Home Blog Page 525

Crna Gora – Protest u Kraljskim Barama zbog MHE

Foto-ilustracija: Unsplash (Nathan Anderson)
Foto-ilustracija: Unsplash (Kazuend)

Meštani Bara Kraljskih i Rečina su sa još jednog protestnog skupa zatražili od nadležnih da raskinu koncesione ugovore za izgradnju mini hidroelektrane (MHE) na rekama u njihovim selima.

Okupljeni pored vodotoka Čestogaz ponovili su zahteve za raskid koncesionih ugovora i potvrdili stav protiv gradnje malih hidroelektrana. Oni su iskoristili priliku i još jednom su se osvrnuli na kontroverzni Elaborat procene uticaja na životnu sredinu rađen pre više od 10 godina, ukazujući na njegovu kontradiktornost, prenosu RTCG.

Kako tvrde, Elaborat sadrži niz nedoslednosti koje se u nizu ponavljaju i jedna drugu negiraju. Naime, u jednom delu se tvrdi da je “Crni potok pritoka Crnje”, dok se u drugom delu kaže da “reka Crnja i Ljubaštica sa pritokama, Čestogaz i Crni Potok, čine reku Drcku koja se kod Mateševa uliva u Taru”. Ovo je za meštane, uz niz drugih nedorečenosti pomenutog Elaborata jedan od ključnih argumenata za obaranje date saglasnosti na njega.

Meštani, takođe, pozivaju Vladu Crne Gore da razmotri svoj stav o čuvanju budžeta po svaku cenu.

“Zbog klimatskih promena i sve učestalih sušnih perioda, primećen je konstantan pad vodostaja ovih rečica i potoka, kao i sve češće nestajanje izvora u neposrednoj blizini ovih vodotoka, što samo po sebi ukazuje na sve manje vode u ovim vodotocima. Smatramo da je bolje sada raskinuti ove ugovore nego to činiti za 5 do 10 godina iz razloga nerentabilnog poslovanja ovih MHE-a, a koji bi se neminovno desio usled navedenih razloga”, naglašava Milovan Labović predsednik MZ Kraljske Bare.

Kako je istakao, time bi šteta bila pričinjena ne samo budžetu Vlade Crne Gore, već i životnoj sredini, ekologiji ovog kraja, ali i stalnom stanoviništvu ovih sela u opštini Kolašin, a što bi imalo nesagledive posedice po javni interes i sve građane Crne Gore.

“Zato meštani traže od Vlade Crne Gore da po hitnom postupku raskine koncesione ugovore, jer za to ima više argumenata, da se sa ovih vodotoka ukloni sav građevinski materijal, deponovane cevi i građevinske mašine, da se izvrši sanacija rečnog korita Čestogaz, sanira pričinjena šteta i oštećeno korito vodotoka Čestogaz dovede u prvobitno stanje”, navodi Labović.

Izvor: RTCG

Ne preko 30 km/h – nova saobraćajna pravila u Parizu

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Unsplash (Anne Nygard)

I za Parižane sada važi slavna replika „ne može brže, jurimo 30“, samo što ovoga puta nije u pitanju nedovoljna snaga motora, već jedna od mera koja treba da doprinese čistijem vazduhu.

Od danas je u celom Parizu, izuzev obilaznice, bulevara De Marišo i još nekoliko puteva, maksimalna dozvoljena brzina za sva vozila 30 km/h. Pre ove mere, na 60 odsto pariških puteva važilo je ovo ograničenje, navodi se na sajtu Grada.

Odluka je usledila nakon konsultacija sa građanima koje je Grad Pariz sprovodio od 27. oktobra do 27. novembra 2020. godine u vezi sa uvođenjem pomenutog ograničenja.

59 odsto Parižana izjasnilo se da se zalaže za smanjenje brzine, pri čemu je 31 odsto saglasno sa odlukom Grada da opšte ograničenje bude 30 km/h, dok 19 odsto smatra da ograničenje treba prilagoditi vrsti puta te da na određenim deonicama treba da ostane 50 km/h.

Smanjenje buke i saobraćajnih nezgoda

Osim što pobornici ove odluke smatraju da će smanjenje maksimalne brzine proporcionalno smanjiti i zagađenje vazduha, dodatni koristi koje će Parižani imati su i redukovanje buke i saobraćajnih nezgoda.

U velikim gradovima, kakav je Pariz, buka drastično smanjuje kvalitet života uzrokujući fizičke i psihičke posledice poput stresa, nesanice i depresije. Dobra vest je što će ograničenje brzine učesnika u saobraćaju smanjiti buku za oko tri decibela u blizini kolovoza, navodi se na sajtu Grada.

Takođe, zahvaljujući ovoj meri u proseku će biti 25 odsto manje saobraćajnih nesreća nego lane, a ovaj procenat penje se i do 40 odsto kada su u pitanju ozbiljne i smrtonosne nesreće.

Ipak, nisu svi preterano oduševljeni novoizrečenom merom, a njeni protivnici tvrde da pri brzini od 30 km/h vozila zagađuju vazduh 15 odsto više nego pri kretanju brzinom od 50 km/h, što je isto kao i vozila koja se kreću brzinom od 130 km/h, piše Ekovjesnik.

Milena Maglovski

 

Dodatna sredstva za subvencije za ekološki prihvatljiva vozila

Foto-ilustracija: Unsplash (Andrew Roberts)
Foto-ilustracija: Unsplash (Chuttersnap)

Ministarstvo zaštite životne sredine ponovo prima zahteve za subvencionisanje kupovine električnih i hibridnih vozilaVlada Srbije prepoznala je veliko interesovanje građana za podršku države za kupovinu ekološki prihvatljivih vozila, te su na zahtev resornog ministarstva, obezbeđena dodatna sredstva.

“Građani ili kompanije, koji su zainteresovani za ovaj vid podrške, ostvariće pravo na subvenciju države ukoliko na konkursu predaju urednu dokumentaciju. Veliko interesovanje za kupovinu električnih i vozila na hibridni pogon govori u prilog tome da raste svest građana o značaju zaštite životne sredine”, objasnila je ministarka Irena Vujović, navodi se u saopštenju.

Kako je dalje navela jedan od strateških ciljeva Ministarstva jeste borba protiv aerozagađenja

“S obzirom na to da subvencionisanje eko-vozila očigledno daje dobar rezultat, opredelićemo sredstva za tu namenu i za narednu godinu. Ministarstvo zaštite životne sredine je za ovu godinu prvobitno opredelilo 120 miliona dinara za subvencionisanje električnih vozila i hibrida. Prijem zahteva je nedavno prekinut jer je iskorišćen prethodno predviđen budžet po zahtevima za kupovinu ukupno približno 370 vozila,” kaže Vujović.

Podrška države iznosi 250 evra za kupovinu mopeda i lakih tricikala, za hibridne automobile 2.500 evra, plag-in hibride 3.500 evra, a električna vozila 5.000 evra.

Energetski portal

Za Užice milion evra iz Ministarstva zaštite životne sredine

Foto: Wikipedia/ CrniBombarder!!!
Foto: Grad Užice

Ministarstvo zaštite životne sredine opredelilo je 1,2 miliona dinara za čišćenje divljih deponija na slivnom području akumulacije Vrutci, te za prikupljanje, odvoz i deponovanje komunalnog otpada na tom području, navodi se na sajtu Grada Užice.

Kako se dodaje u saopštenju, ovo je još jedan primer uspešne saradnje Grada i Ministarstva koje je do sada dodelilo 96 miliona dinara za sanaciju i proširenje tela deponije “Duboko”, blizu 30 miliona dinara za mere energetske efikasnosti, gasni generator u vrtiću Bambi, pošumljavanje i izgradnju igrališta na Tari.

“Uzimajući u obzir da smo u prethodnih godinu dana kroz više projekata upravo iz Ministarstva za zaštitu životne sredine dobili direktna sredstva u iznosu od gotovo milion evra, verujem da će tako biti i u vremenu koje je pred nama jer naš je zadatak da sugrađanima obezbedimo što zdraviju životnu sredinu“, istakla je gradonačelnica Užica dr Jelena Raković Radivojević prilikom potpisivanja ugovora.

Grad Užice je za projekat “Uklanjanje divljih deponija i plutajućeg otpada i uspostavljanje uslova za propisno sakupljanje, odvoz i deponovanje otpada u slivu akumulacije Vrutci” dodati i sopstvena sredstva pa ukupna vrednost  projekta iznosi 1,5 miliona dinara.

Energetski portal

Šta donosi nova Uredba o solarnim panelima?

Foto-ilustracija: Unsplash (Bill-Mead)
Foto-ilustracija: Pixabay

Ministarstvo rudarstva i energetike najavilo je da će Javni poziv za subvencionisanje ugradnje solarnih panela biti raspisan 3. septembra. Kako bi se proces ugradnje solarnih panela što više pojednostavio, Vlada Srbije usvojila je Uredbu o kriterijumima, uslovima i načinu obračuna potražnje i obaveza između kupaca-proizvođača (prosumera) i snabdevača.

Nova Uredba donosi to da kupci-proizvođači nemaju kontakta sa državnom administracijom, da nisu potrebni lokacijski uslovi, rešenje o građevinskoj dozvoli, odobrenje o instalaciji i probni rad.

Kako se dalje navodi, prosumer je krajnji kupac koji je na unutrašnje instalacije priključio sopstveni objekat za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije, pri čemu se proizvedena električna energija koristi za snabdevanje sopstvene potrošnje, a višak proizvedene električne energije isporučuje u sistem.

Kupac-proizvođač mogu da budu domaćinstva, stambena zajednica, pravno ili fizično lice ili preduzetnik, odnosno ukoliko kupuju električnu energiju za svoje potrebe i to ako je zaključen zaključen ugovor o potpunom snabdevanju sa neto merenjem odnosno neto obračunom; ako instalisana snaga proizvodnog objekta nije veća od odobrene snage priključka objekta krajnjeg kupca; ako proizvodni objekat i merno mesto ispunjavaju sve tehničke i bezbednosne zahteve, i ako priključi na svoju unutrašnju instalaciju proizvodni objekat.

Kupac-proizvođač može da instalira i koristi skladište električne energije za sopstvene potrebe u kombinaciji sa proizvodnim objektom, pri čemu instalacija skladišta mora biti takva da skladište ne može da preuzima energiju iz sistema, već samo iz proizvodnog objekta.

U slučaju da kupac-proizvođač smanji odobrenu snagu objekta na čije je unutrašnje instalacije priključen proizvodni objekat dužan je da istovremeno smanji i instalisanu snagu proizvodnog objekta u skladu sa smanjenjem odobrene snage, a u skladu sa zakonom.

Uslovi koje treba da ispuni krajnji kupac

Krajnji kupac je dužan da snabdevaču podnese zahtev za zaključenje ugovora o potpunom snabdevanju sa neto merenjem odnosno neto obračunom. Pre podnošenja zahteva za zaključenje ugovora u skladu sa propisima i standardima, kupac treba da izgradi proizvodni objekat i prilagodi merno mesto za sticanje statusa kupca-proizvođača.

U postupku priključenja proizvodnog objekta krajnji kupac je dužan da operatoru sistema dostavi original izjave izvođača radova sa potvrdom da su uređaji, instalacije i merno mesto ispravni i izvedeni u skladu sa propisima i standardima.

Uslovi koje treba da ispuni snabdevač

Foto-ilustracija: Pixabay

Snabdevač je dužan da na svojoj internet stranici objavi obrazac zahteva za zaključenje ugovora o potpunom snabdevanju i model ugovora o potpunom snabdevanju sa neto merenjem ili neto obračunom.

Kopiju zaključenog ugovora o potpunom snabdevanju sa neto merenjem odnosno neto obračunom sa krajnjim kupcem, bez komercijalnih podataka ili potvrdu snabdevača o zaključenom ugovoru o potpunom snabdevanju snabdevač dostavlja operatoru sistema na čiju je mrežu krajnji kupac priključen, elektronskim putem, odmah po zaključenju ugovora, bez odlaganja.

Uslovi koje treba da ispuni operator sistema

Nadležni operator sistema je dužan da obezbedi mogućnost dostavljanja dokumenata elektronskim putem, otvaranjem posebne elektronske adrese i da informacije o načinu dostavljanja objavi na svojoj internet stranici.

Operator distributivnog odnosno zatvorenog distributivnog sistema je dužan da priključi objekat krajnjeg kupca kao kupca-proizvođa na sistem i izda odgovarajući akt o priključenju u roku od pet dana od dana prijema ugovora.

Ukoliko operator sistema tokom postupka priključivanja, konstatuje neispravnost uređaja, instalacije ili mernog mesta, ima obavezu da ne izvrši priključenje takvog objekta.

Krajnji kupac koji je domaćinstvo, stambena zajednica ili drugi krajnji kupac, stiču status kupca-proizvođača upisom u Registar kupaca-proizvođača. Operator sistema dužan je da odmah, a najkasnije u roku od pet dana od dana priključenja objekta kupca-proizvođača na elektroenergetski sistem, po službenoj dužnosti upiše krajnjeg kupca čiji je objekat priključen na sistem kao objekat kupca-proizvođača u Registar.

Stambena zajednica dobija status kupca-proizvođača u slučaju da jedan ili više njenih članova zajednički izgrade proizvodni objekat na zajedničkom delu zgrade.

Troškovi pristupa sistemu se obračunavaju kupcu-proizvođaču na osnovu metodologije za određivanje cene pristupa sistemu. Višak električne energije se može preneti na naredne obračunske periode u okviru perioda za poravnanje potraživanja i obaveza između kupca-proizvođača i snabdevača, a ne može uticati na prethodne obračunske periode.

Za postavljanje male solarne elektrane na krov kuće, snage 10,6 kilovata, potrebno oko 80 kvadrata krovne površine. Kako objašnjava Miloš Kostić, direktor kompanije MT-KOMEX, jedne od vodećih kompanija kada je reč o tržišnoj energiji, investicija za postavljanje male solarne elektrane na krovu iznosi od 7.500 do 9.000 evra za aktivnu snagu priključenja i ova investicija će se isplatiti za 6 do 7 godina.

Milica Radičević

Kruševac dobija regionalnu deponiju

Foto: Grad Kruševac
Foto: Ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture

Regionalni centar za upravljanje komunalnim otpadom biće izgrađen u Kruševcu, ukupna vrednost prve faze radova iznosi 13.7 miliona еvra, a počеtak izgradnjе jе planiran za drugu polovinu 2022. godinе sa planiranom rokom za završеtak do kraja 2024.

Finansijske ugovore o realizaciji ovog projekta potpisali su Tomislav Momirović, ministar građеvinarstva, saobraćaja i infrastrukturе i Rudireg Hartman, prеdstavnik KFV za Srbiju.

“Ovom invеsticijom osеtno poboljšavamo kvalitеt života za građanе cеlog Rasinskog okruga. Cеntar ćе imati rеgionalni karaktеr sa dovoljnim kapacitеtom da porеd grada Krušеvca i okolnе, opštinе Alеksandrovac, Ćićеvac, Varvarin, Brus i Blacе, takođе mogu na propisan način da odlažu komunalni otpad. Žеlimo da invеstiramo u komunalnu infrastrukturu i postrojеnja za prеradu otpadnih voda i timе našu zеmlju učinimo značajno čistijom za budućе gеnеracijе. Ekološki planovi imaju prioritеt. Naš plan jе da u narеdnih pet godina uložimo višе od četiri milijardе еvra i izgradićеmo komunalnu infrastrukturu u oko 80 odsto lokalnih samouprava u Srbiju”, rеkao jе ministar Momirović.

Ministar jе naglasio da jе Krušеvac apsolutni lidеr u invеsticijama u komunalnu infrastrukturu i еkološkim projеktima.

“Moram da podsеtim da smo ovdе izgradili najmodеrnijе postrojеnjе za prеradu otpadnih voda i da smo izgradili 60 kilomеtara novе komunalnе infrastrukturе”, navеo jе on, piše u saopštenju. 

Gradonačеlnica Krušеvca Jasmina Palurović istakla jе da ćе vеoma zadovoljna što ćе ovim projеktom biti rеšеno vеoma značajno pitanjе zaštitе životnе srеdinе.

“Zahvaljujеm sе i ministarstvu građеvinarstva, saobraćaja i infrastrukturе i KFV. Ovo nijе prvi projеkat koji radimo zajеdno, što pokazujе da smo primеr dobrе praksе i da ćеmo nastaviti uspеšnu saradnju”, navеla jе gradonačеlnica Palurović.

Rudigеr Hartman, prеdstavnik KFV za Srbiju jе rеkao da mu jе čast što isprеd ovе organizacijе potpisujе ugovorе sa “gradom bogatе istorijе” – Krušеvcеm.

“Naš fokus saradnjе jе na održivom razvoju u oblasti životnе srеdinе. Imprеsionirani smo ambicioznom еkološkom agеndum Krušеvca i ministarstva i nadam sе da ćеmo imati uspеšnu saradnju u budućnosti”, kazao jе Hartman.  

U okviru dugogodišnjе bilatеralnе saradnjе sa Nеmačkom, Ministarstvo građеvinarstva, saobraćaja i infrastrukturе u saradnji sa nеmačkom razvojnom bankom KFV, sprovodi projеktе izgradnjе komunalnе infrastrukturе u oblasti vodosnabdеvanja, otpadnih voda i upravljanja čvrstim otpadom.

Rеalizacijom ovih invеsticija sе dajе značajan doprinos održivom urabnom razvoju kroz racionalno korišćеnjе prirodnih rеsursa, unaprеđеnju zaštitе životnе srеdinе, еnеrgеtskе еfikasnosti i borbi protiv klimatskih promеna, u skladu sa ciljеvima Zеlеnе Agеndе za Zapadni Balkan i prеgovaračkom pozicijom za poglavljе 27 u okviru procеsa pristupanja Evropskoj uniji.

Do sada jе, u okviru finansijskе i tеhničkе podrškе Nеmačkе i KFV bankе, obеzbеđеno 290 miliona еvra za prioritеntnе invеsticijе u 35 gradova u Srbiji, u oblasti otpadnih su završеnе invеsticijе ili jе rеalizaciju u toku u Krušеvcu, Vranju i Subotici sa prеko 350.000 stanovnika, dok jе u oblasti upravljanja komunalnim otpadom u priprеmnoj fazi program za dva rеgiona sa cеntrima u Krušеvcu i Vranju, sa prеko 360.000 stanovnika.

Energetski portal

Javni prevoz u Beogradu uskoro i na rekama

Foto ilustracija: Pixabay
Foto: Wikipedia/Vlada Marinković

Odluka o uspostavljanju linijske plovidbe biće doneta na današnjoj sednici Skupštine Grada Beograda a, ukoliko bude usvojena, građani će od Grocke do Obrenovca moći da putuju rečnim javnim prevozom, navodi se na sajtu Grada.

Zamenik gradonačelnika Goran Vesić precizirao je da se odlukom uređuju uslovi za obavljanje javnog prevoza brodovima, obaveze prevoznika i putnika, obim i kvalitet usluga, kao i ko je dužan da obavlja kontrolu.

“Odluka predviđa da brodske linije mogu biti za linijsku plovidbu, ali i turističko-kružne linije. Redovan prevoz brodovima obavljaće se od 6 do 22 sata, osim u danima kada plovidba nije moguća zbog vremenskih uslova. Linije se utvrđuju u skladu sa potrebama stanovništva i određuju planom linija, a registruju se u Sekretarijatu za javni prevoz uz prethodno odobrenje Lučke kapetanije. Putnik neće moći da uđe u vozilo bez pretplatne ili neke druge karte za javni prevoz jer će se validacija karata vršiti na pristaništima i bez nje neće biti dozvoljen ulazak na brod”, rekao je Vesić.

Kako je pojasnio, odluka predviđa da su vozari dužni da svojom plovidbom ne ugrožavaju putnike, da se staraju o održavanju reda u plovilu i pridržavaju naredbi Lučke kapetanije.

Vozar neće dozvoliti da na brod uđe putnik pod uticajem alkohola, oboleli od zarazne bolesti, dete mlađe od šest godina bez pratioca i putnik bez karte. U slučaju kvara plovila, prevoznik mora da angažuje drugo u roku od dva sata. Putnici koji se ukrcavaju na brod dužni su da imaju validiranu kartu za javni prevoz, a sa sobom mogu uneti ručni prtljag, dečja kolica, invalidska kolica, bicikl i psa ili mačku.

Beograd je grad na dve međunarodne plovne reke sa skoro sto kilometara rečnih obala. Neverovatno je da svoje reke nismo koristili za javni prevoz kao što to rade mnogi gradovi u svetu. Već dve godine sa Sekretarijatom za javni prevoz radim na projektu rečnog javnog prevoza koji ne podrazumeva samo uređenje rečnog prevoza već i promene u sistemu prevoza kako bi buduća pristaništa odnosno rečne stanice bile povezane kopnenim vidovima javnog prevoza”, istakao  je Vesić.

Energetski portal

Omiljeni gradski auto od sada i u električnoj varijanti

Photo: Fiat
Foto: Wikipedia/Norbert Aepli, Switzerland, Geneva Motor Show

Iako je Fiat dugo oklevao da se upusti u masovnu proizvodnju električne verzije Fiata 500 jer su troškovi proizvodnje po vozilu iznosili dodatnih 14.000 dolara, ovaj automobil konačno se našao na svetskom tržištu.

Ljubitelji malih automobila, idealnih za gradske gužve, imaju mnogo razloga da odaberu neku od tri varijante karoserije modela 500e jer su, osim simparičnog izgleda, u igri i impresivne performanse.

Domet vozila je 320 km, a ukoliko se koristi samo za urbanu vožnju, čak i do 460 km, piše na zvaničnom sajtu Fiata. Ovaj model ima opciju za „pametnu vožnju“ tako što optimizuje potrošnju energije kroz kontrolosanje klima uređaja, brzine i punjača za mobilni.

Punjenje baterije je, za trenutne standarde,  prilično brzo i traje 35 minuta da bi se napunila do 80 odsto. Ako vam je potrebno da svog četvorotočkaša dopunite do dometa od 50 km, neophodno je da izdvojite samo pet minuta vašeg vremena.

Enterijerom preovladavaju crni i sivi tonovi, te elegantan dizajn i veliki ekran koji vam omogućava da primate pozive i poruke, slušate muziku i pratite navigaciju, sve to dok ostajete fokusirani na vožnju.

Koncept Fiata 500e debitovao je na Ženevskom festivalu prošle godine iako je dizajniran još 2013. Izgleda da je ova autokompanija najpre želela da se uveri u kom pravcu autoindustrija zaista ide ali, sada kada je izvesno da su ekološka vozila budućnost, izvesno je i da će 500e biti sve popularniji na gradskim ulicama.

Milena Maglovski

 

Slovenija: Novi Zakon o zaštiti životne sredine nudi rešenja za probleme otpada

Foto-ilustracija: Unsplash (Jasmin Sessler)

Upravljanje ambalažnim otpadom jedan je od najprominentnijih ekoloških problema Slovenije, a analiza Privredne komore Slovenije pokazuje da postojeći sistem ne ispunjava ekološke standarde, dok preduzeća ne primenjuju obaveze koje se tiču pravilnog odlaganja.

Kako se navodi u saopštenju Ministarstva životne sredine i prostornog planiranja Slovenije, potražnja za prikupljenim ambalažnim otpadom nije dovoljno velika, pa se značajan deo ambalaže akumulira čime predstavlja opasnost po životnu sredinu i ljude.

Stoga Novi Zakon o zaštiti životne sredine (ZVO-2) donosi rešenja koja regulišu najhitnije probleme u oblasti zaštite sredine kako bi se ova pitanja uredila na ekološki način i u skladu sa evropskim direktivama.

ZVO-2 će utvrditi osnovna pravila za sveobuhvatno upravljanje otpadom uključujući i uslove i kriterijume za prestanak statusa otpada, kao i regulisanje sistema produžene odgovornosti proizvođača.

Za svaki masovni tok otpada biće određena samo jedna neprofitna organizacija koja će u ime proizvođača tražiti najpovoljnije ponuđače koji će ga prerađivati. Na ovaj način više neće postojati mogućnost zanemarivanja i neodgovornog odlaganja ambalaže, dodaje se u saopštenju.

Takav sistem se pokazao kao najefikasniji u inostranstvu, a Belgija i Češka Republika su odličan primer da konkurentnost ne može biti prvi cilj u upravljanju otpadom, već to mora biti odgovornost prema životnoj sredini.

Ministarstvo životne sredine i prostornog planiranja sada vodi intenzivne razgovore sa relevantnim akterima (nevladinim organizacijama, privredom, lokalnim zajednicama i drugima), sa kojima usaglašava poslednje detalje pre nego što se zakon pošalje Vladi.

Energetski portal

Nestašica uglja u BiH – grejna sezona i snabdevanje električnom energijom neizvesni

Foto-ilustracija: Pixabay

I pored svih napora i značajnih finansijskih ulaganja od strane Elektroprivrede BiH, pojedini rudnici nisu uspeli da ostvare planirane proizvodne rezultate i osiguraju dovoljne količine uglja za stabilno snabdevanje električnom energijom i predstojeću grejnu sezonu, navodi se u saopštenju EPBiH.

“Kao primer navodimo slučaj Rudnika ‘Kreka’ koji je i pored značajne nabavke opreme kroz dokapitailizaciju, za prvih 7,5 meseci isporučio cca. 300.000 tona uglja manje od ugovorenog”, piše u saopštenju.

Kako bi se premostila ova nezavidna situacija, EPBiH preduzima sve mere da bi se obezbedilo dovoljno uglja kao osnovnog energenta za proizvodnju električne i toplotne energije. To, pre svega, podrazumeva hitnu nabavku određene količine uglja-lignita odgovarajućeg kvaliteta za potrebe Termoelektrane Tuzla.

Kao drugu meru, EPBiH je sve količine uglja proizvedene u ostalim rudnicima Koncerna usmerila ka Termoelektrani Tuzla, što znatno utiče na prodaju energetskog uglja drugim kupcima čime se ugrožava obavljanje njihovih osnovnih delatnosti.

Ipak, ova mera je, kako se navodi, neophodna jer su zastoj u restrukturiranju rudnika i smanjene isporuke uglja doveli Termoelektranu Tuzla u stanje kakvo nije zapamćeno ni u najtežim periodima njenog postojanja.

Energetski portal

 

U septembru čišćenje 500 divljih deponija širom Srbije

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto: Vlada Srbije

Oko 500 divljih deponija koje se nalaze na teritoriji 43 grada i opština u Srbiji, biće očišćeno tokom septembra. Ugovore sa lokalnim samoupravama o sufinansiranju projekata uklanjanja divljih deponija, potpisala je Irena Vujović, ministarka zaštite životne sredine.

Prema njenim rečima ovo je jedna od najvećih akcija čišćenja koja će biti sprovedena u narednom periodu, a kako je dodala, prema procenama u Srbiji ima više od 3.500 smetlišta i divljih deponija.

“Važno je da podižemo svest građana i da zajedno čuvamo očišćene lokacije kako se ne bi dešavalo da ih iznova čistimo. Molim jedinice lokalne samouprave da pojačaju kontrolu, dok će Ministarstvo, gde je potrebno, obezbediti video-nadzor na očišćenim lokacijama. Kontrola će biti mnogo rigoroznija, jer započinjemo veliki posao za čistiju budućnost”, istakla je ministarka.

Ona je ukazala na to da je ovo samo jedan segment, ali izuzetno važan, budući da neodgovorno i neadekvatno odlaganje otpada utiče na zagađenje vazduha, vode i zemljišta.

“Jedinice lokalne samouprave su na javnom konkursu Ministarstva kandidovale smetlišta i divlje deponije koje najviše smetaju građanima, i njih ćemo prvo da očistimo, za taj posao obezbeđeno je 75 miliona dinara”, objašnjava Vujović.

Energetski portal

Kina otkrila najveće nalazište naftnih škriljaca

Photo-illustration: Unsplash (Delfino Barboza)
Foto-ilustracija: Pixabay

Kineska nacionalna naftna korporacija otkrila je ogromne rezerve naftnih škriljaca na najvećem naftnom polju u zemlji, Daćing, koje se nalazi u severoistočnoj provinciji Heilongđiang.

Prema prvim procenama geološke rezerve naftnih škriljaca premašuju 1,26 milijardi tona, prenose svetski mediji.

Rezultati koji stižu nakon probnih bušenja pokazuju da postoji stabilna proizvodnja na nivou od 30 kubika nafte dnevno.

Osim naftem na polju Daćing postoje i nalazišta gasa, ova oblast je otkrivena 1959. godine. Prema trenutnim procenama to je najveće kinesko polje sa geološkim rezervama većim od 5,7 milijardi tona nafte i 1.000 milijardi kubnih metara prirodnog gasa.

Proces izdvajanja nafte iz škriljaca se sastoji u razlaganju uljanog škriljca i konvertovanje njegovog kerogena u naftu poput sintetičke sirove nafte. Proces se sprovodi pirolizom, hidrogenizacijom ili termalnim razlaganjem. 

Najpoznatija ležišta škriljaca su u zapadnom SAD, Rusiji, Kongu, Brazilu, Estoniji, Škotskoj i KiniKada je reč o Srbiji, najbogatije nalazište nalazi se na području Aleksinca, a škriljaca ima u još 23 basena naše zemlje.

Milica Radičević

Drastično veće kazne za nelegalnu eksploataciju mineralnih resursa

Foto-ilustracija: Unsplash (Pedro Henrique)
Foto-ilustracija: Pixabay

Vlada Srbije usvojila je Uredbu o utvrđivanju vrednosti iskopane mineralne sirovine ili drugih geoloških resursa bez potrebnih odobrenja, kojom se uvećavaju iznosi naknade štete za eksploataciju mineralnih sirovina bez odobrenja.

Uredbom koja je doneta na osnovu izmenjenog Zakona o rudarstvu i geološkim istraživanjima, usvojenog u aprilu, propisuje se da se naknada štete za nelegalnu eksploataciju plaća u visini trostruke tržišne vrednosti iskopane mineralne sirovine, navodi se u saopštenju Ministarstva rudarstva i energetike.

Prethodnim propisima, za sirovinu eksploatisanu bez potrebnih odobrenja, postojala je obaveza plaćanja naknade štete u istom iznosu kao i kad se eksploatacija vrši legalno.

Primera radi, za eksploataciju kamena kao tehničkog građevinskog materijala nelegalnom eksploatacijom po novoj uredbi plaća se naknada štete u 60 puta većem iznosu.

Recimo, ako je ranije za nelegalno eksploataciju 80.000 tona kamena, sa naknadom od 24 dinara po toni, plaćana naknada štete u iznosu od 1,9 miliona dinara ili oko 16.000 evra, prema novoj uredbi, na tržišnu vrednost sirovine od 475 dinara po toni u trostrukom iznosu, naknada štete se uvećava na 114 miliona dinara, odnosno skoro milion evra.

Kod mineralnih sirovina veće vrednosti, iznos naknade štete uvećava se i do 300 puta u odnosu na ranije propise.

Pored uvećane naknade štete, za nelegalnu eksploataciju predviđene su zabrana rada i kazna za privredni prestup u iznosu do 3.000.000 dinara, koje se izriču na osnovu izvršenog inspekcijskog nadzora.

Uredba je doneta kako bi se sprečila i sankcionisala nelegalna ekpsploatacija mineralnih sirovina i obeshrabrilo izvođenje eksploatacionih radova bez odobrenja, uz ostvarivanje većeg finansijskog efekta za budžet u slučajevima kršenja zakona.

Energetski portal

Kamping industrija – potencijal domaćeg turizma

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Pandemija je poprilično zainteresovala i ponovo preorijentisala preduzetnike u ovom pravcu jer je potražnja za kampovima i aktivnostima na otvorenom značajno porasla. Nema preciznih podataka o broju kamping turista u našoj zemlji, ali se procenjuje da ih je između 30.000 i 40.000 godišnje.

“Protekla godina je pokazala da će trend razvoja turizma u ovom pravcu biti veći nego u svim ostalim sektorima turizma upravo iz pojačane potrebe ljudi za boravkom na otvorenom, u prirodi, u aktivnostima koje doprinose zdravlju i tela i duha“, kaže Vladimir Đumić, predsednik Kamping asocijacija Srbije, navodi se na sajtu Privredne komore.

U svetu je, ocenjuje, kamperizam u ozbiljnom porastu i prema zvaničnim statistikama iz 2019. godine, u Evropi kamperizam predstavlja 25 odsto od ukupnih turističkih potencijala.

“Inostrani kamping gosti su veoma dobri potrošači u vanpansionskoj potrošnji i često se snabdevaju upravo u Srbiji domaćim proizvodima na putu do Grčke. Troše u proseku i više od 50 evra dnevno po osobi”, dodaje Đumić.

Vanpansionska potrošnja u Evropi iznosi, kaže, 13 milijardi evra godišnje u više od 25.000 kampova, a kampovi čine od 20 do 25 odsto ukupnog turističkog prometa.

Uprkos prevashodno tranzitnom karakteru Srbije kada je u pitanju kamping turizam, veoma čest slučaj je da se kamperi zadrže i dva ili tri dana duže, a posebno oni koji krenu nizvodno Dunavom ili oni koji stižu iz Bosne i Hercegovine. Prolazak kroz Zapadnu Srbiju produže koristeći nekoliko dana za obilazak atrakcija na Zlatiboru i Tari.

Foto-ilustracija: Unsplash (Izabela Mierzejewski)

“Pravilnikom o kategorizaciji ograničeni smo na kampove sa maksimalno 4 zvezdice. To je prva stvar koju treba promeniti. Treba omogućiti i razvoj najmodernijih kampova sa 5 zvezdica”, smatra Đumić.

Nenad Andrić, generalni direktor kompanije „Andrić Kompani“ iz Rume, koja se bavi prodajom i iznajmljivanjem prikolica, vozila i opreme za kampere, potvrđuje da se u Srbiji iz godine u godinu povećava interesovanje za kamp vozilima. Procenjuje da se oko 30 ovakvih vozila godišnje uveze u našu zemlju.

„Najčešći kupci su osobe koje su opredeljene za aktivan život i odmor  u prirodi, od mladih parova sa decom, preko ozbiljnih poslovnih ljudi, do ljudi u poznom dobu koji su odlučili da nakon završene profesionalne karijere, svom životu daju potpuno novi smisao, tako što će putovati po svetu i uživati u čarima prirode sa sebi dragim i bliskim osobama“, objašnjava Andrić.

Interesovanje za kamper vozilima i prikolicama u Srbiji je, prema njegovim rečima, poraslo za 30 odsto u odnosu na prethodnu godinu.

Kapaciteti domaćih kampova su relativno mali u poređenju sa ostatkom Evrope, maksimalno do 50 mesta, i to u većim kampovima poput Aniva kampa na Srebrnom jezeru, kampa Oaza u Beloj Crkvi, kampa Zlatibor, Zasavica, Asin kod Golupca, Eko kampa Fruška gora, Enigma kod Vranja…

Izvor: Privredna komora Srbije

Spas od naftnih mrlja – otkrivene bakterije koje mogu da razgrade dizel i naftu

Foto: Facebook (screenshot)
Foto-ilustracija: Pixabay

Naftne mrlje su jedna od najjezivijih ekoloških katastrofa sa dugoročnim posledicama po životnu sredinu. Osim što na hiljade morskih ptica poslednje dane provodi u agoniji, zarobljeno u crnoj lepljivoj masi, naftne mrlje utiču i na morske sisare, ribe i kornjače dovodeći do masovnih uginuća.

Na sreću, priroda ima spremnu odbranu, i to u vidu jednoćelijskih organizama koji mogu da ragrade zloćudne crne mrlje na površini vode.

Prema najnovijoj studiji Američkog društva za mikrobiologiju, u ledenim vodama kanadskog Arktika do sada su identifikovana tri soja bakterija koje pokazuju na koji način se morski ekosistemi „brane“ od posledica izlivanja nafte.

Za potrebe studije istraživači su simulirali izlivanje nafte u bocama, kombinujući blato sa gornjih nekoliko centimetara morskog dna, morsku vodu i dizel ili sirovu naftu, uz dodavanje različitih hranljivih materija, navodi se u saopštenju Društva.

Eksperimenti su izvedeni na 4° C kako bi oponašali prirodnu temperaturu vode i trajali su nekoliko nedelja. Prema rečima dr Kejsi Huberta, ove simulacije pokazale su da neke bakterije u okeanu predstavljaju prvi odgovor prirode na ekološke incidente. U studiji se takođe navodi da veća količina hranljivih materija u hladnoj vodi pojačava proces razgradnje.

Za Arktički okean tipično je to što se na njegovim obalama odvija intenzivna industrija i učestali vodni saobraćaj, pa su izlivanja nafte, nažalost, česta pojava, objasnio je koautor studije dr Hubert.

Ovo otkriće utoliko je važnije jer se u praksi pokazalo da je uklanjanje naftnih mrlja od strane ljudi nedovoljno efikasno, a u vodama hladnog i prostranog Arktičkog okeana višestruko teže.

Milena Maglovski

 

Australija u otpadnim vodama vidi potencijal za proizvodnju vodonika

Foto-ilustracija: PIxabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Australijski naučnici sa Univerziteta Monaš u saradnji sa komunalnim preduzećima rade na jednom inovativnom projektu. Naime, oni trenutno istražuju mogućnost da otpadne vode iskoriste za proizvodnju vodonika.

Prema planovima, ideja je da se već korišćena voda koristi kao sirovina za proizvodnju vodonika, a on će biti dobijan metodom elektrolize vode i  trenutno se radi na razvoju inovativnih rešenja za to.

Elektroliza vode je postupak pri kom električna energija razlaže vodu na kiseonik i vodonik. Ukoliko se tokom ovog postupka korisiti električna energija koja je dobijena iz obnovljivih izvora energije (OIE), ovako dobijeni vodonik naziva se zelenim. Jedan od ciljeva Australije je da u budućnosti postane vodeća zemlja kada je u pitanju proizvodnja zelenog vodonika, pretpostavlja se, da će u procesu eletrolize otpadnih voda koristiti energiju dobijenu iz OIE.

Količina otpadnih voda koja je trenutno dostupna za upotrebu daleko je veća od količine potrebne za elektrolizu vode za proizvodnju vodonika – kaže profesor Sivang Džang, jedan od članova tima, prenosi PV Magazin.

Nakon prečišćavanja, otpadne vode u Australiji, koriste se za navodnjavanje, a kako je obim prečišćenje vode veoma konzistentan, to je obećavajući resurs za elektrolizu vode.

Energetska zajednica je nedavno objavila studiju u kojoj je glavni fokus, upravo, proizvodnja i upotreba zelenog vodonika koji će odigrati važnu ulogu na putu ka postizanju klimatske neutralnosti, zato i ne treba da čudi što mnoge zemlje masovno počinju da ga proizvode. 

Milica Radičević