obezbeđujemo niz ciljanih kreditnih linija za MSP.

U FOKUSU:

Koji su ključni projekti finansirani u oblasti zelene tranzicije i obnovljivih izvora energije?

– Od 2020. godine, EBRD je investirao gotovo milijardu evra u 23 projekta u sektoru energetike na Zapadnom Balkanu. Iako značajan deo tih ulaganja čine i kreditne linije za likvidnost, odobrene tokom energetske krize 2023. godine, naš primarni prioritet ostaje proširenje kapaciteta obnovljivih izvora energije.

U Srbiji trenutno finansiramo projekte kako u javnom sektoru, kroz EPS i EDS, tako i projekte privatnih investitora. Nedavno smo obezbedili kredit od 67 miliona evra, kao i investicionu donaciju od preko 15 miliona evra iz Okvira za investicije Zapadnog Balkana (WBIF) za finansiranje rehabilitacije Vlasinskih hidroelektrana, jedne od najstarijih u sistemu EPS-a, što će rezultirati modernizacijom i povećanjem kapaciteta. Osim toga, finansiramo i vetropark „Pupin”, prvi projekat izgrađen u okviru prve faze aukcija za solarne i vetroelektrane, sprovedene 2023. godine.

Pored direktnog finansiranja, veliku pažnju posvećujemo održavanju kontinuiranog dijaloga sa državom na reformi energetskog sektora, njegovoj daljoj dekarbonizaciji i postizanju veće održivosti. U tom smislu, jedan od primera je tehnička pomoć resornom ministarstvu u dizajnu i implementaciji trogodišnjeg plana za aukciju 1.300 MW vetro i solarnog kapaciteta, koju smo realizovali u saradnji sa švajcarskom vladom i koja daje odlične rezultate. Takođe, pružamo i sveobuhvatan paket savetodavne podrške EPS-u u ključnim oblastima kao što su dekarbonizacija, korporativno upravljanje i razvoj ljudskog kapitala.

Kako je EBRD podržao modernizaciju železničkog sistema i vazdušnog saobraćaja u Srbiji?

– Modernizacija železničkog sektora jedan je od prioriteta EBRD u Srbiji, što potvrđuje i nivo dosadašnjih ulaganja od preko milijardu evra. Najznačajniji i najveći projekat u ovoj oblasti je rekonstrukcija brze pruge od Beograda do Niša, koji finansiramo zajedno sa našim partnerima iz EIB i EU. Ovaj projekat ima za cilj ne samo obezbeđivanje brzog, pouzdanog i bezbednog prevoza putnika i robe na ovoj deonici već i podršku ukupnom ekonomskom razvoju zemlje i lokalnoj i regionalnoj povezanosti. U poslednjih nekoliko godina finansirali smo i nabavku novih prevoznih sredstava za „Srbija voz” i „Srbija kargo”, što paralelno sa unapređenjem infrastrukture treba da poveća konkurentnost železnice kao jednog od „najzelenijih” vidova saobraćaja. Takođe, kroz savetodavnu podršku u okviru gorenavedenih projekata, radimo i na unapređenju korporativnog upravljanja, komercijalizaciji, kao i modernizaciji školskih programa u srednjim i višim železničkim školama i primeni dualnog obrazovanja kako bi se privukao adekvatan kadar za železnički sektor u budućnosti.

Što se tiče vazdušnog saobraćaja, prošle godine smo nastavili dobru saradnju i obezbedili novo finansiranje Kontroli letenja Srbije i Crne Gore (SMATSA) kako bi se omogućio prelazak na najnoviju verziju sistema za upravljanje vazdušnim saobraćajem i tako unapredile bezbednost i efikasnost, kao i kvalitet usluga.

Intervju vodila: Katarina Vuinac

Intervju u celosti pročitajte u Magazinu Energetskog portala ODRŽIVA MOBILNOST

Genetska inovacija mogla bi da spasi banane od klimatskih uticaja

Foto-ilustracija: Unsplash (Alistair Smailes)

Banane su najvažnija voćna kultura na svetu i osnovna namirnica za više od 400 miliona ljudi u zemljama Globalnog juga. Zbog klimatskih promena njihova prozvodnja postaje otežana, a proizvođači se suočavaju sa velikim izazovima u jačanju otpornosti plantaža. Obzirom da banane ne proizvode seme, konvencionalne metode oplemenjivanja biljaka nisu primenjive, pa su zato istraživači razvili novu metodu genetske modifikacije banana.

Kako bi se uzgojile banane, poljoprivrednici sade izdanke nove biljke, što znači da su sve biljke genetski identične.

„Zbog visoke genetske uniformisanosti, sve naše banane izgledaju i imaju sličan ukus, ali su istovremeno osetljive na iste bolesti i klimatske uslove. Klimatske promene sve više otežavaju zaštitu plantaža banana”, objašnjava Erve Vandešuren, profesor biotehnike usjeva.

Istraživački tim sa Katoličkog univerzteta u Levenu, u saradnji s organizacijom Alliance of Bioversity International-CIAT, pokušao je menja DNK banana u skladu sa strogim evropskim propisima o genetski modifikovanim usevima.

Pročitajte još:

Upravo je to ključni zahtev evropske regulative i razlog zašto komercijalizacija GMO useva do sada nije bila dozvoljena. Ova metoda otvara nove mogućnosti za genetske inovacije kod banana, ali i drugih biljaka koje se razmnožavaju vegetativno, poput krompira. Nova tehnologija je trenutno  na razmatranju pred Savetom Evropske unije.

Na pomenutom univerzitetu ističu da su brojne sorte useva poput kukuruza, krompira i paradajza, poboljšane CRISPR metodom (savremena metoda za precizno uređivanje gena), već su u fazi komercijalizacije u zemljama van Evrope.

„Evropa ne sme zaostajati u potrazi za sigurnim i inovativnim rešenjima za unapređenje poljoprivrede”, poručuju stručnjaci.

Evropski parlament je 2024. godine već dao pozitivno mišljenje o upotrebi CRISPR tehnologije za unapređenje useva, a sada čeka razmatranje u Savetu Evrope o njenoj primeni na prehrambenim kulturama.

Energetski portal

Šta za Srbiju znači nova Konvencija Saveta Evrope o zaštiti životne sredine

Foto-ilustracija: Pixabay

Savet Evrope je na sastanku Komiteta ministara u Luksemburgu, usvojio prvu međunarodnu Konvenciju o zaštiti životne sredine kroz krivično pravo koja omogućava efikasniju pravnu reakciju na ozbiljne ekološke prestupe, uključujući i one koji prelaze državne granice.

Svedoci smo činjenice da je ekološki kriminal u porastu i da ostavlja sve veće posledice na životnu sredinu i na zdravlje ljudi. Nova Konvencija o zaštiti životne sredine Saveta Evrope donosi brojne novine.

„Ova Konvencija obavezuje države da u celokupnom pravnom sistemu propišu takve zakone, koji će ekološka krivična dela i uopšte zagađenje životne sredine, tretirati mnogo ozbiljnije. Dakle, ne samo kao prekršaje ili propuste u postupcima izdavanja dozvola, već kao ozbiljna krivična dela koja imaju negativan uticaj ne samo na pojedince već i na čitavo društvo”, izjavila je za RTS Profesorka ekološkog prava na Pravnom fakultetu Mirjana Drenovak Ivanović.

Foto-ilustracija: Unsplash (Daniel Sessler)

Uz Konvenciju, koja propisuje osnovna krivična dela protiv životne sredine, koja možemo naći i u domaćem zakonodavstvu, usvojena je i Strategija o životnoj sredini.

„Celokupna zaštita životne sredine, pa i krivičnim pravom, podrazumeva mnogo šire od toga, dakle, podrazumeva da propišete neke posebne oblike koja se odnose na najteža zagađenja, kada imamo masovne požare ili velike industrijske akcidente, i to je jedan od osnova koji proizlaze iz Strategije i Konvencije. Jako je važno da paralelno sa uvođenjem strožih kazni ili novih krivičnih dela protiv životne sredine, radite i na podizanju kapaciteta, a podizanje kapaciteta i koraci koji treba da dovedu do bolje zaštite životne sredine su definisani u Strategiji. Pre svega obrazovanje i podizanje kapaciteta sudija i tužilaca, ali i inspektora i službenika Ministarstva unutrašnjih poslova, dakle svih onih koji su u lancu postupka koji treba da dovede do određene odluke”, objasnila je dr Drenovak Ivanović.

Pročitajte još:

Osnovno ljudsko pravo

Ističe da je „ovo bio trenutak da sledeći Rezoluciju UN iz 2022. godine, kojom se pravo na zdravu, čistu i održivu životnu sredinu određuje kao jedno od osnovnih ljudskih prava, slično pokuša i sa evropskom Konvencijom”. Međutim, kako podseća, to je propušteno.

„U sadašnjem sistemu primene Konvencije, zaštitu koju pruža Evropski sud za ljudska prava moguće je postići samo posredno. Vi možete štititi narušeno stanje životne sredine, ali samo ukoliko su zbog toga narušena neka druga osnovna ljudskMea prava”, ističe sagovornica RTS-a, i dodaje da se nada da će se stvari promeniti jer postoje ozbiljne inicijative za to.

Za Srbiju, ova Konvencija znači podignut sistem zaštite, uvođenjem mehanizama i tehničkih kapaciteta, da bi svi u lancu odgovornih mogli što bolje da se povežu i funkcionišu.

U članu 74 Ustava Srbije navodi se da svako ima pravo na zdravu životnu sredinu i daje svako, posebno Republika Srbija, obavezan i dužan da vodi računa o životnoj sredini. Podaci Agencije za zaštitu životne sredine, već godinama pokazuju da je u u svim velikim gradovima, na godišnjem nivou, vazduh jako zagađen.

Izvor: RTS

Beč: Ozelenjavanje grada kišnicom i „sivom vodom“

Foto-ilustracija: Pixabay (diego_torres)

U cilju razvoja inovativnih rešenja za dugoročno obezbeđenje vodosnabdevanja u gradovima, posebno za zalivanje tzv. zelene infrastrukture na Poljoprivrednom fakultetu u Beču – BOKU, pokrenut je istraživački projekat GAIA. Ispituje se potencijal alternativnih izvora vode, uzimajući u obzir njihovu dostupnost, potrebni kvalitet vode kao i neophodne postupke za prečišćavanje.

Klimatske promene postavljaju nove izazove pred sektor vodosnabdevanja, ali istovremeno otvaraju i nove mogućnosti. Jedan od pristupa koji obećava jeste korišćenje alternativnih izvora vode, kao što su kišnica, prečišćena otpadna voda i „siva voda“ (otpadna voda bez sadržaja iz toaleta).

Pročitajte još:

U Austriji je ova ponovna upotreba vode za sada još uvek malo zastupljena i često opterećena brojnim predrasudama. Samo u retkim slučajevima se koristi kišnica ili prečišćena otpadna voda. Posebno tokom dugih sušnih perioda, kada je potreba za vodom najveća, konvencionalni sistemi dostižu svoje granice.

„Mogućnost prikupljanja kišnice je promenljiva u zavisnosti od sezone, a svaki čovek dnevno proizvede oko 60 do 100 litara`sive vode`“, objašnjava Bernhard Puher sa Bečkog poljoprivrednog fakulteta. „Sa GAIA projektom želimo ne samo da istražimo tehničke mogućnosti, već i da ojačamo poverenje u alternativne načine korišćenja vode“, istakao je Puher. Pored tehničke analize, projekat se fokusira i na podizanje svesti o održivom i odgovornom korišćenju pijaće vode.

Izvor: Grad Beč

Preduslov energetske transformacije jugoistočne Azije zavisi od modernizacije mreže

Foto-ilustracija: Unsplash (road-ahead)

Zemlje jugoistočne Azije kreću putem energetske evolucije, a najnoviji izveštaj analitičke organizacije Ember, ukazuje na to da je elektroenergetska mreža ključ investicija ASEAN-a, i da bez modernizacije mreže, tranzicija ka obnovljivim izvorima neće biti moguća.

Šta je ASEAN i zašto je važan?

ASEAN (Association of Southeast Asian Nations – Asocijacija nacija jugoistočne Azije) – osnovan je 1967. godine sa ciljem jačanja regionalne saradnje u mnogim aspektima. Inicijalni članovi bile su Indonezija, Malezija, Filipini, Singapur i Tajland, a kasnije su se pridružili Brunej, Vijetnam, Laos, Kambodža i Mijanmar. Danas ASEAN predstavlja tržište od preko 670 miliona ljudi, sa rastućim industrijskim kapacitetima i sve većom potrošnjom električne energije, što ga čini jednim od najvažnijih regiona za globalnu energetsku transformaciju.

Od fosilnih goriva ka čistim izvorima

Zemlje članice ASEAN-a dugo su se oslanjale na ugalj, naftu i gas za proizvodnju električne energije. Međutim, ubrzani tehnološki razvoj i pad troškova obnovljivih tehnologija, naročito solarnih i vetroelektrana, stvaraju uslove za radikalan zaokret. Prema Emberovim projekcijama, udeo vetra i sunca u ukupnoj proizvodnji električne energije u regionu mogao bi porasti sa trenutnih 4 odsto na čak 25 odsto do 2030. godine.

Ali prelazak na čistije izvore ne zavisi samo od instalacije panela i turbina. Ključni izazov leži u mreži koja tu energiju mora da prenese, uskladišti i stabilno distribuira, što nam je nedavnim nestancima struje na Pirinejskom ostrvu pokazalo svoj značaj. Mreže u mnogim delovima regiona su zastarele, fragmentisane i nespremne za integraciju velikog udela promenljivih izvora poput sunca i vetra.

Pročitajte još:

Šest stubova za budućnost mreža

Izveštaj identifikuje šest ključnih oblasti u kojima su potrebne hitne reforme: Modernizacija postojećih mrežnih sistema – kroz obnovu i digitalizaciju opreme; proširenje fizičke mreže kako bi se omogućio pristup električnoj energiji u udaljenim i ruralnim područjima; fleksibilnost kroz nove tehnologije – kao što su baterijska skladišta i reverzibilne hidroelektrane koje omogućavaju balansiranje mreže; regionalna integracija – međusobno povezivanje zemalja; reforma tržišnih mehanizama – kako bi se omogućila pravična i transparentna trgovina električnom energijom; i na kraju privlačenje investicija – jer su procene da je za modernizaciju mreža do 2040. godine potrebno više od 500 milijardi dolara.

Veliki potencijal za energiju i za radna mesta

Zahvaljujući geografskom položaju i prirodnim resursima, ASEAN ima značajan potencijal za razvoj čiste energije. Samo duž postojećih prekograničnih dalekovoda moguće je instalirati do 30 GW solarnih i vetroelektrana, što bi značajno povećalo sigurnost snabdevanja i smanjilo zavisnost od fosilnih goriva.

Posebno se izdvajaju Sumatra (Indonezija), Saravak (Malezija), Laos, Kambodža i Brunej, gde bi udeo obnovljivih izvora mogao porasti za oko 26 odsto do kraja decenije. Ovi projekti nisu važni samo za energetiku – njihova realizacija bi mogla da otvori i do 182.000 novih radnih mesta u oblasti inženjeringa, građevinarstva, održavanja sistema i logistike, čime bi se dodatno podstakao ekonomski rast.

Energetski portal

Nemačku od 2030. godine očekuju značajna odstupanja od klimatskih ciljeva

Foto-ilustracija: Pixabay/nikolai_kolosov

Stručni Savet za klimatska pitanja Nemačke objavio je novi izveštaj o emisijama gasova staklene bašte za 2024. godinu i projekcijama za 2025. godinu.

Kako se navodi u izveštaju, emisije definisane Zakonom o zaštiti klime biće tesno ispoštovane do 2030. godine. Međutim, od 2030. godine nadalje, ciljevi za smanjenje emisija neće više biti ostvareni, čime postizanje klimatske neutralnosti do 2045. godine postaje nedostižno.

U izveštaju se navodi da su sektori građevinarstva i saobraćaja i u 2024. godini po ko zna koji put prekoračili propisane godišnje količine emisija.

Prema ovogodišnjim projekcijama, emisijski budžet propisan Zakonom o zaštiti klime za period od 2021. do 2030. godine bio bi ispoštovan s rezervom od 81 miliona tona CO₂. Međutim, Savet zaključuje da projekcijski podaci sistematski podcenjuju količine emisija do 2030. godine.

„Nemačka neće ispuniti svoje obaveze prema EU raspodeli opterećenja počevši od 2024. godine. Ciljni jaz do 2030. je u odnosu na prethodnu godinu još veći. Takođe, sveukupni cilj od 65 odsto smanjenja emisija do 2030. neće biti ostvaren”, navodi se u izveštaju.

Pročitajte još:

Za godine nakon 2030, projekcijski podaci pokazuju značajno i rastuće odstupanje od ciljeva. Sektor korištenja zemljišta (LULUCF) više se ne prikazuje kao apsorber emisija, već kao izvor emisija – trend koji se, prema projekcijama, nastavlja do 2045. godine i dalje. Razlog za to je loše stanje šuma.

Prema projekcijama, Nemačka će 2045. godine, isključujući sektor LULUCF, imati preostale emisije od 204 miliona tona CO₂. Ako se LULUCF uključi, te emisije su još veće. Time bi sveobuhvatni cilj klimatske neutralnosti do 2045. godine bio vrlo jasno promašen.

„Iako ne konstatujemo prekoračenje budžeta do 2030, bez rezerve koja se akumulirala između 2021. i 2024. godine – između ostalog zbog pandemije i slabe privrede – prekoračenje do kraja decenije je vrlo vjerovatno”, izjavio je Hans-Martin Hening, predsjednik Savjeta.

Energetski portal