Home Blog Page 1139

Pokrajinski geoprostorni podaci na jednom mestu

Foto: ekourb.vojvodina.gov.rs
Foto: ekourb.vojvodina.gov.rs

U Pokrajinskoj vladi je potpisan Sporazum o okvirima za razmenu, pristup i korišćenje prostornih podataka, koji će poslužiti pokrajinskim institucijama u cilju izrade strateških i planskih dokumenata u okviru svojih nadležnosti, kao i građanima koji će od sada lako – putem zajedničkog informacionog sistema – moći da dođu do potrebnih geoprostornih podataka.

Protokol su potpisali pokrajinski sekretar za urbanizam i zaštitu životne sredine Vladimir Galić i predstavnici pokrajinskog sekretarijata za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo, JP za prostorno i urbinističko planiranje i projektovanje „Zavod za urbanizam Vojvodine“, Pokrajinskog zavoda za zaštitu prirode, JVP „Vode Vojvodine“ i direktorka JP „Vojvodinašume“ Marta Takač.

Resorni sekretar Galić istakao je da će osnovni instrument ovakvog povezivanja činiti zajednički geoprostorni portal, i naveo da je Pokrajinski sekretarijat za urbanizam i zaštitu životne sredine već uneo podatke iz svog internog informacionog sistema. Informacioni sistem koji gradimo jeste deo INSPIRE direktive, koji je Evropska unija pokrenula još 2007. godine. Reč je o sistemu infrastrukture prostornih informacija u Evropi, koji je neophodan za bolje funkcionisanje svih javnih ustanova, državnih organa jer u sebi sadrži objedinjene geoprostorne podatke za određenu teritoriju, pojasnio je Galić i podsetio da je EU tada obavezala sve svoje članice, kao i one zemlje koje žele da se pridruže da postave ovakav sistem.

Ukazujući na značaj ovog geoportala, Galić je naveo da će korisnici, na osnovu „jednog klika“, u odgovarajućoj aplikaciji, dobiti podatke koji ih zanimaju, nezavisno da li je reč o državnim organima ili pojedincu koji je zainteresovan za stanje njegove parcele. Kako je pojasnio, nije reč samo o podacima u vezi sa imovinsko-pravnim odnosima, već i u pogledu energetske i putne infrastrukture, životne sredine ili stanja u privredi. Na taj način, podaci će biti objedinjeni na jednom mestu, pristupačni javnosti i što je najvažnije – provereni. Galić je naveo da je naredni korak da baza geoprostornih podataka, koja bude sačinjena u našoj pokrajini bude priključena nacionalnoj infrastrukturi geoprostornih podataka Republike Srbije.

Potpisnici sporazuma ukazali su takođe na benefite koji će ovaj zajednički portal obezbediti njegovim korisnicima, a reč je o tome da će sada biti omogućeno da se prostorni podaci koje poseduju pokrajinski sekretarijati, javna preduzeća i zavodi, lako povežu i razmenjuju putem odgovarajućih servisa i na taj način, međusobno povezani i standardizovani, budu lako dostupni krajnjim korisnicima u svakodnevnom radu.

izvor: ekourb.vojvodina.gov.rs

Sandra Jovićević

#throwbackthursday: Černobilj, grad duhova

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Ukoliko redovno postavljate svoje fotografije na Instagram ili tvitujete kako ste se iznervirali u prevozu, onda vam fenomen hashtaga nije nepoznanica i slobodno možete da skočite na četvrti pasus ovog članka. Ukoliko, pak, to ne radite i ne znate značenje bar tri reči iz prethodne rečenice: Instagramtvitovati i hashtag, razumevam vas, isto se osećam povodom pojmova: SnapchatKylie Jenner lip kit i Lil Peep. Ali kao što moja baka kaže: “Svako vreme ima svoje.”

Hashtag se stavlja u opis sadržaja koji ljudi postavljaju na društvene mreže, bilo da je u pitanju fotografija ili tekst, i uglavnom prati temu tog određenog sadržaja koji je neko podelio. U oblikovanju hashtag-ova najčešće se koristi engleski jezik, a započinju se tarabom (#). Kada kliknete na neki od njih, on vas vodi do svih dostupnih postova sa istim hashtag-om širom te društvene mreže. Ukoliko ste na primer fotografisali zalazak sunca i okačili na svoj Fejsbuk profil, mogli biste da u opis napišete #sunset i da kliknuvši na njega, pristupite bazi zalazaka sunca sa različitih strana sveta.

Pojam #throwbackthursday, ili na srpskom put u prošlost četvrtkom, predstavlja hashtag pod kojim vaša deca, ili možda čak vaši unuci, dele uspomene sa svojim prijateljima na društvenim mrežama svakog četvrtka. Pod ovim terminom bi mogla da stoji fotografija koju su napravili prilikom vikend izlaska u prethodnom mesecu ili zapis o tome kako su na maskenbalu u osnovnoj školi jedini nosili papirnu masku jer im mama nije napravila bolju. Na Energetskom portalu, pod ovim hashtag-om (#throwbackthursday) delićemo priče iz istorije ekologije i energetike. Naravno, četvrtkom.

Foto-ilustracija: Pixabay

Prvo putovanje kroz energetski vremenski portal započećemo u Pripjatu, u Ukrajini (tada sovjetskoj republici), u martu 1986. godine, poslednjem mesecu postojanja ovog grada.

Lokalnim luna-parkom i igralištima još su se orili veseli dečji glasići. Možda bi se oni u smiraj dana pomešali sa jecajima udovice koja se, dok je šetala psa, prisetila svog muža Jevrejina kog su ubili nacisti. Radnici elektrane vraćali su se nakon posla porodicama. Domaćice su odlazile u kupovinu. Službenice u pošti obavljale svoje zadatke. Školarci su međusobno delili užine i uzimali vodu sa automata. Ljubavni parovi išli su u bioskop. Putovalo se vozom, treniralo u teretanama, plivalo na bazenima, venčavalo. Uobičajene dnevne aktivnosti u Pripjatu postale su prošlost kada je 27. aprila 1986. godine, u 1 sat poslepodne, počela evakuacija stanovništva zbog eksplozije nuklearne elektrane koja se dogodila dan ranije.

Do nesreće je došlo tokom testa na reaktoru 4. Kao uzroci navode se upotreba nedovoljno ispitane i nestabilne tehnologije, ali i ljudske greške. Operateri su testove vršili pod pritiskom rukovodstva i, kako bi ih ubrzali, zaobišli su čitav niz sigurnosnih procedura. U atmosferu je ispušten oblak radioaktivnih čestica koji se nadvio nad Ukrajinom, Belorusijom i Rusijom i zagadio ogromne površine.

Foto-ilustracija: Pixabay

Dejstvo oslobođene radijacije na ljude i ostali živi svet bilo je fatalno. Prema zvaničnim podacima Svetske nuklearne acocijacije, direktnih žrtava incidenta bilo je pedeset šestoro. Međutim, smatra se da je više od 9000 ljudi preminulo od raka zbog izloženosti radijaciji. Tačan broj žrtava nikad nije ustanovljen. Proračuni Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA)  kažu da je čak oko 6,6 miliona ljudi bilo je izloženo radijaciji.  Životinje su prestale da se razmnožavaju, a kod onih koje nisu, pojavile su se razne genetske devijacije. Borova šuma, koja se prostirala na četiri kvadratna kilometra u blizini elektrane, posle eksplozije dobila je tamnosmeđu boju i uginula. Zbog boje dobila je naziv “crvena šuma”. 

Ubrzo nakon katastrofe, uspostavljena je Černobiljska zona isključenja koja zahvata površinu od gotovo 3 hiljade kvadratnih metara. Područja najgore pogođena radijacijom ograđena su bodljikavom žicom, znacima upozorenja i kontrolnim punktovima. Njena svrha je da se ograniči pristup najopasnijim mestima, smanji širenje radiološke kontaminacije i sprovode aktivnosti praćenja radioloških i ekoloških aktivnosti. U nadležnosti je Agencije za hitne slučajeve Ukrajine. Za potrebe smeštaja evakuisanih ljudi, izgrađen je Slavutič. Na kobnom reaktoru, izgrađen je betonski sarkofag. Začuđujuće, napajanje energijom sa ovog mesta prestalo je tek 2000. godine kada je i poslednji od reaktora stavljen van snage.

Danas, 30. novembra 2017. lokalnim luna-parkom i igralištima u Pripjatu ne ore se veseli dečji glasići. Mnogi ga nazivaju “gradom duhova”. Sa ove teritorije iseljeni su gotovo svi stanovnici, a kroz puste ulice, obrasle u travu i divlje rastinje, lutaju samo radioaktivni atomi – i poneki odvažni turista

Smatra se da je eksplozija u Černobilju najveća mirnodopska ekološka nesreća u istoriji nuklearne energije. Naučnici predviđaju da će normalan život na ovoj teritoriji biće moguć tek za 300 godina. Stoga je vlada u Kijevu plan za revitalizaciju černobiljske oblasti zasnovala na iskorišćavanju energije sunca koje tamo ne manjka. O tome smo pisali već pisali.

Jelena Kozbašić

Dobro došli na blog Energetskog portala!

Photo-illustration: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Dobar dan!

Od danas na Energetskom portalu, u okviru bloga, moći ćete da čitate zanimljivosti o obnovljivim izvorima energije, energetskoj efikasnosti, održivom razvoju i, ponekad, o “zelenim” pikanterijama u životu autorke. Na ovom mestu zajednički ćemo se dotaći mnogih aktuelnih tema na, nadam se, zabavan, ali svakako manje formalan način nego u okviru sekcije “Vesti”. Ukoliko Vas bude zanimalo:

  • zašto se način ishrane Jevreja razlikuje u odnosu na druge religije i šta je to košer,
  • zašto nikada neću prestati da se oduševljavam direktorom Tesle Ilonom Maskom,
  • putovanja u prošlost,
  • kako uništiti sopstveni život u tri dana (na ovom polju sam maher!)…

…navratite povremeno ovde.

Red je da Vam se predstavim! Zovem se Jelena Kozbašić. Student sam mastera u oblasti ekološke politike na Fakultetu političkih nauka u Beogradu. Uporedo sa studijama, član sam redakcije Energetskog portala i skupljam simpatične šolje, čaše i saksije za svoj budući dom. Omiljeni način da provedem slobodno vreme mi je dremanje.

Nikada ne odbijam čašu roze vina i ne preskačem kroasane i ledenu kafu za doručak. Obožavam slatkiše. Konstantno odlažem odlazak u teretanu. Nekim čudom vaga mi i dalje ne prikazuje više od 100 kilograma. Gurman sam i strastveni kuvar koji ne voli sir (čak ni na pici) i jede samo dobro pečen i nimalo krvav biftek.

Iako plastične slamčice nisu dobre po životnu sredinu, nikada neću prestati da ih cenim kao jedno od najboljih civilizacijskih dostignuća jer mi uživanje u kafi povise bar za dva puta.

Nadam se da će Vam ovo u budućnosti biti skoro jednako draga adresa na internetu kao profili simpatije na društvenim mrežama ili sajt za skidanje filmova.*

Do sledećeg čitanja, pozdrav od mene i ostatka tima,

Jelena Kozbašić

*Humor nije jača strana autorke teksta. (šta, zaboga, jeste?)

Siemens Gamesa gradi VE Jelovača u BiH

Foto: pixabay
Foto: pixabay

Španska kompanija Siemens Gamesa postisala je ugovor sa bosanskom firmom F.L. Wind o izgradnji vetroelektrane Jelovača kod Tomislavgrada ukupne snage 36 MW.

Nakon izgradnje vetroelektrane Mesihovina u režiji Elektroprivrede HZ HB, Jelovača će biti druga elektrana takve vrste u Bosni i Hercegovini.

Siemens Gamesa će izgraditi turbine tipa G97-2.0 MW te će ih održavati u sledećih pet godina, kaže se u saopštenju španske kompanije. Ugovor podrazumeva instaliranje 18 turbina, a deo ugovora o održavanju stupiće na snagu krajem 2018. godine.

izvor: energetika.ba

Sandra Jovićević

U Veterniku u toku izgradnja vodovodne i kanalizacione mreže

Foto: novisad.rs
Foto: novisad.rs

Gradonačelnik Novog Sada Miloš Vučević obišao je radove na izgradnji vodovoda i kanalizacije otpadnih voda sa crpnom stanicom u Ulici Bogdana Čiplića u Veterniku.

Grad Novi Sad će ove godine na teritoriji MZ „Veternik“ uložiti više od 140 miliona dinara u izgradnju kanalizacione i vodovodne mreže, i to oko sedam kilometara kanalizacione i 900 metara vodovodne mreže. Mi smo obišli radove u delu Veternika oko Ulice Bogdana Čiplića, koji predstavlјaju prvu fazu pri kojoj se radi 1.500 metara kanalizacije i oko 800 metara vodovodne mreže. Odmah posle sledi druga faza u susednim ulicama, i to oko 2.050 metara kanalizacione mreže. Istovremeno, krećemo da radimo kanalizacionu mrežu u slivu Leptirove ulice i u slivu južno od Novosadskog puta. Za prethodnih pet godina, u Veterniku smo izgradili više od deset i po kilometara kanalizacione mreže vrednosti 240 miliona dinara, ali smo svesni da i dalјe postoje komunalni problemi.

Izvođač „Bulevar company“ počeo je sa radovima 5. februara, a ugovorena izgradnja obuhvata dve faze. Prva faza podrazumeva izgradnju kanalizacione mreže u ulicama Kralјa Petra I, Zuzane Halupove, Veternički breg i Bogdana Čiplića u Veterniku u dužini od 1581,84 m, prečnika 250 mm i izgradnju vodovoda u delovima tih ulica ukupne dužine 890,11 m prečnika 110 mm. Druga faza obuhvata izgradnju kanalizacione mreže u ulicama u sliv Cerske ulice, tj. u ulicama Cerskoj, Popovića Komoraša, Emila Čakre, Proke Jovkića, Pavla Julinca i izgradnju crpne stanice u Cerskoj ulici. Ukupna dužina je 2050 metara, prečnika 250 mm. Radovi vezani za Leptirovu ulicu se tiču izgradnje kanalizacione mreže u dužini od 432,40 metara prečnika 250 mm i izgradnje crpne stanice, a izvođač radova je „Put invest“.

Isti izvođač radi na izgradnji kanalizacije otpadnih voda u Veterniku južno od Novosadskog puta, a to podrazumeva izgradnju kanalizacione mreže u ulicama: Rodina, Lastina, Golubova, Kosova, Sevastopolјska, Kralјa Milutina, Srpskih junaka, Paunova, kao i deo uz melioracioni kanal, ukupne dužine 2.940 metara, prečnika 250 mm.

izvor: novisad.rs

Sandra Jovićević

NVO HEAL: Koliko smo izloženi čestičnom zagađenju iz vazduha?

Foto: HEAL
Foto: HEAL

Brojne posledice aerozagađenja, uključujući i doprinos smrtnosti od jednog miliona ljudi godišnje na svetskom nivou, sve češće su tema u domaćoj javnosti. Izloženost zagađenju iz spoljašnjeg vazduha povezana je sa velikim brojem akutnih i hroničnih oboljenja, od iritacija preko respiratornih do kardiovaskularnih bolesti, a savremena nauka dovela je u vezu zagađenje i sa pojavom dijabetesa. Efekti zagađenja vazduha po zdravlje dobro su dokumentovani, premda mešavine zagađenja u vazduhu mogu biti kompleksne.

Zagađenje vazduha čini mešavina tečnih i čvrstih faza; mešavina gasovitih, isparljivih, poluisparljivih materija i suspendovanih čestica, a njihov odnos je veoma promenjiv. Glavni zagađivači, o čijem uticaju na zdravlje postoje brojna istraživanja, jesu suspendovane čestice, ozon, azot-dioksid, sumpor-dioksid, metan, živa i čađ dobijena izgaranjem ugljovodoničnih gasova.

U razgovoru sa Vlatkom Matković Puljić iz nevladine organizacije Health and Environment Alliance saznali smo kako bi trebalo da se vrše provere kvaliteta vazduha, da li se merenja zagađujućih materija propisno vrše i koliko se razlikuju njihova merenja od merenja javnih institucija.

Foto: Privatna arhiva

Vlatka Matković Puljić je rođena u Hrvatskoj, živi u Briselu i zaposlena je u organizaciji HEAL. Bavi se zagađenjem vazduha na Balkanu. U svom radu, najviše je usmerena na industrijske izvore zagađenja, s obzirom na to da je industrija jedan od najvećih zagađivača vazduha. Pre nego što se pridružila HEAL-u, Vlatka je radila u različitim organizacijama uključujući Zagrebačku Univerzitetsku bolnicu za zarazne bolesti, „CARE International” i Hrvatski Institut za javno zdravlje. Po struci je defektolog, a doktorirala je u oblasti javnog zdravlja na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Zagrebu.

Zagađenje vazduha je globalni problem koji se u Beogradu oseća ali i vidi. Kao dokaz mogu da posluže i podaci Svetske zdravstvene organizacije, prema kojima u Srbiji tokom jedne godine prerano umre više od 7.000 ljudi usled izloženosti zagađenjima iz vazduha, što našu zemlju svrstava na drugo mesto u Evropi po broju prevremenih smrti usled zagađenja vazduha. U Srbiji više od 3.300 slučaja prevremene smrti godišnje nastupi samo od jednog zagađivača – termoelektrana na ugalj. Na globalnom nivou 6,5 do 7 miliona ljudi umire godišnje zbog aerozagađenja. Ukoliko bismo ovaj broj smrti preveli u novac, došli bismo do podatka da državu posledice zagađenja vazduha iz termoelektrana koštaju između jedne i četiri milijarde evra na godišnjem nivou.

„Većina ljudi koja živi u urbanim sredinama, živi u zagađenom okruženju. Najveći izvori zagađenja su saobraćaj, termoelektrane na fosilna goriva, a tu se najviše misli na ugalj, loženje u kućama na ugalj ili drvo. Ukupno 50 odsto čestičnog zagađenja u Srbiji dolazi iz termoelektrana na ugalj, pa zatim iz kućnih ložišta, a na trećem mestu su neki drugi izvori zagađenja”, kaže Vlatka Matković Puljić.

Kvalitet vazduha u Srbiji predstavlja veliki problem. Merenja pokazuju da građani širom zemlje udišu vazduh koji se smatra štetnim po zdravlje. Na primer, koncentracije PM2,5 i PM10 su znatno veće od graničnih vrednosti koje su Evropska unija i Svetska zdravstvena organizacija postavile. U izveštaju o kvalitetu vazduha iz 2013. godine navodi se da je u toku te godine na većini lokacija prekoračena godišnja granična vrednost čestica PM10 koja iznosi 40 μg/m3. Tokom 2013. godine u širim gradskim područjima Beograda, Bora, Užica i Smedereva vazduh je bio III kategorije, što znači da je bio prekomerno zagađen. Prema podacima, te iste godine 73 odsto stanovništva u urbanim i urbano-industrijskim gradskim područjima bilo je potencijalno izloženo koncentracijama zagađivača iz nadreferentnog nivoa.

U samim urbanim sredinama, osim zagađenja iz termoelektrana koje zagađuje celu zemlju, prisutni su i drugi zagađivači. U Beogradu je to saobraćaj, a drugi problem je što su termoelektrane blizu Beograda i one ispuštaju velike količine različitih zagađivača, kao što su azotni oksidi, sumpor dioksid i druga čestična zagađenja.

HEAL je sproveo akciju merenja lične izloženosti zagađenom vazduhu uz pomoć malih mobilnih uređaja „AirBeam” koji se prema analizama sprovedenim u Americi i Belgiji pokazao kao precizan. Postojao je otvoreni poziv za kandidate koji su hteli da nose ove merne uređaje, aakcija je pokrenuta u Beogradu i Novom Sadu s idejom da volonteri mere svoju dnevnu izloženost aerozagađenju, od izloženosti tokom odlaska na posao (pešice, autom, biciklom) do boravka u zatvorenom prostoru, tokom šetnje gradom i dr. Uređaj AirBeam meri zagađenje prouzrokovano PM2,5 česticama i radi na foto-laserskoj metodi koja nije tako sofisticirana za razliku od monitoring stanice koja osim što meri kvalitet vazduha obično uzima i uzorak prašine na osnovu kog se može analizirati radioaktivnost tog uzorka i odrediti poreklo zagađenja (da li dolazi iz termoelektrana, saobraćaja ili nekog drugog izvora).

„Monitoring vazduha se u Srbiji radi i to relativno dobro ali broj mernih mesta nije dovoljan. Recimo za PM2,5 postoji samo nekoliko monitoring stanica u celoj Srbiji, s tim da se ne uzimaju podaci sa svih stanica za godišnji obračun kvaliteta vazduha, nego jedna monitoring stanica koja se nalazi na Novom Beogradu, ulazi u proračun za celu Srbiju. Kroz ovaj projekat pokušali smo da zaključimo kolika je razlika između lične izloženosti čestičnom zagađenju u odnosu na to šta monitoring stanica zabeleži.”

Dok je boravila u Beogradu u junu ove godine, Vlatka je merila koncentraciju čestica u Beogradu i prosečna koncentracija PM čestica na putu od Voždovca do centra grada bila je 37 mikrograma po kubnom metru (μg/m3), a najveća je iznosila 57. Prema Svetskoj zdravstvenoj organizaciji ukoliko živite u mestu u kom je koncentracija PM2,5 čestica do 12 μg/m3, ono se može smatrati zdravim, dok je koncentracija do 35 μg/m3 nezdrava za osetljivu grupu kao što su deca, starije osobe, trudnice i ljudi sa osetljivim respiratornim sistemom. Kad se prekorači granica od 55 μg/m3, govorimo o skroz nezdravoj sredini i velikoj izloženosti riziku. Istovremeno kada je Vlatka merila zagađenje vazduha PM2,5 česticama, dve monitoring stanice su baš u isto doba poslovni portal o čistoj energiji dana zabeležile podatke za PM2,5 – oni su iznosili 11 μg/m3 i 14μg/m3. Prva monitoring stanica je smeštena u širem centru grada, a druga na Novom Beogradu. Takođe, volonteri koji su nosili ove uređaje ustanovili su da je najveće zagađenje ovim česticama u kafićima u kojima je dozvoljeno pušenje – u njima je količina PM2,5 čestica iznosila 180–190 μg/m3*.

„Ovim projektom želimo prvenstveno da uključimo građane u aktivno merenje kvaliteta vazduha i praćenje svoje lične izloženosti aerozagađenju u svakodnevnom životu, a time da podignemo svest o tome šta je (ne)zdrav vazduh”, objasnila nam je Vlatka.

Udruženje za zdravlje i životnu sredinu (HEAL) pozvalo je vlasti Srbije da ulože napore da se očisti vazduh u našoj zemlji u okviru kampanje „Skini masku mome gradu” koja je sprovedena u Beogradu povodom Svetskog dana borbe protiv astme 2017. godine. Kampanja je dobila podršku Ministarstva zdravlja Srbije i stručnjaka Medicinskog fakulteta u Novom Sadu koji sprovode pilot istraživanje o izloženosti suspendovanim česticama PM2,5. „Skini masku mome gradu” je globalna inicijativa zdravstvenih radnika, koju predvodi HEAL, za poboljšanje kvaliteta vazduha i smanjenje emisije štetnih gasova. Aktivisti incijative pozvali su gradske vlasti širom sveta da se drže smernica o kvalitetu vazduha Svetske zdravstvene organizacije i usvoje odgovarajuću politiku i program. Globalna kampanja „Skini masku mome gradu” pokrenuta je takođe i u Varšavi, Adani, Istanbulu, Iskenderunu, Londonu, Solt Lejk Sitiju, Čenaju, Ahmedabadu i Sao Paolu.

Foto: Pixabay

Priredila: Nevena Đukić

* Svi podaci preuzeti iz zvaničnog izveštaja Zagađenje vazduha i zdravlje u Srbiji koji je priredila NVO HEAL (Health and Environment Alliance)

Ovaj sadržaj je prvobitno objavljen u magazinu Energetskog portala pod nazivom EKO-ZDRAVLJE, novembra 2017. godine.

Kako prepoznati “greenwashing”, lažno zeleni marketing

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Talas zabrinutosti zbog klimatskih promena učinio je da se svi – od avio-prevoznika i trgovinskih lanaca preko proizvođača automobila do restorana i stadiona – okrenu zaštiti prirodnog okruženja.

Termin greenwashing ili eko-manipulacija koristi se za prakse kompanija ili organizacija koje više novčanih sredstava i vremena utroše na ubeđivanje javnosti da su ekološki nastrojene, kroz reklamne i marketinške kampanje, nego na sprovođenje aktivnosti za smanjenje negativnog uticaja po životnu sredinu u okviru svog poslovanja. Same sebe farbaju u zelenu boju, koja simboliše očuvanje prirode, iako ona u realnosti ne oslikava njihovu pojavu.

Osnovni primer obmanjivanja javnog mnjenja o radu određenog preduzeća putem eko-manipulacije je primer energetske kompanije koja na sva usta bruji o zelenoj tehnologiji koju razvija. Međutim, najveći deo njenih poslova i dalje počiva na zagađenju vazduha gasovima koji nastaju sagorevanjem fosilnih goriva, izlivanju nafte i eksplozijama elektrana.

U zelene prevarante mogao bi da se uvrsti i hotelski lanac koji se diči time što gostima omogućava da više puta upotrebljavaju posteljinu i peškire, ali ulaže vrlo malo napora na polju uštede vode, struje i goriva za svoju voznu flotu. Ili banka koja naprasno ozeleni zbog novouvedene opcije onlajn plaćanja. Čak i prodavnice u koje možete da vratite svoje već korištene plastične kese.

Evo kako u svakodnevnom životu prepoznati da li neko želi da Vas nasamari tvrdeći da je zelen.

1) Upotreba neosnovanih tvrdnji

Ko garantuje da su aktivnosti određenog preduzeća “naklonjene prirodi”, “organske” i “ekološke”?

Uverite se da proizvod koji biste da pazarite ne sadrži štetne hemikalije. Zelena svojstva artikla pobrojana na pakovanju mogu da zasene njegovu “ne-ekološku” stvarnost. Savršen primer ovog tipa zablude je veganska koža. Iako se promoviše kao ekološka alternativa životinjskoj, ona je u suštini plastika koja je jednako, ili čak više, štetna po našu okolinu.

2) Manje od dva zla

Sledeća praksa je prilično uobičajen vid eko-manipulacije. Kompanija obmanjuje potrošače da se transformisala u ekološku, a zapravo tek sitnim koracima (ako uopšte) napreduje u tom smeru. Organske cigarete možda jesu proizvedene od duvana koji nije bio tretiran pesticidima, ali su tek nešto manje “smrtonosne” u odnosu na redovne.

3) Teško uočljivi kompromisi dobiti i troškova 

Ovaj aspekt greenwashing-a tiče se isticanja ekološke podobnosti preduzeća u određenim segmentima njegovog poslovanja. Na taj način često se ignoriše plaćanje viših ekoloških troškova u poređenju sa dobiti.

Papir koji se pravi bez hlora mogao bi da vodi poreklo iz prastarih šuma, a organski pamuk bi na mesto na kojem se prodaje mogao da bude transportovan sa desetinama hiljada kilometara udaljene lokacije. Njegovo dopremanje do prodavnica vrlo je verovatno izvedeno vozilima koja se pokreću na fosilna goriva, čiji je negativan uticaj po prirodu očigledan, a ne onima na električni pogon.

4) Navođenje podrazumevanih tvrdnji

Kompanije neretko nastoje da zavaraju kupce da su uložile određeni napor, koji se od njih ne zahteva, da bi ozelenile svoju delatnost, a da su pri tome u delo sprovele jedino akcije na koje su zakonski obavezane.

Tako mnogi proizvođači kozmetičkih proizvoda u Evropskoj uniji svoje ambalaže obeležavaju natpisima “bez parabena” i “nije testirano na životinjama”. Prema evropskim normativima to se od njih i očekuje, te zapravo nisu preduzele herojski podvig za ekologiju, kako nastoje da predstave taj akt, već su se jedino povinovale zakonskim regulativama zajednice.

5) Korišćenje zelenih fotografija ili imena koje navode kupca na pogrešan trag

Obratite pažnju! Ovo je verovatno najčešći trik eko-manipulatora. Samo zato što na etiketi proizvoda stoji životinja ili malo zelenila ne znači da je prioritet kompanije životna sredina. Isti je slučaj i sa oznakama poput “organik”, “bio”, “eko” i sličnim ispred imena brenda.

Jelena Kozbašić

U Šibeniku održan sastanak posvećen upravljanju otpadom

Foto: mzoip.hr
Foto: mzoip.hr

Ministar zaštite životne sredine i energetike Hrvatske Tomislav Ćorić održao je u Šibeniku radni sastanak sa šibensko-kninskim županom Goranom Paukom, gradonačelnicima i načelnicima opština s tog područja na temu upravljanja otpadom.

On je izjavio da je 2018. godina godina izgradnje infrastrukture za efikasno upravljanje otpadom u Hrvatskoj. Sve naše županije, jedinice lokalne samouprave i Ministarstvo trebaju uložiti dodatne napore da se zacrtani ciljevi ostvare, odnosno da do 2020. odvojeno prikupljamo 50 odsto papira, stakla, metala i plastike.

Ministar je gradonačelnike i načelnike općina s područja Šibensko-kninske županije upoznao sa aktivnostima Ministarstva i konkursima koji su već otvoreni za izgradnju i opremanje infrastrukture za odvojeno prikupljanje otpada i za informativne aktivnosti, kao i sa konkursima koji slede ove godine, a odnose se na upravljanje otpadom.

izvor: mzoip.hr

Sandra Jovićević

Ekološka akcija čišćenja na Labudovom brdu

Foto: beograd.rs
Foto: beograd.rs

Gradonačelnik Beograda Siniša Mali pridružio se akciji čišćenja na Labudovom brdu, koju su inicirali građani ovog dela Rakovice. U akciji su učestvovala gradska komunalna preduzeća, a podršku su dali i direktori „Zelenila – Beograd” Slobodan Stanojević i „Gradske čistoće” Miroslav Bogdanović, kao i predsednik opštine Vladan Kocić i državni sekretar MUP-a Milosav Miličković.

Gradonačelnik je tom prilikom istakao da su građani želeli da deo kraja u kojem žive izgleda lepše i uređenije zbog čega je prihvaćena njihova inicijativa. On je najavio i da će klupe koje se nalaze na platou takođe biti uređene i ofarbane. Na ovaj način pokazujemo da Beograd može da bude lepši i bolji, ali i da zajedničkim snagama možemo da menjamo grad nabolje. Svako od nas bi trebalo da pođe od sebe i svog komšiluka, da ne baca otpatke, ne uništava mobilijar u parkovima i sve ono što zajedno sa građanima stvaramo, rekao je Mali.

Gradonačelnik je podsetio i da je samo „Gradska čistoća” u poslednje četiri godine nabavila 96 novih vozila. To su moderna vozila koja će doprineti da grad bude još čistiji, a preduzeće efikasnije. „Zelenilo – Beograd” nikada nije imalo više posla, a rezultat toga je oko 200 uređenih zelenih površina od 2014. godine do danas. Ipak, daleko je od toga da je dovoljno urađeno, zbog čega se nastavlja sa radom, poručio je gradonačelnik.

On je podsetio i da je potpisan sporazum za sređivanje deponije Vinča sa francusko-japanskim konzorcijumom i ove godine ćemo započeti sanaciju te najveće crne tačke u Evropi, kada je zaštita životne sredine u pitanju. Četrdeset godina se tamo akumulira smeće i rešavanjem tog problema radi se velika stvar za Beograd, naveo je Mali.

izvor: beograd.rs

Sandra Jovićević

HE „Đerdap 2“ premašila plan proizvodnje u januaru

Foto: djerdap.rs
Foto: djerdap.rs

Hidroelektrana „Đerdap 2“ oborila je mesečni rekord i u januaru ove godine proizvela maksimalnih 170.210 MWh električne energije. To je za 55 odsto više od plana, odnosno 60.210 MWh električne energije više nego što je bilo bilansirano za prvi mesec 2018. godine.

Ovo je do sada najbolja mesečna proizvodnja od aprila 1985. godine kada je zvanično elektrana ušla u eksploataciju. Rekordna proizvodnja je ostvarena najpre zahvaljujući odličnoj pogonskoj spremnosti postrojenja i idealnom dotoku Dunava koji se kretao u rasponu, od 6.200 do 8.108 kubnih metara vode u sekundi, rekao je Radmilo Nikolić, direktor za proizvodnju energije EPS-ovog ogranka HE „Đerdap“.

Ukupno 10 agregata HE „Đerdap 2“ dnevno su u proseku sistemu EPS isporučivali između pet i šest miliona kilovat-sati električne energije tokom januara. Već drugog dana januara elektrana je proizvela 6.020 MWh i bila na samo 120 MWh od dnevnog rekorda iz 21. aprila 2014. godine, kada je proizvedeno 6.140 MWh.

Odlične rezultate ostvarila je i HE „Đerdap 1“. U januaru je proizvedeno 639.018 MWh što je gotovo duplo više od plana. Januarska bilansirana proizvodnja od 329.000 MWh nadmašena je za 94 odsto.

Ostale članice ogranka, „Vlasinske HE“ i HE „Pirot“, iako su pogonski maksimalno spremne i imaju dovoljne količine vode u akumulacijama angažovane su prema potrebama elektroenergetskog sistema EPS, rekao je Nikolić.

izvor: djerdap.rs

Sandra Jovićević

Da otpad u Srbiji više ne bude otpad, već da postane resurs

Foto: Milisav Pajević

Udruženje „UNEKOOP“ iz Paraćina uz podršku Regionalnog centra za životnu sredinu za Centralnu i Istočnu Evropu – REC održalo je nedavno u Zelenom salonu Narodne skupštine Republike Srbije, Okrugli sto o predloženim izmenama i dopunama Zakona o upravljanju otpadom.
Prošle godine predložene su izmene Zakona o upravljanju otpadom koje bi, ukoliko bi bile usvojene, omogućile uvoz neopasnog otpada radi njegovog korišćenja kao goriva u cementarama. Ovakvo rešenje bi direktno uticalo na kvalitet vazduha, kao i na zdravlje građana Srbije, pa je civilno društvo prepoznalo potrebu za diskusijom na ovu temu.

Okrugli sto je otvorila predsednica skupštinskog Odbora za zaštitu životne sredine, Ivana Stojiljković, ističući značaj ove teme i cilj primene zakonodavstva u ovoj oblasti – da otpad u Srbiji više ne bude otpad, već da postane resurs, kao i težnju da cirkularna ekonomija u Srbiji zaživi i omogući otvaranje zelenih radnih mesta.
Tokom uvodnih izlaganja je istaknut značaj saradnje Narodne skupštine Republike Srbije sa organizacijama civilnog društva u oblasti kakva je upravljanje otpadom.

Nebojša Redžić iz Agencije za zaštitu životne sredine rekao je da Agencija već sedmu godinu zaredom prikuplja podatke o generisanju otpada u Srbiji koji su dostupni javnosti, dok se od prošle godine radi na nacionalnom izveštaju o upravljanju otpadom.


Stav struke čuo se od profesora Hemijskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, dr Ilije Brčeskog, koji je naglasio da treba biti oprezan kada se sprovode naizgled napredna i pozitivna rešenja koja mogu da imaju prilično velike posledice po životnu sredinu. Aktivista Ekološkog pokreta Kosjerića, dr Ilija Vukadinović osvrnuo se na ozbiljne posledice koje produkti sagorevanja otpada imaju po ljudsko zdravlje i primetio kako u obrazloženju izmena zakona nije moguće videti bilo kakve procene posledica po životnu sredinu i zdravlje ljudi.

Tokom diskusije čuli su se komentari i pitanja stručnjaka, predstavnika civilnog društva i narodnih poslanika, a jasno je da je široko učešće javnosti neophodno u procesima uvođenja izmena ove vrste, dok usvajanje ovog i sličnih zakona ne sme da bude sprovedeno po hitnom postupku, pre svega zbog značaja posledica koje može da ima po životnu sredinu i zdravlje građana.

Okrugli sto je okupio više od 60 predstavnika institucija, organizacija civilnog društva i predstavnika stručne javnosti. Okrugli sto je organizovan u okviru Programa podrške civilnom društvu u Srbiji u oblasti životne sredine – CSOnnect, koji realizuje REC uz finansijsku podršku Švedske međunarodne agencije za razvoj i saradnju (SIDA).

Milisav Pajević

Glastonberi festival: Zabrana plastičnih flaša od 2019.

Photo: Edward Simpson
Foto: Wikipedia/Edward Simpson

Od 1981, na svakih pet godina, organizatori Glastonberi festivala (Ujedinjeno Kraljevstvo) daju oduška sebi, zemljištu na kojem se održava događaj, lokalnom stanovništvu i posetiocima željnim muzike i zabave. Tokom jalovih godina oni prave jednogodišnju pauzu od ludiranja ispred festivalskih bina i na njima. Ova godina je upravo jedna od takvih. Dogodine, Glastonberi se vraća zeleniji nego ikada, a 2020. slavi svoj pedeseti rođendan.

Članica organizacionog tima Emili Ivis najavila je planove da 2019. godine na mestu održavanja koncerata bude zabranjeno korišćenje plastičnih boca u cilju zaštite životne sredine. Projekat zahteva vreme i angažovanje velikog broja ljudi i zbog toga je ćerka osnivača festivala Majkla Ivisa izrazila istovremeno i želju i sumnju da isti bude sproveden u delo.

U 2014. festival je predstavio posebne ekološke flašice napravljene od nerđajućeg čelika, koje su namernici mogli da kupe za 10 funti, i kioske za vodu za ponovno punjenje bilo kojeg oblika posude.

Foto: Wikipedia

Dve godine kasnije, za potrebe Glastonberija dizajnirane su posebne ne-aerodinamične čaše kako bi se smanjio rizik od povreda uzrokovanih njihovim bacanjem ili ispuštanjem. Kako upotreba ovih izuma nije bila obavezna, organizatori su procenili da se za vreme trajanja događaja, od strane 200 hiljada učesnika, iskoristi oko milion plastičnih boca. Iste godine od strane festivala pokrenuta je i inicijativa pod sloganom “Voli farmu, ne ostavljaj tragove” (Love the farm, leave no trace!). Ona je pozvala sve glastonberijske hodočasnike da dele prevoz kada dolaze na festival, ograniče bacanje otpada, a plastične flaše za vodu upotrebljavaju više puta, recikliraju i ne uriniraju na zemlju. Ironično, upravo je čišćenje 2016. bilo jedno od najmukotrpnijih u istoriji i trajalo je duže od dve nedelje.

Zabrinutost zbog zagađenja prirode plastikom ne jenjava. Dok obale Arktika zapljuskuju talasi i nanosi smeća, kompanije plastičnih slamčica rešavanju ovog problema pokušavaju da doprinesu pronalaženjem manje štetne alternative svojih proizvoda. Životna sredina nije jedina koja je ugrožena. Tu su i životinje, ali i ljudi. Pozitivan odjek u spasavanju planete od otpada imaju ideje eko-preduzeća i zabrana koju je uvela jedna avio-kompanija.

Jelena Kozbašić

Za sedam godina će doći do izjednačavanja cene električnih vozila sa standardnim vozilima

Photo-ilustration: Pixabay
Photo-ilustration: Pixabay

Američki portal Renewable Energy World je saopštio kako japanski proizvođač vozila Nissan smatra kako će već 2025. godina biti prelomna kada je reč o elektromobilnosti.

Kako se ističe, jedan od čelnika japanske kompanije Nissan je najavio kako bi već za sedam godina trebalo doći do izjednačavanja tržišnih cena električnih i vozila sa motorima s unutrašnjim sagorevanjem.

Inače, Nissan je zahvaljujući globalnom savezu sa Renaultom i Mitsubishijem vodeći proizvođač električnih vozila na svetu. Tako je od 2010. godine do danas prodao više od 500.000 primeraka električnog vozila Leaf.

izvor: energetika-net.com

Sandra Jovićević

Nije potrebna studija o proceni uticaja na životnu sredinu projekta postrojenja za proizvodnju ugljenog briketa u Velikim Crljenima

Photo: Pixabay
Foto: Pixabay

Ministarstvo zaštite životne sredine saopštilo je da je ovaj organ doneo Rešenje da nije potrebna izrada Studije o proceni uticaja na životnu sredinu projekta postrojenja za proizvodnju ugljenog briketa na kopu Veliki Crljeni, na teritoriji GO Lazarevac, grada Beograda na zahtev nosioca projekta preduzeća “DEVIX“ d.o.o, iz Lazarevca.

Uvid u doneto Rešenje može se izvršiti u prostorijama Ministarstva zaštite životne sredine, kao i na službenom sajtu Ministarstva, svakog radnog dana u roku od 10 dana od dana objavljivanja ovog obaveštenja.

Zainteresovana javnost i nosilac projekta mogu izjaviti žalbu Vladi Srbije na predmetno Rešenje, putem ovog organa, u roku od 15 dana od dana objavljivanja oglasa.

izvor: ekologija.gov.rs

Sandra Jovićević

Nepropisno postupanje sa životinjskim otpadom u Sarajevu

Photo: Pixabay
Foto: Pixabay

U Kantonu Sarajevo ne postoje precizni podaci o količinama produkovanog i zbrinutog otpada životinjskog porekla. Ova vrsta otpada na deponiji Smiljevići pravi velike probleme i rešenja se moraju tražiti urgentno, poručuju iz Centra za ekološki održivi razvoj (COOR) Sarajevo.

COOR od oktobra prošle godine implementira Projekat ”Izrada registra otpada životinjskog porekla u Kantonu Sarajevo” koji će biti popunjavan podacima određenih proizvođača otpada putem anketiranja. Iz tog centra Feni su kazali da su proizvođačima otpada upućeni anketni upitnici krajem prošle godine, a radi se o mesarama, farmama, skladištima i distribucijama proizvoda životinjskog porekla, ribnjacima i ribarnicama, preradama mesa i mesnih proizvoda, te trgovinama na veliko. Poslato je više od 800 upitnika na adrese koje postoje u zvaničnim bazama opština, statistike i ministarstava, a krajnji rok za dostavu popunjenih upitnika bio je 20. februar ove godine.

Trenutno postupanje sa otpadom životinjskog porekla u BiH nije u skladu s propisima i standardima Evropske unije za oblast veterinarstva i zaštite okoline. Problem nepostojanja integralnog upravljanja otpadom životinjskog porekla u BiH egzistira već duži niz godina, a prvi put ga je uočila Delegacija EU u BiH u oktobru 2007. godine, kazala je u ime COOR-a Dragana Selmanagić. Iz COOR-a navoda da u BiH ne postoje jasni statistički podaci o proizvedenom životinjskom otpadu, jer Agencija i zavodi za statistiku još ne prate tu vrstu podataka, ali se prema procenama u BiH generira oko 40.000 tona nusproizvoda i otpada životinjskog porekla, a koji uglavnom završi na lokalnim deponijama, a vrlo često deo završi i direktno u prirodi.

Naglasila je da ova vrsta otpada na deponiji Smiljevići pravi velike probleme i da se rešenje mora tražiti urgentno. Deponija, ističe, treba da služi isključivo za odlaganje komunalnog otpada, a KJKP ”Rad” mora voditi evidenciju o primopredaji otpada na lokaciji, subjektima s kojima sklapaju ugovore, te količinama otpada koji se odloži u konačnici na Smiljevićima. Trenutno je u fazi i monitoring procednih voda na deponiji za koji su izdvojena značajna finansijska sredstva sa ciljem dobijanja ukupnih količina i sastava procednih voda. Bilo kakve velike količine hrane i otpada životinjskog porekla, a koje se koncentrično ubace u telo deponije se raspadnu i prave značajan problem na kvalitet procednih voda, te dovode do promena i pikova u kvalitetu te vode koja se mora tretirati, dodaje Selmanagić.

izvor: energetika.ba

Sandra Jovićević

Snaga novih solarnih elektrana u Evropi povećana za 28 odsto

Photo: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Američki mediji su saopštili kako je snaga novoinstaliranih sunčanih elektrana u 2017. godine u Evropi dostigla 8,6 GW, što ujedno znači povećanje za čak 28 odsto u odnosu na 2016. godinu.

Od tog iznosa, čak 6 GW otpada na zemlje Evropske unije, gde je novoinstalirana snaga u odnosu na 2016. godinu povećana za 6 odsto. Do najvećeg povećanja snage solarnih elektrana u Evropi je došlo u Turskoj, gde je ona iznosila čak 1,79 GW, a zatim sledi Nemačka sa 1,75 GW. S druge strane, u nekim je zemljama zbog ukidanja podsticajnih mera, na primer u Velikoj Britaniji, novoinstalirana snaga solarnih elektrana u 2017. godini bila srazmerno mala.

Ipak, to bi se uskoro moglo promeniti jer je za 2018. godinu predviđeno napuštanje najnižih uvoznih cena fotonaponskih modula koje je Evropska komisija propisala u septembru 2017. godine. Tako bi od 2018. godine najniže uvozne cene fotonaponske opreme trebale iznositi 0,18 EUR/W za multikristalne FN ćelije i 0,3 EUR/W za module od takvih ćelija te 0,21 EUR/W za monokristalne FN ćelije i 0,35 EUR/W ta takve module.

izvor: energetika-net.com

Sandra Jovićević