Home Blog Page 104

Usvojen Prvi dvogodišnji izveštaj o transparentnosti iz oblasti klimatskih promena

Foto-ilustracija: Unsplash (Marek Piwnicki)

Vlada Republike Srbije je, na inicijativu Ministarstva zaštite životne sredine, odobrila Prvi dvogodišnji izveštaj o transparentnosti u skladu sa Okvirnom konvencijom Ujedinjenih nacija o promeni klime i Pariskim sporazumom. Irena Vujović, resorna ministarka i potpredsednica Vlade, tom prilikom je naglasila da je Srbija prva država u regionu koja je uspela da ispuni ovaj međunarodni zahtev.

Izveštaj o transparentnosti iz oblasti klimatskih promena generalno služi kao sredstvo za praćenje i izveštavanje o napretku koji država čini u sprovođenju svojih obaveza prema međunarodnim sporazumima o klimi, kao što su Okvirna konvencija Ujedinjenih nacija o promeni klime i Pariski sporazum.

Istaknuto je da je Srbija nedavno preduzela značajne korake u ovoj oblasti dostavljajući Sekretarijatu UN svoj prvi Nacionalni izveštaj o inventaru gasova sa efektom staklene bašte za period od 1990. do 2022. godine, time ispunjavajući još jednu međunarodnu obavezu.

Pročitajte još:

Inventar gasova sa efektom staklene bašte, predstavlja deo izveštaja koji obuhvata detaljan pregled emisija gasova koji doprinose efektu staklene bašte, uključujući CO2, metan, i druge, iz industrijskih procesa, energetike, transporta, poljoprivrede i drugih sektora.

Takođe, protekla godina bila je značajna za Srbiju zbog uvođenja prvih dozvola za emisiju gasova sa efektom staklene bašte. Sistem dozvola omogućio je uspostavljanje mehanizma za monitoring, izveštavanje i verifikaciju ovih gasova, pružajući čvrstu osnovu za planiranje i implementaciju mera za smanjenje emisija.

Energetski portal

Plan za postrojenje EPS-a – osim uglja, mogli bi da spaljuju i otpad

Foto-ilustracija: Unsplash (Alfonso Navarro)

U Termoelektrani „Nikola Tesla A” u Obrenovcu osim uglja mogao bi da se spaljuje i otpad koji domaćinstva i privreda proizvedu – od papira, preko kartona, gume do plastike.

Elektroprivreda Srbije (EPS) planira izgradnju ovog postrojenja, a nedavno je podnela Zahtev za određivanje obima i sadržaja studije o proceni uticaja na životnu sredinu koji bi ovaj projekta mogao da ima.

Zahtev je objavljen na sajtu Ministarstva zaštite životne sredine. Zajedno sa zahtevom objavljena je i dokumentacija iz koje se može videti da bi se postrojenje za kosagorevanje alternativnog goriva, odnosno otpada, koristilo na blokovima A3, A4 i A5.

Foto: EP

Kako je ugalj iz Kolubare niskog kvaliteta, a upravo se taj ugalj najviše koristi u TENT-u, to ujedno utiče i na količinu i kvalitet proizvodnje energije. Zbog toga je cilj, pre svega, da se sagorevanjem otpada poveća proizvodnja struje.

U dokumentaciji piše i da će se kao alternativna goriva, koja će biti dodatak uglju iz Kolubare, koristiti papir, karton, plastika, guma, plastična ambalaža. Planirano je da se godišnje na takav način spali 300.000 tona otpada.

Ovaj projekat predviđa izgradnju postrojenja za prihvat i smeštaj alternativnog goriva, njegovo doziranje u sistem goriva, gde bi se pre ubacivanja u kotao na spaljivanje mešao sa lignitom.

Procenuje se da je cena izgradnje ovog projekta oko dve milijarde dinara.

Da je ovo postrojenje moguće izgraditi u TENT-u potvrdila je analiza konzorcijuma Dornier Power and Heat GmbH.

Pročitajte još:

Koje bi sve probleme moglo da reši ovo postrojenje?

Postrojenje za spaljivanje otpada, kako piše u dokumentaciji, uštedelo bi ugalj, smanjilo bi zavisnost od njega i smanjilo bi zagađenje vazduha.

„Potencijalne koristi za životnu sredinu od korišćenja alternativnog goriva i/ili alternativnih goriva za zajedničko sagorevanje u industriji su smanjenje emisije ugljenika i smanjenje drugih vrsta zagađivača vazduha zbog njihovog niskog sadržaja azota i sumpora”, piše u dokumentaciji.

Pored toga, ovo postrojenje rešilo bi još jedan veliki problem u Srbiji – nagomilavanja otpada.

Prema podacima Agencije za zaštitu životne sredine (SEPA), domaćinstva i privreda u Srbiji u 2022. godini proizvela su oko 12 miliona tona smeća, a sa rudarskim sektorom oko 180 miliona tona.

Foto-ilustracija: Pixabay (yecao2018)

U „Beloj knjzi o dobijanju energije iz otpada u Srbiji” koja je objavljena prošle godine piše da se procenjuje da u Srbiji ima između 2.500 i 3.500 divljih deponija.

Deponije predstavljaju veliki problem za zdravlje ljudi jer ispuštaju štetne materije koje zagađuju zemljište, vodu, a kada se zapale, zagađuju i vazduh.

Prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova, tokom 2022. godine na deponijama u Srbiji izbilo je skoro 1.800 požara.

U Srbiji od zagađenja vazduha godišnje umre više od 17.000 ljudi, objavila je nedavno organizacija Eko straža.

Problem je što je kultura sortiranja i reciklaže  u Srbiji minimalna, pa je pitanje odakle će se skupljati otpad za ovo postrojenje.

Zbog toga se izgradnjom postrojenja za sagorevanje otpada nameće komunalnim preduzećima da bolje rade na njegovom tretmanu.

Tekst u celosti pročitajte ovde

Izvor: Danas

Digitalna rešenja i veštačka inteligencija za unapređenje obnovljivih izvora energije

Foto: Eaton

Svetski samit o energetici budućnosti (WFES), koji se održava od u Abu Dabiju, okupio je stručnjake, kreatore politike i druge zainteresovane strane da razgovaraju o upotrebi digitalnih tehnologija za unapređenje globalne tranziciju ka obnovljivim izvorima energije i njihovo utrostručenje do 2030. godine, piše Međunarodna agencija za obnovljivu energiju (IRENA).

Roland Roš, direktor Centra za inovacije i tehnologiju u IRENA-i, rekao je da je digitalizacija ključni pokretač transformacije energetskog sektora jer poboljšava operativnu efikasnost i stvara nove mogućnosti za potrošače i proizvođače energije.

Međutim, postoje značajne razlike između razvijenih zemalja i globalnog juga, posebno u pogledu pristupa naprednim tehničkim rešenjima, pa Roš dodaje da moramo osigurati da ove tehnologije ne proširuju jaz između razvijenih zemalja i ekonomija u razvoju, već da služe kao alati za njegovo premošćavanje.

Jedna od panel diskusija bila je fokusirana na primene digitalnih tehnologija, uključujući upotrebu veštačke inteligencije, pametnih uređaja, blokčejn tehnologije i drugih naprednih tehnoloških rešenja u cilju utrostručavanja obnovljivih izvora energije.

Napredak u digitalnim tehnologijama i uslugama, kao i povećana povezanost su ključni pokretači energetske tranzicije. Digitalne tehnologije povezuju uređaje, prikupljaju podatke o proizvodnji i potrošnji energije i kontrolišu performanse mreže, čime se povećava efikasnost i otpornost sistema, piše IRENA.

Pročitajte još:

„Digitalne tehnologije poput veštačke inteligencije i pametnih uređaja transformišu obnovljivu energiju poboljšavajući pouzdanost mreže, optimizujući skladištenje energije i poboljšavajući integraciju promenljivih izvora energije kao što su vetar i sunce“, rekla je dr Aseha Alnuajmi iz Svetske organizacije za zelenu ekonomiju.

Greg Džekson, direktor kompanije Octopus Energy, istakao je kako smo do sada bili usredsređeni na to kako da proizvodimo električnu energiju iz obnovljivih izvora, ali nismo bili dovoljno fokusirani na krajnju upotrebu. On je dodao da data centri, koji troše velike količine električne energije, treba da se nalaze tamo gde je jeftina, obnovljiva energija, naglašavajući važnost dobrog planiranja za povećanu potražnju za energijom koju zahteva digitalizacija.

Prema rečima Brusa Daglasa, izvršnog direktora u kompaniji Global Renewble Alliance, veštačka inteligencija može pomoći razvoju, planiranju i izdavanju dozvola za OIE projekte, pružajući harmonizaciju kroz čitav životni vek zelenih postrojenja.

Zaključci sesije su bili jasni – korišćenjem digitalnih tehnologija, energetski sistemi mogu da izdrže trenutna i nova ograničenja i da se prilagode novim izazovima kao što su potrebe za povećanom fleksibilnošću i velika  potražnja za energijom.

Energetski portal

VE „Bitovnja” imaće kapacitet od 110.000 MWh, na Javnom uvidu studija uticaja na životnu sredinu

Foto-ilustracija: Pixabay (distelAPPArath)

Zahtev za prethodnu procenu uticaja na životnu sredinu za projekat izgradnje Vetroelektrane „Bitovnja” instalirane snage 90 MW u opštini Konjic nalazi se na javnom uvidu.

Vetroelektrana „Bitovnja” jedan je od proizvodnih elektroenergetskih objekata na bazi obnovljivih izvora energije, planiran za realizaciju u okviru Dugoročnog plana razvoja JP Elektroprivreda BiH.

VE „Bitovnja” nalazi se oko 30 kilometara zapadno od Sarajeva, u blizini granice sa opštinom Kreševo, na planinskom grebenu s nadmorskom visinom između 1.530 i 1.700.

Očekuje se da će 15 vetroagregata proizvoditi minimalno 110.000 MWh električne energije godišnje.

Ukupna instalirana snaga vetroagregata predviđa se na nivou oko 90 MW, zavisno o konačnom tipu odabranih turbina. VE „Bitovnja” će biti priključena na visokonaponsku elektroenergetsku mrežu na 110 kV, pri čemu će biti neophodno izgraditi novu transformatorsku stanicu.

Pročitajte još:

Vetroturbine će imati nominalni kapacitet do 7 MW, a biće opremljena rotorom sa tri lopatice, čiji će prečnik biti do 160 metara, a maksimalna ukupna visina vetroturbine od nivoa tla do vrha lopatice iznosiće do 220 metara.

Prema ranijim najavama, vrednost projekta iznosi oko 200 miliona KM. Nemačka razvojna banka (KFW) odobrila je bespovratna finansijska sredstva u iznosu od 1,1 milion evra, koja je obezbedila Vlada Nemačke pod okvirom Nemačke razvojne saradnje sa BiH. Ugovor o finansiranju je potpisan u avgustu 2018. godine, da bi se sada aktivnosti na projektu ponovo pokrenule.

Primedbe, sugestije i mišljenja na Zahtev za prethodnu procenu mogu se dostaviti na adresu Federalnog ministarstva okoliša i turizma u pisanom obliku u roku od 30 dana od dana objave na web stranici na adresu: Federalno ministarstvo okoliša i turizma, Hamdije Čemerlića 2, 71 000 Sarajevo.

Elektroprivreda BiH planira investicije vredne više od dve milijarde KM u roku od tri godine.

Energetski portal

Sa širenjem OIE raste i broj dalekovoda – da li će to uticati na naše zdravlje?

Foto-ilustracija: Unsplash (Andrey Metelev)

Mogli bismo da kažemo da su među nasušnim potrebama savremenog čoveka čist vazduh i struja, pa zadovoljenje jedne ne bi smelo da ugrozi drugu. Nažalost, urpavo to se dešava kada struju dobijamo sagorevanjem fosilnih goriva jer je cena za dodatne kilovate vazduh lošeg kvaliteta koji udišemo.

Zato nas sve raduje to što svet, uključujući i zemlje u razvoju, ulaže značajne napore u dekarbonizaciju energetskog sektora jer ćemo napokon, zahvaljujuči obnovljivim izvorima energije, imati i čist vazduh i dovoljno struje za sve naše potrebe i dalji tehnološki razvoj društva.

Svaki zeleni kilovat je važan, pa tako u narednim godinama možemo da očekujemo više postrojenja obnovljive energije – što gigantskih projekata imućnih investitora, što malih, kućnih elektrana. Upravo će zbog velikog broja planiranih postrojenja, iznad naših glava visiti još više žica i dalekovoda, pa se postavlja pitanje da li će, i u  kojoj meri, ova infrastruktura uticati na zdravlje ljudi i životnu sredinu.

Iako priznajem da me broj dalekovoda do sada nije preterano brinuo, inspiraciju za ovaj blog pronašla sam u brošuri Crnogorskog elektroprenosnog sistema o elektromagnetnim zračenjima niskih frekvencija koja se odnedavno može pronaći na njihovom sajtu.

Foto-ilustracija: Unsplash (riccardo-annandale)

Tu je objašnjeno da je elektromagnetno zračenje sprega oscilujućeg električnog i magnetnog polja koji se šire kroz prostor putem elektromagnetnog talasa. U blizini svakog naelektrisanog tela postoji električno polje, a oko provodnika kroz koji protiče struja nastaje i magnetno polje.

Važno je napomenuti da elektromagnetno zračenje nije nova pojava – ono postoji od rođenja univerzuma, a u prirodi potiče od naelektrisanja zemlje i njenog omotača. Male električne struje postoje i u ljudskom telu zbog hemijskih reakcija koje se javljaju kao deo normalnih telesnih funkcija – nervi prenose signale putem električnih impulsa, a čak je i srce električno aktivno što lekari mogu pratiti uz pomoć elektrokardiograma.

Zabrinutost za ljudsko zdravlje, međutim, raste jer je tokom 20. veka drastično porastao broj veštačkih izvora elektromagnetnih zračenja i nastaviće da se povećava kako tehnologija bude napredovala. SZO piše da su kod pojedinaca registrovani simptomi poput glavobolje, anksioznosti, depresije, mučnine, umora, gubitka libida, poremećaja spavanja, pa čak sklonosti ka samoubistvu, a sve ove simptome pripisuju izloženosti elektromagnetnom zračenju u svojim domovima.

Ipak, do danas naučni dokazi ne podržavaju vezu između ovih simptoma i izloženosti elektromagnetnim poljima, premda SZO priznaje da postoje „rupe” u znanju koje iziskuju dalje studije.

I zato nije do kraja jasno da li će, i na koji način, više razvodnih kablova i dalekovoda uticati na naše zdravlje, ali sudeći po dosadašnjim saznanjima, nema razloga za brigu. Tome u prilog govori i činenica da je u poslednjih 30 godina objavljeno oko 25.000 članaka o efektima elektromagnetnih zračenja, pa su naučna saznanja u ovoj oblasti sada opsežnija nego za većinu hemikalija.

Uostalom, navikli smo da pojam „zračenje” uvek ima negativnu konotaciju ali moramo da napravimo razliku između jonizujućih i nejonizujućih zračenja – iako smo okruženi veštački izvorima elektromagnetnih zračenja slabijeg ili jačeg intenziteta, sva ova zračenja spadaju u grupu nejonizujućih zračenja što znači da nemaju energiju fotona dovoljnu da izazovu jonizaciju u živom tkivu.

Štaviše, razvodni kablovi i dalekovodi svrstavaju se u niskofrekventa elektromagnetna zračenja frekvencije do 50 Hz. Ipak, da bi bilo sigurno da ova infrastruktura neće narušiti zdravlje ljudi i životne sredine, u fazi projektovanja dalekovoda i trafostanica vrši se proračun elektromagnetnih polja kako bi ona ostala u dozvoljenim granicama.

Iako ne moramo da strahujemo od neminovnog uvećanja broja dalekovoda, ostaje da pratimo nove studije i izveštaje o uticajima OIE projekata i prateće infrastrukture na životnu sredinu, jer samo tako možemo osigurati da energetska tranzicija, kojoj toliko težimo, neće doći nauštrb zdravlja ljudi i prirode.

Milena Maglovski

Drugi krug EENergy grantova za energetsku efikasnost: Prilika za mala i srednja preduzeća 

Foto-ilustracija: Unsplash (dose-media)
Foto: EP

U okviru Programa jedinstvenog tržišta (SMP) Evropske unije, odobreno je finansiranje projekta EENergy, koje će se ostvariti uz podršku Enterprise Europe Network (EEN), mreže prisutne u 39 zemalja Evrope. Reč je o programu usmerenom na podršku malih i srednjih preduzeća (MSP) u unapređenju energetske efikasnosti i održivosti, ključnih elemenata u dostizanju ciljeva Evropske zelene agende.

Projekat EENergy ima za cilj da pruži, osim finansijske podrške za najmanje 900 odabranih preduzeća širom država, i savetodavne usluge za prijavljene kvalifikovane kandidate –  najmanje 1.800 preduzeća. 

Prvi poziv, pokrenut je u proleće 2024. godine, i tada je privukao preko 1400 kandidata, finansirajući 671 MSP za poboljšanje energetske efikasnosti. 

Drugi krug poziva

Drugi krug poziva otvoren je 2. decembra 2024. godine i trajaće do 28. februara 2025. godine do 17 časova. U ovom krugu, najmanje 460 MSP-ova će postati korisnici EENergy beneficija, pri čemu će najmanje 229 preduzeća biti izabrano za finansiranje. Poseban fokus biće stavljen na klijente iz energetski intenzivnih industrija, pri čemu će najmanje 67 finansiranih korisnika biti iz ovih sektora.

Poziv je otvoren za svako MSP osnovano pre 01.01.2024. godine, koje posluje i registrovano je u nekoj od zemalja članica Programa jedinstvenog tržišta EU. 

Finansijska podrška po preduzeću maksimalno može iznositi 10.000 evra. 

Aktivnosti moraju biti usmerene na smanjenje potrošnje energije za najmanje pet odsto.

Finansijske investicije u kontekstu energetske efikasnosti obuhvataju aktivnosti usmerene na unapređenje postojećih tehnologija, softvera i opreme radi smanjenja potrošnje energije i poboljšanja produktivnosti. Kategorije savetodavnih usluga i obuka u okviru programa obuhvataju širok spektar usluga usmerenih na poboljšanje energetskih performansi preduzeća – revizije koje identifikuju potencijale za smanjenje potrošnje energije, detaljne analize potreba sa ciljem definisanja investicionih planova za energetsku efikasnost, kao i obuke za zaposlene o najboljim praksama u oblasti upravljanja energijom. 

Dakle, MSP se sami prijavljuju za program i izražavaju interesovanje za specifične vrste podrške koje su im potrebne. Oni mogu da se prijave za finansiranje specifičnih aktivnosti do maksimalno 10.000 evra, kako je već navedeno, ili mogu predložiti čak i veće aktivnosti koje prelaze taj iznos, ali uz mogućnost sufinansiranja iz alternativnih privatnih izvora. Finansijska podrška je ograničena na manji broj jedinica, dok savetodavne usluge može dobiti veći broj kvalifikovanih učesnika.

Takođe, učesnicima će biti dostupni benchmark izveštaji, alat koji će u kontekstu EENergy projekta, služiti za ocenu energetske efikasnosti preduzeća u odnosu na slična preduzeća u istom regionu ili industriji. 

Detalje o pozivu i prijavi možete pogledati ovde

Energetski portal

EPS podneo zahtev za studiju uticaja na životnu sredinu za ko-sagorevanje alternativnog goriva u TE Nikola Tesla A

Foto-ilustracija: Pixabay (yecao2018)

Elektroprivreda Srbije (EPS) već godinama razmatra mogućnost korišćenja otpada kao dodatnog goriva u svojim termoelektranama. Ova inicijativa ima dvostruki cilj: smanjenje upotrebe lignita kao osnovnog goriva i redukciju količine otpada na deponijama, što bi doprinelo zaštiti životne sredine.

Prethodno je raspisanan tender za izradu investiciono-tehničke dokumentacije za ko-sagorevanje alternativnih goriva u termoelektrani Nikola Tesla A. EPS je sada podneo Ministarstvu zaštite životne sredine zahtev za određivanje obima i sadržaja studije o proceni uticaja na životnu sredinu za projekte izgradnje postrojenja za ko-sagorevanje alternativnog goriva na blokovima A3, A4 i A5 u Obrenovcu.

Ministarstvo je na svom zvaničnom sajtu obavestilo da zainteresovana javnost može da izvrši uvid u sadržinu zahteva svakog radnog dana od 11 do 13 časova u prostorijama Ministarstva. Takođe, uvid je moguće izvršiti i onlajn i dostaviti svoje mišljenje u roku od 15 dana od objavljivanja obaveštenja.

Dokumentima za uvid možete pristupiti ovde.

Pročitajte još:

Šta su alternativna goriva?

Foto-ilustracija: Unsplash (Alfonso Navarro)

Pojašnjenja radi, kako se navodi u dokumentu, alternativna goriva u velikoj meri sadrže zapaljive komponente poput plastike, papira, kartona, tekstila i ponekad organske materije u zavisnosti od zahteva krajnjeg korisnika.

Kada je reč o sastavu koji ne doprinosi kvalitetu alternativnih goriva, to su metali, staklo, pesak i bilo koja druga vrsta inertnog materijala koji nema kalorijsku vrednost.

Alternativna goriva se uobičajeno prerađuju iz neopasnih mono ili mešovitih tokova otpada kako bi postali pogodna sirovina za povrat energije. Gorivo se zatim koristi za proizvodnju toplote i zajedničku obradu u različitim industrijama kao što su cement, celuloza i papir, termoelektrane i druge industrije koje koriste peći na visokim temperaturama, navodi se u zvaničnom dokumentu.

Izazovi i potencijal Srbije

Srbija u ovom trenutku nema postrojenje za proizvodnju alternativnih goriva iz komunalnog čvrstog otpada. Postoje nekoliko postrojenja za separaciju gde se vrši sekundarno odvajanje reciklabila, a koja se nalaze u Novom Sadu, Sremskoj Mitrovici, Subotici, Pirotu, Jagodini, Beogradu i Leskovcu. Odatle se ostaci nakon separacije mogu koristiti kao alternativno gorivo.

U dokumentu se navodi da novi nacionani program za upravljanje otpadom predviđa izgradnju četiri potrojenja za proizvodnju alternativnih goriva iz otpada, u Beogradu, Novom Sadu, Nišu i Kragujevcu. Postojeća projektno tehnička dokumentacija i strana iskustva ukazuju na potencijal od 12 do 24 odsto alternativnih goriva iz komunalnog otpada.

Katarina Vuinac

U Srbiji počela prva istraživanja prisustva mikroplastike u vodi za piće

Foto-ilustracija: Unsplash (Manki Kim)

U Srbiji su počela prva ospežna istraživanja prisustva mikroplastike u pijaćim vodama. Ova istraživanja su deo projekta koji finansira EU dunavskog sliva, a uključeno je devet zemalja. Partneri naučnicima u Srbiji su vodovodi iz Vršca i Pirota.

Svaki nemar ljudi prema prirodi, pre ili kasnije dođe na naplatu. Čak i vodu koju pijemo, uglavnom sami zagađujemo. Naučnici devet evropskih zemalja udružili su se u nameri da istraže prisustvo mikroplastike u pijaćim vodama.

„Do sada su se neki normativi uglavnom odnosili na hemijske elemente, bakteriološku ispravnost, zapravo tek zadnjih dvadesetak godina počelo se razmišljati o tome koliko ima mikroplastike. Sve vrste plastike i svi oblici plastike nalaze se u vodama i u podzemnim i u površinskim, odnos zavisi od lokacije do lokacije, ali svakako da je ima”, kaže profesor dr Saša Milanović, profesor Rudarsko-geološkog fakulteta.

„Veliko je pitanje kakav će značaj imati dobijeno rezultati, jer još uvek nismo sigurni koliko je uticaj mikroplastike na ljudski organizam. Za to će biti potrebno još puno istraživanja. Ako otkrijemo mikroplastiku u vodi ne treba da se plašimo, jer dnevno konzumiramo svega nekoliko litara vode, a naše istraživanje se bazira na analizi 1.000 litara. Pošto mikroplastike ima i u vazduhu i u hrani, buduća istraživanja pokazaće kakav je zaista njen uticaj na čoveka”, objašnjava Gabor Borduš, naučnik iz Mađarske.

Pročitajte još:

U Srbiji ne postoji zakonska regulativa o prisustvu mikoplastike. Ovo istraživanje trebalo bi da bude okvir za donošenje novih propisa.

„Mi jednostavno hoćemo da znamo kakav nam je kvalitet vode, da li ima mikroplastike. To je prvi korak, da bismo kasnije znali kako da reagujemo i šta sve treba da se preduzme da bi to eliminisali. Očigledno je da naša nemarnost, bahatost, kada je u pitanju komunalni, industrijski otpad dovodi upravo do stvaranja mikroplastike. Moramo brzo da reagujemo da bismo to uveli u zakonsku regulativu, da to bude čak i obaveza za sve, da bi znali koji je kvalitet vode”, kaže Zoran Nikolić, direktor JP “Vodovod i kanalizacija”.

Nakon objavljivanja rezultata istraživanja, očekuje se i uključivanje stručnjaka iz oblasti medicine, zaštite životne sredine, tehnologije i prava, kako bi se donele mere za smanjenje i otklanjanje mikroplastike. Izazov za naučnike i evolutivna misija za svakog čoveka.

Izvor: RTS

Počela javna rasprava o Nacrtu zakona o zaštiti vazduha

Foto-ilustracija: Unsplash (Aleksandar Pavlovic)

Ministarstvo zaštite životne sredine pokrenulo je postupak javne rasprave o Nacrtu zakona o zaštiti vazduha koja će trajati od 15. januara do 3. februara 2025. godine.

Kako je navedeno u saopštenju Ministarstva, javna rasprava pruža priliku za širok dijalog omogućavajući svim zainteresovanim stranama da daju svoje predloge i komentare.

Predstavljanje Nacrta zakona biće organizovano 21. januara u Beogradu, u prostorijama UN House, u hibridnom formatu od 13 do 16 časova. Tekst Nacrta zakona o zaštiti vazduha i sva prateća dokumenta dostupni su na ovom linku.

Cilj izrade novog zakonskog akta je usaglašavanje sa međunarodno preuzetim obavezama Srbije u oblasti zaštite vazduha i ozonskog omotača i propisima EU, a očekuje se da rezultira jasnim benefitima u smislu lakše primene propisa u ovoj oblasti, profesionalizacije procesa merenja posebne namene i uvođenja rokova za donošenje odluka, čime se postiže veća efikasnost zaštite vazduha.

Pročitajte još:

Nacrt je usaglašen nakon što je Radna grupa za izradu Nacrta zakona o zaštiti vazduha završila rad na predlogu osnovnog teksta Zakona, u kome su sadržani predlozi  i primedbe pristigli u toku konsultativnog procesa. Radnu grupu čini 55 članova i njihovih zamenika iz relevantnih institucija i organizacija civilnog društva, koji su intenzivno radili na predlozima osnovnog teksta Nacrta.

Već tokom postupka konsultacija procesa, članovi Radne grupe razmatrali su ukupno 543 komentara i sugestija na osnovni tekst, dok su sve relevantne sugestije prihvatili i ugradili u Nacrt, sa ciljem da se novi propis efikasnije sprovodi, da unapredi saradnju institucija i doprinese boljem informisanju javnosti.

Po okončanju postupka javne rasprave, Ministarstvo zaštite životne sredine će analizirati sve pristigle primedbe, predloge i sugestije, a nakon toga biće sačinjen izveštaj koji će zainteresovanima biti dostupan na veb portalu Ministarstva i portalu eKonsultacije.

Energetski portal

Energetska zajednica pred ključnim odlukama o trgovini emisijama

Foto-ilustracija: Pixabay

Energetska zajednica istražila je četiri opcije određivanja cena ugljenika koje je predložila Evropska komisija, a koje su predstavljene u studiji Procena uticaja za uspostavljanje regionalnog sistema trgovine emisijama u ugovornim stranama Energetske zajednice.

Ministarski savet Energetske zajednice pozvao je ugovorne strane da pažljivo razmotre nalaze studije i dostave svoje preferencije u vezi sa scenarijima politike cena ugljenika Evropskoj komisiji i Sekretarijatu znatno pre održavanja Neformalnog ministarskog saveta koji je planiran za jul 2025. godine.

Četiri opcije za trgovinu emisijama

Evropska komisija je, u okviru svojih napora da smanji emisije gasova sa efektom staklene bašte i podrži prelazak na održivu energetsku tranziciju, predstavila četiri opcije za određivanje cena ugljenika u zemljama ugovornicama Energetske zajednice.

Foto-ilustracija: Pexels

Jedna od opcija je Regionalni sistem trgovanja emisijama (ETS) koji funkcioniše po principu „cap-and-trade”. Ovo podrazumeva gornju granicu emisija (cap) koja se smanjuje svake godine kako bi se postiglo redukovanje emisija, dok trgovanje dozvolama (trade) podrazumeva to da preduzeća dobijaju ili kupuju dozvole za emisije (po toni CO₂). Ako neka kompanija smanji svoje emisije ispod svog limita, može prodati višak dozvola drugim učesnicima koji imaju veće emisije.

Još jedna opcija je i ETS sa fiksnom cenom koja je slična prethodnom modelu s tim da je cena dozvola za emisije unapred određena i fiksna. Kompanije i dalje kupuju dozvole za emisije, ali cena po toni CO₂ ne zavisi od tržišnih kretanja.

Kao treću opciju Evropska komisija predlaže porez na ugljenik, odnosno direktno oporezivanje emisija CO₂ po fiksnoj stopi pri čemu kompanije plaćaju porez za svaku tonu emisija koju proizvedu.

Četvrta opcija je integracija u EU ETS (EU Emissions Trading System) koja podrazumeva da se zemlje ugovornice Energetske zajednice priključe postojećem sistemu koji funkcioniše u okviru Evropske unije. 

Pročitajte još:

Svaka od ovih opcija ima svoje prednosti i nedostatke, a izbor zavisi od specifičnih okolnosti i prioriteta zemalja ugovornica Energetske zajednice. Ključni faktori uključuju troškove implementacije, mogućnosti za harmonizaciju sa politikama EU, administrativne kapacitete i uticaj na privredu.

Evropska komisija podstiče zemlje regiona da razmotre dugoročne koristi od uspostavljanja sistema za određivanje cena ugljenika, stavljajući fokus na dekarbonizaciju i konkurentnost u okviru zelenih politika EU. Scenariji se kreću od određivanja cena samo za električnu energiju do šire pokrivenosti, sa postepenim usklađivanjem sa EU ETS.

Cilj ovog procesa je da doprinese pripremi nacrta predloga za ažuriranje Mape puta za dekarbonizaciju, uključujući i posvećenost postizanju klimatske neutralnosti do 2050. godine. Predlog, koji priprema Evropska komisija, trebalo bi da bude usvojen na sednici Ministarskog saveta 2025. godine.

Energetski portal

Da li sistemi ishrane mogu da isprate potrebnu transformaciju ka održivosti?

Foto-ilustracija: Freepik (pvproductions)

Sistemi ishrane suočavaju se sa brojnim izazovima, od neravnomerne raspodele hrane i široko rasprostranjene neuhranjenosti, do značajnog uticaja na životnu sredinu. Kako bi unapredili svoj doprinos društvenim i ekološkim ciljevima, neophodne su suštinske promene u ovim sistemima.

Inicijativa za odbrojavanje u sistemima ishrane (Food Systems Countdown Initiative) predstavlja globalnu interdisciplinarnu naučnu saradnju posvećenu praćenju ovog procesa transformacije. Cilj inicijative je redovno pružanje ažuriranih podataka o 50 ključnih indikatora sistema ishrane, kao i izrada tematskih analiza koje se bave ključnim pitanjima u ovoj oblasti.

Izveštaj za 2024. godinu analizira promene u vrednostima pokazatelja sistema ishrane od 2000. godine do danas. Od 42 ispitivana pokazatelja, 20 pokazuje pozitivne promene globalno. Pozitivni trendovi obuhvataju oblasti ishrane, zdravlja, prirodnih resursa, siromaštva, otpornosti, upravljanja i drugih.

Konkretni primeri pozitivnih promena uključuju značajan porast pristupa bezbednoj vodi u svim regionima, kao i efikasnije korišćenje azota u proizvodnim sistemima, što smanjuje zagađenje životne sredine.

Photo-illustration: Pixabay

Međutim, sedam pokazatelja su pokazala negativne trendove. Na primer, nestabilnost cena hrane postala je veća, što ukazuje na veće šokove u sistemima ishrane koji otežavaju postizanje stabilnosti cena.

Kod 15 pokazatelja nije zabeležena značajna promena, uprkos stalnoj potrebi za napretkom kako bi se postigli ključni globalni ciljevi.

Izveštaj takođe analizira međusobne veze među različitim pokazateljima sistema ishrane, pokazujući kako promena u jednom pokazatelju može uticati na druge. Razumevanje ovih međusobnih veza je ključno jer može otežati donošenje odluka. Poseban značaj imaju dva pokazatelja – upravljanje i otpornost – jer su u velikoj meri povezani sa drugim temama.

Zbog toga, donosioci odluka treba da usmere pažnju na ove oblasti i pažljivo sprovode promene koje mogu imati širok uticaj na ceo sistem.

Na primer, kako bi se postigla bolja stabilnost cena hrane i smanjile oscilacije, potrebni su koordinisani napori više sektora.

Pročitajte još:

Životna sredina i prirodni resursi

Govoreći o očuvanju životne sredine i prirodnih resursa, rezultati nisu zadovoljavajući. Kada je reč o navodnjavanju, nije došlo do poboljšanja u efikasnosti korišćenja vode, jer i dalje preveliki udeo obnovljivih vodnih resursa odlazi na ovu svrhu. Takođe, nije zabeležena promena u površinama pod obradivim zemljištima. Zaustavljanje širenja obradivih površina je ključno, jer predstavlja jedan od glavnih faktora gubitka biodiverziteta usled uništavanja staništa, dok prenamena zemljišta u poljoprivredne svrhe doprinosi emisiji gasova sa efektom staklene bašte.

Intenzitet ovih emisija nije značajno poboljšan u proizvodnji mnogih prehrambenih proizvoda. Na primer, za mleko i govedinu zabeleženi su pozitivni trendovi, dok za pirinač i žitarice nisu uočene promene.

Upotreba pesticida po hektaru obradivih površina pokazuje dodatno pogoršanje, dok je zabeležen pozitivan trend u pogledu prinosa hrane po grupama proizvoda, što ukazuje na povećanje efikasnosti proizvodnje u nekim sektorima.

Sveukupno gledano, sistem ishrane beleži određene napretke, ali da bi se postigao značajan napredak u ostvarivanju ciljeva, potreban je holistički pristup koji će koristiti međusobne veze između različitih oblasti kako bi se pokrenula transformacija.

Katarina Vuinac

Kako solarne kompanije odgovaraju na globalne izazove

Foto: Luxor Solar
Foto: Ljubaznošću Nine Sijerića

U svetu obnovljivih izvora energije, solarna industrija doživljava dinamične promene, koje oblikuju njen budući razvoj. Velika konkurencija među proizvođačima panela, rast očekivanja investitora i tehnološke inovacije otvaraju brojna pitanja o održivosti tržišta i perspektivama solarnih elektrana. O izazovima i trendovima u industriji, ključnim kriterijumima za odabir panela i važnosti poverenja u odnosima između investitora, EPC kompanija i proizvođača, razgovarali smo sa Ninom Sijerićem, stručnjakom za poslovni razvoj u kompaniji Luxor Solar GmbH, poznatoj po visokokvalitetnim fotonaponskim modulima.

Tržište solarnih panela prolazi kroz turbulentan period – velika konkurencija među proizvođačima dovela je do pada cena i smanjenja profitabilnosti. Kako će ovaj trend uticati na evropske proizvođače u narednim godinama?

– Ovaj trend će dovesti do konsolidacije tržišta. Neke kompanije će se povući, dok će druge promeniti vlasnika. Investitori će postati pažljiviji pri odabiru partnera i sarađivaće samo sa proverenim kompanijama. Trenutna situacija na tržištu solarnih elektrana unosi dosta nesigurnosti u odlučivanje. Danas investitori ne biraju samo module i izvođače radova već im je važna i reputacija firme koja stoji iza proizvoda. Ukoliko cena bude glavni faktor odluke, investitori će se suočiti s problemima na duge staze – ko ne plati na mostu, platiće na ćupriji.

Koje karakteristike mora imati kompanija da bi opstala u ovako izazovnom periodu?

– Fleksibilnost je ključna reč. Brza reakcija i prilagođavanje promenama na tržištu biće presudni. To nazivam „fotonaponskim darvinizmom” – neće opstati najveći i najjači, već onaj koji se najbrže prilagodi potrebama tržišta. Brzina donošenja odluka i inovacije biće od suštinske važnosti. Na primer, proizvodi prilagođeni specifičnim potrebama klijenata pomoći će da se lakše odluče za optimalno rešenje.

Na tržištu se sada mogu naći brojni modeli solarnih panela čija cena i kvalitet variraju. Kako biste posavetovali kupce da naprave najbolji izbor?

– Pri odabiru solarnih panela, kupci treba da uzmu u obzir nekoliko ključnih faktora kako bi osigurali maksimalan povrat na ulaganje i dugoročne koristi: cenu – važno je pronaći balans između cene, efikasnosti i garancija, najjeftiniji paneli nisu uvek najbolje rešenje, kvalitet – odabir renomiranih proizvođača često znači bolju postprodajnu podršku i sigurnost u dugovečnost panela, efikasnost (viši nivo efikasnosti znači manje potrebnih panela za istu proizvodnju energije) i garanciju – većina panela dolazi sa garancijom od 25 godina na proizvodnju energije, a neki nude i duže garancije na sam proizvod. Kupci bi svakako trebalo da se posavetuju sa stručnjacima i instalaterima kako bi procenili svoje energetske potrebe i izabrali najbolji proizvod. Dugoročno gledano, kvalitet će uvek nadvladati nisku cenu.

U FOKUSU:

Koliko je važno da kupci znaju koja kompanija stoji iza njihovih modula?

– Poznavanje proizvođača solarnih panela ključno je za donošenje odluka na osnovu dobrog informisanja i osiguravanja dugoročne vrednosti ulaganja. Kvalitet i pouzdanost panela neraskidivo su povezani s reputacijom proizvođača, jer ona odražava performanse i trajnost proizvoda. Garancije igraju ključnu ulogu u sigurnosti investicije – posebno je važno da li su one vezane za kompaniju sa sedištem u Evropskoj uniji ili u Kini.

Renomirani proizvođači često nude vrhunski nivo podrške u održavanju i servisiranju tokom celokupnog životnog ciklusa panela, što značajno doprinosi njihovoj dugovečnosti. Pored toga, etički principi i održivost poslovanja postaju sve značajniji faktori u izboru, jer današnji kupci vrednuju kompanije koje posluju u skladu sa održivim praksama.

Finansijska stabilnost proizvođača takođe je od presudnog značaja. Kompanije s dugogodišnjim prisustvom na tržištu i konzistentnim vlasničkim strukturama pružaju dodatnu sigurnost i poverenje. Sve ove informacije omogućavaju kupcima da se opredele za panele koji obezbeđuju optimalne performanse i trajnu vrednost njihove investicije.

Solarna energija je prošle godine bila vodeći oblik OIE po broju novih instalacija. Da li će promene na tržištu solarnih panela uticati na njen dalji razvoj?

– Solarne elektrane i dalje će biti ključni izvor energije i važan deo snabdevanja država obnovljivim izvorima. Međutim, u budućnosti ćemo se suočiti s izazovima poput balansiranja mreže. Već sada neke države tokom leta proizvode čak 60 odsto svoje energije iz solarnih izvora, što ponekad stvara višak koji mreža ne može da primi. Rešenje će biti skladištenje energije u baterijama, koje bi omogućilo korišćenje viška energije u vreme kada nema sunca i rasterećenje mrežnog sistema. Kada baterije postignu tehnološku zrelost i dugovečnost od 20 ili više godina, solarna revolucija će zaista uzeti maha – svako domaćinstvo ili fabrika moći će da bude energetski nezavisna.

Kako osigurati uzajamno poverenje između investitora, EPC kompanija i proizvođača solarnih panela?

– Poverenje se gradi na osnovu iskustva i dokazanih rezultata. Što je više zadovoljnih korisnika solarnih elektrana, to će biti veće poverenje u tehnologiju i izvođače. Proizvođači panela stiču poverenje putem svojih performansi. Na primer, na istoj lokaciji i s istim inverterskim sistemima, investitor koji je koristio kineske TIER 1 module imao je 20 odsto manju proizvodnju od onoga koji je koristio Luxor module. Kada taj procenat pomnožite sa 20 godina, postaje jasno zašto je poverenje u kvalitet od suštinskog značaja – kako u pogledu modula, tako i u pogledu preporuka izvođača.

Intervju vodila: Milena Maglovski

Intervju u celosti pročitajte u Magazinu Energetskog portala ODGOVORNO POSLOVANJE

Gradiće se podmorska interkonekcija preko Jadranskog mora

Foto-ilustracija: Unsplash (Vicko Mozara)

Novi strateški projekat za obnovljive izvore energije planiran je preko Jadranskog mora. Investicioni sporazum o podvodnoj vezi energetske distribucione mreže potpisale su Albanija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Italija, a dogovor je postignut  na marginama Svetskog samita o energiji budućnosti ( Abu Dhabi Sustainability Week).

Kako je izjavio Edi Rama, albanski premijer, podmorska veza između Albanije i Italije biće završena najkasnije za tri godine, a vrednost radova je preko milijardu evra.

„Potpisan je investicioni sporazum o podvodnoj vezi energetske distribucione mreže sa Italijom u Jadranskom moru, kao i o ulaganjima u povećanje proizvodnje iz obnovljivih izvora u Albaniji”, napisao je Rama na društvenim mrežama.

Đorđa Meloni, premijerka Italijem, rekla je da snažno veruju u ovaj projekat koji uključuje tri vlade, kao i privatni sektor i operatere mreže.

Pročitajte još:

„Ovaj projekat nove energetske interkonekcije će proizvoditi zelenu energiju u Albaniji i izvoziti deo nje u Italiju, zahvaljujući podmorskom kablu u Jadranu. Ponosna sam na ovu inicijativu koja pokazuje kako nove forme saradnje mogu biti izgrađene čak i među partnerima koji na prvi pogled mogu delovati udaljeni, barem geografski”, rekla je Meloni.

Tokom obraćanja na Samitu, Meloni je izjavila da budućnost energetske tranzicije i digitalizacije zavisi od naših sposobnosti da pronađemo ravnotežu između održivosti i inovacija.

„Moramo razviti uravnotežen energetski miks, zasnovan na tehnologijama koje imamo, onima koje testiramo, kao i onima koje tek treba da identifikujemo”, rekla je premijerka.

Nova infrastrukura na Jadranskom moru povezaće albansku luku Vlore s južnotalijanskom regijom Pugliom, odnosno najuže tačke između dve zemlje.

Energetski portal

Podrška naftnih kompanija za obezbeđivanje stabilnosti snabdevanja energentima

Foto-ilustracija: Freepik (freepik)

O stanju na tržištu naftnih derivata nakon objavljivanja sankcija američke administracije Naftnoj industriji Srbije (NIS), razgovarali su Dubravka Đedović Handanović, ministarka rudarstva i energetike i članice Udruženja naftnih kompanija Srbije.

Ministarka je istakla da je prioritet države da pronađe najoptimalnije rešenje kako bi izbegla negativne posledice sankcija NIS-u po građane i privredu.

Ona je poručila da je važno da očuvamo dobre odnose sa svim partnerima i da se držimo odgovornog i racionalnog pristupa u rešavanju novonastale situacije.

Računamo na podršku svih naftnih kompanija koje posluju u zemlji kako bismo tokom prelaznog perioda osigurali stabilnost snabdevanja i obezbedili dodatnu podršku u slučaju potencijalnih izazova na tržištu, naglasila je ministarka.

Pročitajte još:

Na sastanku je istaknut značaj kontinuiranog i nesmetanog rada Rafinerije nafte u Pančevu za sigurnost snabdevanja i sve aktere na tržištu.

Između ostalog, predstavljeni su izveštaji kompanija o tekućem poslovanju i planovima za 2025. godinu, uvoznim i skladišnim kapacitetima i dogovorena je dinamika redovnog izveštavanja o stanju na tržištu i zalihama goriva.

Tomislav Mićović, generalni sekretar Udruženja naftnih kompanija Srbije, kaže da članice Udruženja, u skladu sa potrebama, mogu povećati uvozne i skladišne kapacitete kako bi se u prelaznom periodu obezbedilo dovoljno energenata na tržištu i maloprodaji. On je podvukao da je NIS značajan partner svih kompanija na tržištu Srbije.

Energetski portal

Regenerativna poljoprivreda – veći prinosi uz niže troškove proizvodnje

Foto-ilustracija: Unsplash (James Baltz)

U uslovima kada im vremenske prilike, ali i geopolitička situacija, ne idu naruku, poljoprivrednicima je više nego ikada pre potrebno da povećaju rod i smanje troškove proizvodnje. Prema proceni stručnjaka, to bi mogli da ostvare ukoliko se odluče da sa konvencionalne pređu na regenerativnu poljoprivredu. Osim što bi u značajnoj meri sačuvali zemljište kao resurs, za tri do četiri godine bi na ovaj način mogli da imaju do 20 odsto veće prinose, dok bi u periodu od deset godina uštedeli na troškovima i do 47 odsto.

U kompaniji za koju radi Marko Bojin, regenerativnom poljoprivredom počeli su da se bave 2020. godine. Najpre je, kaže, to bilo na 50, a već u sledećoj godini na 215 hektara.

Prelazak na ovu vrstu proizvodnje podrazumeva skup mera, među kojima su prestanak obrtanja zemljišta kako bi se u njemu što manje remetili prirodni procesi, kao što su mineralizacija, fiksacija azota i razvoj mikroflore.

Takođe, minimalnom obradom sprečava se velika emisija ugljen-dioksida u atmosferu.

„Među merama su i prestanak korišćenja NPK đubriva, uvođenje pokrovnih useva tokom cele godine, sadnja vetrozaštitnih pojaseva za ojačavanje biodiverziteta, korišćenje peletiranih stajnjaka, kao i korišćenje mikroorganizama za razlaganje žetvenih ostataka”, objašnjava diplomirani inženjer poljoprivrede Marko Bojin, organizator poljoprivredne proizvodnje u kompaniji „Geneza” d. o. o.

Posao im dodatno olakšavaju nove tehnologije.

„Meteo-stanica nam daje podatke za pametno navodnjavanje. Dronovi u proizvodnji omogućavaju smanjenu upotrebu pesticida. Tu su i roboti koji su, zahvaljujući savremenim tehnologijama, dobili mogućnost da rade na samom polju umesto čoveka, a koji omogućavaju da se u proizvodnji što manje koriste herbicidi”, dodaje Bojin.

Iako je pri prelasku na regenerativnu poljoprivredu bilo mnogo izazova, nakon četiri godine iskustva kaže da se više ne bi vraćali na konvencionalnu proizvodnju.

„Bilo je teško navići se, ali ako se kockice slože u glavi farmera ili kompanija koje se bave proizvodnjom, taj ciklus se kasnije nastavlja bukvalno sam od sebe. Jedino što je potrebno jeste pratiti prave trendove i logički razmišljati. Takođe, konstantno treba postavljati pitanje – šta je za moje zemljište potrebno”, kaže Bojin.

Razlike, izazovi i prednosti

Za razliku od konvencionalne proizvodnje čiji je zadatak da obezbedi dovoljne količine hrane za narastajuću svetsku populaciju, bez obzira na negativne uticaje na životnu sredinu, regenerativna poljoprivreda istovremeno obezbeđuje neophodne proizvode i doprinosi zaštiti okruženja, bezbednosti hrane i zdravlju ljudi, kažu stručnjaci.

„Ako se fokusiramo na sektor biljne proizvodnje, koji je u domaćoj poljoprivredi najzastupljeniji, prednosti regenerativne poljoprivrede ogledaju se prevashodno u unapređenju zdravlja i plodnosti zemljišta, zaštiti voda, smanjenju potrošnje energije i drugih eksternih inputa, smanjenju emisije štetnih materija i uspostavljanju ekonomske održivosti na gazdinstvu”, kažu dr Svetlana Roljević Nikolić i diplomirani inženjer Bogdan Garalejić iz Istraživačko-razvojnog instituta „Tamiš”, Pančevo.

Izazovi koji u našoj zemlji prate regenerativnu poljoprivredu odnose se, pre svega, na nedovoljan nivo znanja o ovom načinu proizvodnje, ali i na nabavku skupe mehanizacije koja je potrebna za redukovanu obradu zemljišta, direktnu setvu useva i zaštitu od korova.

Pročitajte još:

„Jednako važan činilac jeste i cena dobijenog proizvoda. Ukoliko proizvodnja nije sertifikovana u organskom sistemu gajenja, proizvodnja u okviru drugih ekološki prihvatljivih metoda u našoj zemlji nije podržana podsticajima države i nije moguće ostvariti veće cene na osnovu smanjenog ekološkog otiska”, ističu stručnjaci Instituta „Tamiš”.

Prelazak na sistem regenerativne poljoprivrede kod manjih proizvođača mora biti postepen.

„Treba odabrati parcele, odrediti strukturu setve, tj. ubaciti treći ili četvrti usev, uraditi analizu plodnosti i, ako je potrebno, dodati ono što nedostaje od hraniva. Tek tada se kreće sa prelaskom. Ukoliko proizvođač već ima analize, primenio je hraniva ili neku drugu operaciju popravke plodnosti, ostaje mu samo da se upusti u promenu”, kažu stručnjaci.

Veoma je važno da proizvođači znaju da će u prvim godinama ostvarivati manje prinose. Popravka kvaliteta zemljišta može se očekivati tek nakon pet do sedam godina, zavisno od tipa zemljišta, a tada se mogu očekivati i benefiti i uspostavljanje stabilnosti proizvodnje na samom gazdinstvu.

„Od treće do pete godine prinos stagnira, ne raste. To je posledica uspostavljanja ravnoteže u zemljištu i ‘prebacivanja’ na prirodne tokove i izvore hrane. Bitno je istaći da su troškovi proizvodnje u sistemu regenerativne poljoprivrede manji, te je moguće pokriti i smanjeni prihod usled nižih prinosa. Normalan život uspostavljenog sistema počinje od desete godine”, navode stručnjaci.

Podrška države ključna za uspeh

Za proizvođače koji prelaze na regenerativnu poljoprivredu, izuzetno je bitno da imaju podršku države, kao i kompanija s kojima sarađuju, kroz različite inicijative, programe, obuke, seminare, ali i finansije i pristup opremi i tehnologiji.

„Naš cilj je da proizvođačima olakšamo ovaj tranzicioni period i omogućimo im da postignu optimalne rezultate, a misija nam je da promovišemo prakse koje su korisne za životnu sredinu, ali i za lokalne zajednice. Primenom regenerativnih praksi poboljšavamo održivost poslovanja, smanjujemo ekološki otisak i stvaramo vrednost za naše potrošače koji sve više preferiraju proizvode iz održivih izvora”, kaže Ivanka Stojnić, menadžerka za održivi razvoj u kompaniji „Nestle”.

Analize pokazuju da 66 odsto emisija ugljen-dioksida u lancu od njive do trpeze dolazi iz primarne proizvodnje, zbog čega se u NALED-ovom Savezu za hranu i poljoprivredu trude da podignu svest o značaju regenerativne poljoprivrede.

„Za nas je ovo bio jasan signal da je neophodno sprovesti hitne mere sa ciljem da se zaustavi dalja degradacija zemljišta, a da se paralelno utiče na unapređenje konkurentnosti primarnih poljoprivrednih proizvođača i svih ostalih aktera u lancu. Regenerativnom poljoprivredom se, osim na zaustavljanje degradacije, direktno utiče i na smanjenje troškova proizvodnje. Samo u ratarskoj proizvodnji utrošak goriva smanjuje se za 40 odsto”, kaže Todo Terzić, menadžer za regulatornu reformu u NALED-u.

U domaćem agraru angažovano je oko 13 odsto ukupno zaposlenih u Srbiji, a trgovinska razmena poljoprivredno-prehrambenim proizvodima u 2023. godini iznosila je 8,2 milijarde evra, uz ostvaren suficit od 1,2 milijarde.

„Pred nama je vreme kada će proizvođači koji dokazuju da su proizvodili po principima regenerativne poljoprivrede moći da ostvare više cene za svoje proizvode kako na domaćem tako i na stranom tržištu, što će direktno uticati na suficit u spoljnotrgovinskoj razmeni poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima”, objašnjava.

Subvencije u planu

Da bi regenerativna poljoprivreda postala zastupljenija, potrebno je obezbediti investicionu podršku za razvoj naučnoistraživačkih kapaciteta za unapređenje ove vrste proizvodnje, kao i podršku poljoprivrednim proizvođačima za nabavku specifične opreme i mehanizacije.

„Država prepoznaje potencijal regenerativne poljoprivrede i već preduzima konkretne korake ka njenom promovisanju kroz Strategiju poljoprivrede i ruralnog razvoja, aktivnosti Radne grupe za regenerativnu poljoprivredu, kao i programe poput IPARD III i novih agroekoloških mera. Pružamo podršku proizvođačima kako bi postali nosioci ovih inovativnih praksi”, kaže Ivana Popović, državni sekretar u Ministarstvu poljoprivrede.

„Kada je reč o subvencijama, one su u planu i biće ključni deo budućih mera. Radna grupa za regenerativnu poljoprivredu radi na definisanju jasnih kriterijuma, prepoznavanju modela regenerativne proizvodnje kroz pravilnike i druge akte, sa konačnim ciljem usmeravanja subvencija ka proizvođačima koji primenjuju prakse poput upotrebe pokrovnih useva, metoda minimalne obrade i uznemiravanja zemljišta, plodoreda i integrisanog upravljanja stokom”, dodaje.

Na tlu Evrope koncept regenerativne poljoprivrede je najzastupljeniji i ubrzano se razvija u Holandiji, Španiji, Francuskoj i Poljskoj.

Izvor: RTS

„Gregy“- Ubrzano energetsko povezivanje Grčke i Egipta

Izgradnja elektroenergetske interkonekcije između Egipta i Grčke, poznata pod imenom „Gregy” predstavlja energetski „most” za prenos čiste energije, vetra i sunca, iz Severne Afrike do Evrope. Ova važna tema bila je u fokusu 10. Trilateralnog samita Grčke, Egipta i Kipra.

Grčka grupa Copelouzos ubrzava razvoj ovog ambicioznog projekta, čija je vrednost od 4,2 milijarde evra, kako bi on bio pokrenut do 2030. godine.

Implementacija ovog projekta mogla bi smanjiti godišnju potrošnju od 4,5 milijardi kubnih metara prirodnog gasa, čime bi se značajno smanjile emisije ugljen-dioksida i ojačala energetska sigurnost Evrope.

„Gregy” će prenositi 100 odsto zelenu energiju proizvedenu iz obnovljivih izvora u Egiptu, potrošačima u Grčkoj i susednim zemljama EU, kako u stambenom, tako i u poslovnom sektoru. Na ovaj način, Grčka će postati važan centar za zelenu energiju u Istočnom Mediteranu i Jugoistočnoj Evropi.

Pročitajte još:

„Ponovili smo opredeljenje naše tri zemalja da se ojača strateška saradnja u energetskom sektoru, u korist nacionalnih, ali i evropskih prioriteta. Ovo naglašava značaj energetske bezbednosti, povećanja udela obnovljivih izvora energije, kao i veliku važnost koju pridajemo elektroenergetskim interkonekcijama, sa prvim, simboličnim projektom Gregy”, izjavio je Kirijakos Micotakis, predsednik Vlade Grčke, tokom trajanja Samita.

Električna energija proizvedena iz ovog projekta imaće različite primene. Jedna trećina energije biće usmerena na podršku grčkoj industriji, dok će druga trećina biti korišćena za snabdevanje energijom Bugarske, Italije i drugih delova Evrope. Preostala trećina biće usmerena ka proizvodnji vodonika i zelenog metanola u Grčkoj, koji će biti korišćeni za proizvodnju ekoloških goriva za brodove.

Vetro i solarni parkovi u Egiptu zahtevaće osam milijardi evra investicija, a Copelouzos planira da formira međunarodni konzorcijum kompanija za razvoj ovih projekata. Ovo partnerstvo jača ulogu Egipta u globalnoj energetskoj tranziciji, a naglašava status Grčke kao ključnog energetskog čvorišta u Evropi.

Jasna Dragojević