Home Blog Page 212

Grad Zrenjanin dobio kante i kontejnere za komunalni otpad

Foto: Grad Zrenjanin
Foto: Grad Zrenjanin

Gradonačelnik Zrenjanina Simo Salapura i pokrajinski sekretar za urbanizam i zaštitu životne sredine Nemanja Erceg potpisali su, početkom decembra, ugovor o davanju na korišćenje opreme za sakupljanje i reciklažu otpada – novih kanti i kontejnera za komunalni otpad.

Radi se o 700 kanti, zapremine 120 litara i 25 kontejnera, zapremine 1100 litara, navodi se na zvaničnom sajtu Grada Zrenjanina.

Oprema je stigla u Zrenjanin, u JKP “Čistoća i zelenilo”, koje je, u dogovoru s Gradom Zrenjaninom, sačinilo i plan podele. Kante i kontejneri biće raspoređeni u javnim ustanovama i objektima, tako da će ih dobiti sve osnovne i srednje škole, objekti Predškolske ustanove, svi domovi zdravlja, sportski i verski objekti, kao i određen broj objekata druge namene gde za to postoji potreba.

Pročitajte još:

Predviđeno je da podela počne u drugoj polovini januara.

Na ovaj način, javnom komunalnom preduzeću “Čistoća i zelenilo” biće omogućeno lakše iznošenje komunalnog otpada, a u značajnoj meri obnoviće se postojeća oprema i poboljšati trenutni kapaciteti za odlaganje otpada.

Energetski portal

INOVATIVNA REŠENJA DOMAĆE KOMPANIJE ZA PREVENCIJU I GAŠENJE POŽARA NA DEPONIJAMA

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto: Tekon

Požari na lokalnim deponijama predstavljaju ogroman rizik za zdravlje ljudi i celokupnog živog sveta u okruženju. Jedan od najvećih požara na lokalnoj deponiji dogodio se avgusta 2021. godine u Vinči. Prema statistici, svake godine samo na jugu Srbije izbije oko 200 požara na deponijama i otvorenom prostoru.

Veliki broj požara na deponijama gori ponekad i neprimetno u dubini, kao tinjajući ili podzemni požar. Njih je teško uočiti, ali kada izbiju na površinu, veoma se teško obuzdavaju.

„Svi smo svedoci da požar na deponiji u Vinči traje godinama, a možda i decenijama, a da su vatrogasne ekipe često nemoćne, budući da gašenje vodom i penom ne daje dobre rezultate’’, kaže dipl. inž. Darko Tonić, konsultant kompanije TEKON u oblasti dijagnostike i gašenja požara.

Izbijanje deponijskih požara je jedan od najozbiljnijih rizika kojima su deponije izložene tokom svog životnog veka.

Nove tehnologije dijagnostike i prevencije požara

Foto: Tekon

Na osnovu stanja na velikom broju deponija u regionu, broja požara i problema sa kojima su lokalne vlasti suočene, kao i oni koji upravljaju otpadom na deponijama, zaključeno je da je neophodno raditi na projektima koji će te probleme ublažiti i potpuno eliminisati.

Kompanija TEKON primenjuje sve nove tehnologije dijagnostike stanja na deponijama radi preliminarne identifikacije mogućih problema i prevencije požara, koje obuhvataju precizna merenja kao što su:

  • termalno merenje iz vazduha
  • merenje koncentracije deponijskih i dimnih gasova
  • merenje temperature u i na telu deponije

Merenje temperature tela deponije, kako dubinsko, tako i površinsko, jedna je od opšteprihvaćenih metoda za identifikaciju deponijskih požara.

Nabavkom najsavremenije opreme koju TEKON postavlja na svoje industrijske bespilotne letilice, kao i svih potrebnih softvera za obradu dobijenih snimaka, realizuju se termovizijska snimanja na nizu deponija u regionu.

TEKON tako primenjuje beskontaktni metod merenja temperature kojim se meri nivo infracrvenog zračenja, jer je utvrđeno da sva tela koji imaju temperature iznad apsolutne nule (-273,15°C) emituju infracrveno zračenje, pa čak i led. Kamere za termovizijsko snimanje su posebno prilagođene da „vide” onaj deo infracrvenog spektra koji je za ljudsko oko uočljiv, te se zato nazivaju još i infracrvenim kamerama.

U fokusu:

Kako rade te kamere?

Foto: Tekon

Infracrvena kamera, koja je postavljena na bespilotnu letilicu, sadrži optički sistem koji fokusira infracrvenu energiju na poseban detektorski čip (niz senzora) koji sadrži hiljade detektorskih piksela raspoređenih u mrežu. Svaki piksel senzora reaguje na infracrvenu energiju i proizvodi elektronski signal. Procesor kamere uzima signal iz svakog piksela i na njega primenjuje matematički proračun da bi napravio mapu boja prividne temperature objekata. Svakoj vrednosti temperature dodeljena je druga boja. Dobijena matrica boja šalje se u memoriju i na ekran kamere kao temperaturna slika (termalna slika) tog objekta.

Mnoge infracrvene kamere takođe uključuju kameru sa vidljivim spektrom koji automatski snima standardnu digitalnu sliku. Kombinacijom ovih slika lakše se povezuju problematična područja na termalnoj slici sa stvarnom opremom ili područjem na kome se radi monitoring.

Temperature do 50 °C ukazuju na normalan rad deponije. Temperature identifikovane iznad 50 °C smatraju se povišenim i ukazuju na potencijalna žarišta i probleme sa požarom.

Rezultati beskontaktnih i direktnih merenja se objedinjuju da bi dali jedinstvenu temperaturnu sliku.

Ispitivanje deponijskih gasova u cilju identifikacije podzemnih požara

Uz merenje temperature na deponijama, TEKON meri iz vazduha, bez kontakta sa deponijom, i koncentraciju pojedinih gasova u emisiji deponijskog gasa jer deponijski požari, uz porast temperature, uzrokuju i snižavanje koncentracija metana, zajedno sa porastom koncentracije ugljen-dioksida i koncentracije ugljen-monoksida, vodonika i drugih gasova. Ukoliko deponija ima biotrnove, moguće je da se veoma precizno, u zoni svakog biotrna, utvrdi status u zoni dejstva biotrna.

Ispitivanje temperature tela deponije u cilju identifikacije podzemnih požara

Foto: Tekon

Temperatura tela deponije meri se u reprezentativnim tačkama termometrom ili termalnom sondom. Na osnovu zabeleženih temperatura, nakon obrade podataka, identifikuju se ugrožene zone na deponiji. U slučaju da postoje ispravni biotrnovi, očitavaju se koncentracije gasova na više dubina, a ako ne postoje, mere se koncentracije gasova na površini, po mreži koju diktira geometrija deponije i bezbednost na radu. Temperatura se može meriti do 15 m dubine tela deponije.

Nova rešenja TEKON-a za gašenje deponijskih požara

Na osnovu iskustva koje ima u ovim poslovima, TEKON je razvio sopstveni nezavisni sistem koji umnogome olakšava borbu sa požarima na deponijama i povećava efikasnost gašenja. Time se skraćuje trajanje emisije otrovnih gasova koji nastaju kao posledica sagorevanja otpada čime se štiti zdravlje stanovništva.

Sistem se zasniva na primeni inovativne mineralne suspenzije koja se priprema i nanosi na licu mesta iz mobilne jedinice koja se lako transportuje sa lokacije na lokaciju po potrebi.

Priredila: Milica Radičević

Tekst je objavljen u Magazinu Energetskog portala UPRAVLJANJE OTPADOM.

Kvalitet vazduha u Beču

Foto: Eurocomm PR
Foto: Eurocomm PR

Prošla 2022. godina je bila pozitivna u pogledu kvaliteta vazduha u austrijskoj prestonici. Samo tri od ukupno 13 stanica su zabeležile povišene vrednosti u merenju zagađenja vazduha tokom cele godine od kojih je jedna stanica izmerila prekoračene granične vrednosti u dva dana.

U Austriji je dozvoljeno maksimalno 25 dana sa prosečnim dnevnim vrednostima preko 50 mikrograma po kubnom metru. Prvog dana nove godine pet stanica za merenje je zabeležilo prekoračenja graničnih vrednosti čestica PM10 što je prouzrkovano vatrometom i vremenskim prilikama bez vetra i uobičajno je za taj dan u godini.

Od 2019. godine je kvalitet vazduha u Beču u skladu sa vrednostima Evropske unije. U 2020. godini koju je obeležila pandemija koronavirusa vrednosti se dodatno smanjuju zbog ograničenja kretanja, a pozitivni trendovi se nastavljaju u naredne dve godine.

Pročitajte još:

U 2022. godini sve stanice su izmerile godišnje granične vrednosti koncentracije PM10 čestica između 14 i 17 mikrograma po metru kubnom (granična vrednost: 40 µg/m³) i PM 2,5 čestica između devet i 12 mikrograma po metru kubnom (granična vrednost: 25 µg/m³).

„Vazduh u našem gradu je danas bolji nego kada smo mi bili deca. Mnogo je postignuto u poslednjih 15 godina po pitanju kvaliteta vazduha kroz lokalne, državne i evropske mere“, izjavio je Jirgen Černohorski, član gradskog veća zadužen za klimu.

Izvor: Eurocomm PR

HRISTOS SE RODI! SREĆAN BOŽIĆ!

Foto-ilustracija: Pixabay

Priprema za proslavu Božića prema julijanskom kalendaru počinje 28. novembra, kada pravoslavni vernici započinju božićni post i završavaju ga 6. januara.

Jutro uoči Božića donosi se badnjak, koji se u kuću unosi tek uveče, a prema običajima u šumu po njega odlaze najstariji i najmlađi muški član porodice. Badnjak može da bude hrastovo ili cerovo drvo i simbolično predstavlja Isusa Hrista.

Nekada se nakon badnjaka unosila i slama, koja se posipala kroz celu kuću, a u njoj su se krili poklončići za Božić. U domovima u kojima se ovaj običaj izvorno nije zadržao, simbolično se za badnjak vezuje malo slame.

Ovaj praznik sa sobom donosi mnoge radosne običaje, a najradosniji najmenjeni su najmlađima. Prema običaju, u domu u kojem se slama posipa po kući, deca pijukanjem imitiraju piliće, idu iza mame ,koke’ i traže skrivene poklone u slami.

Najstarija žena u porodici na dan Božića pre izlaska sunca mesi česnicu, u koju se ubaci novčić, dren i deo iverka sa badnjaka. Česnica se lomi i po jedno parče namenjuje se svakom članu porodice. Onaj kome zapadne parče u kojem se nađu novčić, dren ili deo iverka sa badnjaka, veruje se da će tokom godine imate novca, zdravlja i sreću.

Na ovaj dan, prema običaju, ne treba da se odlazi u goste, već najbliža porodica u miru proslavlja jedan od najradosnijih hrišćanskih praznika, dan kada je rođen Isus Hrist.

Redakcija Energetskog portala želi Vam srećan Božić!

Katarina Vuinac

SKOBI – INSPIRACIJA U ČAŠICI KOMBUHE

Foto: Ljubaznošću Adrien Ujhazi
Foto: Ljubaznošću Adrien Ujhazi

Adrien Ujhazi je slikarka koja u svojim radovima ispituje odnos čoveka i prirode. Zagovara i posebnu umetničku praksu nazvanu bio-art koja podrazumeva korišćenje biotehnologije i organskog materijala koji su pogodni za različite medije kao što su: slika, crtež, video i instalacija.

Njen cilj nije samo umetnički već i ekološki. Adrien želi da stvara, ali tako da sintetički materijali budu zastupljeni samo kad je neophodno i da iza umetničkog dela ostane minimalan otpad. Za Magazin Energetskog portala, Adrien je otkrila svoj istraživački put od kombuhe do SKOBI-ja i šta je na tom putu naučila.

EP: Kako ste došli na ideju da napravite SKOBI?

Adrien Ujhazi: Svakog leta sam provodila najmanje dva-tri meseca kod bake i deke na selu, okružena biljkama i životinjama koje su postale glavna inspiracija za moje stvaranje u domenu vizuelne umetnosti. Želela sam da u svom radu trošim što manje sintetičkih materijala i proizvodim što manji otpadni ostatak, te sam počela i sama da eksperimentišem sa dostupnim namirnicama. Tako sam naišla na napitak kombuha. Ovo piće se najviše konzumiralo u drugoj polovini 20. veka i u gotovo svakoj kući bilo po nekoliko flaša ove tečnosti sa kulturom – SKOBI. Kad sam napravila prvu turu ovog napitka, zvanično je počelo moje dalje istraživanje ovog materijala.

U fokusu:

EP: Možete li opisati kako nastaje ovaj materijal i za šta sve može da se koristi?

Adrien Ujhazi: Kombuha se dobija fermentacijom, najčešće crnog ili zelenog čaja. U toku ovog procesa aktiviraju se mikroorganizmi i stvara se bio-film na površini tečnosti, od čega nastaje materijal SKOBI, što je zapravo skraćenica za simbiotsku kulturu bakterija i kvasca. Drugi naziv ovog materijala je bakterijska celuloza. Materijal se može tretirati na brojne načine: bojiti različitim pigmentima, dehidrirati, fiksirati, a takođe se može mešati sa drugim, različitim prirodnim materijalima. Cilj ovog procesa i istraživanja jeste nalaženje odgovarajućih resursa koji su biorazgradivi poput SKOBI-ja. Izbor materijala je ispravan ako uz prirodni proces i uz pomoć bakterija, gljiva postaje razgradiva, odnosno posle određenog vremena počne da se raspada. Ovakav, obrađen materijal može da se koristi u različite svrhe. Jedan od primera njegove potencijalne globalne primene je alternativa „veganskoj koži”, koja nastaje isključivo od biljnih i organskih materijala.

EP: Na koji način planirate da ga prezentujete široj javnosti?

Foto: Ljubaznošću Adrien Ujhazi

Adrien Ujhazi: Materijal je do sada bilo predstavljen u različitim oblicima. Počela sam da ga promovišem kroz svoju umetničku praksu i da u različitim medijima prezentujem njegov karakter kroz dvodimenzionalne radove manjeg i većeg formata, foto i video dokumentacije, audio, svetlosne kutije, prototipe poput bio šešira i manjih eksperimentalnih komada u petri posudama, ready-made objekte i drugo. Prilike za promociju ukazale su se uglavnom kroz kulturna dešavanja i manifestacije u Srbiji i inostranstvu. To su mahom bile aktivnosti realizovane u saradnji sa nevladinim organizacijama, institucijama, kustosima i umetnicima u obliku samostalne ili grupne izložbe, bijenala, sajmova umetnosti, otvorenih razgovora, panel diskusija, predavanja i radionica.

EP: Da li očekujete da ovaj materijal u budućnosti ima široku upotrebu?

Adrien Ujhazi:  Informisanje i edukacija su neophodni da bi ljudi razumeli korist ovakvih materijala. Trenutno radimo na tome i primećujemo da postoji, iako mali, krug zainteresovanih ljudi koji su spremni za istraživanje. Zato smatram da se u materijalu SKOBI krije potencijal za široku upotrebu. Pritom, za ostvarenje tog cilja je neophodno više stručnjaka, vremena i resursa za izvođenje. Veoma sam zahvalna što uz saradnju sa prijateljima i kolegama mogu da sprovedem prvi projekat koji se bazira na promovisanju održivih materijala poput SKOBI-ja. Projekat nosi naziv BIOFABRIKA i realizovan je kroz Udruženje građana ReAktor, a podržan je od strane fondacije Evropska prestonica kulture – Novi Sad 2022.

Intervju vodila: Milica Radičević

Intervju je objavljen u Magazinu Energetskog portala UPRAVLJANJE OTPADOM.

Kako da ove godine uštedite na avio-kartama

Foto: Top One
Foto: Top One

Svake nove godine sebi poželite neko putovanje drugačije od standardnih zimovanja i letovanja, egzotičnije od bliskih nam gradova Evrope, ali kad dođe trenutak za prave pripreme shvatite da su putni troškovi vrlo visoki i da su cene avio-karata preskupe za vaš putni budžet. Ako ste i ovog 31. decembra poželeli istu želju, francuska avio-kompanija Air France se potrudila da vam se ona i ispuni. Recept kako da uštedite na avio-kartama je vrlo jednostavan: nikada ne kupujte karte u poslednjem trenutku, jer vas onda njihova cena može neprijatno iznenaditi, planirajte putovanje na vreme, a karte bukirajte nekoliko meseci unapred, ili još bolje kada su na promociji.

Air France je pokrenuo „Rendez-vous” promociju koja putnicima iz Beograda nudi jedinstvene cene za povratne karte do brojnih destinacija širom sveta. Među destinacijama do kojih možete ove godine leteti po sniženim cenama nalaze se velike metropole poput Njujorka, Majamija, Los Anđelesa, ali i egzotične destinacije kao što su Santo Domingo (Dominikanska Republika), Point a Pitre (Gvadelupe), Fort de France (Martinik) i Mauricijus.

Pročitajte još:

Air France  „Rendez-vous” promotivna kampanja traje od 5. do 25. januara , a karte se mogu iskoristiti do 30. juna 2023. godine.

Zato, nemojte ove godine čekati poslednji trenutak, krenite sa planiranjem i već u januaru osigurajte sebi nezaboravnu godinu.

Ponuda važi za povratne karte, a u cenu su uključene sve takse.

Više informacija i detalja o aktuelnoj promociji možete pronaći OVDE

Da biste rezervisali karte ili se dodatno informisali, posetite kompanijski sajt airfrance.rs, ili ovlašćene turističke agencije.

A ako propustite ovu promociju, ostaje vam da sledite savet koji je dao “Skajskener” a prema kome se najveća ušteda na avio-kartama ostvaruje ako ih kupujete čak 17 ili 18 nedelja pre samog putovanja.

Izvor: Top One

Srbija planira da 2023. godine uveze 70 odsto više uglja

Foto-ilustracija: Unsplash (Eduardo Jaeger)
Foto-ilustracija: Unsplash (Bence Balla-Schottner)

Srbija planira da u 2023. uveze 4,8 miliona tona uglja, što je 70 odsto više od procenjenog uvoza u 2022. godini.

Planirani izvoz uglja iznosi 0,023 miliona tona, koliko je bio procenjeni izvoz i za prethodnu godinu, vidi se iz Energetskog bilansa Republike Srbije za 2023. godinu koji je usvojila Vlada krajem decembra.

Ukupne raspoložive količine uglja iz domaće proizvodnje uglja, neto uvoza i zaliha u 2023. godini planirane su iznosu od 8,051 Mtoe (milion tona ekvivalentne nafte).

Od ove količine najveća količina uglja biće potrošena za transformacije (7,8 Mtoe).

Potrošnja za transformacije obuhvata potrošnju za proizvodnju struje i toplotne energije (7,212 Mtoe), potrošnju za preradu uglja u sušari (0,1 Mtoe) i potrošnju koksa za visoke peći (0,517 Mtoe).

Pročitajte još:

Plan je da se za proizvodnju struje i toplotne energije potroši 14 odsto više uglja nego što je bila procenjena potrošnja za 2022. godinu.

U 2023. godini planirano je da su Srbiji proizvede manje od 36,8 miliona tona uglja.

Foto-ilustracija: Unsplash (Bence Balla-Schottner)

Ubedljivo najviše uglja trebalo bi da bude proizvedeno iz površinske eksploatacije (36,18 miliona tona). U Energetskom bilansu za 2023. godine ističe da je ovo tri odsto više nego što je procenjena proizvodnja za 2022. godinu.

Međutim, u Energetskom bilansu za 2022. godinu koji je Vlada utvrdila u januaru te godine, piše da se procenjuje da će iz površinske eksploatacije biti proizvedeno 38,45 miliona tona uglja, što je više nego što su procene za proizvodnju u 2023. godini.

Ove godine, kada je u pitanju površinska eksploatacija, planirana je proizvodnja sa površinskih kopova Kolubare u iznosu od 26,5 miliona tona i sa kopa Kostolac u iznosu od 9,68 miliona tona).

Iz rudnika sa podzemnom eksploatacijom planirana je proizvodnja od 400,5 hiljada tona, a iz rudnika sa podvodnom ekploatacijom uglja 216 hiljada tona.

U odnosu na Energetski bilans za 2022. godinu, procenjena proizvodnja u Kolubari je smanjena sa 29,1 milion tona na 26,5 miliona tona.

Na sajtu Elektroprivrede Srbije (EPS) navodi se da se prosečna godišnja proizvodnja uglja u Srbiji kreće od 37 do 40 miliona tona uglja. Dodaje se i da je maksimalna godišnja proizvodnja uglja u EPS-u ostvarena 2011. godine kada je bila 40,3 miliona tona uglja.

Energetski bilans je dokument kojim se utvrđuju godišnji iznosi energije i energenata potrebni za pozdanom sigurno i kvalitetno snabdevanje krajnih kupaca.

Izvor: Nova ekonomija

Odnos prema ženama inženjerima nije isti u Srbiji i Nemačkoj

Foto: OIE Srbija
Foto: OIE Srbija

Energetski portal, kao medij koji želi da doprinese rodnoj ravnopravnosti i inkluzivnosti žena u sektor zelene energije, odlučio je da podrži kampanju promocije uspešnih žena koje sprovodi Udruženje Obnovljivi izvori energije Srbije uz podršku Ambasade Kanade u Srbiji. U narednom periodu objavljivaćemo intervjue koje Udruženje OIE SRBIJA realizuje u okviru projekta „Put do većeg učešća žena u sektoru OIE“ sa ciljem da podstakne mlade devojke i žene da se obrazuju i karijernu šansu potraže u sektoru OIE.

Milena Milosavljević je rukovodilac tima za EU Akcioni plan za održivo finansiranje u vodećoj ESG kompaniji i autorka platforme solarnikalkulator.rs čiji je cilj da potencijalnim investitorima pruži sve potrebne informacije kako bi došli do svojih prvih solarnih sistema.

Ova uspešna mlada žena godinama gradi karijeru u Nemačkoj, ali je prve korake napravila upravo u Srbiji, i to uprkos predrasudama.

Sa stereotipima sa prvo suočila kada je kao učenica srednje tehničke PTT škole odlučila da upiše Elektrotehnički fakultet. Nakon završetka ETF-a, zaposlila se u NIS-u i EMS-u, a tri godine kasnije, u ProCredit banci čime se još jednom susrela sa predrasudama – šta će jedan inženjer energetike u banci. Ali, banka je tražila specijalistu za Obnovljive izvore i Energetsku efikasnost što je bio Milenin posao iz snova.

O svemu tome, ali i o karijeri i statusu žena u Nemačkoj, kao i planovima da se u januaru pridruži jednoj od najvećih svetskih banaka gde će voditi tim dekarbonizacije za EMEA region, Milena govori za naš portal.

Pročitajte još:

Kako i kada ste odlučili da studirate Elektrotehnički fakultet?

Milena Milosavljević: Oduvek mi je matematika bila omiljeni predmet i nekada toliko interesantna da je predstavljala zamenu za igru. Igrom slučaja, upisala sam srednju tehničku PTT školu sa namerom da se odmah nakon toga zaposlim, što je PTT škola omogućavala u Poštama Srbije. Ipak, ja sam nakon prvog časa osnova elektrotehnike zavolela ovu struku i tada u svesci na prvoj strani napisala ETF i <3. Kada je došlo vreme za upis fakulteta, želela sam da polažem prijemni na samo jednom fakultetu.

Da li je to bio generacijski trend među devojkama ili ste se izdvajali iz okoline?

Milena Milosavljević: Iako je u srednjoj školi bilo podjednako devojčica i dečaka, jako mali broj nas je želeo da upise ETF. Iz mog razreda bila sam to ja sa četvoricom drugara. Na ETF-u je bilo sigurno 30 odsto žena u mojoj generaciji, ali većinom iz gimnazija, a na mom smeru energetike bilo je nas 10 od 100. S obzirom na to da je energetika jedini smer na ETF-u vezan za visoki napon, pa samim tim i kasnije opasnije poslove, važi za najviše „muški“.

Da li su vas okolina, porodica i prijatelji hrabrili ili su vam osporavali obrazovni izbor?

Milena Milosavljević:  Pri upisu srednje škole porodica je i davala predloge. ETF je bio samo moj izbor. Iako su u porodici razumeli da je ETF jedini izbor, čak je i razredni predlagao da probam pijemni i na FON-u, ali sam ja rekla da ću ili upisati ETF ili čekati dok ne uspem. Ipak, drugari i okruženje nisu razumeli šta će devojčica, pre svega u tehničkoj školi, pa onda i na ETF-u. Čak je i meni bilo krivo jer su sve moje drugarice išle ili u gimnazije, ekonomske škole, pravne, ali kada je došao dan da upišem ETF i uđem u po meni najlepšu zgradu u Beogradu, više me nije zanimalo mnogo tuđe mišljenje. Bila sam više nego srećna.

Karijeru ste gradili u bankarskom sektoru, iako je neka elektroenergetska kompanija bila logičniji izbor. Otkud u bankarskom sektoru i to baš u ProCredit banci koja je lider u finansiranju solarnih elektrana u Srbiji?

Foto: OIE Srbija

Milena Milosavljević:  Ovo je bio još jedan stereotip sa kojim sam se borila i sama, razmišljajući šta će jedan inženjer energetike u banci. Prve tri godine karijere provela sam u klasičnom energetskom sektoru, radeći prvo za NIS pa EMS gde sam se prevashodno bavila temom kao sto je energetska efikasnost. Ipak, s obzirom na to da sam i diplomski i master rad pisala na temu obnovljivih izvora energije, želela sam jako da nađem posao u toj oblasti. 2012. godine takvih poslova na Infostudu nije bilo.

Kada sam 2015. godine videla oglas ProCredit banke koja je tražila specijalistu za Obnovljive izvore i Energetsku efikasnost, videla sam posao iz svojih snova iako mi uopšte nije bilo jasno zašto jedna banka želi da zaposli inženjera. Sećam se da mi je čak bilo čudno da svojim kolegama sa fakulteta kažem da radim u banci. Ipak, nakon što sam upoznala više nego entuzijastičan zeleni tim banke (čiji današnji ili bivši članovi govore na skoro svakoj konferenciji o zelenoj energiji i održivom poslovanju) i uvidela strategiju ProCredit grupe i viziju za potrebom održivog poslovanja sveobuhvatno, videla sam da bi moj doprinos bio čak i mnogo veći u ozelenjavanju ekonomije nego da radim na samo jednom delu projekta.

Radeći u ProCredit banci sam zapravo i videla na delu da se kroz izbor onoga što se finansira ili, još više, ne finansira, upravo utiče na celokupnu ekonomiju, sve vrste biznisa, ali i ukupno društvo. S obzirom na to da je ProCredit banka lider u zelenom finansiranju, danas smatram da je to bio odličan izbor i ukupno sam u ProCredit banci u Srbiji, a kasnije u ProCredit grupi u Frankfurtu, provela sedam godina. Radila sam na prvim biogasnim elektranama, prvim solarnim elektranama za sopstvenu potrošnju, uvođenju električne energije sa garancijom porekla, ali i na ogromnim projektima grupe u Ukrajini, Kosovu pa i nekim jako zanimljivim izazovima kao sto su energetske zajednice u Grčkoj od 100 MW ili veće kreditne linije koje smo plasirali sa bankama kao što su EBRD i EIB.

Poslovnu budućnost ste pronašli van Srbije? Čime se sada bavite?

Milena Milosavljević:  Nakon ProCredita prešla sam da vodim regulatorni tim za Akcioni Plan EU za održivo finansiranje u okviru jedne od vodećih ESG kompanija. U trenutku izbora novog posla situacija je bila dosta drugačija nego 2012. godine. Sa jedne strane, zato što su sada poslovi u ovoj oblasti vise nego traženi, sa druge strane, nema tako puno ljudi koji imaju dugoročna iskustva. Imala sam priliku zaista da biram pozicije, od razvojnih banaka, investicionih kompanija, razvoja projekata. Ipak, ovaj izbor koji sam donela početkom godine je bio kratkoročan i donet je kao balans između karijere i nazovimo ženskih obaveza (jer je posao omogućavao rad od kuće). Uvidevši da ipak više uživam radeći u banci na projektima dekarbonizacije i ozelenjavanju ekonomije, od januara ću se vratiti bankarstvu i pridružiti jednoj od najvećih svetskih banaka, gde ću voditi tim dekarbonizacije za EMEA region.

Da li se poslovni položaj žena u Nemačkoj razlikuje u odnosu na status koji uživaju u Srbiji?

Milena Milosavljević:  Status žena u Nemačkoj jeste dosta bolji, ali pre svega u delu održivog poslovanja i ovde ćete često videti više žena u toj oblasti. Ipak, kada se radi o čistoj energetici, tu je i dalje moć i prisutnost veća na muškoj strani. Sećam se nekih sastanaka u Srbiji, kada smo razgovarali o projektima za finansiranje, uglavnom nas je uključujući klijenta, konsultante i izvođače, bilo više od 10 i često sam znala da budem jedina žena. Tako je i ovde kada govorimo o poslovima izgradnje i finansiranja elektrana. U drugim oblastima održivog poslovanja i finansiranja, pre svega izveštavanja, pravne službe, finansijske analize, ima dosta više žena. Odnos prema ženama se razlikuje. U Srbiji, da bi vas neko gledao sa uvažavanjem kao ženu inženjera, prvo morate da se dokažete kao veliki poznavalac onoga što govorite, veliki stručnjak i uglavnom da to uradite nenametljivo. Ovde je drugačije, iako ima više muškaraca u nekim okvirima, lako je da vas uvaže kao sagovornika od momenta upoznavanja.

U javnosti ste postali poznati kao kreator Solarnog kalkulatora. Kako ste došli na tu ideju i šta zapravo Solarni kalkulator računa?

Milena Milosavljević: S obzirom na to da se temom Obnovljivih izvora energije bavim više od 10 godina, a da sam proteklih četiri više zadužena za projekte dekarbonizacije u Evropi, želela sam da svoje akumulisano iskustvo i znanje sa tržišta u Srbiji iskoristim za nešto što sam smatrala da bi bilo korisno našim građanima ka ubrzanoj energetskoj tranziciji, za čim je i potreba i interesovanje sve veće zbog energetske stabilnosti, cenovne nezavisnosti, ali i sve većeg zagađenja.

Naime, iako su prve solarne elektrane priključene pre više od 10 godina, srpsko solarno tržište je stagniralo u prethodnom periodu. Višestruki su razlozi za to, a pre svega što je investiciona vrednost bila višestruka, cena električne energije jako niska, a kvote za podsticaj koja je država obezbeđivala su bile jako brzo popunjene, tako da sada, iako postoji moderan zakon o obnovljivim izvorima, te je omogućeno priključenje postrojenja za sopstvenu potrošnju, postoji dosta nepoznanica i nedovoljno znanja jer je tržište zapravo jako mlado.

Potencijalni investitori, iako imaju povećano interesovanje, tragaju za odgovorima kao što su:

  • Koliki je sistem potreban za moju potrošnju?
  • Koliko bi takav sistem koštao?
  • Kolike su moguće uštede?
  • Koliki je povraćaj investicije?
  • Koja je procedura za priključenje?
  • Ko su mogući instalateri i koje su njihove reference?
  • Koje banke nude kredite za solarne sisteme i da li postoje grantovi za ulaganje?

Platforma solarnikalkulator.rs nudi odgovore na sva ova „jednostavna“ pitanja. Cilj platforme je da omogući sve potrebne informacije potencijalnim investitorima da dođu do svojih prvih solarnih sistema. Pored toga, ultimativni cilj jeste smanjenje energetske zavisnosti, sigurnije snabdevanje električnom energijom i zeleniji i čistiji izvori energije za sve građane i buduće generacije. Izradu platforme Solarni kalkulator podržava projekat „Promocija obnovljivih izvora energije i energetske efikasnosti u Srbiji“, koji u okviru Nemačke razvojne saradnje sprovodi Deutsche Gesellschaft für Internationale Zusammenarbeit (GIZ) GmbH. Upravo ova podrška je omogućila da platforma bude javno dobro, te da nema komercijalnu svrhu što je bila moja velika želja. Da svi tržišni igrači budu prikazani nepristrasno, ali i da su sve informacije besplatno dostupne korisnicima.

Kakvi su vam planovi za budućnost?

Milena Milosavljević:  Što se moje profesionalne karijere tiče, nastavljam da radim na projektima dekarbonizacije u Evropi. Ipak, i dalje imam ideje oko mogućih projekata i za srpsko, ali i za tržište Balkana, tako da mi je želja da se platforma proširi i na ostale balkanske zemlje.

Izvor: OIE Srbija

PREČIŠĆAVANJE OTPADNIH VODA I OČUVANJE IZVORA SLATKE VODE

Foto-ilustracija: Unsplash (Nathan Anderson)
Foto: ljubaznošću Marine Strižak Janušević

Pijaće vode je sve manje i na pomolu su ozbiljni sukobi na svetskom nivou oko ovog dobra, jer je globalna kriza već uveliko prisutna zbog sve težeg obezbeđivanja osnovnih potreba ljudske zajednice, prvenstveno stanovništva južne hemisfere planete. Dostupnost kvalitetne vode značajno varira u okviru istog regiona, a pored prirodnih činilaca poput geografskog položaja, reljefa, padavina, temperature vazduha, na kvalitet vodnih resursa utiču i razni antropogeni uticaji.

Najveći problem zagađivanja kako površinskih tako i podzemnih vodotokova je otpad antropogenog porekla. Za razliku od evropskih zemalja, gde je od 40–90 odsto stvorenog otpada uvedeno u uređene tokove upravljanja počev od razdvajanja, preko ponovne upotrebe i tretmana do potpune implementacije principa cirkularne ekonomije, u Srbiji je svega 8–10 odsto stvorenog otpada uvedeno u regulatorne tokove.

Prečišćavanje otpadnih voda omogućava očuvanje izvora slatke vode i povećava kapacitete za njihovu upotrebu. Primena principa cirkularne ekonomije u preradi otpadnih voda vodovodnih sistema ogleda se u uspostavljanju koncepta ponovne upotrebe, čime postaje ostvarena vrednost otpadnih voda jer transformiše skupu uslugu saniranja otpadnog toka u samoodrživu uslugu koja ostvaruje ekonomski značaj.

Konvencionalni vodovodni sistemi u Srbiji vrše preradu vode uglavnom površinskih vodotokova procesom vodozahvatanja iz određene akumulacije, kroz korekciju PH vrednosti (alternativno), bistrenje, filtrisanje na peščanim filterima i obavezno hlorisanje. U beogradskom vodovodnom sistemu prečišćavaju se rečna i bunarska voda na nešto savremeniji način uz uvođenje ozonizacije, UV dezinfekcije, filtera sa aktivnim ugljem i tufom u tretmanu rečne vode, dok prečišćavanje bunarske vode započinje aeracijom.

U fokusu:

Ono što je zajedničko svim postrojenjima za preradu vode za piće jeste održavanje, tzv. pranje filterskih instalacija koje se vrši čistom prerađenom vodom. Tom prilikom nastaje određena količina otpadnih voda koje predstavljaju sopstvenu potrošnju. Sopstvena potrošnja u zavisnosti od stepena zaprljanosti filtera iznosi od 4–17 odsto ukupno proizvedene vode na datom postrojenju. Ovo znači da npr. postrojenje koje proizvodi 1500 l/s, odnosno oko 4.000.000 m3 mesečno i oko 48.000.000 m3 godišnje, može na sopstvenu potrošnju utrošiti čak do 7.000.000 m3 čiste vode na godišnjem nivou.

Foto-ilustracija: Unsplash (Manki Kim)

U JKP „Beogradski vodovod i kanalizacija“ filteri se peru jedan po jedan (ne mogu se istovremeno prati dva ili više filtera) i to na sledeći način: nakon produvavanja vazduhom, filter se ispira vodom intenziteta protoka od 570 l/s, u vremenskom trajanju od 20–25 min, do vrednosti mutnoće od 0.1NTU pri čemu se utroši od 700 do 900 m3 čiste vode po filteru.

Kako voda od pranja filtera ide direktno u kanalizaciju, urađeno je ispitivanje mutnoće/NTU, od strane akreditovane laboratorije tokom kompletnog postupka pranja filterskih instalacija i utvrđeno je da nakon četiri minuta mutnoća otpadne vode eksponencijalno opada do granica zamućenosti vode recipijenta. Nakon dodatnih fizičko hemijskih i mikrobioloških ispitivanja, zaključeno je da samo 15 odsto vode od pranja filtera ima povišene vrednosti parametara u odnosu na sirovu vodu recipijenta dok je 85 odsto otpadne vode u granicama parametara vode recipijenta (ukoliko je na primer utrošeno 700 m3 vode za pranje, to znači da se 595 m3 ne razlikuje po kvalitetu od dolazeće vode na vodozahvatu).

Ovo znači da se recirkulacijom bez ikakve obrade može vratiti na početak procesa prerade vode za piće, 85 odsto vode od sopstvene potrošnje, dok je ostalih 15 odsto otpadne vode ( u konkretnom primeru oko 100 m3 ) potrebno tretirati putem ponovnog istaložavanja kroz namensku taložnicu, a koncepcija potrebnog postrojenja je zasnovana na tehnološkim postupcima koji su lokacijski razdvojeni, a čine celinu u kontinuitetu: linija prihvata i raspodele otpadnih voda, linija prepumpavanja, linija taloženja, egalizacija i linija prerade mulјa.

Nakon ovog procesa je potrebno uraditi proveru parametara kvaliteta u egalizacionom bazenu, odakle je takođe moguće vratiti i ovaj deo otpadnih voda na početak procesa bistrenja čime ništa ne biva upušteno u kanalizaciju. Mulj koji nastaje tokom navedenih postupaka potrebno bi bilo izdvojiti, dehidrirati nekim od postupaka (ova vrsta muljeva sadrži min 96 odsto vode), izvršiti karakterizaciju i razmotriti ponovnu upotrebu.

Ispravno koncipirano postrojenje za tretman otpadnih voda količine od 100 l/s, zahteva manja ulaganja jer je u pitanju mali kapacitet. Investicija za postrojenje ovog tipa je manja i pri procesu istaložavanja, jer je, primera radi, taložnica sa lamelama znatno jeftinija od eventualnog filterskog postrojenja, dok su ostali potrebni objekti gotovo istovetni, srazmerno kapacitetu.

Srbija bi trebalo mnogo više da ulaže u zaštitu životne sredine, upravljanje otpadom, cirkularnu ekonomiju i zaštitu prirodnih resursa, kako bi izbegla ili umanjila nastupajuće deficite prirodnih resursa, pogotovo vode za piće, što neminovno postaje ekološki imperativ.

Autor: Marina Strižak Janjušević

Tekst u celosti pročitajte u Magazinu Energetskog portala UPRAVLJANJE OTPADOM.

Ostvarite novogodišnje želje uz posebne popuste na avio-karte

Foto: Top One
Photo illustration: Unsplash (Sebastian Grochowicz)

Novogodišnji praznici su idealni da bar na trenutak zaboravimo na probleme i da sebi i drugima poželimo nezaboravnu godinu punu avantura. A da ova novogodišnja želja ne ostane samo puka želja, pobrinula se holandska avio-kompanija KLM Royal Dutch Airlines.

Naime, KLM u novu 2023. ulazi sa lepim vestima za svoje putnike i pokreće novogodišnju promotivnu kampanju Real Deal Days koja putnicima iz Beograda nudi znatno snižene cene za povratne karte do brojnih destinacija širom sveta.

Ako ste oduvek želeli da posetite neku od metropola Severne Amerike, poput veličanstvenog Njujorka, „magičnog grada“-Majamija, Los Anđelesa – najvećeg grada sunčane Kalifornije, Las Vegasa – svetskog centra zabave, ili da „skoknete“ do Kariba i na Arubi se družite sa flamingosima,  sada je pravi trenutak da avio-karte kupite po sniženim cenama.

Pročitajte još:

KLM  „ Real Deal Days” promotivna kampanja traje od 5. do 25. januara , a karte se mogu iskoristiti do 30. juna 2023. godine.

KLM-ov Deda Mraz se potrudio da uštedite na avio-kartama, a vaše je da izaberete destinaciju i počnete sa planiranjem nezaboravne godine.

Ponuda važi za povratne karte, a u cenu su uključene sve takse.

Više informacija i detalja o aktuelnoj promociji možete pronaći OVDE

Da biste rezervisali karte ili se dodatno informisali, posetite kompanijski sajt serbia.klm.com, ili ovlašćene turističke agencije.

Sa KLM-om ćete putovati ne samo jeftinije, nego i savesnije.

Svim putnicima koji žele da smanje emisiju CO2 koju proizvodi njihov let, KLM nudi opcije učestvovanja u pošumljavanju ili kupovini održivog avio-goriva.

Izvor: Top One

INOVATIVNO REŠENJE ZA ŽIVOT BEZ KOROVA

Foto-ilustracija: Pixabay (GoranH)
Foto: Ljubaznošću Miloša Stankovića

Nekima su prvi julski dani dugo očekivani signal za početak priprema za godišnji odmor, dok su drugima najava borbe protiv polena ambrozije. Ova jednogodišnja korovska biljka proizvodi polen od početka jula do ranih mrazeva. Jedna stabljika ambrozije proizvede više miliona zrnaca polena i više desetina hiljada semenki koji najviše problema stvaraju ljudima.

Gotovo svako od nas poznaje bar jednu osobu koja je alergična na ambroziju. Ljudi koji imaju snažnu reakciju na polen ambrozije često se žale na smanjen kvalitet života koji je uzrokovan upravo alergijom u letnjim mesecima. Zahvaljujući profesoru dr Milošu Stankoviću, naučniku i pronalazaču, oni bi uskoro mogli da zaborave na svoje tegobe i „prodišu punim plućima”. On je osmislio Ambrozer, uređaj koji pomoću radio-frekvencije i struje prepoznaje i u korenu uništava ovu biljku.

“Moj brat od malih nogu ima problem sa ambrozijom, kao i mnogo ljudi iz mog okruženja. Hteo sam da im pomognem i tako sam krenuo sa razvojem uređaja. Još je čuveni Nikola Tesla pokušavao da napravi električni uređaj za uništavanje korova. Od tada do danas, mnogi su pravili razne uređaje, ali bilo je neophodno ispuniti mnoge bezbednosne uslove koji postoje u EU i svetu. Ja sam u tome uspeo”, objašnjava prof. dr Stanković, koji je po struci elektroinženjer.

Uređaj za uništavanje ambrozije se sastoji od elektronskih komponenata i elektroda, a pomoću određene frekvencije i struje, korov se uništava u korenu i to bez upotrebe hemijskih jedinjenja i pesticida. Na ovaj ekološki način, korov ne samo da nestaje već više uopšte ne raste tokom sezone.

U FOKUSU:

Foto: Ljubaznošću Miloša Stankovića

„Regulacijom frekvencije uništava se korov ili određeni deo biljke. U zavisnosti od vrste korova, zavisiće frekvencija koja se upotrebljava da bi se on eliminisao. Prilikom fizičkog kontakta elektroda (na uređaju) sa korovom koji se tretira, nastaju biohemijski i biofizički procesi u korovu, i on istog trenutka vene. Uređajem treba raditi dok je korov mali, zbog manje potrošnje električne energije”, objašnjava prof. dr Stanković.

Uređaj se može podesiti da grupno ili selektivno uništava korov, a prema mišljenju izumitelja, ambroziju je najlakše uništiti. Kako se sve tretira fizički i selektivno nema uticaja na druge poljoprivredne kulture, korisne biljke i mikroorganizme.

„Uređaj je bezbedan po ljude zbog dobre izolacije. Vršeni su brojni eksperimenti i ispitivanja prethodnih godina, a pogotovo ove sezone, na preko 100 različitih vrsta korova u Zemunu i na Novom Beogradu. Testiranja su vršena i u Sloveniji, Nemačkoj, Rusiji i Švedskoj sa Švedskim Fakultetom za poljoprivredu koji je atestirao uređaj. Uređaj se pokazao vrlo efikasnim”, dodaje prof. dr Stanković.

Testiranje ovog uređaja je i dalje u toku, dok je plan da već sledeće godine počne sa masovnom proizvodnjom. Profesor ima ideju da manji, ručni uređaj koriste ljudi koji žive u kućama, imaju bašte i dvorišta, dok se veći i jači može postaviti na traktore, kamione ili vozove.

Priredila: Milica Radičević

Tekst je objavljen u Magazinu Energetskog portala UPRAVLJANJE OTPADOM.

Broj irvasa na Svalbardu raste zato što im se, pod uticajem zagrevanja, menja ishrana

Foto-ilustracija: Pixabay (Natalia_Kollegova)
Foto-ilustracija: Pixabay (ennymore)

Arktik se zagreva četiri puta brže od globalnog proseka, leta postaju toplija, a zime sve vlažnije.

Imajući u vidu koliko dramatično ove pojave transformišu nekada snežan region, utoliko je veća zabrinutost za irvase, omiljene pomoćnike Deda Mraza. Svoju svakodnevicu treba da prilagode zagrevanju – međutim, u jednom kutku sveta na dalekom severu, aktuelne promene klime i okruženja zapravo prijaju Rudolfovoj ekipi. Reč je o norveškom arhipelagu Svalbard, udaljenom 800 kilometara od Severnog pola, piše Klima101.

Arktički sistemi se, u odgovoru na topliju i vlažniju klimu, menjaju. Toplije vreme tamo podstiče rast vegetacije i produžava period godine kada svalbardski irvasi, inače biljojedi, mogu da se napasaju. Nasuprot mahovini koja pruža malo energije, a kojom su se u prošlosti hranili, oni sada sve više jedu uspravne biljke koje nalikuju na trave sa cvastima (graminoidi), a koje izviruju kroz sneg, kao i patuljaste grmove i polarnu vrbu.

Naučnici sa Univerziteta Oulu iz Finske prikupljali su podatke o ovim životinjama između 1995. i 2012. kada su se povećale arktičke letnje temperature i ustalilo padanje kiše preko snega. Ove promene svalbardske životne sredine bile su praćene većim brojem jedinki irvasa u dolini Reindalen. Od kasnih devedesetih do kraja istraživanja broj ženki je skočio sa 950 na 1300.

Pročitajte još:

Autori studije, koja je nedavno objavljena u naučnom časopisu Global Change Biology, naveli su da je razlog tome zapravo transformacija njihove ishrane, a evo šta ju je prouzrokovalo.

Naime, viša temperatura tla i veća količina izmeta i urina irvasa omogućili su širenje graminoida – ove biljke se probijaju kroz ledeni pokrivač, a dovoljno su hranljive da zadovolje apetite rogatih životinja čak i u najstresnijim zimskim razdobljima. Očekuje se da se ovo nastavi i u budućnosti.

Nasuprot graminoidima, mahovine su niske i zbog toga nestanu pod snežnim naslagama koje se zalede zbog kiše.

Ipak, realnost klimatske krize mnogo je kompleksnija od ovog izolovanog pozitivnog slučaja.

Primera radi, iz Skandinavije stiže naučno upozorenje o tome kako usled otopljavanja dolazi do pojave toksičnih mikrogljiva koje mogu da utiču na stanje i zdravlje irvasa. Životinje pretežno izbegavaju da kopaju na mestima gde su one najviše prisutne. Ali istraživači su kod jedinki koje idu na ispašu primetili mnoge simptome nalik na one izazvane mikotoksinima. Stoga je moguće da je jedan izazov samo zamenjen drugim.

Štaviše, druge podvrste irvasa, za razliku od onih sa Svalbarda, u mnogo su nepovoljnijem položaju. Tako je na ruskom poluostrvu Tajmir 2000. bilo milion jedinki, dok je danas nekada najveća populacija irvasa svedena na četvrtinu tog broja. Svetski fond za prirodu (WWF) navodi da su primarni razlozi krivolov i klimatske promene.

Izvor: Klima101

Očekuje se znatno veća proizvodnja žitarica u 2023. godini

Foto-ilustracija: Pixabay (mute_gemini)
Foto-ilustracija: Unsplash (Polina Rytova)

Od kada je Ukrajina krenula da izvozi pšenicu, cena ove berzanske robe je sa 400 evra po toni na svetskom tržištu, koliko je bila u martu, poslednjih nedelja pala na 200 do 300 evra, što brine poljoprivrednike širom Evrope, uključujući i Srbiju.

U našoj zemlji izvoz pšenice bio je ograničen kad je cena bila na ovogodišnjem vrhuncu, a ratari poručuju da sa aktuelnom cenom neće moći da pokriju troškove setve.

U svojoj prvoj prognozi za žetvu 2023. godine evropsko udruženje koje okuplja i trgovce žitaricama Cocereal procenjuje da će ukupni rod u državama članicama Evropske unije i Velikoj Britaniji iznositi oko 304 miliona tona. To je za gotovo 20 miliona tona više od 285,1 miliona tona požnjetih 2022. godine.

,,Proizvodnja pšenice (bez durum vrste) prognozira se na 143,2 miliona tona, što je više od ovogodišnjih 140,7 miliona tona. Veći rod posebno se očekuje u Španiji gde se nadaju povratku normalnim prinosima, nakon što ih je ove godine pogodila suša”, kaže Branislav Gulan, poljoprivredni analitičar.

Kukuruz je zbog suše u ovoj godini znatno podbacio, što znači da će i izvoz iz Srbije biti slabiji. Međutim, prema rečima sagovornika, predviđanja za kukuruz na svetskom nivou su mnogo bolja.

Pročitajte još:

,,Za kukuruz prognoziraju znatno poboljšanje procenivši rod na 64,5 miliona tona, što je gotovo 14 miliona tona više u odnosu na 2022. kada je ubrano 50,7 miliona tona. Veći prinosi se očekuju u balkanskim zemljama, ali i Mađarskoj, Francuskoj, Nemačkoj, Italiji i Španiji”, navodi Gulan.

Foto-ilustracija: Pixabay (Couleur)

U Srbiji se ne prognozira povećanje površina koje je trenutno nešto veće od milion hektara, ali bi prosečni prinos kukuruza sa 4,1 tonu po hektaru trebalo da poraste na sedam tona po hektaru, a ukupna proizvodnja sa 4,18 miliona tona u 2022. na 7,21 miliona tona u 2023. godini.

Međutim, u Hrvatskoj se očekuje povećanje površina na 280.000 hektara, prosečni prinos kukuruza od osam tona po hektaru (6,5 t/ha u 2022. godini), te ukupna proizvodnja od 2,24 miliona tona (1,78 miliona tona u 2023. godini).

,,U Bosni i Hercegovini se ne očekuje ni povećanje površina koje iznosi 180.000 hektara, kao ni ukupna proizvodnja od 648.000 tona, a prosečni prinos bi mogao, istina neznatno, pasti na 3,6 tona po hektaru”, smatra Branislav Gulan.

Kada je reč o uljanoj repici, proizvodnja u EU i Velikoj Britaniji mogla bi da iznosi 20,4 miliona tona u poređenju sa 20,6 miliona tona u 2022., uz ponovno povećanje površina.

Ocena poljoprivredne politike

Kada je reč o stanju u domaćem agraru, naš sagovornik smatra da rešenje za pogrešnu agroekonomsku politiku postoji.

,,To je novi koncept proizvodnje, prerade, trgovine, u zatvorenom lancu od njive do trpeze po nordijskom receptu. Sve bi trebalo da ide preko zadruga, jer je mnogo jeftinije. Samo uz uslov da se zadrugama vrati prerađivačka industrija”, smatra Gulan.

On ističe da je to šansa Srbije da iz agrara po hektaru ima proizvodnju kao danas Holandija ili Danska, a to je više od 20.000 evra.

,,Ali, to ćemo postići samo ako se novac, uz novi koncept proizvodnje i zadrugarstva u kome će biti i prerađivačka industrija, bude obrtao najmanje 50 puta godišnje. Ako ovako budemo radili, agrar će u zemlju donositi veći BDP nego što se narodu obećava od litijuma ili za sada novootkrienog rudnika zlata”, zaključuje Branislav Gulan, agroanalitičar i publicista.

Izvor: Biznis.rs

SVAKODNEVNI RAD U INTERESU GRAĐANA I OČUVANJA ŽIVOTNE SREDINE

Foto: Ljubaznošću Nebojše Ivanov
Foto: JKP „Regionalna deponija Pirot“

Najsavremenija regionalna sanitarna deponija u našoj zemlji nalazi se u Pirotu i tu se dovozi i tretira otpad iz grada Pirota i njegove okoline: Babušnice, Bele Palanke i Dimitrovgrada.

Nakon tri godine rada, energije i truda koji su uloženi u ovaj projekat, pozitivni efekti su višestruki.

Direktor JKP „Regionalna deponija Pirot’’ Nebojša Ivanov zadovoljan je poslovanjem. On pre svega navodi da deponija ni na jedan način nije negativno uticala na životnu sredinu, ističe iskustvo koje su stekli u upravljanju neopasnim otpadom, a ističe takođe i određenu finansijsku dobit koju su usmerili u dalja ulaganja u infrastrukturu i njen razvoj u delu upravljanja neopasnim otpadom.

EP: Šta nam možete reći o regionalnom reciklažnom centru?

Nebojša Ivanov: Mi smo 2017. godine kao grad Pirot i deponija podneli prijavu za Projekat primarne selekcije koji se finansira iz IPA fondova i ušli smo u fazu implementacije. Da bismo bili odabrani za implementaciju procesa primarne selekcije za pirotski okrug, čija je vrednost prema našem projektu 1,4 miliona evra, uslov je bio da postoji linija za sekundarnu separaciju. Krajem 2018. godine počeli smo izradu projektne dokumentacije, početkom 2019. dobili smo građevinsku dozvolu za izgradnju linije za sekundarnu separaciju, a sredinom iste godine započeli smo radove na izgradnji koji podrazumevaju izgradnju hale, pratećih objekata, celokupne infrastrukture – struja, voda, kanalizacija i otpadne vode, kao i montiranje neophodne linije. Projekat je u potpunosti završen u februaru 2022. i od sredine aprila linija za sekundarnu separaciju radi punim kapacitetom.

Ukupna vrednost koja je isplaćena dobavljačima i izvođačima radova je 264 miliona dinara sa PDV, od toga je Ministarstvo za zaštitu životne sredine obezbedilo 164 miliona, a deponija iz svojih prihoda 100 miliona. Ulazimo u pripremu dokumentacije za dobijanje upotrebne dozvole, postajemo javni objekat koji ima upotrebnu dozvolu i time pokazujemo da smo odlično završili celokupan projekat.

U fokusu:

EP: Pirotska regionalna deponija je jedina deponija ovog tipa u Srbiji.

Foto: JKP „Regionalna deponija Pirot“

Nebojša Ivanov: Upravo tako. Ponosan sam na sve učinjeno – imamo ćeliju, imamo posebnu liniju za sekundarnu separaciju, a od septembra imamo i liniju za primarnu separaciju otpada u punom kapacitetu. Implementirali smo i adekvatno upravljanje ambalažnim otpadom i komunalnim ambalažnim otpadom. Ulazimo u projekat izgradnje kompostane, takođe u okviru projekta finansiranog iz kredita EBRD-a, preko Ministarstva za zaštitu životne sredine, čija je vrednost oko 3,5 miliona evra. Imamo projektnu dokumentaciju i građevinsku dozvolu. Kompostana je logičan naredni korak jer čak 40 odsto primljenog otpada čini biorazgradivi otpad koji, kada se preradi, može da se prodaje kao kvalitetno đubrivo. Ovim se smanjuje i količina otpada koji se odlaže na deponiju. Na deponiji postoji kompletan sistem za monitoring koji prati i preventivno deluje na sistem za recirkulaciju – protokomeri, izometrijska mreža, sistem za praćenje kvaliteta procesnih voda, meteorološka stanica. Radimo dosta i mislim da smo primer dobre prakse, možda i najbolji na području regiona, jer ovakvu liniju za sekundarnu separaciju nema ni Hrvatska. Mi smo deponiju gradili po uzoru na projekat iz Segedina.

EP: Pomenuli ste i sistem za monitoring koji je postavljen na Deponiji. Možete li nam reći više o njemu?

Foto: JKP „Regionalna deponija Pirot“

Nebojša Ivanov Zakon o upravljanju otpadom tretira deponiju kao inženjerski objekat koji ne utiče negativno na životnu sredinu. U tome se razlikuje sanitarna deponija od smetlišta, odnosno nesanitarne deponije. Poštujemo uredbu o monitoringu i imamo odličan sistem za praćenje shodno zakonskim obavezama. Sve analize rade referentne laboratorije, i na osnovu njih se priprema izveštaj koji se šalje Agenciji za zaštitu životne sredine na kvartalnom nivou. Do sada nismo imali nijedan rezultat o negativnom uticaju na životnu sredinu. Da bismo mogli preventivno da delujemo, uspostavili smo jedinstvenu pijezometarsku mrežu koja u realnom vremenu, onlajn prati delovanje podzemnih voda, zatim sistem za recirkulaciju procesnih voda, tako da se one ne ulivaju ni u jednu reku ni potok, kao i automatsku meteorološku stanicu koja posmatra sve parametre u realnom vremenu – stepen isparenja, sunčane dane i slično. Proces se sastoji iz tri dela, imamo protokomer – sistem za nivelaciju procesnih voda koji meri količinu ulaska procesnih voda u bazen, zatim onlajn praćenje njihovog kvaliteta u četiri parametra, i sistem recirkulacije koji prati količinu vode koja je izbačena na deponiju, tako da se na dnevnom nivou prati bilans procesnih voda. Zahvaljujući onlajn praćenju možemo brzo da reagujemo u slučaju da dođe do eventualnog curenja, dakle pre nego što nastane bilo kakav negativan uticaj na okruženje. Dodatno, automatska meteorološka stanica u svakoj sekundi meri količinu padavina, isparenja i druge parametre. Dakle ako je danas izašlo sto kubika vode, a stepen isparenja iznosi 10 odsto, sistemom recirkulacije se 90 odsto ponovo vraća.

EP Šta nam možete reći o projektu reciklažnog dvorišta?

JKP „Regionalna deponija Pirot“

Nebojša Ivanov Nameravamo da uspostavimo adekvatno prikupljanje komunalnog ambalažnog otpada tako da sav otpad koji nije za upotrebu u domaćinstvima, trgovinskom ili komercijalnom sektoru, bude adekvatno iskorišćen. Postoji lokacija udaljena oko kilometar i po od Pirota, koju nam je grad ustupio i želimo da na njoj, u skladu sa Zakonom o upravljanju otpadom, izgradimo reciklažno dvorište koje će biti pristupačno po svim standardima. Projektna dokumentacija će biti završena do kraja godine, a plan je da naredne godine budu obezbeđena sredstva. Ideja je da građani uvek mogu da donesu otpadni materijal u reciklažno dvorište, a mi ćemo dodatno intenzivirati akcije u proleće i leto i skupljati kabasti otpad od građana na licu mesta. Naš je cilj da steknemo poverenje građana i pokažemo da smo na raspolaganju svakog dana. Želimo da pokrenemo kampanju sa ciljem da animiramo građane i da imamo interventnu grupu koja će na poziv izlaziti na teren i odnositi otpad. Svesni smo da građani nemaju prikolice, mogućnost organizovanja prevoza, da neki žive na višim spratovima zgrada i nemaju mogućnost da sami donesu kabasti otpad u reciklažno dvorište. Veoma je važna blizina dvorišta gradu, jer je preduslov izgradnje, između ostalog, da je ono lako pristupačno građanima. Među idejama koje čekaju svoju realizaciju nalazi se i Centar za ponovno korišćenje upotrebljivih stvari. Do kraja godine bi trebalo da imamo projektnu dokumentaciju i da dobijemo sredstva od Evropske komisije. U Centru će svi predmeti koji imaju upotrebnu vrednost biti popravljeni, osposobljeni i stavljeni na raspolaganje i dalju prodaju. Imamo mnogo stolica, stolova, plakara koji umesto da završe u postrojenju za biomasu, mogu da budu ponovo prodati i korišćeni. U Evropi je ovo normalna stvar, ljudi su ponosni kad kažu da su nešto kupili u takvom centru, jer su doprineli očuvanju životne sredine. Naš cilj je da Pirot postane zeleni grad, a vodimo se principima cirkularne ekonomije. Naša odgovornost je velika. Koristimo javna sredstva i javne resurse i moramo da vodimo računa da ovi resursi budu adekvatno iskorišćeni i donesu i dodatnu korist našim građanima.

Intervju vodila: Milica Marković

Intervju je objavljen u Magazinu Energetskog portala UPRAVLJANJE OTPADOM.

NOVI ŽIVOT STARIH IGRAČAKA

Foto: Ivan Kocić
Foto: Ivan Kocić

Borba protiv plastike, jedne od najvećih ekoloških pošasti savremenog doba, poprimila je raznovrsne kreativne forme. Dok se roje mali biznisi u sektoru reciklaže, a škole i druge javne ustanove sve više prikupljaju plastičan otpad, u ateljeu jednog našeg umetnika nastaju jedinstvena umetnička dela od plastike.

Ivan Kocić diplomirao je na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu a već godinama istražuje nijanse svog umetničkog izraza u brojnim tehnikama i stilovima slikarstva. Ipak, danas je najpoznatiji po svojim asemblažima u kojima ilustruje ženske portrete pomoću raznobojnih plastičnih igračka.

Ideja se rodila pre sedam godina dok sam radio jedan veći klasičan mozaik. Učinilo mi se da bi bilo interesantno poigrati se sa mozaikom koristeći neke drugačije materijale umesto uobičajenog kamena, staklene paste ili keramike. Tako je izbor pao na korišćene igračke koje su bile jarkih boja što je olakšavalo posao, a različitih oblika i veličina što je istovremeno otežavalo izradu portreta”, kaže Kocić i dodaje da mu je od početka ideja bila da akcenat stavi na reciklažu kako bi svom radu dao naročitu socijalno-društveno notu.

„Danas, posle više godina rada na seriji koju sam nazvao ‘Reciklaža igre’, jasno je da je publika prihvatila ove ideje. Čak je sama publika postala deo ove umetničke akcije s obzirom na to da među njima imam snažnu bazu onih koji rado sakupljaju i doniraju stare igračke”, objašnjava umetnik.

U fokusu:

Ivan je do sada više puta izlagao u Beogradu, kao i širom Srbije i regiona, a neki radovi otputovali su i na udaljene galerijske destinacije, čak do Meksika. Reakcije publike su veoma pozitivne, a portreti nikoga ne ostavljaju ravnodušnim.

Foto: Ivan Kocić

„Mislim da moji radovi čak inspirišu ljude da izraze svoje umetničke ideje kroz neke oblike reciklaže. To i jeste jedna od zamisli koje su utkane u moje radove”, objašnjava Kocić.

Najmlađi su najaktivnija publika

Naš sagovornik aktivno vodi radionice za decu koje najmlađima pružaju jedinstvenu priliku da svoje stare igračke pretoče u nešto novo. Kocić objašnjava da su deca najaktivnija publika, ona su iskrena i vrlo neposredna u pitanjima, ali i u reakcijama na Ivanov rad.

„Malšani vole da dodirnu, da se približe. Posle kratkotrajnog početnog stida lako se opuste jer su im igračke poznate i bliske kao predmeti. Na taj način oni postaju zainteresovani i uče o reciklaži ali i o savremenoj umetnosti o kojoj govore portreti. Povremeno, uz izlaganje radova, organizujem i radionice gde su dobrodošli svi – od 7 do 77. Tu se onda i na praktičnom primeru vidi nastanak jednog asemblaža”, ističe Kocić.

Priredila: Milena Maglovski

Tekst u celosti pročitajte u Magazinu Energetskog portala UPRAVLJANJE OTPADOM.

Toplo vreme štedi energente, ipak situacija u EPS-u na „staklenim nogama“

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay (analogicus)

Srbija je bez problema prošla polovinu grejne sezone. Naruku nam idu i neuobičajeno visoke temperature, ali nadležni upozoravaju da to ne sme da uljuljka energetska preduzeća, jer grejna sezona traje još dva i po meseca.

Tržišno pravilo je: zalihe energenata praviti kada su najjeftiniji. Znači sada. Na svetskim berzama pojeftinjuju i gas i nafta.

Ministarka rudarstva i energetike Dubravka Đedović kaže da je i dalje prioritet da prezimimo i da građani budu u toplim domovima, da ima dovoljno struje, rezervi gasa i nafte.

„Da pripremimo adekvatno zimu 2023/24, zato što će se kriza nastaviti, očigledno rat u Ukrajini ne jenjava“, dodaje Đedovićeva.

Uz zalihe energenata, najvažnije je održati stabilno snabdevanje strujom. Za to je neophodna stabilna proizvodnja u kolubarskim rudnicima i obrenovačkim termoelektranama, koji pokrivaju polovinu potrošnje struje.

Lider za energetiku u „Dilojtu“ Željko Marković ukazuje da je, što se tiče Elektroprivrede, situacija malo bolja nego prošle godine, ali ocenjuje da i dalje stoji „na staklenim nogama“.

Pročitajte još:

„Jedna interesantna stvar da je i Elektroprivreda u decembru više izvozila nego što je uvozila električne energije, što je svakako ohrabrujuće. To je dobar znak, ali nedovoljan. EPS mora da prođe kroz ozbiljan proces transformacije“, smatra Marković.

Foto-ilustracija: Pixabay (stevepb)

Uvoz struje zaustavila je proizvodnja gasnih termoelektrana – toplana u Novom Sadu, Pančevu i Zrenjaninu. Nadležni kažu da je obezbeđen siguran dotok Balkanskim tokom, gasa će biti dovoljno i za ledene dane.

Bajatović: Dve dobre vesti

Direktor „Srbijagasa“ Dušan Bajatović ističe da u suštini ima dve dobre vesti.

„Jedna je – Bog nas gleda, temperature su relativno visoke. U Mađarskoj imamo nešto više od trista miliona metara kubnih, možemo da povlačimo do šest miliona dnevno. Kada sve to saberete, Srbija je sigurno energetski bezbedna, da pritom do kraja grejne sezone nećemo potrošiti ni jedan jedini metar kubni iz Banatskog dvora“, navodi Bajatović.

Ono što je sada prioritet je da se obezbede što veće zalihe benzina i dizela.

NIS jeste ugovorio dovoljne količine sirove nafte naftovodom „Janaf“, ali zapadne sankcije od 5. februara obuhvatiće i uvoz ruskih derivata, koji u Srbiju stižu baržama Dunavom i cisternama.

Izvor: RTS