Home Blog Page 8

Šalinački lug pod zaštitom kao prirodno dobro od nacionalnog značaja

Foto-ilustracija: Unsplash (Jan Huber)

Uredbom o proglašenju Spomenika prirode Šalinački lug, koju je donela Vlada, ovo područje stavljeno je pod zaštitu kao prirodno dobro od posebne vrednosti i nacionalnog značaja.

Prema podacima Ministarstva zaštite životne sredine, na ovom području nalazi se najveći i najstariji reprezent šuma jasena i hrasta lužnjaka u centralnoj Srbiji, sa sačuvanim stablima starim oko 200 godina.

Bogat biodiverzitet ovog područja čine mali mišouki i dugouhi večernjak, seoski detlić, rusi svračak, grlica, uskršnji leptir, hrastova strižibuba, beli slez, hajdučica i brojne druge vrste.

Pročitajte još:

Zabeleženo je i 37 vrsta ptica, a posebnu vrednost imaju sove kukuvije koje se gnezde u dupljama starih stabala, što predstavlja jedinstvenu pojavu u Srbiji.

Na području Spomenika prirode primenjuju se režimi zaštite II i III stepena, u cilju očuvanja ovih prirodnih vrednosti za buduće generacije.

Pored toga, u organizaciji Ministarstva, održane su javne rasprave u Šidu i Sremskoj Mitrovici o Nacrtu uredbe i Studiji zaštite Specijalnog rezervata prirode Bosutske šume.

Javni uvid traje do 11. januara 2026. godine, a primedbe se mogu dostaviti Ministarstvu ili elektronskim putem.

Energetski portal

Konferencija Solar Flex Croatia 2026 u martu u Zagrebu

Foto: OIEH

U okviru evropske kampanje Let’s Flex, koju je pokrenula organizacija SolarPower Europe, u Zagrebu će 17. marta 2026. godine biti održana konferencija Solar Flex Croatia 2026. Konferenciju drugu godinu zaredom zajednički organizuju Obnovljivi izvori energije Hrvatske (OIEH) i SolarPower Europe (SPE), sa ciljem nastavka stručnog dijaloga i razvoja konkretnih rešenja za fleksibilniji i stabilniji elektroenergetski sistem.

Centralni deo konferencije biće predstavljanje rezultata stručne studije „Identifikovanje lokacija mrežnih zagušenja na elektroenergetskoj mreži i potreba za baterijskim sistemima za skladištenje energije u Republici Hrvatskoj”, koju su inicirali OIEH uz podršku Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD). Studiju izrađuju Energetski institut Hrvoje Požar (EIHP) i Fakultet elektrotehnike i računarstva (FER) Univerziteta u Zagrebu, a njeni nalazi trebalo bi da posluže kao važna analitička osnova za strateško planiranje razvoja elektroenergetske mreže i usmeravanje investicija u sisteme za skladištenje energije.

Poseban naglasak konferencije biće stavljen na ulogu solarne energije, kako u segmentu malih krovnih elektrana za domaćinstva i privredu, tako i u razvoju većih solarnih projekata na industrijskim i komercijalnim objektima, kao i na samostalnim lokacijama. Iako Hrvatska raspolaže izuzetnim solarnim potencijalom, sa više od 2.300 sunčanih sati godišnje, struktura postojećih kapaciteta ukazuje na potrebu snažnijeg razvoja velikih solarnih elektrana.

Pročitajte još:

Ukupni instalirani kapacitet solarnih elektrana u Hrvatskoj iznosi 1.226 MW (zaključno sa 1. novembrom 2025. godine), pri čemu je 1.107 MW priključeno na distributivnu mrežu, dok je svega 119 MW povezano na prenosnu mrežu, što ukazuje na izražen nedostatak velikih solarnih postrojenja.

U uslovima sve većeg učešća obnovljivih izvora energije, baterijski sistemi prepoznati su kao ključni element za stabilnost, fleksibilnost i efikasnost elektroenergetskog sistema. Interesovanje poslovne zajednice i građana za njihovu integraciju u postojeće i planirane projekte kontinuirano raste, a konferencija Solar Flex Croatia 2026 pružiće platformu za razmenu znanja, iskustava i najboljih praksi u ovom brzo rastućem segmentu energetike.

Pored solarne energije, konferencija će obuhvatiti i širi kontekst drugih obnovljivih izvora, uključujući energiju vetra, biomasu i biogas, kao i geotermalne izvore, sa ciljem sagledavanja uravnoteženog i fleksibilnog energetskog miksa.

Solar Flex Croatia 2026 okupiće predstavnike energetskih kompanija, finansijskih institucija, regulatora, donosioce odluka i stručnu javnost, nudeći priliku za umrežavanje i jačanje saradnje unutar sektora. Konferencija će biti održana 17. marta 2026. godine u hotelu Šeraton u Zagrebu, a organizatori najavljuju da će program i dodatne informacije biti objavljeni uskoro.

Energetski portal

CBAM i Energetska zajednica: stepen spremnosti zemalja regiona

Fotografija generisana pomoću veštačke inteligencije

Evropska unija je odlučila da od 1. januara 2026. u potpunosti primeni svoj Mehanizam za prekogranično prilagođavanje ugljenika (CBAM). Suština je da svaka tona ugljen-dioksida „ugrađena” u robu koja ulazi na tržište EU ima svoju cenu. Tokom prelaznog perioda, koji traje do kraja 2025. godine, uvoznici su bili u obavezi da samo prijavljuju emisije, ali nisu imali obavezu plaćanja. Međutim, uskoro će se otpočeti sa naplatom putem CBAM sertifikata.

Za zemlje koje su ugovorne strane Energetske zajednice – među kojima su Srbija, BiH, Crna Gora, Severna Makedonija, Albanija, Moldavija, Ukrajina, Gruzija i Kosovo* – ovo predstavlja veliki korak, jer CBAM obuhvata ne samo ugljenično intenzivne proizvode poput čelika ili nekih drugih proizvoda već i električnu energiju. Kako je ideja zajednice da proširi pravila EU iz oblasti energetike i klime na ove zemlje koje nisu članice, tako struja proizvedena u termoelektranama na ugalj ili gas, a potom izvezena u EU, od 2026. više neće moći da uđe na evropsko tržište bez plaćanja karbonskog otiska ugrađenog u svaki MWh. Zbog toga je pitanje tržišne integracije i dekarbonizacije nekako vremenom postalo centralna tema za čitav region. Sve to, i daleko više, objašnjeno je u CBAM-Readiness Tracker 2025, Sekretarijata Energetske zajednice, na osnovu koga su navedeni podaci.

Foto-ilustracija: Pixabay

Kako je u izveštaju spomenuto, uvode se za početak dve promene. Prvo, umesto kvartalnog slanja izveštaja o emisijama, prelazi se na godišnje izveštavanje. Drugo, uvodi se obaveza da uvoznici u EU kupuju CBAM sertifikate i njima pokrivaju emisije za robu koju uvoze – uključujući i električnu energiju, na koju smo se fokusirali u nastavku. Sertifikati će moći da se kupuju od februara 2027, ali će se odnositi na emisije nastale već tokom 2026. godine, tako da realnog „odlaganja” nema.

Zemlje Energetske zajednice nalaze se u specifičnoj situaciji. Vetar i solar rastu brže nego ranije, emisije CO₂ po kilovat-času postepeno opadaju, ali s druge strane, termoelektrane na ugalj i dalje zauzimaju veliki deo proizvodnje, a prateća legislativa i sistemi za naplatu emisija daleko su iza standarda EU. CBAM će zato, makar u prvoj fazi, značiti dodatne troškove za izvoz struje iz regiona u Uniju.

CBAM uredba polazi od toga da ne postoji praktičan način da se istovremeno održi potpuno tržišno spajanje sa EU i selektivno primenjuje CBAM na električnu energiju iz neke od zemalja. Zbog toga uredba predviđa da uvoz struje iz treće zemlje može biti izuzet od plaćanja CBAM sertifikata samo ako ta zemlja prenese pravila EU za tržište električne energije (EIP), tehnički se poveže sa unutrašnjim tržištem EU, usvoji dugoročnu klimatsku strategiju i klimatski zakon sa ciljem klimatske neutralnosti do 2050, uvede ETS za sektor električne energije sa cenom CO₂ približnom EU ETS-u do 2030. i spreči da preko njenog sistema u EU ulazi struja iz drugih zemalja koje te uslove ne ispunjavaju. Tek kada Evropska komisija, na osnovu detaljne provere, potvrdi da su svi ovi kriterijumi ispunjeni, električna energija iz te zemlje može biti oslobođena obaveze kupovine CBAM sertifikata. To praktično znači da CBAM ne postavlja samo uslov tržišne integracije, već zemlje moraju da usvoje i ozbiljne klimatske politike. Do sada je samo Crna Gora uspostavila sopstveni sistem trgovanja emisijama (ETS). Ukrajina planira probnu ETS fazu 2026. Ostale zemlje uglavnom razmatraju uvođenje karbonske takse oko 2027. godine, uz kasniji prelazak na ETS, ili uopšte nemaju precizne planove.

Istovremeno, dugoročne klimatske strategije sa ciljem klimatske neutralnosti do 2050. godine postoje samo u nekoliko zemalja, a klimatski zakoni koji taj cilj ugrađuju u domaće propise usvojeni su u Ukrajini i Moldaviji.

CBAM uredba zahteva da zemlje koje traže izuzeće pripreme detaljan „roadmap”. S obzirom na složenost ETS-a i vreme koje je potrebno da se on uspostavi, izveštaj postavlja vrlo direktno pitanje – da li će države Energetske zajednice realno uspeti da ispune ovaj uslov u zadatim rokovima.

U FOKUSU:

Struja regiona – uvoz/izvoz

Kroz mreže zemalja Energetske zajednice (posebno Zapadnog Balkana, Ukrajine i Moldavije) odvija se mnogo više protoka električne energije ka EU nego što ove zemlje zaista same izvoze. Iako podaci ne dozvoljavaju da se za svaki megavat tačno utvrdi poreklo, iz konfiguracije sistema se vidi da zapadnobalkanska šestorka, okružena članicama EU, ima prirodan tranzitni koridor za prekogranične tokove između različitih tržišta EU, detaljnije je objašnjeno u izveštaju. Ukrajina i Moldavija su od 2022. sinhronizovane sa kontinentalnom evropskom mrežom, dok je Gruzija i dalje fizički odvojena. Podaci za 2024. pokazuju da gotovo nijedna zemlja (osim BiH i donekle Crne Gore) nema značajan neto izvoz struje na godišnjem nivou, ali da su zakazani komercijalni tokovi prema EU mnogo veći od tog skromnog izvoza – što znači da velika većina električne energije koja prolazi kroz njihove sisteme nije domaćeg porekla, već je tranzit iz susednih članica EU.

To ima vezu sa prethodno objašnjenim kontekstom izuzeća, jer izveštaj naglašava da EU, ako želi korektno da primeni CBAM pravila, mora jasno da razlikuje: (1) stvarni komercijalni uvoz struje iz zemlje koja nema CBAM izuzeće i (2) struju koja samo tranzitira preko njene mreže između dva EU tržišta. Zašto? Između ostalog da ne bi bile opterećene CBAM obavezama za električnu energiju koju uopšte ne proizvode. Zbog toga su i u samim uslovima važna pravila o sprečavanju zaobilaznih tokova i jasnom razgraničenju tranzita od stvarnog izvoza.

Paralelno sa regulatornim reformama, izveštaj analizira i kretanje električne energije. Zbog prethodno loših hidroloških uslova i većeg domaćeg zahteva, većina zemalja Energetske zajednice postala je neto uvoznik struje na godišnjem nivou 2024. godine. Bosna i Hercegovina je izuzetak, i ostala je najveći izvoznik, dok je Crna Gora zabeležila tek mali neto izvoz. Srbija je imala neto uvoz od oko 520 GWh, govore podaci (Tabela 3, stranica 13 u izveštaju).

Međutim, uloga tranzitnog koridora među različitim tržištima EU evidentna je kod ovih zemalja. Kroz Srbiju je 2024. bio zakazan čak 9.181 GWh komercijalnih tokova električne energije ka državama članicama EU, što je ubedljivo najviše u regionu. Slede Severna Makedonija sa 3.354 GWh, Crna Gora sa 3.042 GWh, Bosna i Hercegovina sa 2.158 GWh, Albanija sa 1.307 GWh i Moldavija sa 188 GWh (Tabela 2, stranica 12 u izveštaju). U principu, komercijalni tokovi nisu pokazatelj koliko je neka zemlja proizvela, nego koliko je trgovine (ugovora) registrovano preko njenih granica.

Kada se sve uporedi, postaje jasno da dobar deo struje koja prolazi kroz ove sisteme nije domaćeg porekla. Srbija je iz prethodnih brojki dobar primer za to, a sličan obrazac postoji i u Severnoj Makedoniji, Crnoj Gori i Albaniji.

Razvoj OIE i aukcije kao pokretač

porez
Foto-ilustracija: Pixabay (GreenCardShow)

Usvajanjem nacionalnih energetskih i klimatskih planova (NECP) većina zemalja Energetske zajednice formalno je prihvatila ciljeve za udeo obnovljivih izvora do 2030. koje je utvrdio Savet ministara, ali je donekle zakasnelo usvajanje tih planova umanjilo izvesnost za investitore. Većina država ciljeve je postavila na nivou ili blago iznad obaveznih, dok je Srbija jedina koja je u svom NECP-u za 2030. zacrtala udeo OIE oko sedam procentnih poena ispod obaveznog nivoa, uz obrazloženje u samom dokumentu. U sektoru električne energije beleži se rast udela OIE u Albaniji, BiH, Gruziji, Crnoj Gori, Severnoj Makedoniji i Srbiji, što ukazuje na postupnu integraciju novih vetro i solarnih kapaciteta u energetski miks, dok najveći jaz i dalje postoji u sektoru saobraćaja. U grejanju i hlađenju slika je mešovita – Severna Makedonija i Ukrajina su dobro usklađene sa ciljevima iz Direktive o obnovljivim izvorima energije, BiH i Srbija su blizu tih nivoa, dok je Crna Gora specifičan slučaj: sa više od 60 odsto udela OIE u grejanju i hlađenju još 2020. godine, prema pravilima EU, nije obavezna da postavlja novi cilj za 2030.

Izveštaj naglašava da tranzicija ka obnovljivim izvorima u sve većoj meri počiva na aukcijama za OIE kao savremenom mehanizmu dodele podsticaja. Između septembra 2024. i 2025. zabeležen je snažan talas aukcija u regionu. Moldavija je, usred energetske krize, uspešno sprovela prvu aukciju za obnovljive izvore, dodelivši 165 MW solarnih i vetro kapaciteta, i već priprema drugu aukciju koja će kombinovati OIE projekte sa skladištenjem energije (BESS). Crna Gora je, nakon usvajanja prvog samostalnog zakona o obnovljivim izvorima 2024, tokom leta 2025. raspisala prvu solarnu aukciju za do 250 MW novih kapaciteta. Srbija je u istom periodu završila drugu aukciju za OIE, na kojoj je dodeljeno 424,8 MW solarnih i vetro projekata, uz očekivanu instalaciju do oko 650 MW. Nova kvalifikaciona pravila – zasnovana na udelu snage namenjene garantovanom snabdevaču ili direktno krajnjim kupcima – omogućila su da više projekata uđe u kvotu, povećan je ukupni planirani kapacitet, a dodatno je podstaknut razvoj tržišnih PPA ugovora. Suprotno ovim primerima, u Ukrajini su dve održane aukcije za OIE ostale bez uspešnog ishoda, dok Bosna i Hercegovina ostaje jedina zemlja ugovornica koja još nije započela aukcije za obnovljive izvore, uprkos postojećem pravnom okviru. Sve zajedno, podaci potvrđuju da su aukcije postale ključni instrument ubrzanja energetske tranzicije u Energetskoj zajednici – ali i da se tempo primene razlikuje od zemlje do zemlje.

*Ovaj naziv je bez prejudiciranja statusa i u skladu je sa Rezolucijom Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija 1244 i mišljenjem Međunarodnog suda pravde o deklaraciji o nezavisnosti Kosova.

Priredila: Milica Vučković

Tekst je objavljen u Magazinu Energetskog portala ODGOVORNO POSLOVANJE

Vatrometi ugrožavaju ptice i životinje: DZPPS upozorava na ozbiljne posledice pirotehnike

Foto-ilustracija: Unsplash (jen-dries)

Upotreba pirotehničkih sredstava, naročito tokom praznika, ima ozbiljne i često kobne posledice po divlje ptice, domaće životinje i kućne ljubimce, upozorava Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije (DZPPS). Iako se vatrometi doživljavaju kao atraktivan deo slavlja, za mnoge životinje oni predstavljaju izvor intenzivnog stresa, panike i direktne opasnosti po život.

Stručnjaci navode da nagli i glasni zvuci, bljeskovi svetlosti i vibracije izazivaju panične reakcije kod ptica, koje masovno poleću, sudaraju se sa objektima ili uginu od povreda i srčanog udara. Takvi incidenti zabeleženi su širom sveta – od SAD i Italije do Bugarske – gde su nakon vatrometa stradale hiljade ptica, uključujući čvorke i severne zebe.

Posebno su ugrožene krupne grabljivice, među kojima je i orao belorepan, strogo zaštićena vrsta u Srbiji. Kako ističe DZPPS, intenzivna upotreba pirotehnike, naročito tokom zimskih praznika i Badnjeg jutra, poklapa se sa početkom perioda gnežđenja ove vrste.

– Nije redak slučaj da ptice usled učestalog uznemiravanja napuste svoja gnezda i više se nikada ne vrate na teritoriju. Pored pirotehnike, često se koriste i zvučnici sa kojih trešti glasna muzika, neretko i ispod samog gnezda belorepana. Posledica toga je da se na područjima na kojima je ranije bilo poznato više aktivnih gnezda ove impozantne ptice, danas nalazi samo jedno, a ponegde čak nijedno – navodi se u saopštenju.

Pročitajte još:

Pirotehnika negativno utiče i na kućne ljubimce i domaće životinje. Procene pokazuju da između 40 i 50 odsto pasa pokazuje izražen strah tokom vatrometa, dok su zabeleženi i slučajevi povreda i uginuća konja i drugih životinja usled paničnih reakcija. Kod stoke je primećen i pad produktivnosti, poput smanjenja mlečnosti kod krava.

Osim direktnog uticaja na životinje, vatrometi imaju i štetne ekološke posledice. Sagorevanjem pirotehnike u vazduh i zemljište dospevaju teški metali i otrovne supstance, dok se koncentracije sitnih čestica PM2.5 i gasova poput ugljen-monoksida i azotnih oksida naglo povećavaju, što negativno utiče na zdravlje ljudi i kvalitet životne sredine.

DZPPS podseća da je u Srbiji upotreba pirotehničkih sredstava regulisana Zakonom o javnom redu i miru, kojim su predviđene novčane kazne od 50.000 do 100.000 dinara ili društveno-koristan rad za one koji njihovom upotrebom ugrožavaju bezbednost i mir građana. Prodaja pirotehnike maloletnicima je zabranjena, kao i njena upotreba na brojnim javnim i rizičnim mestima.

Energetski portal

Pokrenut program „SME Go Green” koji podržava zelene investicije malih i srednjih preduzeća u Srbiji

Foto-ilustracija: Unsplash (Christin Hume)

Program „SME Go Green”, koji finansira Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD) uz podršku Evropske unije, namenjen je jačanju konkurentnosti malih i srednjih preduzeća u Srbiji kroz ulaganja u zelene tehnologije i održive poslovne prakse. Cilj programa je doprinos razvoju zelene, niskougljenične ekonomije, kao i usklađivanje domaćih kompanija sa propisima i standardima Evropske unije.

Program pruža finansijsku i tehničku podršku malim i srednjim preduzećima, omogućavajući im ulaganja u oblasti zaštite životne sredine, zdravlja i bezbednosti na radu, kao i kvaliteta i bezbednosti proizvoda, u skladu sa EU direktivama i međunarodnim standardima.

Pravo učešća imaju mala i srednja preduzeća registrovana u Srbiji, uključujući samostalne preduzetnike, koja ispunjavaju EU definiciju MSP – do 250 zaposlenih, godišnji prihod manji od 50 miliona evra i bilans stanja manji od 43 miliona evra.

U okviru programa finansiraju se investicije koje doprinose energetskoj efikasnosti, efikasnom korišćenju resursa, razvoju obnovljivih izvora energije i unapređenju agrobiznisa, uključujući lance vrednosti. To obuhvata ulaganja u industrijske objekte, opremu, sisteme upravljanja i opštu modernizaciju poslovanja.

Kada je reč o obnovljivim izvorima energije, poput solarnih elektrana i vetroturbina, proizvedena energija može se koristiti isključivo za sopstvene potrebe korisnika kredita, dok projekti namenjeni prodaji električne energije u mrežu nisu prihvatljivi za finansiranje u okviru ovog programa.

Pročitajte još:

Maksimalni iznos kredita iznosi do milion evra po kompaniji ili grupaciji, za jedan ili više projekata. Evropska unija obezbeđuje i grant podršku koja se isplaćuje nakon uspešne realizacije investicije – 15 odsto iznosa kredita za projekte iz oblasti obnovljivih izvora energije i agrobiznisa, odnosno 10 odsto za ostale prihvatljive projekte.

Program se realizuje putem partnerskih finansijskih institucija, među kojima su Banca Intesa, OTP banka, OTP Leasing, NLB Komercijalna banka, UniCredit Banka i Erste Banka.

Pored finansijske podrške, učesnicima programa dostupna je i besplatna tehnička pomoć programskih konsultanata, koji pomažu u pripremi i sprovođenju projekata, izboru opreme i procesu verifikacije investicija.

Tehničku prihvatljivost projekata ocenjuju programski konsultanti, dok konačnu odluku o odobravanju kredita donose partnerske banke, u skladu sa svojim internim kreditnim procedurama.

Zainteresovane kompanije mogu započeti proces apliciranja pripremom tehničke i finansijske dokumentacije i obraćanjem jednoj od partnerskih banaka, dok se za dodatne informacije mogu obratiti programskom konsultantu putem e-mail adrese: info.serbia@sme-gogreen.com.

Energetski portal

Kako je protekao poziv za zelene investicije: predstavljen nov model finansiranja u Srbiji

Foto-ilustracija: Freepik (freepik)

U Srbiji je predstavljen model zelenog finansiranja koji treba da podstakne ulaganja u projekte zaštite životne sredine i doprinese ubrzavanju zelene tranzicije. Model je razvijen u partnerstvu Ministarstva zaštite životne sredine, UNDP-a i EIB Global, u okviru inicijative „EU za Zelenu agendu u Srbiji“, i zasniva se na kombinaciji donatorskih grantova i povoljnih bankarskih kredita sa nižim kamatama i dužim rokovima otplate, navedeno je u saopštenju Evropske investicione banke objavljenom sredinom decembra.

Posebna vrednost ovog modela je što povezuje javni i privatni sektor, međunarodne partnere i domaće banke, stvarajući stabilan finansijski okvir za projekte koji do sada često nisu dolazili do realizacije zbog visokih troškova ili složenih procedura. Time se otvara prostor za inovativna rešenja, nova radna mesta u zelenoj ekonomiji i veće učešće privrede u zaštiti životne sredine.

Pročitajte još:

Uz podršku Švajcarske, finansirano je šest projekata putem voog modela u prvoj fazi, među kojima su prva niskotemperaturna geotermalna elektrana u Srbiji, unapređenje energetske efikasnosti, integracija obnovljivih izvora energije, tretman otpadnih voda i napredna rešenja za reciklažu. Učesnici su istakli da ovakav pristup olakšava pripremu i realizaciju ekoloških investicija i pomaže domaćim kompanijama da uvode savremene tehnologije i usklađuju se sa evropskim standardima.

U program su uključene i brojne banke, što dodatno širi obim isplativih zelenih ulaganja i podstiče privatni sektor da aktivnije učestvuje u ekološkim projektima. Novi finansijski model nadovezuje se na dosadašnje rezultate inicijative „EU za Zelenu agendu u Srbiji“, kroz koju je od 2022. godine realizovano 94 projekta ukupne vrednosti 52 miliona evra.

Energetski portal

Zašto je Evropska komisija pokrenula istragu državne pomoći za nove nuklearne jedinice u Češkoj?

Češka
Foto-ilustracija: Unsplash (Radek Kozák)

Evropska Komisija pokrenula je detaljnu istragu kako bi utvrdila da li je javna podrška koju Češka planira da dodeli za izgradnju i rad dve nove nuklearne jedinice u opštini Dukovanj u skladu sa pravilima Evropske unije o državnoj pomoći. Istraga se odnosi na deo paketa podrške koji je naknadno proširen, nakon što je već odobrena prvobitna pomoć za jedan novi reaktor na istoj lokaciji.

Komisija je u aprilu 2024. godine dala zeleno svetlo za državnu pomoć namenjenu izgradnji i eksploataciji jednog novog nuklearnog reaktora na ovom prostoru, gde se već nalazi postojeća nuklearna elektrana. Međutim, češka vlada je potom odlučila da proširi investiciju.

Planirano je da svaka od novih jedinica ima instalisani kapacitet do 976 MWe, dok je početak komercijalnog rada predviđen za 2036. i 2037. godinu. Korisnik planirane državne pomoći je kompanija Elektrárna Dukovany II (EDU II), osnovana radi razvoja i upravljanja novim nuklearnim jedinicama. EDU II je u većinskom vlasništvu češke države sa 80 odsto udela, dok preostalih 20 odsto drži ČEZ (České energetické závody), jedini operater nuklearnih elektrana u Češkoj.

Pročitajte još:

Pomenuta pravila Evropske komisije za dodelu državne pomoći u oblasti nuklearne energije zasnivaju se na načelu da države članice imaju pravo da same odlučuju o sastavu svog energetskog miksa, ali da svaka javna podrška mora biti usklađena sa pravilima konkurencije unutar Evropske unije, i upravo ta pravila su razlog ispitivanja. Sporni momenat u ovom slučaju može biti, na primer,  proporcionalnost pomoći, odnosno pitanje da li je obim državne podrške veći nego što je neophodno. Komisija u tom slučaju proverava da li se time gotovo u potpunosti uklanja poslovni rizik sa investitora i da li se taj rizik prebacuje na državu. Ako investitor više nema stvarni podsticaj da kontroliše troškove, poštuje rokove izgradnje i efikasno upravlja postrojenjem, takva pomoć može biti ocenjena kao neproporcionalna i suprotna pravilima EU. Osim toga, Komisija može i procenjivati da li data podrška ojačava tržišnu poziciju već dominantnih proizvođača.

Češka planira da projekat podrži kroz tri glavne mere, kako se navodi na sajtu Komisije. Prva je povoljan, povratni državni zajam sa niskom kamatom, čija se početna vrednost procenjuje između 23 i 30 milijardi evra koji bi pokrio kompletne troškove izgradnje. Druga mera je uvođenje dvostranog ugovora za razliku (CfD) sa predloženim trajanjem od 40 godina, dok je treći element paketa mehanizam zaštite EDU II u slučaju promena energetskih politika i nepovoljnih regulatornih odluka, imajući u vidu dugoročnu izloženost projekta regulatornim rizicima.

Dakle, iako je ocenila projekat kao nužan, EU će posebno ispitati da li je podrška proporcionalna i da li se kombinacijom više instrumenata previše rizika prebacuje sa investitora na državu. Određeni nivo zabrinutosti postoji i usled činjenice da pojedini sastavni elementi predloženog CfD-a još nisu dovoljno precizno definisani.

Energetski portal

Mlekarski sektor pod pritiskom: Potrebne mere za očuvanje domaće proizvodnje

Foto-ilustracija: Pixabay

Vlada Srbije održala je sastanak sa predstavnicima mlekara i velikih trgovinskih lanaca povodom mogućih posledica poremećaja na tržištu mleka u Evropskoj uniji na domaće snabdevanje i položaj proizvođača. Ukazano je da problemi na evropskom tržištu stvaraju pritiske i na srpske proizvođače, te da će država u saradnji sa sektorom tražiti rešenja kako bi se izbegla dodatna destabilizacija.

Predsednik Vlade poručio je da će se pratiti situacija i da se neće tolerisati potezi koji bi ugrozili domaću proizvodnju. Ministarstva su podržala nastavak dijaloga i mere koje bi mogle doprineti stabilizaciji tržišta, uz poruku da će ovakvi sastanci biti organizovani i ubuduće.

Predstavnici mlekarskog sektora izneli su razloge za zabrinutost, posebno ukazujući na carine koje su Sjedinjene Američke Države uvele evropskim proizvođačima sireva, što može indirektno uticati i na domaći sektor, imajući u vidu da su srpske mlekare uglavnom izvozno orijentisane. Naveli su i da dodatni problem predstavlja negativna kampanja na društvenim mrežama, u kojoj se dovodi u pitanje broj grla u Srbiji i poreklo mleka u proizvodima na rafovima, što utiče na poverenje potrošača.

Pročitajte još:

Kao jedno od mogućih rešenja istaknuta je potreba za osnivanjem centralne laboratorije za kontrolu kvaliteta mleka, jasnijim označavanjem porekla proizvoda u trgovinama, kao i pojačanom kontrolom na granicama kako bi se sprečio nelegalan promet mlečnih proizvoda.

Nakon sastanka, predsednik Udruženja odgajivača goveda Centralne Srbije Milija Palamarević izjavio je za Agroklub da je dogovoreno snižavanje marži na mleko i mlečne proizvode na nivo koji je uobičajen u zemljama regiona. Takođe, naveo je da će velikim mlekarama biti ukinut zakup rafova u trgovinskim lancima, čime bi se smanjili troškovi i omogućilo zadržavanje stabilne otkupne cene prema proizvođačima, uz što povoljniju cenu za potrošače.

Energetski portal

Počelo uklanjanje nelegalnih objekata u NP Skadarsko jezero

Foto-ilustracija: Unsplash (oleg-gratilo)

Javno preduzeće za nacionalne parkove Crne Gore danas je po nalogu Ekološke inspekcije započelo aktivnosti na uklanjanju nelegalno izgrađenih i postavljenih plutajućih objekata u NP Skadarsko jezero. Na području ovog parka evidentirano je 76 nelegalnih plutajućih objekata, a za osam je izdato rešenje o uklanjanju.

„Aktivnosti koje danas realizujemo rezultat su višemesečnog rada. Od oktobra prošle godine radili smo na rešavanju problema nelegalnih objekata i predato je oko 230 prijava za sve nelegalne objekte koji su evidentirani na prostoru NP Skadarsko jezero. Imali smo i spornih situcija, kada su se Komunalne inspekcije lokalnih samouprava proglašavale nenadležnim, kao što je bio slučaj sa plutajućim objektima na Karuču. Međutim, to nas nije sprečilo da tražimo dalje rešenje kako bi ove objekte, koji ne poseduju nikakve dozvole, niti su postavljeni u skladu sa principima zaštite prirode, uklonimo iz zaštićenog prostora. U saradnji sa Ekološkom inspekcijom ušli smo u proceduru utvrđivanja broja nelegalnih plutajućih objekata. Formirana je radna grupa u kojoj su takođe bili i predstavnici Agencije za zaštitu životne sredine, a utvrđeno je da na terenu ima 76 ovakvih objekata“, saopštila je direktorka Javnog preduzeća za nacionalne parkove Crne Gore Marinela Đuretić.

Ona je dodala da ni zakonska procedura nije bila jednostavna, kao i da samo organizovanje i uklanjanje objekata iziskuje i znatne finansijske troškove. Kako je navela troškovi za uklanjanje plutajućeg objekta iz Karučkog oka koštalo je preduzeće oko 7.000 evra.

Pročitajte još:

„Zahvalni smo na podršci koju nam je pružila Ekološka inspekcija. Zahvaljući velikoj posvećenosti našli smo način da se ovi objekti uklone, ali smo i zajedno poslali poruku da nećemo dozvoliti dalju devastaciju Nacionalnog parka Skadarsko jezero. Sutra je predviđeno uklanjanje još jednog objekta, a u ponedeljak očekujemo uklanjanje jedinog preostalog objekta u Karučkom zalivu. Ovo nije ni jednostavna aktivnost, nedostaje nam prostor za skladištenje objekata. Zato ćemo zatražiti podršku od Uprave za državnu imovinu i od ministarstava kako bi i u tom delu obezbedili adekvatan prostor za privremeno oduzimanje uklonjenih objekata“, poručila je ona.

Šef Službe zaštite NP Skadarsko jezero Vuk Saičić istakao je da su uloženi veliki napori zaposlenih da se zaštiti životna sredina i nelegalna gradnja svede na minimum.

„Veliki broj prijava za nelegalnu gradnju podnesen je upravo ove godine. Bitno je istaći da je napredak na rešavanju ovog pitanja bila upravo aktivnost na popisu nelegalnih plutajućih objekata koji nemaju dozvole. Jutros smo započeli akciju koja će sigurno trajati danima. Meštani i vlasnici objekata su jutros bili na terenu i iskazali stav da ne žele da se njihovi objekti uklanjaju, ali mi ćemo uz pomoć države pokazati da smo na zajedničkom zadatku i odlučni u cilju zaštite prostora Skadarskog jezera koji je svojevrstan prirodnog biser“, poručio je on.

Podsećamo da je na području ovog parka u ranijem periodu evidentiran problem nelegalne gradnje i postavljanja plutajućih objekata, te da je u više navrata apelovano na vlasike da pristupe uklanjanju istih kako bi se zaštitio prostor parka, ali i sprečilo ugrožavanje biodiverziteta, vegeteacije i vodenih ekosistema ovog parka.

Izvor: RTCG

Novi regionalni hub ubrzava razvoj OIE u Zapadnom Balkanu i šire

Foto-ilustracija: Unsplash (michael-wilson)

Obnovljivi izvori energije imaju ključnu ulogu u energetskoj tranziciji i borbi protiv klimatskih promena, zbog čega je neophodno stalno ulagati u njihovo unapređenje i širenje. Kako bi se pružila tehnička podrška  u ubrzanju implementacije obnovljivih izvora energije  Sekretarijat Energetske zajednice formirao je regionalni hub.

Sve ugovorne strane Energetske zajednice (članice EU, Zapadni Balkan, Moldavija, Ukrajina i Gruzija) moći će kroz novi  Centar za ubrzanje obnovljivih izvora energije dobiti podršku u razvoju obnovljive energije.

— Novi centar će pomoći u podršci uvođenja oblasti za ubrzanje obnovljivih izvora energije, unapređujući razvoj obnovljive energije, uz osiguranje da zaštita životne sredine ostane u središtu tranzicije — navodi se između ostalog iz Sekretarijata.

Kako ističu Centar će posebno pomagati u implementaciji oblasti za ubrzanje obnovljivih izvora energije na degradiranim područjima, uključujući rudnike uglja, gde projekti obnovljive energije mogu napredovati brže kroz pojednostavljene procedure zasnovane na strateškom prostornom planiranju koje štiti osetljive ekosisteme.

Pročitajte još:

— Jačanje poverenja javnosti u energetsku tranziciju ključno je za ovu misiju, posebno u regionima pogođenim gašenjem uglja i u fazi šire strukturne transformacije — ističu u saopštenju.

U Zapadnom Balkanu, Centar će biti podržan kroz partnerstvo sa Fondacijama Otvoreno društvo – Zapadni Balkan (OSF-WB). Dve organizacije su nedavno formalizovale saradnju kroz Memorandum o razumevanju. Zajedno će podržavati svoju zajedničku misiju u regionu kroz pilot-projekte u ugovornim stranama, razmenu eksperata, inicijative za izgradnju kapaciteta i regionalne radionice.

Partnerstvo sa OSF–WB nadovezuje se na kontinuirani rad Sekretarijata Energetske zajednice u Ukrajini, podržan od strane Evropske klimatske fondacije, koji se fokusira na razvoj prekograničnih oblasti za ubrzanje obnovljivih izvora energije u pet regiona koji graniče sa EU i Moldavijom, istovremeno podržavajući nacionalne napore za omogućavanje brže implementacije obnovljive energije.

Energetski portal

Da li vežbanje ima smisla kada je vazduh loš?

Foto-ilustracija: Unsplash (Arek Adeoye)

Te večeri nije bilo slobodnog parking mesta ispred moje zgrade, pa sam se parkirala nekih stotinak metara dalje, kod igrališta. Magla je bila gusta, a teška mešavina smoga i vlage već mi je pritiskala pluća dok sam ubrzanim korakom išla od auta ka ulazu. U tom trenutku malo šta je moglo da me natera da provedem još koji sekund napolju — ali jedan prizor me je ipak zaustavio.

Fudbalski teren u sklopu igrališta bio je pun dece, rekla bih tinejdžerskog uzrasta. Trčali su, vikali, jurili loptu, potpuno ravnodušni prema slaboj vidljivosti i vazduhu koji je mirisao na sve osim na zdravlje.

Da li su svesni da se fizička aktivnost ne preporučuje, čak i strogo zabranjuje, kada je vazduh ovako zagađen? Da li njihovi roditelji to znaju? Da li da im priđem i kažem nešto?

Nisam. Otresla sam te misli i nastavila ka ulazu, jer sam već osećala kako mi disanje postaje teže. U našem gradu ne postoji merač kvaliteta vazduha, nema upozorenja, nema alarma koji bi nas obavestio o opasnosti koja se svako veče spušta u vidu smrdljivog oblaka. A deca su — deca. Hoće da se istrče, da izbace višak energije, da budu napolju sa društvom.

Imala sam utisak da me ne bi shvatili ozbiljno. Da bih im delovala kao neka paranoična, džangrizava žena koja umišlja da vazduh može da škodi zdravlju. Pa da je situacija zaista toliko ozbiljna, valjda bi bila na vestima? Uostalom, oni trče — i nije im ništa. To što se meni već vrti u glavi, verovatno je do mojih godina.

Ali kako sam ih od tada još nekoliko puta zatekla napolju, dok je vazduh svaki put mirisao na zapaljene gume, odlučila sam da istražim kako fizička aktivnost na zagađenom vazduhu zapravo utiče na naše zdravlje.

Vežbamo da bismo bili zdravi — a vazduh radi protiv nas

Foto-ilustraciija: Unsplash (Mikhail Pushkarev)

Jedna velika međunarodna studija, koja je pratila više od milion i po odraslih ljudi tokom više od deset godina, pokazuje da dugotrajno udisanje toksičnog vazduha može ozbiljno da umanji zaštitnu moć redovnog vežbanja. Drugim rečima — da, vežbanje i dalje pomaže da živimo duže, ali njegove koristi drastično slabe u sredinama sa visokim zagađenjem vazduha.

Studiju je sproveo međunarodni tim istraživača, među kojima su bili i stručnjaci sa Univerzitetskog koledža u Londonu (UCL), a objavljena je u uglednom časopisu BMC Medicine. Podaci su prikupljani u više zemalja — od Velike Britanije i Danske, do Kine, Tajvana i Sjedinjenih Država — što joj daje težinu i globalni kontekst.

Istraživači su se posebno bavili finim česticama PM2,5 — mikroskopskim zagađivačima manjim od 2,5 mikrometara. Toliko su sitne da ne samo da ulaze duboko u pluća, već mogu da dospeju i u krvotok. Upravo one čine vazduh „teškim“, mutnim i opasnim, i upravo njih najčešće udišemo dok trčimo, vozimo bicikl ili igramo fudbal napolju.

Rezultati su prilično jasni i pomalo uznemirujući. Ljudi koji su redovno vežbali — najmanje dva i po sata nedeljno umerenog ili intenzivnog napora — imali su oko 30% manji rizik od smrti u poređenju sa onima koji nisu bili fizički aktivni. Ali samo dok je vazduh bio relativno čist.

Kada su prosečni godišnji nivoi PM2,5 dostigli 25 mikrograma po kubnom metru ili više, koristi od vežbanja naglo su opadale. Kod veoma aktivnih ljudi koji žive u takvim uslovima, zaštitni efekat vežbanja se smanjivao na svega 12 do 15 procenata. A gotovo polovina svetske populacije danas živi upravo u sredinama gde je zagađenje vazduha na tom nivou ili iznad njega.

Situacija postaje još gora kada zagađenje pređe 35 mikrograma po kubnom metru — što je slučaj za oko 36 odsto ljudi na planeti. U tim uslovima, naročito kada je reč o smrtnosti povezanoj sa kancerom, zaštitni efekti fizičke aktivnosti postaju vrlo slabi.

Istraživači ipak naglašavaju da vežbanje ne treba potpuno izbaciti, čak ni u zagađenim sredinama.

—Vežbanje ostaje korisno i u zagađenom okruženju, ali čistiji vazduh može da otključa mnogo veće zdravstvene dobitke — rekao je jedan od vodećih autora studije, profesor Po-Ven Ku sa Nacionalnog univerziteta Čung Hsing na Tajvanu.

Njegov kolega sa UCL-a, profesor Endru Steptou, dodaje da toksičan vazduh može da blokira deo koristi od vežbanja — ali ne može da ih u potpunosti izbriše. Drugim rečima, telo se i dalje bori, samo mu je mnogo teže.

Autori studije savetuju pragmatičan pristup: proveru kvaliteta vazduha pre treninga, biranje manje prometnih i zelenijih ruta, kao i smanjenje intenziteta vežbanja tokom dana kada je zagađenje visoko. Niko ne poziva na odustajanje od kretanja — ali nas nauka jasno upozorava da kontekst u kome se krećemo ima ogromnu ulogu.

Možda je to bio još jedan razlog zašto deci te večeri nisam rekla ništa. Nisam znala šta je gore — da sede kod kuće, zarobljeni između četiri zida, ili da se ipak kreću, trče i dišu, makar i vazduh koji im očigledno ne prija. Ta dilema nije nestala ni danas, ali sada barem imamo odgovor koji nam pomaže da je sagledamo trezvenije.

Kretanje jeste važno. Neupitno. Ali ni vazduh koji udišemo nije sporedna stvar. Između ta dva, rešenje nije u odricanju, već u pametnom izboru — kada izlazimo napolje, koliko se naprežemo i gde biramo da provodimo vreme.

Milena Maglovski

Krizna situacija u Severnoj Makedoniji zbog lož-ulja – snabdevanje pogođeno protestima u Grčkoj

Foto-ilustracija: Unsplash (Jason Mitrione)

Bugarska je ponudila hitnu isporuku lož-ulja Severnoj Makedoniji kako bi pomogla toj zemlji da prevaziđe probleme sa snabdevanjem energentima tokom vanredne situacije, saopšteno je iz Saveta ministara u Sofiji.

Ponuda je upućena nakon što je Severna Makedonija u utorak 23. 12. proglasila sedmodnevno vanredno stanje kada je utvrđena krizna situacija u snabdevanju električnom energijom na celoj teritoriji zemlje, zbog poremećaja u snabdevanju lož-uljem potrebnim za proizvodnju energije. 

Do poremećaja je došlo zbog protesta grčkih poljoprivrednika, koji već danima blokiraju saobraćaj na pojedinim graničnim prelazima ka Severnoj Makedoniji i Bugarskoj. Zbog tih blokada kamioni sa gorivom i sirovinama ne mogu da pređu granicu ili trpe višesatna i višednevna zadržavanja. To je direktno uticalo na snabdevanje energentima u Severnoj Makedoniji i dovelo do potrebe proglašenja vanredne situacije kako bi se obezbedile alternativne isporuke i stabilnost energetskog sistema.

Podsećanja radi, protest poljoprivrednika u Grčkoj pokrenut je zbog kašnjenja u isplati subvencija, problema u radu institucija koje raspodeljuju podsticaje, ali i zbog visokih troškova proizvodnje i niskih otkupnih cena, što poljoprivrednike dovodi u težak finansijski položaj. Farmeri zahtevaju bržu i transparentniju isplatu EU i državnih sredstava, smanjenje fiskalnih opterećenja i konkretnu podršku sektoru. U više navrata došlo je do potpunih ili delimičnih blokada važnih putnih pravaca, što je izazvalo velike probleme u saobraćaju, kašnjenja u transportu robe, ali i nezadovoljstvo građana i privrednika. Posebno su bile pogođene saobraćajnice koje vode ka turističkim centrima i graničnim prelazima. Iako su blokade privremeno obustavljene tokom praznika, poljoprivrednici su, prema pisanju grčkih medija, poručili da od svojih zahteva ne odustaju, a najavljeno je da bi protestne aktivnosti mogle da budu nastavljene nakon 4. januara, ukoliko ne dođe do konkretnih dogovora sa vladom.

Energetski portal

Kako zgradama i kućama produžiti vek – kada je vreme za zamenu krova, fasade ili instalacija

Foto-ilustracija: Freepik (freepik)

U Srbiji postoji više od 2,2 miliona stambenih zgrada, uključujući i kuće. Najveći broj je izgrađen između 1961. i 1980. godine. To nam govori da živimo u objektima starim u proseku između 45 i 65 godina. Sudski veštak, građevinac i statičar Žarko Mišeljić kaže za RTS da je vek trajanja stambenih zgrada od 50 do 100 godina i da je potrebno redovno održavanje kako bismo im produžili životni vek. Objašnjava i kada treba menjati fasadu, krov ili unutrašnje instalacije.

Sudski veštak Žarko Mišeljić ističe da stanari golim okom mogu da primete naprsline na zidovima, ali da nije svaka naprsnina zabrinjavajuća.

„Postoje površinske naprsline, to je kada napukne sloj maltera, ona se rešava pri krečenju i time nije ugrožena stabilnost objekta. Veće naprsline javljaju se na kontaktima nosećih elemenata, to može da se vidi golim okom“, dodaje Mišeljić.

Objašnjava i da kvarovi na instalacijama mogu da se vide golim okom, kao i da za to ne treba stručnjak.

„U zgradama koje imaju liftove, ukoliko se pojave neke greške, mogu da se prijave upravniku, s tim što stanari ne smeju da preduzimaju nikakve radnje u sanaciji tih nepravilnosti. Mora da se izabere stručno lice, odnosno firma koja radi taj posao“, objašnjava Mišeljić.

Vek trajanja stambenih zgrada od 50 do 100 godina

Ukazuje da je, prema nekim iskustvenim podacima, vek trajanja stambenih zgrada od 50 do 100 godina.

„Šta utiče na vek trajanja zgrade? Utiče sam projekat zgrade, utiče održavanje zgrade, utiču klimatski uslovi i niz drugih faktora. Da bi zgrada što duže trajala, sigurno da je osnovni uslov redovno održavanje zgrade. Imamo hitne intervencije, tekuće održavanje i investiciono održavanje“, naveo je Mišeljić.

Objasnio je da je u prvih 10 do 15 godina – uglavnom tekuće održavanje; od 20 do 35 godina – to je već kada treba da se rade neke intervencije, a posle 40 godina to je vreme kada treba da se rade strukturalne intervencije na zgradi.

Pročitajte još:

Govoreći o tome koliko se stanara u zgradama toga pridržava, Mišeljić kaže da „ljudi polako ulaze u sistem“.

„U početku je to bilo malo teško, ali kada su uvedeni ti upravnici, to je dobra stvar za održavanje zgrada, jer pre su upravnici bili ljudi koji su nestručni. Ipak, sada profesionalni upravnici, to su ljudi koji znaju šta treba da rade u zgradi. Znači, ta saradnja između upravnika i stanara je vrlo bitna da bismo zgradi produžili vek“, smatra Mišeljić.

Kada je vreme za zamenu fasade ili krova

Govoreći o tome koliko obično traju fasade i kada je vreme za njihovu zamenu, Mišeljić kaže da imamo kontaktnu fasadu, to je malterisana fasada, i imamo ventilacione fasade.

„Kontaktne fasade, njihov vek trajanja je do 20 godina. Znači, posle 20 godina potrebno je da se uradi neka intervencija, a ove vešane fasade, njima je vek trajanja i do 50 godina, zbog toga što su novi materijali koji su otporni na razne atmosferske uticaje“, dodaje Mišeljić.

Kada je reč o krovovima, i tu se razlikuje vek trajanja u zavisnosti od materijala.

„Imamo krovove od glinenih materijala, kao npr. crepa, vek trajanja je negde oko 40 do 50 godina. Ako imamo limene krovove, to je, zavisno od vrste lima, od 40 do 70 godina. Ako imamo šindru ili tegolu, to je od 20 do 30 godina. I ravnim krovovima vek trajanja je između 20 i 30 godina“, naveo je Mišeljić.

Neke popravke koštaju malo, a kvarovi prouzrokuju enormne troškove

Stvari koje malo koštaju, kako kaže, a čiji kvar prouzrokuje enormne troškove – to su prvenstveno unutrašnje instalacije.

„Na primer, usled promene pritiska u sistemu ventil je napukao, dođe do izlivanja vode, stanar nije u stanu, kada se vrati u stan – 10, 15, 20 centimetara vode. Znači, taj ventil da se promeni, on košta 200 dinara, a posledica njegova je nekoliko hiljada evra za renoviranje stana. Isto se odnosi i na grejanje“, objašnjava Mišeljić.

Na pitanje ko plaća štetu u tom slučaju, ističe da to mora da snosi vlasnik stana.

„U delovima zgrade koji su vlasništvo fizičkog lica, stanara, štetu plaća sam stanar. U zajedničkim delovima, ukoliko se javi šteta, to je stepenište, fasada, krov – tu plaća skupština stanara, odnosno svi stanari zajedno plaćaju“, zaključio je Mišeljić.

Izvor: RTS

Prisustvo i brojnost vidre ukazuje na stanje čitavog ekosistema koji naseljava

Foto-ilustracija: Unsplash (Third Idea)

Planinske reke, velike nizijske reke, jezera i močvarna staništa predstavljaju najznačajnija prirodna staništa za život i očuvanje vidri u Srbiji. Faktori koji najviše utiču na ugroženost i stradanje ove vrste danas su ilegalno postavljene ribarske mreže, saobraćaj,  kao i mini hidrocentrale, posebno one derivacione, kao i konflikti sa vlasnicima ribnjaka. Kako ističe Duško Ćirović, vanredni professor Biološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu, vidra je imala sreću da je njeno krzno izgubilo tržišnu vrednost koju je nekada imalo, te se zahvaljujući gubitku interesovanja lovaca, populacija ove vrste u našoj zemlji potpuno opravila. Ipak, ona ostaje u statusu strogo zaštićene vrste.

Kako biste opisali trenutni status populacije evroazijske vidre u Srbiji? Šta nam dostupni podaci govore o njenoj rasprostranjenosti i trendovima u poslednjim decenijama?

Poslednjih decenija, zahvaljujući zaštiti, podizanju svesti stanovništva o potrebi zaštite i oporavka populacija, kao i gubitku interesa lovaca za lov, populacija vidre u Srbiji se potpuno oporavila. Nesumnjivo je da je rekolonizovala najveći deo svog istorijskog areala, tako da je prisutna čak i u nekim veštačkim vodenim staništima i urbanim vodenim sredinama. Nažalost, zbog nepostojanja monitoringa, nema podataka o brojnosti – čak ni na lokalnom nivou, niti gustini lokalnih populacija.

Jasno je da su očuvana vlažna staništa, a pre svega rečni tokovi i močvare, ključni za opstanak vidre. Koje ekološke karakteristike čine ta staništa nezamenjivim za ovu vrstu?

Foto-ilustracija: Unsplash (Daniel Olaleye)

Vidra je semiakvatična životinja i za njen život i opstanak neophodna je voda. Može da naseljava veoma širok spektar vodenih staništa, od svih slatkovodnih, pa sve do braktičkih u priobalnoj morskoj zoni. Može nastanjivati čak i vodena staništa koja povremeno, sezonski, ostaju bez vode. Naravno, na takvim lokalitetima i mestima njeno prisustvo nije stalno. Ako u vodenim staništima postoji dovoljno riba ili rečnih rakova, ta staništa predstavljaju dobro mesto za život, reprodukciju i dugoročni opstanak ove vrste.

Prisustvo vidre u prirodi služi i kao indikator kvaliteta životne sredine, pre svega stanja vodenih ekosistema. Koji parametri su ovde najznačajniji?

Vidra je ključna vrsta u vodnim ekosistemima, a već samo njeno prisustvo je dovoljno dobar indikator kvaliteta staništa. Pored toga, veći broj jedinki i veća lokalna gustina populacije dodatno potvrđuju visok kvalitet sredine. Zato praćenjem stanja populacija vidre možemo steći uvid i u stanje čitavog ekosistema koji naseljava.

Pročitajte još:

Koje aktivne mere zaštite u praksi daju najbolje rezultate kada govorimo o očuvanju populacija vidre?

Možda najvažnija mera bila bi uspostavljanje organizovanog nacionalnog monitoringa ove atraktivne, ali nedovoljno istražene životinjske vrste. Imajući u vidu glavne faktore ugrožavanja vidre kod nas, sprečavanje ilegalnog korišćenja ribarskih mreža, moratorijum na izgradnju mini hidrocentrala, prevencija konflikata na ribnjacima i mere za smanjivanje stradanja u saobraćaju, kao što je izgradnja propusta za prolaz i postavljanje ograda u blizini vodotokova u cilju sprečavanja izlaska na kolovoz, kao i podizanje svesti i edukacija ciljnih grupa i celokupnog stanovništva o značaju vidre u ekosistemima, verovatno bi bile najdelotvornije u zaštiti i dugoročnom opstanku ove vrste kod nas.

Kako ocenjujete količinu i kvalitet trenutno dostupnih naučnih podataka o evroazijskoj vidri u Srbiji?

Budući da vidra do sada nije bila u fokusu istraživača u Srbiji i da ne postoji organizovani monitoring populacije vidre, ne postoji precizno mapiran areal, kao ni dostupni populacioni podaci. Ipak, pretpostavlja se da je ova vrsta danas široko rasprostranjena u našoj zemlji. Sa aspekta ekologije i konzervacione biologije publikovana su samo dva rada. Reč je o jednom radu objavljenom u međunarodnom časopisu o ishrani vidre na reci Gradac koja je zaštićeno područje i jednoj studiji o genetičkom diverzitetu i predeonoj strukturi na evropskom nivou, u koju su uključeni i podaci iz Srbije.

Gde vidite prostor za unapređenje aktivne zaštite ove vrste u Srbiji, posebno kroz saradnju institucija, nauke i međunarodnih projekata?

Prostora za unapređenje ima mnogo, budući da je neophodno započeti aktivnosti praktično od nule. Kao i uvek, prvi i najvažniji korak predstavlja obezbeđivanje finansijskih sredstava. Finansiranje konzervacionih projekata i monitoringa od ključnog je značaja za njihovu uspešnu realizaciju. U tom smislu, postoji veliki potencijal za saradnju sa gotovo svim zaštićenim dobrima u Srbiji. Vodeću ulogu u tom procesu trebalo bi da imaju naučno-istraživačke institucije, koje bi, u saradnji sa upravljačima zaštićenih područja, nadležnim ministarstvima, zavodima za zaštitu prirode i različitim fondovima (državnim, EU i privatnim), učestvovale u finansiranju i sprovođenju naučno-istraživačkih, konzervacionih i monitoring projekata, kako na nacionalnom, tako i na međunarodnom nivou.

Ovaj tekst je nastao u okviru kampanje „Ovo nije samo bara“, koja se sprovodi uz finansijsku podršku Švedske, odnosno Švedske agencije za međunarodni razvoj i saradnju (Sida), u okviru inicijative „EU za Zelenu agendu u Srbiji“. Ovu inicijativu, uz tehničku i finansijsku podršku Evropske unije i u partnerstvu sa Ministarstvom zaštite životne sredine, sprovodi UNDP u saradnji sa Švedskom i Evropskom investicionom bankom (EIB), uz dodatna finansijska sredstva koja su obezbedile vlade Švedske, Švajcarske i Srbije.

Rumunija gradi 550 MW solarnih kapaciteta u regionu Oltenija

solarne energije 2025
Foto-ilustracija: Unsplash (chuttersnap)

Radovi na izgradnji četiri fotonaponska parka ukupne instalisane snage oko 550 MW započeli su u Rumuniji, saopštile su energetske kompanije OMV Petrom i Complexul Energetic Oltenia. Projekti se realizuju u regionu Oltenija, koji se graniči i sa Srbijom, i koji je decenijama bio oslonjen na proizvodnju energije iz uglja.

Prema dostupnim informacijama, solarni parkovi bi trebalo da budu pušteni u rad tokom 2026. godine. Očekuje se da će godišnja proizvodnja električne energije biti dovoljna za pokrivanje potrošnje približno 410.000 domaćinstava, čime se doprinosi ostvarivanju nacionalnih i evropskih klimatskih ciljeva.

Pročitajte još:

Ukupna vrednost investicije premašuje 400 miliona evra, pri čemu se oko 70 odsto sredstava obezbeđuje iz Modernizacionog fonda Evropske unije. Prvi set finansiranja, u iznosu od oko 16 miliona evra, isplaćen je u decembru 2025. godine. Partneri u projektu imaju ravnopravan vlasnički udeo, sa po 50 odsto.

Complexul Energetic Oltenia je državna energetska kompanija i jedan od nekadašnjih stubova rumunskog elektroenergetskog sistema, sa proizvodnjom zasnovanom pretežno na lignitu i velikim termoelektranama u Olteniji. Zbog pooštravanja klimatskih politika, visokih troškova emisija CO₂ i obaveza koje proizilaze iz energetskog i klimatskog zakonodavstva Evropske unije, kompanija je poslednjih godina započela promenu poslovne strategije, sa ciljem postepenog smanjenja zavisnosti od uglja i razvoja kapaciteta iz obnovljivih izvora energije.

Energetski portal

Pet godina Siemens Energy Srbija: Naša energija pokreće budućnost regiona

Foto: Siemens Energy Srbija

Pet godina nakon što je Siemens Energy postao samostalna kompanija, ova globalna energetska sila izrasla je u jednog od ključnih pokretača energetske tranzicije. U Srbiji, Siemens Energy je zadržao reputaciju pouzdanog partnera elektroenergetskog sektora i procesne industrije, ali i postao centar tehničke ekspertize za Evropu, Bliski istok i Afriku. O dosadašnjim rezultatima, ulozi lokalnog tima i o tome šta nas čeka u budućnosti, razgovarali smo sa Petrom Šainovićem, direktorom Siemens Energy Srbija.

Siemens Energy globalno obeležava pet godina samostalnog poslovanja. Kako biste opisali taj put?

– Za sektor energetike pet godina je jako kratak period. Ipak, u našem slučaju to je bilo vreme velikih izazova i dubokih promena. Kada je Siemens Energy nastao kao izdvojena kompanija 2020. godine, mnogi su se pitali da li je to samo administrativna promena.

Foto: Ljubaznošću Petra Šajinovića

Međutim, ubrzo se pokazalo da je to bio strateški potez koji je omogućio mnogo brže odlučivanje, fokus na energetiku i, što je najvažnije, snažniji razvoj novih tehnologija. Izazovi, naročito u wind business-u, učinili su nas jačim, a razvoj tržišta energetike omogućio rast kompanije iznad očekivanja, kako po finansijskim pokazateljima, tako i po broju zaposlenih. Ono na šta smo najponosniji je kvalitativna promena. Ona se prvenstveno ogleda u kulturi kompanije, kompanije koja veruje u čuvenu izreku Culture eats strategy for breakfast. Ona se bazira na otvorenoj i direktnoj komunikaciji, odgovornosti, integritetu, poverenju i posvećenosti zajedničkom cilju.  Smatram da je upravo kultura našeg sveukupnog poslovanja ključ odgovora na pitanje kako je vrednost kompanije porasla četiri puta od 2020. godine.

Siemens Energy Srbija danas ima značajnu ulogu u globalnom poslovanju. Kako je organizacija evoluirala u tom smislu?

– Pre samo nešto više od pet godina, u trenutku odvajanja od kompanije Siemens, zapošljavali smo tek nešto više od 50 ljudi. Bili smo dominantno fokusirani na tržište Srbije, uz sporadične projekte u zemljama Zapadnog Balkana. Međutim, poslovanje na domaćem tržištu, koje za pojmove evropske ili globalne energetike realno predstavlja malo tržište, nateralo nas je na fleksibilnost i inovativnost. Retko smo bili u situaciji da dva puta radimo slične projekte, već smo praktično svaki put stvari radili po prvi put. Legendarna je izjava našeg kolege: Najbolji smo u onome što radimo prvi put. To je bio jedini način da opstanemo jer se naše poslovanje sastoji od kompleksnih projekata. Jako mali deo se odnosi na prodaju proizvoda. Takav pristup i postignuti uspesi doneli su nam prepoznatljivost na evropskom, pa čak i globalnom nivou. Naši inženjeri sada rade na projektima širom Evrope, Bliskog istoka i Afrike. Naši eksperti za cybersecurity brinu se o sajber bezbednosti naše globalne kompanije, dok naš tim za korporativnu bezbednost obezbeđuje zaštitu ljudi, imovine i podržava procese širom sveta iz bezbednosne perspektive.

Foto: Siemens Energy Srbija

Za ovih pet godina prešli smo veliki put. Finansijski smo porasli više od tri puta. Broj zaposlenih porastao je skoro pet puta, tako da sada zapošljavamo oko 230 ljudi, od kojih su velika većina inženjeri. Važniji od kvantiteta je kvalitet. Sada je 80 odsto naših zaposlenih uključeno u projekte u inostranstvu. Ne samo da naši ljudi učestvuju u internacionalnim projektima već smo kao organizacija odgovorni za kompletan proces – od pripreme tehničkog rešenja, ponude, projektnog menadžmenta, organizacije gradilišta, nadzora nad montažom, puštanja u rad… Dakle, naš koncept se ne bazira na tzv. Body leasing modelu i niskoj ceni inženjer sata, već na znanju, odgovornosti i posvećenosti. Pritom naši inženjeri ne borave na gradilištima u inostranstvu duži period jer se veći deo posla obavlja iz Beograda. To im omogućava da budu sa svojim porodicama, a učestvuju u kapitalnim internacionalnim projektima i sarađuju sa ljudima iz celog sveta.

U fokusu: 

Pre pet godina nismo mogli ni da zamislimo ovakav scenario u Srbiji. Povrh svega, sada je sedmoro naših kolega, koji su i dalje locirani u Beogradu, na rukovodećim internacionalnim pozicijama. Uzrok tome svakako je Inclusion & Diversity, koji je jedan od prioriteta naše kompanije globalno, ali je možda još važnija posvećenost lokalnog tima koja nije mogla da prođe neprimećeno.

Da li možete podeliti sa čitaocima tajnu uspeha?

– Nema tu nikakve tajne. Stvari su jednostavne. Kao što sam već napomenuo, ključ je u kulturi organizacije. Željenu kulturu razvijamo komunikacijom. Komunikacija mora biti otvorena i direktna. Naravno, i pravovremena. Ako nešto ne funkcioniše kako treba, važno je da to jasno i pravovremeno komuniciramo: Tvoji rezultati nisu u skladu sa očekivanjima. Hajde a zajedno pronađemo rešenje. Ljudi to prihvataju. Prepoznaju iskrenost i najčešće se potrude da nešto promene. Možda je još važnije jasno komunicirati zajednički cilj. Identifikacija sa ciljem veoma je moćno oružje. Ako ne verujete u ciljeve kompanije u kojoj radite, savetujem da promenite okruženje.

Ukoliko većina prihvati zajednički cilj, velika je šansa da se zaposleni ponašaju kao što bi se ponašali u svojoj privatnoj kompaniji. E onda je sve lako. I ne samo lako već i lepo. Ako već na poslu provodimo veći deo svog budnog života, hajde da uradimo sve da nam bude ispunjeno svrhom, a i dobrom atmosferom.

Kako vidite narednih pet godina Siemens Energy Srbija?

Foto: Siemens Energy Srbija

– Danas je u energetici izvesna samo nepredvidivost. Trenutni rast globalnog tržišta je pre samo par godina bio nezamisliv.

Sigurno je da, ukoliko uspemo da zadržimo kulturu poslovanja i pored brzog rasta broja zaposlenih, pobedili smo. Negde 2021. rekao sam kroz šalu, u obraćanju zaposlenima, da nam je cilj da do 2030. imamo 1.000 zaposlenih. Komentari su bili da je to nerealno. Odgovorio sam: Kome trebaju realni ciljevi. Šta ćemo ako ih ostvarimo? Da idemo kući? Sigurno tada niko nije mogao da zamisli da ćemo 2025. imati 230 zaposlenih i raditi projekte kakve sada radimo.

Verujem da će period od narednih pet godina biti obeležen još dinamičnijim rastom investicija u energetski sektor, znatnim povećanjem broja zaposlenih i digitalizacijom poslovanja. Siguran sam da je ovaj tim sposoban za velika dela i spreman da odgovori na zahteve tržišta. Čeka nas izuzetno uzbudljiv period. Svakog dana nešto novo i zanimljivo. To je za pet godina preko 1.200 zanimljivih radnih dana.

Intervju vodila: Milena Maglovski

Intervju je objavljen u Magazinu Energetskog portala ODRŽIVO POSLOVANJE