Home Blog Page 102

Subvencije za stambene zajednice: Preko 1.700 prijava, najviše za unapređenje krovova i fasada

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Unsplash (nikola-stojanovic)

Grad Beograd, zajedno sa Javnim preduzećem „Gradsko stambeno”, objavio je poziv stambenim zajednicama za prijavu na subvencije namenjene investicionim radovima, čime se teži unapređenju kvaliteta života u stambenim objektima. Prema podacima iz Javnog preduzeća, stiglo je 1.814 prijava, a većina prijavljenih – preciznije 1.771 stambenih zajednica, uspešno je ispunila kriterijume koji se ticao naplate komunalnih usluga iznad 80 odsto u prethodne tri godine.

Većina radova usmerena je na krovove i fasade. Potom, sledi zainteresovanost za obnavljanje liftova, dok su prijave za građevinsko-zanatske radove, električne instalacije, kao i radove na vodovodnim i kanalizacionim sistemima, znatno ređe.

Stambene zajednice koje žele da nastave sa procesom dobijanja finansiranja iz namenskih kredita moraju da ispune dodatne uslove. One koje nisu deo sistema održavanja koje vodi JP „Gradsko stambeno” treba da podnesu zahtev preko svojih upravnika.

Pročitajte još:

U slučaju da su podneti zahtevi za više vrsta radova, stambene zajednice treba da donesu odluku o prioritetima. Posebno se ističe da za radove na fasadama pod zaštitom Zavoda za zaštitu spomenika kulture, kao i za druge zahtevnije radove koji traže projektnu dokumentaciju, upravnici moraju dostaviti i odgovarajuće projekte usklađene sa zakonskim propisima, navodi se na sajtu Grada Beograda.

Rok za dostavu potrebne dokumentacije je 3. mart, dok su prigovori na preliminarnu listu mogući u roku od 15 dana od dana objavljivanja na sajtu Grada Beograda. Nakon odobravanja kredita, Grad izvršava uplatu subvencija, koje mogu pokriti do 20 odsto ukupnih troškova radova.

Energetski portal

EPCG podstiče održivu potrošnju električne energije

Foto-ilustracija: Pixabay (qimono)

Elektroprivreda Crne Gore (EPCG) je od početka 2025. godine počela sa primenom mera za podsticanje održive potrošnje električne energije kod svojih građana, ali i pomoći za smanjenje visine mesečnih računa.

U periodu od 1. januara do 31. marta domaćinstva koja redovno izmiruju svoje obaveze, a imaju mesečnu potrošnju do 500 kWh, ostvariće značajan popust na kraju obračunskog perioda.

Članovi Zlatnog tima, odnosno oni koji u kontinuitetu izmiruju svoje obaveze prema Elektroprivredi Crne Gore, ostvariće popust od 38 odsto, dok će za ostale redovne kupce on iznositi 21,5 odsto. Na ovaj način građani se podstiču na odgovornu i štedljivu potrošnju električne energije.

Pročitajte još:

Pored toga, kako bi se ublažio uticaj povećanja cena mrežnih usluga, Odbor direktora Elektroprivrede Crne Gore doneo je određene mere. U skladu s tim, za domaćinstva koja su priključena na elektrodistributivni sistem koji snabdeva EPCG obezbeđen je popust od 6,4 odsto na mrežne usluge.

Ovaj popust će biti primenjen bez obzira na visinu duga za utrošenu električnu energiju na kraju obračunskog perioda. Popust će se obračunavati takođe za period od 1. januara do 31. marta 2025. godine.

Pored navedenog, EPCG preduzima i niz drugih mera kako bi, uz pružanje sigurnog i pristupačnog izvora energije svim korisnicima, podsticala i energetsku efikasnost i pružila podršku kategorijama kupaca kojima je ona potrebna.

Energetski portal

Osnivanje Globalnog instituta za upravljanje jalovinom – Cilj nulta šteta za ljude i prirodu

Foto-ilustracija: Freepik (Wirestock)

Kako bi se unapredila bezbednost i održivost rudarskih jalovišta širom sveta, u Južnoj Africi osnovan je Globalni institut za upravljanje jalovinom (GTMI), kao nezavisna organizacija sa više zainteresovanih strana.

Institut, osnovan od strane Međunarodnog saveta za rudarstvo i metale (ICMM), Programa Ujedinjenih nacija za životnu sredinu (UNEP) i UN-ovog Principa odgovornog investiranja (PRI), ima za cilj da obezbedi nultu štetu po ljude i životnu sredinu, kroz nadzor nezavisne procene i sertifikacije jalovišta prema Globalnom industrijskom standardu za upravljanje jalovinom (GISTM).

Prema podacima UNEP-a, jedan od razloga osnivanja ovog Instituta jeste katastrofa koja se dogodila 2019. godine u Brumadinju, Brazil, kada je urušavanje rudarskog jalovišta izazvalo smrt 272 osobe i ekološku katastrofu. Ovaj događaj bio je snažan podsticaj za preduzimanje koraka ka boljem upravljanju jalovištima i povećanju sigurnosti u rudarskom sektoru.

Pročitajte još:

Kao jedan od prvih zadataka Instituta postavlja se formiranje upravnog odbora koji će uključivati predstavnike zajednica, rudarskih kompanija, regulatornih tela, ekoloških stručnjaka, akademske zajednice, rudarske radne snage i drugih interesnih grupa. Nakon toga, uslediće imenovanje generalnog direktora, tehničkog direktora i nezavisnih revizora koji će vršiti procenu i sertifikaciju jalovišta.

Globalni institut za upravljanje jalovinom, poziva sve rudarske kompanije da postanu potpisnici GISTM-a, čime potvrđuju posvećenost odgovornom upravljanju, dok istovremeno grade poverenje regulatora, zajednica i investitora. UNEP je upravo transparentnost i izgradnju poverenja između svih aktera okarakterisao važnu tačku. GISTM zahteva od rudarskih operatera da preuzmu odgovornost i daju prioritet bezbednosti jalovišnih deponija, dok je GTMI zadužen za upravljanje okvirom za proveru, kroz koji će jalovišne deponije nezavisno procenjivati i sertifikovati kvalifikovani revizori treće strane.

Osnivanje GTMI-ja označava prekretnicu u globalnim naporima za unapređenje bezbednosti i održivosti rudarskih jalovišta. Kao platforma koja objedinjuje znanje, transparentnost i odgovornost, Institut ima potencijal da na duži rok donese promene koje će pozitivno uticati na zajednice, životnu sredinu i industriju u celini.

Energetski portal

Inovativno rešenje: Plastika kao moćno sredstvo za skladištenje energije

Foto-ilustracija: Unsplash (Halgatewood Com)

Intenzivno razvijanje kapaciteta obnovljivih izvora energije u svetu zahteva i dodatna postrojenja za skladištenje električne energije koja obezbeđuju energetsku stabilnost i kontinuirano napajanje strujom.

Iako su baterije već dugo na energetskoj sceni kao efikasno rešenje za skladištenje električne energije, istraživači sa Univerziteta Kalifornije u Los Anđelesu (UCLA) sada su na pragu novog otkrića koje može zauvek da izmeni način na koji čuvamo višak električne energije.

Kako je objašnjeno u saopštenju Univerziteta, plastika se već decenijama koristi u elektronici zahvaljujući svojim izuzetnim izolacionim svojstvima. Međutim, 1970-ih godina, naučnici su otkrili da određene vrste plastike mogu provoditi električnu energiju, što je otvorilo vrata širokom spektru primena u elektronici i skladištenju energije.

Foto-ilustracija: Freepik (freepik)

Jedan od najčešće korišćenih elektroprovodnih plastičnih materijala danas je PEDOT, skraćeno od poli(3,4-etilendioksitiofen). Ovaj materijal dolazi u obliku fleksibilnog, providnog filma, koji se koristi za zaštitu elektronskih komponenti i fotografskih filmova od statičkog elektriciteta. PEDOT se može naći u ekranima osetljivim na dodir, organskim solarnim ćelijama i elektrohromskim uređajima, poput pametnih prozora koji pritiskom na dugme mogu preći iz prozirnog u tamni režim.

Ipak, mogućnosti PEDOT-a u skladištenju energije su ograničene. Komercijalno dostupni PEDOT materijali često imaju nedovoljnu električnu provodljivost i malu površinu, što otežava zadržavanje većih količina energije.

Hemičari sa UCLA uspeli su da prevaziđu ove izazove razvijajući inovativnu metodu za kontrolisanje morfologije PEDOT-a. Preciznim formiranjem nanovlakana, stvorili su materijal sa izuzetnom provodljivošću i povećanom površinom, što su ključni faktori za unapređenje skladištenja energije. Ovaj pristup, opisan u časopisu Advanced Functional Materials, otkriva potencijal PEDOT nanovlakana za primenu u superkondenzatorima, čineći značajan korak ka naprednim rešenjima za skladištenje energije.

Pročitajte još:

Razlike između superkondenzatora i baterija

Za razliku od baterija koje energiju skladište putem sporih hemijskih reakcija, superkondenzatori funkcionišu na potpuno drugačiji način. Oni akumuliraju električni naboj na svojoj površini, omogućavajući brzo punjenje i pražnjenje.

Međutim, jedan od najvećih izazova u razvoju superkondenzatora jeste kreiranje materijala sa dovoljno velikom površinom za skladištenje energije. Tradicionalni PEDOT materijali u tom pogledu imaju ograničenja, što utiče na njihovu efikasnost.

Hemičari su sada uspeli da unaprede ovu tehnologiju razvijanjem inovativnog pristupa za transformaciju PEDOT materijala. Kroz jedinstveni proces tretiranja PEDOT-a specijalnom smešom molekula, stvorili su vertikalna PEDOT nanovlakna koja podsećaju na gustu travu. Ova struktura značajno povećava površinu materijala, omogućavajući mu da skladišti daleko veće količine energije.

Novi PEDOT materijal pokazao je impresivne rezultate. Kada su korišćene ove strukture, superkondenzatori su dostigli izuzetne kapacitete skladištenja energije i postigli gotovo savršenu stabilnost u ciklusima – čak 100.000 punjenja i pražnjenja. Ovaj napredak ne samo da rešava ograničenja u performansama tradicionalnih PEDOT materijala već i otvara vrata efikasnijim rešenjima za skladištenje energije.

Ključ uspeha leži u superiornim karakteristikama ovog materijala. Provodljivost novog PEDOT-a je 100 puta veća od komercijalnih verzija, dok je njegova elektrohemijski aktivna površina četiri puta veća.

Ovo revolucionarno otkriće moglo bi da promeni budućnost skladištenja energije, omogućavajući brže, efikasnije i dugotrajnije superkondenzatore.

Milena Maglovski

Strategije za očuvanje planete

Foto-ilustracija: Pixabay (Michelle-Raponi)
Foto: (Melsom) ljubaznošću Kristin Melsom (copyright CorD)

Norveška, zemlja poznata po izrazitoj prirodnoj lepoti, bogatoj kulturnoj baštini i veoma visokom životnom standardu, ističe se visokim nivoom obrazovanja, snažnom posvećenošću zaštiti životne sredine i stabilnom ekonomijom. Zanimljivo je da je, uprkos relativno malom broju stanovnika, Norveška jedno od najbogatijih društava na svetu, zahvaljujući velikim zalihama prirodnih resursa, poput nafte, gasa i šuma. Jedni su od lidera u proizvodnji čiste energije, kao i u primeni obnovljivih izvora. Ipak, ni Norveška nije bez izazova u određenim sektorima. O ovim temama razgovarali smo sa Kristin Melsom, ambasadorkom Norveške u Srbiji.

Norveška je visoko rangirana na EPI listi (Indeks ekoloških performansi). Koje strategije doprinose ovom uspehu i kakvi su vaši planovi za naredni period?

– Norveška se nalazi na sedmom mestu među 180 zemalja na EPI listi i veoma smo ponosni na ovaj rezultat. Ipak, nismo podjednako uspešni u svim sektorima. Na primer, imamo veoma dobre rezultate u upravljanju kiselim kišama, kvalitetu vazduha, sanitarnoj higijeni i pijaoj vodi. Ostvarili smo značajan napredak u povećanju procenta zaštićenih područja, sprečavanju gubitka močvara i zagađenja okeana plastikom. Međutim, možemo reći da zaostajemo u nekim oblastima kao što su održiva upotreba pesticida i cirkularna ekonomija.

Različiti faktori doprinose ovim rezultatima. Norveška ima snažnu ekološku politiku, koja se pridržava zakonodavstva Evropske unije, jer smo deo istog ekonomskog prostora. Priroda je bila velikodušna prema nama jer većinu električne energije proizvodimo iz hidroelektrana, što nas čini jednim od najvećih proizvođača obnovljive energije u Evropi. Značajno se ulaže u vetro i solarne izvore energije kako bismo još više smanjili svoj ugljenični otisak. U tome nam pomažu i održiva transportna rešenja. Ulažemo u obrazovanje i javne kampanje kako bismo podigli svest naših građana o održivosti, negujući kulturu ekološke odgovornosti, i aktivno učestvujemo u međunarodnim ekološkim sporazumima.

U narednom periodu, Norveška će se fokusirati na nekoliko važnih ciljeva. Plan je da postignemo neto nultu emisiju gasova sa efektom staklene bašte do 2050. godine. Želimo da diversifikujemo portfolio obnovljivih izvora energije razvojem velikih vetroparkova na moru. Takođe, posvećeni smo povećanju zaštićenih površina sa 17 na 30 odsto do 2030. godine i poboljšanju održive upotrebe materijala i reciklaže.

Što se tiče našeg međunarodnog rada i obaveza, najvažniji ciljevi su nam ograničavanje globalnog porasta temperature, omogućavanje ranjivim zemljama da se prilagode, smanjenje posledica prirodnih katastrofa, sprečavanje krčenja šuma i promovisanje ekonomskog razvoja i sigurnosti hrane.

U FOKUSU:

Koliki procenat potrošnje energije u Norveškoj trenutno dolazi iz obnovljivih izvora i koji su planovi za dalji rast u ovom sektoru?

– Kada je u pitanju potrošnja energije, električna energija čini skoro polovinu (47 odsto) ukupne potrošnje, a u Norveškoj se električna energija gotovo isključivo proizvodi iz hidroenergije (90 odsto) i energije vetra (devet odsto). Još sedam odsto potrošnje čine bio-goriva i otpadna goriva. Dakle, više od polovine potrošnje energije (54 odsto) dolazi iz potpuno zelenih izvora. Ostatak, 46 odsto potrošnje, čine naftni proizvodi (37 odsto), prirodni gas i ugalj, svaki sa oko tri do četiri odsto. Sektori poput industrije i transporta spadaju u kategoriju gde je teško smanjiti potrošnju, jer energija je ključna za proizvodne procese, kao gorivo, i za klimatizaciju i grejanje prostora. Iako možemo biti zadovoljni postignutim u proizvodnji električne energije, pred nama je još mnogo izazova u procesu transformacije industrije i transporta. Prodaja električnih vozila je u porastu, nafta se i dalje najviše koristi u transportu, budući da većinu automobila, kamiona, brodova i aviona pokreću fosilna goriva. Pored transporta, nafta doprinosi emisijama ugljen-dioksida kroz sisteme grejanja, kao i u proizvodnji plastike i hemikalija. Kada je reč o energiji koja se koristi u industriji Norveške, nafta čini samo 10 odsto ukupne potrošnje, ali se koristi za industrijske neenergetske svrhe, pre svega za proizvodnju asfalta, maziva za motore i kao sirovina za plastiku.

Foto-ilustracija: Pixabay (Pexels)

Planova za budućnost je mnogo. Postoje kontinuirani napori u razvoju kapaciteta za energiju vetra, kako na kopnu, tako i na moru. Takođe, sve veći broj kompanija ulazi u sektor vodonika. Vlada je vodonik stavila u fokus kao ključnu strategiju zelene tranzicije, dodeljujući sredstva za istraživanje i razvoj, dok bi amonijak mogao da postane glavni izvor čiste energije za prekookeanske brodove.

Aktivno radimo na razvoju rešenja za skladištenje energije. U planu je izgradnja nekoliko fabrika baterija sa kapacitetom od preko jednog gigavata, a prva je otvorena u Arendalu u avgustu 2024.  godine. Fokusiramo se na nabavku kobalta, nikla i drugih minerala iz lokalnih izvora, ili na promenu sastava baterija kako bi se smanjila potreba za uvozom ovih minerala.

Kako se Norveška suočava sa izazovima energetske tranzicije, posebno u balansiranju energetske bezbednosti sa ciljevima održivosti?

– Mi balansiramo između ova dva pristupa, koristeći više različitih metoda. Naša hidroenergetska dominacija pruža stabilan izvor čiste energije. Mnogo ulažemo u razvoj novih izvora energije, kao što su „ofšor” vetroelektrane, proizvodnja vodonika i tehnologije baterija. Istovremeno, digitalizacija je važna podrška energetskoj tranziciji jer omogućava poslovne modele koji poboljšavaju energetsku efikasnost. Na kraju, implementiramo sisteme za prikupljanje i skladištenje ugljen-dioksida kako bismo dodatno dekarbonizovali našu ekonomiju. Uzimajući sve ovo u obzir, nastojimo da ne prikazujemo situaciju kroz „grinvošing”. Činjenica je da, uprkos opredeljenju za održivost, i dalje ostajemo veliki proizvođač i izvoznik nafte i gasa. Ovaj sektor je trenutno ključan za energetsku sigurnost, ne samo za Norvešku već i za evropska tržišta. Takođe, jedan je od najvećih sektora zapošljavanja u Norveškoj, sa 200.000 zaposlenih. Dakle, možemo da sumiramo i kažemo da imamo za cilj da održimo stabilnu proizvodnju dok postepeno prelazimo na zelenije alternative.

Intervju vodila: Milica Radičević

Intervju u celosti pročitajte u Magazinu Energetskog portala ODGOVORNO POSLOVANJE

Drugi Eco Forum – spoj edukacije, inovacija i zabave u Herceg Novom

Foto-ilustracija: Unsplash (scar-tissue)
Foto-ilustracija: Unsplash (alex-sherstnev)

Drugi Eco Forum, koji organizuje Vozim na Struju, održaće se u aprilu 2025. godine u okruženju Herceg Novog.

Očekuje se da će ovogodišnji forum okupiti veliki broj ambasadora, preko 60 govornika i panelista, kao i ugledne ličnosti iz međunarodne i regionalne zajednice. Forum ima za cilj da pruži obrazovni sadržaj, promoviše razmenu znanja i ideja među stručnjacima iz oblasti održivog razvoja, elektromobilnosti i zaštite okoline, te da učesnicima pruži nezaboravno iskustvo u opuštajućem ambijentu.

Jedan od ključnih trenutaka događaja biće prezentacija prvog regionalnog projekta za ograničenje dostave u pešačkim zonama na vozila sa nultom emisijom i uvođenje centralizovanog cross-dock sistema. Ovaj inovativni projekt ima ambiciju da poboljša održivi urbani transport i predstavlja važan korak ka ekološki održivijim gradovima, kako navode iz Vozim na struju.

Učesnici će imati priliku da uživaju u vođenim turama kroz Herceg Novi, grad sa bogatom kulturno-istorijskom baštinom. Večernji sati su rezervisani za svečanu večeru i networking u prijatnoj atmosferi. Program će voditi talentovana Jelena Gavrilović, čiji će umetnički pečat dodatno obogatiti ovaj događaj.

Za goste koji dolaze iz Beograda, organizovan je prevoz kako bi njihovo putovanje bilo što prijatnije. Organizatori su se potrudili da, pored edukativnog, forum pruži i zabavni sadržaj, čime će učesnici stvoriti dragocene uspomene.

„Ovaj Drugi Eco Forum koncipiran je kao mesto za razmenu inovativnih ideja i kao platforma za prezentaciju projekata koji utiču na naš pristup održivom razvoju,“ rekla je Zorana Đorić, generalna direktorka Vozim na Struju. „Zahvaljujemo se Opštini Herceg Novi što je preuzela ulogu generalnog pokrovitelja i našim partnerima na neophodnoj podršci.“

Za više detalja o programu i prijavama, posetite web stranicu.

Energetski portal

Održana javna prezentacija Nacrta zakona o zaštiti vazduha

Foto-ilustracija: Unsplash (tatiana-zhukova)

Prezentacija Nacrta zakona o zaštiti vazduha koji za cilj ima unapređenje stanja u oblasti upravljanja, zaštite i poboljšanja kvaliteta vazduha u Srbiji, kroz usaglašavanje domaćeg zakonodavstva sa propisima EU i međunarodno preuzetim obavezama Republike Srbije, održana je od strane Ministarstva zaštite životne sredine.

Javna rasprava deo je one javne rasprave koja je započeta 15. januara, a trajaće do 3. februara. Cilj je da se najšira javnost uključi u donošenje ovog propisa.

Prema rečima Sare Pavkov, državne sekretarke, sve zainteresovane strane aktivno su bile uključene i tokom konsultativnog perioda od 31. jula do kraja decembra 2024. godine, o čemu svedoči ukupno 543 pristigla komentara i sugestija. Radna grupa koju je činilo 55 predstavnika nadležnih institucija i organizacija civilnog sektora je sve relevantne sugestije prihvatila i ugradila u tekst Nacrta zakona.

Pročitajte još:

Dodala je da će po završetku postupka javne rasprave Ministarstvo analizirati sve primedbe, predloge i sugestije učesnika na Nacrt zakona i na osnovu toga sačiniti izveštaj o sprovedenoj javnoj raspravi.

Kako je istakla, najvažniji benefiti Nacrta zakona o zaštiti vazduha su lakša primenljivost u praksi, profesionalizacija procesa merenja posebne namene i povećanje efikasnosti kroz uvođenje rokova za odluke, uvođenje obaveze subjekata koji vrše merenja da obaveštavaju javnost preko lokanih samouprava o prekoračenju koncentracija, proširenje kaznene politike i detaljno regulisanje kaznenih mera, kao i detaljnija i bolja regulisanost nadležnosti inspektora.

Energetski portal

Ekološke takse i Srbija – kakav je put ka smanjenju emisija ugljen-dioksida

Foto-ilustracija: Unsplash (jas-min)

Evropska komisija predložila je članicama Energetske zajednice četiri modela za oporezivanje emisija ugljen-dioksida, što se odnosi i na Srbiju. Stručnjak za energetiku Željko Marković rekao je za RTS da ekološke naknade treba da nateraju države da smanjuju emisije, ali da postoji mogućnost za pomeranje rokova.

Foto-ilustracija: Pixabay (geralt)

Srbija je članica Energetske zajednice, koja priprema države na putu ka Evropskoj uniji da usklade energetske i ekološke propise sa briselskim direktivama u toj oblasti.

Željko Marković, gostujući u Dnevniku RTS-a, rekao je da su takse za zagađivače, takozvani CBAM, oporezuju robu koja se izvozi iz Srbije i drugih zemalja po grupama zagađivača – električna energija, te određene industrijske grane, poput proizvodnje veštačkih đubriva, železara, čelika i aluminijuma, kao i cementna industrija.

„Taksa je na robu koja se izvozi na teritoriju EU, a plaća je uvoznik”, objašnjava Marković.

Pomeranje rokova

Sa druge strane, kaže, emisije koje se proizvode u zemlji treba da budu oporezivane da bismo se usaglasili sa propisima EU.

„Trgovina emisijama znači da se u zavisnosti od ciljeva, koliko želimo da ih smanjimo, toliko se izdaju kvote, koje privredni subjekti licitiraju i koriste za proizvodnju. Na taj način, privredni subjekti se teraju da postepeno smanjuju emisije, a cene treba da ih nateraju da ulože u dekarbonizaciju, umesto da plaćaju visoke takse”, objašnjava Marković.

Prema njegovim rečima, CBAM počinje da se primenjuje od 2026. godine, a ako se Srbija obaveže da će imati cenu emisija 2030. godine kao i EU, onda se na električnu energiju ne bi uvela taksa do te godine, pa i kasnije.

Pročitajte još:

„Ako uvedemo šemu, ono što se bude platilo u Srbiji, biće smanjeno za istu taksu i u inostranstvu, ako cene nisu iste kao u EU”, kaže Marković, dodajući da postoje četiri modela za oporezivanje emisija ugljen-dioksida – oporezivanje emisija, uspostavljanje fiksne cene trgovine emisijama, da sve članice Energetske zajednice imaju sopstvenu šemu, kao i mogućnost da se uključimo u evropski model.

Smanjuje se upotreba uglja

Marković kaže da se smanjuju količine uglja u EU, ali da je sasvim malo povećana njena upotreba za proizvodnju električne energije zbog energetske krize.

„Cilj EU je klimatska neutralnost do 2050. godine. Sve ekološke naknade bi trebalo da nateraju zemlje regiona da smanjuju svoje emisije. To je i cilj Srbije, ali imamo problem jer smo zavisni od lignita u proizvodnji struje. Ako bismo brzo smanjivali emisije, bili bismo izloženi cenovnim udarima, jer bi cena električne energije porasla za 50 odsto, a rast BDP-a bio bi manji”, kaže Marković.

Govoreći o sankcijama SAD NIS-u, Marković kaže da su cene nafte skočile, ali da se smirila dinamika rasta i da ne očekuje dalji rast, dok su ceni gasa i električne energije stabilizovali.

Izvor: RTS

Američki zaokret: Povlačenje iz Pariskog sporazuma, otvorena vrata fosilnim gorivima

Foto-ilustracija: Unsplash (isabella-fischer)
Foto-ilustracija: Unsplash (frank-mckenna)

Sjedinjene Američke Države napustiće Pariski klimatski sporazum iz 2015. godine, što predstavlja ujedno i jedan od prvih poteza nove administracije Donalda Trampa, novog predsednika države. Ovakvu odluku o povlačenju nije doneo prvi put – povlačenje iz sporazuma dogodilo se i tokom prethodnog mandata, ali je tad sam sporazum još uvek bio u ranoj fazi implementacije.

Odlukom je potvrđena namera da se energetika ipak fokusira na proizvodnju fosilnih goriva, uz obrazloženje da će povećana eksploatacija nafte i gasa smanjiti trenutno visoke troškove života građana. Ovo obrazloženje odražava stavove iz prethodnog mandata, prema kojima su takvi sporazumi nepovoljni i usporavaju ekonomiju. Ipak, stručnjaci za zaštitu životne sredine upozoravaju da ovakav zaokret može dovesti do znatnog porasta emisija štetnih gasova i usporavanja globalnih napora u borbi protiv klimatskih promena, s obzirom na to da su SAD među najvećim zagađivačima.

Osim toga, radi se o jednoj od najbogatijih država sveta, stoga bi povlačenje iz Pariskog sporazuma, baš kao i 2017. godine, moglo da utiče na druge zemlje smanjenjem njihove finansijske pomoći fondu za zelenu klimu, budući da aktuelna politika generalno teži smanjenju klimatskih izdvajanja.

Posledično, odluka presipituje i prethodno postavljene ciljeve, kojima su SAD planirale da do 2035. smanje emisije gasova sa efektom staklene bašte za 61-66 odsto u odnosu na nivo iz 2005. godine, što sa novom politikom neće biti moguće postići.

Pročitajte još:

U okviru najnovijih izvršnih naredbi, ukinute su i neke mere donete u prethodnoj administraciji, uključujući blokadu bušenja nafte na Aljasci i pojedinim priobalnim područjima. Samim tim, otvorena je mogućnost za ubrzano istraživanje novih naftnih i gasnih polja, što uznemirava ekološke struje. Smatraju da će bušenje, iskopavanje, i na kraju korišćenje tih energenata, dovesti do intenziviranja klimatskih promena, pri čemu je poznato da se trajni led već smanjuje, a nivo mora povećava svake godine.

Foto-ilustracija: Unsplash (chris-liverani)

Kako smo nedavno pisali, istovremeno se otvaraju i pitanja daljeg geopolitičkog uticaja Sjedinjenih Država na Arktiku, posebno nakon najava novog predsednika o potrebi „priključenja Grenlanda“, koji je granica ka Arktiku, a i samo ostrvo obiluje resursima, energentima i mineralima, koji su verovatno u velikoj meri još uvek neistraženi, s obzirom na prisustvo stalnog leda. Ipak, sa sve tanjim glečerima, sve je lakši pristup potencijalno bogatim zalihama energenata. Za Sjedinjene Američke Države, zainteresovanost za Grenland može biti dugoročni strateški potez, jer bi time obezbedile bolju poziciju u arktičkoj trci sa ostalim zemljama koje imaju pristup ovom području, ali bi paralelno jačale energetsku stabilnost i obezbedile sebi veću kontrolu nad važnim pomorskim prolazima. 

Osim toga, predsednik Tramp je privremeno obustavio administrativno planiranje davanja u zakup morskih zona za vetroelektrane, smatrajući ih ne samo najskupljim oblikom energije koji narušava pejzaže, naselja i staništa ptica, već i nepotrebnim opterećenjem za zemlju koja obiluje fosilnim gorivima, poput SAD-a. Posebno je sporno to što se komponente za vetroelektrane uglavnom proizvode u Kini. Takva politička odluka može imati dalekosežne posledice, ne samo za američke, već i za evropske proizvođače vetroparkova, ukoliko se ova politička linija nastavi.

Na federalnom nivou, zelene politike su na samom početku nove administracije doživele udarac kroz ukidanje brojnih ciljeva, propisa i subvencija koje su promovisale električna vozila i time ograničavale prodaju SUV vozila, zagovarajući stajalište da izbor vozila treba da ostane na slobodnom tržištu. U tom kontekstu, električna vozila će morati da se bore za svoje mesto na tržištu bez posebnih prednosti.

Američko povlačenje iz klimatskih sporazuma već dovodi do preispitivanja globalnih strategija i neke države, poput Argentine, najavljuju reviziju sopstvenih klimatskih planova, navode svetski mediji. Zabrinjava upravo to što se tokovi politike SAD-a često prelivaju na druge zemlje, pa može doći do daljeg slabljenja međunarodne saradnje u borbi protiv klimatskih promena, naročito kod takođe velikih zagađivača kojima takve politike nisu bliske.

Energetski portal

Najveći vetropark u BiH pušten u probni rad

Foto-ilustracija: Pixabay (www_slon_pics)

Nakon dobijene upotrebne dozvole prve turbine su počele proizvoditi struju u vetroparku Ivovik, koja se nalazi na području Livna. U toku je probni rad koji je ključni korak u procesu puštanja vetroelektrane u pogon.

Tokom probnog rada svaka će turbina proći postupni proces puštanja u rad sa detaljnim procenama performansi, kako bi se osiguralo da vetroelektrana Ivovik bude potpuno integrisana u nacionalni energetski sistem.

„Uprkos brojnim izazovima, uključujući težak teren i poskupljenje cena materijala, projekat je ušao u završnu fazu i uskoro će početi davati značajan doprinos snabdevanju zemlje obnovljivom energijom“, saopšteno je iz Vlade Hercegbosanskog kantona.

Ivan Vukadin, predsednik Vlade Hercegbosanskog kantona održao je sastanak sa predstavnicima kompanije VE Ivovik.

Pročitajte još:

„Dosad smo uvek bili na dispoziciji svim investitorima kada je u pitanju bilo koji projekat. Svaka investicija je dobrodošla u Hercegbosanski katon pogotovo kad je reč o jednom od najvećih projekata u Bosni i Hercegovini kad govorimo o obnovljivim izvorima energije”, rekao je Vukadin, i dodao da projekti koji imaju za cilj doprineti razvoju, imaju podršku Vlade.

Wang Zhiqiang, direktor VE Ivovik, Cao Qi, šef pravnih i komercijalnih poslova i Kemal Švrakić, advokat u ovoj kompaniji, upoznali su predsjednika Vlade sa realizovanim aktivnostima koje su do sada urađene, kako bi VE Ivovik u što skorije vreme krenula sa radom.

Predstavnici VE Ivovik zahvalili su se predsedniku Vlade Ivanu Vukadinu, kao i Vladi Hercegbosanskog kantona na dosadašnjoj vrlo dobroj saradnji.

Vetropark Ivovik ima instaliranu snagu od 84 MW, a sastoji se od 20 vetroturbina od kojih svaka ima 4,2 MW, stoga će to biti najveći vetropark u BiH.

Energetski portal

Indonezija pokrenula međunarodnu trgovinu ugljenikom preko platforme IDX Carbon

Foto-ilustracija: Freepik (nuraghies)

Jedan od ključnih koraka Indonezije u borbi protiv klimatskih promena je pokretanje međunarodne trgovine ugljenikom putem platforme IDX Carbon. Ministarstvo zaštite životne sredine Indonezije saopštilo je da vlada posvećeno radi na postizanju Nacionalno utvrđenih doprinosa (NDC). Ovo je deo šire strategije Indonezije da implementira ekonomske vrednosti ugljenika (Nilai Ekonomi Karbon) u skladu sa Pariskim sporazumom.

Pokretanje međunarodne trgovine ugljenikom predstavlja ispunjenje obaveza koje je Indonezija preuzela nakon COP29, a takođe i dokaz da je član 6. Pariskog sporazuma moguće uspešno primeniti. Ovaj trenutak takođe doprinosi ubrzanju dostizanja drugog Nacionalno određenog doprinosa (NDC), koji će biti predat najkasnije do 10. februara 2025. godine, prenose svetski mediji.

Indonezija je uspela da smanji emisije za 1.780.000 tona CO2e – jedinicu koja omogućava upoređivanje emisija različitih gasova sa efektom staklene bašte, izraženih u odnosu na ugljen-dioksid.

Pročitajte još:

Smanjenje emisija ostvareno je kroz pet elektrana u vlasništvu državne elektroprivrede, čime je još više unapređena energetska efikasnost zemlje. Ovo smanjenje je sertifikovano kao Sertifikati za smanjenje emisija (SPE), koje sada može koristiti za međunarodnu trgovinu ugljenikom.

Vlada Indonezije postavila je ambiciozan cilj smanjenja zavisnosti od fosilnih goriva i nastoji da do 2060. godine postigne neto nulte emisije.

Platforma IDX Carbon, koja je prvobitno bila namenjena za domaću trgovinu, proširena je na međunarodni nivo 20. januara 2025. godine. Od svog pokretanja u septembru 2023. godine, platforma je doživela značajan rast, sa 100 registrovanih učesnika do kraja 2024. godine, u poređenju sa samo 16 učesnika na početku.

Katarina Vuinac

Evropska narodna stranka: Klimatski ciljevi moraju biti usklađeni sa očuvanjem industrije EU

Tokom poslednjih decenija, Evropska unija je ostvarila značajan uspeh stvaranjem jedinstvenog tržišta, smanjenjem trgovinskih barijera unutar Evrope i ostvarivanjem trgovinskih sporazuma na globalnom nivou. Ovaj napredak doveo je do rasta i otvaranja radnih mesta za građane, kao i povećanja konkurentnosti evropskih kompanija.

Međutim, od početka ovog veka, rast u Evropi je usporen u odnosu na druge globalne regione pa se tako razlika u BDP-u između SAD-a i EU povećala sa 17 odsto 2002. godine na 30 odsto 2023. godine.

Predstavnici Evropske narodne stranke (EPP) upozoravaju da je glavni razlog slabljenja domaće privrede veliki pritisak koji stvara komplikovana administracija i brojne obaveze koje se tiču klimatskih ciljeva.

Pozivajući se na izveštaj Marija Dragija, bivšeg šefa Evropske centralne banke, pod nazivom Budućnost evropske konkurentnosti, Evropska narodna stranka ističe da stroge regulative nastavljaju da dodaju opterećenja za privredu, posebno za mala i srednja preduzeća.

Lideri EPP-a sastali su se 17. i 18. januara na samitu u Berlinu kako bi oblikovali budućnost EU kroz „odlučnu, ambicioznu i sveobuhvatnu agendu deregularizacije i pojednostavljenja”.

U zajedničkom dokumentu, grupa koju čine ključni lideri poput predsednice Evropske komisije Ursule von der Lajen, verovatnog budućeg nemačkog kancelara Fridriha Merca, grčkog premijera Kirijakosa Micotakisa i njegovog finskog kolege Peterija Orpoa, predlaže povratak politikama koje su dominirale pre 2019. godine, tj. pre nego što je započeo „zeleni talas” politika, piše Euractiv.

Pročitajte još:

Smanjenje regulativa i ublažavanje klimatske politike

Više od polovine malih i srednjih preduzeća u Evropi označava regulatorne prepreke i administrativno opterećenje kao svoj najveći izazov. Iako regulative mogu doneti koristi kompanijama kroz harmonizaciju različitih nacionalnih i tehničkih pravila, iz EPP-a ističu da to može da povuče i brojne dodatne obaveze i opterećenja za kompanije, sa kumulativnim efektom tokom vremena.

Osim toga, Evropska unija odlučila se za ambiciozne klimatske ciljeve i politike za njihovo postizanje, ali njihovo sprovođenje ne sme dovesti do deindustrijalizacije Evrope, upozoravaju iz Evropske narodne stranke.

Ako klimatska politika postane prepreka za konkurentnost i rast, ona ne samo da neće imati podršku građana Evrope, već će rizikovati i povećanje globalnih emisija jer će se industrija izmestiti u druge regione sveta sa većim emisijama.

Dodatno opterećenje za evropsku privredu su i visoke cene električne energije i prirodnog gasa. Iz stranke napominju da je dostupnost pristupačne energije ključni preduslov za rast i radna mesta, dok se danas kompanije u EU suočavaju sa cenama električne energije koje su dva do tri puta veće nego u SAD, dok su cene prirodnog gasa i do pet puta veće.

Stoga predstavnici EPP-a podržavaju EU u njenoj nameri da iskoristi sva dostupna energetska rešenja koja uključuju obnovljive izvore energije, nuklearnu energiju, vodonik, bioenergiju i hvatanje, korišćenje i skladištenje ugljenika.

Foto-ilustracija: Unsplash (chuttersnap)

Što se tiče EU sistema za trgovanja emisijama (ETS), predstavnici stranke ocenili su ga kao jednostavan sistem koji podstiče efikasnost tržišta i smanjuje emisije ugljenika, premda dodaju da nema potrebe za dodatnim preteranim regulacijama kao što je obaveza renoviranja za vlasnike kuća.

Kao rešenje na visoke cene energije, veći deo prihoda ETS-a trebalo bi da bude namenjen energetski intenzivnim industrijama, na primer za podršku rešenjima za prikupljanje i skladištenje zelenog vodonika ili ugljenika. U ovom kontekstu, pozdravljamo plan Komisije za „Čist industrijski dogovor”, odnosno spajanje zelenog rasta sa oslanjanjem na industrijsku konkurentnost na globalnom nivou.

Mehanizam prekograničnog prilagođavanja cene ugljenika (CBAM) takođe mora biti ispitan u pogledu njegovih efekata na birokratiju i konkurentnost različitih sektora naše privrede.

„Ako želimo da EU stvori novi rast i nova radna mesta, Evropska komisija, ali i Evropski parlament, Savet i nacionalne i lokalne vlasti treba da pokažu samoograničenost u pogledu svake nove regulative. Ovo zahteva novi način razmišljanja. Ne treba svaka dobra ideja da bude uvedena u zakon – EU bi trebalo da se fokusira na velika pitanja umesto da reguliše svaku oblast života ljudi. Ovo je način da se osigura da će uspešna priča EU iz proteklih decenija biti uspešna i u budućnosti”, navode iz partije.

Milena Maglovski

Cene goriva u Srbiji skaču – šta su razlozi i da li je vreme da država smanji akcize?

Foto-ilustracija: Freepik (freepik)

U poslednje tri nedelje cene i dizela i benzina u Srbiji porasle su za po sedam dinara.

U novu godinu dizel je ušao sa cenom od 197 dinara po litru, a benzin od 180 dinara po litru.

Samo tri nedelje kasnije, najnovije cene goriva koje su objavljene u petak, 17. januara, iznose 204 dinara za dizel i 187 dinara za benzin.

Rast cena goriva u Srbiji poklapa se sa rastom cene nafte na berzi, pre svega nafte Brent koja se smatra jednim od najvažnijih standarda u određivanju cena nafte na svetskom tržištu.

Foto-ilustracija: Unsplash (Orkhan Farmanli)

Cena Brenta raste od sredine decembra, a naročito je porasla 10. januara sa 76 na 79 dolara po barelu nakon što su Sjedinjene Američke Države uvele nove sankcije naftnim kompanijama u većinskom ruskom vlasništvu i tankerima koji prevoze rusku naftu, što predstavlja nastavak američke politike kažnjavanja Rusije zbog rata u Ukrajini i smanjenje njenih prihoda za finansiranje rata.

Među kompanijama kojima su uvedene sankcije je i Naftna industrija Srbije (NIS), koja je nedavno obustavila trgovanje njenim akcijama na Beogradskoj berzi do 25. januara.

U međuvremenu cena Brenta premašila je 80 dolara po barelu.

Iako se prema Pravilniku o obračunu prosečne veleprodajne cene naftnih derivata za određivanje cene dizela i benzina u Srbiji gledaju cene na berzi Platts Mediterranean product cargo assessments, rast cena sirove nafte utiče na formiranje cena na Mediteranu, pa tako indirektno i na cene goriva u Srbiji, ukazali su sagovornici Danasa.

„Trenutni rast cena goriva posledica rasta cena nafte od sredine decembra“

Generalni sekretar Udruženja naftnih kompanija Srbije (UNKS) Tomislav Mićović ukazuje da je trenutni rast cena goriva u Srbiji posledica rasta cene sirove nafte na berzi od sredine decembra prošle godine.

Dodaje da je taj rast uticao i na rast cena dizela i benzina na berzi na Mediteranu, pa tako i na cene goriva u Srbiji.

„Trend rasta cene sirove nafte je uspostavljen negde još sredinom decembra, on je bio blag, ali je bio stalan rast i efekti tog rasta se prelivaju sada na cene goriva u Srbiji“, rekao je Mićović za Danas.

Pročitajte još:

Prema njegovim rečima, rast cene nafte koji je usledio nakon toga, tačnije 10. januara kada su uvedene američke sankcije, još se nije prelio na cene goriva u Srbiji.
„Ukoliko cena sirove nafte na berzi naglo krene na dole, to se neće tako osetiti na cene goriva u Srbiji. Međutim, ako trend rasta nafte bude nastavljen u dužem vremenskom periodu onda možemo očekivati dalji rast cena goriva u Srbiji. Nije dovoljno samo nedelju dana skoka cene sirove nafte da se tako brzo odrazi na gorivo u Srbiji“, objasnio je Mićović.

Ukazao je da su sve zemlje u regionu koje kontrolišu cenu goriva, među kojima su Hrvatska, Crna Gora i Severna Makedonija, povećale cene.

„Inače, promena visine cene goriva kod nas je bila čak umerenija u odnosu na skok cena dizela i benzina na Mediteranu“, ocenio je Mićović.

„Pravi razlozi povećanja cena goriva u Srbiji nepoznati“

Međutim, počasni predsednik Unije poslodavaca Srbije Nebojša Atanacković ukazuje da pravi razlog povećanja cena goriva u Srbiji zapravo ne može samo da se pripiše rastu cena nafte i naftnih derivata na berzi, jer javnosti nije poznat tačan način obračuna određivanja maksimalne cene goriva koja se svakog petka objavljuje na sajtu Ministarstva unutrašnje i spoljne trgovine.

Foto-ilustracija: Pixabay

„Cene goriva u Srbiji bi trebalo da se određuju u zavisnosti od visine cena goriva na berzi na Mediteranu. Cene goriva u Srbiji ne zavise direktno od rasta cena sirove nafte, ali zavise indirektno zbog njihovog uticaja na cene na Mediteranu, ali to nije uvek slučaj i ne mora da znači“, objašnjava Atanacković.

Dodaje da je već godinama primetno da Evropi nedostaje dizel i da nema dovoljno kapaciteta da od sirove nafte koju uvozi preradi dizel u dovoljnoj količini, a koji se u nekim periodima godine izuzetno traži.

Zbog toga je manjak ponude dizela u Evropi nekada jedan od glavnih razloga rasta cena ovog naftnog derivata na berzi na Mediteranu, pa čak i kada cena sirove nafte na berzi pada.

Kada je reč o Srbiji, Atanacković dodaje da naša javnost ne zna koji su parametri da bi Ministarstvo unutrašnje i spoljne trgovine odlučilo, kao poslednji put, da za po tri dinara podigne cenu i dizela i benzina.

„To može biti razlog jer je povećanja i cena goriva na berzi na Mediteranu, ali ne mora da znači. Moguće da je to neka kalkulacija unapred, predviđanjem nekih problema koji bi mogli potencijalno da nastanu zbog američkih sankcija NIS-u“, rekao je Atanacković.

Tekst u celosti pročitajte ovde

Izvor: Danas.rs

Novi put ka KiM i Kopaoniku – nastavlja se gradnja istočne obilaznice oko Kruševca

Foto-ilustracija: Unsplash (tim-trad)

Završetkom istočne obilaznice oko Kruševca, povezaće se Moravaski koridor sa državnim putem koji vodi prema Kosovu i Metohiji i Kopaoniku. Radovi su počeli 2023. godine, ali su prekinuti zbog imovinsko-pravnih odnosa, koji su konačno rešeni.

Krajem prošle nedelje završena je sporna eksproprijacija zbog koje se stalo sa gradnjom na delu trase u prigradskom naselju Bivolje. Regulisani su imovinsko-pravni odnosi za tri domaćinstva i, stručno rečeno, odgovorni izvođač radova „Tehnogradnja” uveden je u posed.

„Mi smo danas krenuli sa raščišćavanjem terena, nakon toga kreće se sa rušenjem objekata koji su na trasi. Mi imamo tri kuće koje trebaju da se ruše i nakon toga krećemo sa svim ostalim radovima koji su nam po ugovoru zacrtani i krećemo sa radovima na nastavku nadvožnjaka, izrade nasipa, kanalizacije i svega onoga što nas očekuje do završetka samog projekta”, kaže Milan Ignjatović iz „Tehnogradnje”.

Maj rok za završetak deonice

Rok za završetak deonice od dva kilometra je maj. Olakšavajuća okolnost je to što je skoro 90 procenata radova na nespornom delu trase odrađeno ranije.

Obilaznica se radi u pet etapa i njena dužina je ukupno osam kilometara od isključenja sa Moravskog koridora na petlji Kruševac istok do Bruskog puta.

Pročitajte još:

Glavni gradski urbanista Vojkan Tutulić navodi da je Grad Kruševac završio, u dogovoru sa „Putevima Srbije” svu potrebnu plansku dokumentaciju na osnovu koje se vrši eksproprijacija.

„Zna se tačno trasa, mnogo tog posla je već urađeno prethodnih godina i sada se dovršavaju te neke konačne precizne radnje i nakon toga uslediće izdavanje građevinske dozvole, projektna dokumentacija je takođe u završnoj fazi idemo redom prema jugu”, dodaje Tutulić.

Industrijska zona duž trase

Duž trase je i industrijska zona. Korist će svakako imati sâm grad, ali i svi učesnici u saobraćaju.

Gradonačelnik Kruševca Ivan Manojlović ukazuje da jedan tranzitni deo puta u ovom trenutku nažalost ide kroz sâm centar grada.

„Dakle, govorim o svim onim potrebama i prolazu kroz Kruševac ka našoj južnoj pokrajini, ka Kopaoniku skratiće značajno svima onima koji idu ka tom kraju. Dakle imamo onaj deo saobraćaja koji se odvija prema Brusu, Blacu, tako da će u dobroj meri da izmesti taj deo saobraćaja, ali svakako i prema delovima grada Kruševca kada govorimo o Parunovcu, Ribarskoj banji i ostalim delovima koji zavise prirodno u odnosu na tu istočnu zaobilaznicu”, ističe Manojlović.

Obilaznica će vozačima obezbediti sigurniju vožnju, a Kruševljanima manje zagađenje od izduvnih gasova putničkih i teretnih vozila u tranzitu koja sada prolaze kroz sam grad.

Izvor: RTS

Borba za dominaciju na Grenlandu – Da li energetski resursi i put do Arktika oblikuju ovo pitanje?

Foto-ilustracija: Pixabay (Arno Vesterholm)
Foto-ilustracija: Pixabay (PIRO)

Najveće ostrvo na svetu, Grenland, u poslednje vreme sve češće dolazi u središte pažnje zbog izjava političkih krugova, naročito onih u Sjedinjenim Američkim Državama. Grenland jeste samoupravna autonomna teritorija, ali i deo Kraljevine Danske, što znači da se danska vlada i dalje pita o najvažnijim pitanjima upravljanja i međunarodnih odnosa. Grenland leži na veoma važnoj strateškoj lokaciji – na najkraćem putu od Severne Amerike do Evrope. Osim ka Evropi, to je put i ka Arktiku, i ne čudi da onda privlači pažnju SAD-u. Ipak, Danskoj, čiji je Grenland, SAD su ipak bitan partner kako u trgovinskom smislu, tako i na geopolitičkom planu, što dalje ograničava Dansku kada su u pitanju reakcije na  pretenzije novoizabranog američkog predsednika.

Sam geografski položaj Grenlanda u Arktičkom krugu ključan je za razumevanje dugoročnih planova velikih sila. Iako je tri četvrtine ove teritorije pokriveno ledom, Grenland je istorijski vezan za Evropu, ali se danas može posmatrati i kao zasebna celina, posebno imajući u vidu mogućnost iskorišćavanja skrivenih prirodnih bogatstava. Topljenje glečera usled promena klime sve više otvara pristup potencijalno velikim zalihama nafte, gasa i retkih minerala. To, pored očiglednog energetskog značaja, može pružiti i ozbiljnu ekonomsku dobit onoj državi koja se dublje uključi u istraživanja. Pored toga, otapanje arktičkog leda skraćuje pomorske rute između glavnih svetskih tržišta, što donosi nove ekonomske prednosti.

Spominjanje Grenlanda u političkim izjavama takođe može biti vrlo povezano sa pitanjima arktičkih prava i teritorijalnih zahteva. Uz Grenland kao uporište, Danska stiče pravo na deo Arktika, što je među ostalim razlozima važno i za SAD. Na globalnom nivou, Arktik je postao žarište interesa velikih sila upravo zbog ogromnih rezervi prirodnih resursa i strateške lokacije koja omogućava kontrolu nad oblastima.

Pročitajte još:

Sam Arktik nije vlasništvo nijedne države, ali nekoliko zemalja – SAD (preko Aljaske), Kanada, Rusija, Norveška, Danska (preko Grenlanda) i Island – mogu putem pravila Ujedinjenih nacija konkurisati za proširenje svojih ekonomskih zona. Na osnovu UNCLOS-a (Konvencije Ujedinjenih nacija o pravu mora iz 1982. godine), svaka država ima ekskluzivnu ekonomsku zonu (EEZ) do 200 morskih milja (oko 370 kilometara) od obala, gde može isključivo koristiti resurse mora, te proširiti svoj kontinentalni pojas do 350 morskih milja ukoliko dokaže geološku vezu s kopnom. Konvencija takođe definiše teritorijalne vode do 12 nautičkih milja i uspostavlja mehanizme za rešavanje sporova. Ipak, SAD još uvek nisu ratifikovale ovu konvenciju, što dovodi do dodatnih pravnih i političkih tenzija.

Foto-ilustracija: Pixabay (Thomas Ritter )

Rusija, s druge strane, aktivno nastoji da dokaže kako je dno Severnog ledenog mora nastavak njene sibirske kontinentalne platforme, kako bi prema gore navedenim pravilima ostvarila dodatno pravo na istraživanja. Norveška, Danska i Kanada takođe razvijaju sopstvene strategije za definisanje prava na arktički prostor. Rezultat takvog nadmetanja jeste kompleksna pravna i geopolitička situacija, u kojoj se veliki igrači utrkuju za kontrolu nad resursima i pomorskim rutama.

Sa sve tanjim glečerima, sve je lakši pristup potencijalno bogatim zalihama energenata. Za Sjedinjene Američke Države, zainteresovanost za Grenland može biti dugoročni strateški potez, jer bi obezbedio bolju poziciju u arktičkoj trci i jačanje energetske stabilnosti, kao i veću kontrolu nad važnim pomorskim prolazima.

Energetski portal

Hoće li nuklearna energija oboriti rekorde u 2025. godini?

Photo-illustration: Pixabay

Nuklearna energija je na putu da do 2025. godine dostigne istorijski rekord u proizvodnji električne energije, navodi se u najnovijem izveštaju Međunarodne agencije za energiju (IEA) pod naslovom Put u novu eru za nuklearnu energiju.

Novi zamah nuklearne energije može značajno doprineti globalnoj energetskoj sigurnosti, posebno u trenutku kada potražnja za električnom energijom beleži ubrzan rast širom sveta.

Izveštaj ističe napredak u oblasti politika, tehnologija i investicija, uključujući ulogu malih modularnih reaktora (SMR) koji donose značajan potencijal za budući razvoj. Međutim, za potpuno iskorišćavanje ove prilike ključno je rešiti izazove poput finansiranja, prekoračenja budžeta i vremenskih okvira u realizaciji projekata, kao i osigurati stabilne lance snabdevanja.

Nuklearna energija trenutno proizvodi nešto manje od 10 odsto globalne električne energije, što je čini drugim najvećim izvorom električne energije sa niskim emisijama posle hidroenergije. Potreba za nuklearnom energijom dodatno raste, s obzirom na ubrzano širenje elektrifikacije u industriji, transportu i IT sektorima.

„Preko 70 gigavata novih nuklearnih kapaciteta je u izgradnji na globalnom nivou, što je jedan od najviših nivoa u poslednjih 30 godina, a više od 40 zemalja širom sveta ima planove da proširi nuklearnu ulogu u svojim energetskim sistemima”, rekao je Fatih Birol, izvršni direktor IEA i dodao da vlade i industrija moraju da prevaziđu prepreke koje ih koče na putu ka novoj eri nuklearne energije.

Pročitajte još:

Trenutno se najveći broj novih nuklearnih elektrana gradi u Kini, koja bi do 2030. godine mogla da pretekne Sjedinjene Američke Države i Evropu po ukupnim kapacitetima. Rusija takođe ostaje ključni igrač u oblasti nuklearnih tehnologija, budući da 40 odsto globalnih kapaciteta za obogaćivanje uranijuma dolazi iz ove zemlje.

IEA upozorava da ovaj visok nivo koncentracije kapaciteta predstavlja rizik za globalnu stabilnost snabdevanja.

„Visoko koncentrisana tržišta za nuklearne tehnologije, kao i za proizvodnju i obogaćivanje uranijuma, predstavljaju faktor rizika za budućnost i naglašavaju potrebu za većom raznovrsnošću u lancima snabdevanja”, naglasio je Birol.

Mali modularni reaktori šansa za privredu

Inovacije, poput malih modularnih reaktora, predstavljaju prekretnicu u razvoju nuklearne energije. SMR se mogu brže izgraditi i potencijalno smanjiti troškove, što ih čini atraktivnim za privatni sektor. Do 2040. godine, kapacitet SMR-ova mogao bi dostići 80 gigavata, što bi činilo 10 odsto ukupnih globalnih nuklearnih kapaciteta. Ipak, njihova šira primena zavisi od uspešnog smanjenja troškova proizvodnje.

U scenariju brzog rasta nuklearne energije, godišnje investicije u ovu oblast morale bi da se udvostruče na 120 milijardi dolara do 2030. godine. Imajući u vidu da razmere potrebnih ulaganja, privatni sektor ima ključnu ulogu, dok stabilni regulatorni okviri i podsticaji mogu povećati poverenje i privući dodatni kapital.

Energetski portal