Home Blog Page 360

Đedović sa Kamerom o saradnji Srbije sa Međunarodnom agencijom za OIE

Foto-ilustracija: Pixabay (mrganso)
Foto: Ministarstvo rudarstva i energetike

Ministarka rudarstva i energetike Dubravka Đedović razgovarala je u Abu Dabiju sa generalnim direktorom Međunarodne agencije za obnovljive izvore energije (IRENA) Frančeskom La Kamerom o saradnji Republike Srbije sa ovom međunarodnom organizacijom.

Ministarka je istakla da je Republika Srbija jedan od osnivača IRENA i da je osim aktivnog učešća na skupštinama ove organizacije, zainteresovana i za proširivanje saradnje u cilju prenošenja znanja, iskustava i novih tehnologija u oblasti OIE.

,,U toku je donošenje strateških dokumenata u kojima OIE zauzimaju važno mesto u obezbeđivanju veće energetske bezbednosti Srbije, ali i našim težnjama za dostizanjem karbonske neutralnosti, prateći ciljeve koje postavlja EU. Posebno smo zainteresovani za stručnu saradnju u oblasti OIE, gde su nam naročito važne informacije koje IRENA pruža o kapacitetima i troškovima investicija, iskustvima različitih zemalja i regiona”, rekla je ministarka i dodala da je energetska tranzicija naša realnost i da ćemo u godinama ispred imati sve veći udeo OIE u proizvodnji energije, pri čemu moramo voditi računa o stabilnosti sistema, kao i o finansijskoj i socijalnoj održivosti energetske tranzicije.

Pročitajte još:

Ministarka je među prvima čestitala Frančesku La Kameri na reizboru za generalnog direktora Međunarodne agencije za obnovljive izvore energije.

Na sastanku je rečeno da se region Jugoistočne Evrope odlikuje izuzetnim potencijalom za proizvodnju električne energije iz OIE po konkurentnim cenama, ali da uprkos značajnim realizovanim ulaganjima to još nije dovoljno za uspešnu zelenu tranziciju.

La Kamera je zahvalio na aktivnom učešću Srbije na Skupštini IRENA. Podsetivši da je ta međunarodna organizacija veoma prisutna u regionu Jugoistočne Evrope, ponudio je stručnu i tehnološku podršku Srbiji u definisanju instrumenta za detektovanje i mapiranje potencijala OIE, u čemu je IRENA već učestvovala u nekoliko zemalja regiona.  La Kamera je istakao da je IRENA, osim za podršku mapiranju potencijala OIE, zainteresovana i za podršku u definisanju konkretnih koraka za implementaciju kratkoročnih, srednjoročnih i dugoročnih planova.

Međunarodna agencija za obnovljive izvore energije je prva međunarodna organizacija specijalizovana za obnovljive izvore energije. Osnovana je u Bonu 2009. godine i danas broji 167 država članica, uz EU kao 168 člana.

Energetski portal

Šta nam donosi budućnost? Veštačkom inteligencijom u borbi protiv klimatskih promena

Foto-ilustracija: Pixabay ( Tungnguyen0905)
Foto-ilustracija: Pixabay

Naučnici širom sveta godinama unazad pokušavaju da pronađu načine kako da umanje efekte klimatskih promena, pogotovu kada su u pitanju visoke temperature i otapanje glečera. Tako je tim istraživača sa Univerziteta u Lidsu i Univerziteta u Bristolu otišao korak dalje te su razvili veštačku inteligenciju koja će pratiti pukotine ili frakture na poznatom glečeru Thvaites na zapadnom Antarktiku.

Thvaites je veoma važan deo Antarktičkog ledenog pokrivača, jer sadrži dovoljno leda da podigne globalni nivo mora za oko 60 centimetara, i mnogi strahuju da bi mogao ubrzano da krene da se „povlači“ i ugrozi priobalne zajednice širom sveta.

Ovaj tim istraživača prilagodio je algoritam veštačke inteligencije koji je prvobitno bio razvijen za identifikaciju ćelija na mikroskopskim slikama, kako bi uočio pukotine koje se formiraju u ledu koristeći satelitske snimke glečera. Kako dalje navode, korišćenje veštačke inteligencije omogućiće im da preciznije prate i reaguju na promene na ovom važnom glečeru.

Tokom istraživanja otkrivena je složena interakcija između formiranja pukotina i brzine toka leda, jer kada se tok leda ubrza ili uspori, prema rečima naučnika, verovatno će doći do formiranja pukotina. Zauzvrat, povećanje pukotina dovodi do promene brzine leda kako se menja nivo trenja između leda i stene ispod.

Pročitajte još:

Foto-ilustracija: Unsplash (Bethany Legg)

Dr Ana Hog, autor studije, objasnila je da se inače smatra da se dinamičke promene na glečerima dešavaju u vremenskim razmacima od decenije do vekova, pa joj je bilo iznenađujuće to što ovaj ogroman glečer ubrza i uspori tako brzo.

Tristan Suravi-Stepnei, vodeći autor rada i doktorski istraživač u Lidsu, dodao je da je lepa stvar u vezi sa ovom studijom preciznost sa kojom su pukotine mapirane.

Ovo nije jedini tim istraživača koji smatra da je veštačka inteligencija od značaja za rešavanje klimatske krize. Brojne organizacije već koriste veštačku inteligenciju za merenje emisije ugljen-dioksida, dok sa druge strane brojna postojeća rešenja koja se tiču klimatskih promena su često teško dostupna. Iako je ova “borba” i dalje na samom početku, mnogi naučnici i istraživači veruju da veštačka inteligencija može dosta da pomogne u praćenju i rešavanju ove krize.

Energetski portal

Kako snabdevač obračunava i prikazuje električnu energiju krajnjim kupcima?

Foto-ilustracija: Pixabay (AJS1)
Foto-ilustracija: Pixabay (analogicus)

Ministarstvo rudarstva i energetike je na osnovu Zakona o korišćenju obnovljivih izvora energije donelo Pravilnik o načinu proračuna i prikazivanja udela svih vrsta izvora energije u prodatoj električnoj energiji.

Ovim pravilnikom bliže se propisuje način na koji se krajnjem kupcu proračunava i prikazuje udeo svih vrsta izvora energije u prodatoj električnoj energiji, kao i način kontrole proračuna.

Utvrđivanje udela svih vrsta izvora energije, u prodatoj električnoj energiji za prethodnu kalendarsku godinu krajnjim kupcima, snabdevač utvrđuje tako što proračunava:

  • udeo svih vrsta izvora energije u prodatoj električnoj energiji koju je prodao svim svojim krajnjim kupcima;
  • udeo svih vrsta izvora energije u prodatoj električnoj energiji koju je prodao svojim krajnjim kupcima koji koriste isti tarifni paket usluga.

U tim proračunima električna energija se deli na: solarnu energiju, energiju vetra, hidroenergiju, geotermalnu energiju, energiju iz biomase, energiju iz obnovljivih izvora čiji izvor nije određen, energiju iz kamenog uglja, energiju iz mrkog uglja i lignita, energiju iz prirodnog gasa, energiju iz naftnih derivata, energiju iz fosilnih goriva čiji izvor nije određen, kao i nuklearnu energiju.

Struktura električne energije, proizvedene u sistemu podsticaja, utvrđuje se, kako se ističe, za ukupnu električnu energiju koju su povlašćeni proizvođači električne energije proizveli u prethodnoj kalendarskoj godini.

Garantovani snabdevač, odnosno ovlašćena ugovorna strana, utvrđuje i javno objavljuje na svojoj internet stranici izveštaj o količinama i strukturi električne energije proizvedene u sistemu podsticaja do kraja februara tekuće godine, za prethodnu godinu.

Pročitajte još:

Metodologija za proračun i prikazivanje udela svih vrsta izvora energije

Foto-ilustracija: Pixabay (NickyPe)

Prilikom prikazivanja strukture proizvedene električne energije u sistemu podsticaja, garantovani snabdevač koristi podele izvora energije, i prikazuje strukturu električne energije proizvedene u sistemu podsticaja.

U pravilniku je naglašeno da se udeli svih vrsta izvora energije u prodatoj električnoj energiji krajnjim kupcima izračunavaju primenom odgovarajućih matematičkih formula utvrđenih ovom metodologijom.

Operator prenosnog sistema proračunava nacionalni rezidualni miks metodologije na osnovu podataka o:

  • proizvedenoj električnoj energiji proizvođača za svaku elektranu koja je priključena na prenosnu, distributivnu, odnosno zatvorenu distributivnu elektroenergetsku mrežu;
  • ukupno prodatoj električnoj energiji svim krajnjim kupcima na prenosnoj, distributivnoj, odnosno zatvorenoj distributivnoj elektroenergetskoj mreži;
  • gubicima električne energije u prenosnoj, distributivnoj, odnosno zatvorenoj distributivnoj elektroenergetskoj mreži;
  • ostvarenoj razmeni električne energije po pojedinim granicama;
  • razmeni atributa sa evropskim miksom atributa u skladu sa Metodologijom;
  • iskorišćenim i isteklim garancijama porekla;
  • preuzetoj i isporučenoj električnoj energiji od strane kupaca – proizvođača.

Takođe, u pravilniku se napominje da je nacionalni rezidualni miks struktura električne energije prodate u Srbiji, čija struktura porekla nije dokazana iskorišćenim garancijama porekla, a koja je neophodna snabdevačima za proračun udela svih vrsta izvora energije u prodatoj električnoj energiji krajnjim kupcima.

Operator prenosnog sistema do 31. maja tekuće godine objavljuje na svojoj internet stranici godišnji izveštaj o nacionalnom rezidualnom miksu za prethodnu kalendarsku godinu.

Šta sve godišnji izveštaj treba da sadrži?

Foto-ilustracija: Unsplash (American Public Power Association)

Po Pravilniku se ističe da godišnji izveštaj treba da sadrži podatke o proizvodnji i potrošnji električne energije u Srbiji, uvozu i izvozu električne energije, uzimajući u obzir strukturu električne energije. Zatim podatke o izdatim, isteklim i iskorišćenim garancijama porekla električne energije u Srbiji. Potom podatke o strukturi nacionalnog rezidualnog miksa i podatke koje je koristio prilikom utvrđivanja strukture nacionalnog rezidualnog miksa i na kraju udele pojedinih izvora energije u nacionalnom rezidualnom miksu.

Nedeno je da snabdevači dostavljaju krajnjim kupcima jednom godišnje, u periodu od 1. do 31. jula tekuće godine, za prethodnu kalendarsku godinu, izveštaj koji sadrži prikaz udela svih vrsta izvora energije u električnoj energiji koju su prodali svojim krajnjim kupcima.

Izveštaj se dostavlja kao sastavni deo računa, ili uz račun za prodatu električnu energiju, koji se izdaje u periodu od 1. do 31. jula tekuće godine.

Snabdevači, pre dostavljanja izveštaja krajnjem kupcu, na svojoj internet stranici objavljuju sledeće informacije za prethodnu kalendarsku godinu:

  • udele pojedinih izvora energije u ukupno prodatoj električnoj energiji svim svojim krajnjim kupcima;
  • strukturu energije iskorišćenih garancija porekla električne energije svim svojim krajnjim kupcima;
  • link ka izveštaju operatora prenosnog sistema za prethodnu kalendarsku godinu
  • link ka internet stranici registra garancija porekla, kao i garantovanog snabdevača, u vezi sa sistemom podsticaja.

Za potrebe kontrole proračuna, snabdevač dostavlja Agenciji za energetiku Republike Srbije do 31. jula tekuće godine, za prethodnu godinu podatke o ukupno prodatoj električnoj energiji svojim krajnjim kupcima, zatim podatke o ukupno iskorišćenim garancijama porekla za svaki tarifni paket usluga, dostavlja i podatke o strukturi prodate električne energije za svaki tarifni paket usluga posebno, u skladu sa Metodologijom, kao i ogledni primerak izveštaja krajnjem kupcu i najmanje jedno izveštavanje kupcu koje je poslao u prethodnoj godini.

Stupanjem na snagu ovog pravilnika prestao je da važi Pravilnik o načinu proračuna i prikazivanja udela svih vrsta izvora energije u prodatoj električnoj energiji.

Izvor: Biznis.rs

Isplativa i sigurna investicija u izgradnju solarne elektrane

Foto: Ljubaznošću Miroslava Lutovca
Foto-ilustracija: Pixabay

Novi zakon o korišćenju obnovljivih izvora energije (OIE), kao i subvencije države za nabavku opreme za solarnu elektranu, stvorili su uslove za tržišni „bum“. Građani i privrednici pokazali su veliku zainteresovanost, pa je skok u prodaji i izgradnji solarnih elektrana gotovo očekivan. Prema podacima Ministarstva za rudarstvo i energetiku do sada je status kupca – proizvođača odobren za oko 5 MW novih solarnih elektrana, dok je u postupku gotovo sto megavata. Kakve finansijske dobiti mogu da očekuju privrednici u statusu kupca-proizvođača i da li je veća isplativost modela Zajednice OIE, pitali smo Miroslava Lutovca, savetnika predsednika PKS za energetiku. 

EP: Donošenjem novog zakona iz oblasti energetike i rudarstva i podzakonskih akata stvoreni su uslovi da privrednici kroz izgradnju solarne elektrane u statusu kupca-proizvođača mogu da smanje troškove svog poslovanja. Koliko su privrednici u našoj zemlji spremni na promene? 

Miroslav Lutovac: Postoje dva osnovna motiva zbog kojih se naši privrednici, ali i domaćinstva, odlučuju da investiraju u izgradnju solarne elektrane za zadovoljenje sopstvenih potreba. To su finansijska i ekološka dobrobit. Naravno, finansijska dobrobit je opredeljujuća i tu spadaju prihvatljiv period za povraćaj investicije od pet do šest godina i minimalni operativni troškovi, odnosno troškovi održavanja. Sve ovo čini investiciju veoma privlačnom. Praktično, to znači da možete obezbediti potrebe za električnom energijom za period od oko 25 godina, koliko se procenjuje da je životni vek elektrane, plaćajući avansno ukupnu energiju za ovaj period po ceni koja je četiri puta niža od trenutno važeće. Za pravna lica, odnosno privrednike, primenjuje se nepovoljnija metodologija. To znači da je cena viškova energije koji su predati energetskom sistemu niža od one koja se preuzima. Uprkos tome, interesovanje je veliko i sigurno je da će biti i veće kako bude rasla tržišna cena električne energije.

U fokusu:

EP: Zakon sada dozvoljava osnivanje udruženja, odnosno Zajednica, koje bi omogućile da se mali proizvođači organizuju i da viškove energije iz obnovljivih izvora ponude tržištu. Kakva su dosadašnja iskustva u radu ovih Zajednica? 

Foto-ilustracija: Unsplash (Andreas Gucklhorn)

Miroslav Lutovac: Članovi Zajednice obnovljivih izvora energije (Zajednice) mogu biti fizička ili pravna lica (pod uslovom da proizvodnja energije iz obnovljivih izvora ne predstavlja osnovnu ili pretežnu delatnost), jedinice lokalne samouprave ili drugi vidovi mesne samouprave. Osnovni cilj formiranja Zajednice je korišćenje obnovljivih izvora energije za zadovoljenje potreba njenih članova. Objedinjavanjem većeg broja manjih obnovljivih izvora energije, Zajednica može postati relevantan učesnik ntržištu električne energije, direktno ili preko posrednika. Na taj način se mogu ostvariti povoljniji finansijski efekti. Prema mojim saznanjima, do sada su formirane dve Zajednice, ali postoje inicijative privrednika za formiranje još nekoliko ovakvih udruženja. Rano je govoriti o ostvarenim efektima, ali se može očekivati da model Zajednice bude i isplativiji od modela kupca–proizvođača.

EP: Loši hidrološki uslovi ovog leta uticali su na smanjenje proizvodnje energije u hidroelektranama Srbije. Da li je rad termoelektrana ugrožen ovim nepovoljnim okolnostima?

Miroslav Lutovac: U godišnjem bilansu proizvodnje električne energije, hidroelektrane učestvuju sa oko 30 odsto. Proizvodnja hidroelektrana direktno zavisi od hidrološke situacije i u tom smislu pored količine padavina od velikog značaja je i da dotoci ne budu ekstremni (periodi velikih padavina i periodi velikih suša). Ova godina je bila veoma sušna, iako se situacija znatno popravila u novembru. Sa velikom sigurnošću možemo očekivati da će u ovoj godini proizvodnja električne energije iz hidroelektrana biti znatno ispod višegodišnjeg proseka. Osim što smanjena proizvodnja iz hidroelektrana direktno utiče na povećanje prosečne proizvodne cene električne energije, niski dotoci u velikoj meri utiču na fleksibilnost rada elektroenergetskog sistema, a u izvesnoj meri i na njegovu stabilnost i pouzdanost.

EP: Na koji način nizak dotok vode može da bude pretnja za termoelektrane i kakva je trenutno situacija sa dotokom vode? 

Miroslav Lutovac: Za normalan rad termoelektrana su potrebne velike količine vode. Naše najveće termoelektrane, u Obrenovcu i Kostolcu, koriste vodu iz Save i Dunava. Voda iz reka se crpi posebnim sistemima za vodosnabdevanje na čijem početku se nalaze usisne korpe porinute u vodotokove. Kada je vodostaj takav da je nivo reka veoma nizak, odnosno blizu ili na nivou usisnih korpi, rad sistema za vodosnabdevanje se mora zaustaviti kako bi se sprečila oštećenja. To uslovljava i obustavljanje rada termoelektrane. Trenutna hidrološka situacija je takva da nivo vodotokova ne predstavlja opasnost za bezbedan rad termoelektrana. U narednom periodu, sa padom temperature opadaće i dotoci, ali se ne očekuje kritično stanje nivoa reka koje bi moglo da ugrozi rad termoelektrana. 

Intervju vodila: Katarina Vuinac

Intervju je objavljen u Magazinu Energetskog portala ODGOVORNO POSLOVANJE.

Nemačka planira izgradnju probne staze za bežično punjenje električnih vozila

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Unsplash (kimi lee)

U Nemačkoj je u planu izgradnja probne staze koja bi mogla da omogući električnim vozilima bežično punjenje tokom same vožnje, prenose nemački mediji.

Realizacija je zamišljena tako da se ispod površine puta postave namotaji koji će stvarati magnetno polje, a koje će zatim stvarati struju za punjenje baterija na vozilima koja poseduju opremljenost odgovarajućim kontra-namotajem.

Puštanje u rad probne staze dužine jednog kilometra planirano je sredinom 2025. godine u severnoj Bavarskoj, a tačna lokacija biće naknadno određena.

Pročitajte još:

Broj električnih vozila se povećava, a time i gužve na stanicama za punjenje, zbog čega bi uspešna realizacija ove ideje bila od velikog značaja za postojeće vozače električnih vozila, ali bi bila i podsticaj za buduće korisnike ovih vozila.

Ipak, biće potrebne godine pre nego što ovakvi putevi budu mogli da se grade na dužim rutama i u serijama.

Energetski portal

Potpećko jezero kod Priboja ponovo preplavljeno smećem

Foto: Ministarstvo zaštite životne sredine
Foto-ilustracija: Pixabay

Kao i uvek posle većih padavina, Potpećko jezero na Limu kod Priboja preplavljeno je smećem.

Najveći deo plutajućeg otpada zadržava se na lančanicama tri kilometra uzvodno od hidroelektrane Potpeć. 

Ekipe EPS-a, “Srbijavoda” i pribojske opštine prethodnih dana izvukle su više od 200 kamiona raznog otpada.

Siniša Laković iz Eko-udruženja “Jastreb” Priboj kaže da je procena da ima 10.000 kubika i sve što se izvadi prevozi se u pretovarnu stanicu na Bistrici, a odatle se prevozi na regionalnu deponiju u Užice.

“Nadamo se da ćemo za deset do 15 dana uspeti da saniramo ovo, a sa svakim povećaljnjem Lima dobijamo i novu količinu smeća”, rekao je Laković, prenosi RTS.

Pročitajte još:

Već godinama čitamo o plutajućem otpadu u Potpećkom jezeru. Početkom 2021. godine iz jezera je izvađeno preko deset hiljada kubika otpada. Tada je, povodom problema sa otpadom na Limu i Drini održan sastanak sa nadležnim ministrima iz Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine čiji je povod bio da se nađe adekvatno rešenja decenijskog problema.

Ministarka je predložila da tri države potpišu memorandum o razumevanju, na osnovu kojeg će se sprovoditi neophodne aktivnosti.

Energetski portal

Dogovoreno potpisivanje Memoranduma o saradnji u oblasti razvoja vodonika sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima

Foto-Ilustracija (akitada31)
Foto: Vlada Republike Srbije

Ministarka rudarstva i energetike Dubravka Đedović i ministar energetike i infrastrukture Ujedinjenih Arapskih Emirata Suhail Al-Mazrouei dogovorili su u Abu Dabiju potpisivanje Memoranduma o saradnji u oblasti razvoja vodonika, kao novog energenta, i nastavku saradnje u oblasti obnovljivih izvora energije.

Ministri su se na sastanku usaglasili da je saradnja dve države u oblasti energetike dobra i da je naredni korak unapređenja saradnje upravo razmena iskustva, stručnog i tehničkog znanja u korišćenju vodonika kao energenta.

“Vodonik je energent budućnosti, koji će omogućiti čistiju energiju sa manjim uticajem na životnu sredinu. UAE imaju znanja, razvijene tehnologije i kompanije koje, na temeljima prijateljskih odnosa naše dve zemlje već posluju u Srbiji u oblasti OIE i mogu nam biti značajni partneri u daljem razvoju OIE, ali i zelenog i plavog vodonika kao novog energenta u našem energetskom sistemu’’, izjavila je ministarka Đedović.

Pročitajte još:

Prema njenim rečima, korišćenje potencijala OIE je važan instrument u povećanju energetske bezbednosti Srbije, kao i u dostizanju vizije klimatske neutralnosti, koja predstavlja jedan od ključnih globalnih izazova.

„Najznačajniji rezultat dosadašnje saradnje Srbije i UAE je vetropark „Čibuk 1”, koji proizvodi zelenu energiju kojom je moguće snabdevati 113.000 domaćinstava. Tokom godine počinjemo i sa izgradnjom „Čibuka 2’’ snage 150 MW. Tu se verovatno nećemo zaustaviti jer su kompanije iz UAE zainteresovane i za projekte u oblasti solarne energije, u kojoj imaju veliko iskustvo”, navela je ministarka.

Ministar Suhail Al-Mazrouei je istakao da odnosi države počivaju na bratskim odnosima lidera UAE i Srbije koji se zasniva na iskrenom prijateljstvu. Upoznao je ministarku Đedović sa nuklearnim i kapacitetima OIE koje su razvile UAE, kao i sa budućim planovima razvoja energetske infrastrukture.

Energetski portal

Uskoro u svakom domu? Solarni paneli iz štampača

Foto: Printscreen/Youtube
Foto-ilustracija: Pixabay

Pre samo nekoliko godina, tim sa Univerziteta u Njukastlu osmislio je i napravio solarne panele uz pomoć, ni manje ni više, nego 3D štampača. 

Lagane, fleksibilne i jeftine štampane solarne ploče, danas imaju svoju komercijalnu primenu, te se pretpostavlja da bi u skorijoj budućnosti mogle da budu deo svake građevine na planeti.

Jedna od lokacija gde su testirani štampani solarni paneli jeste Univerzitet u Njukastlu i on je prvi koristio elektronska mastila za provođenje struje.

“Mi smo jedna od prvih istraživačkih grupa na svetu koja je 2018. godine napravila prvi komercijalni primer štampanog solarnog sistema, u partnerstvu sa globalnom logističkom kompanijom CHEP. I baš tada smo instalirali niz od 200 kvadratnih metara štampanih solarnih panela na krovu u roku od samo jednog dana”, kaže profesor Paul Dastor, i navodi da su ovi paneli lagani i vrlo brzo se montiraju.

Kao prednosti ove tehnologije, istraživači navode da je jeftina, i da se vrlo brzo može zameniti ukoliko dođe do oštećenja. Može da se “ugradi” na vozila, krovove, šatore, a još jedna njena prednost je što se ova štampana solarna energija može prilagoditi i integrisati sa operativnom kamuflažom za punjenje komunikacionih uređaja, naočara za noćno gledanje i druge elektronike.

Pročitajte još:

Međutim, profesor Dastor navodi da je nažalost za izradu ovih panela neophodno dosta vremena, ali i kompanija koje će se udružiti sa univerzitetima kako bi se proizvela veća količina. Na sreću, ovaj tim ne odustaje, i svake godine uz pomoć nekoliko kompanija uvode štampane solarne panele u nove sfere života.

Neki od ovih solarnih panela bili su postavljeni širom grada kako bi ih ljudi videli, a samim tim i upoznali kako rade. Istraživači su 2018. testirali ovu tehnologiju, a već naredne godine (2019), ovi paneli su štampani u većoj količini i počela je njihova primena u komercijalne svrhe, dok je prošle godine, krenulo testiranje ove tehnologije i na električnim vozilima.

Profesor Dastor navodi da se nada da će ova tehnologija biti deo svakog pojedinca na planeti, da će se koristiti za napajanje gradskih osvetljenja, pumpi za vodu, kamp prikolica, jer se može instalirati na bilo koju površinu.

Solarni crepovi i šindre, stakleni solarni paneli koji izgledaju kao prozori, štampani paneli, samo su neke od tehnologija koje mogu da izmene svet i utiču na energetsku nezavisnost svih nas.

Energetski portal

Novi WWF-ov Filter rizika biodiverziteta pomaže kompanijama da identifikuju svoje rizike uticaja na prirodu

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay (jameswheeler)

Svetska organizacija za zaštitu prirode WWF danas u Davosu, gde se održava Svetski ekonomski forum, lansira novi alat – Filter rizika biodiverziteta (Biodiversity Risk Filter, BRF). Ovo je alat namenjen kompanijama i finansijskim institucijama da identifikuju sopstvene rizike i uticaj na prirodu.

Vlade svetskih zemalja su u decembru usvojile Globalni okvir za biodiverzitet koji je posvećen kolektivnom delovanju – hitnom prestanku uništavanja, odnosno smanjenju gubitka biodiverziteta do 2030. Korporativne i finansijske institucije imaju ključnu ulogu u tome, tako što će usmeriti svoje investicije i poslovne modele i tako postići ciljeve predviđene Globalnim okvirom za biodiverzitet. Ali mnoge kompanije i investitori se još uvek bore da razumeju aktivnosti i njihov uticaj na prirodu, pa će zato ovaj alat poslužiti da premoste taj jaz.

Filter rizika je prvi, besplatni onlajn alat ove vrste dostupan na platformi WWF Risk Filter Suite gde se takođe nalazi i Filter rizika vode, a služi da pomogne kompanijama i finansijskim institucijama da identifikuju i preduzmu akcije koje se odnose na rizike po biodiverzitet tokom njihovog poslovanja, određivanja vrednosti svojih proizvoda i investicija. Napravljen u saradnji sa Klima & Kompani, važan metodološki vodič korisnicima alata, naročito finansijskim institucijama, pokazuje kako Filter rizika biodiverziteta može biti uključen u portfolio kompanija. Takođe, postoji i primer, studija slučaja reprezentativnog investitora.

Pročitajte još:

Globalni ekonomski i finansijski sistem je duboko povezan sa prirodom. Kako je priroda u velikoj krizi, tako su i kompanije i investitori svih sektora izloženi posrednim i neposrednim rizicima biodiverziteta. Prema nalazima Svetskog ekonomskog foruma, više od 50 odsto svetskog BDP-a, odnosno 44 biliona dolara je izuzetno ili makar delimično zavisno od prirode i njenih usluga.

Foto-ilustracija: Pixabay (catamejia18)

U decembru 2022. više od 330 poslovnih i finansijskih institucija iz 52 zemlje sa zajedničkim prihodima od preko 1.5 biliona dolara, insistiralo je da lideri sveta usvoje obavezujuće zahteve za sve velike poslovne i finansijske institucije da procene i objave svoj uticaj na i zavisnost od biodiverziteta do 2030. Ipak, razumevanje rizika i šansi povezanih sa biodiverzitetom odnosno vrednostima njihovih proizvoda na različitim lokacijama, pritom koristeći odbrambeni naučno zasnovani pristup, do sada je bio jedan od najizazovnijih zadataka za kompanije i finansijske institucije koje teže da razviju modele poslovanja pozitivne po prirodu.

“Ovaj alat pomoći će kompanijama da mapiraju i procene rizike povezane sa gubitkom biodiverziteta i omogućiti im da odrede prioritetne investicije za područja u kojima će postići najveći uticaj u umanjivanju svojih rizika. WWF Adria kompanijama u regionu može da pomogne na njihovom putu ka održivom poslovanju”, kaže Uroš Delić, menadžer za saradnju sa korporativnim sektorom WWF Adrije.

Filter rizika biodiverziteta može da proceni rizike u vezi biodiverziteta za sve industrije u svim zemljama. To je besplatan alat koji će da raščlani složene informacije o biodiverzitetu i ponudi poslovno praktične informacije korisne za donošenje odluka na vizuelno razumljiv način. U njegovoj bazi nalazi se više od 50 slojeva podataka koji ukupno posmatrani mogu da formiraju globalnu, sveobuhvatnu sliku rizika biodiverziteta. Kao takav, on uključuje podatke o vrstama, ekosistemima, zaštićenim područjima i najvažnijim pritiscima na biodiverzitet poput gubitka šuma, uništavanja staništa, zagađenja, prenamene zemljišta, itd. Podatke su, između ostalih, obezbedili WWF, IBAT, IUCN, UNEP-WCMC, ENCORE, RepRisk, FAO, Svetska banka i NASA. Ova jedinstvena platforma objedinjuje velik i raznovrstan obim podataka usmerenih specifično na analizu rizika povezanih sa biodiverzitetom u korporacijama i finansijskim institucijama.

Foto-ilustracija: Pixabay

Alat se oslanja na dugoročni uspeh WWF-ovog Filtera rizika vode, kojem se takođe može pristupiti na onlajn platformi WWF Risk Filter Suite. Dok Filter rizika biodiverziteta omogućava uopštenu procenu rizika koji se odnose na biodiverzitet na visokom nivou, Filter rizika vode obezbeđuje dubinsku procenu rizika koji se odnose na vode. Oba alata poslužiće privatnom sektoru da razviju održive načine poslovanja i ulažu i podržavaju usklađivanje kompanija i finansijskih institucija da se obavežu da imaju održiva angažovanja na globalnom nivou.

Dodatno, specifični metodološki vodič, koji su razvili WWF i Klima & Kompani, posebno podržava finansijske institucije da koriste WWF-ov set alata Filter rizika. U njemu je objašnjeno kako finansijske institucije mogu da koriste postojeće podatke da bi razumele rizike u operacionalnom i procesu snabdevanja i kako mogu da primene rezultate dobijene pomoću ovih alata da bi stekle uvid u pretnje po kompaniju na nivou opšteg poslovanja. Koristeći se ovim vodičem, WWF i Klima & Kompani uradili su test studiju slučaja na portfolijima reprezentativnih investitora navedenih kompanija. Rezultati pokazuju da većina portfolija kompanija ima srednju ili visoku izloženost rizicima povezanih sa biodiverzitetom. Studija slučaja, takođe, pokazuje da uz pomoć WWF-ovog Filtera rizika i metodološkog vodiča, kompanije i finansijske institucije mogu da počnu sa analizom i identifikacijom mogućih rizika povezanih sa biodiverzitetom kao i da definišu tačke i prioritetne oblasti za delovanje.

WWF-ov Filter rizika biodiverziteta pokrećemo u trenutku kada postoji rastući konsenzus o tome da ne samo da treba da zaustavimo uništavanje prirodnog sveta, već i da preusmerimo naše ekonomije i društva u pravcu života u skladu sa prirodom.

Izvor: WWF Adria

Gde odlazi naš otpad iz uličnih kanti za reciklažu? Rezultati jednog eksperimenta

Foto: Klima101
Foto-ilustracija: Pixabay

Nakon jednog dugog, prednovogodišnjeg dana na poslu, odlazim u prodavnicu i kupujem flašu kisele. Nakon što je popijem, kao savesna građanka, bacam je u malu uličnu kantu za reciklažu blizu svoje kuće.

Ali ovaj put sam uradila još nešto. U flašu sam sakrila GPS traker koji će mi razotkriti njenu sudbinu. Gde će završiti moja flaša kisele: na deponiji, u reciklažnom postrojenju ili negde sasvim treće?

Gradska čistoća iz Beograda tvrdi sledeće:

„Proces prikupljanja i transporta reciklabila se vrši putem namenskih transportnih vozila sa lokacije prikupljanja do reciklažnog centra – Pogona za prikupljanje i promet sekundarnih sirovina na dalji tretman sortiranja i baliranja.”

Ono što bi, prema birokratskom rečniku nadležne službe, trebalo da usledi nakon što otpad napusti reciklažne kante jeste tzv. sekundarna separacija, koja se na teritoriji Beograda jedino vrši u sortirnici u Višnjičkoj ulici. To nam je potvrđeno i u telefonskom razgovoru sa Pogonom Gradske čistoće Čukarica, piše Klima101.

Ali upravo je sekundarna separacija korak do kog nije stigla moja flaša.

Naime, postavljeni GPS traker završio je na Vinčanskoj deponiji. Kada god sam mogla, pratila sam aplikaciju WINNES GPS na svom telefonu koja prikazuje njegovu rutu. Prvog dana, 26. decembra, GPS traker lutao je mojim naseljem, verovatno u kanti sa točkovima ili vozilu komunalnih radnika, da bi se dva dana kasnije, preko Ceraka, Košutnjaka i Mitrovog brda – maltene sedam gora i nekadašnjeg Panonskog mora – zaputio ka Vinči gde je posle nekoliko dana i nestalo signala.

Foto: Klima101 (Gde je flaša trebalo da završi vs. gde je zaista završila)

U eksperimentu sam se koncentrisala na male ulične kante za reciklabile koje su se poslednjih godina odomaćile na mnogim raskrsnicama širom prestonice, pre svega zato što su pristupačne, česte i Beograđani usputno bacaju otpad u njih.

Takođe, ove kante su, po svemu sudeći, već predmet skepse među stanovništvom, a neretko se mogu čuti primeri ljudi koji su videli kako se reciklabilni deo otpada iz kante odmah prilikom sakupljanja meša sa ostalim otpadom.

Da li nepoverenje opravdano? Sudeći po sudbini moje flaše kisele, izgleda da makar donekle jeste. Jedan veliki potencijalni problem je to što usled nepažnje i žurbe, i činjenice da je jedan od njihovih segmenata mešano đubre, u ovim kantama među reciklabilnim otpadom lako može da završi i – nereciklabilan, kao i hrana.

Pročitajte još:

Ovo dovodi do kontaminacije sadržaja, a u ovakvoj situaciji sekundarna separacija je gotovo nemoguća, pre svega usled ekonomske neisplativosti. Ako se to dogodi, umesto da se proslede na reciklažu, reciklabili se ipak tretiraju kao „obično” đubre i idu na deponiju, čime se potpuno obesmišljava prisustvo segmenata za plastiku i papir.

Međutim, moja flaša kisele ukazuje i na dublji problem od toga – jer se ona u tih par dana praćenja nije ni približila jedinoj sortirnici u Višnjičkoj ulici.

Kako kaže ekspert za upravljanje otpadom Gojkan Stojinović, deluje kao da nije poštovana procedura sakupljanja i odvoženja.

Foto-ilustracija: Pixabay (manfredrichter)

„Najveći broj aktivnosti koji se promoviše i uvodi je sveden na ‘šarene kante’ koje se postavljaju ili dele građanima u svrhu primarne selekcije, ali dublje od toga se često ne ide”, ocenjuje Stojinović.

Naravno, moja kisela najverovatnije nije bila usamljena. Sa njom je na deponiju moglo da bude izručeno još barem desetak flaša koje su joj drugovale u kanti iz moje čaršije – i potencijalno još bezbroj drugih, širom grada.

Sudbina moje flaše možda bi bila sasvim drugačija da sam je ubacila u reciklažni kontejner koji se nalazi u sklopu reciklažnih ostrva.

Za razliku od kanti – reciklažni kontejneri i ostrva su ređi prizor i u njih građani namenski razdvajaju otpad: u plave posude ide karton, u žute plastika, a u sive metal. Tu su i reciklažna zvona za staklo. Pa se za ove posude ne može se reći da predstavljaju svakodnevicu Beograđana.

Stojinović insistira da tome da i građani svoju odgovornost u upravljanju otpadom treba ozbiljno da shvate. „Osnovna stvar koju građani mogu da urade je da se pridržavaju uputstava za razdvajanje koje su dobili i izbegavaju greške koje mogu da utiču na kvalitet materijala u kantama”, kaže Stojinović.

„Takođe, treba da im bude jasno da je celokupan sistem upravljanja otpadom zasnovan na ekonomiji troška. Svaka greška u razdvajanju otpada i svaka kontaminacija otpada namenjenog za reciklažu automatski smanjuje vrednost materijala ali i povećava troškove njegove ekstrakcije iz celokupne mase, što naravno u velikoj meri utiče na rad svih operatera u lancu.”

Drugim rečima, jedna pogrešno odložena pelena ima kapacitet da kontaminira mnogo veću količinu reciklabilnog materijala.

Kako je teklo GPS praćenje?

U međuvremenu, moj mali detektivski poduhvat nije ni počeo niti se završio na gore pomenutoj flaši kisele.

Foto: Klima101 (Ovo je kanta u koju je bačena flaša kisele)

Štaviše, prve GPS trakere sam postavila još u novembru. Jedan sam ubacila u kartonsku kutiju koju sam odložila u kantu u okolini Vukovog spomenika, dok je drugi završio je u podzemnom kontejneru kod Studentskog trga.

Tada sam tek počela da razvijam veštinu pakovanja ovih uređaja u ambalažu. Zagrejanim nožem presekla sam bocu i u njega smestila GPS traker. Posle sam pakovanje zalepila silikonom.

Međutim, prvi pokušaj bio je neuspešan. Nakon nekoliko dana mirovanja, signali iz trakera su prosto nestali.

Tek mesec dana kasnije, 20. decembra, skupila sam hrabrost da probam ponovo. Ovaj put GPS traker nosila je flaša kisele – ali ne one sa početka naše priče. Ovu sam odložila u malu uličnu kantu za reciklažu kod Trga Republike, i čekala. Prvi sat, drugi sat… petnaesti sat. I ništa – delovalo je kao još jedan neuspeli pokušaj.

Ipak, sutradan se GPS traker konačno pokrenuo. I pošao je na neočekivano veliki put.

Naime, prva tri dana obilazio je centar Beograda i odlazio do deponije u Vinči nekoliko puta, nijednom se ne približivši sortirnici u Višnjičkoj ulici – a prelazio bi i preko 100 kilometara dnevno. U večernjim satima redovno bi stajao u Mije Kovačevića, pretpostavljam da bi se kamion u koji je dospeo parkirao na parkingu direkcije Gradske čistoće. Tako je bilo do otprilike kraja godine kada mu se negde na Dorćolu gubi signal – signal se opet javlja 5. januara 2023. i aplikacija za GPS praćenje beleži opet kretanje do Mije Kovačevića. Sledi povratak na Dorćol i poslednje javljanje ovog uređaja istog dana. Baterija je bila na 1 odsto.

Ceo tekst možete pročitati OVDE.

Izvor: Klima 101

Ministarka Đedović – Prioritet sigurno snabdevanje po pristupačnim cenama

Foto: Zoran Petrović - Ministarstvo rudarstva i energetike
Foto: Zoran Petrović – Ministarstvo rudarstva i energetike

Ministarka rudarstva i energetike Dubravka Đedović obratila se danas na ministarskom panelu “Kretanje kroz neizvesnosti – postavljanje prioriteta za postizanje nulte neto emisije“, koji se održava u okviru “Abu Dabi nedelje održivosti 2023”, gde je govorila o planovima i prioritetima Srbije u razvoju energetskog sektora u kontekstu izazova koje je donela energetska kriza.

“Uprkos svim izazovima koje je donela energetska kriza, Srbija je uspela da sačuva sigurnost snabdevanja električnom energijom i gasom, po cenama koje su pristupačne građanima i ne ugrožavajući konkurentnost privrede. Završetkom dva velika projekta koja su u toku, izgradnjom termoelektrane Kostolac B3 snage 350 megavata i gasnog interkonektora ka Bugarskoj, koji će biti završeni u ovoj godini, obezbedićemo nove kapacitete za proizvodnju električne energije i energetsku infrastrukturu koja će omogućiti da diversifikujemo snabdevanje gasom”, rekla je Đedović.

Ona je naglasila da Srbija deli globalnu viziju Evropske unije kad je reč o dostizanju karbonske neutralnosti i da je u toku izrada strateških dokumenata koji će imati za cilj povećanje udela OIE u energetskom miksu i smanjenje emisije štetnih gasova.

“Za veću energetsku nezavisnost i sigurnost snabdevanja potrebni su nam novi kapaciteti koji koriste energiju sunca i vetra, ali i unapređenje energetske efikasnosti. Srbija trenutno ima više od 550 megavata kapaciteta u sektoru OIE, ne računajući velike hidroelektrane. Pripremamo aukcije za gradnju oko 400 megavata vetroelektrana, kao i trogodišnji plan aukcija kako bi se dobilo najmanje 1.000 novih megavata iz OIE. Radimo i na unapređenju zakonskog okvira koje treba da omogući veće investicije u sektor OIE, na način da integracija novih kapaciteta iz OIE ne dovede u pitanje stabilnost sistema”, navela je Đedović.

Pročitajte još:

Među prioritetima su i dalji razvoj energetske infrastrukture i bolje povezivanje sa susedima, rekla je ministarka i posebno istakla značaj Transbalkanskog koridora kao projekta koji će doprineti većoj stabilnosti snabdevanja električnom energijom, lakšoj integraciji kapaciteta iz OIE, kao i uspostavljanju regionalne berze električne energije. 

Foto-ilustracija: Pixabay (

Takođe je istakla značaj ulaganja u energetsku efikasnost u javnim zgradama i domaćinstvima, i doprinos koji su građani smanjenjem uštedama energije u domaćinstvima dali smanjenju ukupne potrošnje struje u zimskim mesecima.

“Paralelno sa projektima regionalnog povezivanja, težimo i da pojačamo bilateralne odnose sa partnerima iz drugih delova sveta, kao što su zemlje Centralne Azije, kako bismo obezbedili dodatnu sigurnost snabdevanja u uslovima brojnih izazova i brojnih nepredvidljivosti kao posledica energetske krize.

“Abu Dabi nedelja održivosti” je globalna inicijativa koju su pokrenuli Ujedinjeni Arapski Emirati (i kompanija Mazdar iz UAE) sa ciljem da se ubrza održivi razvoj i podstakne napredak na ekonomskom, socijalnom i ekološkom planu. Skup okuplja šefove država, predstavnike Vlada, investitore, preduzetnike, i druge aktere kako bi razgovarali o klimatskim akcijama i inovacijama koji će obezbediti održiviji svet za buduće generacije.

Izvor: Ministarstvo rudarstva i energetike

Upisana prva stambena zajednica u Registar kupaca-proizvođača 

Foto-ilustracija: Pixabay (Voltaro Energy)
Foto-ilustracija: Pixabay

U Registar kupaca-proizvođača koji su stambene zajednice upisana je stambena zajednica Bokokotorska 34 iz Pančeva, instalisane snage 9,5 kW.

Ovo je prvi takav slučaj u Srbiji, a datum priključenja je 5. decembar 2022. godine, saopšteno je iz Udruženja OIE Srbija.

Do sada je u Registar kupaca-proizvođača električne energije u Srbiji upisano 716 kupaca-proizvođača ukupne instalisane snage od 9.5 MW, od čega su 618 kupaca-proizvođača domaćinstva.

Pročitajte još:

Najveći kupac-proizvođač električne energije u Srbiji je kompanija Eko Step Pellet doo iz Petrovca na Mlavi, instalisane snage od 999,5 kW. Eko Step Pellet je redovni član Udruženja Obnovljivi izvori energije Srbije od 25. marta 2021. godine.

Energetski portal

Cene gasa u Evropi pale ispod 650 dolara za 1.000 kubnih metara

Foto-ilustracija: Pixabay (Logga Wiggler)
Foto-ilustracija: Pixabay (piviso)

Berzanske cene gasa u Evropi opale su u ponedeljak za više od 10 odsto i prvi put od 6. septembra spustile su se ispod 650 dolara za 1.000 kubnih metara, prema podacima londonske berze ICE.

Vrednost februarskih fjučersa na TTF gasnom čvorištu u Holandiji pala je tokom dana sa 728,6 na 645,1 dolar za hiljadu metara kubnih, što je pad cene za 11,3 odsto, prenose RIA Novosti.

Berzanske cene gasa u Evropi poslednji put su pale ispod 700 dolara za 1.000 metara kubnih 5. januara, a pre toga 10. septembra 2021. godine. Stručnjaci navode da je pad cena gasa na evropskoj berzi u vezi sa toplim vremenom i povećanjem proizvodnje energije od vetra.

Pročitajte još:

Uprkos padu, cene gasa su i dalje dvostruko više od višedecenijskog proseka, odnosno od 1996. godine. Cene gasa u Evropi značajno su porasle od proleća 2021. godine, a do tada su se kretale u rasponu od 250 do 300 dolara za 1.000 kubnih metara.

Do kraja leta te godine premašile su 600 dolara, a na jesen su porasle na 1.000 dolara za hiljadu kubnih metara. Tokom prvih meseci prošle godine cene su premašile 2.000 dolara, a početkom proleća dostigle su rekordnih 3.892 dolara za hiljadu kubnih metara.

Izvor: Biznis.rs

Da li će Srbija ostati bez bukovih šuma – imamo li plan za ugrožene vrste naše planete

Foto-ilustracija: Pixabay (RosZie)
Foto-ilustracija: Pixabay (Kapa65)

Kada se govori o klimatskim pormenama, najviše pažnje se posvećuje njihovom uticaju na čoveka, njegovom kvalitetu života, uticaju na imovinu i privredu. Zbog klimatskih promena, mnogobrojne biljne i životinjske vrste ne mogu dovoljno brzo da se priviknu na novonastale okolnosti.

“Često zaboravljamo da nismo jedini stanovnici ove planete, i da nagle klimatske promene izazvane ljudskim aktivnostima imaju posledice na sva živa bića na Zemlji. Beli medvedi kojima nestaje stanište zbog topljenja Arktika, jedan su od dobro poznatih simbola klimatskih promena. U Republici Srbiji teško je izdvojiti one koje su najugroženije, ali postoji crvena knjiga u kojoj se nalaze sve ugrožene vrste. Najugroženije su vrste koje nemaju gde da pobegnu od posledica klimatskih promena. Uočeno je da se određene biljne i životinjske vrste pomeraju ka severu ili na veće nadmorske visine”, rekao je biolog Tomica Mišljenović, Botanička bašta „Jevremovac”.

Pročitajte još:

Ističe da se rade mnoga istraživanja na okeanima i procene su da ako se temperatura podigne za jedan i više stepeni, korali mogu da nestanu. Takođe nestaju i staništa nekih vrsta životinja. Tope se lednici, a podaci govore da beli medvedi moraju u potragu za hranu dužim putem.

„Potrebne su koordinirane aktivnosti i globalna koordinacija u efektima borbe protiv klimatskih promena. Imaćemo sve više suša, požara, sezonska raspodela padavina je drugačija. U narednim decenijama u Srbiji možemo ostati bez bukovih šuma”, zaključio je Mišljenović.

Svi podjednako snosimo odgovornost za ovakvo stanje naše planete. Mi drugu planetu osim ove nemamo, a ovu koju imamo, valja nam čuvati.

Izvor: RTS

Obezbeđeno dovoljno energenata za celu zimu

Foto-ilustracija: Unsplash (Julian Hochgesang)
Foto-ilustracija: Pixabay (analogicus)

Ministar unutrašnje i spoljne trgovine u Tomislav Momirović rekao je da su skladišta Republičke direkcije za robne rezerve puna.

Takođe, istakao je da Srbija ima dovoljno energenata i da će građanima biti obezbeđeni topli domovi.

Ministar je, nakon sastanka u prostorijama skladišta naftnih derivata za potrebe te direkcije u Požegi, objasnio da smo na kraju prošle godine imali 14.000 tona mazuta u robnim rezervama, a da je država dodatno kupila još 30.000 tona, čime je pokazala da posledice krize sa kojim se suočava cela Evropa drži pod kontrolom.

Početkom godine, potvrdu o stabilnoj količini struje, rezervi gasa i nafte dala je i ministarka rudarstva i energetike Dubravka Đedović.

Pročitajte još:

Tom prilikom izjavila je da se adekvatno pripremamo i za narednu zimu, zašto što je očigledno da će se kriza nastaviti.

Govoreći o sigurnosti snabdevanja energentima, treba istraći  da nam visoke temperature, koje nisu uobičajene za ovo doba godine, idu u korist.

Energetski portal

Prvi pronašao plastiku u okeanu i alarmirao svet

Foto-ilustracija: Pixabay (giogio55)
Foto-ilustracija: Unsplash (Cristian Palmer)

Svedoci smo da se plastika danas dosta koristi u svakodnevnom životu. To je dovelo do toga da se gotovo svuda oko nas nalazi plastični otpad. Posebno zabrinjava podatak da svake godine skoro 10 miliona tona plastike završi u okeanima. Time se, ne samo, zagađuje voda kao takva, već se ugrožavaju i životinje koje su deo tog vodenog ekosistema.

Iako je problem sa plastikom danas takoreći „deo naše svakodnevnice“, nekada te plastike nije ni bilo u rekama, jezerima, morima, okeanima. 

Prvi čovek koji je pronašao male komadiće plastike, bio je morski biolog Edvard Karpenter, i to sada već davne 1971. godine. On je hiljadama milja od istočne obale Amerike u Atlantskom okeanu našao plastiku. 

Mediji, a i naučna zajednica, danas se često sete Karpentera, naročito sada kada sve češće razgovaramo o mikroplastici, a i samom plastičnom otpadu.

Pročitajte još:

Naime ovaj morski biolog proučavao je alge. Tokom svog istraživanja bacao je mrežu na površinu okeana. I ono što ga je tada veoma iznenadilo je to što je prilikom svakog izvlačenja mreže iz vode u njoj bila i plastika. Uz proučavanje algi nastavio je da zapisuje svaki komad plastike koji bi izvukao na površinu.

Danas bi mnogi bili srećni da se davne 1971. godine ovom otkriću posvetilo više pažnje.

Verujući u ono što radi, i pored zabrane nastavio je eksperiment, napisao je rad o tome, ali nažalost, tada niko nije bio preterano zainteresovan za njegovo otkriće i ispostaviće se veliki problem današnjice.

Da je naučna zajednica pre pola veka saslušala Edvarda Karpentera, možda bi danas u okeanima bezbrižno plivale samo ribe i ostala morska stvorenja, bez plutajućeg otpada, plastike i mikroplastike.

Energetski portal