Home Blog Page 11

Slovenija sufinansira izgradnju solarnih i vetroelektrana snage preko 1 MW

Photo-illustration: Pixabay (seagul)

Slovenija je objavila izmenjeni javni poziv za sufinansiranje ulaganja u izgradnju novih postrojenja za proizvodnju električne energije iz solarnih ili vetroelektrana za period od 2025. do 2029. godine.

Kako navode u Ministarstvu za životnu sredinu, klimu i energiju izmena omogućava ujednačavanje graničnih vrednosti  postrojenja za ulaganja u solarne i vetroelektrane nazivne snage iznad jednog megavata (MW), bez obzira na status podnosioca prijave.

Na sredstva imaju pravo preduzeća, kao i zajednice u oblasti energije iz obnovljivih izvora, osnovane u skladu sa Zakonom o podsticanju korištenja obnovljivih izvora energije.

Prihvatljivi troškovi uključuju kupovinu i ugradnju proizvodnog uređaja i baterijskih sistema, pripadajuće elektroinstalacije i opreme, građevinske i instalacijske radove, kao i stručni nadzor.

Pročitajte još:

Sredstvima iz Evropskog fonda za regionalni razvoj sufinansira se do 45 odsto troškova za proizvodne uređaje bez kapaciteta za skladištenje električne energije i do 30 odsto za baterijske sisteme, uz maksimalni iznos sufinansiranja 25 miliona evra po projektu.

U slučaju ugradnje baterijskog sistema za skladištenje električne energije, njegov kapacitet mora iznositi najmanje 0,75 kWh po kW nazivne snage proizvodnog postrojenja na koje je sistem priključen.

Rokovi za podnošenje prijava su 6. febuara 2026. i 5. jun 2026., a sredstva su namenjena jačanju proizvodnje energije iz obnovljivih izvora i podsticanju lokalnih i preduzetničkih ulaganja u energetski sektor.

Energetski portal

Građani traže povlašćenu tarifu za domaćinstva koja se greju toplotnim pumpama i inverter klimama

Foto-ilustracija: Freepik (pressfoto)

U Srbiji je od 1. oktobra 2025. godine poskupela električna energija za domaćinstva i male kupce u proseku za 6,6 odsto, dok je spuštanje praga za ulazak u crvenu tarifnu zonu sa 1.600 na 1.200 kWh dovelo do dodatnog rasta računa kod potrošača sa većom potrošnjom.

Nikola Balanović, diplomirani inženjer elektrotehnike iz Kladova, pokrenuo je peticiju pod nazivom Povlašćena tarifa za domaćinstva koja se greju toplotnim pumpama i inverter klimama, koju je podržala šira neformalna grupa građana.

Govoreći za Energetski portal, Balanović je na praktičnom primeru predstavio svoju računicu o tome kako će sniženi prag uticati na domaćinstva.

– Domaćinstva koja koriste ove sisteme mnogo lakše ulaze u višu tarifnu zonu. Na primer, domaćinstvo koje je ranije trošilo oko 1.600 kWh mesečno imalo bi račun od približno 21.000 dinara. Nakon promene granice, račun za istu potrošnju iznosi gotovo 34.000 dinara. Razlika je oko 13.000 dinara mesečno, što predstavlja ozbiljan udar na kućni budžet – objašnjava naš sagovornik.

Prema njegovim rečima, država i lokalne samouprave su godinama unazad kroz subvencije podsticale građane da pređu na energetski efikasnije i ekološki prihvatljivije sisteme grejanja. Međutim, kako ističe, građani koji su iskoristili subvencije i investirali u takve sisteme sada su dovedeni u nepovoljan položaj.

– Na taj način se praktično obesmišljava svrha subvencija, jer energetski efikasni sistemi dovode do većih računa. Kao osnov za ove tvrdnje koristimo konkretne račune za električnu energiju – kaže Balanović.

Kako upozorava, viši računi mogu dovesti do toga da se domaćinstva vrate na drvo, ugalj i druga goriva koja direktno utiču na zagađenje vazduha.

Nikola Balanović diplomirao je na Univerzitetu u Krajovi u Rumuniji, a profesionalno se bavi ugradnjom i održavanjem grejnih i klimatizacionih sistema. Kroz rad na terenu i inženjerski pristup, usmeren je na energetsku efikasnost i praktična rešenja koja imaju direktan uticaj na potrošnju i troškove energije.

Balanović je istakao da je reč o relativno novoj peticiji, za koju veruje da će u narednom periodu dobiti podršku još većeg broja građana. Peticija će biti aktivna dok se ne prikupi najmanje 10.000 potpisa, nakon čega će biti preduzeti dalji koraci u skladu sa interesima građana koji su je podržali.

Peticija je upućena Elektrodistribuciji Srbije i Ministarstvu rudarstva i energetike, jer, kako je rekao, smatraju da se rešenje nalazi u okviru njihovih nadležnosti.

Cilj peticije je zaštita građana koji koriste zelene tehnologije, očuvanje energetske efikasnosti i smanjenje zagađenja u zimskom periodu.

Peticija je dostupna ovde.

Ternutna tarifa (1200 kW prag za crvenu zonu) / Ilustracija: Nikola Balanović
Tarifa kada je 1.600 kWh bio prag za crvenu zonu (uz poskupljenje) / Ilustracija: Nikola Balanović
Tarifa kada je 1600 kW bio prag za crvenu zonu (pre poskupljenja u oktobru) / Ilustracija: Nikola Balanović

Energetski portal

Na KidHub Café panelu predstavljeni rezultati istraživanja dečjih rešenja za zelene i javne prostore

Foto: KidHub Café

Na panelu KidHub Café, održanom u prostoru Nova Iskra Dorćol, predstavljeni su rezultati istraživanja i konkretni primeri kako deca vide budućnost zelenih i javnih prostora, uz poruku da njihovo sistemsko uključivanje u urbanističko planiranje doprinosi zdravijim i održivijim gradovima. Povod za razgovor bili su nalazi istraživanja sprovedenog tokom oktobra i novembra 2025. godine, kao i zaključci osmog Globalnog dečjeg Dizajnatona „Gradovi i zajednice koje žive“.

Foto: KidHub Café

Rezultati istraživanja objedinjeni su u brošuri „Dečji manifest za održive gradove“, koju je KidHub realizovao u saradnji sa Institutom za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje iz Beograda. Kako je istaknuto tokom panela, klimatske promene imaju direktan uticaj na ostvarivanje prava deteta, zbog čega je važno da deca budu aktivni učesnici u procesima donošenja odluka koje oblikuju prostor u kojem žive, na šta je ukazao i Saša Stefanović, direktor Mreže organizacija za decu Srbije.

Učesnici su imali priliku da se upoznaju sa konkretnim predlozima koje su osmislili učenici, među kojima su „Zagonetni park“ Prve kragujevačke gimnazije, „Eko zona“ Osnovne škole „Jovan Miodragović“ i „Eko kućice“ Osnovne škole „Stojan Novaković“ iz Šapca. Ovi primeri ilustruju kako deca zamišljaju prostore namenjene igri, učenju i boravku u prirodi.

Kao korak od ideje ka realizaciji, predstavljen je i pilot-projekat „Naučno igralište“, koji KidHub razvija uz podršku kompanije BIG CEE, kao model učionice na otvorenom. Projekat je već primenjen u vrtićima PU „Čika Jova Zmaj“ i PU „Čukarica“, u Osnovnoj školi „Ujedinjene nacije“ u Beogradu, kao i u senzornom vrtu Arboretuma Šumarskog fakulteta, koji je otvoren za širu zajednicu. Prema rečima Tijane Jovanović Petrović iz KidHub-a, istraživanje i Dizajnaton pokazali su da deca posebno ističu potrebu za više zelenila, hladovine, bezbednih prostora i mogućnosti za učenje na otvorenom, a cilj ovih inicijativa je da njihove ideje postanu deo stvarnih promena u školama i lokalnim sredinama.

Na događaju su predstavljeni i urbani vrtovi razvijeni kroz projekat „Niklo kao ja“, koji kompanija A1 Srbija i Udruženje građana Ekonaut realizuju već treću godinu. Ovi vrtovi doprinose ublažavanju efekata toplotnih ostrva, unapređenju zelenih površina, boljem upravljanju kišnicom i jačanju socijalnih veza u naseljima, uz podsticanje zajedničke brige o životnoj sredini.

U ovogodišnjem istraživanju učestvovalo je više od 400 dece uzrasta od šest do 18 godina, dok su na samom panelu učestvovali učenici iz deset osnovnih i srednjih škola. Organizator događaja je KidHub, nacionalni predstavnik metodologije Designathon Works iz Holandije, uz podršku Platforme za inovacije u ekološkom obrazovanju, Nove Iskre, Instituta za arhitekturu i urbanizam Srbije, Mreže dečjih organizacija Srbije, kao i kompanija BIG CEE i A1 Srbija.

Energetski portal

Vlada Saveza Komora ulaže 54 miliona dolara u jačanje klimatske otpornosti

Foto-ilustracija: Freepik (4045)

Vlada Saveza Komora pokrenula je novi petogodišnji projekat jačanja klimatske otpornosti, ukupne vrednosti 54 miliona američkih dolara, uz podršku Globalnog fonda za životnu sredinu (GEF), Svetske banke, Francuske razvojne agencije i drugih partnera.

Inicijativu sprovodi Generalna direkcija za životnu sredinu i šumarstvo Komora (DGEF), u saradnji sa Programom Ujedinjenih nacija za životnu sredinu (UNEP), a zasniva se na pristupu prilagođavanja klimatskim promenama putem ekosistema i primeni prirodnih rešenja.

Projekat ima za cilj zaštitu oko 140.000 stanovnika u priobalnim područjima kroz očuvanje prirodnog sistema odbrane ostrva, što podrazumeva obnovu i održivo upravljanje 6.200 hektara mangrova, plaža i gornjih slivova reka.

Pročitajte još:

S obzirom na to da dve trećine stanovništva ove male ostrvske države živi na udaljenosti manjoj od dva kilometra od obale, zemlja je posebno izložena rizicima od poplava, erozije i prodora slane vode. Kao država u razvoju koja se već suočava sa višim temperaturama, promenama u režimu padavina i ubrzanim porastom nivoa mora, Komori su pod dodatnim pritiskom kada je reč o stanovanju, poljoprivredi i ekonomskom razvoju.

Sprovođenje projekta obuhvata i aktivno uključivanje lokalnih zajednica u obnovu ekosistema, kao i obuku 10.000 građana za integrisano upravljanje obalnim područjima i klimatski otporno planiranje.

Pored toga, biće ažurirano osam opštinskih razvojnih planova, dok će poseban program podržati 300 mikro, malih i srednjih preduzeća u sektorima ribarstva, agrošumarstva i eko-turizma.

Energetski portal

Evropska unija redefiniše način zbrinjavanja vozila na kraju životnog veka

Foto-ilustracija: Unsplash (carlos-aranda)

Svake godine u Evropskoj uniji između tri i četiri miliona vozila nestaje iz evidencija, tačnije odjavljuju se bez pouzdanih podataka o tome da li su završila u ovlašćenim centrima za preradu ili su izvezena izvan EU, što dovodi do gubitka vrednih sirovina koje su mogle biti korišćene, zbog čega je Evropska komisija pozdravila privremeni dogovor koji su postigli Evropski parlament i Savet EU o novoj Uredbi o vozilima na kraju životnog veka. Datim propisom se po prvi put na jedinstven način uređuju pravila koja obuhvataju dizajn, proizvodnju i postupanje sa vozilima nakon prestanka njihove upotrebe.

Automobilska industrija spada među najveće potrošače osnovnih sirovina u Evropskoj uniji, poput čelika, aluminijuma, bakra i plastike, pa se od unapređenog sistema prikupljanja, demontaže i obrade vozila na kraju životnog veka očekuje da omogući znatno veći povraćaj materijala i njihovo zadržavanje u evropskoj privredi. Prema procenama Evropske komisije, nove mere mogle bi da omoguće godišnju reciklažu i ponovnu upotrebu između pet i šest miliona tona čelika, od jednog do dva miliona tona aluminijuma, kao i 0,2 do 0,3 miliona tona bakra, uz povraćaj i stotina tona retkih zemnih elemenata koji su od ključnog značaja za savremenu industriju, navodi se na sajtu Evropske Komisije.

Pročitajte još:

Nova uredba postavlja jasne zahteve tokom celog životnog ciklusa vozila, počev od faze dizajna, gde će proizvođači morati da projektuju vozila tako da se lakše rastavljaju i da obezbede detaljna uputstva za uklanjanje i zamenu delova, kako tokom korišćenja tako i po isteku životnog veka vozila. Poseban akcenat stavljen je na plastiku, jer se po prvi put uvode obavezni evropski ciljevi za njen reciklirani sadržaj: nakon 2036. godine najmanje 25 odsto plastike ugrađene u vozila moraće da potiče iz recikliranih izvora, pri čemu će petina tog udela dolaziti upravo iz vozila na kraju životnog veka.

Zanimljivo je da će pravila važiti podjednako za vozila proizvedena u EU i za ona koja se uvoze, čime se obezbeđuju ravnopravni tržišni uslovi.

Propisani su i stroži standardi za tretman vozila na kraju životnog veka, sa ciljem da se poveća količina i kvalitet iskorišćenih materijala, uključujući obavezu da se najmanje 30 odsto plastike iz takvih vozila reciklira. Uredba dodatno podstiče ponovnu upotrebu, reparaciju i obnovu delova, što bi trebalo da poveća dostupnost polovnih rezervnih delova na tržištu i omogući povoljnije opcije popravke za potrošače.

Dogovorom je predviđeno i pojačano sprovođenje pravila, kroz češće inspekcije, jasnije razgraničenje između starih vozila i onih koja se smatraju vozilima na kraju životnog veka, kao i uvođenje zahteva da se iz Evropske unije mogu izvoziti isključivo tehnički ispravna vozila.

Energetski portal

Za projekte zaštite životne sredine u 2026. opredeljeno 25,6 milijardi dinara

Foto-ilustracija: Freepik (freepik)

Na osnovu Zakona o budžetu Republike Srbije, u 2026. godini će za Ministarstvo zaštite životne sredine biti izdvojena najveća sredstva do sada u iznosu od 25,6 milijardi dinara. 

Za mere koje su do sada dale dobre rezultate, u narednoj godini biće opredeljena značajna sredstva, navodi se na sajtu Ministarstva. Preciznije, za zamenu kotlova u toplanama i javnim ustanovama opredeljeno je 350 miliona dinara. Očekuje se da će krenuti i realizacija projekata za bolji vazduh u više lokalnih samouprava, finansirani kreditnom linijom EBRD od 50 miliona evra.

Pročitajte još:

Sredstva će biti opredeljena i za zamenu individualnih ložišta u domaćinstvima i projekte ozelenjavanja. Pored toga, kako je istaknuto, nastaviće se sa zatvaranjem i sanacijom nesanitarnih deponija, i za to je opredeljeno 1,35 milijardi dinara, dok je za čišćenje divljih deponija i obezbeđivanje video nadzora opredeljeno 200 miliona dinara.

Kada je reč o subvencijama za kupovinu električnih vozila, opredeljeno je 170 miliona dinara. Za brigu o zaštićenim područjima izdvojeno je 730 miliona dinara što je, kako se navodi, 180 miliona dinara više u odnosu na 2025. godinu.

Za zaštitu i očuvanje voda kao prirodnih resursa novim budžetom opredeljeno je 500 miliona dinara, u odnosu na 30 miliona dinara koliko je bilo predviđeno budžetom u 2025. godini.

Energetski portal

Raspisan četvrti IPARD III javni poziv za ulaganja u voćarstvo

Foto-ilustracija: Unsplash (Matthew Rumph)

Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede – Uprava za agrarna plaćanja raspisalo je četvrti javni poziv za podnošenje zahteva za odobravanje projekata za IPARD podsticaje namenjene investicijama u sektor voća, u okviru IPARD III programa.

Javni poziv obuhvata ulaganja u podizanje i obnovu višegodišnjih proizvodnih zasada voća, kao i podizanje novih matičnih zasada viših fitosanitarnih kategorija. Podrška je predviđena i za nabavku nove opreme koja se koristi u proizvodnim i pratećim prostorima i objektima u funkciji proizvodnje voća i sadnog materijala, dok oprema za skladišne objekte i digitalizaciju proizvodnje nije predmet ovog poziva, saopšteno je na sajtu resornog ministarstva.

Zahtevi za ostvarivanje prava na podsticaje mogu se podnositi od 15. do 31. decembra 2025. godine. Za realizaciju ovog javnog poziva opredeljena su sredstva u ukupnom iznosu od 1,17 milijardi dinara.

Pročitajte još:

Visina bespovratne podrške iznosi od 60 do 75 odsto prihvatljivih troškova investicije, u zavisnosti od statusa podnosioca zahteva. Veći procenat podsticaja mogu ostvariti mladi poljoprivrednici, proizvođači sertifikovanih organskih proizvoda, gazdinstva koja se nalaze u planinskim područjima, kao i investicije koje se odnose na upravljanje otpadom i otpadnim vodama ili proizvodnju i skladištenje energije iz obnovljivih izvora.

Po jednom zahtevu korisnici mogu ostvariti pravo na IPARD podsticaje u iznosu od najmanje 20.000 evra, a najviše do milion evra, bez obzira na ukupnu vrednost investicije.

Tekst javnog poziva, kao i prateća dokumentacija, dostupni su na internet stranicama Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede i Uprave za agrarna plaćanja.

Energetski portal

Može li rast AI ugroziti napredak obnovljive energije

Foto-ilustracija: Unsplash (Markus Spiske )

Sve veća upotreba veštačke inteligencije ubrzano povećava potrošnju energije rizikujući preopterećenje mreža, rast troškova i ugrožavajući klimatski napredak, zbog čega je cilj učiniti AI infrastrukturu pametnijom u načinu i vremenu potrošnje energije.

Do 2035. godine globalna potrošnja električne energije u data centrima mogla bi premašiti 1.200 teravat-sati, što je gotovo tri puta više u odnosu na 2024. godinu, što naglašava potrebu da se rast AI-ja uskladi s kapacitetima energetskog sistema i ciljevima održivosti.

Dokument „Od paradoksa do napretka: Okvir za energetski neto pozitivnu veštačku inteligenciju” je pripremio Svetski ekonomski forum u saradnji sa Centrom za energiju i materijale i kompanijom Accenture. Ovaj plan pokazuje na koji način možemo uskladiti rast AI-ja sa energetskim, ekonomskim i klimatskim ciljevima, na osnovu 130 primera iz 15 zemalja.

Foto-ilustracija: Unsplash (Adriano)

Za zadovoljenje ubrzane potražnje AI-ja, procenjuje se da su globalno u narednoj deceniji planirani, ili su u izgradnji, projekti data centara vredni više od dve milijarde dolara. Infrastruktura potrebna za napajanje i povezivanje ovih objekata raste istim tempom. Samo u SAD-u, očekuje se da će elektrodistribucije uložiti 1,1 milijardi dolara u narednih pet godina u novu proizvodnju i kapacitet mreže ( prvenstveno za data centre i rastuće AI opterećenje).

Ovaj rast mogao bi delimično poništiti godišnji napredak obnovljive energije, narušiti nacionalno energetsko planiranje i opteretiti mreže.

— U mnogim regionima, brzo izgrađivanje novih kapaciteta obnovljivih izvora, nuklearnih postrojenja i mreže dovoljno da zadovolji AI-potražnju nije izvodivo, što znači da deo ove ekspanzije može i dalje zavisiti od fosilnih goriva — navodi se u izveštaju.

Kako AI postaje dostupniji i njegova upotreba raste, ključni izazov biće osigurati da uštede u efikasnosti stvarno donose vrednost, umesto da pokrenu još veću upotrebu AI-ja koja poništava uštede energije i resursa.

Pročitajte još:

Međutim, odgovornom primenom, AI može prevazići ovaj rizik i doneti značajne koristi: smanjiti potrošnju energije za hlađenje data centara za 40 odsto, poboljšati energetsku efikasnost grejanja, ventilacije i klimatizacije u poslovnim zgradama za 15–40 odsto, skratiti složene procedure izdavanja dozvola, optimizovati rad elektroenergetskih mreža smanjujući gubitke i poboljšavajući pouzdanost, unaprediti prognoze za integraciju obnovljivih izvora energije.

Postizanje neto pozitivne energije AI-ja zahteva hitnu, koordinisanu akciju.

Kratkoročno (0–12 meseci): Proceniti energetski i materijalni otisak AI sistema, uspostaviti transparentno izveštavanje, dizajnirati efikasne sisteme, pametno upravljati potražnjom i podeliti primere dobre prakse.

Srednjoročno (1–3 godine): Integrisati AI u strategije efikasnosti u operacijama i infrastrukturi i uspostaviti saradnju između sektora kroz zajedničke inicijative i investicije u deljenu infrastrukturu.

Dugoročno (više od tri godine): Širiti uspešne AI primere širom sektora i regiona. Razvijati globalne standarde i okvire odgovornosti za potrošnju energije AI-ja. Ulagati u nove tehnologije koje smanjuju energetski intenzitet.

Energetski portal

Inovacija koja spaja tradiciju staklarstva i održivost

Foto: Karolin Raj

Istraživači iz Srbije, zajedno sa kolegama iz Danske i Slovenije, rade na razvoju jedinstvenog digitalnog alata – kalkulatora ugljeničnog otiska namenjenog kreativnim radionicama i umetnicima koji koriste staklo. Ovaj inovativni instrument omogućiće proizvođačima ručnih staklenih predmeta da precizno izračunaju emisije gasova sa efektom staklene bašte koje nastaju u procesu izrade, ali i da preispitaju materijale, tehnike i dizajnerske odluke u potrazi za održivijim rešenjima.

Prema rečima prof. dr Dejana Molnara sa Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, koji je član istraživačkog tima u okviru projekta Glassmaking Tradition Meets Innovation, proizvodnja stakla je energetski intenzivna i predstavlja značajan izvor emisija ugljen-dioksida (CO₂). Upravo iz toga sledi značaj koji kalkulator može imati za umetnike i zanatlije koji koriste staklo kao materijal.

– Njegova upotreba će uticati na povećavanje svesti u pribavljanju preciznijih informacija i podataka o negativnim ekološkim efektima staklarskog zanatstva. Merljiv i kvantitativno iskazan ekološki otisak će umetnike i zanatlije navesti na promišljanja o mogućim načinima za ekologizaciju proizvodnih procesa – ističe naš sagovornik.

U FOKUSU:

Kako funkcioniše kalkulator

Kalkulator će omogućiti umetnicima da izračunaju emisije gasova po pojedinačnom predmetu – od staklenog poslužavnika i lampe, do nakita ili dekorativnih komada. Korisnici će unositi podatke o korišćenim sirovinama, utrošku električne energije i vode, gorivu za transport, kao i količinama generisanog otpada, a na osnovu tih inputa dobiće precizan uvid u to koliko je CO₂ proizvedeno za svaki predmet.

– Umetnici i zanatlije često nisu u dovoljnoj meri svesni koliko njihov rad (grejanje, topljenje, brušenje stakla i sl.) troši energije i emituje CO₂. Kalkulator će im pomoći da izračunaju emisije po komadu predmeta koje proizvode. Najvažnije je što će moći da uoče koje faze u njihovom procesu rada generišu najviše štetnih gasova – precizirao je prof. Molnar.

Foto: Elšika Pozdankova

Promene u radu i na tržištu

Kreatori kalkulatora očekuju da će ovaj alat doprineti transformaciji svesti i navesti proizvođače staklenih predmeta da razmišljaju o „kilogramima CO₂ po kilogramu stakla”. 

– Neke od izmena koje bi u perspektivi mogle da se očekuju jesu prelazak na električne peći i upotreba „zelene” energije, iskorišćavanje viškova generisane toplote u pećima, veća upotreba recikliranog stakla, uvođenje energetski efikasnijih mašina za obradu stakla, smanjenje generisanog otpada, ekološko dizajniranje proizvoda i ambalaže, intenziviranje saradnja sa lokalnim dobavljačima sirovina kako bi se smanjile emisije iz transporta itd. – rekao je Molnar.

U razvoju kalkulatora učestvuju Fondacija za razvoj ekonomske nauke (FREN) iz Beograda, Institut za kreativno preduzetništvo i inovacije iz Paraćina, Inicijativa Kreativno staklo Srbije, Centar „Rog” iz Ljubljane i Museum Sydøstdanmark – Holmegaard Værk iz Danske. Projekat, sufinansiran sredstvima Evropske unije, traje od novembra 2024. do juna 2027. godine.

Priredila: Milena Maglovski 

Tekst u celosti pročitajte u Magazinu Energetskog portala ODRŽIVA ARHITEKTURA

Gradovi iz Srbije i BiH prednjače po zagađenosti PM2.5 u Evropi

Foto-ilustracija: Unsplash (nick-sorockin)

Gradovi u Srbiji i Bosni i Hercegovini zauzeli su vodeće pozicije po zagađenosti vazduha PM2.5 česticama u Evropi tokom 2024. godine, pokazali su podaci IQAir-a, međunarodno priznate platforme za praćenje kvaliteta vazduha.

PM2.5 su sitne čestice prašine i zagađenja prečnika manje od 2,5 mikrometra. Njihova opasnost ogleda se upravo u veličini, jer mogu da uđu duboko u pluća i krvotok, povećavajući rizik od respiratornih i srčanih bolesti.

Na listi 10 najzagađenijih gradova Evrope sva mesta zauzeli su gradovi Balkana: Bosna i Hercegovina ima četiri, Srbija tri, Crna Gora dva, a Severna Makedonija jedan grad.

Najzagađeniji u regionu bio je Novi Pazar, Srbija, a za njim slede:

  • Bijelo Polje, Crna Gora
  • Pljevlja, Crna Gora
  • Valjevo, Srbija
  • Sarajevo, BiH
  • Gračanica, BiH
  • Banja Luka, BiH
  • Vogošća, BiH
  • Tetovo, Severna Makedonija
  • Kosjerić, Srbija

Pogled na listu od 10. do 50. mesta pokazuje da se među tim gradovima nalazi još osam iz Bosne i Hercegovine i čak 17 iz Srbije. Dakle, od narednih 40 gradova, više od polovine dolazi upravo iz Srbije i BiH.

Najveća zagađenja beleže se zimi (novembar–februar), dok je u maju zagađenje bilo najmanje u ovih 10 gradova. Ove zimske oscilacije u zagađenju pokazuju da upotreba toplotne energije i dalje predstavlja značajan izvor PM2.5 zagađenja, posebno individualna ložišta na čvrsta goriva, što naglašava potrebu za prelaskom na čistije izvore grejanja i veću energetsku efikasnost.

Energetski portal

Građanska energija i dalje na čekanju

Foto: Siniša Obrenić

Energetske zajednice građana u Srbiji i dalje nisu zaživele, uprkos tome što su izmene Zakona o energetici usvojene pre godinu dana i što je njihov rad formalno omogućen. U praksi nedostaju ključni elementi: podzakonski akti, registar energetskih zajednica i modeli ugovora za snabdevanje i obračun energije, zbog čega građani, preduzeća i lokalne samouprave i dalje nemaju jasnu proceduru kako da započnu osnivanje, zaključeno je na panel diskusiji koju je organizovao Centar za unapređenje životne sredine.

Učesnici panela „Energetske zajednice građana nakon godinu dana: U potrazi za procedurom“ saglasni su da ne treba čekati regulativu, kao i da u kreiranju propisa treba uzeti u obzir stanje na terenu i iskustva ljudi koji su već aktivni u energetskim zadrugama.

Ivana Jovčić, direktorka Centra za unapređenje životne sredine, podsetila je da još nisu doneta podzakonska akta neophodna za osnivanje energetskih zajednica.

– Da bi ceo sistem počeo da funkcioniše, Vlada RS treba da usvoji uslove za osnivanje energetskih zajednica, kriterijume za deljenje energije i sadržinu osnivačkog akta. Pored toga, operater distributivnog sistema treba da uspostavi registar energetskih zajednica, a potom da snabdevač objavi model ugovora za snabdevanje članova energetskih zajednica i model za obračun viškova električne energije – rekla je Jovčić i dodala da će verovatno biti potrebne i izmene zakona iz oblasti finansija.

Zakon propisuje da su energetske zajednice neprofitna pravna lica, što bi prema njenom mišljenju trebalo promeniti jer nije ni u skladu sa evropskom direktivom.

– U EU energetske zajednice građana nisu nužno definisane formalnim neprofitnim statusom, već primarnim ciljem, odnosno obezbeđivanjem ekonomskih, ekoloških i socijalnih koristi za članove i lokalnu zajednicu, a ne ostvarivanjem profita kao osnovne svrhe. Najčešći modeli su upravo zadruge, a u pojedinim državama i udruženja – rekla je Jovčić.

Ona smatra da je u ovom trenutku važno naći način da se plasiraju tačne informacije, da ne bi opet došli u situaciju kao sa prozjumerima, kada su građani zbog obmanjujućih informacija imali nerealna očekivanja.

Pročitajte još:

Ekspertkinja za energetiku Dunja Grujić izjavila je da je realno očekivati da regulativa bude spremna krajem sledeće godine, ali i da se pre toga treba angažovati kako bi se što više ljudi obavestilo i uključilo.

Kada su u pitanju moguće prepreke u osnivanju energetskih zajednica, Grujić je rekla da će prvi kamen spoticanja biti priključenje na distributivnu mrežu, ocenivši da bi trebalo uvesti neke olakšice za energetske zajednice.

Prema njenom mišljenju, lokalne samouprave mogu da imaju važnu ulogu u osnivanju energetskih zajednica iz praktičnih razloga, zbog većeg ulaganja, bržeg dobijanja potrebnih dozvola ili obezbeđivanja prostora za postavljanje solarnih elektrana.

Jelena Stojković Terzić, docent na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu, istakla je da su energetske zajednice kompleksne i da neke stvari treba preciznije definisati da bi kasnije bilo manje ispravki, ali da ne treba čekati regulativu.

Caption

– Možemo da pripremimo teren da bismo bili spremni da delujemo kad podzakonski akti budu doneti. Ceo proces se svodi na edukaciju, obaveštavanje građana i lokalnih samouprava – rekla je Stojković Terzić.

Ana Džokić, jedan od osnivača Energetske zadruge Elektropionir, saglasila se da se treba pripremiti, posebno u pogledu informisanja i edukacije građana, ali ne misli da lokalne samouprave treba da imaju ključnu ulogu.

– Ne bih prevelike nade polagala u lokalne samouprave, jer to treba da budu energetske zajednice građana. Ne treba da očekujemo da će lokalne samouprave da odigraju ključnu ulogu, možda mogu da imaju neku ulogu, ali ključni treba da budu građani – ocenila je Džokić.

Ona je istakla da je važno da se ljudi koji već imaju iskustva udruživanja uključe u proces definisanja zakona i da se zaposleni u institucijama upoznaju sa stanjem na terenu.

– Zakoni se pišu apstraktno. Treba da se osvrne na to što postoji na terenu, sa čim se srećemo u praksi, koji su problemi, šta nameravamo, a onda da na osnovu toga nastaju zakoni, a ne obrnuto. Takođe, potrebni su nam mladi u tim institucijama, koji će da unesu entuzijazam u energetsku tranziciju, a ne da to vide kao teret koji treba da iznesu – rekla je Džokić.

Stojković Terzić je takođe ocenila da je „nerazumevanje stvari na terenu“ sistemski problem koji koči sve vezano za energetsku tranziciju i inovacije.

– Pričamo o građanskoj energiji, nečemu što je za nas, a sa druge strane nas niko ne pita kako to treba da izgleda. Energetska tranzicija nije samo tehnološka tranzicija, nego tranzicija društva koja ima socijalni, politički, ekonomski, geopolitički aspekt, a ne samo tehnički – rekla je ona.

Izvor: Centar za  unapređenje životne sredine

Dosadašnji rezultati aukcija u Energetskoj zajednici pokazuju svoju ulogu u širenju OIE

aukcije
Foto-ilustracija: Pixabay (ELG21)

Usvajanjem nacionalnih energetskih i klimatskih planova (NECP), većina zemalja Energetske zajednice (Energy Community), čiji su članovi između ostalog i Srbija, BiH, Crna Gora i Severna Makedonija, kao i još nekoliko država, od kojih nijedna nije članica EU, ali teže da usklade svoje propise sa njom, formalno je prihvatila ciljeve za udeo obnovljivih izvora do 2030. koje je utvrdio Savet ministara, ali je donekle zakasnelo usvajanje tih planova umanjilo izvesnost za investitore.

Većina država ove zajednice ciljeve je postavila na nivou ili blago iznad obaveznih, dok je Srbija zapravo jedina koja je u svom NECP-u za 2030. zacrtala udeo OIE oko sedam procentnih poena ispod obaveznog nivoa, uz obrazloženje u samom dokumentu zašto tako. U sektoru električne energije beleži se rast udela OIE u Albaniji, BiH, Gruziji, Crnoj Gori, Severnoj Makedoniji i Srbiji, što ukazuje na postupnu integraciju novih vetro i solarnih kapaciteta u energetski miks, dok najveći jaz i dalje postoji u sektoru saobraćaja. U grejanju i hlađenju slika je mešovita – Severna Makedonija i Ukrajina su dobro usklađene sa ciljevima iz Direktive o obnovljivim izvorima energije, BiH i Srbija su blizu tih nivoa, dok je Crna Gora specifičan slučaj: sa više od 60 odsto udela OIE u grejanju i hlađenju još 2020. godine, prema pravilima EU nije obavezna da postavlja novi cilj za 2030.

Pročitajte još:

Aukcije kao mehanizam

Izveštaj CBAM-Readiness Tracker 2025, Sekretarijata Energetske zajednice, na osnovu koga su navedeni podaci, naglašava da tranzicija ka obnovljivim izvorima u sve većoj meri počiva na aukcijama za OIE kao savremenom mehanizmu dodele podsticaja. Između septembra 2024. i 2025. zabeležen je snažan talas aukcija u regionu. Moldavija je, usred energetske krize, uspešno sprovela prvu aukciju za obnovljive izvore, dodelivši 165 MW solarnih i vetro kapaciteta, i već priprema drugu aukciju koja će kombinovati OIE projekte sa skladištenjem energije (BESS). Crna Gora je, nakon usvajanja prvog samostalnog zakona o obnovljivim izvorima 2024, tokom leta 2025. raspisala prvu solarnu aukciju za do 250 MW novih kapaciteta. Srbija je u istom periodu završila drugu aukciju za OIE, na kojoj je dodeljeno 424,8 MW solarnih i vetro projekata, uz očekivanu instalaciju do oko 650 MW.

Nova kvalifikaciona pravila – zasnovana na udelu snage namenjene garantovanom snabdevaču ili direktno krajnjim kupcima – omogućila su da više projekata uđe u kvotu, povećan je ukupni planirani kapacitet, a dodatno je podstaknut razvoj tržišnih PPA ugovora. Suprotno ovim primerima, u Ukrajini su dve održane aukcije za OIE ostale bez uspešnog ishoda, dok Bosna i Hercegovina ostaje jedina zemlja ugovornica koja još nije započela aukcije za obnovljive izvore, uprkos postojećem pravnom okviru. Sve zajedno, izveštaj potvrđuje da su aukcije postale ključni instrument ubrzanja energetske tranzicije u Energetskoj zajednici, ali i da se tempo primene razlikuje od zemlje do zemlje.

Energetski portal

Od biomase do kapljica vode

Foto-ilustracija: Unsplash (Vanessa Schmid)

Voda je izvor života i zato predstavlja najdragoceniji resurs, čija dostupnost ne sme biti dovedena u pitanje. Nažalost, živimo u vremenu u kom klimatske promene, zagađenje životne sredine i nekontrolisana eksploatacija resursa dovode do sve češćih nestašica čiste vode širom sveta. Prema podacima Evropske agencije za životnu sredinu od pre tri godine, više od trećine stanovništva Evropske unije i gotovo polovina teritorije suočili su se sa sezonskim problemima s vodom. Kipar, Malta i Rumunija bili su među najugroženijima kada se merio odnos potrošnje i obnovljivih resursa za 2022. godinu. Situacija je, naravno, još složenija u podsaharskoj Africi, gde milioni ljudi nemaju stabilan pristup sigurnim izvorima i neretko prelaze kilometre do najbližeg bunara. Južna Azija, preciznije Indija i Bangladeš, i tamošnji rast populacije i zagađenje podzemnih voda dodatno otežavaju snabdevanje u ovom regionu. Bliski istok i Severna Afrika pogođeni su sve češćim sušama, ostavljajući zemlje poput Jemena i Sudana među najranjivijima.

U pokušaju da unapredi zaštitu resursa, Evropska unija je nedavno postigla sporazum o ažuriranju liste zagađivača koje države-članice moraju pratiti u površinskim i podzemnim vodama. Na listu su, prvi put, uvršteni farmaceutski proizvodi, a pored toga i novi pesticidi (uključujući glifosat) i određene PFAS supstance. Ipak, iako se odluka na prvi pogled čini kao važan korak, stručne organizacije upozoravaju na ozbiljne nedostatke. Naime, države-članice uspele su da odlože primenu novih standarda do 2039. godine, uz mogućnost produženja do 2045. godine. To znači da će efekti novih pravila biti odloženi decenijama.

Osim toga, dogovor je oslabio princip nedozvoljenog pogoršanja stanja voda (non-deterioration principle) iz Okvirne direktive o vodama, uvodeći izuzetke koji omogućavaju kratkoročne negativne uticaje i pogoršanje kvaliteta u slučaju premeštanja vode ili sedimenata. Stručne organizacije smatraju da se ovim otvara prostor za veće ispuštanje toksičnih supstanci u reke, dok industrijski lobiji nastavljaju da pritiskaju komisiju da dodatno oslabi zaštitu. Stručnjaci upozoravaju da višestruka odlaganja ostavljaju premalo vremena državama da do 2027. godine uvrste mere protiv novih zagađivača u planove upravljanja slivovima.

U FOKUSU:

U takvim okolnostima jasno je da, pored regulativa koje se sprovode, svet traži i inovacije i rešenja koji mogu obezbediti vodu tamo gde je nema dovoljno. Jedno takvo rešenje razvili su istraživači sa Univerziteta u Teksasu u Ostinu. Njihova metoda, zasnovana na molekularnom inženjeringu, omogućava da se raznoliki prirodni materijali – od ostataka hrane do grančica ili školjki – pretvaraju u hidrogel-sorbent, sposoban da iz vazduha upija vlagu i oslobađa je kao vodu. To znači da se proces zasniva na sorpciji – sposobnosti materijala da privlači i zadržava molekule vode. Sorpcija obuhvata dva procesa – adsorpciju i apsorpciju. Kod hidrogelova od biomase ključna je upravo apsorpcija, jer hidrogel od biomase deluje kao sunđer, ima molekularno modifikovanu strukturu koja privlači i vezuje molekule vode. Kada se kasnije blago zagreje, ta voda izlazi u obliku kapljica koje se mogu sakupiti kao pitka voda. Gotovo svaki prirodni materijal na bazi biljnih polisaharida – celuloza, skrob ili hitozan – može postati hvatač vode.

Dakle, biomasa nije sama po sebi izvor vode, ona se hemijskim postupkom pretvara u hidrogel – materijal koji funkcioniše kao „alat” za hvatanje vlage iz vazduha. Vazduh jeste izvor vode, a biomasa je u tom slučaju sirovina od koje se pravi materijal sposoban da tu vlagu zadrži i kasnije oslobodi.

Rezultati testiranja na terenu su izuzetni. Dok druge tehnologije obično proizvode između jedan i pet litara vode dnevno po kilogramu materijala odnosno sorbenta, ovi hidrogelovi mogu da obezbede i do 14 litara, što može da bude dovoljno da pokrije neke osnovne potrebe za vodom jedne porodice, ako su u pitanju manje zajednice ili, na primer, krizne situacije.

Prednosti su jasne, materijal je jeftin, dostupan i biorazgradiv, a tehnologija podržava održivu proizvodnju vode. Ipak, postoje i ograničenja, a jedno od njih jeste da količina vode zavisi od vlažnosti vazduha, a osim toga, postoji velika šansa da je vodu potrebno kroz jednostavan proces proveriti ili obraditi da bi bila korišćena za piće i u komercijalne svrhe.

Suština ovog otkrića je u jednostavnosti – od onoga što se smatra otpadom nastaje sistem koji iz vazduha izvlači najvažniji resurs: vodu.

Priredila: Milica Vučković

Tekst je objavljen u Magazinu Energetskog portala ODRŽIVA ARHITEKTURA

Prva procena klimatske ranjivosti energetike u Sloveniji: poplave najveći rizik

Foto-ilustracija: Unsplash (michael-kucharski)

Slovenija je objavila svoju prvu procenu klimatske ranjivosti i rizika za sektor energetike na nacionalnom nivou, koju su pripremili Direktorat za energiju (MOPE) i Institut Jožef Stefan. Rezultati će biti korišćeni u izradi nacionalne strategije prilagođavanja klimatskim promenama, ali i kao osnova za definisanje konkretnih mera za jačanje otpornosti energetskog sistema.

Analiza je obuhvatila pet ključnih energetskih nosilaca – električnu energiju, gas, tečna i čvrsta goriva i toplotu, kao i sve važne segmente sistema, od proizvodnje i infrastrukture do distribucije i krajnjih korisnika.

Rezultati pokazuju da poplave predstavljaju najveću pretnju za energetski sistem, jer mogu ugroziti skladišta goriva, transformatorske stanice i distributivne mreže električne energije. Značajan uticaj imaju i požari, oluje, obaranje drveća, led i mokar sneg, kao i toplotni talasi, koji smanjuju efikasnost opreme i povećavaju potrošnju energije za hlađenje.

Pročitajte još:

Analiza je pokazala da su, u postojećoj energetskoj strukturi, za funkcionisanje sistema najvažniji tečna goriva (34 odsto) i električna energija (33 odsto), dok slede gas (18 odsto), čvrsta goriva (10 odsto) i toplota (pet odsto). To ukazuje na veliku zavisnost od uvoza tečnih goriva, ali i na ključnu ulogu električne energije u gotovo svim sektorima potrošnje.

Ukupna ocena klimatske ranjivosti energetskog sektora iznosi oko 2,3 na skali od 1 do 5, što ukazuje na umerenu izloženost rizicima. Najranjiviji je elektroenergetski sistem, dok su nešto niže, ali i dalje značajne, ranjivosti zabeležene kod snabdevanja gorivima i gasom.

Na nivou pojedinačnih elemenata, posebno su izdvojene distributivna i prenosna mreža električne energije, kao i uvoz struje, dok se među ranjivijima nalaze i solarne elektrane, priprema biomase, transport goriva i benzinske stanice.

Analizom je zaključeno da energetski sektor Slovenije trenutno nije visoko ugrožen, ali da postoje kritične tačke čiji bi poremećaji mogli da dovedu do ozbiljnih posledica po snabdevanje.

Energetski portal

Lokalitet Prebreza – lokacija od međunarodnog naučnog značaja

Foto: Wikipedia (Zerocool.marko)

Jedno od najvrednijih svedočanstava daleke geološke prošlosti na području Balkana, Lokalitet Prebreza u opštini Blace, nalazi se pod zaštitom kao spomenik prirode.

Sada je dobio i novi nivo priznanja, nakon što je Vlada Srbije usvojila Uredbu kojom se ovo zaštićeno prirodno dobro I kategorije proglašava lokacijom od međunarodnog naučnog značaja.

Ovo paleontološko nalazište poznato je po fosilnim ostacima sisara iz srednjeg miocena, starim između 16 i 10 miliona godina. Njegov značaj prevazilazi regionalne okvire, imajući u vidu da je nekoliko vrsta upravo ovde prvi put otkriveno u Evropi.

Pročitajte još:

Kako navode iz Ministarstva zaštite životne sredine, do sada je identifikovano 12 vrsta krupnih sisara, a dve – miocenska hijena (Crocuta miocenica) i miocenska preteča gazele (Hipsodontus serbicus) – nove su za nauku. Među otkrivenom faunom nalaze se i ostaci pra-kornjače sa izrazito debelim oklopom, kao i fosili velikih gmizavaca, dugih i do tri metra.

Istraživanja pokazuju da lokacija Prebreza pruža dragocen uvid u migracione puteve faune tokom srednjeg miocena, kada su se vrste sa područja današnje Afrike i Azije širile ka prostoru Evrope. Upravo zbog toga ovaj lokalitet predstavlja jedno od ključnih mesta za razumevanje evolucije i dinamike nekadašnjih ekosistema.

Energetski portal

Sekopak obeležio 19 godina: Više od 1.150.000 tona ambalažnog otpada poslato na reciklažu

Foto: Rudnik IMG

Kompanija Sekopak, vodeći operater sistema za upravljanje ambalažnim otpadom u Srbiji, obeležila je 19 godina uspešnog rada konferencijom „Sistem koji vraća vrednost”. Tokom gotovo dve decenije postojanja, Sekopak je omogućio reciklažu više od 1.150.000 tona ambalažnog otpada, čime je i desetu godinu zaredom potvrdio svoju lidersku ulogu u ovoj oblasti.

Zahvaljujući intenzivnoj saradnji sa lokalnim samoupravama i brojnim partnerima, širom zemlje je postavljeno više od 6.000 specijalizovanih posuda za odvojeno prikupljanje plastike, aluminijuma, papira, kartona, višeslojne kartonske i staklene ambalaže. Time je čak 2,5 miliona građana dobilo priliku da svakodnevno učestvuje u reciklaži i zaštiti životne sredine.

Ulaskom u treću deceniju poslovanja, Sekopak ostaje jedan od ključnih pokretača razvoja održivog i efikasnog sistema upravljanja ambalažnim otpadom u Srbiji, postavljajući nove standarde u cirkularnoj ekonomiji i ekološkoj odgovornosti.

– Sekopak danas nije samo kompanija, već zajednica partnera koji grade sistem upravljanja ambalažnim otpadom, u kojem građani takođe imaju veliku ulogu. Ponosna sam što količine ambalaže koje prikupljamo rastu iz godine u godinu, što konkretno znači više kontejnera, više reciklaže i manje otpada na deponijama. U godinama koje dolaze, nastavićemo da prilagođavamo sistem potrebama tržišta i specifičnostima Srbije, kako bismo zajednički razvili jedinstveni model koji najbolje odgovara infrastrukturi, navikama i geografskim odlikama naše zemlje – istakla je Violeta Belanović, generalna direktorka Sekopaka, koja više od decenije predvodi kompaniju.

Foto: Rudnik IMG

Sekopak je dosledan odgovornom poslovanju i to potvrđuju međunarodni standardi i pozitivne ocene relevantnih globalnih organizacija. Već drugu godinu zaredom Sekopak je među pet odsto najodrživijih kompanija na globalnom nivou, procenjenih od strane EcoVadis platforme. Ovim se ističe transparentnost i kontinuitet u primeni najviših standarda u oblastima zaštite životne sredine, etike, radnih i ljudskih prava, u šta su posetioci konferencije mogli da se uvere kroz Sekopakov izveštaj o održivom poslovanju.

Sistem upravljanja ambalažnim otpadom u Srbiji zasniva se na zajedničkom radu države, lokalnih samouprava, javno komunalnih preduzeća, sakupljača, reciklera i privrede, uključujući HoReCa sektor. U okviru tog sistema, Sekopak kroz svoje projekte i edukativne aktivnosti, poput inicijativa „Eko junaci u akciji”, „Recikliraj za zdravlje” i programa realizovanih na festivalima i događajima širom Srbije, aktivno uključuje građane i najmlađe u proces reciklaže.

Ove inicijative omogućavaju Sekopaku da ostane oslonac zajednici u oblasti upravljanja ambalažnim otpadom, ali i pokretač inovacija i održivih praksi, sa ciljem stvaranja sistema koji vraća merljivu vrednost privredi, zajednici i životnoj sredini – cirkularno, ali uvek korak ispred.

Energetski portal