Enter your email address below and subscribe to our newsletter

Zašto otkriće rakova koji brzo razgrađuju mikroplastiku nije dobra vest?

Irski naučnici su otkrili da je jedna vrsta sićušnih slatkovodnih rakova u stanju da razgradi mikroplastiku na najsitnije čestice za samo nekoliko dana, što je mnogo brže nego što se do sada verovalo i to ih je zabrinulo. To znači da čestice plastike mikroskopske veličine dospevaju u lanac ishrane na do sada nepoznat način.

Foto-ilustracija: Unsplash (Andrei Ciobanu)

Dosada se verovalo da se raspad plastike u morima odvija uglavnom veoma sporim procesima – mehaničkim dejstvom talasa ili propadanjem tokom dugotrajnog izlaganja suncu.

Međutim, naučnici sa irskog Univerziteta Kork su otkrili da su majušni amfipodni rakovi koji žive u slatkovodnim ekosistemima, u stanju da vrlo brzo razgrade mikroplastiku – komade manje od pet milimetara za manje od 100 sati i pretvore ih u nanoplastiku, čestice manje od jednog mikrometra.

„Otkrili smo da su slatkovodni amfipodni rakovi Gammarus duebeni za manje od četiri dana u stanju da usitne mikroplastiku u različite oblike i veličine, uključujući i čestice nanoplastike“, naglašava rukovodilac projekta, dr Alisija Mateos-Kardenas.

Mada ova vrsta rakova živi u irskim potocima, oni pripadaju većoj porodici beskičmenjaka koji nastanjuju slatkovodne ekosisteme i okeane u celom svetu, tako da je ovo otkriće veoma važno za razumevanje uticaja koji mikroplastika ima na životnu sredinu. Slatkovodni beskičmenjaci usitnjavaju mikroplastiku u sklopu uobičajenog probavnog procesa, ali ovo nije nužno dobra vest kada se radi o plastičnom otpadu koji zagađuje okeane i vodene tokove, već irski naučnici smatraju da je ovo otkriće „alarmantno“.

Poznato je da se mikroplastika zadržava u probavnom sistemu ptica i riba, ali ovo otkriće ukazuje na to da bi manje čestice nanoplastike koju proizvodi ova životinjska vrsta, mogle da prodru i dalje – u ćelije i tkiva – a onda bi bilo mnogo teže predvideti posledice njihovog taloženja.

„Ova vrsta beskičmenjaka je vrlo važna za ekosistem jer je hrana pticama i ribama. Zato se može očekivati da će ovako sićušni, oku nevidljivi, ostaci plastike dospeti u lanac ishrane. Saznanja iz ove studije pomoćiće da se shvati uloga životinja u razgradnji plastike u našim vodama, ali bez sumnje je ptorebno hitno sprovesti dodatna istraživanja kako bismo otkrili potpuni uticaj tih čestica na životnu sredinu“, upozorava doktorka Mateos-Kardenas.

Izvor: RTS

-->-->