Home Blog Page 5

Prva procena klimatske ranjivosti energetike u Sloveniji: poplave najveći rizik

Foto-ilustracija: Unsplash (michael-kucharski)

Slovenija je objavila svoju prvu procenu klimatske ranjivosti i rizika za sektor energetike na nacionalnom nivou, koju su pripremili Direktorat za energiju (MOPE) i Institut Jožef Stefan. Rezultati će biti korišćeni u izradi nacionalne strategije prilagođavanja klimatskim promenama, ali i kao osnova za definisanje konkretnih mera za jačanje otpornosti energetskog sistema.

Analiza je obuhvatila pet ključnih energetskih nosilaca – električnu energiju, gas, tečna i čvrsta goriva i toplotu, kao i sve važne segmente sistema, od proizvodnje i infrastrukture do distribucije i krajnjih korisnika.

Rezultati pokazuju da poplave predstavljaju najveću pretnju za energetski sistem, jer mogu ugroziti skladišta goriva, transformatorske stanice i distributivne mreže električne energije. Značajan uticaj imaju i požari, oluje, obaranje drveća, led i mokar sneg, kao i toplotni talasi, koji smanjuju efikasnost opreme i povećavaju potrošnju energije za hlađenje.

Pročitajte još:

Analiza je pokazala da su, u postojećoj energetskoj strukturi, za funkcionisanje sistema najvažniji tečna goriva (34 odsto) i električna energija (33 odsto), dok slede gas (18 odsto), čvrsta goriva (10 odsto) i toplota (pet odsto). To ukazuje na veliku zavisnost od uvoza tečnih goriva, ali i na ključnu ulogu električne energije u gotovo svim sektorima potrošnje.

Ukupna ocena klimatske ranjivosti energetskog sektora iznosi oko 2,3 na skali od 1 do 5, što ukazuje na umerenu izloženost rizicima. Najranjiviji je elektroenergetski sistem, dok su nešto niže, ali i dalje značajne, ranjivosti zabeležene kod snabdevanja gorivima i gasom.

Na nivou pojedinačnih elemenata, posebno su izdvojene distributivna i prenosna mreža električne energije, kao i uvoz struje, dok se među ranjivijima nalaze i solarne elektrane, priprema biomase, transport goriva i benzinske stanice.

Analizom je zaključeno da energetski sektor Slovenije trenutno nije visoko ugrožen, ali da postoje kritične tačke čiji bi poremećaji mogli da dovedu do ozbiljnih posledica po snabdevanje.

Energetski portal

Lokalitet Prebreza – lokacija od međunarodnog naučnog značaja

Foto: Wikipedia (Zerocool.marko)

Jedno od najvrednijih svedočanstava daleke geološke prošlosti na području Balkana, Lokalitet Prebreza u opštini Blace, nalazi se pod zaštitom kao spomenik prirode.

Sada je dobio i novi nivo priznanja, nakon što je Vlada Srbije usvojila Uredbu kojom se ovo zaštićeno prirodno dobro I kategorije proglašava lokacijom od međunarodnog naučnog značaja.

Ovo paleontološko nalazište poznato je po fosilnim ostacima sisara iz srednjeg miocena, starim između 16 i 10 miliona godina. Njegov značaj prevazilazi regionalne okvire, imajući u vidu da je nekoliko vrsta upravo ovde prvi put otkriveno u Evropi.

Pročitajte još:

Kako navode iz Ministarstva zaštite životne sredine, do sada je identifikovano 12 vrsta krupnih sisara, a dve – miocenska hijena (Crocuta miocenica) i miocenska preteča gazele (Hipsodontus serbicus) – nove su za nauku. Među otkrivenom faunom nalaze se i ostaci pra-kornjače sa izrazito debelim oklopom, kao i fosili velikih gmizavaca, dugih i do tri metra.

Istraživanja pokazuju da lokacija Prebreza pruža dragocen uvid u migracione puteve faune tokom srednjeg miocena, kada su se vrste sa područja današnje Afrike i Azije širile ka prostoru Evrope. Upravo zbog toga ovaj lokalitet predstavlja jedno od ključnih mesta za razumevanje evolucije i dinamike nekadašnjih ekosistema.

Energetski portal

Sekopak obeležio 19 godina: Više od 1.150.000 tona ambalažnog otpada poslato na reciklažu

Foto: Rudnik IMG

Kompanija Sekopak, vodeći operater sistema za upravljanje ambalažnim otpadom u Srbiji, obeležila je 19 godina uspešnog rada konferencijom „Sistem koji vraća vrednost”. Tokom gotovo dve decenije postojanja, Sekopak je omogućio reciklažu više od 1.150.000 tona ambalažnog otpada, čime je i desetu godinu zaredom potvrdio svoju lidersku ulogu u ovoj oblasti.

Zahvaljujući intenzivnoj saradnji sa lokalnim samoupravama i brojnim partnerima, širom zemlje je postavljeno više od 6.000 specijalizovanih posuda za odvojeno prikupljanje plastike, aluminijuma, papira, kartona, višeslojne kartonske i staklene ambalaže. Time je čak 2,5 miliona građana dobilo priliku da svakodnevno učestvuje u reciklaži i zaštiti životne sredine.

Ulaskom u treću deceniju poslovanja, Sekopak ostaje jedan od ključnih pokretača razvoja održivog i efikasnog sistema upravljanja ambalažnim otpadom u Srbiji, postavljajući nove standarde u cirkularnoj ekonomiji i ekološkoj odgovornosti.

– Sekopak danas nije samo kompanija, već zajednica partnera koji grade sistem upravljanja ambalažnim otpadom, u kojem građani takođe imaju veliku ulogu. Ponosna sam što količine ambalaže koje prikupljamo rastu iz godine u godinu, što konkretno znači više kontejnera, više reciklaže i manje otpada na deponijama. U godinama koje dolaze, nastavićemo da prilagođavamo sistem potrebama tržišta i specifičnostima Srbije, kako bismo zajednički razvili jedinstveni model koji najbolje odgovara infrastrukturi, navikama i geografskim odlikama naše zemlje – istakla je Violeta Belanović, generalna direktorka Sekopaka, koja više od decenije predvodi kompaniju.

Foto: Rudnik IMG

Sekopak je dosledan odgovornom poslovanju i to potvrđuju međunarodni standardi i pozitivne ocene relevantnih globalnih organizacija. Već drugu godinu zaredom Sekopak je među pet odsto najodrživijih kompanija na globalnom nivou, procenjenih od strane EcoVadis platforme. Ovim se ističe transparentnost i kontinuitet u primeni najviših standarda u oblastima zaštite životne sredine, etike, radnih i ljudskih prava, u šta su posetioci konferencije mogli da se uvere kroz Sekopakov izveštaj o održivom poslovanju.

Sistem upravljanja ambalažnim otpadom u Srbiji zasniva se na zajedničkom radu države, lokalnih samouprava, javno komunalnih preduzeća, sakupljača, reciklera i privrede, uključujući HoReCa sektor. U okviru tog sistema, Sekopak kroz svoje projekte i edukativne aktivnosti, poput inicijativa „Eko junaci u akciji”, „Recikliraj za zdravlje” i programa realizovanih na festivalima i događajima širom Srbije, aktivno uključuje građane i najmlađe u proces reciklaže.

Ove inicijative omogućavaju Sekopaku da ostane oslonac zajednici u oblasti upravljanja ambalažnim otpadom, ali i pokretač inovacija i održivih praksi, sa ciljem stvaranja sistema koji vraća merljivu vrednost privredi, zajednici i životnoj sredini – cirkularno, ali uvek korak ispred.

Energetski portal

Rekordna proizvodnja solarne energije u EU u 2025: Kakva su predviđanja do 2030?

solarne energije 2025
Foto-ilustracija: Pixabay (StockSnap)

Predviđanja za razvoj solarne energije o kojima se govorilo tokom cele godine potvrđena su u najnovijem izveštaju SolarPower Europe – EU Solar Market Outlook 2025–2030. Nakon deset godina tokom kojih je solarna energija beležila snažan rast, u 2025. godini zabeleženo je prvo usporavanje. Procene pokazuju da će do kraja ove godine biti instalirano 65,1 GW nove solarne snage, što je pad od 0,7 odsto u odnosu na 2024. godinu.

Razlozi za usporavanje razlikuju se između krovnih sistema i velikih postrojenja na zemlji. Kada je reč o krovnim instalacijama, koje obuhvataju domaćinstva i kompanije, pad se pre svega povezuje sa slabljenjem uticaja energetske krize. Iako cene gasa i struje ostaju visoke, hitnost ulaganja u solarne sisteme više nije ista, a dodatno je oslabila jer je u nekoliko ključnih zemalja ukinut deo programa podrške.

Sa druge strane, velika postrojenja (utility-scale) ostaju glavni pokretač rasta solarne energije u Evropskoj uniji — u 2025. godini ona su prvi put premašila 50 odsto svih novih instalacija. Ipak, zabrinutost ostaje prisutna jer dalji razvoj ovog segmenta ograničavaju opterećena mreža, sve češće negativne cene električne energije i regulatorna neizvesnost.

Iako je rast krovnih instalacija usporio, na kumulativnom nivou — dakle, posmatrano kroz sve godine do danas — ovaj segment i dalje dominira sa udelom od 61 odsto, dok velika postrojenja čine 39 odsto ukupno instalirane solarne snage u Evropskoj uniji.

Rekordna proizvodnja solarne energije u 2025.

solarne energije 2025
Foto-ilustracija: Unsplash (chuttersnap)

Ipak, prethodni podaci ne treba da obeshrabre. Solarna energija će, kako je istaknuto u izveštaju, u 2025. godini obezbediti rekordnih preko 13 odsto električne energije u Evropskoj uniji. Kada se uporedi sa 2021. godinom, njen udeo se udvostručio. Još jedan važan podatak jeste da je solarna energija u junu 2025. godine postala najveći pojedinačni izvor proizvodnje električne energije u Evropskoj uniji, obezbeđujući 22 odsto ukupne proizvodnje.

Do septembra 2025. godine, ovaj izvor energije proizveo je više električne energije nego tokom cele 2024. godine, dostigavši 312 TWh za samo devet meseci.

Pročitajte još:

Dostizanje cilja do 2030. 

Trend usporavanja razvoja solarne energije predviđa se da će se nastaviti tokom 2026. i 2027. godine, ali se očekuje povratak rasta i blagi oporavak krajem decenije. Srednji scenario pokazuje da će se solarna energija, nakon naredne dve godine, vratiti u zonu rasta, ali se naglašava da će i dalje biti reč o niskim, jednocifrenim stopama.

Kada se uzmu u obzir izazovi i ohrabrujući podaci, kumulativni prikaz pokazuje da trenutni uslovi nisu dovoljni da Evropska unija dostigne svoj cilj od 750 GW solarne energije do 2030. godine. Prema srednjem scenariju, ukupni kapacitet bi do tada iznosio 718 GW, što je više od niskog scenarija (664 GW), ali ispod postavljenog cilja. Jedino visoki scenario predviđa ostvarenje cilja, sa kapacitetom od 810 GW, što pokazuje da cilj nije neostvariv, ali zahteva da različiti uslovi budu povoljniji.

Naime, u narednim godinama očekuje se rast potražnje za električnom energijom zbog razvoja električnih vozila, toplotnih pumpi, industrije i data centara. Kako bi se odgovorilo na ove potrebe, potrebno je dodatno raditi na razvoju elektrifikacije, baterijskih skladišta i fleksibilnosti sistema. Uz to, neophodna je stabilnost politike, kao i unapređenje procesa korišćenja zemljišta.

Najveći deo novih solarnih kapaciteta — čak 80 odsto — očekuje se da će u periodu od 2026. do 2030. godine biti instaliran u samo deset država članica. Pritom, prve tri među njima doprinose sa gotovo polovinom ukupnih instalacija u Evropskoj uniji, a to su Nemačka, Italija i Španija.

Poruka koja ostaje jeste da je potrebno raditi na širenju učešća većeg broja država članica kako bi se obezbedio stabilniji i ravnomerniji razvoj solarne energije u Evropskoj uniji.

Energetski portal

Kada smog uđe u dom: Koliko nas prečišćivači vazduha zapravo štite?

Foto-ilustracija: Unsplash (Matus Gocman)

Ovih dana kvalitet vazduha ponovo je postao centralna tema kao jedan od glavnih zdravstvenih rizika. Prava je šteta što ovaj problem izgubi na važnosti čim dođu topliji dani, no danas vam neću pisati o tom sezonskom zaboravu. Pitanje koje me ovih dana okupira jeste kako da se zaštitimo sada, dok gusti smog disanje čini sve težim, a dugoročne mere dekarbonizacije i prelazak na čistije izvore energije tek treba da daju konkretne rezultate.

Sigurno ste primetili da sve više domova danas ima prečišćivače vazduha, a možda i u vašem domu jedan upravo tiho zuji ispuštajući čistiji vazduh od onog koji vidimo napolju (da, ovih dana vazduh zaista vidimo). Ipak, da li je to samo privid čistog vazduha ili konkretno olakšanje za naša pluća? Ispostavlja se da je odgovor negde između.

Kada sam počela da istražujem koliko su prečišćivači vazduha zaista efikasni, vrlo brzo sam shvatila da se čitava priča zapravo vrti oko jedne ključne stvari: kvaliteta filtracije. I tu se, neizbežno, dolazi do HEPA filtera koji su danas postali sinonim za pouzdano prečišćavanje vazduha.

Reč je o filterima napravljenim od guste mreže vlakana koja hvataju čak 99,97 odsto čestica veličine 0,3 mikrona — onih najupornijih, najprodirnijih, koje lako zalaze duboko u pluća i krvotok. Zanimljivo je da ova tehnologija uopšte nije nastala zbog kućne upotrebe: razvijena je 1940-ih kako bi štitila od radioaktivnih čestica, a tek kasnije se preselila u domove i postala „zlatni standard” u prečišćavanju vazduha, piše na sajtu IQAir.

Smog u gradu/Foto-ilustracija: Freepik (rawpixel.com)

Vremenom su se pojavile i unapređene verzije, poput HyperHEPA filtera koji hvataju i ultrafine čestice do 0,003 mikrona — sto puta manje od PM0,3. To znači da uspešno uklanjaju i ono što se ranije smatralo gotovo neuhvatljivim: viruse, nanočestice i najfinije ostatke sagorevanja.

Međutim, ni najbolji filter ne znači mnogo ako ga vazduh prosto — zaobiđe. Mnogi prečišćivači imaju slabo zaptivanje, pa deo vazduha klizi pored filtera, vraćajući zagađenje nazad u prostor. Uređaji koji taj problem rešavaju hermetičkim kućištem zato u praksi daju neuporedivo bolje rezultate.

Ono što je još važno razumeti jeste da HEPA uklanja čestice, ali ne i sve ono što osećamo kao miris: gasove, dim ili hemikalije. Za to je potreban aktivni ugalj, i to ne u tragovima, već u dovoljnoj količini da zaista apsorbuje molekule koji izazivaju iritacije i neprijatne mirise.

Ono što bih svakako izbegla jesu uređaji koji obećavaju „čudesna rešenja” — joni, ozon, magična UV svetla. Jonizatori uglavnom samo nateraju čestice da se zalepe za površine, a ne da nestanu. Ozon je direktno štetan za pluća i nerešeno je pitanje njegovog prisustva u mnogim „čistijim” varijantama uređaja. UV tehnologija u malim, kućnim aparatima jednostavno nema dovoljno vremena da delotvorno uništi išta u pokretu, a pritom ne uklanja čestice koje su najveći problem.

Šta onda zapravo radi posao? Kvalitetan HEPA ili HyperHEPA, dobro zaptivanje, dovoljno aktivnog uglja i jasni, nezavisni testovi koji potvrđuju performanse. Bez ozona, bez trikova, bez obećanja koja zvuče kao reklama za čudotvorni napitak.

Ispostavlja se da, kada razumemo osnove, izbor prečišćivača više nije lutrija. Nije potrebno da budemo eksperti — dovoljno je da razlikujemo stvarnu tehnologiju od marketinga. Upravo tada počnemo da biramo uređaje koji zaista štite naše zdravlje, a ne samo naš utisak da radimo nešto dobro.

Milena Maglovski

Crna Gora usvojila NECP i ključni energetski zakon uoči pune primene CBAM-a

NECP
Foto-ilustracija: Unsplash (ehmitrich)

Vlada Crne Gore usvojila je Nacionalni energetski i klimatski plan, kao i Zakon o prekograničnoj razmeni električne energije i prirodnog gasa, čime je napravljen značajan korak u ispunjavanju evropskih obaveza u oblasti energetike i klimatske politike. Obaveze se tiču i Mehanizma za prekogranično prilagođavanje ugljenika (CBAM), čiji prelazni period traje do kraja godine, a potom se započinje sa naplatom. 

Usvajanjem Nacionalnih energetskih i klimatskih planova (NECP), većina zemalja Energetske zajednice formalno je prihvatila ciljeve za udeo obnovljivih izvora do 2030. koje je utvrdio Savet ministara, ali je donekle zakasnelo usvajanje tih planova umanjilo izvesnost za investitore.  Bosna i Hercegovina i Crna Gora do skoro su se ubrajale u države koje nisu usvojile NECP, što ih je svrstavalo među zemlje sa najvećim zaostatkom, međutim sada i Crna Gora ima svoju klimatsku strategiju. Praktično, sam CBAM ne postavlja samo uslov tržišne integracije, već zemlje moraju da usvoje i ozbiljne klimatske politike.

Pročitajte još:

Kako je saopšteno nakon sednice Vlade, Nacionalni energetski i klimatski plan predstavlja strateški dokument koji definiše pravce razvoja do 2030. godine. Planom su postavljeni ciljevi smanjenja emisija gasova sa efektom staklene bašte za 55 odsto, dostizanja najmanje 50 odsto učešća obnovljivih izvora energije, kao i unapređenja energetske efikasnosti. Dokument predviđa podsticanje novih investicija, razvoj proizvodnih kapaciteta iz obnovljivih izvora, modernizaciju elektroenergetske mreže i obezbeđivanje pravedne energetske tranzicije, uključujući područje Pljevalja.

Istovremeno je usvojen i Zakon o prekograničnoj razmeni električne energije i gasa, koji se ocenjuje kao jedan od najvažnijih zakona u energetskom sektoru u aktuelnom mandatu. Zakonom se omogućava punija integracija u jedinstveno evropsko energetsko tržište, što ima direktan značaj za zatvaranje pregovaračkog Poglavlja 15 i dodatno osnažuje regionalno i evropsko povezivanje, uključujući energetsku vezu sa Italijom. Navedeni zakon predstavlja najobimniju reformu energetskog zakonodavstva u poslednjih deset godina, jer uvodi puna evropska tržišna, tehnička i bezbednosna pravila.

Energetski portal

Beč testira pametne senzore za navodnjavanje drveća

Foto: (c) Stadt Wien/ Martin Votava

U Beču je počeo jedan od najzanimljivijih ekoloških eksperimenata u regionu – projekat „Smart Trees”, u kojem mlada stabla „govore” kada im treba voda. Zahvaljujući novoj generaciji pametnih senzora, gradske službe mogu tačno znati koliko je vlage u zemlji, koliko toplote trpi koren i kada je pravo vreme za zalevanje. Ideja je jednostavna: više zdravih stabala, manje potrošene vode i efikasniji rad terenskih ekipa.

Beč godišnje brine o više od pola miliona stabala, a svake godine sadi hiljade novih. Da bi mlada stabla preživela sve toplija leta i sve duže sušne periode, potrebno ih je redovno i pažljivo zalivati, i tu sada uskače tehnologija.

Od februara 2024. širom grada postavljaju se digitalni senzori u zemlji oko mladih stabala. Oni neprestano mere vlagu i temperaturu tla i šalju podatke putem LoRaWAN mreže, energetski štedljive tehnologije čiji uređaji mogu raditi godinama bez zamene baterije. Vrtlari podatke prate putem posebne IoT-platforme (platforma za praćenje podataka sa senzora) i na osnovu njih odlučuju kada je vreme za zalivanje. Umesto starih, fiksnih ruta, voda dolazi upravo onda kada je stablima zaista potrebna.

Prvi rezultati već pokazuju značajan potencijal za uštedu vode, vremena, goriva i radne snage – sve uz zdravija i otpornija stabla.

Pročitajte još:

U jesen ove godine projekat je ušao u novu, još napredniju fazu u pešačkoj zoni Favoritenstraše. Tamo će se prvi put koristiti i posebni senzori koji mere koliko vode stablo zapravo potroši i koliko je ispari. Kombinacijom podataka iz zemlje i iz samog stabla moguće je gotovo savršeno odrediti optimalnu količinu i pravi trenutak za zalivanje.

Prikupljeni podaci ne koriste se samo za svakodnevni rad. U saradnji sa Univerzitetom u Beču, kao i drugim stručnim institucijama, analiziraju se vrste drveća, uticaj đubriva i uslovi koji najviše pogoduju rastu mladih stabala. Cilj je stvaranje modernog, održivog i praktičnog sistema upravljanja urbanom šumom.

Beč paralelno testira i inovativne posude za sadnju, tzv. Air pots, sa zidovima punim otvora koji omogućavaju bolju cirkulaciju vazduha i vode oko korena. Rezultat je snažnije, zdravije korenje i veća šansa da mlado stablo uspe čak i u zahtevnim uslovima.

Energetski portal

Počela gradnja prve u nizu fabrika za preradu otpadnih voda duž Save i Dunava

Foto-ilustracija: Unsplash (marco-bicca)

U Ratarima kod Obrenovca počela je izgradnja postrojenja za prečišćavanje otpaadnih voda, objavio je na društvenim mrežama gradski menadžer Miroslav Čučković.

– Početak izgradnje prve u nizu fabrika za preradu otpadnih voda duž Save i Dunava u Ratarima stavlja Beograd na mapu zelenih prestonica Evrope – naveo je gradski menadžer.

Obrenovac je, inače, jedna od 16 opština koja je uključena u projekat Čista Srbija koji realizuje Ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture u saradnji sa kineskom kompanijom CRBC.

Ovim projektom predviđena je izgradnja dva postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, ali i novih kilometara kanalizacione mreže.

Veliko postrojenje biće izgrađeno u mesnoj zajednici Mislođin, obuhvatiće teritoriju Obrenovca i mesnih zajednica Zvečka, Urovci, Krtinska, Belo Polje, Barič i Mislođin.

Manje postrojenje za 2.000 ljudi, biće izgrađeno u mesnoj zajednici Ratari i ono će, kako je ranije saopšteno, biti pilot projekat za sva postrojenja koja će se u narednom periodu graditi.

Izvor: eKapija

Planine u opasnosti – pet od poslednjih šest godina najbrže povlačenje glečera u istoriji

Foto-ilustracija: Pixabay (Sonyuser)

Međunarodni dan planina obeležava se svake godine 11. decembra s ciljem podizanja svesti o ekosistemima povezanim s planinama. Ove godine s temom „Gležeri su važni za vodu, hranu i život u planinama i šire”, ističe se ključna uloga planinskih područja kao važnog izvora  slatke vode i poziva na hitne mere za sprečavanje nestanka glečera.

Prema podacima Ujedinjenin nacija (UN) planine su dom za 15 odsto svetske populacije i u njima se nalazi gotovo polovina globalnog biodiverziteta. Planinski ekosistemi suočavaju se s pretnjama zbog klimatskih promena i intenzivne ljudske eksploatacije – porast temperatura dovodi do topljenja glečera, što direktno smanjuje dotok slatke vode nizvodno.

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

A post shared by United Nations (@unitednations)

Oko 70 odsto slatke vode na Zemlji postoji u obliku snega ili leda, a oticanje iz glečera je ključno za pitku vodu, biodiverzitet, poljoprivredu, industriju i hidroenergiju. Gotovo dve milijarde ljudi, uključujući mnoge autohtone narode, oslanja se na vodu iz planina za osnovne potrebe.

— Pet od poslednjih šest godina zabeleženo je najbrže povlačenje glečera u istoriji. Između 2000. i 2023. godine, glečeri su izgubili 6542 milijarde tona leda. Već je nestalo oko 600 glečera, a mnogi će nestati ako temperature nastave rasti — navodi Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih nacija (FAO), koja koordiniše pripremom i organizacijom obeležavanja Međunarodnog dana planina.

Prema procenama do 2050. godine očekuje se da će nestati trećina od 18.000 glečera u 50 lokacija UNESCO-ve svetske baštine.

Pročitajte još:

Svoj doprinos očuvanju planina možete dati tako što ćete na društvenim mrežama podeliti ključne poruke ili fotografiju svoje omiljene planine koristeći „hašteg” #MountainsMatter.

Povodom Međunarodnog dana planina 2025 u svetu se organizuju brojni događaji, online predavanja, fotokonkursi i Mountain Talks o održivom turizmu i zaštiti planina.

Simboli

Simbol Međunarodnog dana planina sastoji se od tri jednakostranična trokuta, svaki postavljen tako da dva vrha leže na zamišljenoj horizontalnoj liniji, a jedan vrh je okrenut prema gore. Trokuti su uglavnom crni i predstavljaju planine. Trokut s leve strane ima plavi „dijamant” na vrhu, što predstavlja led ili sneg na vrhu planine. Srednji trokut ima narandžasti krug u centru, što predstavlja resurse koji se vade iz unutrašnjosti planina. Trokut s desne strane ima mali zeleni trokut na donjem desnom vrhu, što predstavlja useve koji rastu na planinama.

Ispod tri trokuta nalazi se crna traka s natpisom „11 December” i rečima „International Mountain Day” u dve nijanse plave boje koje koristi UN. Simbol Međunarodnog dana planina zasnovan je na simbolu Međunarodne godine planina (2002).

Energetski portal

Srbija najnaprednija u regionu u primeni Paketa za integraciju električne energije

Foto-ilustracija: Freepik (fabrikasimf)

Integracija energetskog tržišta Evropske unije i Energetske zajednice više nije samo politički cilj, već zajednički ekonomski, klimatski i bezbednosni imperativ – zaključak je Izveštaja o implementaciji Sekretarijata Energetske zajednice za 2025. godinu. Dokument ističe opipljiv napredak ugovornih strana u usklađivanju sa evropskim energetskim i klimatskim propisima, čime se dodatno učvršćuje njihova uloga pouzdanih partnera u jedinstvenom evropskom energetskom prostoru.

Kako se evropski energetski pejzaž brzo menja, a tržišta se prilagođavaju ambicioznim klimatskim ciljevima, reforme u Energetskoj zajednici postaju ključne za konkurentnija tržišta, veća ulaganja u čistu energiju i sigurnije snabdevanje. Dodatni pritisak stiže i od CBAM-a (mehanizma za granično usklađivanje ugljenika), koji od 1. januara 2026. počinje da se primenjuje i na trgovinu električnom energijom.

Napredak u prenošenju evropskih pravila: Srbija i Moldavija predvodnici

Tri godine nakon usvajanja Paketa za integraciju električne energije (EIP), napori na transpoziciji pravnih akata dali su prve značajne rezultate. Iako većina ugovornih strana nije uspela da do krajnjeg roka – 31. decembra 2023. – prenese svih devet obaveznih akata, Srbija i Moldavija pokazale su da je potpuna transpozicija izvodiva.

Srbija je nakon usvajanja novog Zakona o energetici krajem 2024. godine nastavila sa preuzimanjem mrežnih pravila i smernica, dovršivši proces u avgustu 2025. Moldavija je u međuvremenu usvojila sve preostale mrežne kodekse, čime je takođe kompletirala EIP. Crna Gora i Severna Makedonija napredovale su donošenjem novih zakona o energetici, dok zakoni pripremljeni u Bosni i Hercegovini i Ukrajini još čekaju parlamentarnu proceduru. Albanija, Gruzija i Kosovo* tek treba da naprave iskorak izvan izrade nacrta zakona.

Foto: Sekretarijat Energetske zajednice

Pročitajte još:

Integracija tržišta električne energije – ključ za dekarbonizaciju i izuzeće od CBAM-a

Izveštaj naglašava da će nastavak dekarbonizacije direktno zavisiti od napretka u integraciji tržišta električne energije, koja treba da otključa veći obim trgovanja i investicionih kapaciteta nego što to omogućavaju mala nacionalna tržišta. Potpuna transpozicija EIP-a je preduslov za spajanje tržišta sa EU pre pristupanja – i za izuzeće od CBAM-a u trgovini električnom energijom.

S obzirom na trenutni tempo i neophodnu proveru usklađenosti od strane Evropske komisije, najranije spajanje tržišta može se očekivati 2028. godine.

Gasni sektor: ubrzati reforme i ojačati prekogranične tokove

Evropsko tržište gasa ulazi u novu fazu, u kojoj je dublja integracija sa Energetskom zajednicom ključna za energetsku bezbednost nakon postepenog ukidanja ruskog gasa. Države članice EU treba da od avgusta 2026. primenjuju mrežne kodekse na svim granicama, što zahteva doslednu saradnju sa ugovornim stranama.

Izveštaj beleži napredak u reformi gasnog sektora u Srbiji, Moldaviji i Severnoj Makedoniji, ali naglašava potrebu za ravnomernijim napretkom u celom regionu. Posebno se ističe važnost efikasnijeg stavljanja prekograničnih kapaciteta na raspolaganje, uključujući i Transbalkanski gasovod, kao ključnog koridora za diverzifikaciju i konkurenciju.

Godišnji izveštaj Sekretarijata prati realizaciju obaveza iz pravnih tekovina EU u oblasti energetike i klime, procenjujući usklađenost i napredak ugovornih strana. Kako se evropsko tržište ubrzano menja, Energetska zajednica poručuje da je brža integracija neophodna – i ostvariva.

Energetski portal

*Ovaj naziv je bez prejudiciranja statusa i u skladu je sa Rezolucijom Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija 1244 i mišljenjem Međunarodnog suda pravde o deklaraciji o nezavisnosti Kosova.

INA širi domaću proizvodnju i potvrđuje nova nalazišta: Radovi na dve jadranske bušotine

INA
Foto-ilustracija: Unsplash (josip-ivankovic)

Kompanije INA, važan regionalni akter u istraživanju i proizvodnji nafte i gasa, potvrdila je u svom saopštenju nova nalazišta prirodnog gasa u Severnom Jadranu. Kompanija је u okviru programa bušenja razvojnih bušotina, izbušila prvu od dve planirane bušotine sa postojeće proizvodne platforme IKA-A u Severnom Jadranu, što je deo hrvatskog gasnog polja IKA, kojim upravlja INA. Radovi na bušotini IKA A-1 R DIR završeni su krajem novembra, a početkom decembra počelo je testiranje koje je i dalje u toku. Tokom ispitivanja obavljaju se hidrodinamička merenja kako bi se precizno utvrdio njen proizvodni kapacitet.

Probna proizvodnja pokrenuta je dva meseca pre nego što je predviđeno rokom, i iznosi oko 120.000 kubika gasa dnevno, čime je ova bušotina postala druga najproduktivnija pod njihovim upravljanjem u Hrvatskoj. Gas iz testne faze usmerava se u postojeći sistem i isporučuje u nacionalnu gasnu mrežu.

Pročitajte još:

Prema procenama, novootkrivene rezerve iznose oko 220 miliona kubnih metara, što je ekvivalent približno 1,3 miliona barela nafte.

Radovi na drugoj bušotini, IKA A-4 R DIR, i dalje traju, a završetak i eventualni početak proizvodnje očekuju se u prvom tromesečju 2026. godine. Obe bušotine nastale su kroz proces napuštanja iscrpljenih matičnih bušotina i naknadnog bušenja prema neiskorišćenim ležištima. Nakon tehničkih prilagođavanja, biće priključene na infrastrukturu platforme IKA-A.

Energetski portal

Dunav bezbedniji za ptice tokom seobe

Foto-ilustracija: Pixabay

Kako dani postaju sve kraći i temperature počinju da padaju, tako i ptice selice kreću na svoj put ka jugu, u jednom od najlepših prirodnih fenomena – jesenjoj seobi. Procenjuje se da od 1,5 do 2,9 milijardi ptica migrira iz Evrope u Afriku tokom jeseni, pri čemu je prosečan broj migratornih jedinki 2,1 milijardu što predstavlja značajan deo od približno 50 milijardi ptica selica koje putuju širom sveta svake godine.

Najveći broj ovih selica prelazi Sredozemno more i pustinju Saharu da bi stigle do podsaharske Afrike gde zimuju. Ptice se tokom migracije kreću i snalaze koristeći kombinaciju nekoliko čula: mogu da osete i detektuju Zemljino magnetno polje, koriste nebeske znakove poput Sunca i zvezda, a takođe koriste i vizuelne orijentire poput obala i planinskih venaca. Ptice koriste unutrašnji sat za merenje vremena, olfaktorne (mirisne) znakove i socijalno učenje od drugih ptica. Reka Dunav predstavlja ključni selidbeni koridor za ptice koje se sele kroz centralnu i istočnu Evropu.

Ptice koje kreću na jesenju seobu u potrazi za boljim uslovima često se nađu u opasnosti – hiljade njih ugine svake godine zbog uzroka povezanih sa ljudima. Među najozbiljnijim pretnjama su sudari (kolizija) sa nadzemnim dalekovodima i stradanje od strujnih udara (elektrokucija) na nezaštićenim stubovima dalekovoda, koji mogu izazvati trenutnu smrt ili fatalne povrede za mnoge vrste ptica. Ovim probelimima bavi se međunarodni projekat LIFE Danube Free Sky, koji povezuje petnaest partnera u projektu (organizacije za zaštitu ptica, energetske kompanije, nacionalne parkove, železničke kompanije) iz sedam podunavskih zemalja – kaže Mirjana Rankov iz DZPPS-a, koodrinatorka ovog projekta u Srbiji.

Pročitajte još:

Drago nam je što smo deo ove inicijative koja ima za cilj da dalekovodi duž Dunava budu bezbedniji za ptice. U okviru projekta koji sufinansira Evropska unija, naš projektni partner, kompanija Elektrodistribucija Srbije je instalirala divertere (preusmerivače leta) leta radi bolje vidljivosti na 40 kilometara dalekovoda u najrizičnijim područjima, kako bi ptice uspešno izbegle koliziju. Da bi se smanjio rizik od strujnog udara ptica na stubovima, 576 stubova je izolovano plastičnim kapama u celom projektnom području – konstatuje Marko Šćiban iz DZPPS-a, koordinator terenskih aktivnosti na projektu.

Delovi dalekovoda sa diverterima i izolovanim stubovima se prate radi procene efikasnosti zaštitnih mera. Ptice ne poznaju granice, stoga je ključno sprovesti aktivnosti za njihovu sistematsku zaštitu na međunacionalnom nivou.

Naš projekat je primer takvog pristupa i radujemo se što ćemo sa našim partnerima preduzeti sve ključne korake kako bismo uspešno završili projektne aktivnosti sledeće godinezaključuje Mirjana Rankov.

Problem stradanja ptica na dalekovodima je rasprostranjen širom Srbije, pa će tako ornitolozi DZPPS-a 12. i 13. decembra u Nišu organizovati teorijsku i praktičnu obuku na kojoj će podeliti iskustva sa projekta i obučiti polaznike kako se pretražuju tereni i prikupljaju podaci o stradanju ptica. Više informacija i prijavni formular za obuku možete pronaći na sledećem linku.

Izvor: Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije

Od 2026. porez na uvoz ugljenično intenzivnih proizvoda u Srbiji

Foto-ilustracija: Unsplash (Towfiqu barbhuiya)

U Srbiji će od 1. januara 2026. godine, kako smo ranije pisali, pravna lica i preduzetnici koji se bave delatnostima proizvodnje, poput veštačkih đubriva, cementa, čelika, električne energije i drugih, morati da plaćaju porez na emisije gasova sa efektom staklene bašte.

Međutim, od početka naredne godine počinje da se primenjuje i novi zakon koji uvodi porez na uvoz ugljenično intenzivnih proizvoda.

Ugljenično intenzivni proizvodi su roba koja se uvozi u Srbiju, ali ne svaki proizvod od gvožđa, cementa, đubriva ili aluminijuma – već samo oni čije su tarifne oznake nomenklature Carinske tarife posebno navedene u ovom zakonu i koji spadaju u te grupe proizvoda.

Ko plaća porez?

Obveznik poreza je lice (pravna osoba ili preduzetnik) koje uvozi ugljenično intenzivan proizvod u svoje ime i za svoj račun.

Ako se koristi posredni carinski zastupnik, obveznik je i dalje lice za čiji račun se roba uvozi.

Postoji izuzetak: ukoliko neko u toku poreskog perioda uveze manje od pet tona ovih proizvoda, ne smatra se obveznikom i ne plaća ovaj porez.

Pročitajte još:

Kako se određuje iznos poreza?

Poreska osnovica predstavlja ukupnu količinu emisija CO₂eq koje su nastale tokom proizvodnje proizvoda koji se uvoze u Srbiju u toku poreskog perioda. Dakle, važna je ne samo količina uvezenog proizvoda, već i emisije gasova sa efektom staklene bašte koje su nastale tokom njegove proizvodnje.

Prvi korak je da se za svaki uvezeni proizvod posebno utvrdi količina emisija CO₂eq koja će se koristiti u daljoj računici za obračun poreza. To se može uraditi na dva načina:

  • Stvarna emisija – ako validator može da potvrdi stvarne podatke, koristi se stvarna količina CO₂eq, umanjena za referentnu količinu emisija, odnosno minimalni nivo emisija koji je neizbežan čak i uz primenu najbolje dostupne tehnologije u proizvodnji.

  • Procenjena emisija – ako validator ne može da potvrdi stvarne emisije, količina uvezenog proizvoda množi se sa podrazumevanim vrednostima emisija po toni, koje propisuje ministarstvo ili priznati međunarodni standardi.

Nakon što se utvrde emisije za svaki uvezeni proizvod u toku poreskog perioda, sve te emisije se sabiraju, i tako se dobija ukupna poreska osnovica.

Na kraju, poreska osnovica se množi sa 4 evra po toni CO₂eq, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije, čime se dobija ukupan iznos poreza koji obveznik treba da plati.

Ukoliko je za proizvod već plaćen porez na emisije CO₂eq u zemlji u kojoj je proizveden, Srbija priznaje taj iznos kroz poreski kredit, kako bi se izbeglo dvostruko oporezivanje.

Zakon u celosti možete da pročitate ovde

Energetski portal

Energetski pasoš – Lična karta objekata

energetski pasoš
Foto-ilustracija: Pixabay (OpenClipart-Vectors)

Energetski pasoš je sertifikat o energetskim svojstvima zgrade, dokument sa tačno propisanim sadržajem i izgledom, koji izdaje ovlašćena organizacija i koji važi deset godina. Njegova svrha nije uvođenje još jedne administrativne procedure, već da vlasnicima i kupcima pruži potpunu sliku o tome koliko je neka zgrada energetski efikasna ili neefikasna, u zavisnosti od kategorije u kojoj se nalazi. Pored toga, pruža uvid u očekivane troškove energije i predlaže mere koje se mogu preduzeti da bi se konačna potrošnja umanjila.

Obaveza posedovanja energetskog pasoša proizilazi iz evropske Direktive o energetskim karakteristikama zgrada (EPBD), koja je još 2002. godine uvela ovaj standard, a Srbija ju je preuzela 2005. godine pristupanjem Energetskoj zajednici. Iako se sistemi razlikuju od zemlje do zemlje, postoji zajednička osnova – skala energetskih razreda od A do G, kao i obavezna kategorizacija objekata prema potrošnji energije.

Energetska efikasnost kod nas izražava se kroz energetske razrede – od A+, koja označava najviši energetski kvalitet, do G klase, koja se dodeljuje objektima sa lošim karakteristikama i veoma visokom potrošnjom. U Srbiji nove zgrade moraju da ispunjavaju najmanje standard energetske klase C, dok je kod rekonstrukcija i sanacija propisano da se stanje unapredi za najmanje jednu klasu u odnosu na prethodno stanje.

Po izmenama Zakona o planiranju i izgradnji iz 2023. godine, energetski pasoš, koji je svakako bio uslov za izdavanje građevinske i upotrebne dozvole za nove objekte, postao je obavezan i za sve postojeće zgrade. Izmene zakona predviđaju da u roku od tri godine sve javne zgrade moraju posedovati sertifikat (rok do avgusta 2026), za poslovne je rok do 2028. godine, a stambene zgrade imaju rok od deset godina, što je praktično do 2033. godine. Jednom izdat, energetski pasoš važi deset godina, a u slučaju neispunjavanja ove zakonske obaveze u predviđenom roku, prema trenutnim podacima, propisana je kazna od 25.000 do 50.000 dinara.

Izdavanje energetskog pasoša zasniva se na energetskom pregledu objekta i projektnoj dokumentaciji. Energetski pregled i proces sertifikacije obavlja licencirani inženjer za energetsku efikasnost zgrada, a sertifikat se izdaje kroz Centralni registar energetskih pasoša (CREP) – informacioni sistem Ministarstva građevinarstva, u kojem se vode evidencije o svim izdatim dokumentima i ovlašćenim organizacijama.

Prema Pravilniku o uslovima, sadržini i načinu izdavanja sertifikata o energetskim svojstvima zgrada, energetski pasoš za stambene zgrade obično ima pet stranica. Na prvoj se nalaze osnovni podaci – ime vlasnika, lokacija i fotografija objekta, kao i oznaka energetskog razreda. Druga stranica donosi podatke o sistemima grejanja, hlađenja i ventilacije, udeo obnovljivih izvora energije, kao i podatke o termičkom omotaču – zidovima, spoljnim vratima, krovnim prozorima i druge kategorije. Treća strana prikazuje, između ostalog, podatke o izmerenoj potrošnji energije, dok četvrta sadrži preporuke za unapređenje, na primer modernizaciju grejnih sistema ili poboljšanje izolacije. Peta stranica donosi definicije tehničkih pojmova, poput: „Godišnja emisija ugljen-dioksida (CO2 [kg/a]) označava masu emitovanog ugljen-dioksida u spoljnu sredinu tokom jedne godine, kao posledicu energetskih potreba zgrade.”

Prema već pomenutom pravilniku, postoje i izuzeci. Primera radi, energetski pasoš nije obavezan za zgrade sa predviđenim vekom upotrebe do dve godine, za određene privremene objekte, zgrade koje se ne greju ili se greju do 12°C, objekte koji služe verskim obredima i ostalim pravilnikom definisanim kategorijama.

U FOKUSU:

Podaci Centralnog registra energetskih pasoša (CREP): Trenutna situacija u Srbiji

Prema najsvežijim podacima koje nam je dostavio Centralni registar energetskih pasoša (CREP), zaključno sa 30. septembrom 2025. godine, u Srbiji su izdata ukupno 21.693 energetska pasoša. Broj izdatih sertifikata kontinuirano raste iz godine u godinu, što pokazuje da se sistem energetske sertifikacije zgrada postepeno razvija.

Kada je reč o energetskim razredima, najzastupljeniji je razred C, koji ujedno predstavlja i zakonski minimum za sve novoizgrađene zgrade. Prema podacima CREP-a, oko 80,28 odsto svih zgrada nalazi se upravo u ovom energetskom razredu. Slede zgrade u razredu B sa oko 7,8 odsto, dok objekti svrstani u razrede D, E, F i G – koji označavaju lošija energetska svojstva – čine ukupno oko osam odsto. Ostatak, odnosno 3,91 odsto zgrada, pripada drugim kategorijama.

Što se tiče teritorijalne raspodele, iz CREP-a navode da broj izdatih energetskih pasoša uglavnom prati broj izgrađenih i rekonstruisanih objekata, pa samim tim i gustinu naseljenosti i obim privredne aktivnosti određenog područja. Drugim rečima, najveći broj sertifikata izdaje se u većim gradovima i razvijenijim regionima Srbije, gde je i intenzitet gradnje najveći.

Energetski pasoši kao oruđe protiv energetskog siromaštva

Srbija je preuzela obavezu da svoj energetski sektor uskladi sa evropskim standardima i sprovede suštinske reforme u oblasti energetske efikasnosti. Upravo tu se prepliću dva pojma koji, iako nekome mogu delovati odvojeno, zapravo su duboko povezani – energetski pasoš i energetsko siromaštvo.

U martu ove godine, Privredna komora Srbije objavila je dokument pod nazivom Vodič kroz energetski pasoš i tom prilikom, uz podršku Fondacije Heinrich Böll („Hajnrih Bel”), organizovala seminar na ovu temu. Upravo u tom dokumentu jasno je prikazana veza između dva pojma, kao i značaj sertifikacije zgrada u smanjenju potrošnje energije.

Pre svega, energetsko siromaštvo označava nemogućnost domaćinstava da obezbede dovoljno energije za osnovne potrebe, poput grejanja, hlađenja ili osvetljenja. Ono je rezultat kombinacije niskih prihoda, visokih troškova energije i loših energetskih svojstava objekata. U Srbiji, prema podacima iz pomenutog vodiča, ovaj problem pogađa oko 200.000 domaćinstava, dok dodatni izazov predstavljaju nelegalizovani objekti, kojih ima gotovo dva miliona, a kako se ne nalaze u zvaničnim evidencijama, oni ne mogu biti obuhvaćeni programima energetske sanacije ni državnim subvencijama, čime se dodatno produbljuje socijalna i energetska nejednakost.

Upravo tu energetski pasoš dobija svoju širu društvenu ulogu i primenu kao alat za izlazak iz energetskog siromaštva. S obzirom na to da pruža transparentan uvid u energetska svojstva objekta i konkretne preporuke za poboljšanje, na osnovu tih informacija, domaćinstva mogu prepoznati gde gube energiju i novac, dok država dobija osnovu za planiranje ciljanih programa pomoći, poput subvencija, zamene ložišta i projekata energetske sanacije.

Najznačajniji podatak u energetskom pasošu je parametar energetske efikasnosti – količina toplote potrebne za grejanje zgrade tokom jedne godine, izražena po kvadratnom metru grejne površine. U Evropi se, prema trenutno dostupnim informacijama i vodiču, na grejanje i hlađenje zgrada troši oko 40 odsto ukupno proizvedene energije, dok je u Srbiji taj udeo čak 47 odsto, što jasno pokazuje da je sektor zgradarstva važna karika u energetskoj tranziciji.

Zato energetski pasoši i sistemska ulaganja u poboljšanje energetske efikasnosti predstavljaju osnovu svake ozbiljne politike smanjenja energetskog siromaštva i zaštite životne sredine.

Priredila: Milica Vučković

Tekst je objavljen u Magazinu Energetskog portala ODRŽIVA ARHITEKTURA

Hiljade primedbi na Prostorni plan Niša – građani i stručnjaci traže brisanje istražnih polja kod Studene

Foto: Wikipedia (Milorad Dimić MD)

Na nacrt Prostornog plana Grada Niša, oko koga se podigla prašina u javnosti jer predviđa istražna polja za zlato i bakar u blizini vodoizvorišta Studena, primedbe su mogle da se predaju još juče, a prema nezvaničnim informacijama do sada ih je pristiglo oko 3.000, dok je samo juče 4.000 primedbi građana predao „Kreni-Promeni Niš“. Primedbe su podneli građani, studenti, grupe stručnjaka, ekologa, kao i predstavnici opozicije.

Priča o mogućim geološkim istraživanjima u potrazi za bakrom i zlatom na lokalitetu Studena, u samoj blizini vodoizvorišta, opet je aktuelizovana pošto su ova istražna polja ucrtana u Prostorni plan Niša.

Javna sednica Komisije za planove biće održana u subotu, 13. decembra od 11 sati u Oficirskom domu.

Kako saznaju Južne vesti, hiljade primedbi je stiglo na ovaj nacrt, a jednu od njih sastavila je grupa koju čine advokati, ekolozi, biolozi, hemičari i ekološki aktivisti. Oni ističu da je zakoni nedvosmisleno zabranjuju bilo kakvo bušenje, miniranje, upotrebu hemikalija ili teške mehanizacije u zonama koje štite izvore pijaće vode.

„Razlog je jednostavan i zastrašujuće logičan: jedan incident, jedno prodiranje kontaminanata u vodonosnik, jedan nevidljivi prodor hemikalije ili teškog metala kroz karstne pukotine i izvor biva trajno izgubljen. A Suva planina je karstno područje gde se zagađenje širi brže nego bilo gde drugde, nevidljivo, tiho i praktično nepovratno. U takvom terenu, ni najskuplje mere zaštite, ni najmodernija tehnologija ne mogu garantovati da će voda ostati čista” – ističu oni.

Napominju da se često u javnosti pokušava umanjiti opasnost time što se ističe da su u pitanju „samo istraživanja“.

Pročitajte još:

„Međutim, istraživanja na terenu nisu nimalo bezazlena. Ona uključuju bušenje dubokih rupa, upotrebu tehničkih i hemijskih fluida, prolazak teških mašina kroz osetljivi teren, uklanjanje vegetacije i narušavanje strukture zemljišta” – objašnjava ova grupa stručnjaka.

Primedbu je napisala i grupa inženjera Nišavske oblasti, koja je tekst podelila i na društvenim mrežama, te su mnogi građani preuzimali taj tekst i potpisivali sebe. Postoji i poseban sajt sacuvajstudenu.itblokada.org, gde je objašnjena sva problematika i gde je moguće preuzeti 3 verzije teksta primedbe, a potom je potpisati i predati.

Stručnjaci ističu da u planskoj dokumentaciji tačke koje prikazuju planirane lokacije bušenja kompanije Apollo Minerals Limited zadiru u širu zonu sanitarne zaštite sa istočne strane izvorišta, zatim manjim delom ulaze u užu zonu i dolaze gotovo do same neposredne zone zaštite.

Kako je osnovni cilj donošenja planskih dokumenata između ostalog i „racionalno korišćenje, odgovorno upravljanje i zaštita prirodnih resursa u skladu sa njihovim prirodnim i ekološkim svojstvima i usaglašavanje konfilktnih interesa u korišćenju prostora“, neophodno je korigovati granice istražnih polja, odnosno ukinuti šrafuru „Istražno polje – Studena – bakar i zlato u području zona sanitarnih zaštita izvorišta Studena – piše u tekstu primedbe inženjera.

Pokret Kreni-Promeni Niš je organizovao i potpisivanje primedbi i tako su, kako kažu, za četiri dana u prostorijama pokreta građani potpisali oko 4.000 primedbi. Sve te primedbe oni su juče predali.

Tekst u celosti pročitajte OVDE

Ugrinovci: nova trafostanica 400/110 kV do 2027. godine

Foto-ilustracija: Unsplash (shraga kopstein)

U Ugrinovcima će biti izgrađena nova trafostanica 400/110 kV Beograd 50, koji obuhvata podizanje 400 kV i 110 kV postrojenja, izgradnju transformacije 400/110 kV (2×300 MVA), izgradnju pogonske zgrade, relejnih kućica, postrojenja sopstvene potrošnje, kao i uređenje kompletnog platoa sa pristupnim putem i pratećim objektima.

Ugovor o izgradnji potpisalo je Akcionarsko društvo Elektromreža Srbije (EMS) sa konzorcijumom izvođača, a u planu je da radovi budu završeni 2027. godine.

Oprema ključnih delova trafostanice, koja je u fazi nabavke ili isporuke, uključuje transformatore, sisteme zaštite, lokalno upravljanje, opremu za sopstvenu potrošnju i merenje, telekomunikacioni sistem i visokonaponsku opremu.

Kako se navodi na sajtu EMS-a, TS Beograd 50, zajedno sa planiranim dvosistemskim 400 kV dalekovodom ka području Južnog Banata, predstavlja ključni deo projekta BeoGrid 2025 i jedan od temeljnih stubova budućeg razvoja prenosnog sistema Srbije.

Pročitajte još:

– Radove na gradnji dva jednosistemska 400 kV dalekovoda za potrebe uvođenja DV br. 450 u buduću TS Beograd 50 započeli smo u septembru ove godine. Ukupna vrednost celog projekta BeoGrid iznosi 204 miliona evra (trafostanica, dalekovodi i energetski kabl) – kažu iz EMS-a.

Ova investicija deo je šireg projekta Severni koridor za prenos električne energije i predstavlja novi prenosni koridor koji će omogućiti efikasan plasman energije iz Južnog Banata – regiona sa velikim potencijalom za obnovljive izvore energije. Pored toga, BeoGrid 2025 doprinosi pouzdanijem napajanju korisnika u Sremu i Beogradu.

Energetski portal