Home Blog Page 358

Na Kopaoniku se otvara prvi Swissôtel u Srbiji

Foto: TOP ONE
Foto: TOP ONE

Accor, vodeća svetska hotelska grupacija, širi svoj portfolio u jugoistočnoj Evropi potpisivanjem ugovora za novi hotel u Srbiji. Accor grupa, sa preko 5000 hotela u 110 zemalja, obavezala se da će do 2050. godine postići nultu emisiju ugljen-dioksida, što će u narednim godinama zahtevati velika ulaganja u renoviranje i održivije poslovanje već izgrađenih hotela.

Swissôtel Kopaonik, premijum hotel od četiri zvezdice, koji će svoja vrata za prve posetioce otvoriti u zimu 2024, gostima će ponuditi 175 soba i apartmana. Biće to prvi Swissôtel u Srbiji.

Novi objekat će se nalaziti u samom centru Kopaonika, a na pešačkoj udaljenosti od žičara i ski staza. Pored smeštaja, Swissôtel Kopaonik će gostima nuditi i restorane, cigar bar, spa i wellnes zonu, konferencijski prostor i skijašnicu.

Prvi Swissôtel u Srbiji Accor grupacija otvara u partnerstvu sa KOP2020 doo, kompanijom za razvoj hotelskih ulaganja u Kopaonik.

“Srbija je jedan od skrivenih dragulja jugoistočne Evrope. Uz neverovatnu prirodu i kulturu, pravo je blago, koje će otkriti putnici iz regije i cele Evrope. U isto vreme, Kopaonik je omiljena destinacija za srpske ljubitelje skijanja koji traže vrhunsku uslugu. Oduševljeni smo što možemo dovesti naš brend, Swissôtel, na ovo spektakularno odredište pružajući gostima zaista prvoklasno iskustvo zahvaljujući lokaciji hotela, luksuznom dizajnu i njegovoj posvećenosti prirodnom okruženju. Uverena sam da će prirodan krajolik koji oduzima dah, u kombinaciji sa savremenom vitalnošću Swissôtel-a, doneti novi kvalitet putnicima koji posećuju Kopaonik”, izjavila je Dilek Sezer, direktorka razvoja Accor-a za južnu i istočnu Evropu.

Foto: TOP ONE

“Odabir Accor-a kao našeg partnera zasniva se na kompleksnoj ponudi međunarodno priznatih brendova i najvišim standardima poslovanja. Saradnja sa svetskim liderom u hotelijerstvu daje nam neverovatne mogućnosti za razvoj premijum hotelskih usluga u Srbiji. Pružajući gostima vrhunski standard, čvrsto verujemo da će se mnogi novi putnici odlučiti da otkriju neverovatnu prirodu i kulturu Srbije”, dodaje Momčilo Đuričić iz KOP2020 DOO.

Kopaonik je najveće skijalište u Srbiji i ujedno važi za jedno od najboljih u jugoistočnoj Evropi. Takođe, to je prepoznata MICE destinacija i jedna je od najbrže rastućih planinskih destinacija za zimski i letnji odmor u regiji sa 200 sunčanih i 159 dana pod snegom. Nova investicija učvrstiće Kopaonik na mapi zimskih sportova Evrope, a otvaranje hotela planirano je za zimsku sezonu 2024/2025. godine.

Swissôtel Hotels & Resorts inspirisan alpskom energijom i švajcarskim gostoprimstvom, ističe se pametnim dizajnom, kvalitetom izrade i održivim poslovanjem. Swissôtel raspolaže sa više od 4.500 hotela, odmarališta i rezidencija i oko 10.000 najboljih privatnih smeštaja širom sveta.

O ACCOR GRUPACIJI

Foto: TOP ONE

Accor je vodeća svetska ugostiteljska grupacija koja obuhvata više od 5.300 nekretnina i 10.000 ugostiteljskih objekata u 110 zemalja. Grupacija poseduje raznovrstan i potpuno integrisan ugostiteljski koncept koji obuhvata više od 40  luksuznih, premijum,  srednjih i ekonomskih hotelskih brendova, mesta za zabavu i noćni život, restorane i barove, brendirane privatne rezidencije, zajedničke smeštajne objekte, usluge konsijerža, co-working prostore i druge sadržaje.

Za Accor-ovu vodeću poziciju u lifestyle turizmu – jednoj od najbrže rastućih oblasti turističke industrije – zaslužan je Ennismore, zajednički projekat u kome Accor ima većinski udeo. Ennismore je kreativna ugostiteljska kompanija koja okuplja preduzetničke brendove, kao i brendove koje su osmislili osnivači.

Accor se takođe može pohvaliti portfoliom jedinstvenih brendova i timom od 260.000 članova širom sveta. Članovi grupacije imaju benefite od sveobuhvatnog programa lojalnosti ALL – Accor Live Limitless, svojevrsnog lifestyle saputnika koji nudi pristup širokom rasponu nagrada, usluga i iskustava. Svojim inicijativama Planet 21 – Acting Here, Accor Solidarity, RiiSE i ALL Heartist Fund, grupacija je fokusirana na pozitivno delovanje koje podržava vrednosti poslovne etike, odgovornog turizma, održive životne sredine, angažovanja zajednice, raznolikosti i inkluzivnosti. Accor SA kompanija osnovana je 1967. godine sa sedištem u Francuskoj i uvrštena je na parisku berzu Euronext (ISIN kod: FR0000120404) i na OTC tržište (oznaka: ACCYY) u Sjedinjenim Američkim Državama. Za više informacija posetite group.accor.com ili pratite Accor na društvenim mrežama Twitter, Facebook, LinkedIn i Instagram.

Izvor: TOP ONE

Potpisan memorandum sa USAID-om o edukaciji u energetskoj efikasnosti

Foto: Ministarstvo rudarstva i energetike
Foto-ilustracija: Pixabay (ColiN00B)

Memorandum o razumevanju u cilju zajedničkog rada na unapređenju energetske efikasnosti u Republici Srbiji potpisali su ministarka rudarstva i energetike Dubravka Đedović i direktorka misije USAID u Republici Srbiji Bruk Ašam.

Potpisivanju memuranduma u Muzeju Nikole Tesle prisustvovao je i ambasador Sjedinjenih Američkih Država u Republici Srbiji Kristofer Hil.

Ovo je ujedno i početak zajedničkog programa edukacije stanovništva o energetskoj efikasnosti. Zajednička edukativna kampanja osmišljena je tako da kroz praktične savete o načinima uštede pomogne domaćinstvima da smanje potrošnju energije i uštede novac. Kao inspiracija za program korišćen je lik Nikole Tesle.

„Saradnjom sa USAID-om na projektu „Bolja energija“ radićemo na tome da energetsku efikasnost dodatno ustoličimo kao „novi izvor energije“, kroz razvoj mehanizama za povećanje mera energetske efikasnosti, praćenje i kontrolu rezultata, ali i putem sveobuhvatne edukacije stanovništva i podizanja svesti o tome da je rasipanje energije apsolutno nedopustivo, naročito u vreme globalne energetske krize. Stimulativne mere Vlade u pogledu racionalne upotrebe energije do sada su dale odlične rezultate. Ušteda u potrošnji električne energije u oktobru iznosila je 15 odsto, u novembru sedam odsto, dok su građani u decembru potrošili 9,4 odsto manje električne energije nego u istom mesecu 2021. godine. Na taj način, pravo na popust ostvarilo je skoro 1,4 miliona domaćinstava, odnosno 44 odsto, najviše u Beogradu, Šapcu, Novom Sadu, Somboru i Nišu. Važno je da nastavimo sa edukacijom građana i privrede, kako bismo svi zajedno imali benefite od racionalne upotrebe energije i energenata“, naglasila je ministarka Đedović, navodi se u saopštenju.

Pročitajte još:

USAID-ov program „Bolja energija“, vredan 10 miliona dolara, pokrenut je krajem 2021. godine i fokusiran je na pomoć u poboljšanju energetske efikasnosti na opštinskom nivou i povećanje korišćenja obnovljivih izvora energije. Program se već provodi u više gradova širom Srbije, uključujući Niš, Sombor, Valjevo, Knjaževac i Pančevo.

Foto-ilustracija: Pixabay (analogicus)

Pozdravljajući partnerstvo USAID-a i Ministarstva rudarstva i energetike, ambasador Hil je rekao da ne može da zamisli bolje mesto niti bolji trenutak za formalizaciju partnerstva  u energetici, od muzeja Nikola Tesla u godini kada obeležavamo 80 godina od smrti velikog naučnika.

“Nikola Tesla je čovek koji nas i danas inspiriše ne samo kroz doprinos nauci, već i načinom na koji je približio naše dve zemlje. Uveravam vas da ćemo u budućnosti snažno raditi na jačanju partnerstva sa Srbijom“, istakao je ambasador Hil.

U Srbiji se u domaćinstvima, javnom i komercijalnom sektoru utroši oko 50 odsto finalne potrošnje energije. Prosečna potrošnja toplotne energije po m2 godišnje oko dva puta je veća od proseka u zemljama članicama EU. Zbog toga će u narednom periodu biti izuzetno važno da se u ovom segmentu potrošnje energije sprovedu mere unapređenja energetske efikasnosti kako bi se smanjili nepotrebni troškovi i unapredilo stanje u energetskom sektoru. Samo u sektoru domaćinstava u narednom periodu trebalo bi da se ostvari oko 23 odsto ovog cilja. Najveći izazov za unapređenje energetske efikasnosti predstavljaju domaćinstva, a posebno ona koja žive u stambenim zgradama. 

Energetska tranzicija je tranzicija čitavog društva, a ne samo njegovih segmenata. U sredini energetske tranzicije su građani, koji su glavni potrošači energije. Edukacija i informisanje građana, kao i izgradnja kapaciteta za energetsku efikasnost na svim nivoima, uspostavljanje održivog mehanizma finansiranja i kreiranje programa sigurnosne mreže za one kojima je potrebna, suštinski su delovi za uspešnu energetsku tranziciju“, izjavila je Lena Bratić, direktorka USAID-ovog  projekta „Bolja energija“.

Energetski portal

Intenzivne aktivnosti u cilju poboljšanja kvaliteta vazduha

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Unsplash (Daniel Moqvist)

Radnoj grupi za sistemsko rešavanje pitanja zaštite vazduha, predsedavala je premijerka Ana Brnabić, a tom prilikom usaglašeni su naredni koraci kako bi ovaj problem bio rešen u najkraćem roku.

Predsednici Vlade predstavljen je Program zaštite vazduha u Republici Srbiji za period od 2022. do 2030. godine sa Akcionim planom, u kojem je kao osnovna tačka navedeno neophodno smanjenje emisija u sektoru energetike, stacionarnih postrojenja za sagorevanje, saobraćaja, velikih industrijskih postrojenja i poljoprivrede.

Ukupni investicioni troškovi za sprovođenje ovog programa iznose približno 2,6 milijardi evra, precizirala je ministarka zaštite životne sredine Irena Vujović, dok je za sprovođenje Akcionog plana od 2022. do 2026. godine potrebno izdvojiti oko 2,1 milijardi evra.

Pročitajte još:

Radna grupa konstatovala je da akcenat mora biti na zameni uređaja za grejanje gde god je to moguće, a naročito u najvećim i najzagađenijim gradovima, širenje mreže povezivanja na daljinsko grejanje, dok će Ministarstvo za javna ulaganja podsticati građane koji nemaju te mogućnosti da se greju na manje zagađujuće načine jer će, kako je rečeno na sastanku, u suprotnom biti teže rešiti problem zagađenja.

Članovi Radne grupe su konstatovali da je na gradskim ulicama mali broj eko-vozila i automobila sa ugrađenim katalizatorom i da taj broj treba povećati.

Tokom sastanka, zaključeno je da je veoma važno da državne institucije i lokalne samouprave intenzivno rade na sprovođenju aktivnosti u cilju poboljšanja kvaliteta vazduha, kao i da se javnom medijskim kampanjama informiše o značaju primene odgovarajućih energenata za grejanje poput peleta, biomase i drugo u borbi protiv zagađenja vazduha.

Energetski portal

EU iz Ukrajine i Rusije uvezla trećinu žitarica u 2021. godini

Foto-ilustracija: Unsplash (Meriç Tuna)
Foto-ilustracija: Unsplash (Stephen Radford)

Proizvodi iz Ukrajine i Rusije činili su značajan udeo uvoza Evropske unije u 2021. godini.

Kada je reč o biljnom i životinjskom ulju i masti, uvoz iz Ukrajine činio je 14,5 odsto vrednosti celokupnog uvoza Evropske unije u okviru ove grupe proizvoda, a takođe je iz ove države uvezeno šest odsto useva i proizvoda od useva, piše Eurostat.

Detaljnije, u Evropskoj uniji je tokom 2021. godine gotovo trećina uvezenih žitarica bila poreklom iz Ukrajine i Rusije. Iz Ukrajine je uvezeno 28,8 odsto žitarica, a procenjena vrednost je 1,7 milijardi evra, dok je iz Rusije uvezeno oko 4,8 odsto.

Pročitajte još:

Relativno visok udeo Ukrajina je imala i kada je reč o uvozu uljarica i plodova, tačnije 9,9 odsto, a vrednost je procenjena na 1,4 milijarde evra.

Rusija je bila među glavnim izvoznim destinacijama iz Evropske unije kada je reč o hrani i piću i to 4,5 odsto od ukupnog izvoza Evropske unije u okviru ove grupe proizvoda, kao i 4,4 odsto kada je reč o usevima i biljnim proizvodima.

Energetski portal

Ciljevi održivog razvoja iz Agende UN 2020-2030 nacionalni prioritet

Foto-ilustracija: Pixabay
Photo-illustration: Pixabay

Ministarka za evropske integracije u Vladi Republike Srbije Tanja Miščević poručila je danas da su za Srbiju ciljevi održivog razvoja iz Agende UN 2020-2030, kao i proces evrointegracija, nacionalni prioriteti.

Miščević je, na sednici Zajedničkog upravnog odbora za sprovođenje Okvira saradnje UN za održivi razvoj sa Srbijom 2021-2025, rekla da je u toku priprema pravnog okvira za strategiju plana razvoja, budući da je pandemija koronavirusa u velikoj meri otežala rad međuresorne radne grupe za sprovođenje Agende 2020-2030.

Ministarka je istakla da su ciljevi sprovođenja Agende u narednom periodu vladavina prava i demokratija, dobra usklađenost s pravnim sistemom EU, strateška komunikacija i dobrosusedski odnosi.

Pročitajte još:

Ona je podsetila na to da će iz pretpristupnih fondova IPA, pored 165 miliona evra za energetski sektor, biti izdvojeno i 240 miliona evra za zelenu agendu i 100 miliona evra za konkurentnost i inkluzivni razvoj.

Stalna predstavnica UN u Srbiji Fransoaz Žakob rekla je da su strateški prioriteti saradnje sa Srbijom u periodu do 2025. godine “zelena transformacija”, poštovanje ljudskih prava i vladavina prava, dodavši da je za prošlu godinu budžet za to bio 80 miliona evra i da je u potpunosti realizovan.

Naš pristup u Agendi 2020-2030 se u principu fokusira na ljude, da niko ne bude zaboravljen, i Srbija je to usvojila, konstatovala je Žakob i ukazala na to da je suština, i u svetu i u Srbiji, u rešavanju problema nejednakosti.

Žakob je pozvala Vladu Srbije da ponovo pokrene međuresorsku inicijativu za ostvarivanje ciljeva iz Agende održivog razvoja, jer svi treba da se aktivno uključe i koordiniraju rad.

Izvor: Vlada Republike Srbije

Kako japanske kompanije već godinama unazad imaju vodeću ulogu u održivom poslovanju

Foto: Epson
Foto: Epson

Moderni Japan otvoren je ka ostalim zemljama, prilagodljiv. Uz to je jedna od tehnološki najnaprednijih nacija na planeti. Ali postoji jedna zanimljivost u odnosu između japanske kulture i japanskog biznisa. Koliko god da su tehnologije savremene, i moderan način poslovanja prihvaćen, tradicija opstaje i utkana je u svaki potez. Poznavaoci Japana možda su upoznati sa Monozukuri principom – kod nas prevedeno kao “umetnost i nauka proizvodnje”. Ovaj princip vekovima je bio  srž svake zanatske proizvodnje u Japanu a vrlo često i ideja vodilja za moderne tehnike – kombinujući savremene tehnologije i tradicionalni pristup u jednu osnovnu filozofiju.

Sam izraz je sastavljen iz dve japanske reči “mono” i “zukuri”. Mono predstavlja predmet koji se izrađuje dok je Zukuri čin njegove izrade. Monozukuri se fokusira ne samo na alate za kontinuirano poboljšavanje, nego i na kulturu izrađivanja.

Ovaj koncept se kroz istoriju odnosio na radnu etiku koja se zasniva na širokom znanju, mnogobrojnim veštinama i puno strasti ka postizanju savršenstva. Uz to postoji i ponos zbog postignutog, osećanje odgovornosti i duboko poštovanje prema materijalima koji su korišćeni.

Kako je u Japanu fokus na dugoročnoj viziji više nego na kratkoročnim rezultatima, tamošnje kompanije su izrazito posvećene održivom razvoju držeći se starih principa proizvodnje i doprinosu društvu. Bilo da su u pitanju automobili ili elektronika, ova zemlja je sinonim za kvalitet i posvećenost tome ogleda se u svakom proizvodu koji se u Japanu napravi.

Pročitajte još:

Monozukuri i održiva proizvodnja

Živimo u eri u kojoj su na svakodnevnom testu stavovi preduzeća prema socijalnim i ekološkim pitanjima, od globalnog zagrevanja do zagađenja plastikom i ljudskih prava. Sada se očekuju inicijative za ekološku i socijalnu održivost, kao i doprinos ekološkoj društvenoj upravi (ESG).

Kada je reč o proizvodnji, koncept Monozukuri nalaže da treba voditi veliku brigu pri iskorišćavanju resursa kako ne biste bili rasipnici. Sve treba da bude u harmoniji sa prirodom i da bude od koristii društvu i istovremeno, treba održavati ravnotežu između proizvodnje, resursa i društva.

Često se navodi da Monozukuri stoji na tri stuba, od kojih svaki postoji da bi se postigli najmanje skupi, najodrživiji procesi, dok se ubrzava kontinuirano poboljšanje. Za preduzeća, to znači tri ključne oblasti. Prvo, proizvod i razvoj. To se odnosi na fazu dizajna, tokom koje je imperativ da se resursi i troškovi svode na minimum standardizacijom procesa i optimizacijom transparentnosti i timskog rada. Potom sledi proizvodnja, u kojoj je cilj eliminisanje što većeg obima otpada. I na kraju, lanac snabdevanja. Opet, cilj je da se smanji ukupan uticaj i trošak povezan sa aktivnostima lanca snabdevanja.

Usvajanjem koncepta Monozukuri, preduzeća mogu da se fokusiraju na uklanjanje otpada i pojednostavljvanje procesa kako bi obezbedili održivo smanjenje troškova, ostavljajući time mogućnost ponovnog ulaganja profita i truda u zaposlene, društva, i planete. Ovaj holistički pristup ne samo da rezultira pozitivnim uticajem na poslovanje i njegove kupce, već obezbeđuje održivi rast. Primeri su brojnih japanskih preduzeća, kao što je Epson. Osnovne vrednosti kompanije Epson počivaju na osećaju dužnosti da se doprines razvoju i dobrobiti društva u celini, isporučujući inovativne proizvode koji odražavaju potrebe kupaca danas. Prizemljen u svom duhu zanatstva, Epson je posvećen svojim korisnicima i zaposlenima, i posvećen je pružanju pomoći u očuvanju sveta u kom svi živimo. To potvrđuje i platinum status Odgovornog poslovnog saveza (RBA) za odgovornu proizvodnju dodeljen fabrici na Filipinima u novembru 2022.

RBA je najveća industrijska koalicija na svetu posvećena korporativnoj društvenoj odgovornosti u globalnim lancima snabdevanja koja za glavni cilj ima podršku pravima i dobrobiti radnika i zajednica širom sveta. Koalicija prepoznaje fabrike i lokacije širom sveta koje postižu najviše standarde korporativne društvene odgovornosti u svojim proizvodnim procesima i fokusiraju se na pravedne uslove rada, ljudska prava i održivost.

Postoji mnogo lekcija koje možemo da naučimo od Japanaca i njihovog načina upravljanja biznisom. Inovativna nova tehnologija nije jedini put ka uspehu, tradicionalne metode koje su stajale na testu vremena takođe se mogu primeniti i ono što je od suštinske važnosti u ovom vremenu – postizanje harmonije sa našom okolinom i onima oko nas.

Fokus je na korisniku

Iako je važno imati viziju, bilo kao pojedinci ili kao biznis, ta vizija treba da bude realna i da zadovoljava potrebe onih oko nas. Stavljanje korisnika na prvo mesto je neizostavni deo Monozukurija, u kojem japanske kompanije razmišljaju o dugoročnoj perspektivi i onome što bi korisnik mogao poželeti, kao i o tome šta je potrebno samoj proizvodnji. Ovaj pristup zauzvrat donosi najkvalitetne proizvode i nivoe usluge koji osvajaju poverenje korisnika.

Kvalitet iznad kvantiteta

U Japanu se veliki značaj pridaje izboru materijala i veruje se da proizvod treba napraviti da traje. Monozukuri donosi nekoliko osnovnih principa po kojima se razlikuje od drugih oblika proizvodnje. Za početak, u svim proizvodnim procesima teži se ka usavršavanju. Sve što preduzeće radi treba da bude usmereno na veći cilj i zauzimanje složnog stave svih koji u tom procesu učestvuju kako bi se donela stalna poboljšanja i omogućilo postizanje tog cilja. Čak i kada se pojave izazovi, ovakav pristup podstiče da se biznis nastavi, čak i kada bi drugi mogli da odustanu. Suštinski, krajnji cilj je postizanje proizvoda najvišeg kvaliteta koji je nastao na najefikasniji način, koji generiše originalnu vrednost i zaista pravi razliku u životima ljudi – a sve to bez negativnog uticaja na okolinu oko nas.

Čovek se uči dok je živ

Monozukuri ohrabruje zaposlene da svoje ideje i sposobnosti maksimalno iskažu na poslu. Oni su u potpunosti osnaženi i obučeni da se nose sa različitim situacijama kako bi osetili pripadnost i odgovornost. Ovde nije reč samo o izradi nekog proizvoda, već i o usađivanju ponosa i strasti u ono što se radi. Za Monozukuri potrebno je otvoriti svoj kreativni um.

S obzirom na to da se radi o ljudima koji proizvode stvari, proizvodnja je nemoguća ukoliko ljudi nemaju podršku. Tu dolazi koncept Hitozukurija, posvećenost organizacije doživotnom razvoju veština i znanja svih zaposlenih. To je kontinuirani proces koji omogućava ljudima da sazrevaju zajedno sa svojim radom kako bi postigli uspeh na svim poljima i u svim veštinama.

Epson, na primer, ima poseban program za novozaposlene – smatra se da je prva godina zapošljavanja period obuke tokom kojeg novi zaposleni uče o kompaniji i usvajaju njenu filozofiju poslovanja. Novi zaposleni okupiće se na grupnoj obuci, gde će učiti, pored ostalog i o stavu koji je neophodan za vežbanje Monozukurija, a koji je temelj Epson-ovih efikasnih, kompaktnih i preciznih tehnologija.

U svetu u kome je reč “inovacija” postala prečesto upotrebljavana, lako je zaboraviti da neke od najboljih ideja dolaze iz starih tradicija koje su odolele vremenu. Japan ima dugu istoriju stvaranja kvalitetnih proizvoda, a mnogo toga zaista možemo naučiti proučavajući japansku kulturu i tradiciju. Primenom Monozukuri principa možemo kreirati proizvode koji nisu samo funkcionalni, efikasni i pouzdani, već i estetski prijatni, vanvremenski i – što je najvažnije – trajni i održivi.

Izvor: Epson

Pronađen način kako da se šećerna trska brže „pretvori“ u gorivo

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Istraživači Univerziteta u Kvinslendu pronašli su način da efikasnije i brže pretvore šećernu trsku u sastavni blok goriva i drugih proizvoda.

Usmeravanjem na određeni enzim, tim istraživača koji sarađuje sa Tehničkim univerzitetom u Minhenu ubrzao je najsporiji korak u preradi šećera u hemikaliju zvanu izobutanol.

Profesor Geri Šenk sa Univerziteta u Kvinslendu objasnio je da bi izobutanol iz obnovljivog izvora mogao da se koristi za proizvodnju goriva, plastike, gume i aditiva za hranu.

„Naše istraživanje ovog konkretnog enzima znači da možemo da ubrzamo proizvodnju i prinos izobutanola iz šećerne trske, što na kraju omogućava bioproizvođačima da prave različite proizvode u velikim razmerama na održiv i efikasan način“, rekao je profesor Šenk.

Kako dalje navodi, u ovom istraživanju enzimi koji pretvaraju šećer funkcionišu van ćelijskog okruženja, i to znači da se zapravo zaobilaze mnoge zamke tradicionalnijih metoda.

“Ovo je dovelo do mnogo većih prinosa izobutanola sa manje neželjenih sporednih proizvoda“, naglašava profesor.

Pročitajte još:

Inače, proizvodnja izobutanola iz šećera na bazi ćelija stvara oko 25 grama po litru tečne ćelijske kulture, ali sudeći po ovoj studiji, metoda bez ćelija je proizvela najmanje 10 puta veću količinu.

„Metoda bez ćelija daje bioproizvođačima veću kontrolu i donosi mnogo veće prinose, što znači veći povraćaj njihove investicije i održivije proizveden proizvod – to je dobitna kombinacija“, rekao je profesor Šen.

Profesor Damijan Hine sa istog univerziteta napomenuo je da je istraživanje dokazalo ogroman potencijal bioproizvodnje bez ćelija.

„Iako su postojala komercijalna ograničenja za proizvodnju enzima, sada imamo dovoljno dokaza da pokažemo da je proizvodnja velikih razmera korišćenjem procesa enzima bez ćelija komercijalno održiva i da bi trebalo da igra glavnu ulogu u budućoj bioproizvodnji“, rekao je on.

Energetski portal

Počela javna rasprava o izmenama Zakona o korišćenju obnovljivih izvora energije

Photo-illustration: Pixabay (makunin)
Foto-ilustracija: Pixabay (atimedia)

Ministarstvo rudarstva i energetike objavilo je na svom sajtu Nacrt Zakona o izmenama i dopunama Zakona o korišćenju obnovljivih izvora energije i stavilo ga na tronedeljnu javnu raspravu, prenosi Udruženje OIE Srbija.

Kao razlog za izmenu Zakona koji je usvojen u aprilu 2021. godine, Ministarstvo navodi probleme u implementaciji, te smatra da se predloženim izmenama mogu eliminisati problemi i stvoriti uslovi za realizaciju novih OIE projekata i sprovođenje aukcija, a bez ugrožavanja funkcionisanja rada operatora prenosnog sistema i garantovanog javnog snabdevača.

Pročitajte još:

U tom smislu, balansna odgovornost koja je važećim Zakonom pripisana garantovanom snabdevaču, nakon usvajanja izmena Zakona, trebalo bi da bude u nadležnosti proizvođača, odnosno učesnika na aukcijama. Takođe, izmene Zakona trebalo bi da ograniče koncept kupca-proizvođača samo na prozjumere koji se priključuju na distributivnu mrežu.

Od važnijih noviteta treba izdvojiti i predlog da maksimalnu aukcijsku cenu za OIE projekte određuje Ministarstvo umesto Agencije za energetiku što za cilj ima sprečavanje potencijalnog kraha aukcijskog procesa.

Predlog izmena zakona, obrazloženje i postupak komentarisanja možete pročitati ovde.

Komentari na predložene izmene šalju se u elektronskoj formi.

Javna rasprava otvorena je do 9. februara 2023. godine.

Energetski portal

Potpisan ugovor o donaciji za izgradnju Transbalkanskog koridora za prenos električne energije

Foto: Zoran Petrović-Ministarstvo rudarstva i energetike
Foto-ilustracija: Pixabay

Ugovor o donaciji za realizaciju četvrte sekcije Transbalkanskog koridora za prenos električne energije potpisali su ministarka rudarstva i energetike Dubravka Đedović, direktor kancelarije Nemačke razvojne banke (KFW) u Beogradu Rudiger Hartman, ministarka za evropske integracije Tanja Miščević i direktorka „Elektromreža Srbije” Jelena Matejić.

Ugovor o donaciji za izgradnju ove deonice koridora dalekovoda, u dužini od 83 kilometra, vredan je 8,5 miliona evra, pri čemu jedan deo ide od Bajine Bašte do granice sa Crnom Gorom, a drugi nas veže sa Bosnom i Hercegovinom (BiH).

Ministarka Đedović je naglasila da je izgradnja 4. sekcije Transbalkanskog koridora za prenos električne energije još jedan korak ka podizanju energetske stabilnosti i sigurnosti naših snabdevanja građana i kompanija.

“Još jedan važan korak ka podizanju energetske stabilnosti i sigurnosti snabdevanja električnom energijom u zapadnoj i centralnoj Srbiji. Nova 83 kilometra dalekovoda učiniće našu mrežu stabilnijom i sigurnijom, dok će u isto vreme omogućiti veću integraciju obnovljivih izvora energije. Transbalkanski koridor je projekat koji Srbiju vraća na mapu energetskih koridora Evrope, jer njime postajemo tranzitna zemlja”, poručila je ministarka Đedović, navodi se u saopštenju.

Pročitajte još:

Ona je najavila nastavak ulaganja u jačanje elektroenergetske mreže i prenosne sisteme, podsetivši da su predviđena ogromna ulaganja u energetski sektor s ciljem da do 2030. godine imamo što veći udeo obnovljivih izvora energije.

Direktorka “Elektromreža Srbije” Jelena Matejić ocenila je da je reč o najvećem projetku u istoriji te kompanije. 

Foto: Zoran Petrović-Ministarstvo rudarstva i energetike

“Ugovor o donaciji koji je danas potpisan odnosi se na četvrtu sekciju, izgradnju dvosistemskog 400 kV interkonektivnog dalekovoda od TS Bajina Bašta do državnih granica sa BiH i Crnom Gorom. Za ovu sekciju je pribavljena građevinska dozvola, urađena je projektna dokumentacija i započeto je rešavanje imovinsko-pravnih poslova. Početak radova može se očekivati u prvoj polovini 2025. godine, dok je planiran rok završetka 2027. godina”, rekla je Jelena Matejić.

Podsetila da je 30. decembra 2022. potpisan ugovor o zajmu za finansiranje četvrte sekcije sa nemačkom razvojnom bankom “KfW” vredan 30 miliona evra, što uz današnji ugovor o donaciji stvara osnov za nesmetanu i uspešnu realizaciju projekta.

Direktor beogradske kancelarije nemačke razvojne banke Rudiger Hartman zahvalio se resornim ministarstvima, Delegaciji EU u Republici Srbiji i EMS-u na efikasnoj saradnji u impementaciji prethodnih faza izgradnje Transbalkanskog koridora.

Hartman je rekao da će Transbalkanski koridor nakon izgradnje značajno ojačati evropsku energetsku mrežu i kritične panevropske koridore električne energije u jugoistočnoj Evropi.

Ministarka Miščević ukazala je na korist koju građani Srbije imaju od ovakvih projekata koji im obezbeđuju sigurnije i stabilnije snabdevanje električnom energijom, ali i na dobrobiti saradnje sa Evropskom unijom

Foto-ilustracija: Pixabay (NickyPe)

Republici Srbiji kao podršku najugroženijim građanima, malim i srednjim preduzećima, a kako bi se ublažili efekti globalne energetske krize.

Potpisivanju ugovora u Vladi Republike Srbije prisustvovali su šef delegacije Evropske unije u Republici Srbiji Emanuele Žiofre i ambasadorka Savezne Republike Nemačke Anke Konrad.

Šef delegacije Evropske unije Emanuele Žiofre uporedio je Transbalkanski koridor sa autoputem za prenos električne energije između Srbije i EU.

“EU nastavlja da bude najveći donator Srbije. Transbalkanski elektroenergetski koridor je primer dobre saradnje i kontinuiranog produktivnog rada na zajedničkim ciljevima, kao što su veća energetska efikasnost, bolja sigurnost snabdevanja energijom i maksimalno korišćenje obnovljivih izvora energije. To je povezano sa našim sveopštim naporima da podržimo energetski sektor u Srbiji. Srbija je od 2000. godine dobila preko 835 miliona evra samo za energetski sektor”, rekao je Žiofre.

Ambasadorka Konrad rekla je da je Transbalkanski koridor vodeći projekat razvojne saradnje Nemačke i Srbije koji povezuje Zapadni Balkan sa EU i povećava energetsku bezbednost. „To pokazuje da u vremenu ruske agresije na Ukrajinu ne može biti pojedinačnih rešenja i da je potrebna snažna zajednica i evropski pristup, zasnovan na poverenju i solidarnosti, kako bi se zajedno postigla energetska bezbednost i nezavisnost”, rekla je ambasadorka Konrad.

Energetski portal

Srbija ima šest fabrika za reciklažu, ali veliku količinu elektronskog otpada i dalje izvozi

Foto-ilustracija: Unsplash (Serge van Neck)
Foto-ilustracija: Pixabay

Elektronski i električni otpad je najbrže rastući otpad u celom svetu, više od pet odsto godišnje raste njegova količina. Srbija nema dovoljno reciklažnih postrojenja, tako da se velike količine izvoze.

Godišnje se u svetu baci više od 50 miliona tona elektronskog otpada. Reciklira se samo petina. Zlato, srebro, bakar, paladijum – proizvodiće se u prvoj fabrici te vrste u Velikoj Britaniji i to samo od elektronskog i električnog otpada. U Srbiji postoji šest fabrika za reciklažu čiji kapaciteti nisu popunjeni.

Marija Pivnevi iz E-reciklaže kaže da elektronski i električni otpad koji se pokupi od građana se pre svega sortira, odlaže i nalazi kategoriju u kojoj pripada i nakon toga se odvozi u reciklažne centre i na taj način se recikliraju najmodernijim tehnologijama koje postoje trenutno u svetu.

“Sve količine koje se recikliraju su predmet podsticanja koje država daje operaterima pre svega iz naknade koja se plaća kada se ovi proizvodi stave i uvezu na tržište RS”, napominje Slobodan Krstović iz NALED-a.

Reciklažom računara od 30 kilograma dobija se se novih 25 kilograma sirovine. Kako bi se povećala količina skupljenog otpada i zaštitila životna sredina, potrebno je, saglasni su upućeni, stimulisati građane.

“Građani svakako imaju tu stimulaciju da se bave zaštitom životne sredine i da predaju svoj otpad operaterima. Ne samo što im obezbeđujemo besplatan odvoz sa njihovih lokacija nego u saradnji sa našim partnerima mi njima dajemo određenu novčanu nadoknadu u vidu vaučera koje mogu da iskoriste u radnjama nekih naših partnera sa kojima imamo potpisane ugovore”, rekla je Marija Pivnevi.

Godišnje e-reciklaža preradi od 15 do 20 hiljada tona tog otpada, a koliko je on opasan svedoči veliki broj različitih supstanci koje se u njemu nalaze, od kojih su mnoge kancerogene.

Pročitajte još:

“Mislim da su građani polako počeli da shvataju važnost ove industrije i kao što vidite na ulicama teško da sada možete da nađete neki frižider ili veš mašinu koja stoji nezbrinuta”, ističe Marija Pivnevi.

Foto ilustracija: Pixabay

Nadležni predlažu da se u svakoj opštini otvori centar za sakupljanje te vrste otpada, omogući građanima da kada kupuju nove proizvode mogu da vrate stari električni uređaj, unapredi mobilno sakupljanje otpada i najavljuju redovne akcije u toku meseca.

Krstović je dodao da je bitna stvar da se omogući da to bude u javnim institucijama i edukativnim, u školama i fakultetima, a naravno tu je i značaj medija koji treba da podignu ovu temu na jedan viši nivo.

“I te kako moramo da poradimo na sakupljanju. Depozitni sistem jeste jedan od rešenja i Republika Srbija će najverovatnije ići u tom pravcu. Ono što je jako bitno je da u ovom sektoru nedostaje taj deo reciklaže i bez podizanja reciklažne industrije ovaj sistem i dalje neće raditi kako treba”, istakao je Krstović.

Neophodno je podići svest građana o značaju reciklaže i zaštiti životne sredine, a bez stimulansa i zakonskih propisa o odlaganju otpada, reciklaža u Srbiji neće imati svetliju budućnost.

Izvor: RTS

JKP “Čistoća i zelenilo” počelo s raspodelom novih kanti i kontejnera za komunalni otpad

Foto: Grad Zrenjanin
Foto: Grad Zrenjanin

JKP ,,Čistoća i zelenilo’’ Zrenjanin počelo je sa raspodelom opreme za sakupljanje i reciklažu otpada, koja je pristigla početkom ove godine.

Nove kante i kontejneri za komnalni otpad u najvećem broju dodeljeni su najvećoj gradskoj zdravstvenoj ustanovi. U Opštu bolnicu “Đorđe Joanović” dopremljeno je 30 kanti zapremine 120 litara i 10 kontejnera od 1,1 kubnih metara, a predstavniku bolnice donaciju je predao direktor JKP “Čistoća i zelenilo” Nemanja Milinković.

Prisećanja radi, Grad Zrenjanin je, na osnovu ugovora s Pokrajinskim sekretarijatom za urbanizam i zaštitu životne sredine, dobio na korišćenje 700 kanti i 25 kontejnera, čime će “Čistoći i zelenilu” biti omogućeno lakše iznošenje komunalnog otpada, uz obnovu postojeće opreme i poboljšanje trenutnih kapaciteta za odlaganje otpada na nivou gradskih škola, javnih ustanova i objekata. Takođe, akcija ima i evidentan ekološki značaj, jer će otpad biti odlagan na kvalitetniji i bezbedniji način, u nove kante i kontejnere.

Pročitajte još:

Pored bolnice, prethodnih dana rapoređeno je još 113 kanti.

Jedanaest gradskih osnovnih škola dobilo je po tri kante, a osam srednjih škola po četiri. Po pet kanti dobilo je šest sportskih objekata u Zrenjaninu, dok su po dve kante dodeljene verskim zajednicama, za potrebe devet crkava različitih konfesija.

Nakon dodele u Opštoj bolnici, na red dolaze i druge zdravstvene ustanove, domovi zdravlja, kao i objekti Predškolske ustanove Zrenjanin.

Energetski portal

Negativne posledice po životinje i ljude: Čuveno jezero bi moglo da nestane u narednih pet godina

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Ukoliko se ništa ne bude promenilo u bliskoj budućnosti, čuveno “Veliko slano jezero” bi moglo da nestane u narednih pet godina, navodi se u poslednjoj studiji istraživača Brigam Jang Univerziteta.

Ekosistemi ovog jezera mogli bi da budu uništeni, a milioni ljudi da budu izloženi toksičnoj prašini koja se nalazi u koritu jezera koje se suši, ako se ne preduzmu drastični koraci za smanjenje upotrebe vode.

Istraživaču u svom izveštaju navode da kao rešenje sugerišu da će biti potrebno da se smanji upotreba vode za 30 do 50 odsto. Do sada je jezero izgubillo 73 odsto svoje vode i 60 odsto svoje površine, pošto se velika količina vode preusmerava za snabdevanje farmi i domova. Usled toga, jezero postaje sve slanije, i brojni insekti i životinjski svet bi mogao da prestane da naseljuje jezero.

Pročitajte još:

Prašina iz korita jezera preti dodatnom oštećenju useva, degradaciji tla i bržem topljenju snega – što bi moglo da utiče negativno na poljoprivredu. Toksični sediment, prožet arsenom, koji se nalazu u dnu jezera može da utiče na pogoršanje respiratornih stanja i bolesti srca i pluća i može povećati rizik od raka.

Klimatska kriza i drastično povećanje prosečnih temperatura dodatno ugrožava jezero, podstičući još veće suše.

Istraživači na kraju izveštaja zaključuju i upozoravaju da ukoliko se koordinisane akcije ne sprovedu u prvoj polovini ove godine, može doći do katastrofalnih posledica.

“Preokretanje kolapsa sistema Velikog slanog jezera je možda najveći izazov sa kojim smo se suočili u istoriji naše države”, napisali su istraživači.

Energetski portal

Srbija već može da prihvati daleko više vetroelektrana, kažu domaći istraživači

Foto-ilustracija: Pixabay
Photo: Aleksandar Borovic

Suprotno uvreženoj skepsi, koju potpomažu i pojedine izjave zvaničnika u oblasti energetike, nove vetroelektrane ne bi ugrozile funkcionisanje postojeće elektroenergetske mreže u Srbiji, piše Klima101.

Kako navode dva nova domaća istraživanja objavljena krajem prošle godine, mreža u Srbiji mogla bi da prihvati i balansira višestruko veću instalisanu snagu vetra, a postojeće vetroelektrane već imaju stabilniju proizvodnju nego što bismo možda očekivali.

Ali razumljivo je biti skeptičan prema vetru.

Sa jedne strane, od industrijskih postrojenja pa sve do malih kućnih aparata, naše snabdevanje strujom mora biti stabilno – inače ništa od savremene civilizacije.

Sa druge strane, vetar duva u skladu sa neuhvatljivim i misterioznim pravilima lokalne klime, menjajući snagu iz sata u sat, iz dana u dan i kroz godišnja doba.

Iz ovog fundamentalnog neslaganja nastaje gotova celokupna naša laička skepsa prema vetroelektranama: zašto bismo našu stalnu potrebu vezali za jedan nestalni izvor? Zar treba da nam tinja sijalica, da se pokvari zamrzivač, zato što je popustila košava?

Srećom, realnost energije vetra je ipak nešto drugačija.

Pročitajte još:

Priroda mreže

Foto-ilustracija: Pixabay

Naime, kako to opisuje dr Nenad Jovanović, konsultant za energetiku u kompaniji LDK Consultants iz Beograda i autor jednog od dva pomenuta rada, celokupan elektroenergetski sistem Srbije možemo zamisliti kao jedno jezero.

Iz njega otiče bezbroj vrlo promenljivih i nestabilnih reka, rečica i potoka (u prevodu: svi potrošači u zemlji), a u njega se uliva daleko manji broj pritoka. Najveća među pritokama, i najstabilnija u prinosu je ona koja dolazi iz termoelektrana, dok su nešto manje i nestalnije, možda nalik na veće planinske potoke, one koje u jezero donose energiju iz hidro i vetroelektrana.

Upravljači ovim našim jezerom (u prevodu: EMS) imaju za cilj da u tom kompleksnom ekosistemu održe stabilan nivo vode, tj. da ujednače prilive i odlive električne energije, ali i da frekvenciju rada mreže održe na stabilnih 50 Hz. Elektroenergetski sistem je, drugim rečima, jedna celina, i njene gradivne elemente ima smisla posmatrati jedino kao delove te celine.

Na nivou čitavog sistema, potrošnja ima velike oscilacije u toku dana – primera radi, u toku jednog tipičnog dana ovog januara, ona se kretala između 3500 MW u ranim jutarnjim satima do preko 4500 u toku popodneva – rasla je, drugim rečima, za gotovo trećinu. U međuvremenu, proizvodnja se koriguje u skladu sa tim potrebama, a to važi i za termoelektrane. Mada je proizvodnja termoelektrana u toku jednog dana relativno stabilna, samo ovog januara izmeren je minimum proizvodnje od oko 1800 MW i maksimum od preko 3200.

U pitanju je kompleksan posao, upravljanje mrežom – generatori se angažuju u skladu sa potrebama, procenjuju se i upošljavaju rezerve, uvozi se ako dođe do nedostatka, i sve to iz sata u sat. Jedan važan alat je i procena planirane potrošnje koja se izračunava jedan dan unapred, i to za svakih deset minuta svakog (budućeg) sata. Upravljanje mrežom se planira u odnosu na ovu procenu, a na osnovu nje se izračunava i stopa odstupanja: jednom kada se dobije podatak o realnoj potrošnji, postaje jasno i koliko je prvobitna procena bila tačna.

E, to je mesto gde (bi mogao da) postoji problem sa vetroelektranama: da li možemo da procenimo njihovu proizvodnju čitav jedan dan unapred, koristeći se vremenskom prognozom? Da li ćemo imati velika odstupanja, i samim tim izgubiti moć da relativno precizno planiramo bilans između proizvodnje i potrošnje, koji je ključan za funkcionisanje čitave mreže?

Stabilnost vetra

Foto-ilustracija: Pixabay

Kako su u nedavno objavljenom radu pokazali Milica Radovanović (EMS) i dr Željko Đurišić (ETF), vetrovi nas mogu iznenaditi i znatno uticati na dnevna odstupanja u pojedinačnim elektranama, ali je ukupna energija od vetra zapravo relativno, možda i neočekivano predvidiva.

Naime, oni su analizirali odstupanja pet vetroelektrana u Južnom Banatu tokom 2020. godine, i otkrili da srednja nedeljna snaga debalansa (razlika između planirane i realne proizvodnje) nije prelazila 30 MW, tj. samo oko 8 odsto od oko 374 MW ukupne instalisane snage ovih pet vetroelektrana priključenih na prenosnu mrežu.

„To je ohrabrujuć rezultat“, kaže dr Nenad Jovanović, objašnjavajući faktore koji utiču na smanjenje rizika: „vetar može da neočekivano oslabi na jednoj lokaciji, ali to meni nije problem ako se pojača na nekoj drugoj lokaciji, gde takođe imam vetroelektranu.“

Uostalom, nije ključno odstupanje proizvodnje na nekom jednom konkretnom lokalitetu, već ukupna proizvodnja iz obnovljivih izvora kao što je vetar.

„To znači da bi odstupanje proizvodnje trebalo da bude manje što su vetroelektrane rasprostranjenije“, kaže Jovanović. „Sutra nećemo imati samo Južni Banat, već i ostatak Vojvodine, Golubac, mnogo više lokaliteta…’’

Jovanovićevo istraživanje imalo je drugačiji pristup: on je modelirao optimizaciju rada sistema za jedan konkretan dan u prošlosti (29. januar 2022. godine), za koji već imamo sve relevantne podatke. Zatim je u svoj model uključio jedno pitanje – šta bi se dogodilo tog dana da je instalisana snaga vetra bila pet puta veća?

Odgovor modela bio je nedvosmislen: suprotno očekivanjima skeptika, drastično povećana instalisana snaga vetra nije dovela do katastrofe u balansiranju proizvodnje struje. Model je i identifikovao koji postojeće elektrane mogu vršiti funkciju rezerve u takvom sistemu.

„Ovo znači da je postojeći sistem, naravno ukoliko bi EMS pripremio mrežu, već spreman i može da prihvati daleko više energije iz vetra, bez većih problema’’, kaže Jovanović.

Uostalom, kako kaže, petostruko povećanje bilo je samo primer koji je on uzeo u modelu – nije u pitanju nikakav maksimum. A nestabilnost vetra je, po svemu sudeći, najvećim delom neosnovana briga, dokle god imamo „bazu’’ koja je sada već uveliko sposobna da uskoči onda kada nas vremenske prilike izdaju.

„A u danima kao što su ovi, sa jakim vetrom’’, kaže Jovanović, „ako pratite proozvodnju vetroelektrana, vidite da one rade stabilno poput nuklearke.’’

Izvor: Klima101

Pranje sintetičke tkanine u veš mašini oslobađa značajne količine mikroplastike

Foto-ilustracija: Pixabay (bierfritze)
Foto-ilustracija: Pixabay (StockSnap)

Mikroplastika predstavlja veliki izvor zagađenja, naročito mora i okeana, koja nastaje usled velike količine plastičnog otpada koji završava u njima.

Naučnim istraživanjem otkriveno je da pranje sintetičke tkanine u veš mašini u značajnoj meri doprinosi ovakvoj vrsti zagađenja, dok se ručnim pranjem mikroplastika oslobađa u manjoj količini.

Plastična vlakna, kao što su poliester i najlon, pranjem tkanine završavaju u otpadnim vodama i životnoj sredini.

Istraživanje koje je rađeno na tkanini izrađenoj od 100 odsto poliestera, pokazalo je da je ručnim pranjem oslobođeno oko 1.800 komada mikroplastike, dok je pranjem u mašini za veš ispušteno oko 23.700 komada. U narednoj fazi istraživanja dodat je deterdžent, a veš je pran na dasci za pranje, što je povećalo količinu oslobođene mikroplastike, ali ne u meri u kojoj je tokom korišćenja mašine za veš.

Pročitajte još:

Takođe, otkriveno je da vrsta deterdženta, temperatura, vreme pranja i količina utrošene vode ne doprinose značajno povećanju ili smanjenu količine mikroplastike koja se ispušta.

Tim ljudi koji je radio na istraživanju kaže da će ovi rezultati pomoći u saznavanju izvora zagađenja mikroplastikom koja završava u životnoj sredini, ali i da će biti od značaja u pronalaženju ,,zelenijih’’ metoda za pranje tkanina.

Prema podacima Svetske fondacije za prirodu (WWF), čak ukoliko ne bi ni jedan komad plastike više završio u morima i okeanima, sa postojećom količinom, mikroplastika će se do 2050. godine više nego udvostručiti.

Energetski portal

Vebinar ,,Prednosti digitalizacije u logističkim operacijama’’

Foto-ilustracija: Unsplash (Xan Griffin)
Foto: Woom.zone

Vebinar pod nazivom ,,Prednosti digitalizacije u logističkim operacijama’’ koji organizuje WOOM.zone, održaće se 24. januara sa početkom u 14 časova.

Često čujemo kako je optimizacija logistike jedan od ključnih zadataka operativnog tima. Ali teško je optimizovati ono što nije digitalizovano.

Na vebinaru će se razgovarati o tome kako digitalizovati proces planiranja logistike, kako povezati digitalizaciju procesa logistike sa ostalim procesima kao što su skladištenje, finansije i drugo. Razgovaraće se i o tome kako digitalizovati i automatizovati upravljanje rutama i koje prednosti to donosi: smanjenje vremena planiranja, praktičan alat za praćenje ruta od strane kurira i logističara, jasno vreme isporuke za kupce i kao rezultat – smanjenje troškova isporuke i povećanje nivoa usluga, analiza i predviđanje operacija.

Učesnici vebinara biće:

  • Renato Radačić, šef logistike za Hrvatsku i Srbiju, Ralu logistika
  • Nenad Rakočević, direktor operativne izvrsnosti, Nelt
  • Emir Serdarević, senior IT projekt menadžer, DPD Croatia/Slovenia
  • Evgeniy Lobashov, projekt menadžer, RouteQ
  • Tom Gavazzi, direktor, Woom – moderator

Vebinar će biti održan na hrvatskom jeziku uz mogućnost prevoda na engleski jezik.

Izvor: Woom.zone

Mejlovi zagađuju okolinu, kako to promeniti

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Možda zvuči neverovatno, ali svakodnevno slanje mejlova i te kako utiče na životnu sredinu. Ovaj vid komunikacije nimalo nije ekološki, sve zbog izduvnih gasova koji se proizvedu kada se pokrene i održava server, ruter, pa i sam kompjuter.

Većina mejlova, bilo da su u spam folderu, nepročitani, ili ih nikada niste ni obrisali se najčešće čuvaju u „oblaku (cloud)“. Skladištenje podataka u „oblaku“ iziskuje dosta električne energije koja se u gotovo celom svetu još uvek proizvodi iz fosilnih goriva.

Brojna istraživanja pokazuju da je prosečna emisija gasova po mejlu 0,3gr CO2, a brojka može biti i veća ukoliko su mejlovi duže sadržine i sa fotografijama, snimcima, i to čak do 50 grama. Statista (onlajn platforma specijalizovana za statistiku o tržištu i potrošačima) je procenila da je prošle godine poslato i primljeno više od 333 milijardi mejlova.

Pročitajte još:

Iako se sve više govori o uticaju elektronske pošte na životnu sredinu, brojni stručnjaci tvrde da je i dalje trnovit put pred nama kako bi se zapravo nešto promenilo. Prema podacima Statiste broj mejlova se od 2017. do danas drastično povećava, a do 2025. očekuje se da ta cifra dođe i do 376,4 milijardi poslatih i primljenih mejlova.

Kako bismo zaštitili planetu od zagađenja, svako od nas, malim koracima, može nešto da promeni. Za početak brisanje mejlova iz spam foldera bi bio prvi korak. Nakon toga, preporučuje se odjavljivanje sa mejling lista brojnih kompanija/robnih marki, često ove mejlove retko kada i pročitamo. Dok jednom mesečno treba obrisati mejlove koji su pročitani i nisu više potrebni.

Energetski portal