Home Blog Page 34

Globalni standard za ekološku odgovornost industrije kakaoa

Foto-ilustracije: Unsplash (Pablo Merchan)

Tokom prethodne godine, Međunarodna organizacija za kakao (ICCO) priredila je 5. Svetsku konferenciju o kakaou, na kojoj je usvojena Briselska deklaracija – dokument koji postavlja temelje za održiviju, transparentniju i pravičniju budućnost u proizvodnji i snabdevanju ovom namirnicom. Konferenciji su prisustvovali vodeći proizvođači čokolade, predstavnici vlada i aktivisti, kako bi se oformio novi smer u globalnoj industriji.

Upravo u kontekstu nove putanje kojom se industrija kakaoa kreće, jedna vrsta odgovora pristigla je nedavno, kada je 6. februara 2025. godine Svetska fondacija za kakao (World Cocoa Foundation – WCF) predstavila GHG Accounting Standard Methodology – metodologiju koja donosi jasniji okvir za praćenje, izveštavanje i smanjenje emisija gasova sa efektom staklene bašte duž celokupnog lanca vrednosti industrije kakaoa.

Gde se uzgaja kakao

Kakao uspeva u oblastima blizu ekvatora, gde su dominantne visoke temperature, obilne padavine i vlažno područje. Iako poreklom iz Latinske Amerike, danas se u najvećoj meri uzgaja u Zapadnoj Africi. Prema podacima ICCO-a, afrički kontinent je prethodnih godina obezbeđivao u proseku oko 70 odsto ukupne svetske proizvodnje. U tome je najviše učestvovala Obala Slonovače, odgovorna za nešto manje od 40 odsto globalne proizvodnje, a slede je Gana, Nigerija i Kamerun, koji zajedno doprinose stotinama hiljada tona. U Latinskoj Americi – prvobitnoj domovini kakaoa – vodeći proizvođači su Ekvador, Brazil i Peru, dok u Aziji prednjači Indonezija.

Većina sirovog kakaoa potiče sa malih porodičnih farmi, čiji rad često otežavaju nepovoljni klimatski uslovi, elementarne nepogode i nestabilne cene. Upravo ti mali proizvođači predstavljaju bazu i početni deo lanca koji na kraju često završava proizvodnjom čokolade. Pored ekonomskih izazova, proizvodnja kakaoa ima i ekološke posledice, kako zbog upravljanja zemljištem i korišćenjem đubriva, tako i zbog seče sve većih šumskih površina kako bi se stvorio prostor za nove plantaže. Zbog toga je i u pomenutoj Briselskoj deklaraciji naglašena potreba za pošumljavanjem i razvojem agrošumarskih praksi kao odgovorom na izazove održivosti.

U FOKUSU:

Precizni alati za merenje i upravljanje emisijama

Izračunavanje ekološkog otiska i merenje emisija ugljenika u industriji kakaoa do sada je bilo neujednačeno, nepregledno i često nedosledno, što je znatno otežavalo primenu zajedničkih standarda održivosti — posebno zbog složenog lanca vrednosti koji obuhvata male porodične farme, brojne posrednike i na kraju velike proizvođače i fabrike.

Foto-ilustracija: Unsplash (Monika Guzikowska)

Nov metod donosi niz konkretnih koristi za celu industriju – od proizvođača do potrošača. Uvođenjem jedinstvenog standarda, kompanije dobijaju precizne alate za merenje i upravljanje emisijama ugljen-dioksida u svakom segmentu proizvodnje, s posebnim fokusom na tzv. Scope 3 emisije, koje se najteže identifikuju, o kojima će biti reči. Cilj je transparentnije izveštavanje, usklađeno sa zahtevima međunarodnih okvira, poput GHG protokola i inicijative Science Based Targets (SBTi), što je izrazito važno za usklađivanje sa sve strožim zakonodavstvom Evropske unije.

GHG protokol (Greenhouse Gas Protocol) najšire je prihvaćen sistem za klasifikaciju i izveštavanje o emisijama. Razlikuje tri kategorije emisija – direktne emisije koje nastaju u okviru same kompanije (Scope 1), emisije iz potrošnje električne energije (Scope 2) i pomenute tzv. Scope 3 emisije, preciznije – sve ostale indirektne emisije, uključujući one iz lanaca snabdevanja, transporta i poljoprivrede. Poslednje, Scope 3 emisije, najteže su za praćenje, ali i najvažnije za industriju kakaoa, jer veliki deo emisija nastaje na farmama i u posredničkim fazama proizvodnje.

Standard je takođe prilagođen inicijativi Science Based Targets (SBTi), koja podstiče kompanije da postave ciljeve za smanjenje emisija u skladu sa globalnim naporima da se zagrevanje planete ograniči na 1,5°C.

Potrošače, na kraju lanca, potencijalno očekuje veća transparentnost, i to da na ambalaži čokoladnih proizvoda uskoro mogu videti oznake o karbonskom otisku, poreklu sirovina i stepenima održivosti. Samim tim očekuje se razvoj novih proizvoda s manjim uticajem na okolinu, ali i moguća korekcija cena usled dodatnih troškova održive proizvodnje.

Koliko god kakao, pa i čokolada bili omiljeni proizvodi širom sveta, globalna proizvodnja nosi i gorke posledice, zbog čega se nalaze na dnevnom redu međunarodnih održivih inicijativa.

Priredila: Milica Vučković

Tekst je objavljen u Magazinu Energetskog portala ČISTA ENERGIJA

Uručeni ugovori korisnicima Projekta konkurentne poljoprivrede Srbije

Foto-ilustracija: Pixabay (lumix2004)

U okviru Trećeg javnog poziva Projekta konkurentne poljoprivrede Srbije, koji se sprovodi u saradnji sa Svetskom bankom, korisnicima su uručeni ugovori ukupne vrednosti investicija od oko 13 miliona evra. Od toga, 750 miliona dinara čine bespovratna sredstva, dok ostatak dolazi iz kredita i sopstvenih ulaganja korisnika.

Ugovore je dobilo 42 korisnika iz 15 okruga Srbije, pri čemu 77 odsto pripada ženama, a 69 odsto mladima do 40 godina. Zahvaljujući ovim ulaganjima, otvoreno je oko 70 novih radnih mesta.

Najveći deo investicija (66 odsto) usmeren je na sektor voća i povrća, dok su podržani i projekti u preradi žitarica, mleka i pčelinjih proizvoda. Više od 31 odsto projekata realizuje se u opštinama sa otežanim uslovima za bavljenje poljoprivredom i u nerazvijenim područjima.

Pročitajte još:

Modernizacija proizvodnje zauzima važno mesto u ovim ulaganjima – 79 odsto projekata uvodi digitalne sisteme i savremenu opremu, a 58 odsto primenjuje inovativne pristupe u proizvodnji i preradi. Posebno značajna su ulaganja u obnovljive izvore energije, koja će omogućiti proizvodnju preko 2 miliona kWh čiste energije godišnje i smanjiti emisiju CO₂ za 2.533 tone.

Milan Stevanović, koordinator projekta SCAP, podsetio je da poljoprivreda u poslednje dve decenije učestvuje sa 6,2 odsto u BDP-u Srbije, dok agroindustrija čini oko četiri odsto. Sektor zapošljava gotovo 400.000 ljudi u poljoprivredi i oko 100.000 u proizvodnji i preradi hrane.

Sa deviznim suficitom od 1,2 milijarde evra, poljoprivreda je, kako je istakao, čuvar stabilnosti domaće ekonomije i standarda građana.

Energetski portal. 

Solarplaza Summit Balkans 2025 u Zagrebu – vodeći događaj o solarnoj energiji i sistemima skladištenja

Foto-ilustracija: Pixabay (Michael_Pointner)

Zagreb će 21. oktobra 2025. godine biti domaćin Solarplaza Summit Balkans PV & Storage – vodećeg industrijskog događaja koji okuplja stručnjake iz oblasti solarne energije iz celog Balkana. Predstavnici iz regiona, od Slovenije do Severne Makedonije, imaće priliku da razmene znanja, iskustva i vizije o razvoju solarne energije i sistema za skladištenje.

Učesnici će moći da steknu ekskluzivan uvid u najnovija tržišna kretanja, promene politika i regulatorne okvire koji oblikuju rast solarne energije na Balkanu, kao i da učestvuju u naprednim diskusijama o integraciji u mrežu, poslovnim modelima skladištenja energije i investicionim strategijama, uz poseban fokus na PPA ugovore i bankabilnost u promenljivim tržištima električne energije.

Nadovezujući se na prošlogodišnji uspeh, kada je čak 97 odsto učesnika ostvarilo značajne poslovne kontakte, ovogodišnji samit donosi još više prilika za umrežavanje, sklapanje partnerstava i kreiranje konkretnih strategija. Više od 150 učesnika, 25 govornika i 10 partnera garantuju da će događaj biti jedinstveno mesto susreta svih ključnih aktera solarne industrije na Balkanu.

Energetski portal

Folksvagen isporučio 1,5 miliona električnih automobia iz ID. porodice

Foto-ilustracija: Freepik (user6702303)

Folksvagen je dostigao značajnu prekretnicu u svom programu elektrifikacije – kompanija je širom sveta isporučila 1,5 milioniti automobil iz svoje potpuno električne porodice ID. Jubilarno vozilo je crni ID.7 Tourer Pro sa dometom do 606 kilometara, proizvedeno u fabrici u Emdenu.

Proizvodnja električnih modela ID. započela je 2020. godine lansiranjem kompaktnog ID.3, a porodica je od tada proširena SUV modelima ID.4 i ID.5, električnim autobusom ID. Buzz, kao i modelima ID.7 i ID.7 Tourer, koji su predstavljeni 2024. godine. Iz kompanije su saopštili da je ID.7 Tourer bilo električno vozilo sa najvećim brojem registracija u Nemačkoj u prvoj polovini 2025. godine.

Fabrika u Emdenu, u koju je u poslednjih nekoliko godina uloženo više od milijardu evra, danas proizvodi isključivo električna vozila, a slični pogoni postoje i u Cvikauu, Drezdenu, Hanoveru, Čatanugi (SAD) i nekoliko gradova u Kini.

Pročitajte još:

Predstavnici kompanije istakli su da, uprkos rastućoj prodaji, i dalje postoji potreba za političkim merama i podsticajima kako bi se povećala potražnja među privatnim kupcima, s obzirom na to da većinu novih registracija trenutno čine vozila komercijalnih korisnika.

Folksvagen najavljuje nastavak razvoja električnog portfolija – 2026. godine planirano je lansiranje kompaktnog modela ID. 2all sa cenom ispod 25.000 evra, dok bi 2027. trebalo da stigne početni model ID. EVERY1 po ceni od oko 20.000 evra.

Cilj kompanije je, kako navode, da ponudi pristupačnija i šire dostupna električna vozila.

Energetski portal

Dve i po decenije borbe za čistu budućnost

Foto Pixabay (Sebastian Ganso)

Borba protiv klimatskih promena danas je među najvažnijim globalnim izazovima, a prelazak na čiste izvore energije postaje ključni korak ka održivoj budućnosti. Vođene tim principima, brojne organizacije širom sveta predano rade na zaštiti životne sredine, a među njima je i Centar za životnu sredinu iz Banjaluke, koji već četvrt veka aktivno promoviše ekološki odgovoran način života i zalaže se za zdraviju i održiviju Bosnu i Hercegovinu.

Njihov rad je usmeren na konkretne promene – kroz aktivnu saradnju sa lokalnim zajednicama, ekspertima i partnerskim organizacijama, bore se protiv štetnih projekata putem zagovaranja politika koje štite prirodu i ljude.

Foto: Ljubaznošću Dragana Ostića

Takođe, prisutni su i na polju obnovljivih izvora energije (OIE), gde već dugo rade na projektima koji podstiču institucije da donesu i usvoje potrebne regulative pomoću kojih bi građani mogli da se uključe u proizvodnju čiste energije koristeći solarne panele za proizvodnju električne energije za domaćinstva.

Osim toga, zagovaraju inicijative koje će omogućiti osnivanje zajednica obnovljivih izvora energije, odnosno modela gde građani mogu zajednički ulagati i imati koristi od obnovljivih izvora energije. Dragan Ostić, asistent za energiju i klimu, za Magazin Energetskog portala ističe da u Centru prate zakone i politike kako bi osigurali da tranzicija bude poštena i održiva za sve. Ističe da u BiH postoje brojni izazovi, od institucija koje koče procese do nedovoljnog znanja o mogućnostima.

„Najveći izazov je inertnost i tromost sistema – od nejasnih zakona, preko sporih procedura, do toga da se i dalje favorizuju zastareli energetski modeli zasnovani na uglju. Trenutno se dešava da građani žele da instaliraju solarne panele, ali nailaze na gomilu papirologije i loše koordinisane institucije. Pored toga, dezinformacije i nedovoljno znanje o mogućnostima OIE otežavaju brži napredak”, priča Ostić.

U FOKUSU:

Komplikovan državni aparat BiH odslikava se na sve sfere društva, pa tako i usporava i tranziciju ka čistim izvorima energije. Međutim, institucije u oba entiteta sve više prepoznaju važnost energetske tranzicije, ali to još uvek nije praćeno odlučnim delovanjem. Prema rečima našeg sagovornika, u Republici Srpskoj procesi su često centralizovani, ali nedostaje transparentnost, dok u Federaciji BiH ima više aktera, što usporava donošenje odluka.

„Regulativa između entiteta se razlikuje, što dodatno komplikuje situaciju. BiH ima velike potencijale – mnogo sunčanih dana, mogućnosti za vetroenergiju, ali i prostor za poboljšanje energetske efikasnosti. Sve u svemu, imamo potencijal, ali nam nedostaju jasna koordinacija i konkretni koraci ka stvarnoj tranziciji”, kaže on.

Ostić navodi da energetsku tranziciju najviše koče zastarela energetska politika, spora administracija, odsustvo političke volje i uticaj interesnih grupa koje žele da zadrže postojeći model. Uz to, nemamo konkretnu državnu energetsku strategiju, što otežava povlačenje sredstava iz evropskih fondova. Sve to utiče da smo, nažalost, i dalje među zemljama koje najviše zavise od uglja.

Poruka koju godinama šalju iz Centra jeste da zelenu tranziciju ne treba da posmatramo kao trošak, već kao investiciju u budućnost. Da bi Bosna i Hercegovina postala zemlja čiste energije, vlasti treba da pokažu odlučnost, otvore prostor za građane i lokalne zajednice i jasno stave do znanja da je era uglja iza nas. Naš sagovornik ističe da je sve manje vremena za odlaganje, kao i da tranzicija mora biti pravedna, održiva i usmerena ka dobrobiti svih građana.

Priredila: Jasna Dragojević

Tekst je objavljen u Magazinu Energetskog portala ČISTA ENERGIJA

EPS ostvario dobit od 27,4 milijarde dinara – prioritet ubrzanje investicija i transformacije

Foto: „Elektroprivreda Srbije”

Akcionarsko društvo „Elektroprivreda Srbije” (EPS) ostvarilo je u prvih šest meseci 2025. godine dobit od 27,4 milijarde dinara, uz stabilne tokove gotovine, saopšteno je nakon sednice Skupštine EPS-a, na kojoj je usvojen Izveštaj o realizaciji Trogodišnjeg plana poslovanja.

Kako se navodi u saopštenju EPS-a, u prvom polugodištu završena je većina remontnih poslova na elektranama, čime su obezbeđeni kapaciteti za letnju i zimsku potrošnju. Zalihe uglja na deponijama održane su na nivou od oko 1,68 miliona tona, dok su troškovi nabavke eksternog uglja smanjeni za 1,35 milijardi dinara u odnosu na plan.

Ministarka rudarstva i energetike Dubravka Đedović Handanović istakla je da je nastavljen trend proizvodne i finansijske stabilnosti, uz posebno dobre rezultate u rudarskom sektoru – proizvodnja uglja bila je veća od plana za osam odsto, a za sedam odsto viša nego u istom periodu prošle godine. Prema njenim rečima, prioritet je završetak pripreme mehanizacije za novi kolubarski kop „Radljevo”, kako bi naredne godine počela proizvodnja otkrivke, ključnog preduslova za eksploataciju novih količina uglja.

Pročitajte još:

Đedović Handanović je dodala da je, uprkos smanjenim dotocima na Drini i Dunavu za oko 30 odsto u odnosu na višegodišnji prosek, iskorišćena svaka raspoloživa količina vode zahvaljujući dobroj spremnosti agregata. Nastavljena je i revitalizacija drugog agregata RHE „Bajina Bašta”, što će, nakon 43 godine rada, obezbediti dugoročnu pouzdanost ove jedine reverzibilne elektrane u Srbiji.

Ove godine EPS je pustio u probni rad prvu solarnu elektranu „Petka” u Kostolcu, a uskoro se očekuje početak testiranja prvog vetroparka kompanije. Poseban fokus stavljen je na unapređenje upravljanja investicijama, pre svega na gradnji reverzibilne elektrane „Bistrica”, kao i na smanjenje operativnih troškova i unapređenje odnosa sa kupcima.

Skupština EPS-a donela je i odluku o dokapitalizaciji kompanije „Elektrosever” na Kosovu i Metohiji, čime će se obezbediti kontinuirano snabdevanje električnom energijom u četiri opštine na severu Kosova i Metohije. Dodaje se i da „Elektrosever” već radi na unapređenju usluge, kao i da je više od 45 odsto potrošača dobilo nova pametna brojila.

Energetski portal

Predstavljeni modeli ugovora o nabavci struje za metalsku i elektro industriju

Foto: Privredna komora Srbije

U Privrednoj komori Srbije (PKS) održan je sastanak na kome su predstavljeni modeli ugovora o nabavci električne energije za kompanije iz metalskog i sektora elektro industrije.

Kako je saopšteno iz PKS-a, ovo je treći u nizu tematskih sektorskih sastanaka posvećenih obračunskim kategorijama koje utiču na formiranje cena električne energije za komercijalno snabdevanje koji je organizovala PKS u saradnji sa Elektroprivredom (EPS) i Elektrodistribucijom Srbije (EDS).

Mihailo Vesović, zamenik predsednika PKS istakao je da je pitanje cene električne energije jedno od najosetljivijih za privredu.

„Postoji više različitih modela formiranja cena koji mogu biti prihvatljivi za kompanije. U obzir se mora uzeti i globalna situacija na tržištima energije. Cilj nam je da izađemo u susret privredi i pronađemo model koji će omogućiti održivo poslovanje”, rekao je Vesović.

Prema njegovim rečima, metalska industrija posebno je osetljiva na promene cena energenata, s obzirom na to da je snažno izvozno orijentisana i da svaki poremećaj u snabdevanju ili ceni električne energije ima dalekosežne posledice.

„Važno je da postignemo balans između restrukturiranja energetskog sistema i razumevanja potreba privrede”, rekao je Vesović.

Pročitajte još:

Ana Raičević, sekretar Udruženja za metalsku i elektro industriju PKS, naglasila je značaj ovog sektora za privredu Srbije.

„U sektoru proizvodnje osnovnih metala, metalnih proizvoda, električne opreme i drugih povezanih delatnosti posluje 5.860 kompanija koje zapošljavaju više od 203.000 radnika, što čini 8,8 odsto ukupnog broja zaposlenih u Srbiji. Ukupan promet ovog sektora u 2024. godini iznosio je 16 milijardi evra, a sektor učestvuje sa čak 40 odsto u ukupnoj vrednosti izvoza Srbije”, rekla je Raičević.

Ona je dodala da su kompanije iz ovog sektora snažno integrisane u međunarodne lance snabdevanja, sa posebnim fokusom na tržište Evropske unije, koje predstavlja ključnog spoljnotrgovinskog partnera.

„Usporavanje poslovanja u EU se održava i na domaće firme. Osim toga, dodatni izazovi dolaze i sa evropskom regulativom u vezi sa smanjenjem emisije gasova sa efektom staklene bašte, kao i troškovima koji iz toga proističu, što direktno utiče na konkurentnost naših kompanija. Potrošnja električne energije je jedno od ključnih pitanja za dalji razvoj i opstanak ovog sektora”, istakla je Raičević.

Energetski portal

Kako klimatske promene utiču na „motore vremena”

Foto: Universität Leipzig

Međunarodni tim meteorologa razvio je novu statističku metodu koja bi u budućnosti mogla omogućiti preciznije klimatske prognoze.

Naučnici sa Instituta za meteorologiju Univerziteta u Lajpcigu otkrili su da su brzine tzv. vrtložno pokrenutog mlaza (Eddy Driven Jet – EDJ) na Južnoj hemisferi porasle, dok se pojas ovih vetrova pomerio bliže Južnom polu.

Jet strimovi, ili mlazne struje, često se nazivaju „motorima vremena” jer u velikim visinama pokreću sisteme visokog i niskog pritiska, čime direktno utiču na vremenske prilike. Iako je poznato da klimatske promene imaju uticaj na ove vazdušne struje, do sada nije bilo dovoljno jasno kako se taj uticaj manifestuje – što ovo istraživanje sada počinje da razjašnjava.

Analizom podataka od 1950. godine, utvrđeno je  da je 50 odsto promena direktno rezultat globalnog zagrevanja, dok ostatak uzrokuju drugi klimatski faktori, uključujući zagrevanje gornje tropske atmosfere i jačanje stratosferskih vetrova.

Pročitajte još:

Leto u Južnoj Americi, južnoj Africi, Australiji i Okeaniji u velikoj meri zavisi od EDJ-a, pojasa vetra na visini od 1,3–1,5 kilometara. Njegovo predviđanje je izazovno zbog složenih klimatskih faktora, a istražuje se i njegov uticaj na jet strim u drugim delovima sveta, uključujući Pacifik, Atlantski i Indijski okean.

„Kombinovanom metodom istraživači su utvrdili da je 50 odsto zapaženog pomaka jet strima direktno posledica globalnog zagrevanja, dok ostatak izazivaju drugi klimatski faktori: zagrevanje gornje tropske atmosfere, jačanje stratosferskih vetrova i zagrevanje tropskog Pacifika. Neki od ovih faktora podložni su ljudskom uticaju, dok su drugi teže pripisivi”, saopšteno je sa Instituta.

Ubrzanje jet strima nije rezultat jednog faktora, već kombinacije navedenih.

Julia Mindlin, istraživač ističe da su ranija istraživanja bila fokusirana na dugoročne klimatske promene, ali da su sada kratkoročne promene relevantne za donosioce odluka. Napominje da njihova metoda može poboljšati prognoze za narednih deset godina.

Jasna Dragojević

Istraživači otkrili 332 gigantska kanjona ispod leda Antarktika

Foto-ilustracija: Unsplash (salome guruli)

Ispod debelog ledenog pokrivača Antarktika krije se spektakularan podvodni svet – čak 332 novootkrivena gigantska kanjona, od kojih neki dosežu dubinu veću od četiri kilometara. Otkriće je objavljeno u časopisu Marine Geology, a rezultat je rada naučnika Davida Amblàsa sa Univerziteta Barselona i Riccarda Arosia sa Univerzitetskog koledža u Korku.

Od izuzetnog značaja jeste što su to vitalni elementi okeanskog ekosistema. Prenose hranljive materije, povezuju pliće i dublje slojeve mora i pružaju utočište raznovrsnom morskom životu. Iako je u svetu do sada identifikovano oko 10.000 podmorskih kanjona, detaljno je mapirano tek 27 odsto morskog dna, pa se veruje da je prava brojka daleko veća.

Studija je otkrila jasne razlike između istočnih i zapadnih delova kontinenta. Istočnoantarktički kanjoni su razgranati, kompleksni i sa karakterističnim U-profilom, što ukazuje na dugotrajno oblikovanje pod snažnim uticajem glečera. Njihovi zapadnoantarktički pandani su kraći, strmiji i V-profila, što sugeriše drugačiju geološku istoriju.

Pročitajte još:

Međutim, osim fascinantne geološke priče, kanjoni imaju i presudan uticaj na globalnu klimu. Oni omogućavaju da hladna, gusta voda sa kontinentalnog dela dospe u duboki okean, igrajući ključnu ulogu u svetskoj cirkulaciji mora. Istovremeno, kanališu toplije vode ka obali, ubrzavajući topljenje ledenih ploča i ugrožavajući stabilnost glečera – proces koji direktno doprinosi porastu nivoa mora.

Istraživači upozoravaju da današnji klimatski modeli ne uspevaju da precizno obuhvate ove lokalne procese, posebno interakciju između morskih struja i složene podmorske topografije. Njihova poruka je jasna: potrebno je još preciznijih mapa i terenskih merenja kako bismo bolje razumeli – i predvideli – buduće promene koje se kriju ispod antarktičkog leda.

Energetski portal

Oboren Ginisov rekord za najduže putovanje električnog SUV-a

Foto: Polestar.com

Električni automobili često se povezuju s ograničenim dometom, ali se tehnologija brzo razvija i duža putovanja bez zaustavljanja na punjačima postala su realnost. Novi rekord u dometu pokazao je napredak električnih automobila i službeno je priznat od strane Ginisove knjige rekorda.

Polestar 3 postavio je rekord u pređenoj udaljenosti za serijski električni SUV. Električni model švedskog brenda uspeo je preći 935 kilometara s jednim punjenjem baterije.

Tim iskusnih vozača, Sem Klark, Kevin Buker i Ričard Parker ostvario je najduže pređenu udaljenost električnog SUV-a na jednom punjenju, u pravom testu izdržljivosti i za ljude i za automobil. Vožili su  na javnim putevima u Velikoj Britaniji, uključujući lokalne ceste i brze ceste s dvostrukim trakom.

Tokom rekordne vožnje, Polestar 3 je postigao prosečnu potrošnju od samo 12,1 kWh na 100 kilometara, tokom impresivnih 22 sata i 57 minuta vožnje.

SUV je  premašio očekivani domet od 706 kilometara i postigao rekordnu udaljenost sa još 20 odsto preostale baterije. Zapravo je čak i sa nula odsto baterije, vozilo uspelo preći dodatnih 12,8 kilometara.

Pročitajte još:

„Ovaj neverovatni SUV nastavlja postavljati nove standarde, i veoma smo ponosni što je deo naše linije visokoperformansnih automobila”, saopštio je Majkl Lošarel, izvršni direktor Polestara.

SUV je u standardnoj proizvodnoj verziji ocenjen od strane sudije Ginisove knjige rekorda, Pauline Sapinske, uz pažljivo dokumentovane i nezavisno verifikovane video snimke, očitanja kilometar-sata, GPS podatke i nivo baterije. Iz Polestara, kažu da vozilo nije imalo nikakve modifikacije za pokušaj, kao i da je bilo opremljeno standardnim 20-inčnim točkovima i Michelin Sport 4 EV gumama. Testiranje je podržala i poznata britanska automobiliska organizacija Automobile Association (AA).

Dosadašnji rekord od 916,7 kilometar, koji je postavljen prošle godine, držao je Ford Mustang Mach-E.

Iz Polestara poručuju da njihova strategija održivosti obuhvata četiri područja:  klimu, transparentnost, cirkularnost i inkluziju. Cilj im je prepoloviti emisiju gasova sa efektom staklene bašte po prodatom vozilu do 2030. i postati klimatski neutralan u celom lancu vrednosti do 2040. godine.

Energetski portal

Nova studija: Ako ste veliki potrošač, solar na krovu može da se isplati i za manje od 3 godine

solarne energije 2025
Foto-ilustracija: Pixabay (StockSnap)

Dr Jelena Stojković Terzić sa Elektrotehničkog fakulteta u Beogradu objašnjava rezultate velike nove studije o prozjumerima u Srbiji, i nudi odgovor na pitanje: da li se ugradnja solara na krov isplati?

Da li se isplati ugradnja solara na krovu u Srbiji?

Isplativost ulaganja u solarne sisteme za domaćinstva u velikoj meri zavisi od potrošnje električne energije.

Korisnici sa većom potrošnjom, naročito oni koji redovno prelaze u crvenu zonu, kada je cena električne energije najviša, najbrže osete ekonomske koristi od sopstvene proizvodnje. U njihovom slučaju, period otplate investicije može biti kraći od tri godine, čak i bez dodatnih subvencija ili podsticaja.

S druge strane, kod manjih potrošača, posebno onih čija se potrošnja kreće oko proseka, povraćaj investicije može trajati znatno duže, čak i preko deset godina.

Ipak, i za ovu grupu korisnika računica postaje sve povoljnija. Naime, dodatni vetar u leđa dolazi s dva pravca: cena električne energije u Srbiji je u porastu, a očekuje se da će taj trend biti nastavljen usled tržišnih, klimatskih i regulatornih faktora. Istovremeno, cena solarnih sistema konstantno opada (u poslednjih 15 godina smanjena je za više od 90%).

Međutim, da bi investicija zaista bila isplativa, ključno je pravilno dimenzionisanje sistema. Elektrana treba da bude projektovana tako da pokriva sopstvenu potrošnju, bez značajnih viškova. Ukoliko je sistem predimenzionisan, višak proizvedene električne energije koji domaćinstvo ne potroši predaje se snabdevaču bez ikakve finansijske nadoknade. U tom slučaju, deo uloženog novca ne donosi stvarnu korist, što produžava vreme otplate investicije.

Vreme radi za one koji krenu ranije. A kada je reč o solarnim elektranama – što pre, to bolje, piše Klima101.

Pročitajte još:

Za pravna lica ugradnja solara je još isplativija

Za industriju solarna energija nije samo ekološki gest, već pametna poslovna odluka. Industrijski potrošači plaćaju struju po tržišnim cenama, koje su znatno više od subvencionisanih cena za domaćinstva. Zato im se svaki kilovat čas koji sami proizvedu isplati višestruko, ne samo kroz niže račune, već i jer postaju manje izloženi cenovnim oscilacijama na tržištu. U praksi, investicija se često vrati za dve do tri godine, bez ikakvih subvencija. Nakon toga sledi čist višegodišnji profit.

Ali finansije nisu jedini motiv. Kompanije se sve češće suočavaju s pitanjima: Koliko trošite? Odakle vam energija? Kakav vam je karbonski otisak?  Izveštavanje o emisijama, pritisak tržišta i nove takse za emisije CO₂ podstiču firme da razmišljaju zeleno – a solar na krovu je brz i pametan korak.

Solar nije važan samo zbog novca

Kada govorimo o solarnim panelima na krovovima, fokus je često na ceni i povraćaju investicije. Ali priča o prozjumerima ide dalje od lične računice. On nosi mnogo širi značaj, za elektroenergetski sistem, za društvo, za životnu sredinu.

Zamislimo, recimo, vreli letnji dan u Srbiji. Potrošnja električne energije je velika zbog velikog broja uključenih klima uređaja.

U tim trenucima, kada je mreža veoma opterećena, hiljade malih solarnih elektrana na krovovima širom zemlje proizvode električnu energiju upravo tamo gde se i troši. To rasterećuje prenosnu i distributivnu mrežu, smanjuje tehničke gubitke i dodatno produžava životni vek opreme.

Ipak, važno je naglasiti da se uticaj solarnih sistema ne meri isključivo količinom proizvedene energije. Ključni faktor je stepen usklađenosti između proizvodnje i potrošnje, i vremenski i geografski. Kada je lokalna potrošnja niska, a proizvodnja iz solarnih elektrana visoka, električna energija se vraća u mrežu. Ovi povratni tokovi mogu izazvati tehničke izazove: povećanje napona, dodatno opterećenje mrežne infrastrukture, pa čak i veće gubitke.

Srbija danas značajan deo svojih energetskih potreba zadovoljava uvozom, posebno fosilnih goriva. Iako se domaći lignit i dalje koristi u velikim količinama, zbog njegove niske kalorijske vrednosti sve više se uvozi ugalj višeg kvaliteta.

U poslednjim godinama beleži se primetan rast uvoza uglja, što dodatno povećava energetsku zavisnost i izloženost cenovnim oscilacijama na međunarodnim tržištima.

Ceo tekst pročitajte ovde.

Izvor: Klima101

Nove gasne rute iz Grčke preko Bugarske do Ukrajine

Foto-ilustracija: Unsplash (mike benna)

Nezavisni operator prenosa prirodnog gasa interkonektora Grčka–Bugarska (ICGB) najavio je pokretanje dva nova prekogranična pravca – Route 2 i Route 3 – u okviru Vertikalnog gasnog koridora, strateške inicijative koja povezuje jug sa tržištima jugoistočne Evrope, Moldavije i Ukrajine.

ICGB upravlja gasovodom IGB, koji povezuje grčki grad Komotini sa bugarskim gradom Stara Zagora. Taj gasovod je deo šire mreže koja omogućava transport prirodnog gasa iz različitih izvora (LNG terminal Aleksandrupolis, Trans-jadranski gasovod – TAP, itd.) ka Bugarskoj, jugoistočnoj Evropi i dalje ka Ukrajini i Moldaviji.

Projekat o kom je trenutno reč, realizuje se u saradnji sa prenosnim sistemskim operatorima Grčke, Bugarske, Rumunije, Moldavije i Ukrajine, sa ciljem jačanja energetske sigurnosti regiona i obezbeđivanja direktnog transporta gasa od severa Grčke do ukrajinskih podzemnih skladišta pre zimske sezone, navodi se na sajtu ICGB-a.

Pročitajte još:

Kapaciteti će se nuditi isključivo kao mesečni proizvodi putem jedinstvene aukcije po uniformnoj ceni, a svi učesnici projekta dogovorili su popust od 25 odsto na standardne mesečne tarife, dok ICGB i ukrajinski GTSOU nude i veće, 46 odsto niže cene – najveće u regionu.

Kapaciteti će biti dostupni isključivo za izlaz ka Ukrajini, bez pristupa nacionalnim virtuelnim trgovačkim tačkama ili domaćim izlaznim tačkama u tranzitnim državama. Uvođenjem ovih pravaca ICGB dodatno učvršćuje svoju ulogu centralne arterije Vertikalnog gasnog koridora, povezujući diversifikovane izvore gasa sa severoistočnom Evropom.

Energetski portal

Austrija gradi najveći zatvoreni rezervoar pitke vode na svetu

Foto-ilustracija: Unsplash (Manki Kim)

U Donjoj Austriji u toku su radovi na proširenju najvećeg zatvorenog rezervoara pitke vode na svetu. Projekat je ključni deo strategije “Bečke vode 2050.”, kojom se ovaj grad priprema za rast stanovništva i izazove klimatskih promena.

“Sigurnost snabdevanja vodom za Bečlije je moj najveći prioritet. Da bismo budućim generacijama osigurali najbolji i najmoderniji sistem, svake godine ulažemo do 100 miliona evra u vodnu infrastrukturu”, poručio je Jirgen Černohorski, član bečke gradske vlade za klimatska pitanja, prilikom obilaska gradilišta.

Rezervoar ima četiri ogromne komore sa kapacitetom od oko 600 miliona litara vode. Nakon proširenja, kapacitet će dostići čak milijardu litara vode, što predstavlja porast od oko 70 odsto.

Pročitajte još:

Poređenja radi, milion kubnih metara vode dovoljno je da potpuno potopi bečku katedralu Stephansdom. Samo prva faza, koja će trajati do kraja 2028. godine, uključuje izgradnju dve nove komore kapaciteta 200 miliona litara. U drugoj fazi predviđene su još dve komore i obnova postojećih.

Objekat je povezan na I. visokoizvorsku vodovodnu liniju, što znači da voda teče do Beča bez upotrebe pumpi. Kada radovi budu završeni, bečki sistem od 31 rezervoara ukupno će moći čuvati oko dve milijarde litara pitke vode, saopšteno je iz Kancelarije Grada Beča u Sarajevu.

Energetski portal

Rumunija na aukciji CfD šeme obezbedila 2,75 GW novih kapaciteta iz vetra i sunca

Foto-ilustracija: Unsplash (Alex Eckermann)

Ministarstvo energetike Rumunije saopštilo je da je završena evaluacija aukcije za dodelu državne pomoći namenjene proizvodnji električne energije iz obnovljivih izvora – vetroelektrana na kopnu i solarnih fotonaponskih elektrana.

Prema zvaničnim podacima, u ovoj rundi aukcija obezbeđene su investicije za ukupno 2.751 MW novih kapaciteta, što je za 37 odsto više od cilja od 2.000 MW postavljenog u okviru Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (PNRR). Istovremeno, postignute cene su i do 50 odsto niže od maksimalno dozvoljenih.

„Prekoračenje cilja PNRR-a pokazuje da je Rumunija centar za razvoj čiste energije, koji privlači transparentne investicije, zasnovane na stvarnoj konkurenciji. Kroz CfD mehanizam nudimo stabilnost investitorima i ubrzavamo energetsku tranziciju” , izjavio je Bogdan Ivan, ministar energetike.

Pročitajte još:

Od 91 pristigle ponude, 83 su ocenjene kao podobne za finansijsku evaluaciju. Na kraju, 49 investitora proglašeno je pobednicima:

  • 26 projekata solarnih elektrana ukupnog kapaciteta 2.488 MW,
  • 23 projekta vetroelektrana na kopnu ukupnog kapaciteta 263 MW.

Prosečne ugovorene cene iznose 73,89 evra/MWh za vetroenergiju i 40,35 evra/MWh za solarnu energiju. Svaki od pobednika će potpisati ugovor o razlici sa operaterom tržišta „Opcom” SA, po ponuđenoj izvršnoj ceni.

CfD mehanizam obezbeđuje proizvođačima stabilnu cenu otkupa za proizvedenu električnu energiju, čime se podstiču investicije u nove kapacitete iz obnovljivih izvora i jača dugoročna stabilnost energetskog tržišta.

Prema ovom mehanizmu, kada je tržišna cena niža od dogovorene, država (ili tržišni operater po nalogu države) doplaćuje razliku proizvođaču, a kada je tržišna cena viša, proizvođač vraća razliku državi/operateru.

Energetski portal 

Dunavske države pokreću zajednički projekat za očuvanje ribe jesetra

Foto-ilustracija: Wikipedia (Максим Яковлєв)

Jesetre potiču iz doba dinosaurusa i već milionima godina nastanjuju naše vode, ali danas spadaju među najugroženije vrste na svetu. Nedavno je WWF Bugarska u Dunav pustila više od 6.000 mladih jedinki, a kao naredni korak u njihovoj zaštiti devet država kroz koje protiče Dunav pokrenulo je novu prekograničnu inicijativu za praćenje i očuvanje ove vrste.

U projektu MonStur in the Danube, koji će trajati tri godine, učestvuje 13 partnera – ministarstva, univerziteti, nevladine organizacije i istraživački instituti. Plan je da se uspostavi prva zajednička mreža za monitoring jesetara u dunavskom slivu, što predstavlja važan korak ka njihovoj dugoročnoj zaštiti.

Pročitajte još:

Dve od šest vrsta jesetara u Dunavu već su nestale, a preostale su kritično ugrožene. Projekat će obuhvatiti izgradnju zajedničkog sistema za praćenje, mapiranje ključnih staništa i migracionih koridora, primenu metoda poput ekološke DNK (eDNK) analize i telemetrije, kao i pružanje naučnih dokaza i preporuka za nacionalne i evropske politike. Posebna pažnja biće posvećena podizanju svesti javnosti i uključivanju lokalnih zajednica.

Ova inicijativa deo je dugogodišnjih napora WWF-a u zaštiti jesetara i doprinosi Strategiji EU za Dunavski region, Pan-evropskom planu akcije za jesetre i Strategiji EU za biodiverzitet do 2030. godine.

Rezultati će poslužiti i za izradu Prekograničnog plana akcije u četiri države na gornjem i srednjem toku Dunava, sa ciljem usklađivanja mera zaštite.

Više informacija pročitajte ovde

Energetski portal

Revolucija u pošumljavanju – AI robot na solarni pogon sadi 100 stabala na sat

Foto-ilustracija: Canva (AI created)

Čovek uništava, čovek popravlja – kao u začaranom krugu, živimo u vremenu koje se munjevito razvija, menja, ali i degradira. Koliko puta za našu korist priroda mora da pati? Zaslepljeni željom da nam bude „bolje“, često ne vidimo da dugoročno nanosimo veću štetu. Naše šume trpe ogromne gubitke – od prenamene zemljišta, požara, klimatskih promena, zagađenja, urbanizacije, drvne industrije i energetike – sve to doprinosi njihovom nestajanju.

I onda dođe trenutak kada se osvestimo i poželimo da ispravimo grešku. Ali može li ljudska ruka u obnovi pratiti tempo kojim je ranije uništavala? Upravo zato je Brazil u pomoć pozvao tehnologiju – robota Plantio-100, koji sadi čak 100 stabala na sat i pošumljavanje podiže na potpuno novi nivo.

AI robot na solarni pogon

Ovaj robot koristi veštačku inteligenciju, što mu omogućava prednost ne samo u brzini, već i u preciznosti i kvalitetu sadnje. Plantio-100 prelazi preko površina koje su ranije uništene i analizira uslove zemljišta. Na osnovu podataka o hranljivim materijama, vlažnosti i senčenju, robot sam bira najprikladniju vrstu sadnice za svako mesto.

Jednom posađena sadnica nije zaboravljena – robot se kasnije vraća na ista mesta kako bi pratio njen razvoj, po potrebi je hidrirajući ili dodatno štiteći od štetočina. Ovakav način sadnje pokazuje izuzetno visok uspeh – gotovo 90 odsto sadnica preživi, što je skoro dvostruko više nego kod klasičnih metoda masovne sadnje.

Plantio-100 je i ekološki održiv – zahvaljujući solarnom pogonu, ne zavisi od goriva i može da radi na udaljenim i nepristupačnim terenima.

Sa ciljem da do 2030. godine obnovi 12 miliona hektara zemljišta, Brazil trenutno priprema i obučava desetine ovakvih robota, postavljajući temelje za novu eru pošumljavanja.

Razvoj veštačke inteligencije danas je neverovatno brz – toliko da je teško pratiti sve njene mogućnosti ako se stalno ne informišemo. Kao i svaka moćna inovacija, AI izaziva opravdanu zabrinutost, jer njena snaga može biti korišćena i u pogrešne svrhe. Ipak, primer robota Plantio-100 pokazuje kako tehnologiju možemo koristiti za dobro – da pomognemo sebi i prirodi, obnavljajući ono što je decenijama degradirano. U rukama odgovornih, AI postaje saveznik u zaštiti i obnovi sveta oko nas.

Katarina Vuinac