Home Blog Page 72

Nova agrarna politika: Subvencije uz jasan kalendar i odgovornost

Foto-ilustracija: Unsplash (Towfiqu barbhuiya)

Kako bi se unapredio mehanizam podrške poljoprivrednicima, prof. dr Dragan Glamočić, ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, održao je radni sastanak sa rukovodstvom Uprave za agrarna plaćanja.

U razgovoru sa direktorom Uprave Slobodanom Nikolovskim i njegovim najbližim saradnicima, ministar je naglasio da je efikasna i transparentna isplata subvencija jedan od prioriteta u radu Ministarstva.

Kako bi se očuvalo poverenje između države i poljoprivrednika, ministar je istakao da je ključno poštovanje preuzetih obaveza, posebno rokova isplate subvencija. Kako je naglasio, odstupanja od dogovorenog nisu prihvatljiva, bez obzira sa koje strane dolaze, i potrebno je da u narednom periodu dođe do ozbiljnije analize i mogućeg redefinisanja agrarne politike.

On je najavio da će u proces kreiranja novih mera biti uključeni vodeći stručnjaci iz naučnih i obrazovnih institucija, kao i predstavnici poljoprivrednih udruženja, uz naglasak da agrarna politika mora biti rezultat struke i argumenata.

Pročitajte još:

Ministar je zatražio i hitno raspisivanje javnog poziva za podsticaje za kupljeno deklarisano seme, kao i aktiviranje subvencionisanih kredita za poljoprivrednike. Kako je istakao, ovi koraci trebalo je da budu sprovedeni pre početka prolećne setve.

„Neophodno je da do kraja godine napravimo jasan kalendar javnih poziva za 2026 godinu. i da poljoprivrednici već na početku godine znaju šta ih očekuje, po uzoru na praksu Pokrajinskog sekretarijata za poljoprivredu”, poručio je ministar.  

On je ukazao na ozbiljne propuste u radu Uprave za agrarna plaćanja, naročito u domenu organizacije, arhiviranja predmeta i ukupnog funkcionisanja službe.

Poseban akcenat stavljen je na praćenje realizacije budžeta i poštovanje rokova isplate, a ministar je rekao da je realizacija podsticaja na današnji dan tek 14 odsto, što je nedopustivo.

Energetski portal

Napreduju radovi na novom železničkom mostu na Tamišu kod Orlovata

Foto: Grad Zrenjanin

Na gradilištu između sela Orlovat i Tomaševac, u toku su završne faze izgradnje novog železničkog mosta preko reke Tamiš. Radovi su značajno odmakli – završeno je betonsko armiranje svih nosećih i pomoćnih stubova, postavljeni su privremeni oslonci za montažu čelične konstrukcije, a trasirana je nova deonica pruge kojom će vozovi prilaziti mostu. Montaža prvog segmenta konstrukcije, dugog 40 metara, privodi se kraju na desnoj obali reke.

Most će imati ukupnu dužinu od 120 metara, a narednih dana planirano je hidrauličko postavljanje prvog segmenta na stubove, nakon čega će uslediti i montaža preostala dva dela. Za pristup mostu sa obe strane Tamiša izgrađeni su nasipi – 790 metara sa tomaševačke strane i 330 metara sa orlovatske, sa visinom koja se u proseku kreće oko 5 metara, kako se navodi na sajtu grada Zrenjanina.

Pročitajte još:

Vrednost investicije procenjena je na preko 1,18 milijardi dinara, odnosno oko 10 miliona evra, bez poreza na dodatu vrednost. Završetak radova planiran je za kraj avgusta ili početak septembra ove godine.

Novi most predstavlja deo šireg projekta rekonstrukcije regionalne pruge broj 202, koja povezuje Pančevo, Zrenjanin, Kikindu i Suboticu, i u čiju modernizaciju će u narednom periodu biti uložena značajna sredstva iz domaćih i međunarodnih fondova.

Gradilište je obišao i gradonačelnik Zrenjanina, tokom posete selu Orlovat u okviru programa “Da nam sela budu bliža”. On je istakao značaj povezivanja ovog dela Banata sa većim saobraćajnim pravcima, nagoveštavajući i buduće radove na susednom putnom mostu, kao i prenamenu starog železničko-drumskog mosta iz 1880. godine u biciklističko-pešačku zonu.

Energetski portal

Sporazum o zaštiti okeana čeka ratifikaciju 60 zemalja do septembra 2025.

Foto-ilustracija: Freepik (wirestock) - Evropski samit o okeanima

Nakon više od dve decenije pregovora, u organizaciji Ujedinjenih nacija, 19. juna 2023. godine, usvojen je Sporazum o očuvanju i održivom korišćenju morskog biodiverziteta u područjima van nacionalne jurisdikcije (BBNJ sporazum). Ovaj dokument predstavlja treći međunarodni sporazum koji služi za sprovođenje u praksu osnovne Konvencije UN o pravu mora. Ujedno, on važi za jedan od najznačajnijih međunarodnih koraka u zaštiti životne sredine u poslednjim godinama.

Razlog njenog značaja nalazi se u tome da se on odnosi na takozvana visoka mora, odnosno delove okeana koji nisu pod jurisdikcijom nijedne države, a koji čine oko dve trećine svetskih okeana. Upravo su ovi predeli dom brojnim vrstama – od planktona do velikih sisara poput plavih kitova – i ključna su za globalne klimatske, prehrambene i ekološke sisteme. Ipak, zbog nedostatka pravnih mehanizama, ta područja su do sada bila izložena nekontrolisanoj eksploataciji, zagađenju i prekomernom izlovljavanju.

Sporazum je otvoren za potpisivanje do 20. septembra 2025. godine, a da bi stupio na snagu, potrebno je da ga ratifikuje najmanje 60 zemalja. Kada se to dogodi, sporazum će stupiti na snagu 120 dana nakon što sve zemlje ratifikuju sporazum.

Pročitajte još:

Ovaj međunarodni okvir usmeren je na četiri ključne oblasti:

  1. Morski genetski resursi i pravična raspodela koristi koje iz njih proizlaze;
  2. Uvođenje zaštićenih morskih područja i alata za prostorno upravljanje;
  3. Procene uticaja na životnu sredinu za velike komercijalne aktivnosti poput dubokog morskog rudarstva;
  4. Izgradnja kapaciteta i prenos tehnologije kako bi sve zemlje imale jednake šanse da učestvuju u očuvanju okeana.

Takođe, sporazum predviđa osnivanje Konferencije strana, specijalizovanih tela, mehanizma za razmenu informacija i poseban fond za finansiranje mera zaštite.

BBNJ sporazum se ne protivi korišćenju okeana, već ga usmerava ka održivosti. Njegov cilj je da zaštiti ono što je zajedničko celom čovečanstvu – morski svet otvorenog mora i njegovu ulogu u očuvanju života na planeti.

Energetski portal

Cirkularna ekonomija – cilj ili sredstvo upravljanja otpadom?

Foto-ilustracija: Pixabay (Franz W)
Foto: ljubaznošću Nemanje Stanisavljevića

Poslednja dva veka obeležila je intenzivna eksploatacija prirodnih resursa, koja je izazvala značajne promene u prirodnim i antropogenim tokovima materijala. Imperativ za razvoj i implementaciju cirkularne ekonomije upravo je proizašao kao posledica abnormalne potrošnje materijalnih dobara modernih društava, praćene generisanjem otpada, klimatskim promenama i štetnim emisijama u životnu sredinu. Cirkularna ekonomija (CE), kao osnova razvoja buduće privrede i ekonomije, podstiče odgovorno ponašanje prema sekundarnim resursima, promovišući ideju očuvanja životne sredine uz istovremeno uživanje u svim civilizacijskim dostignućima. Iako ove ideje i principi zvuče inspirativno, postavlja se pitanje da li i pod kojim uslovima je moguće zaista postići takvu ravnotežu.

August Vilhelm fon Hofman, prvi predsednik Kraljevskog hemijskog društva i pionir cirkularne ekonomije, izjavio je 1848. godine: „U idealnoj hemijskoj fabrici ne postoji otpad, već samo proizvodi. Što bolje fabrika koristi svoj otpad, to je bliža svom cilju – većem profitu.” Danas, iako je cirkularna ekonomija prepoznata kao temelj održivog razvoja, daleko smo od Hofmanovog ideala. Pored toga, naš zadatak je kompleksniji jer moramo optimizovati ne samo pojedinačne industrijske procese već i celokupan antropogeni metabolizam, uključujući sve ekonomske i privredne sektore, potrošače i domaćinstva.

Deklarativno opredeljenje za principe cirkularne ekonomije danas je izuzetno atraktivno, kako za ekonomiju i industriju, tako i za zaštitu životne sredine. Program razvoja cirkularne ekonomije Republike Srbije za period 2022–2024. godine definiše pravni okvir koji treba da stvori ambijent u kojem će se resursi koristiti efikasno, a pritisak na životnu sredinu smanjiti, uz istovremeni razvoj ekonomije. U dokumentu „Mapa puta za cirkularnu ekonomiju u Srbiji”, cirkularna ekonomija se, između ostalog, definiše kao „industrijski model usmeren ka obnovi resursa i smanjenju otpada”. Ključna ideja ovog pristupa jeste da otpad ne postoji – svaki otpadni materijal ima potencijal za ponovnu upotrebu i treba i mora biti u potpunosti ponovno upotrebljen odnosno iskorišćen. Iako ovaj koncept promoviše pozitivnu transformaciju proizvodnih procesa, nameće se pitanje koliko je takav pristup izvodljiv u savremenim društvima koja se suočavaju sa prekomernom potrošnjom/konzumerizmom (koji je sama osnova istog privrednog razvoja), rastućom kompleksnošću proizvoda, otpada i infrastrukture. Neophodno je naglasiti da smanjenje pritiska na životnu sredinu uz istovremeni razvoj ekonomije predstavlja jedan od najvećih izazova modernih društava!

U FOKUSU:

Upravo ovaj činjenica/izazov zahteva da definišemo i pozicioniramo ulogu upravljanja otpadom u savremenoj ekonomiji. Iako im se u proteklih nekoliko godina u stručnom i akademskom prostoru u Srbiji nije pridodavao veliki značaj niti je o njima diskutovano, ciljevi upravljanja otpadom su već elaborirani u javnom prostoru. Antroposfera troši velike količine materijala, akumulira deo tih materijala tokom dužih vremenskih perioda u infrastrukturi i svakodnevno generiše značajne količine otpada. Efikasno upravljanje otpadom ključno je za pravilno rešavanje svih autputa antroposfere. Ovi autputi, koji su možda proizvedeni pre 10 ili čak 100 godina, mogu u sebi sadržati nasleđene supstance koje su: I) danas neupotrebljive, II) zabranjene zbog toksičnosti ili opasnih karakteristika (poput žive, olova, azbesta, kadmijuma ili bromiranih usporivača plamena (BFRs)). Ovim supstancama je potrebno upravljati na način koji sprečava kontaminaciju cirkularne ekonomije. Zbog ove činjenice se problem otpada i njegovog upravljanja, tretmana, odlaganja i ponovne upotrebe kao sekundarnog resursa ne može i ne sme posmatrati isključivo na masenom nivou, već je neophodno uzeti u obzir i njegov hemijski sastav i sadržaj „opasnih” supstanci. U cirkularnoj ekonomiji, „otpadi” koji sadrže ovakve opasne supstance moraju biti „prečišćeni” (detoksikovani) pre reciklaže, što je ponekad nemoguće ili veoma skupo. Osim toga, svake godine dolazi do pojave novih potrošačkih proizvoda složenog hemijskog sastava, koji mogu sadržati nove, ranije nepoznate opasne supstance. Ove supstance, zajedno s nasleđenim supstancama, predstavljaju izazov za sisteme za upravljanje otpadom, ali i za koncepte cirkularne ekonomije.

dr Nemanja Stanisavljevic

Tekst u celosti pročitajte u Magazinu Energetskog portala CIRKULARNA EKONOMIJA

Odgovorno planiranje otpada: ključ za održivu solarnu energiju

Foto-ilustracija: Freepik (senivpetro)

Oblast upravljanja građevinskim otpadom uređena je nizom zakona i podzakonskih akata u Srbiji, ali se naglasak stavlja na Zakon o upravljanju otpadom i Uredbu o načinu i postupku upravljanja otpadom od građenja i rušenja. Tu se nalaze osnovni kriterijumi i smernice za odgovorno postupanje sa otpadom nastalim tokom izvođenja građevinskih projekata, uključujući i izgradnju solarnih elektrana, bilo da je reč o onima na zemlji ili na krovu. Iako solarne elektrane proizvode čiste megavate, neminovno je da će se na gradilištu naći otpad.

Međutim, kompanija CEEFOR, koja dugi niz godina projektuje solarne elektrane, ima iskustva i sa izrađivanjem plana o upravljanju otpadom, koji izrađuje upravo na osnovu kriterijuma iz pomenutih propisa kako bi se u ranoj fazi predvidele vrste, količine, kao i način njegovog zbrinjavanja. Jedan od nedavnih projekata kompanije CEEFOR ticao se izgradnje fotonaponske elektrane na zemlji snage 4,1 MW sa celokupnom predajom energije u distributivni sistem. Reč je o projektu u kojem je bilo potrebno postaviti više od 7.300 solarnih panela pojedinačne snage 650 Wp.

Foto: CEEFOR

Kompanija je za ovaj projekat izradila plan upravljanja otpadom, gde je potrebna primena mera predviđenih Uredbom. Suština ovih mera ogleda se u izdvojenom sakupljanju različitih vrsta otpada, klasifikovanju u kategorije (opasan i neopasan), određivanju odgovarajućeg prostora za njihovo privremeno skladištenje i regulisanju konačnog tretmana ili odlaganja kroz saradnju sa licenciranim operaterima. Prilikom izgradnje, najveći deo otpada činiće drvene palete, koturi i prateći materijali od drveta koji služe za transport, smeštaj i ugradnju solarnih panela, invertora i kablova.

Procene za prethodni projekat predviđaju oko četiri tone drvnog otpada, dok će drugi izvor otpada biti plastični materijali u količini od oko 0,005 tona (pet kilograma), ambalažne folije, zaštitni poklopci i drugi različiti elementi. Na samom gradilištu izrađen je plan upravljanja otpadom koji obezbeđuje da se drveni otpad skladišti u metalnim kontejnerima kapaciteta 10 m³, dok se plastični otpad odlaže u zasebne kontejnere od 1,1 m³. Zahvaljujući takvom sistemu, materijali koji su pogodni za reciklažu ili ponovno korišćenje ne mešaju se sa drugim vrstama otpada niti se odnose na deponije.

U FOKUSU:

Primer elektrane na krovu

Drugi projekat uzet kao primer za strategiju upravljanja otpadom tiče se izgradnje solarne elektrane na krovu objekta ukupne snage 120 kW. Iako su kapacitet i obim radova manji u odnosu na prethodni primer, osnovni principi odgovornog upravljanja otpadom kojih se kompanija CEEFOR držala ostaju isti.

Elektrana se sastoji od 312 solarnih panela pojedinačne snage 410 Wp. U ovom slučaju, takođe se primenjuje evidentiranje vrsta otpada, određivanje prostora za privremeno skladištenje, obeležavanje i bezbedan transport. Specifičnost ovog projekta ogleda se u činjenici da na krovu nije bilo moguće obezbediti veliku manipulativnu površinu, pa se otpad sakuplja u manjim kontejnerima ili posudama koje se, po popunjavanju, transportuju do izdvojene lokacije u okviru skladišta. Vrste otpada u slučaju elektrane ovih specifikacija jesu – oko 0,8 tona drvnih paleta i koturova, oko jednog kilograma plastičnog otpada, oko 0,5 kilograma bakra, bronze i mesinga, potom pet kilograma aluminijuma, 0,5 kilograma mešanog metala i jedan kilogram kablova.

Zbog navedenih relativno manjih količina pojedinih materijala, metalni otpad i kablovi najčešće se sakupljaju u jednom kontejneru predviđenom za mešane metale, ali sa jasnim obeležjima kako bi se izvršila pravilna selekcija. Plastika se zasebno odlaže u kontejner, dok se drvni otpad smešta na podlogu zaštićenu od padavina, kao u prethodnom slučaju. Nakon završetka montaže, operater preuzima otpad i transportuje ga u pogone, gde se vrši reciklaža, energetsko iskorišćenje ili, u krajnjem slučaju, deponovanje, ukoliko neki materijali nisu pogodni za ponovno iskorišćenje.

Foto: CEEFOR

Bez obzira na tip i snagu solarnih elektrana, zajednička karakteristika oba projekta kompanije CEEFOR jeste važnost planiranja i primene efikasnih strategija upravljanja otpadom od samog početka izgradnje. Zahvaljujući takvom pristupu, odgovorno se zbrinjava otpad, čime se sprečava njegovo nekontrolisano odlaganje, koje bi moglo dovesti do stvaranja nelegalnih deponija i značajnog štetnog uticaja na okolinu. Kompanija CEEFOR ostaje dosledna principima održivog razvoja i nastavlja kontinuirano da unapređuje svoje prakse i stručnost u oblastima u kojima postiže najbolje rezultate.

Priredila: Milica Vučković

Tekst je objavljen u Magazinu Energetskog portala CIRKULARNA EKONOMIJA

Hristos vaskrse! Srećan Uskrs!

Foto-ilustracija: Pixabay

Uskrs, najveći hrišćanski praznik, nosi poruku pobede života nad smrću, svetlosti nad tamom i nade koja se obnavlja iz godine u godinu. To je dan kada se duše uzdižu, a srca ispunjavaju mirom i radošću.

Sedmonedeljni post koji prethodi Uskrsu za vernike je vreme tišine, molitve i unutrašnjeg preispitivanja. Dani pred praznik, poput Velikog četvrtka i Velikog petka, donose poseban duhovni mir i posvećenost, dok se mnogi pripremaju za sveto pričešće.

U domovima širom zemlje počinju i pripreme koje okupljaju celu porodicu – posebno decu koja s radošću učestvuju u bojenju uskršnjih jaja. Tradicionalno, prvo jaje se farba u crveno, u znak sećanja na Hristovu žrtvu, i nosi posebno značenje – zove se čuvarkuća i veruje se da štiti dom tokom cele godine. Ostala jaja, šarena i razigrana, simbolizuju život, buđenje i radost.

Uskrs se slavi u krugu najmilijih – uz osmehe, razmenu jaja i bogatu trpezu koja okuplja porodicu i podseća nas na vrednosti zajedništva, topline i međusobne ljubavi.

Redakcija Energetskog portala želi vam da ovaj Uskrs provedete u miru, ljubavi i blagostanju. Neka vam praznik donese obnovljenu snagu, nadu i svetlost u svakom novom danu!

Da li je zeleni čelik sledeći korak ka klimatski neutralnom kamionu?

Foto: Volvo

Čelik čini 47 odsto tipičnog kamiona sa dizel-motorom, takozvanog teškog kamiona, i odgovoran je za oko 44 odsto CO2 emitovanog iz njegove proizvodnje. Ali, šta bi bilo kada bi sav ovaj čelik mogao da se zameni alternativom sa malom emisijom CO2?

Kompanija Volvo Trucks će 2025. početi da još masovnije uključuje čelik sa malom emisijom CO2 u komercijalnu proizvodnju. To predstavlja značajan korak napred ka njenom cilju da se do 2040. dostigne lanac snabdevanja sa nula-neto emisija.

Novi čelik sa malom emisijom CO2 proizvodi se korišćenjem recikliranih materijala i obnovljive energije, što smanjuje emisije za oko 80 odsto u poređenju sa standardnim čelikom.

Od sledeće godine će se novi čelik sa malom emisijom CO2 koristiti za proizvodnju okvira šina u oko 12.000 Volvo FH i Volvo FM kamiona, čime će se, prema procenama, proizvesti oko 6.600 tona manje CO2. To je ekvivalent očekivanoj godišnjoj emisiji CO2 koju proizvede 910 stanovnika Evrope.

Zašto je čelik sa malom emisijom CO2 ključni faktor za proizvodnju kamiona sa nula-neto emisija?

Ako Volvo Trucks želi da ispuni svoje ekološke ambicije, uključujući lanac snabdevanja sa nula-neto emisija, od ključne je važnosti da koristi alternativu standardnom čeliku sa malim emisijama CO2.

– Pošto je čelik najveći strukturni materijal u kamionu i pošto njegova proizvodnja ima najviše uticaja na životnu sredinu, mogućnost primene alternative sa malom emisijom CO2 u serijskoj proizvodnji zaista je važna za ispunjavanje naših ekoloških ambicija – kaže Hokan Bjorklund, arhitekta proizvoda u kompaniji Volvo Trucks.

U FOKUSU:

Kompanija Volvo Trucks je 2022. godine postala prvi proizvođač kamiona u svetu koji koristi čelik proizveden bez fosilnih goriva. Taj čelik je proizveden korišćenjem nove tehnologije, koja podrazumeva korišćenje vodonika umesto uglja u procesu redukcije gvožđa, čime se praktično eliminišu sve emisije CO2. Međutim, tehnologija je još u razvoju, tako da još uvek nije komercijalno dostupna u velikim količinama. U međuvremenu, firma Volvo Trucks istražuje načine na koje može da koristi reciklirani čelik kako bi smanjila ugljenični otisak svojih kamiona danas.

Sada, kada bolje poznajemo čelik sa malom emisijom CO2, sledeći korak je da zamenimo čelik u različitim delovima kamiona. A taj plan je već u pripremi.

Kako čelik sa malom emisijom CO2 može da utiče na budućnost kamionskog transporta?

Foto: Volvo

Pre nego što je mogla da uključi novi čelik sa malom emisijom CO2 u proizvodnju, kompanija Volvo Trucks je morala da ispita i proveri njegov kvalitet.

– Sa tehnološke strane, morali smo bolje da razumemo čelik. Zbog sadržaja recikliranih materija postoje neke razlike u njegovim svojstvima. Zato smo morali da se uverimo da može da prođe sve naše interne provere u pogledu izdržljivosti i obrade površine, kao i da su mu karakteristike jednake kao karakteristike klasičnog čelika. Tek tada smo odlučili da počnemo da ga primenjujemo tokom proizvodnje – objašnjava Harša Ar, glavni inženjer u firmi Volvo Trucks.

Budući da je ovo nedavno razvijen proizvod, količine novog čelika su i dalje relativno male. Međutim, kako dobavljač bude povećavao proizvodnju svih klasa čelika, kompanija Volvo Trucks se nada da će ga više koristiti kako bi zamenila potrošnju standardnog čelika.

– Naša strategija je bila da u okviru pilot-projekta počnemo sa jednom vrstom čelika određene debljine, ali plan je oduvek bio da se ova praksa proširi pod uslovom da ishod bude uspešan. Sada, kada bolje poznajemo ovaj čelik i kada smo ga proverili, sledeći korak je da ga primenimo na različite klase i debljine čelika i zamenimo čelik u različitim sekcijama kamiona. A taj plan je već u pripremi – kaže Harša.

Uspešna primena čelika sa malom emisijom CO2 uklanja jednu od najvećih prepreka na putu ka proizvodnji teških kamiona sa nula-neto emisija. Uz njegovu primenu, kompanija Volvo Trucks pravi važan korak napred ka ispunjavanju svog ekološkog cilja.

Volvo Trucks

Tekst je objavljen u Magazinu Energetskog portala CIRKULARNA EKONOMIJA

Energetska efikasnost leži i u geometriji krovova – Lekcije energetske štednje kroz vekove

Foto-ilustracija: Unsplash (valerio-giannattasio)

Stari niski krovovi na skromnim kućama širom sveta nisu samo pitanje arhitekture i stila jednog prošlog doba, već i iznenađujuće efikasno rešenje za očuvanje toplote, pokazuje najnovije istraživanje termodinamičara Adrijana Bejana sa Univerziteta Djuk u saradnji sa Pežmanom Mardanpurom sa Međunarodnog Univerziteta Florida.

Kako je objašnjeno na sajtu Univerziteta Djuk, Bejan je bio gostujući profesor u italijanskom gradu Beneventu i za to vreme je posmatrao gotovo jednolične, plitke krovove. Kako bi razlučio da li se radi o lokalnoj arhitekturi ili su tadašnji graditelji razumeli principe protoka toplote, ispitao je matematičke jednačine kojima je potom opisao kretanje vazduha u potkrovlju. Rezultati su potvrdili pretpostavku: visina i širina krova utiču na to da li će se vazduh kretati mirno, zadržavajući toplotu, ili će se kovitlati i ubrzavati hlađenje.

Pročitajte još:

Kako je objašnjeno u istraživanju, za najbolje očuvanje toplote važno je koliko je krov visok u odnosu na svoju širinu. Dakle, kada je vrh krova niži (≈ do 1 m) vazduh se kreće mirno, klizi ravnomerno i stvara „džep” koji dobro zadržava toplotu. Kada je vrh viši od otprilike 1 m, vazduh počinje da se kovitla i brže odnosi toplotu iz potkrovlja, tačnije povećava razmenu toplote sa spoljašnjim okruženjem. Stoga, za niži vrh najbolji su plitki, široki krovovi – za minimalne gubitke toplote idealno da krov bude tri do četiri puta širi nego što je visok; dok je za viši vrh energetski najbolje rešenje krov oblika jednakostraničnog trougla (visina ≈ širina), gde ako ga učinite još strmijim od toga, gubici ponovo rastu.

Iako današnja gradnja nije kao ranije, jer postoje napredna rešenja, poput pametnih termostata, dobrih prozora, i slično, istraživanje podseća da i sama geometrija krova može uticati na potrošnju energije. 

Energetski portal

Širom Srbije jedinstveni izleti na kojima se slušaju slavuji

Foto-ilustracija: Unsplash (linus-belanger)

Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije (DZPPS) poziva građane da se pridruže nekom od preko 20 izleta koliko će se održati u večernjim terminima od 25. do 27. aprila u okviru manifestacije „Noć slavuja“. Cilj ove manifestacije koja se organizuje drugu godinu zaredom jeste da se ljudi okupe u prirodi, da nauče da prepoznaju pesmu slavuja, da uživaju u njegovoj karakterističnoj pesmi i da od ljubitelja i poznavaoca ptica saznaju nešto više o ovim skrovitim pticama.

Polovinom aprila, nakon leta od nekoliko hiljada kilometara iz srednje i zapadne Afrike, mali slavuji pristižu u naša podneblja. Da bi se gnezdili, ovde će ostati do septembra. Ali, pesma slavuja traje kraće nego njihov boravak u Srbiji, pevaju tek negde do juna, dok ne fasciniraju ženke, a zatim utihnu. Imajući u vidu sve opasnosti koje vrebaju slavuje na njihovom putu i činjenicu da se njihova pesma može slušati samo par meseci u godini, DZPPS je odlučilo da pokrene manifestaciju koja će u svom fokusu imati ovo malo čudo prirode.

„Ima još mnogo ptica selica, koje dolaze iz udaljenijih oblasti i podjednako se trude u pevanju, ali čini se da slavuj ima posebno mesto. Mnogi su prirodnjaci, a još više pesnici i muzičari bili fascinirani ovom pticom. Nećemo sada davati odgovore zašto je on specifičan već pozivamo sve da odgovore potražimo zajedno, neposredno u prirodi, kroz slušanje njihove pesme“, pojašnjava Danica Veljković iz Društva za zaštitu i proučavanje ptica Srbije, kooridonatorka manifestacije, i dodaje: „Jedan od pesnika inspirisanih slavujem bio je i Jovan Jovanović Zmaj, čiji smo stih „A na grani ko da nešto bruji“ uzeli kao slogan ovogodišnje manifestacije.“

Pročitajte još:

Uvreženo je mišljenje da je slavuj peva isključivo noću, što je svojevrsni mit. Slavuj peva i preko dana, ali ga je mnogo lakše čuti noću kada druge ptice utihnu, zato se izleti organizuju u sumrak. Boja njegovog glasa i određene fraze su lako prepoznatljive, ali slavuji mogu prozvesti na stotine različitih varijacija. Pevaju isključivo mužjaci, dok ženke slušaju i biraju najboljeg pevača.

Izgled slavuja ne prati raskoš njegovog pevanja. Radi se o sitnoj ptici, veličine od 15-ak cm, obojenoj u neupadljive sivkasto-riđe tonove. Na sve to, slavuj je vrlo skrovit, hitro se kreće kroz žbunje, pa se jako teško viđa. Ali svoju skrovitost nadomeštava prodornim oglašavanjem.

Izleti se organizuju na preko 20 lokacija širom Srbije, a po nekoliko će ih biti u Beogradu i Novom Sadu. Kako je za slušanje ptica neophodna tišina, broj učesnika je ograničen na 20 po izletu, a prijave, koje su obavezene, otvorene su do 22. aprila ili dok se ne popune mesta.

Izvor: Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije

Hrvatska daje 25 miliona evra za „energetski siromašne“ građane

Foto: fzoeu.hr

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku Hrvatske u 2024. godini je 4,6 odsto osoba živelo u kućama u kojima nisu mogli priuštiti adekvatno grejanje u najhladnijim mesecima. Kako bi im se pomoglo raspisan je poziv za finansiranje energetske obnove kuća.

Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost je pozvao hrvatske građane u riziku od „energetskog siromaštva“ da do 31. maja iskažu interesovanje za finansiranje energetske obnove kuća, a program koji će se provesti vredan je 25 miliona evra.

Fond će u sklopu energetske obnove kuća u potpunosti finansirati troškove postavljanja toplotne izolacije, zamene stolarije, ugradnje energetski efikasnijih sistema grejanja i hlađenja, kao i postavljanja sistema za korištenje obnovljivih izvora energije.

U tu svrhu Fond je objavio poziv za iskazivanje interesovanja, te pozvao vlasnike porodičnih kuća čija se situacija uklapa u definiciju energetski siromašnog domaćinstva, da ispune upitnik objavljen na njihovim mrežama.

Pročitajte još:

Za pripremu i slanje potrebne dokumentacije, građani mogu zatražiti i stručnu pomoć od regionalnih energetskih agencija, nadležnih zavoda za socijalni rad, nadležnih ureda županija, gradova i opština te drugih pravnih i/ili fizičkih osoba.

Zakon o energetskoj efikasnosti definiše energetski siromašno domaćinstvo kao ono koje nema pristup osnovnim energetskim uslugama koje osiguravaju osnovni nivo životnog i zdravstvenog standarda.

To uključuje odgovarajuće grejanje, toplu vodu, rasvetu i energiju za napajanje kućanskih uređaja, čiji je izostanak uzrokovan kombinacijom činilaca, npr. cenovna nepristupačnost, nedovoljan dohodak, visoke izdatke za energiju, loša energetska svojstva zgrada i lošu energetsku efikasnost kuća.

Finansiranjem ovakvih projekata ostvaruju se ciljevi zelene tranzicije te se unapređuje kvaliteta životnih uslova građana koji žive u riziku od energetskog siromaštva, poručuju iz Fonda.

Energetski portal

Zdravlje ljudi direktno je zavisno od zdravlja prirode

Foto: WWF

Atipični kanceri, endokrinološka oboljenja, neurološke smetnje, alergije i vektorske, bolesti zajednički su imenitelj bilo da govorimo o tome da su uzroci klimatske promene ili preveliko zagađenje plastikom. Da sistem može da funkcioniše, dokazujemo iznova kada nastane kriza; ono što nedostaje je ublažavanje i prilagođavanje klimatskim promenama i sistemski pristup prevenciji i kurativi kada kriza prođe. Ovo su najvažniji zaključci drugog WWF-ovog Foruma ekoloških politika „Uticaj na ljude i zdravlje”.

„Brojni su dokazi da su poremećaji u klimi doveli do povećanog obima do danas atipičnih oboljenja za naše podneblje. Konkretan primer je groznica Zapadnog Nila ili alergije (na čije se simptome sada žali skoro 50 odsto stanovništva), a koje svakodnevno osetimo. Spektar uzroka kreće od toplotnih talasa (koji su razlog trenutne smrti kod 70.000 ljudi), preko suša i poplava, do širenja virusa sa kojima se srećemo po prvi put”, istakla je Dunja Macoko Drvar, direktorka programa zaštite prirode u WWF Adriji.

Foto: WWF

Milanko Šekler, naučni savetnik Veterinarskog specijalističkog instituta u Kraljevu, objasnio je da se virusi u najvećoj meri šire zahvaljujući insektima i pticama kojima su oni najčešća meta, a ne sme se zaboraviti da svako klimatsko odstupanje u plusu za makar i 0,1 stepen Celzijusa znači širenje populacija insekata za oko 150 kilometara severno i južno od tačke merenja.

Maja Vučković Krčmar iz Delegacije Evropske unije nadovezala se podacima Svetske zdravstvene organizacije koji upućuju na zapanjujuć broj povećanja karcinoma pluća kod nepušača (registrovano čak 200.000), kao i povećanje kardiovaskularnih oboljenja za 15 odsto u 2023. godini.

„Svojim činjenjem, odnosno nečinjenjem,ljudi će sebe dovesti do ivice opstanka, a priroda će opstati”, istakla je Vučković Krčmar.

Kako bi zdravstveni sistemi opstali, moramo više ulagati u zdravstvo, raditi na motivisanju zdravstvenih radnika da u zemlji ostanu i voditi se preporukama stručnih, priznatih ljudi.

Prema rečima Igora Jezdimirovića iz Inženjera zaštite životne sredine,na 1,25 kg otpada koji dnevno proizvedemo, 0,2 kg je plastika, koja završava na sanitarnim ili nesanitarnim deponijama. Nepostojanje depozitnih i sistema za reciklažu, kao i volje da se postojeći propisi sprovedu, dovodi nas do toga da se svako otvaranje teme tretiranja i upravljanja otpadom dočekuje nerado.

Plastika nakon razlaganja na mikro i nano čestice uglavnom završava u vodi, odakle dospeva u organizme ljudi, biljaka i životinja. Viši naučni saradnik Maja Raković napomenula je da Institut za biološka istraživanja „Siniša Stanković” vodi relacionu bazu podataka o zagađenju u rekama dunavskog sliva, koja se svakodnevno dopunjuje egzaktnim podacima. Ova baza može da posluži kao osnov za unapređenje daljih istraživanja na temu uticaja mikroplastike na zdravlje akvatičnih sistema, pa i ljudi.

Ogromne količine plastike nalaze se u 63 odsto proizvoda za svakodnevnu upotrebu, pri čemu njen udeo iznosi od 15 do 50 odsto.

U FOKUSU:

„Najčešći vid izloženosti čoveka štetnim supstancama plastike je preko kože (odeća, kozmetika, sredstva za higijenu koja sadrže ove čestice), a dugotrajna izloženost niskom intenzitetu ključ je za razumevanje kako je ova supstanca dospela u organizam”, upozorava Branislava Matić iz Instituta za javno zdravlje Srbije „Dr Milan Jovanović Batut”.

Još jedna važna pojava u vodi uzrokovana klimatskim promenama jeste i „cvetanje vode”, koje dovodi do pojave velike količine cijanobakterija i, ukoliko nema najpre priznanja da se sa ovim problemom susreću gotovo sve površinske vode, zatim pravilnog i stalnog monitoringa, a konačno i pravovremenog delovanja javnih preduzeća za preradu vode, narušavanje sistema vodosnabdevanja je neminovno. Poslednji takav slučaj dogodio se u Užicu, ali je to takođe i primer kako je kriza dovela do redefinisanja u procesima rada kako bi se ubuduće slične situacije sprečile. Marija Simić Savić iz Udruženja „Ekomar” istakla je da treba ohrabriti sve nadležne za upravljanje vodosistemima da redovnim i pravilnim nadzorom omoguće neometano snabdevanje i preduprede potencijalne krizne situacije.

„Ekološke teme su najveća generacijska bitka. Apelujem na sve aktere i institucionalnog i vaninstitucionalnog karaktera da ne gube entuzijazam i nastave sa održavanjem principa umrežavanja, čemu forumi poput ovoga u velikoj meri doprinose”, rekao je Mihailo Vesović, direktor Sektora za strateške analize, usluge i internacionalizaciju Privredne komore Srbije, tokom otvaranja Foruma.

Forum ekoloških politika WWF organizovan je u prostorijama Privredne komore Srbije, a realizovan je u okviru projekta „Bezbedna priroda i klima”, koji finansijski podržava Evropska komisija. Cilj tog projekta je jačanje kapaciteta organizacija civilnog društva u Srbiji koje se bave zaštitom životne sredine i klimatskim promenama.

WWF

Tekst je objavljen u Magazinu Energetskog portala CIRKULARNA EKONOMIJA

Supernatural festival 27. aprila kod Hajdučke česme na Košutnjaku

Foto: Wikipedia (Vladakul)

Ekološki festival Supernatural održaće se kod Hajdučke česme u beogradskoj šumi Košutnjak, u nedelju 27. aprila, nakon sedam godina pauze, najavilo je Udruženje građana Supernatural, organizator festivala.

Kako je navedeno, ovogodišnje izdanje festivala održaće se pod sloganom „Return of Supernatural – Planet of the Plants”, a okupiće ekološke aktiviste, naučnike, ljubitelje prirode i muzičare kako bi zajedno proslavili Dan planete Zemlje na edukativan i zabavan način.

Osnivač Udruženja građana Supernatural i organizator festival Srđan Stanković kazao je da će se 18 godina nakon prvog festival ponovo okupiti najbolji narodni travari i poznavaoci bilja, ekološki osvešćene kompanije, a sve uz muzički program.

„Nastavljamo sa tradicijom edukacije i jačanja ekološke svesti svih posetilaca”, istakao je Stanković.

On je podsetio da je 2007. Supernatural festival pokrenut kako bi se proslavio Dan planete Zemlje i uticalo pozitivno na razvoj ekološke svesti.

„Vremenom, Supernatural festival je postao edutainment platforma – mesto gde možete naučiti nešto korisno o životnoj sredini dok se lepo zabavljate. Sa željom da uradimo još nešto konkretnije, 2011. godine pokrenuli smo projekat ‘Od deponije do parka’ gde smo 12 hektara deponije šuta na Adi Huji, preobrazili u park”, naveo je Stanković.

Pročitajte još:

Istakao je da je špic Ade Huje 2024. godine proglašen za šumsko stanište u planskim dokumentima Grada Beograda.

Posetioce na festivalu očekuje raznovrstan muzički program sačinjen od izvođača koji, kako je navedeno, muziku doživljavaju kao prirodni produžetak života.

Na frestivalu će, pored ostalog, nastupiti prvi plesni hor na ovim prostorima DFhor pod patronatom Bojane Vunturišević, niški bend Stereo banana, grupa Razvigor, Ida Prester i Lolobriđida.

Istaknuto je da će travar, Neša Travka, na Supernatural festivalu kuvati gulaš od 100 vrsta gljiva, dok će sa novinarom i narodnim travarom Momčilom Antonijevićem posetioci moći da šetaju kroz Košutnjak i upoznaju tajne ove gradske šume i na radionicama o biljkama saznaju gde rastu i kako se beru.

Posetioci će moći i da na radionici Maje Kovać nauče kako se prave tinkture sa biljkama koje se pronađu u Košutnjaku, upoznaju sa čajnim mešavinama koje detoksikuju organizam i blagotvorno utiču na naše zdravlje.

Takođe, svi koji dođu na festival moćiće da se upoznaju sa melemima i prirodnom kozmetikom koji se prave od bilja sa Stare planine i Rtnja.

Supernatural se ove godine održava uz podršku Srbijašuma.

Ulaz na festival je slobodan, a program traje od 11 do 19.45 časova.

Izvor: Beta Zelena Srbija

Prirodne boje za jaja iz vaše kuhinje

Foto-ilustracija: Pixabay

U vreme Uskrsa, dok mnogi posežu za fabričkim bojama kako bi obojili jaja, sve više ljudi se okreće prirodi – ne samo zbog tradicije, već i zbog ekologije. Ove godine, zašto ne biste jaja ofarbali prirodnim bojama koje već imate u kuhinji? Ne samo da su bezbedne za zdravlje, već su i prijateljske prema planeti.

Lukovina – klasik iz detinjstva

Najpoznatija prirodna boja dolazi iz ničeg drugog do – ljuske crnog luka! Kuvanjem jaja u vodi u kojoj je prethodno kuvana lukovina, dobićete prelepe nijanse zlatno-braon do tamnocrvene boje. Što duže kuvate, boja je intenzivnija.

Cvekla za ljubitelje roze i crvene

Cvekla je odličan saveznik ako želite jaja u toplim, ružičastim i crvenim tonovima. Narendajte svežu cveklu, kuvajte je u vodi, dodajte sirće, a zatim potopite jaja. Ostavite ih nekoliko sati (ili preko noći) za intenzivniju boju.

Kurkuma za sunčano žuta jaja

Foto-ilustracija: Unsplash (miro-vrlik)

Ako imate kurkumu u prahu, već imate savršenu prirodnu boju. Dodajte nekoliko kašika kurkume u ključalu vodu sa sirćetom i kuvajte jaja u toj mešavini. Rezultat? Jaja u nijansama zlatno-žute do senf boje.

Crveni kupus za plava i ljubičasta jaja

Možda zvuči neverovatno, ali crveni kupus daje nijanse plave! Kuvanjem sitno seckanog crvenog kupusa dobijate tamnoplavu tečnost. U njoj možete potopiti već skuvana bela jaja uz dodatak sirćeta.

Kafa i čaj za zemljane tonove

Skuvajte jaču tursku kafu ili crni čaj, dodajte sirće i potopite jaja. Dobićete nežne braon ili maslinaste nijanse, u zavisnosti od jačine rastvora.

Saveti za bolje bojenje:

  • Uvek koristite bela jaja za izraženije boje
  • Sirće pomaže boji da se bolje veže za ljusku
  • Duže potapanje = intenzivnija boja
  • Ako želite šare, omotajte jaja listićima peršuna i gazom pre bojenja

Korišćenjem prirodnih boja ne samo da negujete tradiciju i zdravlje, već i doprinosite očuvanju životne sredine. Uskrs može biti i šaren i zelen – u pravom smislu te reči.

Energetski portal

Aktivni kupci – novi učesnici na tržištu

Foto: Danilo Mijatović

U okviru savetovanja „Energetika 2025”, koje je održano od 14. do 17. aprila na Zlatiboru, posebnu pažnju privukao je panel pod nazivom: „Efekti izmena Zakona o energetici / Sve što niste znali o izmenama ZoE, a plašili ste se da pitate”.

Jedan od panelista bio je Radovan Stanić, pomoćnik generalnog direktora za operativne poslove u Elektroprivredi Srbije (EPS). Stanić je istakao da EPS dosledno sprovodi Zakon o energetici i pruža punu podršku njegovim izmenama, koje su usklađene sa evropskim energetskim direktivama.

Kao jednu od najvažnijih novina, naveo je pojavu novih učesnika na tržištu – agregatora, skladištara energije i aktivnih kupaca – koji donose dodatnu dinamiku i konkurentnost u sektor energetike, ali i otvaraju vrata za inovacije i veće učešće građana i privrede u energetskom sistemu.

„Ono što je ranije bila obaveza operatora distributivnog sistema, sada je preneto na snabdevača. EPS kao snabdevač utvrđuje listu malih kupaca. Izmenama zakona mali kupci postaju sva mikro i mala preduzeća koja ispunjavaju uslove u skladu sa Zakonom. To je jedna od suštinskih promena. Pojavlјuje se i mogućnost dinamičkih ugovora i dinamičkih tarifa – rekao je Stanić na panelu”, rekao je Stanić.

On je objasnio da je aktivni kupac novi termin u Zakonu o energetici. Aktivni kupac ima objekte za proizvodnju i/ili skladištenje električne energije, i za razliku od prozjumera, može se pojaviti na tržištu i prodavati na tržištu fleksibilnih usluga. Aktivni kupac mora imati uređenu balansu odgovornost.

Pročitajte još:

„Zakon o energetici kao novinu definiše ugovor sa promenjivim cenama i odnosi se na kupce koji imaju pametna brojila. Domaćinstva na garantovanom snabdevanju imaju regulisanu cenu i dinamične tarife za njih ne važe, već za kupce na otvorenom tržištu. Sa kupcima na otvorenom tržištu moguće je ugovoriti snabdevanje sa dinamičkim usklađivanjem cena”, objasnio je Stanić.

On je istakao da je u Srbiji trenutno oko 5.000 prozjumera, ukupne snage 93 megavata, i dodao da su kupci-proizvođači rado viđeni na mreži kao i da je EPS spreman da preuzme svu njihovu energiju.

Među panelistima je bio i Rade Mrdak, savetnik ministarke rudarstva i energetike, koji je istakao da su izmene Zakona od istorijskog značaja, sa dalekosežnim posledicama na energetski sistem Srbije u narednih 10 do 15 godina.

„Prepoznali smo nuklearnu energiju, vodonik, reformisali smo priklјučenje elektrana na OIE, definisali balansno tržište, dugoročna i kratkoročna tržišta, opremili smo pravilima i obavezama operatore sistema, berzu i agenciju za energetiku. Osnažili smo ulogu krajnjeg kupca kroz aktivne kupce i energetske zajednice. Krenuli smo u deregulaciju tržišta balansnih kapaciteta. Dali smo prvi put Agenciji za energetiku ovlašćenja da izriče ozbilјne novčane kazne energetskim subjektima”, rekao je Mrdak.

Na panelu su učestvovali i Nenad Šijaković, savetnik generalnog direktora za međunarodne i regulatorne poslove, Elektromreža Srbije, Dalibor Nikolić, direktor Direkcije za upravlјanje DEES u Elektrodistirbuciji Srbije, Dejan Popović, predsednik Saveta Agencije za energetiku Republike Srbije i Danijela Isailović, direktorka OIE Srbija.

Energetski portal

Srbija je u svetskom vrhu u udelu uglja u proizvodnji struje

Foto-ilustracija: Unsplash (Eduardo Jaeger)

Po novim godišnjim podacima koje je objavio Istraživački centar Ember, Srbija je tokom 2024. godine proizvela 62,9 odsto svoje električne energije iz uglja.

U udelu uglja u proizvodnji električne energije, Srbija je u samom svetskom vrhu – uzimajući podatke iz prethodne dve godine, veći udeo uglja imaju samo Bocvana, Mongolija, Južnoafrička republika i Indija, piše Klima101.

Udeo uglja u proizvodnji električne energije

Vizual Klima101 / podaci Ember

*podaci za Bocvanu i Indoneziju odnose se na 2023. godinu

Većinu preostale električne energije Srbija proizvodi iz hidroelektrana, dok su udeli gasa kao energenta i vetra daleko manji, a solarna energija jedva je primetna sa 0,1 odsto udela.

Po podacima koje nudi Ember, proizvodnja električne energije je u Srbiji tokom 2024. izgledala ovako (sa još oko 0,2 odsto struje proizvedene iz bioenergije i drugih fosilnih izvora).

Ova slika energetskog miksa u Srbiji je relativno stabilna – već decenijama. Sagorevanje uglja izvor je oko dve trećine naše proizvedene struje, zbog čega se Srbija nalazi u vrhu Evrope i po emisiji gasova staklene bašte po jedinici struje.

Pročitajte još:

U poslednjih 20 godina u Srbiji, udeo uglja u proizvodnji struje oscilira između 60 odsto i 73 odsto. Mada je sadašnji godišnji prosek nešto manji nego što je bio pre 20 godina, Srbija ozbiljno kaska za zemljama u regionu koje su uveliko pokrenule proces tranzicije i napuštanja uglja, kao što su Rumunija, Grčka ili Severna Makedonija.

Vizual Klima101 / podaci Ember

Ipak, Srbija pravi prve veće korake u energetskoj tranziciji, pa pretpostavljamo da slika neće izgledati isto ovako u godinama koje dolaze.

Na poslednjoj aukciji, Ministarstvo rudarstva i energetike dodelilo je 645 MW novih kapaciteta vetra i solara, dok je plan da se kroz aukcije na ovaj način do kraja 2026. dodeli ukupno 1300 MW ovih izvora.

U pitanju su sklopljeni ugovori sa garantovanim cenama za investitore – to su za sada najizvesniji projekti izgradnje novih kapaciteta u zemlji. Istovremeno, po aktuelnim planovima, Srbija do 2030. godine treba da ima 3,5 GW kapaciteta vetra i solara, što je višestruko više od naših trenutnih kapaciteta.

Ukoliko se ovi planovi ostvare, i Srbija bi konačno mogla da se priključi rastućoj grupi zemalja koje su uveliko zagazile u dug proces energetske tranzicije i napuštanja uglja.

Svaki korak u smanjenju naše zavisnosti od uglja je važan, ne samo zbog smanjenja naših emisija gasova staklene bašte, već i zbog činjenice da je ugalj dominantan zagađivač našeg vazduha, naših voda i zemljišta.

Izvor: Klima101

Letovanje 2025 – Da li biste razmislili o putovanju u svemir koje košta 55 miliona dolara?

Foto: Freepik (AI generator)

Preostalo je nešto manje od dva meseca do početka narednog, a mnogima najdražeg, godišnjeg doba – leta. Da li ste izabrali ovogodišnju destinaciju za svoj godišnji odmor? Ukoliko niste, želim da vam predstavim jednu ne baš uobičajenu – svemir. Dozvolite da izložim malo precizniju ponudu. Jedna komercijalna svemirska kompanija nudi kratak let na visini od oko 100 kilometara, do međunarodno priznate granice svemira, odnosno takozvane Karmanove linije. Cena za ovo putovanje po osobi iznosi skromnih 250.000 dolara, ali ako budete imali sreće, možda uhvatite last minute ponudu i ostvarite popust.

Ukoliko ste zainteresovani za malo ekskluzivnije putovanje, preporuka je da se odabere let do Međunarodne svemirske stanice (ISS). Ovo je duža destinacija, na visini od oko 400 kilometara, a njena cena iznosi 55 miliona dolara.

Ako biste se ove godine odlučili ipak za neku pristupačniju i istraženiju destinaciju, u potpunosti vas razumem i podržavam – i ja sam napravila takav ovogodišnji izbor. Međutim, dok čekamo naše godišnje odmore, nove avanture i uspomene koje ćemo da stvorimo, hajde da se upoznamo malo sa svemirskim turizmom. Ko zna, možda nam nekada bude i on izbor za putovanje.

Kada je nastao svemirski turizam?

Foto-ilustracija: Freepik (Freepik – AI generator)

Sada je već davno od kada je svemirski turizam prestao da bude u domenu naučno-fantastičnih filmova. Prvi privatni građanin koji je otputovao u svemir bio je američki biznismen Denis Tito, koji je 30. aprila 2001. godine započeo svoje putovanje. Iako je NASA bila skeptična, Rusija je omogućila njegovo putovanje putem rakete Sojuz, koja je stigla do Međunarodne svemirske stanice. Naredna putovanja usledila su 2002, a potom i 2005. i 2006. godine.

U prilog komercijalizaciji svemirskog turizma govore ambiciozni planovi nekoliko kompanija, koje najavljuju razvoj suborbitalnih letelica – svemirskih brodova koji putnicima omogućavaju da dožive kratkotrajan boravak u svemiru, bez ulaska u orbitu oko Zemlje. Tu je i izgradnja orbitalnih gradova, odnosno svemirskih stanica koje bi mogle da funkcionišu kao hoteli, istraživački centri ili čak dugoročnija mesta za boravak, kružeći konstantno oko naše planete.

Iako svemirski turizam ima potencijal da postane nova prinosna industrija, prisutni su izazovi za njegovu potpunu realizaciju, kao što su sigurnost putnika i razvoj pouzdane, ponovo upotrebljive lansirne tehnologije.

Izazov – negativan uticaj na životnu sredinu

Sigurno je da ova tema nudi brojne zanimljivosti o kojima bi moglo da se još piše, ali ono što ostaje u mom pogledu najvažnije, jeste – kakav uticaj ima na životnu sredu?

Istraživanja do kojih sam došla, pokazuju da rakete ispuštaju velike količine vodene pare u gornje slojeve atmosfere, što može doprineti njenom zagrevanju, naročito jer na tim visinama prirodno ima vrlo malo vode. Takođe, raketni izduvni gasovi pretvaraju azot u azotne okside – snažne gasove staklene bašte, dok se istovremeno dugotrajno zadržavaju u stratosferi i mezosferi, čiji efekti na klimu još nisu potpuno istraženi. Interesantno je da neki naučnici nazivaju ove visine, pomalo sarkastično – ignorosferom, čime žele da ukažu na naše ograničeno razumevanje posledica zagađenja u tim slojevima.

Poseban izazov predstavlja crna čađ koju rakete ostavljaju za sobom. Iako čini mali deo ukupnih emisija, ona u stratosferi može da se zadrži i do četiri godine. Pojašnjenja radi, njen negativan uticaj ogleda se u tome da upija svetlost i oslobađa je kao toplotu, dodatno zagrevajući vazduh.

Trenutno raketni saobraćaj proizvodi oko dva odsto emisija avioindustrije, ali ubrzani razvoj svemirskog turizma mogao bi višestruko da poveća taj procenat i uticaj na klimu. Štaviše, studije ukazuju na to da crna čađ može da uspori cirkulaciju vazduha i ugrozi ozonski sloj, koji je napokon počeo da se oporavlja.

Zbog toga svemirski turizam, iako mlad i pun potencijala, mora da ulaže napore u održivost. Putovanja ka zvezdama ne smeju da zasene najvažniju od svih – našu planetu Zemlju, koja je i dalje jedini dom koji zaista imamo.

Katarina Vuinac