Home Blog Page 13

WMO – unapređenje praćenja najvažnijih gasova staklene bašte

Foto-ilustracija: Freepik (wirestock)
Foto-ilustracija: Freepik (nuraghies)

Kako bi se poboljšalo praćenje gasova koji dovode do zagrevanja planete i izazivaju klimatske promene, Izvršni savet Svetske meteorološke organizacije (WMO), odobrio je plan implementacije Globalnog nadzora gasova staklene bašte.

Na početku, pažnja će biti usmerena na tri najvažnija gasa staklene bašte koji se pojačavaju usled ljudskog delovanja – metan, ugljen-dioksid i azotni oksid. Sve ovo ima za cilj podršku članicama WMO u njihovim akcijama koje sprovode kako bi se implementirao Pariski sporazum, a na način pružanja pouzdanih informacijama o ovim emisijama i njihovom uticaju na klimu.

Glavna ideja plana je uspostavljanje integrisanog, operativnog okvira koji će da objedini različite sisteme za posmatranje gasova staklene bašte. Ovo uključuje satelitske i površinske sisteme, kao i modeliranje i analizu podataka.

Pročitajte još:

Implementacija Globalnog nadzora gasova staklene bašte biće postepena, a započeće se sa preoperativnom fazon koja će trajati od 2024. do 2027. godine.

Foto-ilustracija: Pixabay

Izvršni savet WMO izdao je preporuku da sva praćenja ovih gasova budu u potpunosti transparentna. Kako se navodi, podaci će se ažurirati na mesečnom nivou, a odnosiće se na neto tokove ugljen-dioksida i metana između površine Zemlje i atmosfere, kao i na trodimenzionalno polje količine ugljen-dioksida i metana sa rezolucijom po satu.

Pojašnjenja radi, iz ovoga će moći da se dobijaju informacije o količini ova dva gasa koja ulazi u atmosferu i onoga što se u njoj zadržava ili izlazi iz nje na mesečnom nivou. Kada je reč o trodimenzionalnom prostoru, biće omogućeno lakše identifikovanje tačnog vremena i lokacije gde su najveće koncentracije gasova.

Planom se podstiče i saradnja i koordinacija među članicama, kao i relevantnim agencijama Ujedinjenih nacija i drugim međunarodnom partnerima koji se bave praćanjem gasova staklene bašte. Pored toga, predviđeno je i stvaranje zajedničke savetodavne grupe, kako bi se vodila implementacija plana.

Energetski portal

Da li je Hrvatska na sunčanoj strani Evrope?

Foto-ilustracija: Pixabay (fabersam)
Foto-ilustracija: Unsplash (Raphael Cruz)

U Puli se od 12. do 14. juna održava konferencija „Dani OIE“ koji organizuje udruženje OIE Hrvatska. Drugi dan konferencije okupio je brojne stručnjake iz solarnog sektora, a svi oni nastojali su da odgovore na jedno pitanje – da li je Hrvatska na sunčanoj strani Evrope?

Iako je odgovor učesnika panela „Jesmo li na sučnanoj strani Evrope“ bio potvrdan, konferencija im je pružila priliku da ukažu na brojne prepreke koje koče razvoj solarnih projekata kod naših suseda.

Načelnica Sektora lokacijskih dozvola i investicija Uprave za prostorno uređenje i dozvole od državnog značaja pri Ministarstvu prostornog uređenja, građevine i državne imovine Republike Hrvatske, Sanja Ivelj, istakla je da je od 2021. godine pa do danas izdato oko 5.000 megavata energetskih odobrenja za solarne elektrane. Ovo je, kako kaže, zadovoljavajuć rezultat imajući u vidu da je 2021. godine zakonodavni okvir bio u brojnim reformama.

„Energetska odobrenja izdata su i za neke nove tehnologije, pa tako imamo energetsko odobrenje izdao za prvu plutajuču elektranu kao i za tri agrosolara“, rekla je Ivelj i dodala da će država nastaviti da prati evropsko zakonodavstvo, biće unapređen i sistem agrosolarnih elektrana i uvedene zaštitne za poljoprivrednu proizvodnju.

Kada je reč o imovinsko-pravnim odnosima, ona dodaje da je Hrvatska tu ostvarila prilično „čistu“ situaciju, ali što se tiče iskaza interesa, tu se videla velika nepripremljenost od strane investitora pa je, usled nepotpune dokumentacije, velika količina iskaza interesa morala biti odbijena.

Pročitajte još:

Energetski projekti su strateški projekti

Vođa projekta TEC OI, Goran Fržop, naglasio je da su energetski projekti strateški projekti, a strategija je posledica promišljanja sa najvišeg nivoa i iza nje mora stati država.

„Kada se kaže ’država će to rešiti’, onda to zaista mora biti tako. Mi, korisnici energetske infrastrukture, platićemo njeno korišćenje kroz različite naknade, ali ne može teret gradnje ključne infrastrukture pasti na leđa projekata OIE“, napomenuo je Fržop.

On dodaje da smatra da sada postoji razumevanje države za pitanje infrastrukture i sve ostale probleme kako investitori u OIE sektor ne bi bili zakočeni u samom startu.

„Uvek smo imali problem prostornog planiranja, shvatanja potrebe za OIE, imamo i problem nedovoljne koordinacije između pojedinih zakonskih rešenja, kao i u priključenju i izdavanju dozvola za gradnju. Zakočeni smo u samom startu, a svoju ozbiljnost dokazali smo plaćanjem minimlno 7.000 evra po megavatu priključne snage“, rekao je Fržop.

Potreba za pravnom regulacijom agrosolarnih projekata

Učesnici panela dotakli su se pitanja neklasičnih solarnih elektrana, a u žiži su odnedavno agrosolarni projekti koji se baziraju na dvostrukoj upotrebi zemljišta – za proizvodnju električne energije i za proizvodnju hrane.

Direktor kompanije EnergoVizija, Mario Turković, istakao je da se agrosolarni projekti, pored svih problema sa kojima se susreću klasični projekti, suočavaju i sa dodatnim specifičnim problemima za koje se nada da će ih država uskoro rešiti.

„Postoji određeno nerazumevanje termina agrosolara i neke nedorečenosti u zakonskom okviru koje bismo morali da rešimo. Potrebno je pravno definisati agrosolarne projekte čime će se omogućiti njihova izgradnja na poljoprivrednom zemljištu, a sprečila eventualna zloupotreba ovakvih projekata pri čemu se zaboravlja na poljoprivredu čim se elektrana izgradi i pusti u rad. Smisao i bit agrosolarnih projekata je dvostruka upotreba zemljišta“, zaključio je Turković.

Na panelu je govorio i pomoćnih direktora u HEP ODS, dr. sc. Goran Slipac, koji se složio da nema sumnje da će Hrvatska ostati na sunčanoj strani Evrope.

„Od početka godine, priključili smo 165 MW solarnih elektrana. Postigli smo izvanredan rezultat za prvih pet meseci, a samo u maju dodali smo 53 MW što je u našoj bližoj istoriji nezabeleženo. Oborićemo rekord od prošle godine kada smo priključili 8.700 jedinica, mislim da ćemo do kraja godine doći do oko 10.000 jedinica“, rekao je Slipac.

Energetski portal

Šta kada prođe radni vek solarnih panela, ima li razloga za brigu?

Foto-ilustracija: Pixabay (Michael_Pointner)
Foto-ilustracija: Pixabay (Michael_Pointner)

Nove tehnologije donose nadu za bolju i sigurniju budućnost, ali istovremeno i strepnju – kakve negativne posledice mogu da ostave za sobom? Električna vozila, primera radi, kritikuju se zbog baterija za skladištenje energije i litijuma koji je potreban za njihovu proizvodnju. Kada se govori o solarnim panelima, koji nam nude čist izvor energije, polemiše se na temu – šta kada postanu otpad? Koliko će da zagade životnu sredinu? Da li mogu da se recikliraju?

Razmišljajući na tu temu, naletela sam na jedan tekst, čije bih zaključke želela sa vama da podelim.

U energetsku tranziciju uključene su brojne i moćne industrije. Čovečanstvo je prožeto i dobrim i zlim. Posmatrajući zlo, tu se svrstava želja za moć, pohlepa i bezobzirnost. Iako bi trebalo da smo ujedinjeni više nego ikada u prelasku na zelen i održiv način života, ne može da se izostavi činjenica da postoje i oni kojima to nije u interesu. U smislu energetske tranzicije, ali i ekologije generalno, treba istaći pojam zelenog pranja (eng. greenwashing), kojima se moćne industrije služe svakodnevno. Zbog toga ne mogu da se krive oni koji gaje nepoverenje prema zelenim tehnologijama.

Zeleno pranje predstavlja širok pojam. U kontekstu zelenih tehnologija moglo bi da se objasni na način da kompanije predstavljaju svoje proizvode kao ekološki održive, što zaista i jednu jednim delom, međutim, one istovremeno sakrivaju činjenice da te tehnologije nisu 100 odsto ekološke. To je upravo primer koji sam navela na početku. Dok se električna vozila prezentuju kao ona koja ne zagađuju vazduh, zato što ne koriste fosilna goriva, u isto vreme za proizvodnju njihovih baterija potrebno je rudarenje litijuma, o čemu se ne govori toliko.

Vraćajući se na početnu temu, isto bi mogli da se dovedu u pitanje i solarni paneli. Iako zahvaljujući njima smanjujemo ispuštanje ugljen-dioksida i drugih zagađujućih materija, koliko znamo o njihovim drugim karakteristikama? Šta je sve potrebno za njihovu proizvodnju, koliko se emisija ispusti tokom tog procesa i šta se dešava kada se završi njihov radni vek? Da li mogu da se recikliraju ili dovode do većeg zagađenja prirode nakon radnog veka, od koristi koju su doneli tokom rada?

U tekstu koji sam pomenula, ističe se nekoliko argumenata u korist solarnih panela. Kao prvo, ova industrija je i dalje relativno mlada i postoji prostora da se razvija kako bi bila što održivija, a  takođe se i sektor reciklaže razvija svakodnevno sve bolje. Osim prostora, postoji i vreme zato što je radni vek ove tehnologije i do 30 godina. Uzimajući u obzir i taj podatak, solarni paneli su dugotrajni. Oni nisu tehnologija poput telefona, koji se masovnije prodaju, a menjamo ih neretko kroz dve godine.

Foto-ilustracija: Pixabay (_leoneil)

Druga stvar koja je razmatrana u tekstu, jeste materijal od kojeg su napravljeni solarni paneli. Kako se navodi, preko 70 odsto materijala čini staklo, čija je mogućnost reciklaže veoma razvijena – odnosno materijal je reciklabilan. Iako ima svoje specifičnosti, kao i svaki predmet i tehnologija, gde se određeni materijal prilagođava i dorađuje, dosadašnji razvoj infrastrukture za reciklažu stakla, optimistično govori da će se razvijati proces i za reciklažu ovog stakla. Drugi materijal jesu metali, poput aluminijuma i bakarnih žica koji takođe imaju dobre predispozicije za reciklažu i ponovnu upotrebu u ovoj industriji. Čak iako neki stariji modeli solarnih panela mogu da sadrže opasne materije, kao što je olovo, oni se javljaju u malim količinama. Takođe, do njihovog ispuštanja ne može da dođe tokom rada panela, a ukoliko se nakon radnog veka solarnim panelima upravlja na pravilan način, neće dospeti u životnu sredinu.

Postoje i kompanije koje su opredeljene specifično za reciklažu solarnih panela, što znači da se na ovom pitanju već uveliko radi.

Kao poslednji argument navodi se poređenje fosilnih goriva i solarne energije u kontekstu – ko ima veći negativan uticaj? Čak i da solarni paneli kao otpad stvaraju određeni negativni uticaj na životnu sredinu, ipak su čistije rešenje od fosilnih goriva. Od rudarenja uglja, nafte i prirodnog gasa, do transporta cevovodima i tankerima gde može da dođe do izlivanja, do samog zagađenja koje nastaje tokom njihove upotrebe. Tu je i pepeo od uglja, koji bi mogao da se nazove otpadom od ovog energenta, a koji je vrlo štetan.

U krajnjem razmišljanju, fosilna goriva su ograničen resurs, te je neophodno pronalaziti alternativna rešenja i pružiti im šansu za što bolji razvoj.

Ukoliko se vratimo na početni problem iskopavanja litijuma, kako bi se proizvodile baterije za sladištenje obnovljive energije, treba reći da se i na tome već radi. Pronalaze se materijali koji bi mogli da zamene upotrebu litijuma i budu održiviji.

Katarina Vuinac

Evropska komisija najavila dodatne carine na uvoz kineskih električnih vozila

Foto-ilustracija: Unsplash (carlos-aranda)
Foto-ilustracija: Unsplash (ernest-ojeh)

Evropska komisija saopštila je da od jula ove godine namerava da uvede dodatne carine u visini do 38,1 odsto na uvoz električnih vozila proizvedenih u Kini.

Prema podacima Evropskog udruženja Transport & Environment (T&E), skoro petina (19,5 odsto) električnih vozila prodatih u Evropi prošle godine proizvedena je u Kini, sa predviđanjem da će se do kraja 2024. godine ovaj procenat popeti na 25 odsto.

Iako su uvoz iz Kine mahom bili automobili marke Tesla, Dacia i BMW proizvedeni tamo, T&E napominje da bi kineski brendovi ubrzo mogli da osvoje evropsko tržište električnih automobila čineći 20 odsto prodaje do 2027. godine.

Stoga uvođenje carina ima za cilj da lokalizuje proizvodnju električnih vozila i baterija u Evropskoj uniji kako bi Evropa postala konkurentna Kini.

Evropska komisija saopštila je da kineski proizvođači profitiraju od nedozvoljenih državnih subvencija čime krše pravila tržišne utakmice i nanose ekonomsku štetu proizvođačima u Evropi.

Zbog toga je najavila uvođenje kompenzacionih carina čija će se naplata vršiti retroaktivno ako se formlalno uvedu carine, tačnije, “ako dve strane ne dođu do rešenja kroz dijalog“.

Visina kompenzacionih carina kreće se od 17,4 odsto za proizvođača BYD, 20 odsto za Geely, pa sve do 38,1 odsto za SAIC Motors i ostale “koji nisu sarađivali” u istrazi Evropske unije. Za one proizvođače za koje još uvek nema rezultata istrage o korišćenju nedozvoljenih državnih subvencija, carina ostaje dosadašnjih 10 odsto.

Pročitajte još:

Carine bi trebalo da favorizuju lokalnu proizvodnju u EU

Udruženje T&E pozdravilo je najavu Evropske komisije uz napomenu da je potrebna šira industrijska politika koja uključuje rok za prodaju zagađujućih automobila do 2035. godine kako bi se izgradio lanac snabdevanja pristupačnim električnim vozilima proizvedenim u EU.

Julia Polisanova, viša direktorka za vozila i lance snabdevanja u T&E, rekla je da je Zeleni dogovor EU obećao rast automobilske industrije i više radnih mesta, ali to nije moguće ako se sva električna vozila uvoze.

„Tarife će primorati proizvođače automobila da lokalizuju proizvodnju električnih vozila u Evropi, a to je dobra stvar jer želimo ovakve poslove i veštine. Ipak, tarife neće dugo štititi stare proizvođače automobila jer će kineske kompanije graditi fabrike u Evropi, a kada se to desi, naša automobilska industrija mora biti spremna“, rekla je Polisanova.

Iz udruženja takođe dodaju da politika EU treba da postavi jake kriterijume održivosti koji mogu nagraditi lokalnu čistu proizvodnju, dok je investicioni plan EU neophodan da bi se podržala proizvodnja električnih vozila i baterija na još efikasniji način.

Međutim, nisu svi podržali predlog Evropske komisije o uvođenju dodatnih carina Kini, a među njima su i vodeći nemački proizvođači automobila koji veći deo svog profita ostvaruju u Kini. Oni su upozorili na štetnost uvoznih carina, kao i nemački kancelar Olaf Šolc i  brojna poslovna udruženja, prenose svetski mediji.

Peking se takođe nada da će Evropska unija ponovo razmotriti tarife na kineska električna vozila i prestati da ide dalje u „pogrešnom pravcu“ kako bi zaštitila svoju automobilsku industriju, javlja državna novinska agencija Sinhua.

Milena Maglovski

Zrenjanin: osnovcima dodeljene kante za odlaganje komunalnog otpada

Foto-ilustracija: Pixabay (manfredrichter)
Foto-ilustracija: Freepik (rawpixel.com)

Po osnovnim školama u naseljenim mestima, tokom aprila meseca, JKP „Čistoća i zelenilo’’ Zrenjanin, u saradnji sa Pokrajinskim sekretarijatom za urbanizam i zaštitu životne sredine i Gradskom upravom grada Zrenjanina, započelo je dodeu plastičnih kanti od 120 litara za odlaganje komunalnog otpada.

Kako se navodi na sajtu Grada Zrenjanin, kante za komunalni otpad dodeljuju se svim učenicima od prvog do četvrtog razreda.

Do sada je ukupno dodeljeno 1029 kanti u osnovnim školama u Knićaninu, Perlezu, Lukićevu, Stajićevu, Elemiru, Melencima, Aradcu, Čenti, Ečki i Tomaševcu.

Pročitajte još:

Prilikom dodele kanti, Ivan Vojinov, zaposlen u JKP „Čistoća i zelenilo’’ Zrenjanin, održao je zeleni eko-čas najmlađima i upoznao ih o važnosti ekološkog bontona, značaju životne sredine, kao i usvajanju lepih i korisnih navika.

Akcija “Ekologičan čovek” nastavljena je i tokom juna, kako bi se posetila i preostale škole.

Iz JKP “Čistoća i zelenilo”, poručuju da na najmlađima svet ostaje i da njihovom edukacijom brinemo ujedno i o budućnosti.

Energetski portal

Saradnja sa EIB na projektima u energetskom sektoru

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Unsplash (shane-rounce)

O saradnji i zajedničkim projektima u energetskom sektoru, razgovarali su Dubravka Đedović Handanović, ministarka rudarstva i energetike i delegacija Evropske investicione banke (EIB), koju predvodi Alesandro Bragonzi, šef regionalnog predstavništva za Zapadni Balkan.

Kako je istaknuto, Elektrodistribucija Srbije, uz podršku Evropske unije, EBRD i EIB, radi na ugradnji naprednog sistema daljinskog očitavanja i postavljanju pametnih brojila.

Ministarka je naglasila da je postavljanje pametnih brojila veoma važan projekat koji doprinosi smanjenju gubitaka na distributivnoj mreži i značajnim uštedama energije.

,,Iz donacije EU do sada je postavljeno približno 254.000 pametnih brojila i taj broj će se udvostručiti u narednom periodu’’ rekla je ministarka i dodala da su obezbeđena dodatna sredstva od Evropske banke za obnovu i razvoj i EIB za postavljanje još nekoliko stotina hiljada brojila, od kojih će direktne benefite imati građani i privreda.

Cilj je uspostaviti distributivni sistem koji prati najsavremenija tehnološka rešenja i da do kraja decenije bude zamenjen najveći deo postojećih brojila.

Pročitajte još:

Ministarka je ukazala na to da je za energetsku tranziciju veoma važna revitalizacija postojećih hidroelektrana na čemu se radi sa EIB-om.

Foto-ilustracija: Pixabay (Erich Westendarp)

Prema njenim rečima, u prethodnom periodu uspešno je završena revitalizacija hidroelektrane Đerdap 1 koja je omogućila nove zelene megavate na mreži, kao i duži i pouzdaniji rad elektrane.

,,Zajedno sa EIB-om radimo na pripremi tehničke dokumentacije za revitalizaciju hidroelektrane Potpeć’’, rekla je ministarka i dodala da će biti završena tokom ove godine dok će ugovor o izvođenju radova biti u 2025. godini.

Dodala je i da se radi na dokumentaciji za revitalizaciju hidroelektrane Bistrica, koja će početi sledeće godine.

Predstavnike EIB-a, ministarka je upoznala sa projektima koje Ministarstvo realizuje u oblasti unapređenja energetske efikasnosti u domaćinstvima, stambenim zgradama i javnim objektima.

Na sastanku je istaknuta zainteresovanost EIB-a da u budućnosti pruži finansijsku podršku i učestvuje u navedenim projektima za koje postoji veliko interesovanje građana.

Energetski portal

Otvorena je trodnevna međunarodna konferencija Dani OIE u Puli

Foto: DOKU FILMS
Foto: DOKU FILMS

Cena naknade za priključenje na elektroenergetsku mrežu biće poznata najkasnije u julu, a do 2030. godine Hrvatska će imati oko 10,5 gigavata ukupnih kapaciteta za proizvodnju električne energije, od čega će osam gigavata biti obnovljivo.

Ovo je tek deo novosti otkrivenih na Danima obnovljivih izvora energije (Dani OIE) koji se od 12. do 14. juna održavaju u Puli, a na kojima su organizatori, Obnovljivi izvori energije Hrvatske (OIEH), okupili više od 400 stručnjaka.

Javne politike u sektoru obnovljivih izvora energije bile su tema prvog dana Dana OIE, a direktorka OIEH Maja Pokrovac istakla je kako je svaki susret energetskog sektora prilika za učenje, ali i rast.

„Vrlo je važno da industrija dobija novi oblik jer zelena tranzicija ne omogućava samo napredak u vidu čiste energije, već i radna mesta visokoobrazovanim mladim ljudima, ali i regionalni razvoj“, kazala je Maja Pokrovac.

Da je zaista tako, potvrdio je zamenik župana Istarske županije Tulio Demetlika koji je rekao da njegova županija radi na izradi novog prostornog plana u kojem je na prvom mestu energetika.

„Radimo novi Istarski ipsilon, u energetskom smislu. Planiramo priključenje 400 megavata solara, ali kako sunca nema uvek, predvideli smo i baterijske stanice od 150 megavata koje će nam dobro doći leti kad nam stigne 600.000 turista pa nam je mreža na maksimumu preopterećenja i preti nam ‘blackout'“, pojasnio je Demetlika pa dodao da Istarska županija želi da postane autonomna što se struje tiče, a nada se da će same spomenute baterije u pogonu biti za deset godina.

Ne moraju Istrani brinuti oko preopterećenja mreže, istakao je državni sekretar u Ministarstvu ekonomjie Ivo Milatić, rekavši da će se izmenama Zakona o prostornom planiranju odrediti tačne trase dalekovoda, a do 2030. „znaće se kuda idu žice“.

Pročitaje još:

„Tačno je da prvi ‘draft’ Plana nije baš najsrećniji i na sebe preuzimam odgovornost što se ranije nisam uključio u izradu. Radimo sada na njemu i biće sasvim drugačiji. Do 2030. planiramo da na mrežu uključimo dva gigavata energije vetra, 319 megavata geotermala i četiri gigavata solara, a uveren sam da će taj broj biti i veći“, kazao je Milatić.

Tugomir Majdak, državni sekretar u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, kazao je da država razmišlja o mogućnosti postavljanja agrosolara i na poljoprivredna područja s trajnim nasadima, a istakao je kako je već urađeno puno kad se investitorima omogućila gradnja agrosolara bez lokacijske i građevinske dozvole.

Što se plutajućih solarnih i vetroelektrana tiče, za koje je OIEH već odradio mapiranje Jadrana, one možda i neće tako skoro, kazao je Bojan Linardić, direktor Zavoda za prostorni razvoj pri Ministarstvu prostornoga uređenja, građevine i državne imovine.

Valburga Hemetsberger, direktorka SolarPower Europe-a, Hrvatskoj je čestitala na „godini solara“ jer je prošle godine izgrađeno 250 odsto više nego godinu ranije. Izrazila je i zabrinutost što se svega dva do tri odsto panela trenutno proizvodi u Evropi, dok Džajs Dikson, direktor WindEurope-a nije zadovoljan činjenicom da u Hrvatskoj još uvek bilo kakav razvoj obnovljivih izvora energije koči administracija.

U četvrtak, drugi dan konferencije, biće održan panel na temu solarizacije Hrvatske, zatim kakva je daljnja perspektiva vetroelektrana u zemlji, mogu li se pojednostavniti pravila za priključenje na mrežu, kao i koji su izazovi pred geotermalnom energijom.

Energetski portal

Koliko je napredovalo evropsko tržište baterija za skladištenje energije?

Foto-ilustracija: Freepik (freepik)
Foto-ilustracija: Freepik (freepik)

U nedavno objavljenom izveštaju od strane Transport & Environment, navodi se da bi Evropa do 2026. godine mogla da proizvodnju baterija podigne do nivoa da zadovolji samostalno svoje potrebe.

Tu su i podaci o rizicima koji postoje kada je reč o evropskim planovima za baterije, koji uključuju i izgradnju gigafabrika. Ipak, oni se smanjuju zahvaljujući merama koje Evropska unija objavljuje, a koji su u vezi sa ovim pitanjem.

Nova analiza koju se sproveo SolarPower Europe, ukazuje na neke slične trendove. Naime, pokazano je da je evropsko tržište baterija za skladištenje energije iz solarnih elektrana, poraslo za 94 odsto u 2023. godini. Štaviše, ovime je obeležena treća uzastopna godina udvostručenja tržišta.

Konkretnije, Evropa je tokom prošle godine instalirala 17,2 GWh novih ovakvih sistema za skladištenje. Ukupno gledano, na kraju 2023. godine Evropa je imala 36 GWh kapaciteta baterija za skladištenje energije. Od tog broja, kućni sistemi činili su 63 odsto, sistemi velikih baterija 21 odsto i sistemi za komercijalne i industrijske svrhe devet odsto.

Nemačka se ističe kao predvodnik sa 34 odsto tržišnog udela u Evropi tokom prošle godine, što se potvrđuje i u izveštaju koji je objavio Transport & Environment.

Pročitajte još:

Još neki podaci iz analize SolarPower Europe i izveštaja Transport & Environment se podudaraju. Analizom je pokazano da iako se očekuje nastavak rasta u 2024. godini, projekcije zaostaju za procenom kapaciteta koji je potreban do 2030. godine. Kako se navodi, potrebno je 200 GW kapaciteta baterija kako bi se otključao solarni potencijal koji ima Evropa.

Procene su da će razvoj ovog tržišta nastaviti da raste između 2025. i 2028. godine, ali sporijim stopama – od 30 do 40 odsto.

Iako porast postoji, treba uzeti u obzir i rizike i potrebu da se ovakav trend rasta nastavi. Neki od prepreka na tom širom Evrope jesu nedostatak konkretnijih ciljeva, nedovoljni signali tržišta, dvostruko oporezivanje i drugo.

Katarina Vuinac

U susret EURO 2024: Kako je ESG strategija primenja u fudbalu

Foto-ilustracija: Pixabay/designerpoint
Foto-ilustracija: Unsplash (Connor Coyne)

Evropsko fudbalsko prvenstvo počinje u petak u Nemačkoj i trajaće do 14 jula, a UEFA se pobrinula da ovo prestižno takmičenje bude najodrživije evropsko prvenstvo svih vremena, te u partnerstvu sa Nemačkim fudbalskim savezom (DFB) i javnim vlastima uzor za globalne događaje ovog tipa.

Želeći da ovo veliko sportsko takmičenje bude u skladu sa zaštitom životne sredine, društvenom odgovornošću i korporativnim upravljanjem (ESG), pre godinu dana su usvojili strategiju UEFA EURO 2024, a koja je usklađena sa Strategijom održivosti fudbala UEFA 2030.

„Kao organizatori, svesni smo da organizacija takvog velikog događaja koji okuplja fudbalske aktere i navijače iz celog sveta ima značajan uticaj na okolinu. Zato smo odlučni da budemo deo rešenja kako bismo smanjili što je više moguće naše uticaje na životnu sredinu“, navode iz UEFA.

ESG strategija se sastoji od tri stuba povezana sa 11 oblasti delovanja, koje zauzvrat podržavaju 28 tema, 48 ciljeva i 83 ključna pokazatelja performansi.

Kako bi smanjili ugljenični otisak posetilaca, ulazinice za meč moći će se koristiti 36 sati na dan meča za javni prevoz ( od šest sati ujutro na dan meča plus 16 sati popodne), EURO 2024 InterRail karta u saradnji sa evropskim partnerima, smanjenje dostupnih javnih parking mesta na stadionima, osoblje na stadionima koristiće pametna rešenja za prevoz.

Pravila koja će doprineti ESG strategiji odnose se i na same timove pa između ostalog je prilagođen raspored mečeva radi smanjenja putovanja timova tokom grupne faze, a zahteva se od svakog učestvujućeg tima da implementira plan za smanjenje emisija.

Pročitajte još:

Društvenu odgovornost su primenili kroz prevenciju i borbu protiv svih oblika diskriminacije, osiguravajući da su prava svih poštovana i zaštićena, zagovaranju fizičke aktivnosti i ponudi zdrave hrane i pića na stadionima i turnirskim lokacijama, a promovišu i solidarnost unutar nemačkog i evropskog društva.

Mere povezane sa faktorima korporativnog upravljanja imaju za cilj ekonomsku transparentnost i promociju obrazovanja. Osim toga, UEFA se obavezala da će objaviti izveštaj o ESG-u nakon završetka EURA, u kojem će izneti da li su i u kojoj meri ispunili svoje ciljeve.

Inače, među fudbalskim klubovima, engleski Forest Green Rovers je prepoznat kao klub koji u najvišoj meri primjenjuje ESG. Posluju 100 odsto na obnovljivoj energiji, a dobijaju je iz solarnih panela postavljenih na stadionu New Lawn i vetroturbine. Travu na stadionu uređuju organski, bez upotrebe pesticida, i skupljaju kišnicu za navodnjavanje, značajno smanjujući ugljenični otisak.

Jasna Dragojević

Unapređenje zaštite životne sredine u Srbiji

Foto-ilustracija: Unsplash (Milica Spasojevic)
Foto-ilustracija: Unsplash (Nikola Knezevic)

Rešavanje problema u vezi sa životnom sredinom i njenom zaštitom, ostaje jedan do prioritetnih izazova kako za građane Republike Srbije, tako i za državne institucije. Ministarstvo zaštite životne sredine tokom prethodne godine je, zajedno sa jedinicama lokalnih samouprava i partnerima, radilo na rešavanju problema, prvenstveno onih koji se odnose na poboljšanje kvaliteta vazduha, upravljanja otpadom i zaštitu prirodnih staništa.

Programom zaštite vazduha u Republici Srbiji za period od 2022. do 2023. godine postavljeni su ukupni investicioni troškovi za sprovođenje programa u iznosu od približno 2,6 milijardi evra. Ovaj program je usvojen u decembru 2022. godine, zajedno sa Akcionim planom za period od 2022. do 2026. godine, a za njegovo sprovođenje potrebno je izdvojiti oko 2,1 milijardu evra.

Ministarstvo je već u februaru 2023. godine raspisalo konkurs za zamenu kotlova i individualnih ložišta, dok u septembru raspisuje još jedan Javni poziv za zamenu kotlova u toplanama i javnim ustanovama, čime su opredeljena dodatna finansijska sredstva.

Prema rečima Irene Vujović, ministarke zaštite životne sredine, kroz prvi konkurs obezbeđena je podrška za 27 gradova i opština, dok su po drugom sredstva dodeljena za projekte u 12 jedinica lokalnih samouprava.

– Realizacijom projekata po drugom javnom konkursu kotlovi na ugalj i mazut biće zamenjeni kotlovima na ekološki prihvatljivije energente u 14 osnovnih škola, dve predškolske ustanove, dve zgrade opštinske uprave, tri doma zdravlja i jednoj ustanovi doma kulture – precizirala je ministarka.

U FOKUSU:

U cilju unapređenja kvaliteta vazduha i borbe protiv klimatskih promena, Vlada je 1. juna usvojila Strategiju niskougljeničnog razvoja Republike Srbije za period od 2023. do 2030. godine sa projekcijama do 2050. godine. Usvajanje Strategije predstavlja obavezu prema Zakonu o klimatskim promenama, a takođe sa ciljem da se utvrde strateški pravci delovanja i javne politike smanjenja emisije gasova sa efektom staklene bašte na nivou cele privrede. Krajem godine, Vlada je usvojila i Program prilagođavanja na izmenjene klimatske uslove za period od 2023. do 2030. godine, kojim se proces prilagođavanja na ovakve uslove sprovodi sistemski i na naučno zasnovanim rezultatima o klimatskim promenama u Srbiji, a sadrži i analizu osmotrenih promena klime i scenarija budućih klimatskih promena. Kao sastavni deo Programa, usvojen je i Akcioni plan za njegovo sprovođenje za period od 2024. godine do 2026. godine, koji sadrži 25 mera, kao i finansijski, institucionalni i vremenski okvir za njihovo sprovođenje i praćenje.

Kao još jednu od mera poboljšanja kvaliteta vazduha, Vlada je donela u martu Uredbu o subvencionisanoj kupovini vozila na električni i hibridni pogon, a Ministarstvo je vršilo dodelu subvencija.

Unapređenje upravljanja otpadom za kvalitetniji vazduh i čistiju životnu sredinu

Foto-ilustracija: Unsplash (Ant Rozetsky)

Divlje deponije izazov su i problem sa kojim građani širom Srbije žive svakodnevno. U cilju rešavanja ovog problema, sufinansirano je 30 lokalnih samouprava koje su predložile projekte prevencije nelegalnog odlaganja otpada i sprečavanja nelegalnog deponovanja otpada u 2023. godini. Akcija je trajala do 15. septembra, a kroz nju je sprovedeno čišćenje za više od 170 ovakvih lokacija.

Takođe, tokom 2023. godine sprovodili su se radovi na zatvaranju i saniranju nesanitarnih deponija u Rumi, Požegi i Zrenjaninu.

U julu je potpisan i ugovor za izgradnju najsavremenijeg regionalnog centra za upravljanje otpadom Eko Tamnava u selu Kalenić u opštini Ub, a u oktobru su započeti radovi. Nakon kompletne realizacije projekta, sistemski će biti rešen problem upravljanja otpadom u 15 lokalnih samouprava. U sklopu kompletnog projekta gradiće se i transfer stanice, reciklažni centri, postrojenje za biološki tretman otpada i ostala prateća infrastruktura.

Značajan planski dokument koji je prošle godine prvi put usvojen u Srbiji jeste Program upravljanja muljem u RS za period od 2023. do 2032. godine. On je usvojen sa ciljem uspostavljanja bezbednog, održivog i isplativog sistema upravljanja muljem iz postrojenja za prečišćavanja komunalnih otpadnih voda.

Kada je reč o izgradnji nedostajuće kanalizacione mreže, tokom prošle godine radovi su se izvodili u Nišu, Pećincima, Gornjem Milanovcu, Boljevcu i Raškoj. Završetak radova na izgradnji oko 140 kilometara nedostajuće kanalizacione mreže očekuje se do kraja 2024. i 2025. godine, u zavisnosti od lokacije.

Priredila: Katarina Vuinac

Tekst u celosti pročitajte u Magazinu Energetskog portala OČUVANJE PRIRODE.

Klimatske promene smanjuju brojnost ptica selica

Foto-ilustracija: Freepik (wirestock)
Foto-ilustracija: Unsplash (Maurice Schalker)

Klimatske promene menjaju životne uslove na koje smo se adaptirali, a ovo posebno pogađa divlje vrste koje su vekovima evoluirale kako bi se prilagodile svojim prirodnim staništima.

Istraživači sa Koleža za poljoprivredne, potrošačke i nauke o životnoj sredini u sklopu Univerziteta Ilinois sproveli su istraživanje o uticaju klimatskih promena na ptice, a njihova studija objavljena je u časopisu Science Direct.

Analizirajući populaciju ptica između 1980. i 2015. godine zajedno sa klimatskim podacima iz istog vremenskog okvira, istraživači su otkrili umeren pad u ukupnom broju i raznovrsnosti ptica, a veći pad kada je reč o migratornim vrstama i pticama koje su prilagođene za život u određenim ekosistemima.

Koautor studije Lui Čen, docent na Univerzitetu nauke i tehnologije u Hong Kongu, kaže da su obične ptice poput vrapca, koje naseljavaju veliki broj staništa širom Severne Amerike, manje pogođene klimatskim promenama. Prema analizi, populacije opštih vrsta ptica su opale za oko 2,5 odsto tokom perioda od 1980. do 2015. godine.

Pročitajte još:

Endemske vrste, kao što su pegava sova i detlić, su daleko više pogođene klimatkim promenama jer su im neophodni specifični uslovi staništa, pa ih svaka promena okruženja dovodi u veliki rizik. Čen kaže da je promena klime bila odgovorna za oko pet odsto pada populacije između 1980. i 2015. godine, sa gubicima do 16 odsto predviđenim do kraja veka.

Kada je reč o pticama selicama, iako ove vrste imaju mogućnost da se presele na povoljnije lokacije, klimatske promene mogu izmeniti životne uslova na njihovom krajnom odredištu.

„Ove ptice imaju generacijski duge obrasce migracije. Oni će migrirati bez obzira na sve, i ne znaju šta ih čeka na drugom kraju. Možda će im biti prevruće ili suvo“, rekla je jedna od autora studije prof. Madhu Kana i dodala da klimatske promene mogu uticati na snabdevanje hranom duž njihove migracione rute.

Evidentno je da klimatske promene imaju značajan negativan uticaj na ptice, pa Kana napominje da to predstavlja razlog više da uložimo ozbiljnije napore da što pre ublažimo klimatsku krizu.

Milena Maglovski

RHMZ izdao narandžasti meteoalarm za veći deo Srbije

Photo-illustration: Pixabay
Foto-ilustracija: Freepik (freepik)

Republički hidrometeorološki zavod Srbije objavio je upozorenje za područje Srbije na grmljavinske nepogode za 12. i 13. jun 2024. godine. Kako se navodi, do četvrtka se očekuje veoma nestabilno vreme sa intenzivnim pljuskovima sa grmljavinom, jakim olujnim vetrom u zoni pljuska i lokalnom pojavom grada.

Za veći deo zemlje, izdat je narandžasti stepen upozorenja. Preciznije, crveni i najviši stepen upozorenja izdat je za Istočnu Srbiju za 12. jun, a za Istočnu i Jugoistočnu Srbiju za 13. jun.

Narandžasti stepen upozorenja za 12. jun izdat je za Srem, Beograd, Zapadnu Srbiju, Šumadiju, Pomoravlje, Jugoistočnu Srbiju i Jugozapadnu Srbiju. Za 13. jun, pod narandžasti stepen upozorenja postavljeni su Šumadija, Pomoravlje i Jugozapadna Srbija.

Pročitajte još:

Ova upozorenja odnose se na grmljavine sa gradom na širem području, kao i na pljuskove i jake kiše sa većom količinom padavina za krato vreme.

Usled vremenskih nepogoda, mogu se očekivati bujične poplave, u urbanim sredinama problemi sa kišnom kanalizacijom i kišnim kolektorima, problemi u saobraćaju i transportu. Takođe, moguća je pojava odrona i klizišta, odlaganje već planiranih poljoprivrednih aktivnosti a rizik od udara groma može dovesti do problema u radu svih uređaja koji koriste električnu energiju, rizika od iniciranja pojave vatre, problema u telekomunikacijama.

Energetski portal

Pšenica prevremeno rodila, kvalitet i prinos zrna nisu značajnije ugroženi

Foto-ilustracija: Unsplash (Darla Hueske)
Foto-ilustracija: Pixabay (Couleur)

Iako smo proteklih godina dostigli evropski prinos od preko pet tona pšenice po hektaru, ove godine se zbog prerane vegetacije i manje posejanih površina ne možemo nadati rezultatu od prošle godine, kada smo požnjeli tri i po miliona tona pšenice.

,,Ako mogu da se izrazim metaforično, što se pšenice tiče imamo jedan prevremeni porođaj. Kada se vama skrati period vegetacije koja traje 250 do 255 dana na nekih 230, to svakako mora imati posledice. S obzirom na to da smo posejali manje površine pod pšenicom nego prošle godine, proizvodni rezultat bi mogao da bude tu negde između dva zapeta sedam i tri miliona tona“, kaže za RTS Žarko Galetin, agroekonomski analitičar.

Iako su izvoznici izašli sa podacima da na lageru imamo milion i po tona neprodate pšenice prošlogodišnjeg roda, Galetin kaže da u Srbiji nema preciznih podataka o tome, ali da on ne veruje da nam je ostalo manje od milion tona lanjskog zrna.

Dodaje i da su izvoznici generator stabilnosti i likvidnosti celog sektora te da ih treba uvažavati.

Ove godine bez tržišnog nonsensa

Galetin smatra da će otkupna cena pšenice koja trenutno iznosi oko 23 dinara po kilogramu rasti, te da nam se neće desiti prošlogodišnja situacija kada je posle žetve vrednost pšenice počela da pada.

,,Mi smo prošle godine imali jedan apsolutni nonsens da nam je cena u žetvi praktično bila najviša cena u toku sezone. Imali smo između 23 do 23,5 dinara po kilogramu. I sa tom cenom sada mi ponovno startujemo ove godine što je vrlo interesantno. Obično u vreme žetve cena pod pritiskom velike ponude bude najniža, a u kasnim periodima dostižete neke sezonske pikove. Ja očekujem da se ove godine vratimo u onu paradigmu tržišnu koju pšenica ima, da je u vreme žetve cena najniža, a da će kasnije ta cena početi da raste. Koliko, ne bih se u ovom trenutku usudio da kažem, ima mnogo faktora koji utiču, i logističke prirode i geopolitičke“, kaže Galetin.

Pročitajte još:

Konstanca ponovo protočni bojler, ukrajinsko žito nas neće zatrpati

Klimatske promene pogodile su i naše glavne konkurente u proizvodnji žita, Francusku i Nemačku. Na ruku nam ide i situacija u rumunskoj luci Konstanca, koja je kako kaže Galetin, ponovo postala „protočni bojler“ za žitarice. Kaže i to da je problem sa jeftinim ukrajinskim žitom koje je obaralo cenu evropskim proizvođačima rešen.

,,Rešeno je na onaj ili onaj način. Da sada ne ulazimo u te priče oko protesta zemalja Evropske unije zbog damping cena ukrajinske pšenice. Iznad svega, Ukrajina ima jedan ozbiljan podbačaj u prinosu pšenice, koji se ceni na nekih 30 odsto tako da neće biti te neke velike hiperprodukcije i neke velike konkurencije u tom količinskom smislu“, rekao je Galetin.

Poslednje decenije smo prepolovili potrošnju hleba

Foto-ilustracija: Pixabay (congerdesign)

Do sada je važilo da nam je za domaće potrebe potrebno oko milion i po tona pšenice. Međutim, potrošnja hlebnog žita iz godine u godinu pada.

Na pitanje da li smo promenili navike i da li se kvalitetnije hranimo ili je pad potrošnje posledica pada broja stanovnika, Galetin kaže da je razlog u tome što jedemo više proteina iz mesa i mleka.

,,To je vrlo interesantan podatak. Do pre desetak godina mi smo imali potrošnju od čak 101 kilogram hleba po glavi stanovnika. Danas imamo 51 kilogram potrošnje. Stanovništvo se opredeljuje za hranu boljeg kvaliteta. Jedemo više proteinsku hranu, meso, mleko, pa je zato manja potrošnja hleba. Primećen je i pad potrošnje pekarskih proizvoda“, rekao je Galetin uz nadu da će potrošnja pšenice i u Srbiji kao i u nekim delovima sveta početi da raste zbog porasta broja stanovnika.

Izvor: RTS

Sada su in električna vozila, a u budućnosti će biti od paukove svile

Foto-ilustracija: Pixabay

Automobilska industrija u svome razvoju ne ide samo u pravcu energetske efikasnosti već se sve više okreće upotrebi organskih materijala, pa nakon prvog biorazgradivog automobila napravljenog od šećerne repe i lana pod nazivom „Lina“ naučnici rade na pravljenju materijala na bazi paukove svile, a koji će koristiti za izradu auta.

Superautomobil osmisli su u Sjedinjenim Američkim Državama, a zasnovan je na paukovoj svili kao najjačem biološkom materijalu, gde pomešan s karbonskim vlaknima stvara materijal za karoseriju i šasiju.

 

Прикажи ову објаву у апликацији Instagram

 

@velozzi је поделио/ла објаву

Do ove ideje došao je tim istraživača Državnog univerziteta Juta. Oni su pod vođstvom profesora Rendija Levisa i dizajnera Roberta Velozija, koji je radio i na projektima NASE razvili ovaj auto budućnosti. Zajedno su osnovali kompaniju „Spidey Tek“, u kojoj već prave proizvode na bazi paukove svile, poput specijalnih lepkova i delova u medicinskoj industriji.

Kako navode, paukova svila koju su veštački uzgojili ima ograničenja samo u mašti, a samo neke od  primena su u elektronici, regeneraciji tkiva, zameni tetiva, ligamenata.

Među specifikacijima koje navode su da će ovaj auto imati prirodno aspirisani V-12 motor koji ispunjava euro-7 standarde emisije, u kombinaciji sa 6-stepenim manuelnim F1 menjačem, blok motora i glave cilindara su od aluminijumske legure, usisni razvodnik od karbona/paukove svile sa optimizatorima usisa, a težina motora je 180 kilograma.

Pročitajte još:

Ovaj automobil njegovi kreatori nazivaju i tehnološkim umetničkim delom, a proizvodnju planiraju da ograniče na 100 automobila i računaju da se to neće dogoditi pre 2029. godine.

Trendovi u automobilskoj industriji vode ka tome da veći deo auta bude ekološki razgradiv, pa se karoserija pravi i korištenjem bezfosilnog čelika, a vetrobrani od recikliranih materija. Očekuje se da će bezfosilni čelik imati veliki uticaj na tranziciju automobilske industrije ka održivijoj budućnosti jer je potpuno reciklabilan bez gubitka svojih osobina.

 Jasna Dragojević

Jesmo li na dobrom putu da zaustavimo krčenje šuma do 2030. godine?

Foto-ilustracija: Unsplash (Steven Kamenar)
Foto-ilustracija: Freepik (nikitabuida)

U periodu između 2019. i 2023. godine, dvadeset najvećih zemalja u proseku je na godišnjem nivou emitovalo 5,6 milijardi tona CO2 ekvivalenta zbog tropskog krčenja šuma. U izveštaju UN-REDD pod nazivom ,,Povećanje ambicija, ubrzavanje akcije: Ka unapređenim Nacionalno određenim doprinosim za šume’’, navodi se da trendovi emisija koje nastaju iz krčenja šuma, nisu na dobrom putu da se do 2030. godine zaustavi krčenje šuma. Sve ovo ima za cilj sprečavanje klimatskih promena i očuvanje šumskih ekosistema.

UN-REDD predstavlja inicijativu koju su pokrenule Ujedinjene nacije upravo sa ciljem smanjenja emisija gasova staklene bašte iz krčenja i degradacije šuma. Osmišljena je kako bi se zemlje u razvoju podržale u naporima da smanje ovakve emisije i da poboljšaju upravljanje svojim šumama.

Međutim, obećanja o smanjenju krčenja šuma u zemljama u okviru REDD+ programa, kao i obećanja o finansijskoj podršci zemljama u razvoju i dalje nisu dovoljna.

Dvadeset zemalja koje imaju najveće emisije iz krčenja šuma, a koje su podnele Nacionalno određene doprinose – NDC, ne ispunjavaju globalnu ambiciju da se krčenje šuma zaustavi do 2030. godine. Samo osam zemalja imaju eksplicitne i kvantifikovane ciljeve za smanjenje krčenja šuma, ali ni jedan od njih ne sadrži ciljeve koji su usklađeni sa globalnim ciljem zaustavljanja ovog problema do 2030. godine.

Pročitajte još:

Neki od ciljeva navedenih u NDC – Bolivija će do 2030. godine smanjiti krčenje šuma za 80 odsto, Obala Slonovače za 70 odsto u odnosu na nivou iz 2015. godine, dok će Kolumbija smanjiti krčenje šuma na 50.000 hektara godišnje.

Kao dodatan nedostatak, navodi se i to da se postavljaju pogrešni ciljevi. Naime, da bi se klimatske promene ublažile potrebno je prvenstveno da se smanji krčenje postojećih šuma. Razlog za ovo jeste što su potrebne godine kako bi se nove sadnice razvile dovoljno da apsorbuju onu količinu ugljenika koja je izgubljena krčenjem postojećih. Zbog toga ciljevi prvenstveno treba da budu usmereni na zaustavljanje krčenja, umesto na pošumljavanje.

Prisećanja radi, NDC predstavljaju jednu od ključnih stavki u okviru Pariskog sporazuma, zato što se u njima iznose planovi i ciljevi svake zemlje kao njihov doprinos borbi protiv klimatskih promena.

U Izveštaju se ističe neuspeh cilja koji je postavljen za 2020. godinu, a koji je glasio da će se prepoloviti gubitak šuma. U daljim naporima za rešavanje ovog problema, 145 zemalja je potpisalo Deklaraciju lidera u Glazgovu o šumama i upotrebi zemljišta (eng. Glasgow Leaders’ Declaration on Forests and Land Use), čime su se obavezale da će zaustaviti i preokrenuti gubitak šuma do 2030. godine. Pored toga, obavezale su se da će istovremeno da ostvaruju održivi razvoj i da promovišu inkluzivnu ruralnu transformaciju.

Katarina Vuinac

Očišćene deponije građevinskog materijala u Kucuri i Vrbasu

Foto: JKP Komunalac Vrbas
Foto: JKP Komunalac Vrbas

U Kucuri i Vrbasu, očišćene su deponije građevinskog materijala uz zabranu deponovanja otpada na svim smetlištima u opštini Vrbas, osim na Gradskoj deponiji koja se nalazi na Srbobranskom putu, saopšteno je iz JKP „Komunalac“.

Ovo je učinjeno na osnovu rešenja Odeljenja za inspekcijske poslove Opštinske uprave Vrbas, a kako se detaljnije navodi, sa deponije namenjene za odlaganje građevinskog otpada, koja se prostire na uglu ulica Maršala Tita i Mučenika Papuge u Kucuri, uklonjeno je blizu 1.500 kubika smeća.

,,Mesna zajednica Kucura, uz podršku lokalne samouprave, ogradila je deponiju na izlazu iz Kucure ka Savinom Selu i na tom mestu postavljen je znak da je zabranjeno bacanje smeća. Na obodu ulice Milivoja Čobanskog u Vrbasu, zabeležena je slična situacija, prilazni put bio je zatrpan raznim vrstama otpada, a pronađena je i kutija s kučićima koji su dalje prosleđeni u JAZIP. Deponija koja je bila namenjena za istovaranje građevinskog materijala prezasićena je i na nju više ne sme da se izbacuje smeće’’ navodi se na sajtu Opštine Vrbas.

Prema rečima Igora Škundrića, apeluje se na građane da deponiju za građevisnki otpad u Vrbasu više ne koriste.

Kako je istakao, početkom prethodne godine, na kraju ulice Milivoja Čobanskog izgrađeni su prstupni put i odvodni kanali. Neretko oni budu zatrpani, usled čega sugrađani ne mogu da uđu u svoje atare koji se ovde nalaze.

Dodao je i da su tokom prošle godine njihovi radnici ovu deponiju sanirali su devet puta.

Pročitajte još:

Iz JKP podsećaju da je Delegacija EU u Srbiji raspisala tender za projektovanje i izgradnju Regionalnog centra za upravljanje otpadom u Novom Sadu. Regionalni centar za upravljanje otpadom u Novom Sadu uključuje sanitarnu deponiju kapaciteta približno 1.209.000 metara kubnih, kao i projektovanje i izgradnju dve transfer stanice sa svim neophodnim zgradama i opremom u opštinama Vrbas i Bačka Palanka.

Do tada, kako se navodi, za građane opštine Vrbas dostupna je Gradska deponija na koju sav višak otpada mogu da istovare. Na glavnu deponiju u Vrbasu deponovanje smeća besplatno je za fizička lica koja otpad istovaraju iz putničkih vozila sa prikolicom.

Energetski portal