Home Blog Page 49

Pomor ribe u Lješnici – tužilaštvo vodi istragu

Foto-ilustracija: Unsplash (dmitry-mishin)

Osnovno državno tužilaštvo (ODT) u Beranama formiralo je predmet protiv nepoznatih počinilaca koji su prouzrokovali pomor ribe u reci Lješnici na teritoriji opštine Berane, i naložilo da se obave izviđajne radnje.

„Predmet je formiran nakon što je krivičnu prijavu podneo Sportski ribolovni klub „Lim“ iz ovog grada“, rečeno je Portalu RTCG.

Pomor ribe u Lješnici prema mišljenju ribolovaca dogodio se verovatno pre tri dana, što se može zaključiti po tome u kakvom stanju su uginule ribe nađene.

„Bele škrge, ukočene ribe i niz drugih pokazatelja govore u prilog tome da se ovaj ekološki incident nije dogodio juče, već makar dva dana pre toga“, kazali su našem portalu u SRK „Lim“.

Prema njihovim rečima pomor se najverovatnije dogodio tri kilometra nizvodno od ulivanja jednog potoka iz beranskog sela Polica u reku Lješnicu.

„Iznad mesta gde se ovaj potok uliva u Lješnicu nije bilo uginule ribe, a tri kilometra nizvodno pronađena je značajna količina ne samo ribe, već i drugih uginulih vodozemaca“, pričaju sportski ribolovci.

U reci Lješnici, desnoj pritoci Lima, došlo je do ekološkog incidenta koji je izazvao pomor ribe. Po prijavi savesnih ribolovaca, članovi SRK „Lim“ iz Berana i uz prisustvo inspektora za vode, izašli su na lice mesta i zatekli dosta uginule ribe.

Pročitajte još:

Uzvodnim pregledom reke zaključeno je da je zagađenje poteklo iz potoka Jaštak, koji se nalazi nekoliko kilometara uzvodno od ušća Lješnice u Lim. Među uginulom ribom ima pastrmke, mladice, lipljana, mrene, mnogo sitne ribe, kao i peševa i rakova.

Slučaj je prijavljen policiji i tužilaštvu, budući da se radi o ozbiljnom ugrožavanju životne sredine, sa mogućim štetnim posljedicama po zdravlje ljudi. Zbog ovog incidenta, inspektor resornog ministarstva obavijestio je nadležne inspekcije i naložio uklanjanje uginule ribe.

„Mi u ovom trenutku ne možemo znati koliko ribe je uginulo, jer je sasvim sigurno veliki broj primeraka voda odnela u Lim. Reka Lješnica je u ovom trenutku niskog vodostaja, ali definitivno pomor nije zanemarljiv i potrebno je da se detaljno istraži ko je i šta uzročnik“, kazali su iz SRK “Lim” iz Berana.

Ovaj, kao i nedavni ekološki incident na reci Ćehotini, bio je povod da se saopštenjem oglasi Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede – Direktorat za ribarstvo, koje izražava veliku zabrinutost i poziva sve relevantne inspekcije na pojačanu kontrolu zaštite prirode i životne sredine i kao i zdravlja ljudi.

Oni su napomenuli da je Ministarstvu poljoprivrede šumarstva i vodoprivrede 5. jula prijavljen slučaj zagađenja reke Lješnice, pritoke Lima, otrovnom materijom koja je izazvala pomor riba i drugih organizama tri kilometra nizvodno.

Iz Ministartva kažu da, za sada, nije utrđeno ko je izazvao ovaj ekološki incident.

„Nadzorom inspektora ovog ministarstva koji vrši nadzor i kontrolu nad sprovođenjem odredaba Zakona o slatkovodnom ribarstvu i akvakulturi konstatovana je šteta na ribljem fondu i značajno uginuće salmonidnih vrsta i drugih organizama“, piše u saopštenju.

Ističu da će uzorci uginulih riba biti poslati na dalje ispitivanje i utvrđivanje činjenica.

„Direktorat za ribarstvo posebno upozorava na neophodnost pojačanih inspekcijskih kontrola za inspekcije iz oblasti zaštite životne sredine i zaštite zdravlja ljudi usled veoma učestalih akcidentnih situacija na crnogorskim rekama. Ministarstvo upozorava da se ovakve stvari više ne smeju dešavati i poziva sve nadležne instucije da kod konkretnih nemilih događaja na crnogorskim rekama utvrde i adekvatno sankcionišu počinioce ovakvih zločina protiv životne sredine“, navodi se u saopštenju Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede.

Reka Lješnica izvire na terotoriji opštine Petnjica, a protiče kroz teritoriju opština Berane i Bijelo Polje. U reku Lim uliva se upravo u mestu Bioča, graničnom području između Berana i Bijelog Polja.

Izvor: RTCG

Studija istražila uticaj solarnih panela na uzgoj ovaca

Foto: Energetski portal

Solarne farme danas nude više od same proizvodnje električne energije. Agrivoltika, spoj poljoprivrede i fotonaponske tehnologije, podrazumeva uzgoj biljaka ili držanje stoke među redovima solarnih panela. Jedan uspešan primer agrivoltike, konkretno ispaše ovaca, zabeležen je u Australiji, gde su ovce pokazale odlične rezultate u takvom okruženju.

Studija je provedena u solarnom parku Wellington u Novom Južnom Velsu, a ovce su bile podeljene u dve grupe pri čemu je jedna boravila na konvencionalnim pašnjacima, a druga sa solarnim panelima. Analiziralo ponašanje 1.700 Merino ovaca, koje se tri godine nalazilo u blizini solarnih panela.

Dobijeni rezulatati su ukazivali na to da kombinacija solarne energije i ispaše ovaca nema negativan uticaj na proizvodnju vune, pa čak ni kada je reč o visokim standardima kvaliteta. Zapravo, neki pokazatelji ukazuju na poboljšanje kvaliteta vune, iako za konačne zaključke potrebna dugoročnija istraživanja. Paneli štite ovce od vrućine i istovremeno se zadržava vlaga u tlu, što je omogućilo rast trave i doprinelo poboljšanju kvaliteta vune.

Pročitajte još:

Kombinovanjem ispaše i obnovljivih izvora energije, zemljište ostaje u poljoprivrednoj upotrebi, omogućavajući dodatne prihode za farmere, a istovremeno doprinosi čistijoj energiji.

Istraživanje je vršeno na solarnoj farmi kompanije Lightsource bp, a provela ga je provela EMM Consulting, uz podršku kompanije Elders Rural Services.

„Ovi rezultati su vrlo ohrabrujući i ukazuju na potencijal solarnih farmi da dopune poljoprivredne prakse. Integracijom ovčarstva i solarne proizvodnje energije možemo ostvariti dvostruku korist – održivu energiju uz zadržavanje poljoprivredne proizvodnje”, rekao je Emilien Simonot, direktor za agrivoltiku za region EMEA u kompaniji Lightsource bp.

Iz kompanije Lightsource bp poručuju da je ovo još jedan dokaz da solarne farme mogu postojati u simbiozi s ovčarstvom, na obostranu korist.

Energetski portal

Otvoren Javni poziv za finansiranje projekata energetske efikasnosti u javnim objektima

Foto-ilustracija: Pixavay

Ministarstvo rudarstva i energetike Republike Srbije objavilo je Javni poziv za dodelu sredstava namenjenih finansiranju projekata unapređenja energetske efikasnosti u objektima od javnog značaja na teritoriji lokalnih samouprava i gradskih opština.

Ova inicijativa deo je Programa finansiranja aktivnosti i mera unapređenja energetske efikasnosti za 2025. godinu, definisanog Uredbom objavljenom u „Službenom glasniku RS”, broj 55/25. Program sprovodi Uprava za finansiranje i podsticanje energetske efikasnosti, organ u sastavu Ministarstva, a sredstva su obezbeđena iz budžeta Republike Srbije.

Predmet Javnog poziva obuhvata finansiranje sledećih mera:

  • Unapređenje termičkog omotača zgrada,
  • Zamena ili modernizacija termotehničkih sistema,
  • Modernizacija sistema unutrašnjeg osvetljenja u objektima javne namene,
  • Ugradnja solarnih kolektora za pripremu potrošne tople vode,
  • Modernizacija sistema javnog osvetljenja u jedinicama lokalne samouprave,
  • Ugradnja solarnih panela i prateće instalacije za proizvodnju električne energije za sopstvene potrebe.

Pravo učešća imaju jedinice lokalne samouprave i gradske opštine, a rok za podnošenje prijava je 08. avgust 2025. godine do 12.00 časova. Prijave se dostavljaju pisarnici Uprave za finansiranje i podsticanje energetske efikasnosti na adresu Nemanjina 22-26, Beograd, i moraju biti overene pečatom prijema najkasnije do navedenog roka.

Odluka o odabranim projektima biće objavljena na sajtu Ministarstva: https://mre.gov.rs/aktuelnosti/javni-pozivi

Za dodatne informacije zainteresovani se mogu obratiti elektronskim putem na adresu: senida.tahirbegovic@mre.gov.rs

Energetski portal

Toplotni talasi podigli cene struje u Evropi – solarna energija ublažila udar

Foto-ilustracija: Pixabay (pixel2013)

Toplotni talasi doneli su Evropi rekordne temperature u junu i julu 2025. godine, koje su u pojedinim područjima dostizale preko 40 °C, stvarajući ozbiljne izazove za elektroenergetski sistem zbog naglog rasta potrošnje struje.

Foto-ilustracija: Pixabay (Janusz Walczak) – toplotni talasi

Najveći udeo u tom porastu imala je upotreba klima-uređaja – tokom najtoplijih dana potrošnja električne energije porasla je i do 14 odsto. Istovremeno, dolazilo je do zastoja u radu termoelektrana, što je dodatno opteretilo sistem i dovelo do značajnog rasta cena struje. U pojedinim državama cene su se čak utrostručile, prelazeći 400 evra po megavat-satu u večernjim satima, prenosi EMBER.

U poređenju sa 24. junom, prosečne dnevne cene struje tokom talasa porasle su za 15 odsto u Španiji, 106 odsto u Poljskoj, 108 odsto u Francuskoj i čak 175 odsto u Nemačkoj.

Toplotni talasi uzrokovali su i pregrevanje električnih vodova, što je u Italiji izazvalo kvarove i dodatno otežalo hlađenje termoelektrana. Zbog toga je u mnogim postrojenjima došlo do smanjenja kapaciteta, a neka su morala biti potpuno zatvorena. U Francuskoj i Švajcarskoj proizvodnja u nuklearnim elektranama takođe je bila smanjena zbog povišenih temperatura vazduha i vode, koje su otežale hlađenje reaktora. U Francuskoj je čak 17 od ukupno 18 nuklearnih postrojenja imalo određena ograničenja u radu.

Pročitajte još:

Toplotni talasi i solarna energija

Uprkos izazovima, jun 2025. godine bio je najproduktivniji mesec u istoriji EU kada je reč o proizvodnji solarne energije – proizvedeno je čak 45 TWh, što je za 22 odsto više nego u istom mesecu prethodne godine.

U Nemačkoj je tokom vrhunca talasa solarna energija proizvodila i do 50 GW, što je činilo gotovo 40 odsto ukupne potrošnje električne energije.

Iako solarna energija tokom dana značajno doprinosi snabdevanju i ublažava pritisak na mrežu, problem nastaje u večernjim satima kada proizvodnja opada, a potrošnja ostaje visoka – što dovodi do rasta cena. Zato se kao ključno rešenje nameće razvoj baterijskog skladištenja, fleksibilnije potrošnje i dinamičkog tarifiranja, kako bi se višak energije iz sunca mogao iskoristiti i kad ono zađe.

Toplotni talasi, koji će postajati sve češći, jasno pokazuju da bez pametnog upravljanja mrežom i ulaganja u obnovljive izvore – uz mogućnost skladištenja i bolje povezivanje sistema – nema stabilnog snabdevanja ni energetske sigurnosti u uslovima klimatskih ekstrema.

Energetski portal

Počela sa radom prva srpsko-kineska laboratorija za vodoničnu energiju

Foto-ilustracija: Freepik (freepik)

U Privrednoj komori Srbije održana je prva srpsko-kineska radionica posvećena vodoničnoj ekonomiji, koja je označila početak rada zajedničke međunarodne laboratorije za vodoničnu energiju XJTU–SXQN–VINČA. Laboratorija je fokusirana na razvoj i primenu vodoničnih tehnologija – od proizvodnje i skladištenja, do konkretne industrijske upotrebe.

Na skupu su učestvovali naučnici, istraživači i privrednici iz obe zemlje, a radionica je obuhvatila i dva tematska panela sa ukupno trinaest stručnih izlaganja. Posebnu pažnju privukle su teme o industrijskim primenama vodonika, a prvi put je predstavljena i domaća stanica za punjenje vodoničnih vozila.

Otvarajući skup, Predrag Škobalj iz Instituta za nuklearne nauke „Vinča“ istakao je značaj saradnje sa Kinom, liderom u oblasti vodoničnih tehnologija. Kako je naveo, Centar izvanrednosti za vodoničnu energetiku unutar Instituta „Vinča“ intenzivno se bavi razvojem rešenja za proizvodnju i skladištenje vodonika, uz ambiciju da doprinese ubrzanju energetske tranzicije u Srbiji, navodi se na sajtu PKS-a.

Doprinos razvoju vodonične ekonomije u evropskom kontekstu predstavio je i Dušan Stokić iz Privredne komore Srbije, govoreći o učešću PKS-a u međunarodnom projektu Interreg PRHyUS, koji okuplja partnere iz osam zemalja sa ciljem promocije korišćenja obnovljivog vodonika. Prema njegovim rečima, vodonik se sve više nameće kao ključni stub buduće energetske bezbednosti, konkurentnosti i održivosti.

Pročitajte još:

Stokić je istakao i impresivne projekcije: do 2050. godine se očekuje da će vodonik činiti i do petine globalne potrošnje energije, uz potencijalno tržište od 1,4 biliona dolara i više od 30 miliona novih radnih mesta, naročito u sektoru čistih tehnologija.

Radionica je organizovana u okviru bilateralnog projekta razvoja visokokvalitetnih materijala za skladištenje vodonika pod visokim pritiskom, koji sprovode Institut „Vinča“ i kineski partneri sa Fakulteta hemijskog inženjerstva i tehnologije Univerziteta Xi’an Jiaotong. Projekat vodi dr Jasmina Grbović Novaković, a cilj je razvoj materijala za efikasniju kompresiju i čuvanje vodonika – jedne od najvećih tehnoloških prepreka za njegovu širu upotrebu.

Učesnici su tokom izlaganja obradili i teme poput niskougljenične proizvodnje čelika, naprednih kataličkih materijala, 2D tehnologija, gorivnih ćelija i metoda za prečišćavanje vodonika, čime je ova radionica istakla praktične mogućnosti i konkretne primene vodonika u savremenoj industriji.

Energetski portal

Zbog učestalih požara na deponijama predložen 24-časovni nadzor i dodatne hitne mere

Foto-ilustracija: Unsplash (Collab Media)

U Srbiji je tokom proteklog meseca zabeležen porast broja požara na deponijama, a od početka godine registrovano je više od 1.000 incidenata ove vrste. Zbog toga su predstavnici Sektora za vanredne situacije Ministarstva unutrašnjih poslova i Ministarstva zaštite životne sredine održali zajednički sastanak na kojem su dogovorene hitne mere u cilju smanjenja rizika i broja požara na deponijama komunalnog otpada.

Među predloženim merama ističe se uvođenje 24-časovnog dežurstva za zaposlene u javno-komunalnim preduzećima na deponijama, kao i zabrana pristupa osobama koje nisu deo tih službi – uključujući i sakupljače sekundarnih sirovina.

Na svim nesanitarnim deponijama biće obavezna provera funkcionalnosti hidrantske mreže i opreme za gašenje požara. Takođe, potrebno je obezbediti cisterne sa vodom, vatrogasna creva, mlaznice i razdelnice za dežurstva, kao i urediti ili izgraditi požarne puteve za vatrogasna vozila i radne mašine.

Pročitajte još:

Radi dodatne zaštite, obodi deponija treba da budu oivičeni protivpožarnim proseka koje sprečavaju širenje vatre. Predloženo je i preventivno tamponiranje – nasipanje sloja zemlje na kritičnim tačkama, kao i redovno presipanje deponijskog tela inertnim materijalom. U tom cilju, neophodno je obezbediti i stalnu lokaciju za dopremu zemlje, kao i dovoljan broj mašina spremnih za hitnu intervenciju.

Zaključeno je da je kontinuirani nadzor sprovođenja mera od strane nadležnih inspekcija ključan za uspešnu prevenciju. Tokom sastanka dodatno su precizirane nadležnosti i obaveze svih aktera u državnoj upravi, kako bi reakcije na moguće incidente bile pravovremene i efikasne.

Ministarstvo zaštite životne sredine i Ministarstvo unutrašnjih poslova apeluju na lokalne samouprave da pokažu maksimalnu odgovornost i bez odlaganja sprovedu neophodne preventivne aktivnosti, u cilju zaštite životne sredine i bezbednosti građana.

Energetski portal

Crna Gora predstavila Program razvoja zelenog vodonika

Foto-ilustracija: Unsplash (vladimir-kojovic-)

U Podgorici je, pod okriljem Ministarstva energetike i rudarstva, predstavljen nacrt Programa razvoja zelenog vodonika – prvog strateškog dokumenta ovog tipa u regionu.

Resorni ministar Admir Šahmanović poručio je da Crna Gora želi da bude među liderima kada je reč o energetskoj održivosti. „Zeleni vodonik dobija sve veći značaj širom Evrope i sveta. Mi danas pokazujemo da imamo znanje, viziju i posvećenost da budemo deo te promene,“, istakao je ovom prilikom, navodi se na sajtu Vlade Crne Gore.

Program je u potpunosti usklađen sa Nacionalnim energetskim i klimatskim planom i evropskim klimatskim politikama. Fokusiran je na bezbednije i efikasnije korišćenje energije, uz integraciju zelenog vodonika u različite sektore – od industrije i transporta, do grejanja i stabilizacije energetskog sistema koji se sve više oslanja na obnovljive izvore.

Program jasno definiše ciljeve do 2030, 2040. i 2050. godine, uključujući i konkretne smernice za razvoj regulatornog okvira, tržišnih mehanizama i potrebne infrastrukture, čime Crna Gora pravi ozbiljan iskorak ka zelenoj energetskoj budućnosti.

Energetski portal

Litvanija razmatra povratak nuklearnoj energiji – trend koji Evropa sve više prati

Foto-ilustracija: Unsplash (piotr-jarkowski)

Već duže vreme primetno je da se Evropa sve odlučnije okreće nuklearnoj energiji kao stubu energetske sigurnosti i dekarbonizacije. Litvanija takođe preduzima konkretne korake u tom pravcu. Vlada jedne od baltičkih država osnovala je radnu grupu koja će razmotriti sve mogućnosti za ponovno uvođenje nuklearne energije u nacionalni energetski miks – sa posebnim fokusom na male modularne reaktore (SMR), koji se širom sveta sve više percipiraju kao tehnologija budućnosti.

Litvanija je tokom prošlog veka imala dva velika RBMK reaktora sovjetskog tipa, iste vrste kakav je bio korišćen u Černobilju. Svojevremeno, elektrana je proizvodila čak oko 70 odsto električne energije u Litvaniji. Međutim, kao deo uslova za pristupanje Evropskoj uniji, Litvanija je bila u obavezi da zatvori oba reaktora, budući da je taj tip reaktora smatran bezbednosno rizičnim prema zapadnim standardima. Prvi reaktor je zatvoren 2004. godine, a drugi 2009. godine.

Pročitajte još:

Radna grupa će uključivati stručnjake iz sektora zatvaranja nekadašnje elektrane, ali i međunarodne partnere, s ciljem izrade detaljne analize i strateškog plana. Konačna odluka o izgradnji malih modularnih reaktora mogla bi biti doneta do 2028. godine, a prvi reaktor u funkciji do 2038. godine, navodi se na World Nuclear News

Pored Francuske, koja već decenijama ima razvijen i snažan nuklearni sektor, sve više evropskih zemalja najavljuje nove projekte u ovoj oblasti. Poljska, Češka, Rumunija, Mađarska i Holandija planiraju izgradnju novih reaktora kako bi odgovorile na rastuću potrošnju električne energije i potrebe za dekarbonizacijom. Posebno su male modularne elektrane (SMR) postale privlačna opcija za manje države, jer omogućavaju postepenu izgradnju, manji početni kapital i lakšu integraciju u postojeću energetsku infrastrukturu. U vremenu kada se evropski kontinent suočava s deficitom domaće proizvodnje i izazovima energetske bezbednosti, nuklearna energija sve više dobija na značaju.

 
Energetski portal

Jadranom se širi invazivna vrsta alge

Foto-ilustracija: Unsplash (manuel-keller)

Jadranom se širi invazivna vrsta alge, što bi moglo da dovede do kolapsa biološke raznovrsnosti podmorja, objavio je Institut za okeanografiju i ribarstvo iz Splita.

Reč je o smeđoj algi, Stypopodium schimperii koja potiče iz Indijskog okeana, a Sredozemlje je verojatno naselila prolaskom kroz Suecki kanal. Prva put je uočena  u Izraelu oko 1973. godine. Daljim širenjem, zahvatila je obale istočnog dela Sredozemlja, a zabeležena je i u Еgejskom i Jonskom moru u Grčkoj.

 

U Hrvatskoj je prvi put uočena u jesen 2020, uz ostrvo Vis, da bi u samo tri godine, od nekoliko primeraka, alga izgradila kontinuirano naselje. Njena naselja su toliko gusta da skoro nema zavičajnih vrsta alga i beskičmenjaka, pa iz Instituta situaciju opisuju kao katastrofalnu.

Pročitajte još:

„Stenovito podmorje između tri i 25 metara dubine, oko Komiže, pa čak i šire izvan komiškog zaljeva, doslovno je monokultura ove alge. Algu je moguće pronaći oko celog ostrva Visa ali su za sada najgušća naselja oko Komiže. Pronašli smo je i na Biševu i Brusniku gde već značajno prekriva dno”, navode iz Insitituta.

Smatraju da će se strujama proširiti na područje između Šolte i Kornata, te pozivaju građane da im jave ukoliko posumnjaju da su je videli. Za razliku od alge naziva Padina pavonica, koja uvek ima bele delove,  Stypopodium schimperii nikad nema bela područja na talusu, a ponekad u seni ima i plavičasto obojenje.

Istraživanje vrste Stypopodium schimperii trenutno provodi projekat Nezavičajne bentoske vrste (NIBS), kojeg finansira Nacionalni plan oporavka i otpornosti 2021. – 2026.

Energetski portal

EU – Industrija odgovara na izazov 60.000 tona otpada iz lopatica do 2030.

Foto-ilustracija: Pixabay (n-k)
Foto-ilustracija: Unsplash (Hc Digital) – lopatica vetroturbine

Komponente savremenih vetroturbina u velikoj meri — čak do 90 odsto — pogodne su za reciklažu, ali se problem lopatica i dalje izdvaja kao jedan od najvećih izazova na kraju njihovog životnog veka. Ipak, dobre vesti stižu iz evropske industrije vetra — prema podacima organizacije WindEurope, ostvaren je značajan napredak ka cilju da se 100 odsto demontiranih lopatica ponovo iskoristi, oporavi ili reciklira.

Ovaj napredak posebno je važan jer se u narednim godinama očekuje veliki talas vetroturbina koje izlaze iz upotrebe, naročito manjih jedinica. Procene pokazuju da će do 2030. godine u Evropi biti demontirano oko 14.000 lopatica, što predstavlja između 40.000 i 60.000 tona otpada, koji mora biti adekvatno zbrinut.

Kompanije za upravljanje otpadom širom Evrope već se pripremaju za ovaj izazov. Business in Wind otvara novu fabriku u Holandiji, Caremag ulaže 216 miliona evra u postrojenje za reciklažu retkih metala u Francuskoj, dok EnergyLOOP pokreće pogon za reciklažu lopatica u Španiji.

Pročitajte još:

Reciklaža, oporavak i ponovna upotreba lopatica

Iako su u toku brojni pilot-projekti i međusektorske saradnje koje testiraju nove tehnologije, visoka cena reciklaže i dalje predstavlja prepreku. Zbog toga se kao održiva alternativa primenjuje energetski oporavak, odnosno izvlačenje energije ili materijala iz otpada. Na primer, cementna industrija koristi kompozitne materijale iz istrošenih lopatica kao gorivo, čime se smanjuje potreba za fosilnim izvorima i štedi do jedna tona CO₂ po toni otpada, u poređenju s klasičnim spaljivanjem.

Treći vid rešenja je ponovna upotreba lopatica kroz praktične i inovativne projekte. U Irskoj, kompanija BladeBridge koristi ih za izgradnju pešačkih mostova, dok u Holandiji BladeMade pravi igrališta i klupe.

Međutim, i dalje postoje sistemski izazovi kao što su nejasna klasifikacija otpada, neusklađeni EU propisi i ograničena konkurentnost reciklažnih tehnologija. WindEurope poziva evropske zakonodavce da direktive o otpadu pretvore u regulative, kako bi se osigurala dosledna primena širom Unije i uspostavili posebni šifre otpada za vetrogeneratorske komponente, u okviru Evropske liste otpada i Pravilnika o transportu otpada.

Energetski portal

Očuvan jedan hektar zrele šume = 100 tona ugljen dioksida manje

Foto: OTP Banka

Da li ste znali da očuvanjem samo jednog hektara stare, zrele šume sprečavamo emisiju oko 100 tona ugljen-dioksida godišnje? To je približno jednako emisiji koju proizvede 15 automobila tokom cele godine, ili više od 40 interkontinentalnih letova Beograd–Njujork i nazad.

Kada znamo da nove šume upijaju svega oko tri tone ugljenika po hektaru godišnje, postaje jasno zašto je zaštita postojećih šuma naše najefikasnije klimatsko oružje. Ovaj podatak ne umanjuje značaj sadnje novih šuma, već jasno ukazuje da je zaštita postojećih, ekološki bogatih šuma najefikasnija i najhitnija strategija u odgovoru na klimatske promene.

Ključni stubovi klimatske stabilnosti

Šumski ekosistemi predstavljaju kompleksne sisteme čija uloga daleko prevazilazi pukо pokrivanje tla drvećem. One su dom za više od 80 odsto kopnenih biljnih i životinjskih vrsta, ali i ključni rezervoari ugljenika koji je neophodan za održavanje atmosferske stabilnosti i ublažavanje ekstremnih vremenskih fenomena.

Klimatski procesi ne poznaju nacionalne granice, a uticaj šuma u Amazonskoj prašumi, afričkim ili azijskim šumama, reflektuje se i na mikroklimu u našim gradovima poput Beograda, Novog Sada ili Niša. Ova globalna povezanost nas podseća da je planetarno zdravlje neraskidivo povezano sa svakim lokalnim ekosistemom.

Pročitajte još:

Kolektivna odgovornost: od pojedinca do globalnih lidera

Očuvanje životne sredine nije ekskluzivni domen za stručnjake ili ekološke aktiviste, već za sve nas. Sve veći broj osvešćenih kompanija integriše održivost u srž svog poslovnog modela. Naučne procene potvrđuju da korporativne mere usmerene na očuvanje i odgovorno upravljanje šumama mogu doprineti rešavanju do 20 odsto globalne klimatske krize do sredine ovog veka. To nije samo statistika — to je poziv na sistemsku, kolektivnu akciju i dokaz da sinergija svih aktera donosi stvarne, opipljive rezultate.

Kako svako može da pruži svoj doprinos u obnavljanju šuma?

Jedan od najsnažnijih primera kolektivnog angažmana u zaštiti i obnovi šuma dolazi iz finansijskog sektora. OTP banka Srbija, kao prva i jedina banka u zemlji koja se još 2021. godine pridružila globalnoj inicijativi Priceless Planet Coalition (PPC), već petu godinu zaredom aktivno doprinosi obnovi šuma širom sveta.

Ova globalna koalicija, koju je pokrenula kompanija Mastercard u saradnji sa stručnjacima iz organizacija Conservation International i World Resources Institute, ima ambiciju da zasadi 100 miliona stabala tamo gde su najpotrebnija — na čak 22 različite lokacije (od Južne Amerike, preko Afrike, do Azije) koje maksimalno doprinose klimatskoj otpornosti, biodiverzitetu i jačanju lokalnih zajednica.

Učestvovanje u ovoj misiji je jednostavno i dostupno svakome. Do 31. avgusta, aktiviranjem Google Pay ili Apple Pay u OTP banci, ili otvaranjem jednog od paketa računa (Fluo, Praktik, Prestiž ili Klasik) svaka vaša akcija podstiče sadnju novog stabla – OTP banka donira 2 evra organizaciji Conservation International i time u vaše ime sadi jedno stablo. Više od 45.000 ljudi u Srbiji do sada je to već uradilo kroz ovu inicijativu, povezujući ličnu odluku sa globalnim ciljem.

OTP banka je dosledno zauzela mesto lidera u sprovođenju zelene tranzicije i primeni ESG (Environmental, Social, Governance) principa. Svesna da ekonomski rast nema budućnost bez odgovornog odnosa prema prirodnim resursima i životnoj sredini, sistematski procenjuje i umanjuje svoje direktne i indirektne ekološke uticaje, aktivno podržavajući projekte i inicijative koje sprečavaju štetne posledice, a Priceless Planet Coalition jedna je od njih.

Možda ne možemo svi da zasadimo šumu, ali možemo svi da zasadimo promenu. OTP banka i Mastercard pozivaju vas da jednim klikom postanete deo rešenja, jer budućnost počinje od onih koji deluju.

Izvor: OTP banka

RHMZ upozorava: Danas do 40°C i visok rizik od požara, sutra pljuskovi sa gradom i jak vetar

Foto-ilustracija: Pixabay (atya_1)

Republički hidrometeorološki zavod izdao je upozorenje na visoke temperature, ekstremne uslove za nastanak požara i vremenske nepogode koje se očekuju u naredna dva dana.

Na području cele Srbije danas će se zadržati toplotni talas, uz najviše dnevne temperature od 32°C na severu do čak 40°C na jugu i istoku zemlje. U većem delu Srbije sutra se očekuje pad temperature, ali će na jugu i istoku ostati i dalje veoma toplo — do 37°C.

Pročitajte još:

Izuzetno sušni uslovi i visoke temperature stvaraju ekstreman rizik za nastanak i širenje požara na otvorenom. Meteorolozi ističu da produženi period bez padavina, suvo tlo i sunčano vreme predstavljaju ozbiljnu opasnost i pozivaju na pojačan oprez.

Nagli preokret i pojava vremenskih nepogoda očekuje se u utorak, 8. jula. Kako je upozorio Republički hidrometeorološki zavod, u većem delu Srbije očekuju se pljuskovi i grmljavina, lokalno intenzivni, uz veliku količinu padavina u kratkom vremenskom intervalu. Moguće su i pojava grada, kao i jak do olujni vetar.

Energetski portal

Pančevački rit – U toku suzbijanje opasne i invazivne vrste Heracleum sosnowskyi

Foto: Ministarstvo zaštite životne sredine

Na području Pančevačkog rita započeto je suzbijanje invazivne vrste Heracleum sosnowskyi, koja predstavlja ozbiljnu pretnju po biodiverzitet i zdravlje ljudi. Svojim prisustvom, ova biljka potiskuje autohtonu vegetaciju, imajući u vidu da se brzo širi i teško iskorenjuje.

Kako je navedeno na sajtu Ministarstva zaštite životne sredine, posebno je opasna jer sadrži furanokumarin, a na sunčevoj svetlosti, u dodiru s kožom, izaziva pojavu plikova i opekotina — tj. fotodermatitis.

Aktivnosti na njenom uklanjanju sprovode Ministarstvo uz saradnju sa JP „Srbijašume”, Institutom za zaštitu bilja i životnu sredinu i Zavodom za zaštitu prirode Srbije.

Pročitajte još:

Nakon što su stručnjaci Zavoda i Instituta mapirali prisustvo ove opasne vrste, pristupilo se prvoj fazi njenog uklanjanja. JP „Srbijašume”, kao prethodni korisnik katastarskih parcela, mehanizacijom je uklonio biljku sa oko 80 odsto površina na kojima je utvrđeno njeno prisustvo.

U ovoj fazi suzbijanja, cilj je da se spreči dalje širenje biljke na okolne površine pre nego što formira plod, što se ove godine, usled klimatskih uslova, očekuje ranije nego inače.

Energetski portal

Ekspedicija za novi život plastičnog otpada

Foto-ilustracija: Pixabay (sergeitokmakov)

Plastic Odyssey je globalna inicijativa posvećena rešavanju problema zagađenja plastikom u najpogođenijim regionima sveta, a posebno su usmereni ka borbi protiv zagađenja plastikom u morima i okeanima. U svojoj misiji koriste brod koji je mobilna reciklažna jedinica, a putuju u zemlje s problemima u upravljanju plastičnim otpadom i pomoću tehnologije za reciklažu pretvaraju plastični otpad u korisne materijale.

Tokom osam godina, ova neprofitna organizacija gradila je svetsku mrežu rešenja za reciklažu, doprinoseći tome da plastični otpad ne dospe u okeane.

Sada, ova organizacija ima novi cilj – obnovu biodiverziteta u zaštićenim područjima pogođenim zagađenjem plastikom, počinjući od 50 prioritetnih lokacija koje je odredila Organizacija Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu (UNESCO). U tu svrhu pokrenuli su jedinstven fond koji bi kroz nekoliko godina trebalo da prikupi sredstva.

– Ova područja deluju kao prirodne zamke za plastiku, akumulirajući plastični otpad u koncentracijama do 400 puta većim od Velike pacifičke plastične mase. Njihova ekstremna udaljenost dugo je činila čišćenje gotovo nemogućim – do sada – saopštili su iz ove organizacije.

Foto-ilustracija: Pixabay (Hamsterfreund) – novi život plastičnog otpada

Tokom februara ove godine najavili su osnivanje neprofitne javne korporacije Plastic Odyssey Fund, sa sedištem u San Francisku. Jedna od njihovih poruka glasi: „Svake minute, 19 tona plastičnog otpada dospe u okean… Mi, građani sveta, imamo sredstva da zaustavimo ovu katastrofu.”

Takođe, podsticaće međunarodnu ekspanziju svoje organizacije angažovanjem filantropskih organizacija, fondacija, korporativnih donatora i vladinih aktera u mobilizaciji resursa i ubrzavanju uticaja.

Tokom 2025. godine, Plastic Odyssey će širom Amerike organizovati više događaja, sve kako bi produbili angažman zajednice koja se bavi okeanima i podigli svest o svojoj misiji.

Ova globalna inicijativa kombinuje metodu mehaničkog uklanjanja plastike, mobilne jedinice za reciklažu i naučna istraživanja kako bi čišćenje velikih razmera bilo izvodljivo, a, kako ističu, trošak uklanjanja plastike smanjen je na samo 10 dolara po kilogramu.

U svojim misijama koriste brodove za čišćenje na jedra, dizajnirane za rad u osetljivim eko-sistemima, sprečavajući dalju razgradnju mikroplastike. Kako bi podržali inicijative koje obnavljaju morsku bioraznovrsnost, pokreću šestogodišnju kampanju za prikupljanje 30 miliona dolara.

Na sajtu plasticodyssey.org predstavili su interaktivnu mapu do koje se dolazi odabirom opcije „pratiti ekspediciju” (eng. Follow The Expedition), koja prikazuje planove puta, plastični otpad na kopnu i regione najviše pogođene zagađenjem plastikom.

U FOKUSU:

Mikrofabrike i edukacije

Nakon dve godine partnerstva u podršci ekspediciji, timovi još jedne slične organizacije, pod imenom Delfingenada se uključuju u terenske projekte koje je razvila Plastic Odyssey Factories. U filipinskim gradovima Sebuu i Manili pokrenuli su dve mikrofabrike za reciklažu kako bi otpad na ostrvu dobio novu vrednost. Kako navode, dva kontejnera sadrže mašine potrebne za transformaciju plastičnog otpada u nove materijale ili predmete. Tokom posete krajem prošle godine, organizovali su obuke za lokalne preduzetnike, koje su održane u Laboratoriji na brodu. U prvoj obuci, koja je trajala tri dana, učestvovalo je deset preduzetnika iz različitih sektora, dok je druga obuka u okviru programa Laboratorije na brodu okupila četiri preduzetnika. Laboratorije na brodu imale su veliki uspeh, sa preduzetnicima koji su već imali solidno iskustvo o reciklaži i koji su dodatno proširili svoje znanje.

Najzagađenija plaža na svetu

Prošle godine, timovi Plastic Odyssey čistili su najzagađeniju plažu na svetu. Reč je o jednom od najvećih ostrva, Pitkern. Analiza iz 2015. godine, koja je objavljena dve godine kasnije, pokazala je da je na obale izbačeno osam tona plastike, što je najveća gustina plastičnog otpada ikada zabeležena u svetu. Ostrvo površine 38 km² ima više od 38 miliona komada plastike na svojim obalama, na koje, prema procenama, svakog dana stigne između 3.500 i 13.500 novih plastičnih predmeta.

Da bi rešili problem odlaganja otpada bez oštećenja grebena, koristili su splav kao plovno vozilo za prenošenje velikih džakova sa obale na brod i padobrane kada su talasi previše snažni, koji podižu otpad iznad vode. Za sedam dana trajanja misije i sa 25 ljudi očišćeno je 6.000 kilograma plastičnog otpada iz 2019. godine i još 3.000 kilograma nastalih posle toga. Nakon toga, svih prikupljenih devet tona otpada reciklirano je na plovećoj laboratoriji Plastic Odyssey.

Priredila: Jasna Dragojević

Tekst je objavljen u Magazinu Energetskog portala  ODRŽIVA MOBILNOST

Zaboravljeno svetlucanje letnjih noći – zašto je svica sve manje?

Foto-ilustracija: Freepik (freepik) - AI-generated image

Svetlucanje svica tokom letnjih večeri bilo je jedan od onih trenutaka koji su obeležili detinjstvo mnogih od nas. Ali da li će buduće generacije imati priliku da uživaju u ovom prizoru? Iako je leto period kada bi trebalo da najčešće ugledamo svice, svetski naučni i medijski portali sve češće postavljaju pitanje – kada ste ih poslednji put videli? Naučnici i ekolozi upozoravaju da, ukoliko se ne preduzmu hitne mere, ova čudesna pojava prirode mogla bi potpuno nestati.

Zašto je svica sve manje?

Naučnici još uvek nisu dovoljno istražili ovu vrstu, ali na osnovu dosadašnjih saznanja izdvojili su nekoliko glavnih razloga koji utiču na njihov nestanak. Svici su posebno osetljivi na promene u svom okruženju, a kao glavni razlog navodi se svetlosno zagađenje. Svici koriste svetlosne signale kako bi komunicirali među sobom. Mužjaci i ženke kroz te signale pronalaze partnere, a veštačka svetlost iz gradova, automobila i ulične rasvete remeti ovu komunikaciju, što dovodi do smanjenja reprodukcije.

Foto-ilustracija: Freepik (freepik) – AI-generated image

Gubitak staništa drugi je razlog. Naime, vlažna područja predstavljaju dom za najveći broj vrsta svica – uz reke, u šumama, močvarama i na rubovima bara.

Na larve svica, koje mogu da provedu i više od godinu dana pod zemljom ili u vodi, negativno utiču pesticidi i drugi otrovi, čak i kada larve nisu direktna meta tretmana.

Još jedan važan faktor su klimatske promene. Povišene temperature u periodima kada to nije uobičajeno mogu poremetiti usklađenost sezone parenja, što negativno utiče na reprodukciju svica. Takođe, sve učestaliji sušni periodi narušavaju vlažnost njihovih staništa, što je od ključnog značaja za njihov životni ciklus.

Pored ovih razloga, ugrožavaju ih i invazivne vrste, zagađenje vode i drugi faktori.

Xerces Society, organizacija koja se bavi zaštitom insekata i njihovih staništa, objavila je da je na osnovu procena Crvene liste ugroženih vrsta Međunarodne unije za zaštitu prirode (IUCN), jedna od tri procenjene vrste svica u Severnoj Americi u opasnosti od izumiranja. Oko 15 odsto procenjenih vrsta svrstano je u kategoriju ugroženih. Ono što dodatno zabrinjava jeste da ovaj broj može biti i veći, jer za polovinu vrsta nema dovoljno podataka.

Pročitajte još:

Zbog čega su svici važni?

Svako živo biće na planeti ima svoju vrednost, ali u očuvanju održivih ekosistema svici igraju posebnu ulogu. Oni su deo složenog lanca ishrane i doprinose prirodnoj ravnoteži – kao larve se hrane puževima, glistama i drugim mekušcima, čime pomažu u kontroli njihovih populacija u zemljištu. Istovremeno, svici su važan izvor hrane za druge vrste poput ptica, slepih miševa i žaba.

Za čoveka, svici su dragocene i u nauci. Njihov enzim luciferaza, koji omogućava da svetle, koristi se u biološkim i medicinskim istraživanjima. Luciferaza ubrzava hemijsku reakciju u kojoj pigment luciferin reaguje sa kiseonikom, pri čemu nastaje svetlost. Ova osobina omogućava naučnicima da prate šta se dešava unutar ćelija i organizama – bez štetnih i invazivnih metoda. Zato se koristi za testiranje lekova, bezbednosti hrane, pa čak i za istraživanje tumora.

Zanimljivosti o svicima i kako im možemo pomoći

Na svetu postoji više od 2.200 vrsta ovih svetlećih bića, a naučnici i dalje otkrivaju nove svake godine. Iako ih smatramo bubama, u ovu širu porodicu spadaju i svetleći crvi, kao i vrste koje uopšte ne svetle. Rasprostranjene su gotovo širom sveta, osim na Antarktiku, a najčešće naseljavaju topla i vlažna staništa. Neke vrste mogu da svetle čak i pod vodom, a zanimljivo je da sve larve svica svetle, dok svetlosnu moć ne zadržavaju sve odrasle jedinke. Postoje i vrste koje svetle sinhronizovano, stvarajući prizore koji podsećaju na vatromet.

Očuvanju ovih bića možemo da doprinesemo svi i to već danas – gašenjem svetla u domovima kao i baštenske rasvete tokom noći, korišćenjem prigušenijeg osvetljenja, smanjenjem upotrebe pesticida i ostavljanjem dela zelenih površina nepokošenim.

Katarina Vuinac

Priroda kao analgetik: Kako zelenilo smanjuje osećaj bola

Foto-ilustracija: Unsplash (Appolinary Kalashnikova)

Zamislite da vas boli glava, ali umesto da posegnete za analgetikom, odete u obližnji park, gledate u zelenilo, slušate šum lišća i cvrkut ptica. Najnovije istraživanje je pokazalo da priroda ne samo da opušta, već može da ublaži i fizičku bol. 

Brojne prethodne studije već su pokazale da boravak u prirodi smanjuje nivo stresa, krvni pritisak, pa čak i moždanu aktivnost povezanu sa stresom, piše za Klima101, Sonja Sudimac sa Maks Plank Instituta za ljudski razvoj u Berlinu. 

Ipak, nedavno istraživanje tima naučnika iz Beča, Birmingema i Berlina posebno se bavilo time kako priroda utiče na bol. Rezultati ove studije, objavljene u prestižnom časopisu Nature Communications, pokazali su da gledanje kratkih, virtuelnih simulacija prirode može smanjiti osećaj bola. I to ne samo subjektivno, već i na nivou moždane aktivnosti.

Ispitanici su posmatrali snimke prirode dok su bili u magnetnoj rezonanci

Da bi ispitali kako priroda utiče na obradu bola u mozgu, naučnici su sproveli eksperiment koristeći magnetnu rezonancu i fokusirali se na regije mozga koje se aktiviraju kada osećamo bol. 

U studiji je učestvovalo 49 ispitanika. Svako od njih je, dok je bio u magnetnoj rezonanci, primao blage električne impulse koji izazivaju kratkotrajan bol. Istovremeno su im prikazani petominutni snimci tri različita, kompjuterski kreirana, virtuelna okruženja: prirodnog (jezero okruženo drvećem i pticama), urbanog (jezero okruženo zgradama, ulicama i automobilima) i zatvorenog prostora (kancelarija). 

Nakon što bi primili električni impuls, učesnici su odgovarali na dva pitanja: „Koliko je električni impuls bio bolan?” i „Koliko je električni impuls bio neprijatan?” na skali od „uopšte nije” do „veoma”. Pošto ljudi različito doživljavaju bol, jačina električnih impulsa bila je individualno prilagođena – svaki ispitanik je prethodno ocenio jačinu bola na skali od „ne osećam ništa” do „nepodnošljiv bol”.

Rezultati su pokazali da su ispitanici, dok su gledali snimke prirode, bol doživljavali kao manje intenzivan i manje neprijatan nego kada su gledali snimke urbane sredine ili kancelarije. 

Ono što je još zanimljivije jeste da se ta razlika nije pokazala samo u odgovorima ispitanika, već i na neuralnom nivou. To jest, gledanje prirode smanjilo je ne samo subjektivni doživljaj bola, već i procesuiranje bola u mozgu. Iako su prethodna istraživanja pokazala da priroda može da ublaži subjektivni osećaj bola, ova studija je prva koja je taj efekat potvrdila i u mozgu, koristeći magnetnu rezonancu, kao objektivnu metoda merenja, umesto oslanjanja isključivo na subjektivne odgovore ispitanika.

Pročitajte još:

Priroda utiče na fizičku percepciju bola

Istraživači su se zatim pitali – koji tačno delovi mozga manje obrađuju bol dok smo izloženi prirodi? Da li su to regije povezane sa tzv. „nižim” aspektima bola, odnosno one koje se bave senzornim procesima o tome gde boli, koliko boli i kakav je to bol? Ili su možda u pitanju „viši” nivoi obrade bola, tj. regije mozga koje učestvuju u emocionalnom i kognitivnom doživljaju bola? 

Rezultati studije su pokazali da razlika u moždanoj aktivnosti tokom gledanja prirodne i urbane sredine postoji upravo u onim regijama mozga zaduženim za „niže” aspekta bola, tj. u onima koji su vezani za primarnu, fizičku percepciju bola, ali ne u regijama vezanim za „više” aspekte bola, zaduženim za naknadno tumačenje doživljaja bola. 

Drugim rečima, priroda deluje pre svega na osnovni, telesni nivo obrade bola, a ne na emocionalnu procenu ili očekivanje da će priroda ublažiti bol. Prema tome, ovi rezultati pokazuju da dok smo izloženi prirodi ne samo da subjektivno manje doživljavamo bol, već naš mozak u manjoj meri bol i obrađuje. 

Tekst u celosti pročitajte ovde.

Izvor: Klima101