Kako urbano planiranje može da doprinese očuvanju vrsta

Foto-ilustracija: Pixabay

Sa jedne strane borba za očuvanje prirodnih staništa i biodiverziteta, a sa druge širenje urbanih sredina i kontinuirani rast globalne populacije. Iako deluje da se ova dva uvek šire jedno nauštrb drugog, istraživači sa Jejla tvrde da je moguće „pomiriti“ gradove i staništa divljih vrsta i time sačuvati brojne ugrožene biljke i životinje.

Kako procenjuju u studiji, objavljenoj u žurnalu PNAS (Proceedings of the National Academy of Sciences), urbana populacija u svetu će se do 2050. godine uvećati za 2,5 milijardi ljudi. Budući da će se veći deo urbane ekspanzije desiti u oblastima bogatim biodiverzitetom, gde su mnoge biljke i životinje već na listi ugroženih vrsta, važno je umanjiti negativan uticaj širenja gradskih sredina na prirodna staništa.

Brojne vrste sa „crvene liste“ nalaze se u tropskim regionima Afrike, Južne Amerike, Mezoamerike i jugoistočne Azije, a upravo tu će se, tvrde stručnjaci, odigrati i najintenzivnije širenje urbanih sredina. Stoga napominju da je prilagođavanje gradova potrebama biljaka i životinja sa kojima delimo životni prostor neophodno kako bismo zaštitili 855 potencijalno ugroženih vrsta.

„Gradovi su zapravo deo rešenja. Možemo da gradimo gradove drugačije nego što smo to radili u prošlosti. Oni mogu biti dobri za planetu; mogu spasiti vrste; oni mogu biti čvorišta biodiverziteta i sačuvati zemljište za prirodu“, rekla je koautorka studije Karen Seto.

Ohrabrujuće je to što većina ovih gradova tek treba da bude izgrađena, napominje Seto i dodaje da bi ova studija trebalo da usmeri vlade širom sveta koje odlučuju o tome kako će gradovi sutrašnjice izgledati.

Više zelenila, manje betona

Ozelenjavanje gradova je jednostavna i efikasna metoda koja će ponovo privući nekadašnje stanovnike datih područja. Međutim, i tu je potrebno pažljivo planiranje budući da nije dovoljno posaditi bilo koje drvo i očekivati značajan porast biodiverziteta.

Kako piše Jejlova škola za Ekologiju, hrast je uvek nepogrešiv izbor jer ga obožavaju veverice, ptice i gusenice te je, umesto brojnog ukrasnog drveća, svakoj urbanoj sredini potrebno što više hrastovih šuma.

Zeleni krovovi i fasade takođe su pogodni za insekte i male ptice, a u Velikoj Britaniji su sve popularnije urbane bašte divljeg cveća koje hrane pčele, održavaju balans zemljišta i štite pojedine ugrožene biljke.

Milena Maglovski

slični tekstovi

komentari

izdvojene vesti