Home Blog Page 585

Na meniju restorana u Singapuru našlo se i meso iz laboratorije

Foto: Unsplash (Alexandru-Bogdan Ghita)

Vinston Čerčil je još davne 1931. godine izjavio „Trebalo bi da izbegnemo apsurd uzgajanja celog pileta da bismo na kraju pojeli samo grudi ili krila, tako što ćemo ove delove uzgajati odvojeno u specijalnim uslovima.“

Poznato je da taj „apsurd“ masovnog uzgajanja životinja radi hrane predstavlja veliki problem za životnu sredinu. Procenjuje se da oko 40 odsto ukupne godišnje proizvodnje metana dolazi sa farmi, dok, poređenja radi, industrija godišnje proizvede oko 25 odsto ovog gasa.

Takođe, danas je konzumiranje životinjskog mesa među najzastupljenijim predmetima moralnih debata. Čini se da je u 21. veku, u kom smo čak 26 puta posetili svemir i uspeli da manipulišemo genima kako bismo otklonili neke nasledne bolesti, krajnje nepotrebno da milioni životinja svakodnevno stradaju radi naše ishrane. Umesto u klanicama, po svemu sudeći će se meso ubuduće proizvoditi u laboratorijama.

Proizvodnja mesa u epruvetama nije ništa novo, a ovaj koncept „čistog mesa“ ili „sintetičkog mesa“ kako ga još nazivaju, prvi je popularizovao Džejson Matini, osnivač nevladine organizacije „Nova žetva“, davne 2000. godine.

Iako se tehnologije u ovoj oblasti još uvek intenzivno razvijaju, prošle godine „meso iz epruvete“ po prvi put se pojavilo u komercijalnoj prodaji kada je restoran u Singapuru pod nazivom „1880“ počeo da prodaje meso američke kompanije It Džast.

It Džast je prva kompanija koja je u decembru prošle godine dobila odobrenje od Vlade Republike Singapur da  plasira svoje „čisto meso“, a Singapur ovim potezom nastoji da ohrabri i druge države kako bi se odvažile na ovaj korak i odobrile sintetičko meso.

Od 2011. godine ova američka kompanija bavi se isključivo razvijanjem i plasiranjem alternativnih namernica na biljnoj bazi kojima bi se ubuduće mogli zameniti mleko, jaja, i ostali proizvodi životinjskog porekla, a u 2017. godini, It Džast započeo je razvijanje mesa iz laboratorija. Cilj im je bio da naprave pileće krokete koji bi se sastojali od 70 odsto sintetičkog pilećeg mesa, dok bi preostalih 30 odsto činili biljni proteini.

Ovo sintetičko meso proizvodi se kultivisanim uzgajanjem glatkih mišićnih ćelija, a It Džast svoje meso gaji u mešavini amino kiselina, šećera i soli.

Metodu uzgajanja ćelija prvi je uspešno izveo Rasel Ros pre tačno pola veka, a 1991. godine po prvi put je predstavljen patent sintetičkog mesa koji će biti namenjen za ishranu ljudi.

Čak je i NASA videla potencijal u novoj tehnologiji uzgajanja mesa, pa su 2001. godine  započeli svoje eksperimente kako bi astronauti jednog dana mogli da uzgajaju sopstveno meso u svemiru.

I organizacije za zaštitu životinja uključile su se u finansiranje ovog projekta pa je tako PETA ponudila nagradu od milion dolara za prvu kompaniju koja do 2012. godine proizvede pileće meso za komercijalnu prodaju. Iako nije bilo pobednika, ova akcija PETE dovela je proizvodnju mesa u laboratorijama u žižu javnosti i privukla pažnju većeg broja naučnika.

Milena Maglovski

Otvoren Regionalni centar za energetsku efikasnost

Foto: Wikipedia/Alexzr88
Foto: Grad Zrenjanin

Otvaranjem Regionalnog centra za energetsku efikasnost u Zrenjaninu obeležen završetak IPA projekta prekogranične saradnje Rumunija-Srbija „Pametna i održiva potrošnja energije“, čija je ukupna vrednost 852.000 evra. Zgrada centra, koja se prostire na 500 kvadratnih metara i naoravljena je tako da maksimalno štedi energiju, navodi se u saopštenju Vlade Srbije.

Zelena agenda i energetska efikasnost biće aktuelne teme u narednim decenijama i za projekte iz ovih oblasti Evropska unija će i u buduće izdvajati značajna sredstva. Srbija će kroz nacionalni plan “Srbija 2025”  finansirati brojne projekte, od postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, separacije otpada, do domena energetske efikasnosti i svega što se može svrstati u sektor “zelenih” programa i projekata”, navela je Jadranka Joksimović, ministarka za evropske integracije u Vladi Republike Srbije.

Kako je objasnila, upravo je to formula “20–20–20”, koju je definisala EU – 20 odsto smanjiti količine ugljen-dioksida, 20 odsto povećati obnovljive izvore energije i 20 odsto povećati energetsku efikasnost.

Gradonačelnik Zrenjanina Simo Salapura rekao je da je ovaj grad u prethodnom periodu radio mnogo na dostizanju evropskih standarda u oblasti zaštite životne sredine i energetske efikasnosti, ističući da projekat Regionalnog centra predstavlja krunu dosadašnjih, ali i početak novih aktivnosti.

“Ceo projekat ima za cilj da Zrenjanin postane energetski efikasniji i da građani podignu nivo znanja i svesti o značaju energetske efikasnosti. Zahvaljujući IPA programu prekogranične saradnje rekonstruisana je sportska hala “Medison”, nabavljena oprema za reagovanje u vanrednim situacijama, a u završnoj fazi je realizacija projekta “Revitalizacija kanala Begej”, naveo je gradonačelnik i dodao da je Zrenjanin kapacitete EU fondova koristio i u drugim oblastima, a jedan od takvih primera je gradnja Regionalnog edukativnog centra “Banat”.

Direktorka Regionalnog centra za društveno-ekonomski razvoj ”Banat” Irena Živković ukazala je na to da pomenuti projekat doprinosi postizanju klimatskih i energetskih ciljeva EU, kroz promociju energetske održivosti u lokalnim zajednicama prekograničnog regiona.

“Pored toga što je Zrenjanin dobio prvu “pametnu zgradu” i Regionalni centar za energetsku efikasnost, urađeno je još mnogo toga, kao što je izrada master plana održive energije za teritoriju Srednjobanatskog okruga”, precizirala je ona.

Prema njenim rečima u okviru pilot akcija u tri zrenjaninske srednje škole postavljeni su instrumenti za merenje različitih energetskih parametara i kvaliteta vazduha i obavljeno je termovizijsko snimanje dronom 60 javnih objekata.

Vodeći partner na projektu Regionalnog centra za energetsku efikasnost bio je Grad Zrenjanin sa partnerima – Regionalnim centrom za društveno-ekonomski razvoj “Banat”, Gradom Temišvarom i Klasterom održive energije Rumunije – ROSENC.

Otvaranju centra prisustvovali su i pomoćnik pokrajinskog sekretara za energetiku, građevinarstvo i saobraćaj Nebojša Vojnović, a onlajn su se obratili izvršna direktorka Regionalnog biroa za prekograničnu saradnju Anka Lolesku i gradonačelnik Temišvara Fric Dominik Šamuel.

Energetski portal

 

Češka gradi dva nova nuklearna reaktora

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

U elektrani u blizini sela Dukovani biće izgrađena dva nova nuklearna reaktora. Hjihovu izgradnju odobrio je regulator za nuklearnu energiju Češke, koji je godinu dana radio na detaljnoj proceni ovog projekta, prenele su agencije.

Nuklearna elektrana Dukanovi je prva elektrana ovakve vrste koja je izgrađena u Češkoj. Nalazi se 30 kilometara jugoistočno od mesta Trebič i veoma je važan izvor energije za ovu zemlju. Ova nuklearna elektrana ima četiri reaktora koji su u funkciji od 1985. godine i imaju ukupan kapacitet proizvodnje 2.040 megavata električne energije.

Prema nacionalnim planovima Češke do 2060. godine predviđeno je veliko povećanje upotrebe nuklearne energije. U ovim planovima navodi se i da će novi reaktori u Dukovani biti u funkciji do 2036. godine i da će priključenjem na elektromrežu za 40 odsto povećati udeo struje iz nuklearne energije.

Vlada Češke radi na tome da ova zemlja postane energetski nezavisna, u fokusu im je izbacivanje uglja iz upotrebe i postizanje ciljeva Evropske unije vezanih za ugljeničnu neutralnost. Zato se oni sve više okreću ka nuklearnoj energiji i nadaju se da će se ona pokazati kao rešenje koje će obezbediti stabilnost i ekonomsku isplativost uz nultu emisiju štetnih gasova.

Jedan od najvećih izvora električne energije u Evropskoj uniji su upravo nuklearne elektrane i dok neke zemlje tek počinju da ih grade, prema podacima Evrostata od 2006. godine proizvodnja električne energije u nuklearnim elektranama opala je za 16,3 odsto. Italija je zatvorila sve svoje nuklearne elektrane, Nemačka planira da do 2022. godine zatvori sva svoja nuklearna postrojenja, dok Belgija, Španija i Švajcarska planiraju da do 2030. godine prestanu da koriste nuklearnu energiju.

Milica Radičević

 

Objavljen tender za izgradnju gasovoda Niš–Dimitrovgrad

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto: JP Srbijagas

Radovi na izgradnji gasne interkonekcije Srbije i Bugarske, od Niša do Dimitrovgrada, trebalo bi da počnu na leto i budu završeni za dve godine, a danas je objavljen i tender za izbor izvođača radova, navodi se na sajtu Vlade Republike Srbije.

Kako je ministarka Zorana Mihajlović najavila, do kraja maja treba da bude izabran najpovoljniji izvođač koji će graditi gasovod u dužini od 109 kilometara od Niša do bugarske granice, uz napomenu da ukupna procenjena investiciona vrednost projekta iznosi 85,5 miliona evra.

 “Verujem da ćemo, dok prođemo sve procedure prijavljivanja i izbora, imati najpovoljnijeg izvođača radova do kraja maja, a u toku leta možemo očekivati i početak radova”, navela je Mihajlović i dodala da je gasna interkonekcija sa Bugarskom veoma važna za našu zemlju.

Ona je naglasila da će Bugarska od granice do Sofije graditi deo od 67 kilometara, čija je vrednost približno 75 miliona evra, i dodala da je Bugarska već završila kompletnu tendersku proceduru i za taj deo gasovoda se javilo više od 10 izvođača.

Kada je reč o našoj zemlji, ministarka je navela da podrška EU prema finansijskom sporazumu potpisanom decembra 2018. godine između Vlade Srbije i Evropske komisije za IPA 2017 predviđa 49,6 miliona evra bespovratne pomoći za finansiranje ovog projekta

Nacionalno sufinansiranje u IPA sistemu se obezbeđuje kroz kredit Evropske investicione banke u iznosu od 25 miliona evra, dok preostala sredstva obezbeđuje Republika Srbija i JP “Srbijagas”.

Mihajlovićeva je uverena da će Srbija i Bugarska otprilike u isto vreme završiti gasovod na svojoj teritoriji, za oko dve godine od početka radova, i naglasila da će sa ovom gasnom interkonekcijom Srbija dobiti još jedan pravac za dotok gasa, što će omogućiti diverzifikaciju snabdevača gasa.

 “Srbiju će u budućnosti biti gasno stabilna zemlja”, naglasila je ministarka i dodala da je to naročito važno sada kada krećemo u energetsku tranziciju, koja će podrazumevati izabacivanje prljavih tehnologija i izvora energije.

Gasna stabilnost je ključna za našu zemlju jer će se u Srbiji graditi gasne elektrane, a za to su potrebni različiti dobavljači gasa. Gas će za Srbiju biti izuzetno važan energent, zaključila je Mihajlovićeva.

Energetski portal

Cementara u Beočinu: Građanima zagađenje, a opštini investicije

Foto: Fejsbuk printskrin / Beočin Lafarge
Foto-ilustracija: Unsplash (Cristi Goia)

Uprkos nedavnoj vesti da cementara Lafarž gradi filter za smanjenje emisije prašine, CINS saznaje da to ipak neće rešiti zagađenje vazduha u Beočinu. Štetne čestice koje preko 15 hiljada stanovnika ove opštine već godinama udišu, višestruko prelaze dozvoljene granice, a loš vazduh prati i nepropisno spaljivanje opasnog otpada u cementari. Od iseljavanja najugroženijih stanovnika se odustalo, a opštini su od fabrike stigle investicije od više miliona evra.

Na samo pedesetak metara od kapije fabrike Lafarž nalazi se beočinsko naselje Kolonije. Njegovi stanovnici, među kojima su i deca, žive u gusto naseljenim kućama načičkanim u uskim ulicama. Na njega se dalje nastavlja naselje Šljivik, a gde god da stanete dimnjaci fabrike vam mogu poslužiti kao orijentir.

Prema zvaničnim izveštajima cementara se 2019. našla među glavnim zagađivačima vazduha u Srbiji. Međutim, cementara već nekoliko decenija ima negativan uticaj na vazduh. Još 2006. u Planu detaljne regulacije fabričkog kompleksa navodi se da je kvalitet životne sredine u Beočinu u velikoj meri umanjen zbog rada cementare, njenog nepovoljnog položaja u odnosu na naselje i na pravac dominantnog vetra.

Planirano je iseljavanje Kolonija i Šljivika, ali se od toga u narednim godinama odustalo. Nasuprot tome, planira se proširenje naselja Kolonije. Pored toga, planirani zaštitni pojas između fabrike i grada nije podignut. Prema najavi na sajtu Opštine Beočin, u krug fabrike će premestiti i vrtić.

Cementare su među najvećim emiterima ugljen-dioksida (CO2). Ipak, nijedna od dve merne stanice Agencije za zaštitu životne sredine, obe na oko kilometar od fabrike, ne mere CO2. Reč je o gasu koji zagađuje atmosferu i izaziva klimatske promene. Prema podacima Svetske zdravstvene organizacije, CO2 se zadržava u atmosferi više od jednog veka i ima dugoročne efekte zagrevanja planete.

Ove stanice zato mere zagađenost vazduha PM česticama, koje kod ljudi mogu izazvati respiratorna i kardiovaskularna oboljenja. Posebno su opasne za osetljive grupe – starije, decu, i one sa već postojećim bolestima srca ili pluća.

Među fabrikama i termoelektranama, Lafarž je 2019. po emitovanju ovih čestica zauzeo 14. mesto u Srbiji.

Prema analizi CINS-a, u Beočinu je koncentracija PM10 čestica te godine bila veća od dozvoljene 51 dan, a u 2020. godini 48.

Pored toga, Lafarž zagađuje sumpor-dioksidom (SO2) i azotnim oksidima (NOx/NO2), pa se 2019. našao na 6. mestu u Srbiji po emisijama oksida azota, a na 13. po oksidima sumpora. SO2 i azotni oksidi dovode do pojave kiselih kiša koje uništavaju šume, štetno utiču na floru i faunu, a ubrzavaju i koroziju materijala. Izloženost visokoj koncentraciji SO2 takođe može da izazove respiratorne i kardiovaskularne bolesti, dok azotni oksidi kratkoročno izazivaju vrtoglavicu, a dugoročno povećavaju rizik od prerane smrti. Azotni oksidi štete i vodi i usevima.

Lafarž je nedavno objavio da će zamenom elektrostatičkog filtera modernijim vrećastim filterom rešiti problem prašine u Beočinu. Međutim, u odgovoru za CINS cementara je potvrdila da se time nivo drugih zagađivača neće smanjiti:

„Za ostale navedene parametre (ugljen dioksida, azotnih oksida, sumpornih oksida) postoje već implementirani zasebni sistemi za smanjenje emisija“.

Inspekcija ukazala i na loše rukovanje opasnim otpadom

Iako je u cementari Titan u Kosjeriću zabranjeno korišćenje komunalnog otpada kao alternativnog goriva, Lafarž ima ovu dozvolu.

Kako je za CINS rekao Bratimir Nešić, inženjer zaštite životne sredine, jedino cementare u Beočinu i Popovcu kod Paraćina imaju dozvole za spaljivanje otpada radi energetskog iskorišćenja. On dodaje da se „komunalni otpad umesto spaljivanja svakako može tretirati drugačije“, na primer ponovnom upotrebom ili reciklažom.

Takođe, Lafarž koristi petrol koks, gorivo koje se dobija kao sporedni proizvod u rafinerijama nafte, dok, prema pisanju medija, u slovenačkoj cementari ove kompanije 2017. godine Ministarstvo za zaštitu životne sredine i prostornog planiranja Slovenije i nakon žalbi tu dozvolu nije izdalo.

Inspekcija je takođe utvrdila da je Lafarž od određenih preduzeća preuzimao gumeni granulat, nastao u procesu reciklaže guma, kao gotov proizvod, odnosno bez dokumenta o kretanju otpada. Ovaj gumeni granulat fabrika je koristila kao alternativno gorivo u procesu proizvodnje cementa što je suprotno integrisanoj dozvoli.

Iz Udruženja Spasimo Beočin kažu da nisu zadovoljni kako nadležne državne ustanove i Opština reaguju na njihove prijave, žalbe i predloge. Oni smatraju da to što beočinska Opština nema inspektora za zaštitu životne sredine najbolje oslikava odnos zvaničnih organa prema ovom problemu.

Sa druge strane, saradnja fabrike sa lokalnom vlašću ogleda se u brojnim donacijama opštini. Cementara je objavila da je, od privatizacije 2002. do 2011. godine, preko Fonda za realizaciju Socijalnog programa investirala 3,5 miliona evra. Sporazum o saradnji koji je Opština sa fabrikom potpisala 2011. godine najavio je petogodišnju investiciju od 2.050.000 evra za poboljšanje uslova života, razvoj lokalne zajednice i povoljniju klimu za privlačenje investitora. Krajem 2017. fabrika u istu svrhu obećala je još 200.000 evra. Lafarge je pomogao Beočinu kroz izgradnju sportskog centra, gradskog trga, verskih objekata, poslovne zone Beočin Biznis park u okviru fabričkog kompleksa, rekonstrukciju škola i dečijeg igrališta. Osim toga, kako su naveli u odgovoru CINS-u, učestvovali su u nabavci medicinske opreme za Dom zdravlja u Beočinu.

Na pitanje da li je inspekcija u poslednje četiri godine kontrolisala ovu fabriku, od Opštine smo dobili odgovor da za tim nije bilo potrebe. Iz odgovora je jasno i da Opština nema inspekciju za zaštitu životne sredine.

Više o ovome pročitajte ovde

Izvor: CINS

 

2021: Sad ili nikad za vlažna staništa Sredozemlja

Foto-ilustracija: Unsplash (Grant Durr)
Foto-ilustracija: Unsplash (Markus Spiske)

Svetski dan vlažnih staništa obeležen je 2. februara – i nikada nije bio važniji trenutak da napravimo pregled onoga što se slavi i zašto. Budućnost naših vlažnih staništa i budućnost čovečanstva neraskidivo su povezane, a 2021. godina je naša najbolјa prilika da učinimo nešto povodom toga.

Tokom velikog dela naše nedavne istorije tretirali smo vlažna staništa kao da nisu važna. Obale su tu da se na njima gradi, reke i jezera su tu da obezbede neograničene zalihe vode za farme i fabrike, močvare su tu da bi se isušile radi razvoja. Na području Sredozemlju vekovima transformišemo i degradiramo naša vlažna staništa, a od 1970. godine izgubili smo polovinu onoga što je preostalo.

Međutim, ono čega većina nas još uvek nije svesna je da život započinje u vlažnim staništima, kao i da ona održavaju kontinuitet života. Ako želimo da imamo bilo kakvu nadu u rešavanje rastućih izazova sa kojima se suočava naš region i ako želimo da obezbedimo našu održivu budućnost na Sredozemlju, vreme je za novi početak i zajednički, složni napor da se spasu i obnove ovi vitalni ekosistemi.

Vlažna staništa dolaze u različitim prirodnim i veštačkim oblicima, od reka i jezera do močvara, bara, obalnih sistema i morskih područja, a sva ova staništa zajedno pružaju osnovne prirodne usluge od kojih zavisi život miliona lјudi u basenu Sredozemlja. Vlažna staništa ne samo da skladište i prečišćavaju većinu naše vode za piće, već nas snabdevaju hranom i sirovinama, održavajući lokalne ekonomije. Ona su takođe vitalni centri za biodiverzitet i imaju presudnu ulogu u borbi protiv klimatskih promena.

Ali, danas su rastući zahtevi polјoprivrede, industrije, turizma i urbanog razvoja na Sredozemlju potisnuli naša vlažna staništa na ivicu održivosti. Prekomerno zahvatanje vode (dve trećine za polјoprivredu) smanjilo je protoke između 25-75 odsto tokom poslednjih decenija, a predviđa se da će se tokom narednih 20 godina dostupnost slatke vode smanjiti za 15 odsto. Sa isušivanjem i uništavanjem vlažnih staništa, vitalni prirodni sistemi se raspadaju čak i dok potražnja raste.

Da li možemo i dalјe ovako? Jednostavan odgovor je – ne možemo. Trenutne projekcije za region Sredozemlja pokazuju da će do 2040. godine oko 250 miliona lјudi živeti u uslovima nedostatka vode, u odnosu na, već danas, zastrašujućih 180 miliona. 

Klimatske promene – podaci pokazuju da 20 odsto teže pogađaju Sredozemlje od većine drugih delova sveta – pojačavaju krizu, podižu temperature, smanjuju kiše i naglo povećavaju poplave, oluje, suše i druge ekstremne klimatske događaje

Istovremeno, u regionu se veoma brzo razvija i kriza biodiverziteta. Vlažna staništa spadaju u ekosisteme sa najvećim biodiverzitetom, ali u sredozemnim vlažnim staništima populacija kičmenjaka gotovo se prepolovila od 1990. godine, a izumiranje predstavlja pretnju za više od trećine vrsta vlažnih staništa. Razvoj i zagađenje ostavljaju katastrofalne posledice.

Foto-ilustracija: Pixabay

Gubitak biodiverziteta i klimatske promene su dve strane iste medalјe: oba pokreću lјudske aktivnosti, a svaka pogoršava onu drugu.

Ipak, ekosistemi vlažnih staništa mogu pružiti neprocenjiva prirodna rešenja – ali samo ako im dozvolimo da pravilno funkcionišu. 

Zdrava vlažna staništa čuvaju i prečišćavaju vodu, a ovde na Sredozemlju očajnički nam je potrebno više čiste vode jer se naša atmosfera zagreva i populacija nastavlja da raste.

Zdravo vlažno stanište takođe sakuplja gasove staklene bašte, hladeći planetu. Obalna vlažna staništa odvajaju uglјenik po jedinici površine 10-20 puta brže od kopnenih sistema ali kada se unište, deo tog uglјenika se vraća u atmosferu.

Ekosistemi vlažnih staništa imaju vitalnu ulogu u zaštiti sredozemnih zajednica od rastućih rizika povezanih sa klimatskim promenama. Oni nas štite od ekstrema svih vrsta, poput kontinuiranog porasta nivoa mora ili sve češćih i nasilnih olujnih udara. Dublje u unutrašnjosti, vlažna staništa upijaju intenzivne kiše, štite od poplava i nadoknađuju niske tokove u vreme suše. Smatraju se jedinstvenim rešenjima zasnovanim na prirodi koja nude usluge od velike društvene, ekonomske i ekološke vrednosti za čovečanstvo.

Prosperitet i blagostanje ljudi Sredozemlja više nego ikad zavise od toga kako brinemo o svom prirodnom kapitalu. Više nego ikad, moramo investirati u sredozemna vlažna staništa jer smo suočeni sa neizvesnom budućnošću.

Da bismo odgovorili na izazov, potrebne su nam drastične promene, a 2021. godina nudi prilike da se one pokrenu, i koje ne smemo propustiti: svet treba da donese odluku o novom globalnom okviru za biodiverzitet, Evropska unija posvećena je zelenijoj budućnosti prema Evropskom zelenom dogovoru, a UN pokreću deceniju za obnavlјanje ekosistema.

Sve to čini ovaj trenutak idealnim za pokretanje inovativnih politika i planova upravlјanja u regionu koji promovišu obnavlјanje i održivost vlažnih staništa, kao i ravnopravnu upotrebu resursa u polјoprivredi, industriji i turizmu. Sve zainteresovane strane – lokalne zajednice, privatni sektor, organi javne vlasti, akademska zajednica, nevladine organizacije i međunarodni donatori – moraju obezbediti neophodne podsticaja očuvanju i obnavlјanju vlažnih staništa. Socijalna, ekonomska i politička stabilnost sredozemnog basena zaista je ugrožena.

A šta je sa javnošću, šta možemo učiniti? Pa, vlažna staništa se tiču svih nas i u najbolјem je interesu je svih da saznamo više o važnosti ovih neverovatnih ekosistema, da proširimo vest i pružimo podršku svima koji ih čuvaju i obnavlјaju. 

Svetski dan vlažnih staništa 2021. idealna je prilika da počnemo da stvaramo promene u budućnosti sredozemnog biodiverziteta i lјudi na svim nivoima.

Izvor: IUCN

 

Nove automatizovane stanice za bolju odbranu od grada

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto: Vlada Republike Srbije

Završena je prva faza radova na izgradnji automatizovanih protivgradnih stanica koje se nalaze u radarskom cetru Republičkog hidrometeorološkog zavoda na Bukulji.

Prema planovima u ovom centru biće postavljeno 104 stanice i za sada su spremne 44, dok će do kraja godine biti postavljeno i pušteno u rad preostalih 60 stanica. 

Radarski centar Bukulja biće kompletno automatizovan i do kraja godine pružaće zaštitu u prečniku od 90 kilometara i na 2.370 hektara”, rekla je premijerka Ana Brnabić.

Kako se navodi u saopštenju, ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Branislav Nedimović poručio je da se više neće ponoviti 12. jun 2017. godine, kada je grad uništio useve u okolini Topole i Smedereva, sve do Velike Plane.

Kako je naveo sada će protivgradnom zaštitom biti pokriveno nekoliko opština pored Aranđelovca, i to gotovo kompletna Topola i po deo Ljiga, Smedereva i Beograda.

I u Vojvodini se intenzivno radi na postavljanju protivgradnih sistema, završava se radarski centar Fruška gora, a nadležni najavljuju javnu navavku za centre Bajša i Samoš. 

“Kada ovim centrima kasnije dodamo radarski centar Kruševac, sve ono što daje najveći prinos u voćarstvu i povrtarstvu, praktično će biti pokriveno”, naglasio je Nedimović.

Kako je ministar rekao sa Republikom Srpskom zajednički gradimo stanice sa druge strane Drine, a planirano je da u 2022. godini bude opremanja radarska stanice Užice.

Direktor RHMZ-a Jugoslav Nikolić rekao je da su protivgradne stanice potpuno automatizovane, bez potrebe za strelcima, jer se njima upravlja iz radarskog centra i proizvod su domaće tehnologije.

Softver za ovaj sistem napravilo je preduzeće “Informatika” iz Beograda, a lansere i ostatak sistema za ispaljivanje raketa “Trajal” iz Kruševca. Sve stanice imaju autonomno napajanje energijom preko solarnih ćelija i lansere sa po 12 raketa.

Automatizovani sistemi protivgradne zaštite veoma su važni, zahvaljujući njima poljoprivredna proizvodnja je efikasnija. Na njenom unapređenju Srbija od 2016. godine intenzivno radi i prošle godine u Valjevu je otvoren prvi automatizovani radarski centar u Južnoj Evropi.

Energetski portal

Bitkoinka –prva krava u Crnoj Gori kupljena kriptovalutom

Kako je 21. vek – vek digitalizacije,  gotovo svi aspekti života pretrpeli su promene, a ni poljoprivreda nije izuzetak. Tako se danas sve više poljoprivrednika služi savremenim tehnologijama kako bi prodavali svoje proizvode i unapredili poslovanje.

Uspešna upotreba digitalizacije u poljoprivredi krasi i prvo digitalno selo u Crnoj Gori čiji je tvorac Marko Maraš. On je, kako kaže za Energetski portal, i sam želeo da kupi kokoške 2017. godine, ali na internetu nije mogao da pronađe objedinjenu ponudu za poljoprivredne artikle u Crnoj Gori. To ga je inspirisalo da napravi sajt Seljak.me kako bi se ubrzalo i poboljšalo umrežavanje poljoprivrednika, kako međusobno, tako i sa potencijalnim kupcima.

Osim kupo-prodaje, na pomenutom sajtu poljoprivrednici mogu steći i dodatna znanja i savete, a poseban akcenat stavlja se na digitalizaciju i modernizaciju poljoprivrede.

Marko je promovisanjem inovativnih metoda uticao na porast upotrebe GPS ogrlica i senzora za teljenje, a kako bi dodatno pomerio granicu digitalizacije u poljoprivredi, odvažio se na još jedan korak:  trgovina u bitkoinima.

Tako je jedna krava uspešno prodata novoj vlasnici po ceni od 0.03 bitkoina, što otprilike iznosi 1.350 eura.

Kako se navodi na sajtu Seljak.me, Marko je u dogovoru sa koleginicom Anđelom Bojić čija je porodica planirala kupovinu krave, odlučio da se ova transakcija obavi upotrebom bitkoina. Ovi mladi vizionari želeli su da pokažu domet digitalizacije u poljoprivredi, kao i sve mogućnosti koje digitalizacija nudi.

On dodaje da ne postoji prepreka za upotrebu kriptovaluta u poljoprivredi budući da se u svetu ove valute uveliko koriste za razne vrste transakcija. Ipak, ne veruje da će ovaj vid trgovine uskoro postati svakodnevna praksa na našim prostorima.

Ovo je, kako kaže Maraš za naš portal, jedan vid poziva svim ljudima da se okrenu digitalizaciji poljoprivrede, a ono što ga takođe pokreće jeste i nada da će se, usled veće modernizacije poljoprivrede, mladi ljudi vratiti na selo.

“Prazna sela su jedna surova realnost ali opet moramo da se borimo svim sredstvima da život na selu ne odumre. Uz dužno poštovanje starijim generacijama, mladi su ipak ti koji su neophodni da bi neko mesto živelo”, ističe Marko ali dodaje da mali pomak ka revitalizaciji sela ipak postoji. Mnoge mlade ljude upravo je pandemija naterala da se zapitaju šta žele da rade u životu pa sada, između ostalog,  razmatraju i život na selu. Ipak, da bi se mladi masovnije vraćali na selo, neophodno je da imaju struju, vodu, internet i ostalu infrastukturu, te da je to prvi korak ka oživljavanju sela.

Na pitanje šta bi mogao biti sledeći korak u inovaciji, Maraš ističe da ima mnogo ideja na umu. Ipak, inovacije se ne uvode samo radi njih samih, već je pre svega važno da one budu primenjive u praksi te da ljudi na selu od njih imaju koristi.

Milena Maglovski 

Klimatske promene utiču na šumsku biomasu

Foto-ilustracija: Unsplash (Kevin Fitzgerald)
Foto-ilustracija: Unsplash (Sergey Raikin)

Šume imaju veliku i važnu ulogu, prečišćavaju vazduh i vodu, utiču na kvalitet vazduha, sprečavaju erozije tla i klizišta, ublažavaju štetno dejstvo efekta staklene bašte. One su jedan od najsloženijih ekositema na zemlji, od velike su važnosti za biodiverzitet, stanište su za mnoge vrste životinja i biljaka.

Međutim, umesto da ih čuvamo, i da povećavamo teritorije pod šumom, jer je to veoma važno za očuvanje životne sredine, ljudi širom sveta neplanskom sečom uništavaju “pluća” planete. I kao da to nije dovoljno, klimatske promene u velikoj meri utiču na šume i one su izložene opasnostima kao što su požari, udari vetra i štetočine.

Prema podacima iz studije Zajedničkog istraživačkog središta Evropske komisije, više od 60 odsto šumske biomase, odnosno 33,4 milijarde tona izloženo je rizicima koji nastaju usled klimatskih promena.

Naime, naučnici su analizirali satelitske podatke od 1979. do 2018. godine i ranjivost su definisali kao udeo biomase koji se potencijalno gubi kada na šume utiču prirodni poremećaji. Rezultati pokazuju da su se gubici zbog izlaganja vetru povećali za 40 odsto, kada su u pitanju požari to je 34 odsto, a štetočine 26 odsto.

Naučnici su došli do saznanja da je ugroženost od štetočina porasla u navedenom periodu i to naročito u oblastima u kojima je zagrevanje sve veće.

Guste šume su manje ugrožene za razliku od onih koje imaju veći udeo biomase. Istraživanje je pokazalo da suše i visoke temperature utiču na to da su biljke manje otporne na napade štetočina i da je ovakvo okruženje pogodno za razmnožavanje ovih životinja. 

Suše, visoke temperature i guste “stare” šume mesta su na kojima najčešće dolazi do požara. Dok su oblasti sa hladnom klimom i njihova šumska prostranstva mesta gde su oštećenja od vetra veoma vidljiva. Kako stručnjaci objašnjavaju, to je zbog slabijeg ukorenjivanja stabala.

Klimatske promene u velikoj meri utiču na najsloženije ekosisteme, borba tek predstoji i moramo učiniti sve što je u našoj moći da zaštitimo planetu. Zato što pre posadite bar jedno drvo, jer će u njegovim blagodetima uživati vaša deca i unuci.

Milica Radičević

 

Američko tržište je šansa za organsku hranu iz Srbije

Foto: Unsplash / Janko Ferlič

Organski proizvodi  u našoj zemlji iz godine u godinu beleže sve veći izvoz, a u 2020. godini izvoz organske hrane bio je čak 30 odsto veći u poređenju sa 2019. Nema sumnje da organska proizvodnja u Srbiji ima ogroman potencijal, pa država ulaže veliki napor kako bi podržala proizvođače i olakšala plasman organskih proizvoda na tržište.

Jedna od zemalja u koje se sve više izvozi domaća organska hrana je i SAD, a da bi ovaj trend nastavio da raste, neohodno je unaprediti poljoprivrednu saradnju između naše zemlje i SAD-a.

Upravo to je bio predmet sastanka ministra poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Branislava Nedimovića i ambasadora SAD-a Entonija Godfrija, koji je održan 5. marta.

Oni su se složili da neophodno ostvariti povoljne uslove za izvoz proizvoda u SAD, a Nedimović ističe da će oko 5.000 proizvoda biti izvezeno bez carine te da će to dodatno ojačati srpske proizvođače i omogućiti lakši plasman njihovih proizvoda.

Ovo je još jedan korak ka unapređivanju već ostvarene saradnje sa SAD-om u oblasti poljoprivrede, budući da SAD već četiri godine intenzivno pomaže srpskim poljoprivrednicima.

Naime, USAID  je u saradnji sa Asocijacijom za promociju srpske hrane, 2018. godine organizovao prvi Beogradski sajam hrane (Belgrade Food Show) kako bi se stvorila održiva platforma za prikazivanje i plasman srpskih proizvoda širom sveta.

Na prvom sajmu našlo se oko 80 izlagača iz Srbije, dok je 2019. godine više od 100 izlagača predstavilo svoje inovativne i kvalitetne prehrambene proizvode.

USAID takođe pruža svu neophodnu tehničku podršku proizvođačima kako bi oplemenili svoje proizvode i spremili ih za maloprodajne lance u inostranstvu.

Takođe, budući da je  potražnja za autentičnim i tradicionalnim proizvodima sve veća, proizvođači organske hrane mogu da računaju i na pomoć države.

Na sajtu Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede navodi se da je država izdvojila dodatna sredstva kako bi pomogla proizvođačima da sertifikuju svoje proizvode.

Ovo će  naročito značiti malim proizvođačima kojima je izlaganje troškovima bio najveći problem, ali sada će, zahvaljujući finansijskoj pomoći države i programu USAID-a, i oni dobiti šansu da plasiraju svoje proizvode.

Svaki zahtev za sertifikaciju biće moguće podržati sa milion dinara, dok će država kao i do sada nastaviti da podržava proizvođače organske hrane sa 26.000 dinara po hektaru.

Energetski portal

Crna Gora tuži kompaniju CRBC zbog uništavanja reke Tare

Foto: Wikipedia/Cornelius Bechtler
Foto-ilustracija: Unsplash (Paddy Walker)

Osnovno državno tužilaštvo u Kolašinu podnelo je optužnicu protiv kineske kompanije CRBC, glavnog izvođača radova na autoputu Bar-Boljare zbog, kako se navodi, uništavanja dela reke Tare, koja je pod zaštitom UNESKO-a.

Kako se navodi u saopštenju Osnovnog državnog tužilaštva u Kolašinu, ovoj kompaniji se stavlja na teret da je na lokaciji Uvač 4, protivno zakonu o planiranju prostora i izgradnje objekata, započela građenje objekta bez prethodno podnete prijave i dokumentacije mimo revidovanog glavnog projekta.

“Kompanija “Road and Bridge Corporation” (CRBC) je radila bez prethodno utvrđenih mera zaštite životne sredine, na taj način izazvano je oštećenje reke Tare u većoj meri i na širem prostoru”, piše u saopštenju.

Iz Ministarstva kapitalnih investicija Crne Gore navode da se aktivnosti u vezi sa optužnim predlogom protiv kompanije CRBC, kojim se ta kompanija sumnjiči za devastaciju korita reke Tare 2019. godine, odvijaju nezavisno od realizacije projekta autoputa Bar-Boljare, prenosi RTCG.

“Na lokalitetu petlje Mateševo, u sklopu izvođenja radova na samoj petlji i na prilaznim rampama planirani su i radovi na regulaciji reke Tare, a sve po odobrenom Glavnom projektu, odnosno na osnovu građevinske dozvole”, navodi se u saopštenju ministarstva.

Kako dalje navode, snažno su posvećeni očuvanju i unapređenju zaštite životne sredine i nadaju se da će sve aktivnosti na izgradnji autoputa biti sprovedene u skladu sa propisima, procedurama, standardima i dobrom međunarodnom praksom, postavljajući investicione ciljeve i ciljeve zaštite životne sredine kao komplementarne, a ne suprotstavljene.

“U prethodnom periodu nadležno Ministarstvo je bilo na raspolaganju i dostavljalo svu dokumentaciju nadležnim organima, uključujući i UNESCO u vezi sa pitanjem zaštite korita reke Tare”, navodi se u saopštenju.

Energetski portal

 

Rio Tinto najavio do kraja 2021. godine dodatnih 200 miliona dolara investicija

Photo illustration: Pixabay
Foto: Rio Tinto

Kompanija “Rio Sava eksplorejšn” , deo korporacije Rio Tinto, protekle nedelje predstavila je na konferenciji za novinare dalje planove projekta „Jadar“.

U projekat je do sada uloženo 250 miliona dolara, a ove godine će i dodatnih 200 miliona dolara biti namenjeno za realizaciju Studije izvodljivosti, koja bi po trenutnom planu trebalo da se završi do kraja 2021. godine.

U okviru ove faze projekta biće završene tri nove studije o proceni uticaja na životnu sredinu za: rudnik, postrojenje za preradu minerala i rešenje za odlaganje industrijskog otpada.

Projekat „Jadar“ je ležište bora i litijuma koje je Rio Tinto otkrio u blizini Loznice i jedinstveno je u svetu, jer sadrži jadarit, novi litijumsko-natrijumski-borosilkat (LiNaSiB₃O₇OH).

Kada se projekat realizuje, „Jadar“ će proizvoditi litijum-karbonat kvaliteta pogodnog za proizvodnju litijumskih baterija, koje se koriste za pogon električnih automobila. Ležište je takođe bogato boratima, koji imaju široku primenu, od poljoprivrede, FMCG industrije, telekomunikacija, hemijske industrije.

Implementacija projekta “Jadar” je u saradnji sa Vladom Republike Srbije, a trenutno je tim posvećen izradi tehničke dokumentacije, izradi studija o proceni uticaja na zaštitu životne sredine, kupovini zemljišta i ishodovanju dozvola za izgradnju, u skladu sa prethodno utvrđenim planom aktivnosti za ovu fazu razvoja.

Foto: Rio Tinto

Novi mineral, nova tehnologija prerade i novo tržište zahtevaju sveobuhvatan pristup i analizu kako bi „Jadar“ bio dugoročna i održiva operacija. Realizacija projekta ’’Jadar’’, prema rečima predstavnika ove kompanije, stvara mogućnosti za razvoj zelene ekonomije.

Rio Tinto posluje u 35 zemalja, kroz rudnike, rafinerije, marketing sedišta, tehnološke, razvojne centre i labaratorije, uz primenu AI tehnologije. Do sada je uloženo preko milijardu dolara u projekte u vezi sa klimatskim promenama, koji će biti realizovani u narednih pet godina.

Od 2008. godine do danas, u svim svojim operacijama Rio Tinto  korporacija je smanjila emisiju gasova za 46 odsto, sa ciljem da do 2050. postignu cilj od nula odsto emisije gasova.

Kao korak ka ostvarenju tog cilja, razvijen je sistem ELYSIS zahvaljujući kojem se direktno topljenje aluminijuma odvija bez emisije gasova staklene bašte.

Energetski portal

Otvorena fabrika Kontinental u Novom Sadu

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

U Novom Sadu juče je otvorena fabrika Kontinental automotiv Srbija, a vrednost investicije je 140 miliona eura.

Sa otvaranjem Kontinentala otvoriće se više od 500 radnih mesta, a najavljeni su i novi projekti poput izgradnje trening centra laboratorija, a biće potrebe i za dodatnim zaposlenjima. Predviđa se da će ova kompanija svoj prostor dodatno proširiti za još 1.500 metara kvadratnih, a trenutno se, kako prenosi RTS, prostire na oko 8.000 metara kvadratnih.

Predstavnici Kontinentala u Srbiji su postavili čvrste temelje, jer ova kompanija već pune tri godine posluje u Novom Sadu  u okviru svog centra za istraživanje i razvoj.

Nesumnjivo je da imamo kvalifikovan kadar jer je u međunarodnom timu Kontinentala za razvoj tehnologije čak 600 IT inženjera iz Srbije, dok je ukupan broj stručnjaka oko 5.000.

Razvojno-istraživački centar Kontinentala u Srbiji treći je po broju ljudi, odmah iza nemačkog i ruskog centra, ali ispred austrijskog i francuskog.

Koliko je Vojvodina, ali i cela Srbija, napredovala svedoči činjenica da će se u novosadskom Kontinentalu, pored instrument tabli i displeja za automobile, proizvoditi i napredni HMI sistemi.

HMI sistemi su pametni upravljački sistemi koji vozaču omogućavaju lakše i bezbednije upravljanje vozilom uz pomoć naprednih tehnologija, a jedna od mogučnosti je i prepoznavanje glasa.

Vozač može personalizivati HMI softver i u potpunosti ga prilagoditi sopstvenim potrebama kako bi neometano upravljao vozilom, a sama vožnja bila prijatnija.

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić izrazio je veliku zahvalnost predstavnicima ove nemačke kompanije na odluci da investiraju u Srbiju, što je još jedan pokazatelj iskrenog prijateljstva i dobre saradnje Nemačke i Srbije, prenosi RTS.

Takođe, velika zasluga pripada i domaćim inženjerima koji su učestvovali u projektu, jer nas njihova stučnost i marljiv rad prikazuju u najboljem svetlu.

Energetski portal

Mladi orlovi krstaši lete nad Srbijom, ali da li će ovde i ostati?

Foto: pixabay

Orao krstaš, kraljevska ptica čiji je raspon krila dug dva metra, nekada je krstario širokim predelima Evroazije. Danas je orao krstaš, prvenstveno zbog seče šuma i intenzivne poljoprovrede, ostao bez mesta za gnežđenje, što ga je svrstalo u ugrožene vrste, a u našoj zemlji dovelo gotovo do istrebljenja.

Kako navodi Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije, pre samo pet godina u Srbiji je preostao jedan gnezdeći par ove moćne ptice, ali je kroz dugogodišnje napore i akcije članova i volontera ovog društva, kao i saradnje sa partnerskim organizacijama i institucijama, Srbija danas bogatija za još dva gnezdeća para.

Sredinom 2017. godine, Društvo za zaštitu i proučavanje ptica uložilo je izuzetan napor kako bi se sačuvao tada poslednji preostali par orla krstaša. Volonteri su od marta do jula aktivno nadgledali i čuvali njihovo gnezdo, što je na kraju dalo izvanredne rezultate – izleglo se čak pet mladunaca.

I u 2020. godini preduzete su mere kako bi orao krstaš ponovo kružio našim nebom. Kako za Novu ekonomiju navodi Mirjana Rankov, koordinatorka projekta „PannonEagle LIFE“ u Društvu za zaštitu i proučavanje ptica Srbije, postavljene su nove metalne platforme za gnežđenje orla, nastavilo se sa košenjem pašnjaka, započeta je sadnja drveća a i obezbeđen je dodatni plen kako bi se populacija krstaša uvećala. Međutim, i pored ovih napora, broj orlova krstaša je od sredine 2020. godine pa do danas ostao je nepromenjen.

Kako navode u Društvu za zaštitu i proučavanje ptica, ukupna populacija od tri gnezdeća para još uvek je veoma mala, a ilegalno ubijanje, trovanje, hvatanje, elektrokucija i kolizija samo su neki od uzroka koji dovode do stradanja ovih ptica.

Ipak, postoji nada da će se orlovi masovnije gnezditi u Srbiji, jer sa terena stižu ohrabrujući podaci. Naime, sedam mladih krstaša popisano je ove zime tokom međunarodnog popisa orlova, dok je jedan par viđen u blizini Fruške gore gde je nekada bilo gnezdilište ove ptice, navode u Društvu za zaštitu i proučavanje ptica.

Ono što daje nadu da će se broj orlova krstaša uvećati je i pojava mladih ptica koje nadleću naše nebo. Društvo za zaštitu i proučavanje prica je, u saradnji sa kolegama iz Mađarske, dobilo uvid u kretanje mladih orlova koji su praćeni satelitskim odašiljačem. Uočeno je da četiri mlada krstaša lete nad Srbijom u potrazi za teritorijom na kojoj bi se nastanili, a u februaru ove godine viđene su još dve mlade ptice nadomak Beograda.

Da bi se mladi orlovi krstaši nastanili u našoj zemlji, neophodno je da imaju povoljne uslove. Nažalost, Društvo za zaštitu i proučavanje ptica skreće pažnju na masovne i ilegalne seče šuma čak i u zaštićenim područjima, a problem predstavljaju i vožnje motornih vozila kroz zaštićena područja kao i drugi oblici uznemiravanja ove ptice od strane ljudi. Buka i niz ljudskih aktivnosti u blizini gnezda mogu dovesti do uginuća mladunaca, a nepovoljni uslovi teraju ptice da napuste svoje gnezdo, navodi se na sajtu ovog Društva.

A to da li će ptica koja krasi naš nacionalni grb isto tako krasiti i nebo nad Srbijom zavisi od svih nas. Celokupno društvo ima obavezu da se zalaže za očuvanje životne sredine, jer od toga zavisi opstanak ne samo orla krstaša, već i nas ljudi, zaključuju iz Udruženja za zaštitu i proučavanje ptica.

Milena Maglovski 

Protest protiv nove MHE na brani jezera “Vrutci”

Foto: Wikipedia/Gojko 031
Foto: Fejsbuk/Libergraf

Nevladina organizacija Libergraf iz Užica, pozvala je građane na protest zbog, kako navode, najavljene izgradnje mini hidroelektrane na brani jezera “Vrutci”.

Kako se navodi u saopštenju ove organizacije, protest je najavljen za danas od 17 časova ispred gradske uprave.

“Da li će i do kada građani Užica koristiti vodu za piće iz akumulacije “Vrutci” izgleda da uopšte ne zavisi od njih”, kažu iz ove organizacije.

Dalje navode da se u Prostornom planu područja posebne namene “Sliv akumulacije Vrutci” pored MHE “Vrutci” nalazi ucrtana još jedna, za sada nepostojeća mini hidroelektrana.

“Tokom jeseni 2020. godine došli smo do informacija da se na brani “Vrutci” odvijaju radovi na adaptaciji zatvaračnice i ispusta za garantovani ekološki proticaj u cilju energetskog iskorišćenja, ili bolje rečeno pripremni radovi za izgradnju još jedne MHE”, navodi se u saopštenju Libergraf.

Kako objašnjavaju, nadležnima su uputili Zahtev da na terenu urade inspekcijski nadzor kako bi utvrdili da li se pomenuti radovi izvode u skladu sa Zakonom o planiranju i izgradnji. 

Jezero “Vrutci” je veštačko jezero, koje je nastalo pregrađivanjem reke Đetinje i grad iz njega dobija vodu. Krajem 2013. godine zbog zagađenosti jezera, obustavljeno je snabdevanje grada vodom. Nakon toga usledila je sanacija, a zahvaljujući rekonstruisanoj fabrici vode, građani Užica se i dalje snabdevaju vodom s akumulacije “Vrutci“.

Energetski portal

 

 

 

 

Veliki bački kanal je crna ekološka tačka Vrbasa 

Foto: JP Vode Vojvodine
Foto: Opština Vrbas

Kod Vrbasa se nalazi veliki bački kanal koji je veoma dugo ekološka crna tačka Evrope. Meštani ovog kraja nezadovoljni su i zabrinuti. Dodatno sve zabrinjava i to što se ovaj kanal nalazi u blizini centra grada.

Kako je rekao predsednik Ekološkog pokreta Vrbasa Ratko Đurđevac, građani su opravdano uplašeni, i strahuju da će kanal biti zagađen vraćanjem svih fekalnih i industrijskih voda. Ako do toga dođe, brinu, da će biti sprečen projekat čišćenja Velikog bačkog kanala za koji je dobijena podrška Evropske unije.

Kroz podršku EU izgrađeno je centralno postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda. Njime do druge polovine marta upravlja francuska kompanija “Veolija”, a ko će nakon toga biti na čelu postrojenja, još uvek se ne zna.

Kako navodi RTS, kada je izgrađeno postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda, formirano je JKP “Prečistač Vrbas-Kula”, ali radnici nisu obučeni za rad.

Poslednjih mesec dana reporter RTS-a pokušavao je da dobije odgovore nadležnih o trenutnoj situaciji, ali za sada nema informacija o tome ko će preuzeti postrojenje, a voda je evidentno u lošem stanju.

Kako je objasnio predsednik ekološkog pokreta, voda u kanalu trenutno nije ugroženam, jer dve velike fabrike koje posluju u Vrbasu imaju svoja privremena rešenja za otpadne vode i one se ne ulivaju u veliki bački kanal. 

Situacija može da se promeni i za to je potrebno da postrojenje za preradu otpadnih voda radi punim kapacitetom. Međutim, da do toga dođe, potrebno je da se na njega priključe obe fabrike i sva sela opštine Vrbas.

Izvor: RTS