Home Blog Page 739

Održiva energetska rešenja za globalni napredak

Photo: E3 International

Razvoj održivih energetskih projekata, uz pružanje finansijskih i savetodavnih usluga, čini ključno polje delovanja kompanije E3 International (E3I). Boni Norman, predsednica E3 International, poznata je međunarodna savetnica za uspostavljanje „zelenih banaka” sa više od dve decenije iskustva u strateškom savetovanju. Sa njom smo razgovarali o upotrebi obnovljivih izvora energije i energetskoj efikasnosti, a Boni nam je predstavila i novi program koji bi trebalo da u Srbiji omogući stvaranje energetskih farmi na napuštenom zemljištu.

EP: Kakvi projekti su u fokusu kompanije E3I i koliko dugo ste prisutni na ovim prostorima?

Foto: E3 International

Boni Norman: E3I sarađuje sa partnerima iz vladinog i nevladinog sektora, međunarodnim finansijskim institucijama, privatnim kompanijama i donatorima na kreiranju održivih energetskih rešenja za zdraviju i otporniju planetu. Kompanija nudi razvoj održivih energetskih projekata, finansijske i savetodavne usluge iz kancelarija na Balkanu, Evropskoj uniji i Sjedinjenim Američkim Državama. Naš tim radi na prostoru zapadnog Balkana već 20 godina. Mi smo motivisana grupa stručnjaka posvećena stvaranju pozitivnog razvoja na lokalnom, regionalnom i globalnom nivou.

Tim E3I je svoje regionalne projekte počeo 1999. godine kao implementacioni partner Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD) na opštinskom programu za energetsku efikasnost 2010. godine u Bugarskoj. E3I je proširio svoj regionalni rad, kao implementacioni partner kreditne linije EU/EBRD za održivu energiju za zapadni Balkan. Kroz WeBSEFF, E3I je podržao više od 400 projekata energetske efikasnosti i obnovljivih izvora energije za privatne kompanije/industriju, kao i opštine, sa više od 200 miliona evra investicija. Velika nam je čast što učestvujemo kao lokalni partner za sprovođenje aktivnosti Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID) u Srbiji, u cilju povećanja energetske efikasnosti i korišćenja obnovljivih izvora energije u sistemima daljinskog grejanja

EP:  Na kojoj inicijativi trenutno radite?

Boni Norman: E3I je nedavno pokrenuo Inicijativu za održivo korišćenje zemljišta (SLI) za Srbiju. SLI u Srbiji vraća državno napušteno i degradirano poljoprivredno zemljište u produktivnu upotrebu stvarajući održive energetske farme, a u cilju podrške ruralnom i ekonomskom razvoju, zapošljavanju, unapređenju životne sredine, kvaliteta vazduha, zemljišta i vode, otpornosti na poplave, povećanja biodiverziteta i zaštite šuma. Naš cilj je katalizacija privatnih investicija u iznosu od 3 milijarde evra. Plan je da se kroz ovu inicijativu poboljša kvalitet desetina hiljada hektara napuštenog zemljišta, kao i kvalitet života građana sa tih ruralnih prostora, s pozitivnim povratom za investitore u periodu od 5 do 6 godina tokom 20-godišnjeg projektnog ciklusa.

EP: Šta pokreće realizaciju inicijative?

Boni Norman: Iz više razloga, SLI predstavlja inicijativu koja dolazi u pravo vreme za Srbiju. U globalnoj smo klimatskoj krizi – lednici se tope, prosečne godišnje temperature su rekordno visoke, a ekstremni vremenski uslovi su sve češći. Što se tiče lokalnih promena, kvalitet vazduha u Srbiji je ove godine u fokusu. Imamo vrlo malo vremena da sprečimo klimatsku katastrofu i zadržimo globalno zagrevanje ispod praga od 2 stepena Celzijusa do 2030. godine.

Prema zvanično dostupnim podacima, Srbija na raspolaganju ima oko 1,6 miliona hektara napuštenog i degradiranog poljoprivrednog zemljišta koje više nije pogodno za proizvodnju hrane. Ovo zemljište bi delom moglo da se iskoristi za podizanje brzorastućih drvenastih energetskih zasada ili za „farme“ obnovljivih izvora energije, sunca, vetra i geotermalnih izvora. Upotreba čistijih goriva i sagorevanje drvne biomase u kotlovima na ugalj bi u kratkom vremenskom roku drastično poboljšali kvalitet vazduha.

Potražnja za drvnim peletom i sečkom raste regionalno i globalno i prevazilazi ono što šume u Srbiji i regionu mogu da podrže. Berba brzorastuće vrbe ili topole nakon 3 do  godine ima više smisla od seče šuma. Stvaranje stabilnog i predvidljivog tržišta biomase, kreiranjem centara za biomasu, kao što je to slučaj u Austriji, zaštitiće pojedince i kompanije od skoka cena zbog ograničenih sirovina. Ti skokovi bi negativno uticali na najugroženije kategorije stanovništva.

Na Devetim međunarodnim danima energetike i investicija, održanim krajem februara u Novom Sadu, eminentni stručnjak za biomasu prof. dr Branko Glavonjić nazvao je brzorastuće plantaže drvne biomase „srpskom naftom“. Drvna sečka i pelet iz ovih zasada mogu se koristiti kao siguran lokalni izvor energije, ali i kao sirovina za izvoz.

Foto: E3 International

Srbija je suočena sa ekonomskim izazovima na selu, gde bi se ova inicijativa sprovodila, a koji obuhvataju smanjenje broja stanovnika seoskih naselja, potrebu poljoprivednika za dodatnim izvorima prihoda, kao i potrebu mladih za većim mogućnostima. Žetva brzorastućih plantaža drvne biomase obavlja se zimi, kada poljoprivrednici nemaju posla. Za žetvu se može koristiti postojeća poljoprivredna mehanizacija, uz manje modifikacije. Budući da se ove plantaže gaje na napuštenom, degradiranom zemljištu, one će biti dodatak poljoprivredi, u kombinaciji sa solarnim, geotermalnim „farmama” i vetroparkovima, čime će se poboljšati opšti uslovi za ulaganje, generisati prihodi i lokalni poslovi i unaprediti kvalitet života za mlade.

EP: Sa kojim inicijativama je usaglašen ovaj program za održivo korišćenje zemljišta?

Boni Norman: Inicijativa SLI u Srbiji je u skladu sa programima EU. Usklađena je i sa ciljevima novog Evropskog zelenog dogovora, inicijativama poput EU Energy Barge (inicijativa za Dunav), kao i projektom Dendromass4EU, koji u fokusu ima bioekonomske inovacije, plantažni uzgoj brzorastućih vrsta drveća za drvnu biomasu radi dobijanja održive energije.

Pored toga, SLI za Srbiju prati i koristi i model za komercijalnu proizvodnju drvne biomase Državnog univerziteta u Njujorku u SAD-u. Postoji mogućnost da će SLI uključivati i garancije za razvojno kreditiranje, trenutno dostupne preko USAID-a u Srbiji za mala poljoprivredna preduzeća.

Konačno, SLI će biti strukturisan tako da pokrene mnogo novih privatnih investicija osiguranjem krajnjih korisnika proizvedene biomase, kao što su kompanije za proizvodnju električne energije, daljinske sisteme grejanja ili industrijske pogone. Model Blanded finance, ili princip mešovitog finansiranja, u okviru SLI doprineće prilivu kapitala kako bi se postigli značajni rezultati, što bi na kraju trebalo da dovede do kreiranja zelenih obveznica i daljih „zelenih” ulaganja. SLI će se kreirati na osnovu modela i iskustava dve slične uspešne inicijative za obnovu zemljišta koji su kreirani na inicijativu Satje Tripatija, generalnog sekretara UNEP-a, koji je od početka bio inspiracija i savetnik za SLI.

EP: Ko je uključen u inicijativu i od koga ste dobili podršku?

Boni Norman: SLI je dobio podršku Republike Srbije na najvišem nivou. Memorandum o razumevanju potpisan je sa Autonomnom pokrajinom Vojvodinom, gde se nalazi dobar deo pogodnog napuštenog poljoprivrednog zemljišta. SLIima podršku privatnih kompanija, vodećih NVO, međunarodnih i lokalnih finansijskih institucija, lokalnih udruženja, Privredne komore Srbije, bankarske zajednice i širokog spektra drugih zainteresovanih strana.

EP: Koji su dalji koraci?

Boni Norman: U toku je priprema studije izvodljivosti koja sadrži ključne komponente, a paralelno sa tim radi se na pokretanju demonstracionih projekata. Uz podršku Ujedinjenih nacija u Njujorku, planira se formalno pokretanje inicijative u toku 26. konferencije o klimatskim promenama, najznačajnijeg godišnjeg klimatskog događaja u organizaciji Ujedinjenih nacija, na kom će ove godine Srbija biti potpredsednik. Cilj je da SLI istakne inovativnost i liderstvo Srbije u rešavanju problema klimatskih promena.

Tekst je objavljen u novom broju Magazina Energetskog portala PRIRODNI RESURSI, mart-maj 2020.

Ko je najstariji Beograđanin?

Foto: Wikipedia/Ivan25
Foto: Wikipedia/Ivan25

Fotografija prikazuje najstarijeg živog stanovnika Beogradahrast lužnjak na Cvetnom trgu, između Beograđanke i Trga Slavija, preko puta Jugoslovenskog dramskog pozorišta i kraj spomenika Borislava Pekića, star je više od 200 godina. Stariji je čak i od nešto poznatijeg beogradskog stabla, čudovišnog platana ispred Konaka kneza Miloša u Topčideru.

Hrast sa Cvetnog trga bio je samo jedno od mnoštva stabala koja su obrazovala vračarsku šumu hrastova i jasenova, od Cvetnog trga do Manježa. Početkom 19. veka kada niče hrast sa Cvetnog trga, najveći deo Srbije bio je obrastao neprohodnim šumama hrasta i bukve i pošumljenost je, kako pokazuju neke procene, iznosila oko 80 odsto, naspram današnjih 30 odsto.

U prvoj polovini 19. veka doneta je odluka da se razvija ovaj deo Vračara – šuma je raskrčena, a uz pijacu koja je odjednom oživela kraj, nikli su apoteka i pošta, i ulica je kaldrmisana. Zabeleženo da je već 1886. godine kod Cvetnog trga otvorena fijakerska stanica sa deset fijakerista.

https://www.instagram.com/p/B_UOyJDpAC8/?igshid=ycjrcuqgpcsc&fbclid=IwAR3hHXoW_CN_67pAsU3hFwtly2MSVAPdtjyiUyxVKn5jQ73bLYt9nRIfp-o

Hrast lužnjak sa Cvetnog trga, svedok događaja iz prestonice proteklih 210 ili 215 godina, možda čak od vremena Prvog srpskog ustanka, visok je 25 metara, a obim stabla mu je 4 metra. Kao stariji sugrađanin pomaže se štakama – metalnom konstrukcijom i sajlama – ali je, za sada, u odličnoj kondiciji.

Izvor: M.Đ./Nauka kroz priče

Beč dobija novu autobusku stanicu čiji je fokus na održivosti

Foto: Eurocomm-PR Zagreb/FLA-PATBAG FBT-GIMP
Foto-ilustracija: Unsplash (Jonathan Herman)

U austrijskoj prestonici izgradiće se moderna i održiva zgrada autobuske stanice za međunarodni prevoz s kancelarijskim prostorima i hotelom

Projekat otvaranja novog terminala za međunarodni autobuski saobraćaj u Beču napreduje u skladu s planovima uprkos epidemiji koronavirusa. Bečka gradska uprava prethodne godine je donela odluku o njegovoj gradnji na području drugog okruga Leopoldštat, u neposrednoj blizini stadiona Dusika. Tamo je, naime, moguće brzo presedanje na liniju podzemne železnice U2 kojom putnici za svega sedam minuta mogu doći do centra grada, no na raspolaganju im stoje i druga sredstva javnog prevoza. Tokom proteklih meseci izrađena je studija izvodljivosti, a sada sledi raspisivanje arhitektonskog konkursa.

S obzirom na to da je gradskoj upravi stalo do toga da u ovaj projekat uključi i građanke i građane Beča, oni će u narednim nedeljama biti detaljno obavešteni o njemu te će imati priliku da iskažu svoja mišljenja i predloge.

Ovaj moderni autobuski terminal prostiraće se na dve etaže. U prizemlju će se nalaziti čekaonica i uslužni objekti, dok će peroni, njih 30 do 34, biti smešteni na spratu ispod. Kako bi se ekonomski potencijal ovog objekta maksimalno iskoristio, u sklopu stanica biće izgrađen hotel s dve do tri zvezdice kao i kancelarijski prostori. Fokus ovog projekta biće na održivosti. Tako će zgrada stanice, na primer, dobiti ozelenjeni krov i solarne panele, a za hlađenje objekta koristiće se podzemne vode. Uz to je najavljeno uređenje okoline stanice koja će biti obogaćena s više zelenila i prostora za pešake kako bi se dodatno poboljšao kvaliteta života na tom području.

Međunarodni autobusi su do sada putnike ostavljali na nekoliko različitih lokacija u gradu, što se izgradnjom nove stanice, koju će preuzeti Bečki holding, želi izbeći. Završetak projekta, za koji bi Grad Beč trebao izdvojiti oko 200 miliona evra, predviđa se za 2024. ili 2025. godinu.

Izvor: Eurocomm-PR Zagreb

Svetske zalihe nafte se prebacuju na more

Photo-illustration: Pixabay

Trgovci naftom bore se da pronađu brodove, železničke vagone i naftovode za skladištenje goriva, jer se konvencionalna skladišta popunjavaju usled obilne ponude i pada tražnje u vreme pandemije koronavirusa.

Foto-ilustracija: Pixabay

Svet je prepun zaliha nafte, a desetine tankera rezervisani su poslednjih dana da, kao plutajuća skladišta, nose najmanje 30 miliona barela mlaznog goriva, benzina i dizela, navodi Rojters. Oko 130 miliona barela sirove nafte već se nalazi u plutajućim skladištima.

Prema podacima trgovaca i prevoznika nafte, kopneni rezervoari su već puni ili zauzeti.

Potražnja za naftom i njenim derivatima pala je za čak 30 odsto, jer su vlade širom sveta poručile građanima da ostanu kod kuće kako bi sprečile širenje koronavirusa – što je prizemljilo avione, a automobile ostavilo parkiranim.

Organizacija zemalja izvoznica nafte (OPEK), Rusija i drugi veliki proizvođači sklopili su dogovor o smanjenju proizvodnje, ali taj sporazum će smanjiti zalihe samo za oko 10 odsto i počeće da se sprovodi od maja.

Rojters napominje da je teško proceniti ukupni svetski kapacitet skladištenja nafte, ali su znakovi da je granica dostignuta sve očigledniji.

Povećan broj skladišta na moru je jedan od pokazatelja, jer je skuplje od skladištenja na kopnu i može biti tehnički zahtevno, objašnjava britanska agencija.

Izvor: RTS

Obilazak Farskih Ostrva nam nikada nije bio dostupniji nego sada!

Foto-ilustracija: Unsplash (Annie Sprat)

Kada neko kaže “virtuelna stvarnost” ili “veštačka inteligencija”, to me uvek asocira na nešto što nam tek predstoji i prema čemu će naši životi da se oblikuju u skorijoj ili daljoj budućnosti. Međutim, u proteklom mesecu prisustvovala sam onlajn festivalu filma, otišla na nekoliko predstava na sajtu Narodnog pozorišta, pila kafu s drugaricom preko aplikacije, napravila kolače prema upustvu sa video-striming platforme… Tako sam se, kao i mnogi od vas, našla na toj sada zapravo prilično zamagljenoj granici između virtuelne i stvarne stvarnosti i u nemogućnosti da razlučim koji su svakodnevni poduhvati plod moje pameti, a koji plod pameti zbira algoritama u kompjuteru. Nisam dovoljno stara da bih s nipodoštavanjem gledala na ovu pojavu digitalizacije svega i svečega, ali bogami ni dovoljno mlada da ne ostanem začuđena i zbunjena.

Foto-ilustracija: Unsplash (Annie Sprat)

U toku pandemije, mnogi sadržaji postali su dostupni na internetu, od muzejskih postavki do fitnes treninga. Farska Ostrva su otišla korak dalje i na sličan način ljudima širom sveta nude turističke obilaske.

Arhipelag predstavlja jednu od tri konstitutivne teritorije Danske sa visokim stepenom autonomije. Tamošnji kreativci su osmislili veb-stranicu pomoću koje iz bilo kog kraja sveta možete da “upravljate” lokalnim stanovnikom pomoću kontrolora nalik na džojstik za video igrice.

Kontrole? Dugmad “trči” i “skači” na tastaturi kao i strelice za gore i dole i levo i desno.

Vaš “igrač” u stvarnoj stvarnosti nosi kacigu opremljenu kamerom i pokazuje vam svoje okruženje. Neki vodiči se kreću brodom, neki pešaka, neki hidroavionom, a pojedini će vas provesti Farskim Ostrvima na konju.

S obzirom na to da na 18 ostrva, smeštenih na severu Atlantika, između Norveške, Islanda i Škotske, živi manje od 50.000 ljudi, ni održanje međusobne fizičke udaljenosti nije prepreka.

Svojevrsni vid turizma pruža priliku da radoznali ljubitelji putovanja istraže ostrva iz svojih domova, ali istovremeno ne narušava fascinantne pejzaže prekomernim brojem posetilaca. Popularnost Farskih Ostrva je poslednjih godina porasla i gostoljubivi meštani pokušavaju da pronađu ravnotežu između svoje domaćinske naravi i zaštite prirode.

Digitalne ture počinju svakog dana u pet popodne po lokalnom vremenu i polazište zainteresovanih Danaca je uvek drugačije, tako da učesnici imaju priliku da upoznaju različite delove ostrva. Traju minimalno sat vremena!

Tokom 2018. i 2019. godine, jednog vikenda u aprilu, turisti su pomagali žiteljima u brizi o njihovoj životnoj sredini. Ove godine ih nema! U stvarnoj stvarnosti barem. U virtuelnoj, pak…

Odjavljujem se u nadi se da je sledeći korak digitalizacije “motherlode”.

Švedska je treća evropska zemlja koja je zatvorila sve elektrane na ugalj!

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Samo nekoliko dana nakon Austrije, i Švedska je “stavila katanac” na svoju poslednju elektranu na ugalj. Energetska kompanija “Stockholm Exergi AB” zatvorila je to postrojenje dve godine ranije nego što je planirano.

Prva evropska zemlja koja je u tom smislu dekarbonizovala proizvodnju energije bila je Belgija. Ona je proces zatvaranja svih elektrana na ugalj okončala još 2016. godine.

Zatvorivši kogenaricijsko postrojenje pod nazivom KVV6, proizvođač energije je smanjio svoje emisije ugljen-dioksida za čak jednu polovinu. Stanovnici Stokholma su se s tog mesta snabdevali neophodnom energijom još od 1989. godine. “Stockholm Exergi AB” sada pravi otklon od fosilnih goriva i preusmerava se na korišćenje obnovljive i tzv. reciklirane energije.

Očekuje se da će do 2025. godine još pet zemalja “izgurati” ugalj iz svog energetskog miksa – najpre Francuska 2022. godine, Slovačka i Portugal 2023. godine, zatim Ujedinjeno Kraljevstvo 2024. godine, a za njima i Irska i Italija 2025. godine. Do 2030. godine, njima će se pridružiti još pet zemalja: Grčka, Holandija, Finska, Mađarska i Danska.

U Češkoj, Španiji i Severnoj Makedoniji je u toku donošenje odluke o zatvaranju elektrana na ugalj.

Nemačka je kao rok najavila 2038. godinu čime neće ispoštovati odredbe Pariskog sporazuma.

Jelena Kozbašić

Radovi na boljoj povezanosti Novog Sada i Veternika

Foto: RTV (Jaroslav Pap)

Bulevar Jovana Dučića u Novom Sadu biće produžen za 330 metara i spojen sa Ulicom Dragoslava Srejovića u Veterniku. Radove na izgradnji saobraćajnih površina sa pratećom infrastrukturom i javnim osvetljenjem obišao je gradonačelnik Novog Sada Miloš Vučević.

Foto: RTV (Jaroslav Pap)

Profil saobraćajnice podrazumeva dve kolovozne sa po dve saobraćajne trake po smeru, širine tri metra, razdelno ostrvo, obostrane pešačke i biciklističke staze, kao i obostrane parkinge i javno osvetljenje.

“Za nas je ovo jedna od najbitnijih saobraćajnica, jer ne samo da se produžava Bulevar, već se gradi dodatna infrastruktura i dobijamo potpuno drugi ambijent za ljude koji žive ovde. Čeka nas velika investicija u Ulici Dragoloslava Srejovića koja treba da preraste u bulevar, da izdrži veći saobraćaj, kako ne bismo imali usko grlo. Vrednost ovih radova je 255 miliona dinara, trećinu finansira Pokrajina, i hvala im na tome, a dve trećine finansira Grad.

Kanal T800 na ovom potezu koji je nekada imao funkciju, istu gubi sa izgradnjom atmosferske kanalizacije, tako da će i on biti zatrpan. Zelena površina između blokova zgrada ostaje kao parkovska površina sa igralištima i adekvatnim mobilijarom, a potez koji obuhvata i deo bivšeg rasadnika i drugih parcela biće urbanistički opremljen za izgradnju novih objekata. U blizini se grade i socijalni stanovi koji će se prodavati po ceni koštanja izgradnje, tako da ćemo promeniti ovaj deo grada na bolje”, naglasio je gradonačelnik Vučević.

Foto: RTV (Jaroslav Pap)

“Posetili smo ovo gradilište da pokažemo da nastojimo da zadržimo što veći nivo investicija, uprkos ovoj krizi, jer to direktno utiče na ekonomiju grada. Verujem da će polovinom maja stanje biti mnogo bliže normalizaciji, a već sada pijace uglavnom rade, takođe i gradske ustanove kulture, osim pozorišta, ali bez masovnog okupljanja. Po naredbi Gradskog štaba, PU “Radosno detinjstvo” se već sada priprema za prihvat dece kada država donese takvu odluku. Dobra vest je da smo dobili jednu ponudu za izgradnju javnih garaža, i to tri podzemne i jedne nadzemne, te razmatramo njenu validnost. Američki “Epik gejms” nas je zamolio da prolongiramo na mesec dana prodaju Radničke 32, što ćemo usvojiti, jer nam odgovara zbog licitacije koja podrazumeva veći broj ljudi u zatvorenom prostoru. Dobro je što nisu odustali, ali ima i domaćih kompanija koje su zainteresovane za taj lokalitet. Čekaju nas Radnička 2 i Radnički univerzitet za koji imamo tri neobavezujuće ponude. Neće ovo biti lak kvartal za budžet, ali ćemo izdržati i sačuvati finansijsku stabilnost”, izjavio je Vučević.

Na spajanju Bulevara Jovana Dučića i ulica Dragoslava Srejovića i Somborske rampe biće formirana kružna raskrsnica, koja će ujedno služiti i kao okretnica za autobuse. Na novoizgrađenoj saobraćajnici biće postavljen novi tip autobuskih stajališta (platoa) prilagođenih niskopodnim autobusima, čime će biti omogućeno građanima, naročito starijim osobama i osobama sa invaliditetom, da bez teškoća uđu u autobuse.

Povezivanjem Novog Sada i Veternika na još jednom mestu biće rasterećen veoma frekventan Novosadski put, kao i ulice Mileve Marić i Stanoja Stanojevića koje građani trenutno koriste kao vezu sa Ulicom Dragoslava Srejovića i Veternikom. Ostvariće se kontinualan tok saobraćaja od Bulevara oslobođenja do Ulice kralja Petra I u Veterniku, a to je i preduslov za buduće uređenje ulice Dragoslava Srejovića u tom naselju.

Izvor: Radio-televizija Vojvodine

Više od 7.000 volontera angažovano putem platforme „Budi volonter“

Foto: Dobrovoljno vatrogasno društvo Stapar

Zahvaljujući nacionalnoj platformi „Budi volonter“ (https://budivolonter.gov.rs/) koja je pokrenuta 24. marta, više od 7.000 ljudi, u 27 gradova i opština uključilo se u pomaganje sugrađanima na dobrovoljnoj bazi. Volonteri su aktivni širom Srbije, a najviše ih je u Beogradu (24 odsto) i Novom Sadu (15 odsto). Kada su u pitanju drugi gradovi i mesta, volontera je najviše u Zrenjaninu (7 odsto) i Subotici (6 odsto), Kikindi i Leskovcu (5 odsto), te Pančevu, Nišu i Novom Pazaru (4 odsto). Većina volontera ima između 20 i 40 godina (70 odsto), a ima i mlađih od 20 godina (7 odsto).

Foto: Dobrovoljno vatrogasno društvo Stapar

U Zrenjaninu i okolnim manjim naseljima, na primer, angažovano je preko 600 volontera, što je bilo dovoljno da odgovore na više od 3.600 poziva, koliko su primili od uvođenja vanrednog stanja, od sugrađana kojima je bila potrebna pomoć. Od ukupnog broja volontera u Zrenjaninu njih 220 su članovi Dobrovoljnog vatrogasnog društva, obučeni za rad u kriznim situacijama, pa pored dopremanja namirnica starijim sugrađanima, učestvuju i u dezinfekciji javnih površina.

„Platforma ‘Budi volonter’ olakšava rad štabu za vanredne situacije, jer imamo podatke o svim volonterima sa teritorije Zrenjanina na jednom mestu, i lakše možemo da ih kontaktiramo i uputimo na najbližu adresu. Od poziva sugrađana kojima je potrebna pomoć, do dolaska volontera, u Zrenjaninu je potrebno najviše sat i po vremena, dok u manjim mestima u okolini volonteri uspevaju da stignu na adrese za svega nekoliko minuta“, objašnjava član Štaba za vanredne situacije u Zrenjaninu i sekretar Gradskog vatrogasnog saveza Zvonko Rakić.

„Zahvaljujući platformi ‘Budi volonter’ formirana je sigurna i bezbedna mreža volonterske podrške starijima od 65 godina, koji su u obaveznoj izolaciji, kao i drugim građanima i građankama kojima je potrebna ova vrsta pomoći“, istakao je Mihailo Jovanović, direktor Kancelarije za informacione tehnologije i elektronsku upravu (ITE). Prijave zainteresovanih građana koji žele da pomognu i budu volonteri se proveravaju, sa ciljem da se spreči svaka zloupotreba. „Kada nadležne službe odobre prijavu, podaci o volonterima se prosleđuju lokalnim samoupravama, kako bi gradski i opštinski centri mogli da ih kontaktiraju i povežu sa građanima kojima je potrebna njihova pomoć“, dodao je Jovanović.

Stalna predstavnica Programa UN za razvoj (UNDP) u Srbiji Fransin Pikap napomenula je da je povezivanjem ove platforme sa telefonskim kontakt centrom omogućena prijava i uključivanje i onih volontera koji nemaju digitalna znanja i veštine, poput onih bez pristupa internetu i starijih sugrađana.

Svi zainteresovani za volontiranje i dalje mogu da se prijave popunjavanjem prijave na sajtu https://budivolonter.gov.rs/ ili besplatnim pozivanjem kontakt-centra KOVID-19 na broj 19819, svakog dana od 8 do 22 časa.

Nacionalnu platformu za prijavu volontera „Budi volonter” realizovali su Sektor za vanredne situacije Ministarstva unutrašnjih poslova i Kancelarija za informacione tehnologije i elektronsku upravu (ITE), u saradnji sa platformom „Srbija stvara”, a uz podršku Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP).

Izvor: UNDP Srbija

Australijanci daju primer kako je aktivan rad na očuvanju vrsta itekako plodonosan

Foto-ilustracija: Unsplash (David Clode)

Prema novim istraživanjima o populaciji sisara i pored smanjenja njihovog broja u Australiji, i to za više od trećinu u toku samo dve decenije, na mestima sa aktivnim upravljanjem očuvanja sisara zapaženo je poboljšanje kad je reč o porastu populacije, za čak 46 odsto.

Foto-ilustracija: Unsplash (Antoine Beauvillain)

Ovi podaci se stalno obnavljaju u Australiji, prateći situaciju među među ugroženim vrstama i promene u populaciji.

Pored toga, slična princip ima i baza podataka koja posmatra i prati ptice.

Rezultati su dobijeni na osnovu podataka za 57 vrsta ugroženih sisara i vrsta blizu ugroženosti na 1.186 lokacija u Australiji u periodu od 1995. do 2016. godine, pri čemu je samo na 155 ovih lokacija bilo aktivnih radova na očuvanju vrsta. Upravo na tim mestima, gde su uloženi veliki napori da se vrste čiji je opstanak ugrožen očuvaju, u proseku je zabeležen rast populacije za 46 odsto.

Populacija divljih mačaka i lisica na 15 lokacija gde se radilo na njihovoj zaštiti, uvećana je 5 puta.

S druge strane, na lokacijama gde se nije radilo na aktivnom očuvanju života sisara, populacija je opala za oko 60 odsto.

Prema tim rezultatima nesumljivo je da se ulaganje u zaštitu životinja i očuvanju njihove populacije umnogome isplati.

Foto-ilustracija: Unsplash (Jordan Whitt)

Narednih dana će u divljinu biti puštene koale koje su bile povređene u požarima koji su počeli još prošle godine na australijskom kontinentu. Životinje su bile smeštene u bolnici u blizini Novog Južnog Velsa koja je prilagođena isključivo lečenju koala. Njihova populacija se dodatno smanjila u požarima koji su buktali nekoliko meseci, te su stručnjaci bili zabrinuti da li su funkcionalno izumrle. Ipak, selektivnim odabirom pola i uzrasta koala koje će se vratiti u divljinu, očekuje se da će razmnožavanjem održati svoju populaciju.

Jedan od biologa koji radi kao deo istraživačkog tima u ovoj oblasti Džon Vojnarski smatra da su utočišta bez predatora, koja pokrivaju tek 0,1 ukupne površine australijskog kontinenta, za opstanak većine ugroženih vrsta imala veliki značaj, ali da je ipak teško osloniti se na ovo rešenje.

Istraživači su takođe najavili da će se nadgledanje proširiti, te će pokrivati znatno veću teritoriju ubuduće.

Ono što im stvara dodatne brige jeste što se tek jednom u 10 godina pravi pregled Zakona o zaštiti životne sredine i očuvanju biodiverziteta. Zato brojne grupe za očuvanje životne sredine predlažu da se izveštaji prave češće kako bi se zaustavila stopa izumiranja australijskih živih vrsta. Pored toga, traže i produženje vremenskog roka za pravljenje izveštaja zakona koji bi trebao da se formira u oktobru ove godine, jer smatraju da bi ga trebalo odložiti zbog kriza izazvanih razornim požarima u Australiji, a zatim i epidemijom koronavirusa.

Jelena Cvetić

Sada je pravo vreme da Srbija napravi rezerve nafte, tvrde stručnjaci

Foto-ilustracija: Pixabay

S obzirom na trenutno veoma niske cene nafte na svetskom tržištu, zbog epidemije koronavirusa i činjenice da će sporazum o smanjenju proizvodnje najvećih izvoznika nafte stupiti na snagu tek od 1. maja, veoma je povoljna situacija za Srbiju da kupuje „crno zlato“ za stvaranje obaveznih naftnih rezervi, piše Danas.

Foto-ilustracija: Pixabay

Srbija je u procesu pridruživanja Evropskoj uniji preuzela obavezu da do 2023. godine raspolaže obaveznim rezervama nafte (koje bi se koristile u slučaju globalne nestašice) za 61 dan. Shodno tome, država Srbija postepeno stvara svoje zalihe kako bi do predviđenog roka obezbedila propisane količine.

Goran Radosavljević, generalni sekretar Nacionalnog naftnog komiteta Srbije, rekao je za Danas da smatra da je aktuelni trenutak, zbog niske cene nafte, veoma pogodan za kupovinu obaveznih rezervi, ali da je da bi se to ostvarilo potrebno ispuniti dva osnovna preduslova.

“Činjenica je da je zgodan trenutak za kupovinu nafte i da bi Srbija na taj način i pre zadatih rokova uspela da obezbedi potrebne količine rezervi nafte. Definitivno je da njena cena nakon završetka krize izazvane epidemijom koronavirusa neće biti ni izbliza tako niska kao što je sada slučaj. Da bi se kupovina pak ostvarila potrebno je da država ima dovoljno novca za tako nešto, kao i da ima dovoljno kapaciteta za smeštaj kupljene nafte za obavezne rezerve”, kaže Goran Radosavljević.

Sagovornik Danasa ističe da je to da li postoji dovoljno novca za kupovinu naftnih rezervi pitanje za nadležne u državi.

“Prema informacijama koje imam, država u datom trenutku ne raspolaže sa dovoljnim kapacitetima za skladištenje obaveznih rezervi nafte. Radi se ubrzano na tome da se ti kapaciteti obezbede. Postoji tehnička mogućnost da država sklopi dogovor sa naftnim kompanijama da se kupljena nafta smesti u njihovim skladišnim prostorima. Da li kompanije sada imaju dovoljno skladišnih kapaciteta zbog manjka tražnje za sirovom naftom, informacija je koju nemam”, navodi Radosavljević.

Generalni sekretar Udruženja naftnih kompanija Srbije Tomislav Mićović kaže za Danas da svi kupci, uključujući tu i države, koriste priliku da u ovom trenutku kupe što više sirove nafte zbog veoma niskih cena.

“Shodno tome jeste pravo vreme za njenu kupovinu i stvaranje potrebnih zaliha. Cena je niska i država Srbija bi mogla da iskoristi priliku i popuni svoje obavezne rezerve nafte. Trenutak za to je svakako povoljan. Ono što se postavljao kao pitanje je da li u budžetu u ovom trenutku ima dovoljno novca za te potrebe. Jednostavno, zbog epidemije koronavirusa i činjenice da je Vlada odlučila da pomogne privredi, da su potrebni dodatni izdaci i za druge oblasti života, postavlja se pitanje da li je sada za nadležne nabavljanje obaveznih rezervi nafte prioritet”, navodi on.

Dodaje i da je Udruženje naftnih kompanija Srbije ranije nudilo državi javno-privatno partnerstvo u izgradnji, opremanju i upravljanju skladišta za obavezne rezerve nafte.

“Tada je to odbijeno. Da nije, mi bi smo sada raspolagali sa opremljenim skladištima za te svrhe u slučaju da nema dovoljno kapaciteta u onim koji su pod ingerencijom države”, objašnjava Mićović.

Krajem prošle godine ministar energetike Aleksandar Antić je izjavio da će Srbija do novembra raspolagati sa obaveznim zalihama nafte za oko 24 dana. Shodno tome, Srbija u ovom trenutku raspolaže sa obaveznim rezervama u vrednosti od 1,82 miliona barela nafte. Srbija bi do 2023. godine, prema preuzetim obavezama, trebalo da poseduje zalihe od 4,63 miliona barela nafte. Srbija je dakle dužna da nabavi još 2,81 milion barela nafte za te potrebe.

S obzirom na aktuelnu cenu nafte tipa „brent“ koja se koristi u Srbiji od 26,59 dolara po barelu, Srbija bi nedostajuće količine, ako bi ih kupila u ovom trenutku, platila po ceni od 74,7 miliona dolara, odnosno bar dva do tri puta jeftinije u odnosu na uobičajene cene.

Iako je najefikasnija odbrana u slučaju nestašica nafte formiranje obaveznih rezervi, stručna javnost tvrdi da Srbija izdvaja veoma malo sredstava za te potrebe.

Eksperti su, naime, krajem prošle godine tvrdili da od 2014. godine, kada je uvedena naknada za formiranje obaveznih rezervi, ni četvrtina tog novca nije utrošena za tu namenu, pa zbog toga te rezerve nisu ostvarene na zadovoljavajućem nivou.

Osnovni problem po tom pitanju predstavlja podatak da država zvanično ne saopštava koliko novca na godišnjem nivou inkasira od naplate takse koju vozači plaćaju kada kupuju gorivo za formiranje obaveznih rezervi nafte, kao ni koliko sredstava od te sume odlazi nadležnima u Ministarstvu rudarstva i energetike za formiranje tih obaveznih zaliha.

Foto-ilustracija: Pixabay

Danas je u više navrata kod nadležnih u ministarstvima energetike i finansija pokušavao da sazna koliko novca se inkasira od takse za obavezne rezerve nafte, ali na ta pitanja dosad nisu dobili odgovore.

Prema tvrdnjama struke od 2014. godine, kada je uvedena naknada za formiranje obaveznih rezervi, ni četvrtina tog novca nije utrošena za tu namenu pa zbog toga te rezerve nisu ostvarene na zadovoljavajućem nivou. Od oktobra 2014. godine u Srbiji se naplaćuje taksa od 2,6 dinara po litri goriva za obezbeđivanje novčanih sredstava za nabavku obaveznih rezervi nafte.

Ministarstvo finansija ima diskreciono pravo da donese odluku koja suma će od novca dobijenog tom taksom otići nadležnim službama Ministarstva rudarstva i energetike za kupovinu naftnih derivata.

Međutim, problem predstavlja to, tvrdi stručna javnost, što Vlada Srbije umesto da odvaja novac od takse za te svrhe, kako je to i planirano, većinu sredstava inkasiranih na taj način daje na „krpljenje“ budžeta. Epilog toga je da bi Srbija u slučaju nestašice nafte imala rezerve „crnog zlata“ za svega desetak dana, što je malo.

Ako se zna da se u Srbiji godišnje proda oko dva miliona tona goriva, a da se na svaki litar plaća taksa od 2,6 dinara, može se izračunati da država na godišnjem nivou inkasira oko 42 miliona evra. Ta suma je potpuno dovoljna da se ispuni zahtev EU da Srbija do 2023. godine raspolaže sa obaveznim rezervama nafte za 61 dan.

Izvor: Danas

Predlog za Ujedinjene nacije – proglasiti zdravo prirodno okruženje fundamentalnim ljudskim pravom

Foto-ilustracija: Unsplash (Jessica Voong)

Juče, na 50. godišnjicu obeležavanja Dana planete Zemlje globalno partnerstvo za zaštitu ptica i prirode “BirdLife International”, čiji je partner za Srbiju Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije, u otvorenom pismu zatražilo je od generalnog sekretara Ujedinjenih nacija Antonia Gutereša, da UN preduzme hrabar korak i proglasi zdravo prirodno okruženje fundamentalnim ljudskim pravom.

Foto-ilustracija: Unsplash (Jamie Fenn)

Pismo poziva UN da, kao odgovor na pandemiju koronavirusa, doda „Prilog 31“ Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima, koji bi uključivao univerzalno pravo na zdravo prirodno okruženje, zagarantovano javnim politikama, vođeno održivošću, naučnim činjenicama i tradicionalnim znanjima.

Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima nastala je iz pepela Drugog svetskog rata u kojoj su prvi put mapirana osnovna ljudska prava koja se moraju zaštititi na globalnom nivou. Njegovih 30 priloga pokrivaju teme kao što su mučenje, ropstvo i obrazovanje, ali izostaje važan segment – nema ni reči o očuvanju prirodnog okruženja – od koga zavisi čovek i ceo život na Zemlji. Ako bude usvojen, ovaj amadman će prva dopuna još od 1948. godine kada je ovaj važan dokument nastao.

KOVID-19 pandemija je najveća globalna kriza još od Drugog svetskog rata. Iako je pandemija pogubna, takođe pruža svetskim liderima šansu, ali i obavezu, da transformišu društvo i u vremenu koje nam dolazi zaštitite našu i dobrobit budućih generacija“, kaže Patriša Curita, izvršna direktorka “BirdLife International-a”: „Zdravlje naše planete je naše zdravlje. Mi ljudi se oslanjamo na prirodu zarad našeg opstanka i zdravlja zajednice, ali naše ponašanje je poremetilo prirodni balans Zemlje“.

Nalazimo se stisnuti između kriza klimatskih promena i gubitka biološke raznovrsnosti, koje su suočile preko milion vrsta sa opasnošću od iščezavanja, a sve to negativno utiče i na zdravlje ljudi. Izvor trenutne pandemije je u gubitku staništa i ilegalnoj trgovini divljim životinjama. I kao što je slučaj sa krizom klimatskih promena i gubitka biološke raznvrsnosti, i pandemija virusa KOVID-19 ponavlja potrebu i pruža mogućnost da čovečanstvo bude odvažno, odlučno i radi zajedno na rešavanju problema.

„U prošlosti je bilo napora da se uvrsti pravo na zdravu životnu sredinu“, kaže Melani Hit, direktorka za nauku i javne politike u “BirdLife International-u”. „Danas se nadamo da je gravitacija pandemije dovoljno snažan i otrežnjujući poziv UN-u i građanima sveta da se ujedine u misiji zaštite prirode koja će nas u budućnosti štititi od sličnih kriza“.

„‘Prilog 31’ biće poklon svetu i budućim generacijama. Nema pogodnijeg trenutka za lansiranje manifesta od ‘Dana planete Zemlje’“, kaže Asunsion Ruiz, generalni direktor SEO/BirdLife (BirdLife-ov partner u Španiji). „Umesto da uče iz trenutne krize, neki lideri cinično to koriste kao izgovor da se povuku iz zaštite životne sredine. Obezbeđivanje zdravog prirodnog okruženja kao univerzalnog ljudskog prava biće potez od kojeg će čovečanstvu imati koristi u narednim vekovima, i to je jedini način za postizanje ciljeva UN-a za održivi razvoj“.

Foto-ilustracija: Unsplash (Sorin Gheorghita)

U pismu se poziva da se „Prilog 31“ – pravo na zdravo prirodno okruženje hitno uvrsti na Dnevni red samita Generalne Skupštine UN-a posvećenu biodiverzitetu u septembru 2020. sa konačnim ciljem njegovog odobrenja u decembru 2023. godine, kada će se obeležiti 75. godišnjica usvajanja Univerzalne deklaracije od strane Generalne Skupštine UN-a.

Ovo pismo deo je šire inicijative ka poboljšanju javnih politika koje se odnose na klimu i prirodu na kraju UN decenije posvećene biodiverzitetu i otvoren je poziv celokupnom društvu da se uključi u spašavanje planete. Uključivanje prava na zdravo prirodno okruženje je zadatak iza koga bismo svi trebali da stanemo ako želimo da zaštitimo naše blagostanje, opstanak i spasemo našu planetu.

Ukoliko želite da saznate više i potpišete peticiju BirdLife-a da podržite usvajanje „Priloga 31“ to možete učiniti na linku.

Pismo u celosti na engleskom možete pročitati ovde.

Izvor: Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije

Predlog mera za prilagođavanje ulica biciklistima i pešacima u Hrvatskoj

Foto-ilustracija: Unsplash (Jake Davies)

Aktuelna kriza izazvana pandemijom koronavirusa i zahtev za ograničenjem kontakata značajno su promenili načine kretanja građana. S obzirom na to da se saobraćaj privatnim automobilima naglo smanjio, a javni prevoz je u celoj Hrvatskoj privremeno obustavljen, osim za neophodne radnike s posebnim propusnicama, sve više ljudi vozi bicikle, trotinete i pešači.

Foto-ilustracija: Unsplash (Sabina Fratila)

Istovremeno, među onima koji su odlučili da koriste automobil kao prevozno sredstvo, pojedini vozači često gube osećaj za brzinu na praznim i širokim putevima. Međutim, regulacija i prostorna podela saobraćajnica nije prilagođena za te primetne promene u izboru prevoznih sredstava.

„Da bi se održao preporučeni sigurnosni razmak prilikom kretanja, a istovremeno zadržala sigurnost u saobraćaju, hitno je potrebna nova privremena regulacija i preraspodela prostora na gradskim saobraćajnicama”, ističu u Sindikatu biciklista.

Rešenja već postoje, ona su jednostavna, kreativna i njihovo sprovođenje nije vremenski niti finansijski zahtevno: Berlin i Budimpešta već unazad par nedelja vrše prenamenu delova kolovoza u isključivo biciklističke trake, Beč je nastavio da širi svoje zone mirnog sobraćaja u ulicama stambenih četvrti, ove nedelje im se pridružio i Brisel, koji je unutar celog centra grada uveo ograničenje brzine od 20 km/h i dao apsolutnu prednost pešacima za kretanje čitavom površinom ulica, dok Milano najavljuje proširenje pešačkog i biciklističkog prostora u čak 35 km ulica u narednim mesecima.

Razlog tome je da su građanima koji, možda, do sada nisu koristili bicikle i u nuždi menjaju način prevoza, kao i oni koji od ranije bicikliraju, potrebne jednostavne i sigurne rute za dolazak na odredište. Pešacima takođe treba više prostora na trotoarima kako bi održali sigurnu udaljenost. To je jedini način za sigurno kretanje dostupan većini. Takve mere takođe doprinose manje naglom porastu putnika u javnom prevozu, jednom kada se on ponovo pokrene po ređem rasporedu.

Privremena prenamena rubnih traka na avenijama i ulicama sa više traka u posebne staze za bicikliste oslobađa čitav trotoar pešacima, omogućava sigurniju vožnju biciklistima i usporava automobilski saobraćaj na prihvatljiv nivo. To omogućava sigurnije odvijanje saobraćaja za sve učesnike, uz naglasak na one najranjivije. Takođe, takve mere će doprineti manjoj gustini putnika u javnom prevozu jednom kada se on ponovno pokrene.

Nužnost prenamene delova kolovoza u pešačke i biciklističke površine najizraženija je u području zagrebačkog Donjeg grada, gde je nakon razornog zemljotresa povećana opasnost prilikom kretanja trotoarima zbog pada oštećenih delova zgrada.

Sindikat biciklista je na svojim internet stranicama objavio osvrt i poziv jedinicama lokalne samouprave u celoj Hrvatskoj: „Odgovornost za sprovođenje mera koje će dati odgovor na zahteve aktuelne krize je na lokalnoj samoupravi, od koje u ovim trenucima očekujemo najveći angažman, ali državna politika može i mora pomoći odgovarajućim smernicama, zakonskim okvirom i finansijskim doprinosom.“

Također apeluju na Ministarstvo mora, saobraćaja i infrastrukture da se uključi i osigura uslove lokalnim vlastima za brzo i jednostavno uspostavljanje biciklističke i pešačke mreže staza unutar i između pojedinih opština i gradova. Potrebno je stvoriti regulatorni okvir da se putevi mogu brzo i lako redizajnirati i pokazati da je saobraćajna politika važan doprinos ljudskom zdravlju.

Foto-ilustracija: Unsplash (Cosmin Serban)

Izdvajaju najvažnije privremene mere koje bi valjalo sprovesti bez čekanja u  gradovima i opštinama:

  • privremeno proširenje trotoara: ako su pešačke staze preuske (i još dodatno sužene mnogobrojnim kantama za otpad i/ili terasama kafića), potrebno ih je proširiti na deo površine kolovoza posebnim oznakama na ulicama;
  • uspostava privremenih biciklističkih traka na kolovozima ulica s više traka (Pop Up Bike Lanes kakve su već uspostavljene, na primer, u Budimpešti i Berlinu) koje omogućavaju sigurnije kretanje i podstiču nove bicikliste na pronalaženje sigurnih ruta kroz grad;
  • premeštanje biciklističkog saobraćaja na kolovoz u ulicama preuskim za odvojeni saobraćaj. Prisutnost većeg broja biciklista na kolovozu nužno je naglasiti dodatnom signalizacijom i ograničenjem brzine;
  • uspostava „otvorenog puta“ za biciklistički i pešački saobraćaj ili zona mirenog saobraćaja: pretvaranje odabranih ulica u zone sa znatno smanjenim motoriziranim prometom (samo za stanare). Privremeno smirivanje saobraćaja takođe pomaže u oslobađanju parkova od pritiska velikog broja ljudi i omogućava kretanja bez opasnosti od zaraze;
  • reprogramiranje tastera na semaforima na način da pešaci i biciklisti ne moraju tražiti zeleno svetlo uz produženje zelenih faza za nemotorizirani saobraćaj kako bi se izbeglo dodirivanje ​​tastera i formiranje grupe ljudi koja čeka zeleno svetlo;
  • privremeno smanjenje brzine u većini stambenih i netranzitnih ulica na 30 km/h i 50 km/h u ostatku grada;
  • proširenje mreže stanica javnih gradskih bicikala.

Izvor: Sindikat biciklista Hrvatske/Ekovjesnik 

Veštačka inteligencija uskoro će moći da spreči uništavanje šuma

Foto-ilustracija: Unsplash (Geran de Klerk)
Foto-ilustracija: Unsplash (Amos G)

Na 50. godišnjicu Dana planete Zemlje kompanija SAS i Međunarodni institut za analizu primenjenih sistema odlučili su da udruženim snagama iskoriste znanje prikupljeno iz različitih izvora u cilju zaštite planete i sprečavanje uništavanja šuma.

U zajedničkom saopštenju SAS i Međunarodni institut za analizu primenjenih sistema pozvali su sve zainteresovane da posete internet stranicu www.sas.com/rainforest i kategorišu slike koje pokazuju znakove krčenja šume i pomognu da se situacija poboljša.

U središtu pažnje je pitanje krčenja šuma, kako bi se na taj način saznalo više o mogućnostima primene veštačke inteligencije (AI) i rasvetlila međusobna povezanost Zemljinih ekosistema.

Za to su, kako navode, potrebni volonteri od srednjoškolaca, koji danas sede u virtuelnim učionicama, preko umetnika, inženjera, koji bi pomogli ovaj projekat pregledom i prosuđivanjem slika prašume.

Slike prikazuju netaknutu zemlju i zemlju na koju je možda uticao ljudski razvoj.

Kada volonteri obeleže regione na kojima su videli znakove „ljudskog udara“, pomažu da modeli veštačke inteligencije postanu pametniji odnosno lakše uoče tu razliku zahvaljujući ljudskom posmatranju.

Izvor: RTS

Izgradnja pešačko-biciklističkog mosta sačuvaće Adu Ciganliju od automobila

Foto: Grad Beograd
Foto: Grad Beograd

Pešačko-biciklistički most od Ade Ciganlije do Novog Beograda aspolutno je potreban građanima, jer Ada predstavlja najzanačajniji prirodni rezervat koji grad Beograd ima, istakao je glavni gradski urbanista Marko Stojčić gostujući na Studiju B.

“Što je više uređujemo, Ada Ciganlija je sve više privlačnija, ali ima i sve više automobila kojima sugrađani tamo stižu. Zato ovaj most prvenstveno ima namenu da „prebaci“ pešake i bicikliste sa novobeogradske strane na najveće beogradsko izletište. Kao što znamo Novi Beograd i Zemun su veličine Novog Sada, tako da je reč o zaista velikom broju ljudi koji dolaze na Adu automobilom. Na ovaj način oni će se zaustaviti na mestu gde pravimo javnu garažu sa 300 parking mesta. Oni će, naravno, preći biciklom ili peške na Adu, a pozicija je takva da je moguća distribucija ljudi levo i desno od mosta jer je u pitanju Ulica omladinskih brigada, jedna od najznačajnijih saobraćajnica na Novom Beogradu i prirodno je da se tu i završi”, istakao je Stojčić.

Prema njegovim rečima prostornu analizu idejnog rešenja izradila je Služba glavnog gradskog urbaniste i ista će biti dodatno razrađivana, a u arhitektonsko-likovnom smislu veoma je atraktivna skulptura koja će se nalaziti na tom prostoru i koja povezuje dve zelene obale.

“S obzirom na to da se radi o pešačko-biciklističkom mostu, sada ne možemo tačno da da kažemo koliko će iznositi vrednost radova, da li će biti oko sedam ili osam miliona evra, ali dugoročno će se svakako isplatiti jer ćemo zaštititi Adu Ciganliju”, istakao je Stojčić.

Izvor: Grad Beograd

Najveći problem ribolovaca tokom vanrednog stanja – ribokradice

Foto-ilustracija: Unsplash (Greysen Johnson)

Kako je i ribolovcima, zbog policijskog časa u cilju sprečavanja širenja koronavirusa, bilo zabranjeno kretanje, odnosno noćno ribarenje, Asocijacija alasa Srbije uputila je molbu Ministarstvu privrede za rešavanje ovog problema. Odgovora dugo nije bilo, a onda je i stiglo odobrenje, uz to da se ribari jave lokalnoj policiji i u dogovoru s njima lakše organizuju. Ovo je itekako lepa vest za profesionalne ribare u Srbiji, koje muče brojni problemi.

Foto-ilustracija: Unsplash (Matthew McBrayer)

“Voda je bistra i vodostaj na rekama nizak, tako da preko dana ribolov prilično slabo ide. U ovakvim uslovima, daleko je efikasnije ribu loviti noću”, objasnio je Dragolub Ristić, predsednik Asocijacije alasa Srbije.

Pomenutim odobrenjem za dozvolu za noćno ribarenje, ribari su rešili tek mali deo problema, jer oni stari, koji ih muče godinama ili decenijama, ne samo da se ne rešavaju, već se i produbljuju.

U Srbiji postoji preko 300 registrovanih, profesionalnih ribara. Mada je to praktično nemoguće čak i grubo izračunati, smatra se da na svakog legalnog alasa ima bar pedesetak onih koji nelegalno love i prodaju ribu – ribokradice.

“Najveći problem ribarstva u Srbiji je nemoć države da se obračuna sa ribokradicama. Ovde radi oko 200 kontrolora na vodotokovima, ali to nije dovoljno. Zbog takvog stanja imamo predlog koji bi, po našem mišljenju, rešio problem; da država stvori sistem u kom bi se kontrolisalo poreklo ribe. Onaj ko je prodaje trebalo bi da ima potvrdu odakle mu ona. Poznato je da za bilo koju vrstu mesa mora da postoji deklaracija odakle potiče”, kaže Ristić i da po istom sistemu onaj ko nema dozvolu za privredni ribolov, ne može da prodaje ribu kao i da bi se povećanje broja kontrolora državi na duže staze isplatilo.

Riba se prodaje ‘na crno’ na pijačnim tezgama, na ulici, u plastičnim gajbama, kantama, u najlonskim kesama. Ribu prodaju sportski ribolovci, ali najveća pretnja ribljem fondu su takozvani ‘strujaroši’.

Foto-ilustracija: Unsplash (Taylor Grote)

Pored toga što se mnoštvo ribe ukrade na taj način ulovi, u ovoj vrsti krivolova najviše strada mlađ. Deo ribe koja u prvi mah preživi udar strujom kasnije uginjava od posledica pucanja kapilara oko kičmenog stuba. Takođe, jedna od posledica strujnih udara je i sterilitet jedinki. Manje ribe trakođe u velikoj meri stradaju, jer dok su omamljene i slabo pokretne, postaju lak plen grabljivicama i pticama koje se hrane ribom.

Ribokradice su organizovane, imaju brze čamce, vrlo su drski i agresivni, a aktuelni zakoni im ‘idu na ruku’, smatraju ribolovci.

“Retko bivaju uhvaćeni na delu. Čak i kada ih ribočuvari uhvate, teško je i mukotrpno dokazivanje krivice, zbog čega se često odustaje od krivičnog gonjenja. Treba ih uhvatiti sa strujnim aparatima, ulovom, svedocima. Postoji neverovatan apsurd – ako se registrovani ribar uhvati u ribokrađi oduzeće mu se licenca, a ribokradica plaća kaznu od 5.000 dinara.”

U pregovorima između Srbije i Evropske unije je, između ostalih, i Poglavlje 13, koje se odnosi na ribarstvo i vodotokove, koje naša država mora da implementira. Dobar primer je Hrvatska, u kojoj je pre ulaska u EU u državnoj Agenciji za ribarstvo radilo petoro ljudi, a sada ih je oko 70. Evropa ne toleriše zagađene vodotokove, ribokrađu i nemar prema prirodnim resursima kakvi su reke, jezera i mora.

Autor: Dušan Knežić

Izvor: Agroklub.rs

Prošla godina je bila najtoplija ikada zabeležena u Evropi

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Prema podacima mreže satelita Evropske unije, objavljenom danas, usled nekoliko ekstremnih toplotnih talasa, upravo je 2019. godina bila najtoplija godina u Evropi otkako se vodi evidencija. Prethodna “rekorderka” bila je 2014. godina.

Zbog povećanja koncentracije gasova sa efektom staklene bašte u atmosferi, jedanaest od ukupno dvanaest godina sa najvišom prosečnom temperaturom je zabeleženo nakon 2000. godine, stoji u godišnjem izveštaju evropske službe za klimatske promene Kopernikus.

Topli vremenski uslovi i toplotni talasi tokom letnjih meseci su doprineli čestim sušama na jugu kontinenta, kao i tome da područja Arktika budu “vrelija” za gotovo jedan Celzijusov stepen nego uobičajeno.

U februaru, junu i julu prošle godine su izmerene posebno visoke temperature, dok je novembar ostao upamćen kao mesec sa neobično mnogo padavina. Krajem godine, u zapadnim i južnim područjima Evrope je palo čak četiri puta više kiše nego što je normalno.

Povišene temperature rezultovale su topljenjem najveće površine leda na Grenlandu u toku jedne godine. Evropski lednici su od 1997. godine “izgubili” čak 16 tona sveže vode po kvadratnom metru.

Podaci potvrđuju sveprisutni trend zagrevanja na globalnom nivou. Nalazi Svetske meteorološke organizacije (SMO) su otkrili da je 2019. godina druga najtoplija godina na svetu od početka merenja temperature tokom koje su okeani dostigli svoju najvišu temperaturu u istoriji.

Generalni sekretar SMO Peteri Talas je istakao da će trenutna pandemija novog koronavirusa svakako izazvati privremeni pad štetnih emisija, ali i da će istovremeno otežati mogućnost za pomoć ljudima pogođenim klimatskim promenama. Njihovo ignorisanje imaće veći negativni uticaj nego virus, upozorio je talas.

“Uprkos tome što je KOVID-19 prouzrokovao ozbiljnu međunarodnu zdravstvenu i ekonomsku krizu, klimatske promene ugrožavaju blagostanje ljudi, ekosisteme i privredu vekovima. Treba da ‘izravnamo’ i krivu pandemije i krivu klimatskim promena”, kazao je i dodao da su nam jednaka odlučnost i zajedništvo neophodni u obe borbe. “Treba da delamo zajednički u interesu zdravlja i dobrobiti čovečanstva, ne samo u predstojećim nedeljama ili mesecima, već nekoliko naraštaja unapred”, zaključio je on.

Planetarni skok temperature za 1,1 Celzijusov stepen u odnosu na predindustrijske vrednosti doveo nas je opasno blizu često pominjanju ograničenju od 2 Celzijusova stepena. Naučnici naglašavaju da će posledice prekoračenja ove granice biti katastrofalne, nesagledive i nepovratne. Mnoge zemlje su na održanje temperature ispod kritičnog nivou obavezane i Pariskim sporazumom.

Jelena Kozbašić