Home Blog Page 595

Ministarstvo privrede – Raspisan poziv za dodelu bespovratnih sredstava

Foto ilustracija: Pexels
Foto ilustracija: Pixabay

Ministarstvo privrede objavilo je javni poziv za Programe podsticanja preduzetništva kroz razvojne projekte, za šta je izdvojeno 450 miliona dinara.

Kako se navodi, pravo da se prijave na javni poziv za dodelu bespovratnih sredstava i pravo da podnesu zahtev za kredit kod Fonda, imaju preduzetnici, mikro, mali, srednji i veliki privredni subjekti i zadruge koji ispunjavaju kriterijume brzorastućeg razvoja i/ili pripadaju četvrtoj grupi razvijenosti. Važno je da su svi registrovani u Agenciji za privredne registre, da u prethodne dve godine nisu poslovali sa gubitkom i ispunjavaju uslove iz Programa.

U pozivu se navodi da je uslov za dodelu bespovratnih sredstava taj da je zahtev za kreditnim sredstvima prethodno predložen za odobrenje od Fonda.

“Privredni subjekti koji ispunjavaju kriterijume brzorastućeg razvoja i/ili pripadaju četvrtoj grupi razvijenosti, a koji zadovolje uslove Programa, mogu ostvariti pravo na finansijsku podršku u iznosu do 20 odsto bespovratnih sredstava od vrednosti investicionog ulaganja, odnosno do 30 odsto bespovratnih sredstava za privredne subjekte koji pripadaju četvrtoj grupi razvijenosti u skladu sa članom 11. Zakona o regionalnom razvoju i aktom Vlade kojim se utvrđuje jedinstvena lista razvijenosti regiona i jedinica lokalne samouprave. Preostali iznos vrednosti projekta finansiraće se iz kredita Fonda”, navodi se na sajtu Ministarstva.

Dobijena sredstva mogu se koristiti za:

  • kupovinu, izgradnju, dogradnju, rekonstrukciju, adaptaciju, sanaciju, investiciono održavanje proizvodnog prostora ili poslovnog prostora koji je u sastavu proizvodnog prostora, ili prostora za skladištenje sopstvenih proizvoda, sirovina i repromaterijala. Izuzetno, za privredne subjekte koji se bave informacionom tehnologijom i visokotehnološkim uslugama, sredstva mogu biti upotrebljena za poslovni prostor koji je namenjen za potrebe obavljanja delatnosti;
  • kupovinu novih ili polovnih (ne starije od pet godina) mašina i opreme, uključujući alate, kao i za dostavna vozila za prevoz sopstvenih proizvoda i druga transportna sredstva koja se koriste u procesu proizvodnje;
  • trajna obrtna sredstva, koja mogu da čine najviše 10 odsto ukupnog investicionog ulaganja;
  • nabavku softvera i računarske opreme.

Takođe, sredstva se mogu koristiti i za mašine i opremu za unapređenje energetske efikasnosti i ekoloških aspekata sopstvene proizvodnje.

Iznos dobijenih bespovratnih sredstava ne može biti manji od 75.000,00 dinara za preduzetnike, odnosno 250.000,00 dinara za pravna lica, niti veći od 12.500.000,00 dinara za sve privredne subjekte.

Podnosioci zahteva za bespovratna sredstva moraju da ispune sledeće uslove:

  • Da su registrovani u APR u skladu sa zakonom kojim se uređuje registracija privrednih subjekata najkasnije do 31. decembra 2018. godine, a za privredne subjekte koji podnose zahteve finansiranje u ukupnoj vrednosti većoj od 12.500.000,00 dinara najkasnije do 31. decembra 2016. godine, odnosno najkasnije do 31. decembra 2017. godine nakon dostavljanja zvaničnih redovnih finansijskih izveštaja i za 2020. godinu;
  • Da su podneli popunjen zahtev za dodelu bespovratnih sredstava i zahtev za kredit sa potrebnom dokumentacijom Fondu;
  • Da su podneli original profakture/predugovora/ponude po kom se izvršava investiciono ulaganje;
  • Da nad njima nije pokrenut stečajni postupak, da se nad njima ne sprovodi postupak za unapred pripremljeni plan reorganizacije ili da na snazi nisu mere iz unapred pripremljenog plana reorganizacije (UPPR), da se nad njima ne sprovodi plan reorganizacije ili da na snazi nisu mere iz plana reorganizacije, finansijsko restrukturiranje ili postupak likvidacije;
  • Da su regulisali dospele obaveze javnih prihoda;
  • Da su u većinskom privatnom vlasništvu;
  • Da povezana lica podnosioca zahteva nisu primila državnu pomoć po ovom programu;
  • Da su prema evidenciji Centralnog registra obaveznog socijalnog osiguranja o broju radnika na neodređeno vreme na dan 31. decembar 2020. godine imali najmanje jednog zaposlenog na neodređeno vreme;
  • Da nisu smanjili broj zaposlenih na neodređeno vreme više od 10 odsto u odnosu na broj zaposlenih na neodređeno vreme na dan 31. decembar 2020. godine po evidenciji Centralnog registra obaveznog socijalnog osiguranja;
  • Da u tekućoj fiskalnoj godini i u prethodne dve godine (odnosno u 2021, 2020. i 2019. godini) zajedno sa povezanim licima nisu primili državnu pomoć i de minimis pomoć (državna pomoć male vrednosti) čija bi visina, zajedno sa traženim bespovratnim sredstvima i delom državne pomoći sadržane u kreditu Fonda, prekoračila iznos od 23.000.000,00 dinara;
  • Da nisu u teškoćama u skladu sa članom 2. Uredbe o pravilima za dodelu državne pomoći.

Javni poziv otvoren je dok ima raspoloživih sredstava, a najkasnije do 31. decembra 2021. godine.

Za više informacija pogledajte ovde.

Energetski portal

 

Pravo u centar

Foto-ilustracija: Unsplash (Immo Wegmann)
Foto-ilustracija: Unsplash (Alfonso Navarro)

Upravljanje otpadom predstavlja sektor koji, pored životne sredine, ima potencijal da unapredi i privredu. Vlasti sve više shvataju značaj i koristi „cirkulisanja“ ekonomije pa pored reciklaže, podstiču i smanjenje količine otpada, proizvodnju artikala od recikliranih sirovina i očuvanje resursa, na taj način obezbeđujući finansijsku dobit za svoje zemlje kroz ekonomski rast i otvaranje novih radnih mesta.

Kao kandidatkinja za članstvo u Evropskoj uniji, ali i kao ekološki osvešćena i društveno odgovorna zemlja, i Srbija treba da „ozeleni“ situaciju u ovom sektoru.

Najveći deo komunalnog otpada kod nas se odlaže na deponije, što bi u hijerarhiji upravljanja otpadom trebalo da je poslednje rešenje, nakon sprečavanja njegovog nastajanja, ponovne upotrebe, recikliranja i drugih vrsta iskorišćenja otpada u skladu sa principima cirkularne ekonomije, kao što je insineracija nereciklabilnog otpada u cilju iskorišćenja energije iz otpada.

Udruživanjem opština radi zajedničkog upravljanja otpadom u Srbiji će se uspostaviti sistem regionalnih centara koji obuhvataju regionalnu deponiju za komunalni otpad, liniju za separaciju reciklabilnog otpada, transfer stanice, kao i potrebnu infrastrukturu za kompostiranje. Deo ove mreže biće i Sombor.

Ministarstvo zaštite životne sredine prepoznalo je značaj izgradnje Regionalnog centra za upravljanje otpadom u Rančevu, naselju u opštini Sombor, dodelivši sredstva za realizaciju ovog projekta. Ono po čemu će ovaj regionalni centar biti drugačiji od ostalih je to što će prvi u našoj zemlji, ali i širem okruženju, koji će u okviru prerade koristiti mehaničko-biološki tretman komunalnog otpada.

Foto-ilustracija: Pixabay

Za projektovanje Regionalnog centra za upravljanje otpadom u Rančevu, Somborci su nakon tenderske procedure i sprovedene javne nabavke, angažovali kao projektantsku firmu CEEFOR (Centar za energetsku efikasnost i održivi razvoj) iz Beograda, kao lidera konzorcijuma više preduzeća.

Šta podrazumeva mehaničko-biološki tretman otpada?

Izgradnjom kompleksa Regionalnog centra za upravljanje otpadom u Rančevu, stvoriće se uslovi za bezbedno odlaganje otpada. Osim za odlaganje nepropustljivog otpada, predviđa se i tretman čistog ambalažnog otpada koji može da se koristi za reciklažu, čime bi trebalo da se unapredi sumorna slika Srbije na tom polju zato što se trenutno reciklira tek pet odsto komunalnog otpada.

U sklopu kompleksa Centra za upravljanje otpadom biće moguća izgradnja objekata za sakupljanje, primarnu selekciju i skladištenje neopasnog otpada građana i industrije, objekti za mehaničko-biološki tretman otpada, kao i svi sadržaji koji prate postrojenje ove namene, kao što su manipulativni platoi, objekti za skladištenje otpada i sekundarnih sirovina, objekti za administraciju, radionice i drugi prateći sadržaji.

MBT (mehaničko-biološki tretman) je dizajniran za obradu mešovitog komunalnog otpada u kompleksu. Sav mešoviti komunalni otpad (bez krupnog otpada) u kompleksu, prvo se preliminarno mehanički kalibriše – granulacija do 250 mm i izdvajaju se metali, nakon čega se vrši biološki tretman.

Foto-ilustracija: Pixabay

U procesu biološkog tretmana, sprovodi se dehidracija, odnosno sušenje i biološka razgradnja otpada. Tretman omogućava efikasno izdvajanje biorazgradivog otpada pomoću prosejavanja od preostalog dela otpada.

Biorazgradivi deo otpada se nakon prosejavanja dodatno biološki stabilizuje i priprema kao materijal za rekultivaciju sanitarne deponije.

U kompleksu će biti i tretman materijala za reciklažu (reciklanata) poput određenih vrsta plastike (PET, PP, HDPE, LDPE), aluminijuma, tetrapaka i papira, sadržanih u mešovitom otpadu.

Za prethodno navedene aktivnosti obično se koriste šrederi, transporteri, vrtložni separatori, sita i druga oprema dok se sortiranje reciklanata vrši ručno u stanicama za ručno prebiranje.

Tekst priredila: Jelena Kozbašić

Tekst u celini možete pročitati u novom broju Magazina Energetski portal ODRŽIVI TRANSPORT, septembar-novembar, 2020.

Za čistiji vazduh potrebna bolja politika eko taksa i naknada

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Unsplash (Ivan Aleksić)

Zagađenje vazduha u Srbiji je i 20 puta veće nego u zemljama Evropske unije,  a prihodi od eko taksa i naknada nedovoljno se ulažu u rešavanje problema. Kako bi se podstakla preduzeća da smanje svoj negativan uticaj, NALED predlaže uvođenje viših naknada za velike zagađivače, proširenje obuhvata štetnih gasova koji se oporezuju i izmenu sistema podsticaja.

Preporuke su deo nove Analize uspešnosti fiskalnih instrumenata u smanjenju zagađenja, a čija bi potpuna primena obezbedila i dodatnih 18,5 miliona evra u budžetu za ulaganje u zaštitu životne sredine.

“U 2015. prihod od naknade za emisije je iznosio 3,05 milijardi dinara dok je u 2019. ova suma uvećana za 105 odsto i iznosila je 6,26 milijarde. Međutim, fiksni iznosi naknada za zaštitu i unapređenje životne sredine ne podstiču preduzeća da smanje emisije štetnih materija, a nisu ni srazmerni količini zagađenja. Trenutno, i onima koji ne prave nikakvu štetu se naplaćuju minimalne naknade od 5.000 dinara, dok veliki zagađivači plaćaju malo u poređenju sa stvarnim količinama zagađenja koje stvaraju. Zbog toga je važno sprovesti potpunu primenu principa „zagađivač plaća“ odnosno da troškove snosi onaj koji ih je napravio”, kaže predsednica Saveza za zaštitu životne sredine u NALED-u Jelena Kiš.

Prema rezultatima analize, osim od proizvodnje električne energije, veliki deo nedozvoljenih čestica dolazi iz individualnih i drugih ložišta. Iako su domaćinstva glavni uzrok prekomernog povećanja PM10 čestica, ne podležu bilo kakvoj kontroli, a uređaji za grejanje koje koriste se slobodno prodaju na tržištu bez poštovanja standarda zaštite životne sredine.

“Naša preporuka je zato da se poveća cena uglja, kako bi se građani podstakli da pređu na održivije izvore energije. Gotovo 80 odsto domaćinstava kod nas nema priključak na gas ili daljinsko grejanje, a toplane iako se najvećim delom oslanjaju na prirodni gas (65 odsto), takođe koriste mazut (18odsto) i ugalj (15 odsto). Ohrabruje nas da je Ministarstvo za zaštitu životne sredine uputilo tri javna poziva lokalnim samoupravama kojim je predviđeno ukupno 400 miliona dinara za zamenu individualnih ložišta, obnovu starih kotlarnica i pošumljavanje, a nadamo se da ćemo uskoro videti i prve rezultate”, ističe Kiš.

Kako navode autori analize, u sistem plaćanja naknada neophodno je uvesti i sektor drumskog saobraćaja. Porez na upotrebu motornih vozila ne podstiče inoviranje voznog parka jer je niži za starije automobile. Prema podacima MUP-a više od polovine vozila ima stare motore, čiji je uvoz zabranjen u EU i regionu i preporuka je da se to uradi i u Srbiji, kao i da se poveća porez na Euro 3 i starije motore, a smanji za novije.

Ukupna ulaganja u čistiji vazduh koja je potrebno obezbediti procenjuju se na oko 2,3 milijarde evra, zbog čega je neophodan održiv sistem finansiranja, koji će se zasnivati na principu „zagađivač plaća“. Primeri dobre prakse pokazuju da je za bolji kvalitet potrebno zameniti ugalj drugim izvorima energije i ulagati u čistija tehnološka rešenja u industriji i domaćinstvima.

Kako ekološke takse i naknade ne bi predstavljale samo dodatno finansijsko opterećenje privrede i građana koje ne dovodi do promena u ponašanju, važno je da se osmisli i sistem podrške za prelazak na ekološki čistije alternative u vidu subvencija i drugih podsticaja.

Izvor: NALED

 

Maču Pikču – prvo ugljenično neutralno svetsko čudo?

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

UNESCO je pre skoro četrdeset godina, davne 1983. godine, proglasio Maču Pikču (“stari vrh”) svetskom baštinom, a 25 godina kasnije (2007) i jednim od novih sedam čuda modernog sveta.

Maču Pikču se može definisati kao arheološko čudo i jedno od najkrhkijih i najugroženijih ekosistema na planeti.

Njegovo prirodno bogatstvo se još uvek ne ceni u dovoljnoj meri, iako je pored endemskih ptica i orhideja i prirodno stanište  andskog medveda (Tremarctos ornatus).

Nakon zatišja koronavirusa, Maču Pikču je, nakon pauze od devet meseci, krajem prošle dočekao prve turiste.

Predviđanja mnogih su da će putnici u budućnosti želeti da se povežu više sa prirodom, lokalnom kulturom i da će se sve više pažnje posvećivati ekološkom turizmu. Zbog toga je Peru među prvim odredištima ljudi koji su željni iskustva koje će objediniti prirodu, biodiverzitet i istoriju.

Stanovništvo Perua iz godine u godinu uviđa značaj očuvanja kulturne baštine i traži nove načine da mlađe generacije nauči sa jedne strane lepoti prirode, a sa druge strane koliko se lako sva prirodna bogatstva mogu nepovratno uništiti. U ovim predelima ekološki turizam može da postane glavni izvor prihoda lokalnih zajednica.

Ujedinjene nacije su upozorile septembra 2019. godine da živimo u periodu klimatskog vanrednog stanja, koje će sve više uticati na sve društvene i ekonomske segmente, bez izuzetka. Najveći “krivac” sve očiglednije klimatske vanredne situacije je rezultat više decenija prekomernih emisija gasova sa efektom staklene bašte, koji se danas akumuliraju u atmosferi i menjaju ravnotežu klime na našoj planeti.

Foto-ilustracija: Pixabay

U Peruu se procenjuje da se oko 5 odsto ukupnih emisija stvara preko aktivnosti koje stvara turizam. Ova činjenica otkriva važnost posvećenosti turističke industrije ciljevima održivog razvoja Ujedinjenih nacija koji promovišu ublažavanje uticaja ugljen-dioksida kroz smanjenje njegovih emisija.

Trenutno, organizacija Inkatera, koja se bavi održivim turizmom, u savezu sa kompanijom AJE Group, koja se bavi proizvodnjom i distribucijom pića, razvija strategiju kako bi Maču Pikču bio sertifikovan kao prvo svetsko čudo, koje je ugljenično neutralno. To uključuje razvoj cirkularne ekonomije, kroz inovativnu strategiju za održivo upravljanje gotovo svim čvrstim otpadom.

Prva organizovana akcija bila je donacija mašine za sabijanje otpada koja se koristi za obradu sedam tona plastičnog otpada dnevno. Uspeh ove inicijative pratio je pogon za preradu ulja u biodizel i glicerin, otvoren 2018. godine u hotelu Inkaterra Machu Picchu Pueblo, kako bi se sprečilo izlivanje nafte u reku Vilcanota.

Najnoviji projekat je inovativna tehnologija sa mogućnošću obrade osam tona organskog otpada putem pirolize (hemijsko razlaganje na visokim temperaturama u odsustvu kiseonika, bez emisije ugljen-dioksida). Ovo generiše bio-ugalj, prirodno đubrivo koje će pomoći u pošumljavanju “oblačne šume” sa milion stabala Cinchona officinalis koja ima lekovita svojstva i koja je prikazana na nacionalnom grbu zemlje. Uzgoj ovog drveta pomoći će obnovi biodiverziteta i sprečiti potencijalnu prirodnu katastrofu u Maču Pikčuu.

Foto-ilustracija: Pixabay

Gubitak “oblačnih šuma” skriven je globalni rizik od uticaja izazvanih raznim faktorima, kao što su porast stanovništva i neregulisana upotreba zemljišta za ispašu, seču ili poljoprivredu. To dovodi do različitih promena u staništima i do degradacije ekosistema i uticaja na kapacitet za apsorpciju ugljen-dioksida (CO2) i drugih gasova sa efektom staklene bašte.

Peru, kao odredište, uživa privilegiju da ima ovo kulturno i prirodno nasleđe čovečanstva, što podrazumeva veliku odgovornost njegovog čuvanja za buduće generacije. Ovaj savez posvećen dekarbonizaciji Maču Pikčua primer je  posvećenosti klimatskim akcijama države Peru.

Priča o uspehu i ciljevima koji se mogu postići kada javni i privatni sektor rade ruku pod ruku, i uz podršku lokalne zajednice, dovešće ovo odredište Latinske Amerike na prvo mesto ugljenično neutralne destinacije koja je to postigla i zahvaljujući kružnoj ekonomiji – kroz održivo upravljanje otpadom.

Peru će imati prvo svetsko čudo koje će svim svojim posetiocima nuditi iskustvo koje je odgovorno po klimu i koje je u skladu sa glavnim izazovima turističkog sektora i planete.

Jovana Canić

Mikroplastika-tihi ubica okeana

Photo-illustration: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Prema procenama više od 150 miliona tona plastičnog otpada trenutno se nalazi u okeanima. Plastični otpad koji nalazimo po morskim obalama, uključujuči i onaj koji pluta, samo je jedan mali deo onoga što se zapravo nalazi pod vodom. 

Naučnike zabrinjava činjenica da u morima, okeanima i po morskom dnu ima sve više mikroplastike. Ona polako postaje jedan od glavnih problema za podvodni ekosistem. Ribe, ajkule, kitovi i druge morske životinje svakog dana progutaju velike količine mikroplastike, nakon čega se ona dalje lancem ishrane prenosi na ostale životinje. 

Istraživanja su pokazala da plastični otpad upija otrovne hemikalije koje kada se nađu u organizmu životinja izazivaju razne zdravstvene probleme. 

Naučnici još nisu utvrdili kakav uticaj na zdravlje ljudi ima ishrana ribom koja u sebi sadrži tragove mikroplastike. Međutim poznato je da ona izaziva neplodnost kod nekih morskih životinja, dok mnoge umiru zbog neuhranjenosti jer “jedu” plastiku. 

Mikroplastika je zbog svega navedenog postala veliki problem – kako izbeći nešto čega sve više ima u prirodi, vodi i hrani? Kako bi se nešto promenilo potrebno je da sprečimo odlaganje plastičnog otpada na mesta koja nisu za to predviđena i da što više recikliramo.

Tokom prošle godine, naučnici su sa dna Mediterana, blizu Italije, u sedimentima pronašli skoro 1,9 miliona komadića plastike po kvadratnom metru.

Sitni komadići plastike manji od 5 milimetara, koji su nastali raspadanjem većih komada, vlakna iz odeće i drugi sintetički tekstil, pronađeni su u uzorcima.

Prema procenama čak do 12 miliona tona plastičnog otpada svake godine, preko reka, stigne do okeana.  

Evropska komisija traži najbolje rešenje za očuvanje i zaštitu mora, okeana i kopna i ima plan kako da se postupno smanji proizvodnja i upotreba plastike. Jedan od glavnih ciljeva je da do 2030. godine sva plastična ambalaža mora da bude pogodna za recikliranje.

Zabrinjavajuć je podatak da se u Evropi proizvede 60 miliona tona plastike, od čega se svega 30 odsto reciklira. Mnoge države donele su zakone kojima zabranjuju plastične predmete za jednokranu upotrebu koji se teško recikliraju, a koji odmah potom završe na deponijama ili u okeanima.

Da bi se nešto promenilo mora se delovati globalno, jer ovo nije lokalni problem.

Milica Radičević

Deponija u Vinči biće puštena u rad u prvoj polovini 2021. godine

Photo: Pixabay
Foto: Gradska čistoća

Centar za lokalnu samoupravu (CLS) obavestio je protekle nedelje javnost da je probijen rok za zatvaranje dosadašnje i otvaranje nove gradske deponije u Vinči.

CLS je naveo kako je 31. januar bio rok za stranog koncesionara da započne sanaciju stare deponije i da pusti u funkciju novu, međutim zbog kašnjenja radova od strane Grada i pucanja brane za postojeći otpad, to se nije desilo u predviđenom roku.

“To u praksi znači da će vazduh u Beogradu i dalje zagađivati emisije pepela, ali i dima usled metanskih požara, a sve to uprkos potpisanom ugovoru sa stranim koncesionarom od milijardu evra i uvećanim naknadama za odvoženje i tretman otpada. Takođe je nejasno i zašto Grad planira otvaranje svojih deponija za građevinski otpad u Krnjači, Surčinu i Umki, kada je prema pomenutom ugovoru prerada tog otpada bila obaveza koncesionara”, navodi se u saopštenju na sajtu CLS-a.

Na staru deponiju, u međuvremenu, svakog dana i dalje stiže 1.500 tona otpada.

Pitanje kako teku radovi i dokle se stiglo sa istim,  postavili smo “Beo Čista Energija“.

“Nažalost, na realizaciju projekta JPP značajno je uticalo nekoliko ključnih događaja koji su doveli do pomeranja roka za završetak ove faze projekta, a samim tim i odlaganje početka rada nove sanitarne deponije. Događaji poput pandemije koronavirusa, velika klizišta na deponiji koja su se pojavila na postojećoj deponiji tokom prošle godine i kašnjenje radova koje izvodi Energoprojekt Niskogradnja prouzrokovali su odlaganje otvaranja nove sanitarne deponije za drugi kvartal 2021. godine”, rekla su u “Beo Čista Energija”.

Foto-ilustracija: Pixabay

Prema saopštenju iz kompanije “Beo Čista Energija” sa Gradom Beogradom i svim podizvođačima intenzivno se radi na projektu kako bi se deponija što pre preuzela, odnosno kako bi se pustila u rad nova sanitarna deponija, postrojenje za reciklažu građevinskog otpada i postrojenje za preradu procednih voda.

“Nabavljena je i kompletna nova mehanizacija potrebna za rad nove sanitarne deponije, a samo dno deponije izgrađeno u skladu sa EU regulativom, odnosno postavljen je sistem za prikupljanje i odvođenje procednih voda i deponijskog gasa. Nakon otvaranja nove sanitarne deponije, a pre početka izvođenja radova na zatvaranju stare deponije, potrebno je da se izvedu radovi na stabilizaciji klizišta, saniranju mnogobrojnih dubinskih požara i evakuaciji akumuliranih procednih voda u telu stare deponije. Nakon završetka procesa zatvaranja stare deponije, površina od 42 hektara će postati zelena površina, a emisija gasova će biti zaustavljena”, navodi se dalje u saopštenju.

Projekat se realizuje uz podršku Međunarodne finansijske korporacije, Evropske banke za obnovu i razvoj i Austrijske banke za razvoj, a ukupna vrednost investicije iznosi oko 370 miliona evra.

Energetski portal

Vlada Crne Gore raskinula sedam ugovora za izgradnju MHE

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Crna Gora odlučno se bori protiv izgradnje malih hidroelektrana. Raskinuto je sedam ugovora o koncesiji kojima je bila predviđena izgradnja MHE na vodotocima ove zemlje.

Kako navode iz Ministarstva kapitalnih investicija, raskinuti su ugovori o izgradnji malih hidroelektrana na vodotocima Đuričke reke u Plavu, Bistrici u Bijelom Polju, Bukovici u Šavniku, Reževića reci u Budvi, Ljeviškoj i Raštaku u Kolašinu. Na reci Raštak bila je predviđena izgradnja dve MHE, za koju su bila potpisana i dva ugovora o koncesiji.

“Stihijsko planiranje izgradnje mini hidroelektran negativno će se odraziti na sve građane, budući da je do sada podneto pet tužbi Privrednom sudu za naknadu štete. Nezahvalno je govoriti o iznosu štete koja će se tek utvrditi u sudskom postupku koji je pred nama. Konkretne odluke oko projekata koji se već realizuju ne želimo ishitreno donositi bez sagledavanja svih mogućih uticaja”, objašnjavaju iz Ministarstva.

Prema pisanju RTCG, Koalicija za održivi razvoj (KOR) podržava Vladu u tome da oslobodi reke iz cevi, ali ih poziva da preispitaju odgovornosti službenika koji su izdavali dozvole za izgradnju MHE.

Podsetimo, Vlada Crne Gore, na devetoj sednici, je donela Uredbu o prestanku važenja Uredbe o načinu i uslovima dodele koncesija za istraživanje vodotoka i tehno-ekonomsko korišćenje vodnog energetskog potencijala za proizvodnju električne energije u malim hidroelektranama.

Svetska organizacija za zaštitu prirode pokrenula je kampanju protiv izgradnje MHE na Balkanu. Kako se navodi na sajtu ove organizacije naš region je dom poslednjim rekama slobodnog toka u Evropi.

Podsticaji proizvođačima električne energije iz malih hidroelektrana predstavljaju glavni razlog zašto je širom Zapadnog Balkana planirano oko 2.700 MHE. Ukoliko do toga dođe, stotine rečnih tokova biće uništeno, a trajno izgubljeno 5.000 kilometara netaknutih reka.

Energetski portal

Trajno rešavanje problema otpadnih voda u 65 opština

Photo-illustration: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Problemi sa otpadnim vodama i kanalizacionom mrežom uskoro bi mogli da budu rešeni u 65 opština u Srbiji. Ministar građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Tomislav Momirović i direktor kompanije “Čajna roud end bridž korporejšen” u Srbiji Džang Sjaojuen potpisali su komercijalne ugovore o projektovanju i izvođenju radova na izgradnji komunalne infrastrukture i infrastrukture za odlaganje komunalnog čvrstog otpada u Srbiji.

Planom je predviđeno projektovanje i izvođenje radova na izgradnji postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, kanalizacione mreže i pumpnih stanica u 65 opština. Dok će na šest lokacija biti sanirane ili izgrađene deponije.

Vrednost potpisanih ugovora je 3,2 milijarde evra, a kako se navodi na sajtu Ministarstva, prеdviđеni rokovi izgradnje za svaki pojеdinačni projеkat iznosе 39 mеsеci, računajući i probni rad, a od dana izdavanja prvе građеvinskе dozvolе, u bilo kojoj opštini počinjе da tеčе apsolutni rok za završеtak izgradnjе u svim jеdinicama lokalnе samoupravе i taj rok jе pet godina.

Za prečišćavanje otpadnih voda biće korišćena tehnologija koja podrazumеva i uključujе i trеtman mulja, čimе sе trajno rеšava ovaj problеm, što u velikoj meri utiče na zaštitu životnе srеdinе.

Projеkat izgradnjе komunalnе infrastrukturе i infrastrukturе za odlaganjе komunalnog čvrstog otpada prеdviđеn je Programom ”Srbija 2020-2025’’.

Potpisani ugovori su izrađеni po modеlu ”žutog fidika” i uključuju projеktovanjе i izvođеnjе radova od stranе kinеskog partnеra, a svaka opština i grad koji su obuhvaćеni ovim ugovorima imaćе svojstvo invеstitora za radovе na svojoj tеritoriji.

Svi prеdviđеni radovi i izgradnja objеkata bićе sprovеdеni u skladu sa srpskim propisima, ali i еvropskim dirеktivama iz ovе oblasti, sa najvišim standardima i primеnom najnovijih  tеhnologija.

Prerada otpadnih voda je najvažnija početna tačka u dostizanju evropskih standarda u zaštiti životne sredine. U našoj zemlji prerađuje se samo oko 10 odsto otpadnih voda, a kako bi se to promenilo potrebno je 350 postrojenja za njihovu preradu.

Energetski portal

 

 

Beograd na drugom mestu u kategoriji najbolje turističke destinacije na svetu

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Na nedavno održanom takmičenju „Najbolje u turizmu”, koje organizuje poznati brend „Uzakrota”, Beograd se našao na drugom mestu u kategoriji za najbolju turističku destinaciju, saopšteno je iz Turističke organizacije Beograda (TOB).

Najviše glasova u ovoj kategoriji dobio je turski grad Izmir, dok se na trećem mestu, posle Beograda, nalazi Njujork.

“Činjenica da je Beograd na drugom mestu, odmah iza Izmira, ali ispred Njujorka, govori da uzimajući u obzir naš region, ili još šire – Evropu, Beograd ima veliki ugled i značaj kao jedan od lidera u kategoriji takozvanog kratkog gradskog odmora. Naš glavni grad i Srbija ulivaju poverenje kod potencijalnih gostiju Beograda i Srbije. Naravno, naše promotivne aktivnosti dovele su do toga da se o tome dovoljno zna, ali i da se Beograd prikaže kao dinamičan i primamljiv grad sa atrakcijama, sadržajima i ambijentalnim celinama koje može da ponudi čak i u doba koronavirusa“, izjavio je direktor TOB-a Miodrag Popović.

Nedavno je i susedna Crna Gora ponela laskavu titulu jedne od najboljih održivih destinacija u 2021. godini, prema listi popularnog britanskog magazina za putovanja “Culture Trip”, saopštila je sredinom januara Nacionalna turistička organizacija Crne Gore (NTO).

Foto-ilustracija: Pixabay

Crna Gora se našla u društvu egzotičnih destinacija kao što su MaldiviJapanTajland i druge.

„Godina koju smo ispratili putovanja je stavila u drugi plan. Ipak, raduje nas što je već sad uveliko trend da takva mesta budu prva na listama želja putnika širom sveta“, relkli su u NTO.

Autor objavljenog članka, kampanja “U društvu prirode” vratila je Crnu Goru na “putnički radar”.

Što se Srbije tiče, Vlada Srbije usvojila je Program rasporeda i korišćenja subvencija, transfera i dotacija namenjenih za projekte razvoja turizma u 2021. godini.

Programom su predviđeni podsticaji za izgradnju infrastrukture i suprastrukture u turističkim destinacijama u iznosu od 600 miliona i 500 hiljada dinara, a za projekte promocije, edukacije i treninga u turizmu, u iznosu od 105 miliona dinara.

U fokusu su i razvoj infrastrukture, zaštita životne sredine i kulturno-istorijskog nasleđa u turističkim prostorima, odnosno lokalni i regionalni rast konkurentnosti i kvaliteta u turizmu.

Energetski portal

Singapur gradi ekološki “pametan grad” sa 42.000 domova

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Singapur je država u kojoj 80 odsto stanovnika živi u domaćinstvima koja su u javnom vlasništvu, tako da naklonost vlasti ka održivoj urbanoj arhitekutri ima veliki uticaj na razvoj ovog grada-države.

Prema planu u  pet okruga biće izgrađeno 42.000 stanova, a ovo će biti dvadeset i četvrto naseljeno područje koje je izgradila vlada Singapura nakon II svetskog rata.

Ekološki grad će se zvati Tengah, što na malajskom znači osrednjost ili sredinu.

Ovaj gradić će se zidati na mestu nekadašnje ciglane i vojnog poligona, a prostiraće se na 700 hektara. Pored zvaničnog naziva, mnogi mu daju pridev i “šumski” grad, zbog velikog broja zelenih površina koje će imati.

Singapur je poznat po ubrzanom razvoju biciklizma, pa zvaničnici ističu da će upravo zbog toga značajan deo prostora biti namenjen baš biciklistima i pešacima. Ujedno zabranom vožnje automobila, po centru grada, rešavaće se i napori u smanjenju emisije ugljenika.

Stanovnici grada će koristiti vodu rashlađenu uz pomoć solarne energije, čime će se dodatno smanjiti i emisija štetnih gasova.

Infrastruktura je osmišljena kroz koncept razdvajanja saobraćaja, sa podzemnom infrastrukturom u kojoj će biti smeštena mesta za parking, putevi i komunalne usluge, pa će samim tim na tlu biti sve podređeno slobodnom kretanju stanovnika.

Kako Singapur “gleda” u budućnost, ostavlja se prostor za električna i za samoupravljajuća i autonomna vozila u budućnosti. Biće instaliran i veći broj elektropunjača samo za ovu vrstu vozila.

U državi sa populacijom od šest miliona stanovnika, a koja stvara emisije štetnih gasova veće nego u Velikoj Britaniji, Kini i Maleziji, posebna pažnja se posvećuje rashlađivanju unutrašnjosti objekata. Naime, klima uređaji čine trećinu od ukupne potrošnje energije u domaćinstvima, a sa globalnim zagrevanjem taj problem bi mogao dodatno da se pogorša.

Zbog toga je sistem klima uređaja centralizovan, a sakupljanje smeća i otpada će biti automatizovano – rasveta će se paliti samo onda kada neko prolazi tim delom ulice.

Očekuje se da prvi stanovi budu spremni za useljenje 2023. godine, a početna cena dvosobnog apartmana biće 68.000 evra.

Svi stanovnici će imati pristup aplikaciji koja im omogućava da nadgledaju potrošnju energije i vode, dok će digitalni displeji u svakom bloku obaveštavati stanovnike o njihovom kolektivnom uticaju na životnu sredinu.

Energetski portal

Održivo avio-gorivo postaje gorivo budućnosti

Photo-illustration: Pixabay
Foto-ilustracija: Unsplash (Yu Kato)

Vazduhoplovna industrija odgovorna je za tri odsto globalnih emisija ugljen-dioksida (CO2). Kako bi se to promenilo neophodno je napraviti održivo avio-gorivo koje će smanjiti emisiju ovih štetnih gasova za čak 85 odsto.

Za razliku od drumskog saobraćaja, avioni još uvek ne mogu da pređu na električni ili hibridni pogon, zbog čega je potrebno razviti održivo avio-gorivo (SAF, sustainable aviation fuel), a posebna pažnja posvećuje se sintetičkom kerozinu.

Tokom Međunarodne konferencije o sintetičkom održivom avionskom gorivu, koju je organizovalo holandsko Ministarstvo infrastrukture i upravljanja vodama, predstavljene su mnoge inovativne ideje kada je reč o proizvodnji sintetičkog kerozina. U planu je osnivanje prve komercijlane fabrike održivog sintetičkog kerozina u luci u Amsterdamu.

Kada je reč o izgradnji fabrike u Roterdamu, za proizvodnju sintetičkog kerozina biće korišćen ugljen-dioksid iz roterdamske luke. Krajnji cilj je da do 2050. godine evropske avio-kompanije za svoje letove koriste sintetički održivi kerozin.

Održivo avio-gorivo može biti napravljeno od ugljen-dioksida (CO2), vode, zelene električne energije, iskorišćenog ulja za jelo, komunalnog otpada i biomase, ali je za podsticanje proizvodnje i upotrebe potrebno mnogo sredstava kako bi gorivo postalo ekonomski isplativo.

U razvojom centru kompanije “Šel” (Shell) u Amsterdamu proizveden je sintetički kerozin na bazi ugljen-dioksida, vode i obnovljive energije sunca i vetra. Na KLM-ovom putničkom letu od Amsterdama do Madrida 22. januara 2021. godine, iskorišćeno je 500 litara ovog goriva.

“Ponosan sam na činjenicu da je KLM obavio prvi let tokom kojeg je korišćen održivi sintetički kerozin, napravljen iz obnovljivih izvora. Prelazak sa fosilnog goriva na obnovljive alternative jedan je od najvećih izazova avio-industrije. Obnavljanjem flote, mi smo već napravili veliki korak u smanjenju svog ugljeničnog otiska, ali će prava razlika nastati upotrebom održivog goriva. Zbog toga je KLM sklopio saradnju sa brojnim partnerima, kako bismo pomogli razvoj održivog sintetičkog kerozina. Ovaj let pokazuje da smo na pravom putu“, rekao je Pieter Elbers, generalni direktor KLM-a.

Kako je rekla Kora van Nijuvenheuzen, holandska ministarka infrastrukture i upravljanja vodama, razvijanje održivije avijacije je međunarodoni izazov.

“Ovaj let je veliki korak u novom poglavlju avijacije i ova inovacija će biti od izuzetnog značaja u borbi za smanjenje emisije ugljen-dioksida. Ponosna sam što je Holandija bila prva država koja je pokazala da je nešto ovako moguće i čestitam svima koji su učestvovali u ovom poduhvatu“, dodala je ona.

Kako su naveli učesnici konferencije, ovo gorivo će imati mnogo potencijala u budućnosti i potrebno je nastaviti sa radom i razvojem tehnologije koja je neophodna za njegovu proizvodnju.

“Mnogo je izazova pred nama kada je u pitanju razvoj tehnologije koja je neophodna za proizvodnju održivog avio-goriva. Neophodno je da svi međusobno sarađujemo, kako bi se ovaj sektor pravilno razvijao”, rekao je Jurij Sebregs iz kompanije “Šel” (Shell).

Učesnici konferencije ukazali su na to da oporavak od trenutne krize usled pandemije mora ići paralelno sa ubrzanim razvojem održivog vazduhoplovnog sektora kako bi se postigli klimatski ciljevi i kako bi razvoj održivog sintetičkog kerozina bio jedan od najperspektivnijih i najefikasnijih načina smanjenja emisije ugljen-dioksida u narednim decenijama.

Na konferenciji su učestvovali brojni evropski političari, zakonodavci, predstavnici nevladinih organizacija, kompanija i avio-industrije.

Milica Radičević

 

Sova buljina vraćena u divljinu Vršačkih planina

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Ženka veoma retke i strogo zaštićene vrste sova buljina puštena je kod Starog Kamenoloma na Vršačkim planinama. Ova mlada ptica, u lošem stanju, pronađena je početkom ove godine na deponiji u okolini Smederevske Palanke. Nakon jednomesečnog oporavka, puštena je nazad u prirodu.

Pticu su pronašli meštani, koji su o tome obavestili Milivoja Vučanovića, rendžera PIO “Vršačke planine”, navodi se na sajtu Pokrajinskog zavoda za zaštitu prirode.

Nakon što je pregledao, shvatio je da on markirao i prstenovao dok je još bila u gnezdu u okolini Srebrnog jezera.

Kako je rekao, pretpostavlja se da je uzrok iznemoglosti sove to što je pojela zatrovanog pacova. Zbog toga je ptica bila paralisana i nije mogla da leti, ali srećom brzo se oporavila.

Sova buljina (Bubo bubo) najveća je sova na svetu, ima uočljive uške na glavi i njen raspon krila dostiže i do 1,7 metara. Posebnu pažnju privlači i zbog toga što ima narandžaste oči.

Uglavnom je noću aktivna, od sumraka do zore i može da uhvati plen na zemlji ili u letu. Slobodne u prirodi mogu da žive najviše 20 godina. U Vojvodini ima tek desetak parova sova buljina, koje se uglavnom gnezde na zemljanim ili stenovitim liticama u blizini Dunava

Energetski portal

Jedna od najvećih kompanija na svetu postaje ugljenično neutralna do 2040. godine

Foto-ilustracija: Unsplash (ALE SAT)
Foto-ilustracija: Pixabay

Svet je protekle godine koristio “onlajn” kupovinu više nego ikada.

Zbog pandemije koronavirusa količina poslatih pošiljki porasla je drastično tokom protekle godine, zbog čega je broj kamiona koji prenose pakete bio znatno viši od onog iz 2019. godine. Sa druge strane, promet putničkih automobila je znanto opao, jer je većina stanovništva prešla iz kancelarije na posao od kuće.

Kamioni, koji se najčešće koriste za transport robe, emituju veći nivo gasova sa efektom staklene bašte nego sva ostala putnička vozila, pa je kompanijama koje se bave transportom jedan od sledećih koraka, u borbi za smanjenje emisije ugljenika, i kupovina većeg broja električnih vozila.

Prema američkim savetnim podacima, srednji i teški kamioni stvaraju više od 20 odsto emisija iako čine manje od pet odsto putne flote.

„Amazon“, najpoznatija internet prodavnica, daje svoj doprinos u zaštiti životne sredine kupovinom 700 kamiona čiji motori rade na prirodni gas, želeći na taj način da smanji emisiju štetnih gasova.

Povećana aktivnost na putevima dovela je do većeg stepena zagađenja, pa zato kompanije koje vrše transport grade i svoju mrežu električnih vozila, kako bi smanjili emisiju ugljenika.

Amazon je uzbuđen zbog uvođenja novih održivih rešenja za teretni transport i radi na testiranju niza novih tipova vozila, uključujući električna, ‘CNG’ i druga”, navodi se u saopštenju kompanije.

Foto-ilustracija: Pixabay

Ova kompanija je za sada naručila motore za svoj američki vozni park, a pomenuti motori, koje obezbeđuje zajedničko ulaganje kompanija „Cummins Inc.” i „Westport Fuel Systems Inc.”, trebalo bi da se koriste za Amazonove teške kamione koji idu od skladišta do distributivnih centara.

Kamioni mogu da koriste i obnovljivi i neobnovljivi prirodni gas.

Prirodni gas emituje približno 27 odsto manje ugljen-dioksida kada se sagoreva – u poređenju sa dizel gorivom, prema američkoj Upravi za energetske informacije.

Protekle godine prodaja proizvoda preko Amazonove “onlajn” prodavce porasla je za 38 odsto, a kompanija je najavila i svoj plan da postane ugljenično neutralna do 2040. godine.

Džef Bezos je prošle godine najavio ulaganje od dve milijarde dolara u projekte koji za cilj imaju ublažavanje klimatskih promena, u okviru prve faze njegovog  Fonda za klimatski zalog (Climate Pledge Fund).

U Amazonu podsećaju da su poslednjih godina smanjili težinu pakovanja za 33 odsto, čime su uštedeli materijal potreban za 1,5 milijardi kutija, a napravili su i potpuno reciklabilne koverte i do sada je 190 miliona takvih koverata isporučeno kupcima u SAD.

Jula prošle godine, predstavljene su i nove ekološke kutije koje se mogu ponovo upotrebiti pre recikliranja. Novim pakovanjima će se naročito obradovati deca i mačke jer se od kutija mogu napraviti kućice za mačke, ali i raznovrsne igračke, poput raketa, robota, automobila.

Jovana Canić

Po prvi put u Srbiji jedan grad uvodi subvencije za kupovinu bicikala

Photo-illustration: Pixabay
Foto-ilustacija: Unsplash (Lala Azizli)

Pre skoro godinu dana, Ministarstvu zaštite životne sredine i Vladi Republike Srbije, Novosadska biciklistička inicijativa (NSBI) uputila je predlog  da se subvencioniše kupovina bicikala.

U ovom udruženju ističu više razloga zašto se Novi Sad često naziva “biciklističkim gradom” – pored toga što je jedan je od prvih gradova u Srbiji u kome su izgrađene biciklističke staze, u Novom Sadu je i prvi put postavljen biciklistički semafor i  prva stanica za besplatnu popravku bicikala u Srbiji.

Danas ovaj grad ima gotovo najrasprostranjeniju mrežu od preko 100 kilometara biciklističkih staza i prvi je grad koji je od 2011. godine dopustio biciklistima zvanično kretanje kroz pešačku zonu.

Prošle godine, nakon predloga NSBI udruženja, tadašnji ministar zaštite životne sredine Goran Trivan, uputio je apel lokalnim samoupravama da započnu sa subvencijama ukazavši na primere država u okruženju poput Makedonije i Crne Gore.

U februaru 2021. godine, uprkos tome što nije objavljeno na koji način će se ovi podsticaji dodeljivati i u kom iznosu, na nivou grada je opredeljen ukupan iznos od osam miliona dinara za 2021. godinu.

Uprava za zaštitu životne sredine nazvala je ovu stavku “Podsticanje korišćenja bicikla kao ekološki prihvatljivog transporta”. Prema opisu, cilj je “povećanje broja biciklista na ulicama Grada Novog Sada u cilju poboljšanja kvaliteta vazduha i zagađenja životne sredine“.

Foto-ilustracija: Unsplash (Alisa Anton)

Sa gotovo 40.000 redovnih biciklista, Novi Sad je na pragu da postane prvi grad u Srbiji koji će dati podsticaje za kupovinu bicikala.

U javnosti se uglavnom navodi da su glavni zagađivači vazduha industrijski pogoni i individualna ložišta. Štetan uticaj prevelikog broja starih automobila se uglavnom zanemaruje, pa je poslednja vest da se razmišlja o ograničenju ulaska najvećih zagađivača u centar gradova, naišla na podeljene reakcije.

Biciklisti su, prošle godine, uputili svoj predlog za subvenciju kao reakciju na davanje subvencija za kupovinu novih taksi vozila, za koje je država pripremila značajna sredstva. Ispostavilo se da je mali procenat ovih subvencija iskorišćen od strane taksista, dok se za bicikle očekuje mnogo veće interesovanje.

Osim podsticaja za kupovinu bicikala, novosadske bicikliste ove godine očekuju i radovi na određenim biciklističkim stazama, zbog čega se očekuju bolji uslovi i kvalitet vožnje za bicikliste svih uzrasta.

Energetski portal

Dizajneri, vi se pitate – nagradni konkurs za rešenja za smanjenje otpada

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Međunarodna inicijativa ”Šta može da uradi dizajn” u saradnji sa Ikea fondacijom pokreće ”Izazov bez otpada”, globalno takmičenje otvoreno za dizajnere, inovatore, startape, studente, preduzetnike iz celog sveta koji imaju rešenja za smanjenje otpada.

Učesnici se mogu prijaviti onlajn putem platforme No Waste Challenge do 1. aprila.

Kako kažu organizatori, naša planeta davi se u otpadu i da svake godine bacimo 2,12 milijardi tona smeća.

Svi zainteresovani pozivaju se da u svojim projektima pokažu kako da ohrabrimo svesniju potrošnju, kako da proizvodimo na način koji u obzir uzima potrebe planete i kako da se odgovornije odnosimo prema otpadu.

Za više informacija pogledajte ovde.

Izvor: Centar za promociju cirkularne ekonomije

Raspao se džinovski ledeni breg u Atlantiku

Foto-ilustracija: Unsplash (Matt Palmer)
Foto-ilustracija: Unsplash (Annie Spratt)

Najveći ledeni breg na svetu A-68A, koji se pre tri i po godine odlomio od ledenog grebena Larsen C, raspao se u nekoliko komada.

Od 2017. godine, ovaj ledeni breg prešao je oko 1.500 kilometara, kako se kretao ka britanskom ostrvu Južna Džordžija postojala je mogućnost da u njega udari. Da je do toga došlo utočište foka i pingvina bilo bi gotovo uništeno, a stradale bi i vodene životinje koje žive u plitkom dnu blizu ostrva.

Krajem prošle godine, džinovski ledeni breg promenio je pravac, tada je zagrebao morsko dno i od njega se odlomilo nekoliko manjih delova.

Nedavno je Evropska agencija za istraživanje svemira uočila nove pukotine na ledenom bregu. Od tada on se raspao u nekoliko manjih bregova. Kako se sve više primećuju pukotine na odvojenim delovima, naučnici veruju da će oni nastaviti da se raspadaju.

Džinovski ledeni breg bio je dugačak 150 i širok 48 kilometara, od trenutka kada se odlomio od grebena Larsen C putovao je “ulicom ledenih bregova”.

Energetski portal