Home Blog Page 122

Zatvaranje i sanacija 40 godina stare deponije u Smederevu

Foto-ilustracija: Unsplash (katie-rodriguez)

Ugovor koji omogućava početak radova na projektu zatvaranja i sanacije nesanitarne deponije u Godominskom polju, na obodu grada Smedereva, nedavno je potpisan. Reč je o površini od 14 hektara i projektu koji bi trebalo da poboljša uslove života stanovnika, naročito onih u neposrednoj blizini.

Na ovoj površini otpad se nepravilno odlaže već 40 godina.

Izgradnja transfer stanice za otpad, koja se nalazi u blizini deponije, bila je ključna za pokretanje sanacije.  Transfer stanica omogućava pravilan tretman i odvoženje otpada, ne samo iz Smedereva već i iz okolnih prigradskih naselja na regionalnu deponiju. Stanica uključuje reciklažno dvorište i liniju za separaciju otpada, što doprinosi povećanju stope reciklaže i smanjenju količine otpada koji završava na deponiji, kako je objašnjeno na sajtu resornog ministarstva.

Pročitajte još:

„Dodatno smo opremili Smederevo abrol kamionom, koji će olakšati pretovar i transport otpada do regionalne deponije. Naša misija je da uvedemo savremene standarde u upravljanju otpadom širom zemlje, čime direktno doprinosimo kvalitetu života građana”, dodala je Irena Vujović, resorna ministarka.

Osim sanacije deponije u Smederevu, paralelno se radi i na drugim sličnim projektima, a jedan od poslednjih u nizu bio je u Prokuplju.

Kako smo nedavno pisali, u Prokuplju su takođe u toku radovi na sanaciji i remedijaciji deponije „Dunek”, čime se rešava višedecenijski problem zagađenja. Projekat se prostire na 11,5 hektara, a prva faza sanacije, koja pokriva pet hektara, je završena. U narednoj fazi, planirana je revitalizacija preostalog dela. Preuređenje ove deponije od velikog je značaja, s obzirom da je centralno locirana i da se nalazi pored reke Toplice, tako da će završetak projekta omogućiti transformaciju prostora u zelenu oazu ili drugi koristan prostor za stanovnike grada.

Energetski portal

Šta su dinamičke tarife koje bi mogle da zamene noćnu jeftinu struju?

Foto-ilustracija: Pixabay (analogicus)

Građani Srbije već 30 godina znaju da im je struja tokom dana skuplja, a noću jeftinija, kada često radi uštede uključuju termoakumulacione peći, mašine za sudove ili veš mašine.

Vreme nastupanja jeftine struje razlikuje se od regiona do regiona, pa tako jeftina struja u Vojvodini traje od 23 sata do sedam ujutru, u Beogradu od ponoći do osam ujutru, a u centralnoj Srbiji od 22 časa do šest ujutru.

Uvođenjem pametnih brojila i novom izmenom i dopunom Zakona o energetici građani su dobili mogućnost da jeftinu struju koriste i tokom dana, odnosno kada je cena na berzi najjeftinija. Ova tarifa se već primenjuje u Zapadnoj Evropi.

Naime, Zakon o energetici, koji su poslanici prošle nedelje usvojili u Narodnoj skupštini, uvodi, kako je najavila ministarka rudarstva i energetike Dubravka Đedović Handanović, „dinamičke tarife”.

One u Zakonu u energetici nisu navedene pod tim nazivom već potpadaju pod „ugovor o promenljivoj ceni električne energije”.

U Zakonu je objašnjeno da potrošač koji ima ugrađeno pametno brojilo na mernom mestu, može zaključiti ugovor sa promenljivom cenom električne energije sa snabdevačem koji snabdeva više od 200.000 krajnjih kupaca.

Glavni i najveći snabdevač je Elektroprivreda Srbije (EPS).

Prema podacima Agencije za energetiku, na kraju 2023. godine bilo je 76 licenciranih snabdevača električnom energijom koji imaju pravo da se bave snabdevanjem na veliko i na malo i 84 snabdevača koji mogu da se bave samo trgovinom na veliko. Od toga je bilo aktivno 54, pri čemu se samo tri snabdevača bavilo snabdevanjem krajnjih kupaca na slobodnom tržištu.

Iz zakona se može zaključiti da je preduslov za prezalak na „dinamičku tarifu“ taj da domaćinstvo ili preduzeće ima pametno brojilo i da će moći da bira da li će njegova jeftina i skuplja struja zavisiti od tržišnih uslova ili će ostati pri fiksnoj tarifi.

Ministarstvo: Ovim se ne ukida nijedna tarifa, već će dodaje dinamička tarifa koja će biti dobrovoljna

Foto-ilustracija: Unsplash (rocco-stoppoloni)

Iz Ministarstva rudarstva i energetike objasnili su da je zakon otvorio mogućnost i za potrošače i za snabdevače da prepoznaju interes za zaključivanje ugovora sa promenljivom cenom.

„Svakako je tu najvažnija uloga snabdevača da svoju poslovnu politiku prilagode i u nju ugrade ovaj model ugovora. Očekujemo da EPS, kao kompanija u vlasništvu države, razmotri najbolje opcije za građane i privredu, ali i za funkcionisanje energetskog sistema”, naveli su iz Ministarstva.

Ističu da i postojeći tarifni sistem ima promenljivu cenu u toku dana (višu i nižu) i da se njime uvažava dnevna dinamika sistema na osnovu proizvodnje, ponude i potražnje, ali da je trenutno u vidu administrativno određenih tarifa (viša i niža tarifa, zelena, plava, crvena zona).

„Novina je, dakle, da se zakonom prepoznaje dinamička tarifa koja se prilagođava novim realnim tržišnim uslovima i stanju sistema”, dodali su iz Ministarstva.

Kako dinamičke tarife funkcionišu u praksi?

Energetski stručnjak Dejan Stojadinović objasnio je za Danas da su dinamičke tarife model obračuna potrošnje električne energije koji je vezan za tržišnu cenu.

„Cena električne energije na berzi, odnosno na tržištu, varira svakog sata. Najviša cena struje je onda kada je najveća potrošnja, a to je uglavnom u jutarnjim časovima i predveče. Preduslov za primenu ove tarife je da potrošač ima pametno brojilo, jer onda to pametno brojilo meri potrošnju struje u tačnim vremenskim intervalima, odnosno koliko ste vi u svakom satu potrošili električne energije ili u svakih 15 minuta, zavisi od vrste pametnih brojila”, rekao je Stojadinović.

U prevodu, najjeftinije će proći oni koji budu najviše struje trošili u periodu kada je ona na berzi najjeftinija.

Dodaje da su cene električne energije na berzi struje satne i onda se potrošnja u tom satu množi sa cenom struje u tom satu. „Na kraju meseca se sabere ta potrošnja i dobijete račun za električnu energiju i to je ta dinamička tarifa”, naveo je Stojadinović.

Kao glavni nedostatak ove tarife, Stojadinović navodi to da je, grubo rečeno, to stvar kockanja, jer neko ko ima istu potrošnju svakog meseca mogao bi da dobije drastično različite račune za struju koji bi mogli biti drastično viši ili niži.

Objasnio je da u Zapadnoj Evropi snabdevači električne energije nude potrošačima da li želi fiksnu tarifu sa kojom će otprilike znati koliko će platiti, ili dinamičku tarifu koja zavisi od cena na berzi.

Smatra da bi, za početak, dinamičku tarifu mogle da koriste kompanije, a kasnije i građani.

Ističe da treba sačekati EPS i druge snabdevače koji treba da predstave koji su tačno uslovi i kako će to izgledati u praksi.

Dinamičke tarife dobro rešenje za fleksibilnost sistema

Član Saveza energetičara Srbije Željko Marković objasnio je da, pre svega, dinamičke tarife ne treba mešati sa zelenom i crvenom zonom, već da su one povezane sa skupljom i jeftinom strujom.

Ističe da su dinamičke tarife dobre kako bi se rasteretio energetski sistem u trenucima visoke potrošnje.

Foto-ilustracija: Pixabay (Janvanbizar)

„U prevodu, mi sada kroz jeftine cene struje stimulišemo potrošnju struje noću. Elektrani bi bilo najefikasnije kada bi non-stop isporučivala istu snagu, ali je ona nekad veća, a nekad manja. Zato su dinamičke tarife rešenje, da tada kada je potrošnja veća da se visokim cenama destimuliše potrošnja struje”, naveo je Marković.

Marković kaže da, na primer, leti kada kada radi mnogo solarnih elektrana, ili tokom maja kada već polako pada potrošnja, često se desi da cene električne energije na berzi u periodu od 12 do 15 časova budu niske.

Upravo u tom periodu, kako navodi, stimulisaće se oni koji su na dinamičkoj tarifi da troše struju, a kroz jeftinu struju.

Marković dodaje da će to moći da koriste oni koji imaju pametna brojila i kojima bi se, na primer, preko mobilne aplikacije slala informacija o periodu kada nastupa jeftina struja.

U Srbiji, kako navodi, kroz dan-unapred tržište mogu se znati kakve će sutradan biti satne cene električne energije pa se na osnovu toga može planirati i potrošnja.

Na pitanje šta je jeftinije, fiksna tarifa ili dinamička, Marković da to zavisi od dogovora između potrošača i snabdevača.

„To vam je kao da imate puno različitih paketa kod mobilnih operatera. Sada se svi takmiče da naprave nešto što vama odgovara, a ono što vama odgovara možda neće odgovarati nekom drugom. Znači da se kreiraju proizvodi tako da svako nađe neku svoju računicu da njemu bude povoljnije”, zaključio je Marković.

Ministarstvo: U proteklih godinu dana ugrađeno 522.000 pametnih brojila

Iz Ministarstva navode da dinamičke tarife za električnu energiju znače da se cena električne energije koju plaća kupac menja u određenom periodu u zavisnosti od ponude i tražnje. U zavisnosti od mogućnosti primene, dodaju, da ove promene mogu biti po danima, ali i po satima u okviru jednog dana.

I oni ističu da ovaj sistem pomaže uravnoteženju upotrebe energije i podržava mrežu podsticanjem korisnika da prebace potrošnju na manje opterećene periode.

Kada je reč o preduslovima za uvođenje promenljive cene, Ministarstvo navodi da su to digitalizacija mreže i postavljanje digitalnih brojila.

„Na primer, za praćenje promena cena neophodno je obezbediti blagovoremnu dostupnost informacija o promeni cene elekrične energije, a za upravljanje potrošnjom i korišćenje takvih pogodnosti i ušteda neophodni su pametno brojilo i digitalizovana mreža”, objasnili su iz Ministarstva.

U ovom trenutku, kako navode, udeo pametnih brojila na mreži je 16 odsto, što je, kako kažu, više nego u nekim od razvijenih zemalja Evrope.

U prethodnih godinu dana ugrađeno je 522.000 brojila uz podršku EU, a obezbeđena su sredstva za još 665.000 brojila, istakli su iz Ministarstva.

Ukazuju da će dinamičku tarifu moći da koriste i građani i privreda.

Izvor: Danas

Gasovod „Snaga Sibira” – Karakteristike, završetak i uticaj

Foto-ilustracija: Pixabay (radickraphicov)

Gasovod Snaga Sibira predstavlja najveći sistem za transport gasa na istoku Rusije, koji doprema prirodni gas iz polja u Irkutskoj oblasti i polja u Republici Jakutiji, domaćim potrošačima na samom istoku Rusije ali i potrošačima u Kini. Očekuje se da će gasovod u celosti postati potpuno operativan do kraja 2024. godine, čime će omogućiti isporučivanje dogovorene količine gasa.

Projekat je započet u maju 2014. godine kada su Gazprom i China National Petroleum Corporation (CNPC) potpisali Ugovor o prodaji i kupovini gasa koji će biti isporučivan gasovodom Snaga Sibira. Ugovor, zaključen na period od 30 godina, predviđao je isporuku ruskog gasa Kini u količini od 38 milijardi kubnih metara godišnje.

Foto-ilustracija: Freepik (wirestock)

Iste godine je započela gradnja prvog dela gasovoda, dugog oko 2.200 kilometara od polja u Jakutiji do Blagoveščenska (kineska granica), dok je gradnja na  teritoriji Kine započela u aprilu 2017. godine. Nakon dve godine, Gazprom i CNPC potpisali su ugovor za izgradnju prelaza ispod reke Amur unutar prekograničnog dela gasovoda Snaga Sibira

Gasovod je pušten u rad 2. decembra 2019. godine, čime su započete prve isporuke ruskog gasa Kini. Krajem 2022. godine pušten je u rad još jedan deo gasovoda čime je ukupna dužina gasovoda premašila 3.000 kilometara.

Pročitajte još:

Zanimljivo je da gradnja gasovoda prolazi kroz tri ruska entiteta – Irkutsku oblast, Amursku oblast čiji je centar Blagoveščensk, i Jakutiju, prelazeći kroz planinska, seizmički aktivna i stenovita područja, kao i tla koje su ispod 0°C u kontinuitetu godinama. Uslovi u kojima se gasovod gradi jesu surovi, sa temperaturama vazduha duž rute gasovoda koje variraju od -41 stepen u Amurskoj oblasti do -62 stepena Celzijusa u Jakutiji, kako se navodi na sajtu Gazprom-a.

Tamo gde ima električne energije, može se razvijati i društvo i ekonomija, zbog čega gasovod pomaže u razvoju infrastrukture ruskih regiona koji sami po sebi imaju otežane uslove za život. To znači da će veliki broj ljudi i objekata koji se nađu na ruti ovog gasovoda postati energetski stabilniji. Osim toga, usled smanjenog izvoza ruskog gasa u Evropu, širenje tržišta ka istočnom delu sveta jača i druge odnose. Ipak, za Kinu, gasovod je diversifikacija izvora, i smanjenje zavisnosti od uglja.

Takođe, postoji plan za izgradnju drugog gasovoda, Snaga Sibira 2, koji bi povezivao gasna polja u zapadnom Sibiru sa Kinom preko Mongolije, kako prenose svetski mediji. U maju 2024. godine, Rusija i Kina su najavile da će uskoro potpisati ugovor o izgradnji ovog gasovoda, koji će imati još veći godišnji kapacitet.

Nedavno saopštenje Gazproma upućuje da je gasovod Snaga Sibira, koji vodi od Rusije do Kine, dostigao pun kapacitet izvoza od 38 milijardi kubnih metara gasa godišnje, zbog pojačanja dnevnih zaliha 1. decembra, čime je ispunjenje ugovora ubrzano u odnosu na planirani rok.

Primera radi, planirani ugovorni obim za 2024. godinu je 30 milijardi kubnih metara, dok je dnevni obim dostigao rekordnih 109 miliona kubnih metara, premašujući predviđene dnevne količine od 86 miliona kubnih metara.

Od početka isporuka 2019. godine, Snaga Sibira se pokazala kao pouzdan izvor gasa, često dostavljajući količine koje nadmašuju planirane obaveze, zbog čega je Gazprom postao vodeći dobavljač cevovodnog gasa za Kinu, premašujući čak i Turkmenistan, dok Rusija ostaje glavni ukupni dobavljač gasa Kini, uključujući i tečni gas.

Energetski portal

EPA: Rekordno niske emisije CO2 i sve veća popularnost električnih vozila

Foto-ilustracija: Pixabay

Trend smanjenja emisija ugljen-dioksida i povećanja efikasnosti potrošnje goriva novih vozila nastavlja se ubrzanim tempom, zahvaljujući sve većoj popularnosti električnih vozila i inovacijama u automobilskoj industriji.

Lepe vesti objavila je Agencija za zaštitu životne sredine Sjedinjenih Država (EPA) u svom 50. jubilarnom godišnjem Izveštaju o trendovima u automobilskoj industriji u kome ističe značajna dostignuća u smanjenju emisija gasova staklene bašte i poboljšanju ekonomičnosti goriva u 2023. godini.

Kako stoji u izveštaju, nova vozila iz 2023. godine ostvarila su prosečnu ekonomičnost goriva od 27,1 milju po galonu (mpg), što je povećanje od 1,1 mpg u odnosu na prethodnu godinu. Emisije ugljen-dioksida (CO₂) po milji pale su na rekordno niskih 319 grama, čime je smanjena ukupna emisija za dodatnih 18 grama po milji u odnosu na 2022. godinu. Ovi rezultati potvrđuju dugogodišnji trend poboljšanja, sa smanjenjem emisija CO₂ za 31 odsto i povećanjem ekonomičnosti goriva za 40 odsto od 2004. godine.

Glavni pokretač pozitivnog trenda je rast proizvodnje baterijskih električnih vozila (BEV) i hibrida s mogućnošću punjenja (PHEV). Ova tehnologija, koja kombinuje inovativne sisteme za smanjenje emisija i povećanje efikasnosti, značajno utiče na ukupne performanse automobilske industrije. Bez BEV i PHEV modela, prosečna emisija CO2 novih vozila bila bi viša za čak 38 g/milji.

Foto-ilustracija: Unsplash (markus-spiske)

Tu su i brojne tehnološke inovacije koje dodatno poboljšavaju ekološku sliku i performanse automobila na baterije, uključujući napredne sisteme za zaustavljanje/pokretanje, povrat energije pri kočenju (regenerativno kočenje) i savremene baterijske sisteme. Na tržištu su sve prisutniji i blagi hibridi (MHEV), snažni hibridi (HEV), kao i potpuno električna vozila, čiji je tržišni udeo u 2023. dostigao rekordne vrednosti.

Međutim, iako su dostignuća značajna, putnički automobili i laki kamioni i dalje čine oko 17 odsto ukupnih emisija gasova staklene bašte u SAD, prema podacima iz 2022. godine. Ovo naglašava potrebu za daljim smanjenjem emisija i poboljšanjem uštede goriva.

EPA predviđa nastavak rasta proizvodnje električnih vozila, sa fokusom na ubrzanje prelaska na održiviji transportni sektor. Ovaj godišnji izveštaj ne samo da prati napredak već i služi kao smernica za buduće politike i inovacije u automobilskoj industriji.

Pročitajte još:

Raste proizvodnja vozila na baterije

EPA navodi da je proizvodnja električnih vozila (EV) i plug-in hibrida (PHEV) nastavila da raste, čineći 11,5 odsto ukupne proizvodnje u 2023. godini, u odnosu na 6,7 odsto u 2022. Očekuje se dalji rast na 14,8 odsto do kraja 2024. godine.

Vozila su danas 99 odsto čistija za uobičajene zagađivače, poput ugljovodonika i azotnih oksida, nego 1975. godine, što direktno doprinosi poboljšanju javnog zdravlja.

Majkl S. Regan, administrator EPA, istakao je važnost izveštaja kao alata za praćenje napretka automobilske industrije i implementaciju tehnoloških standarda rekavši da on pruža kritičnu potvrdu da jaki standardi mogu podržati ekološki napredak dok vozačima štede novac na pumpi.

„Proizvođači nastavljaju da inoviraju i donose tehnologije koje će direktno poboljšati kvalitet vazduha, bolje zaštititi zdravlje ljudi i spasiti živote”, naglasio je Regan.

Milena Maglovski

Naši zeleni izazovi

Foto: Vlada Mađarske
Foto: Ljubaznošću Jožefa Zoltana Mađara

U svetlu rastućih izazova klimatskih promena i energetske krize, evropske zemlje preispituju svoje energetske politike. Mađarska, koja se ponosi značajnim smanjenjem emisije gasova staklene bašte i ambicijom postizanja klimatske neutralnosti do 2050. godine, suočava se s imperativima zelene tranzicije. O ekološkim ciljevima, planovima za održivu budućnost i saradnji sa Srbijom za Magazin Energetskog portala govorio je Jožef Zoltan Mađar, ambasador Mađarske u Srbiji.

Kako energetska tranzicija utiče na Mađarsku, koja se nalazi na 33. mestu na EPI listi (Indeks ekoloških performansi) među 180 zemalja?

– Mađarska je 2023. godine bila 95. zemlja u svetu po broju stanovnika, ali je zauzela 33. mesto na osnovu EPI indeksa izvoznog potencijala na globalnom nivou. U poređenju sa 1990. godinom, smanjili smo emisiju gasova staklene bašte za 43 odsto, čime smo ispunili obavezu od 40 odsto do 2030. U poslednjih pet godina izvoz Mađarske je porastao tri puta u odnosu na prethodnih 15 godina, a pouzdana i čista energija je od suštinskog značaja za ekonomiju. Naša zemlja je jedna od najotvorenijih ekonomija na svetu i, poput Srbije, kontinentalna je zemlja bez izlaza na more. Međutim, epidemija koronavirusa uticala je na lance snabdevanja, dok je eskalacija sukoba u Ukrajini i na Bliskom istoku ukazala na osetljivost konkurentnosti i energetske bezbednosti Evropske unije. U Evropi ne možemo realno računati na ekonomske i demografske planove usvojene krajem prošle decenije. Obezbeđivanje izvora energije po niskim cenama najvažnije je za našu konkurentnost i za mađarski narod. Pošto su ekonomske strategije značajno povezane sa energetskim i klimatskim ciljevima, vlada Mađarske je početkom ove jeseni redizajnirala svoj Nacionalni energetski i klimatski plan iz 2020. godine, koji će uskoro podneti Evropskoj komisiji.

U FOKUSU:

Da li je zelena tranzicija važna za Mađarsku kao zemlju koja predsedava Savetu Evropske unije?

– U svojstvu predsedavanja Savetom Evropske unije u drugoj polovini 2024. godine, naš prvi prioritet je jačanje konkurentnosti usvajanjem novog pakta o konkurentnosti još u ovom semestru. Smatramo da je zelena tranzicija važna, ali ona ne bi trebalo da oslabi našu ekonomiju povećanjem udela obnovljivih izvora energije. Evropske debate o energetskoj tranziciji povezane su sa pitanjem konkurentnosti. Dok je Mađarska posvećena ciljevima dekarbonizacije sa planom da postane klimatski neutralna do 2050. godine, odbacujemo ideju o brzom prelasku sa fosilnih goriva na električnu energiju. Uvereni smo da je energetska tranzicija dug proces, u kojem će i „stari” i „novi” izvori energije igrati jednako važnu ulogu u bliskoj budućnosti. Verujemo da zelena tranzicija mora biti usko povezana sa modernizacijom industrije, koja je ključ za ekonomski rast i održivost. Međutim, Evropska unija takođe mora pronaći rešenja kako da obezbedi finansiranje za postizanje zelenih ciljeva, s obzirom na to da znaci jačanja ekonomije Unije još nisu vidljivi. Postali smo vodeća zemlja između globalnog Zapada i Istoka u oblasti proizvodnje automobila i baterija, kao i uvođenja vozila na čistu energiju. Naš glavni cilj je povezivanje Evrope i Azije. Umesto ponovnog stvaranja blokova u svetu, treba da ojačamo međusobnu povezanost, što vodi ka predvidljivosti naše ekonomije i snabdevanja energijom. U oblasti proizvodnje električnih automobila nazire se trgovinski rat, što umesto nužnog dijaloga može dovesti do napetosti. U takvoj situaciji, pregovori o klimatskoj politici mogu biti potisnuti u drugi plan, što utiče na razvoj našeg životnog okruženja i budućnost čovečanstva, za koju se moramo boriti svim snagama.

Kako se Mađarska suočava sa izazovima energetske krize?

Foto: Vlada Mađarske

– Zbog eskalacije sukoba između Rusije i Ukrajine i politike evropskih sankcija, Mađarska se suočila sa naglim rastom cena energije i nesigurnošću u snabdevanju. Kao i za druge zemlje koje su neto uvoznici energije, nova situacija na energetskom tržištu stavila je sigurnost snabdevanja na prvo mesto, nadmašujući brige o održivosti i pristupačnosti. Bezbednost snabdevanja energijom i povećanje energetske suverenosti postali su pitanje nacionalne sigurnosti, u kojem je regionalna saradnja, uključujući partnerstvo Mađarske i Srbije, postala još dragocenija. Nećemo moći da se odreknemo fosilnih izvora energije još neko vreme, iako njihov udeo i količina postepeno opadaju. Gledajući unazad, s pravom možemo reći koliko smo bili dalekovidi kada smo izgradili visokonaponski interkonektor između Srbije i Mađarske. Novi gasovod je rešio nesigurnost u snabdevanju iz istočnog pravca i, zahvaljujući njemu, možemo transportovati 8,5 milijardi kubnih metara prirodnog gasa godišnje od juga ka severu. Potpisivanjem sporazuma o povezivanju tržišta prirodnog gasa i električne energije dve zemlje 2022. godine, Srbija je postala glavni put za snabdevanje Mađarske gasom. Ovo je omogućilo i Srbiji da svoje rezerve čuva u skladištima prirodnog gasa u Mađarskoj. Značaj povezivanja naših tržišta električne energije pokazuje i činjenica da je u 2022. godini električna energija postala najvažniji proizvod u izvozu i uvozu i Mađarske i Srbije. Povećaćemo efikasnost tržišta električne energije uspostavljanjem mađarsko–srpsko–slovenačke berze električne energije u Budimpešti krajem godine putem projekta „Bluesky”, a do 2028. godine izgradićemo i drugi mađarsko–srpski dalekovod od 400 kV. Kako bismo prevazišli energetsku krizu, ulažemo i u značajne domaće investicije: blokovi 5 i 6 nuklearne elektrane „Paks” biće završeni početkom sledeće decenije, a povećali smo upotrebu sunca, vetra i bio-mase.

Intervju vodila: Milica Radičević

Intervju je objavljen u Magazinu Energetskog portala EKOLOŠKI TRANSPORT.

Uloga vlade i obrazovanja u razvoju veštačke inteligencije

Foto-ilustracija: Pixabay ( Tungnguyen0905)
Foto: EP

U okviru Samita Globalnog partnerstva za veštačku inteligenciju (GPAI), koji je održan u Beogradu, lideri su na panelu Otključavanje potencijala veštačke inteligencije: Uloga vlada u globalnim inovacijama diskutovali o politikama koje mogu da otključaju transformativni potencijal veštačke inteligencije, podstaknu međunarodnu saradnju i izgrade ekosisteme koji podržavaju etične, inkluzivne i održive inovacije.

Jelena Begović, ministarka nauke, tehnološkog razvoja i inovacija, bila je jedna od učesnica panela, a tom prilikom potvrdila je značaj uloge vlada u podsticanju inovacija.

Kako je navela, za razvoj društva i ekonomija, kao i cele planete, ključ predstavljaju konstruktivne investicije u znanje, odnosno istraživanje i razvoj. Ipak, dodala je da je potrebno nastaviti sa razvojem veštačke inteligencije i održavati taj sistem u životu.

Sve ovo je važno podržati infrastrukturom, zbog čega je istakla Data centar u Kragujevcu, čiji je potencijal otvoren i dostupan svim centrima za istraživanje i univerzitetima.

Pročitajte još:

„Neophodno je da Vlada ulaže u obrazovanje počevši od osnovnih škola, što smo i uradili 2017. godine, uvodeći obavezno programiranje koje je postalo deo redovnog obrazovnog sistema“, rekla je ministarka.

Foto: EP

Istakla je i pitanje na koji način treba edukovati javnost, što je važno kako bi građani mogli da koriste veštačku inteligenciju na najbolji način.

Na panelu je bilo reči i o regulativama, a ministarka je tom prilikom istakla da je neophodno postići dogovore na globalnom nivou.

Kako je objasnila, kada imamo regione koji se razlikuju po svojim regulativama, rizikujemo da izgubimo kompanije. Ubrzani razvoj tehnologije otvoriće nove izazove za regulative, zbog čega moramo biti brzi i fleksibilni.

U tom kontekstu, ministarka je zaključila da GPAI i Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) mogu biti pokretačka snaga kako bi se primena veštačke inteligencije definisala na globalnom nivou.

Energetski portal

Uskoro početak izgradnje kolektora i kanalizacione mreže u Vrbasu

Foto-ilustracija: Pixabay (Jouregio )

U opštini Vrbas potpisan je ugovor o izgradnji dva kolektora dužine 9,8 kilometara i 21 kilometar kanalizacione mreže koja nedostaje. Izgradnja, koja će obuhvatiti naselja Kucura i Savino Selo, očekuje da otpočne početkom sledeće godine, čime se planira nastavak širenja zelene infrastrukture kako bi mogao da započne sa radom sistem za upravljanje otpadnim vodama.

Projekat bi trebalo da obezbedi oko 80 odsto pokrivenosti opštine Vrbas kada je u pitanju kanalizaciona mreža, što je u skladu sa evropskim standardima. Takođe, planirano je povezivanje novih sistema sa postrojenjem za preradu otpadnih voda, čime će se unaprediti njegova efikasnost i omogućiti stanovnicima Kucure i Savinog Sela da se priključe na mrežu, navodi se na sajtu Ministarstva zaštite životne sredine.

Inicijativa je deo strategije Ministarstva zaštite životne sredine za izgradnju preko 300 kilometara kanalizacione mreže širom Srbije, uz istovremenu izgradnju postrojenja za preradu otpadnih voda. Ministarstvo je u budžetu za narednu godinu opredelilo sredstva za ubrzanje realizacije ovakvih projekata.

Pročitajte još:

Zakonom o budžetu Republike Srbije za 2025. godinu, za Ministarstvo zaštite životne sredine opredeljen je najveći iznos do sada – 23,8 milijardi dinara. Sredstva će pre svega biti usmerena na projekte kojima je cilj podizanje standarda zaštite životne sredine.

Prema rečima Irene Vujović, ministarke zaštite životne sredine, u 2025. godini nastaviće se sa ulaganjima u izgradnju nedostajuće kanalizacione mreže i desetine postrojenja za preradu otpadnih voda širom zemlje, među kojima su i projekti u Nišu, Kraljevu, Pećincima, Bečeju i brojna druga.

Energetski portal

Kako do nove fasade uz podršku Grada – krediti i subvencije kao rešenje

Foto-ilustracija: Unsplash (Tomasz Rynkiewicz)

U Beogradu je skoro 70 odsto stambenih zgrada starije od pola veka. Skoro da nema zgrade u gradu kojoj ne treba nova fasada, popravka krova ili novi lift. Grad nudi subvencije u iznosu do 20 odsto ukupne vrednosti radova, a rok za prijavu je 15. decembar.

Zgrada u Studentskoj ulici, izgrađena sedamdesetih godina prošlog veka, nikada nije obnavljana. Devet ulaza, jedna fasada i krov.

Vlasnici trideset četiri stana u investicioni fond mesečno uplaćuju po 900 dinara. Novca je dovoljno da se okreči ulaz, ali nedovoljno za obnovu fasade.

Uskoro će biti održan sastanak na kome će se stanari izjasniti da li žele da iskoriste ponudu Gradskog stambenog i Skupštine grada o kreditu i subvenciji za fasadu.

Upravnik zgrade Aleksandar Stojić navodi da su u pitanju milionske cifre u dinarima.

,,Za nekoga ko ima ograničena ili skromna primanja, nije realno da može to da plati. Krajem godine planiramo sastanak stambene zajednice, gde će stanari odlučiti. Nakon toga, planirao sam da predam zahteve Gradskom stambenom i Skupštini grada Beograda”, objašnjava Stojić.

Pročitajte još:

Prihvatljive mesečne rate

Foto-ilustracija: Unsplash (Kristaps Grundsteins)

Zbog visokih iznosa investicija i prihvatljivih mesečnih rata kredita na sedam godina, interesovanje građana je veliko. Svu dokumentaciju u ime stambenih zajednica sada priprema Gradsko stambeno.

Iz JP Gradsko stambeno navode da beleže povećan broj zahteva.

„Trenutno imamo 65 zahteva za lift, 25 zahteva za krov i 20 zahteva za fasadu. Još sedam zahteva odnosi se na druge vrste radova, uglavnom govorimo o krovu, liftu, fasadi i merno-razvodnim ormarima. Ovo je čak iznad naših očekivanja, s obzirom na broj ugovora koji smo ranije potpisivali na godišnjem nivou, kada je otplata bila do pet godina”, navodi Igor Ćurčić iz Gradskog stambenog.

Uslov za subvencije  

Kada su u pitanju subvencije Grada u iznosu do 20 odsto ukupne vrednosti radova, rok za prijavu je 15. decembar.

Ovu ponudu mogu da iskoriste zgrade koje redovno izmiruju obaveze prema JKP, ali i zgrade koje nisu u sistemu Gradskog stambenog, pod uslovom da sa njima potpišu ugovor.

„Postoje dve sednice. Na prvoj stanari ovlašćuju JP Gradsko stambeno da u njihovo ime sprovede proceduru. Na drugoj sednici, koja se održava za 15 do 20 dana, dobijaju spisak potencijalnih izvođača i bankarskih uslova, te biraju na koliko godina će biti zaduženi”, objašnjava Ćurčić.

Kredite za stambene zajednice sa Poštanskom štedionicom realizuje Gradsko stambeno, koje obavlja i stručni nadzor tokom radova. Procenu potrebnih radova i iznos investicije takođe vrše inženjeri ovog javnog preduzeća. U slučaju da je cena previsoka, stanari mogu da odustanu, ali treba imati u vidu da prvi put mogu da računaju i na kredit i na subvenciju.

Izvor: RTS

Tim iz Srbije osvojio nagradu za energetski ekološki pelet od stabljike industrijske konoplje

Foto-ilustracija: Freepik (freepik)

U Budimpešti je održana manifestacija pod nazivom Sledeća decenija inovacija za budućnost Evrope, koju je organizovao Evropski institut za inovacije i tehnologije (EIT). Manifestacija je obuhvatila održavanje Grande finala, u okviru kojeg je od prijavljenih 600 projekata predstavljeno 36 iz šest grupa oblasti.

Iz svake grupe oblasti proglašeno je prvo, drugo i treće mesto za najbolje projekte, a u oblasti InnoEnergy tim Rehemp iz Novog Sada, sa projektom Inovativna obnovljiva energija iz energetskih ekoloških peleta od stabljike industrijske konoplje, osvojio je treće mesto i pripadajuću nagradu.

Kao jedini tim iz Srbije i Zapadnog Balkana koji se plasirao u Grande finale, Rehemp su predvodili dr Mirjana Kranjac i Hadži Zoran Jovanović.

Foto: ljubaznošću Hadži Zorana Jovanovića

„Konkurencija je bila velika jer su aplicirali timovi iz cele Evrope, a ne samo iz zemalja Evropske unije. Moglo bi se reći da su energetska kriza u Evropi i energetska tranzicija, u cilju smanjenja emisije CO2, posebno izazvale interesovanje za projekte iz oblasti obnovljivih izvora energije sa nultom emisijom CO2. Upravo je naš projekat ispunjavao, između ostalog, ta dva uslova”, kaže Jovanović.

Kako je naš sagovornik istakao, u narednim danima njihov tim će se registrovati kao startap „Rehemp“. Takođe, kako su u finalu prisustvovali brojni značajni investitori, očekuju razgovore sa zainteresovanima koji bi uložili sredstva u Srbiju i proizvodnju energetskih ekoloških peleta od stabljike industrijske konoplje.

Pročitajte još:

Tokom događaja njihov tim obavio je više B2B razgovora sa učesnicima iz različitih zemalja, koji su pružili priznanje da je njihov energent veoma interesantan zato što nudi jednostavno i efikasno rešenje kao odgovor ili dopunu skupih i tehnološki komplikovanijih rešenja za OIE.

Pohvale su pristigle i od predsednika žirija iz Poljske za oblast Inovativne energije, koji je timu Rehemp iskazao posebno poštovanje za inovativni energent koji ima veliki potencijal.

„Očekujemo da će ovako priznanje za inovativni projekat Rehemp tima privući pažnju i naših institucija. Nadamo se da će prepoznati značaj posedovanja sopstvenog obnovljivog energenta sa neutralnom emisijom CO2 i prilagoditi zakonodavstvo i politiku podsticajnih sredstava. Na taj način bi, gajenjem najodrživije ekološke i regenerativne poljoprivredne kulture na svetu – industrijske konoplje, obezbedili sirovinu za sopstveni OIE”, rekao je Jovanović.

Posebno je istakao da je nagrada dodeljena u okviru proslavljanja deset godina rada EIT-a, kao najveće i najznačajnije institucije te vrste u okviru institucija Evropske unije.

Katarina Vuinac

Koliko avio-kompanije kasne u prelazu na ekološka goriva?

Foto-ilustracija: Unsplash (Pascal Meier)

Izveštaj organizacije Transport & Environment (T&E) otkriva u kojoj meri su prisutni problemi prilikom prelaska avio-industrije na održiva goriva za avione, poznate kao SAF (sustainable aviation fuels). Prema izveštaju, većina avio-kompanija (87 odsto) ne prelazi delotvorno na korišćenje ovih goriva, što je najvažnije rešenje za smanjenje uticaja avijacije na zagađenje.

Foto-ilustracija: Unsplash (Mika Ruusunen)

E-kerozin, takođe poznat kao sintetički kerozin ili elektro-gorivo, je vrsta održivog avionskog goriva proizvedenog iz obnovljivih izvora energije. Proces proizvodnje e-kerozina uključuje korišćenje obnovljive električne energije za elektrolizu vode, čime se proizvodi vodonik. Taj vodonik se potom kombinuje sa ugljen-dioksidom u jednom specifičnom procesu, što dovodi do proizvodnje tečnog goriva koje dalje može da se koristi u avio tehnologiji. E-kerozin ističe se kao najodrživiji i najprimenjiviji tip SAF-a, dok su goriva dobijena iz biomase, kao što su ona sačinjena od prehrambenih ili stočnih useva poput kukuruza, ocenjena kao neodrživa.

Analiza 77 avio-kompanija pokazuje da samo 10 njih aktivno traži održive alternative, poput e-kerozina i biogoriva dobijenih iz otpada. Preostale kompanije ili ne razmatraju SAF kao mogućnost, ili koriste pogrešnu vrstu, ili ga koriste premalo.

Pročitajte još:

Istraživanje je takođe otkrilo da većina avio-kompanija koristi manje održive vrste SAF-a, gde više od 30 odsto sporazuma avio-kompanija jesu preusmereni na biogoriva iz prehrambenih useva, dok e-kerozin čini manje od 10 odsto ugovora.

Zapravo, kako izveštaj naglašava, svet je daleko od širokog prihvatanja SAF-a. U 2023, avio-kompanije su upotrebile samo 2,6 miliona barela SAF-a u poređenju sa više od 1,6 milijardi barela običnog kerozina, što predstavlja manje od 0,15 odsto ukupne potrošnje goriva.

SAF goriva kao što su e-kerozin i biogoriva dobijena iz otpada imaju složenije i skuplje procese proizvodnje u poređenju sa tradicionalnim fosilnim gorivima, što dovodi do viših cena goriva koje vrše finansijski pritisak na avio kompanije. Pri tome, goriva nisu uvek lako dostupna u potrebnim količinama i na svim lokacijama, što sve zajedno logistički otežava njihovu implementaciju, koja treba da služi dugoročnim ciljevima postavljenim kada je u pitanju klimatska neutralnost.

Energetski portal

Nacionalni parkovi nemaju „nevidljivi štit” od klimatskih promena, već suprotno – vrlo su ranjivi

Foto-ilustracija: Unsplash (Daniel Peters)

Iako zaštićeni, nacionalni parkovi nemaju nikakav „nevidljivi štit” koji bi ih izolovao od negativnih uticaja, uključujući i od posledica klimatskih promena – oni ih osećaju isto kao i mi.

Balkan se smatra jednim od najugroženijih svetskih regiona po pitanju efekata klimatskih promena, sa vrlo izraženim povećanjem prosečne temperature, češćim i dužim sušama i izraženijim ekstremnim padavinama.

Najočiglednija posledica u zaštićenim područjima je gubitak staništa, kao što je, na primer, dugotrajno presušivanje brdsko-planiskih potoka i rečica, kao i bara i močvara koje su nosioci biodiverziteta. Postoji trend smanjenja povoljnih staništa za šume usled klimatskih promena, piše Klima101.

Foto-ilustracija: Unsplash (Carl Nenzen Loven)

„Samo oko 26 odsto šuma u Srbiji čine prirodne visoke sastojine, dok dominiraju tzv. izdanačke šume koje su najosetljivije na klimatske promene”, govori dr Tanja Vukov, sa Instituat za biološka istraživanja „Siniša Stanković”.

Posebno zabrinjava činjenica da samo oko 26 odsto šuma u Srbiji čine prirodne visoke sastojine, dok dominiraju tzv. izdanačke šume koje su najosetljivije na klimatske promene.

Naravno, uticaj čoveka nije ograničen samo na klimatske promene. Stumulisanje intezivne poljoprivrede i šumarstva, urbani razvoj, ekstrakcija prirodnih resursa, zagađenje, kao i širenje invazivnih vrsta dovode do smanjenja biodiverziteta i usluga ekosistema, a verovatno će i dalje predstavljati značajne pretnje, posebno u kombinaciji sa klimatskim promenama.

Pojedinačni i kombinovani efekti svih pritisaka na prirodu Srbije imaju ne samo odmah vidljive i trenutne posledice, nego i hronične, produžene i odložene negativne efekte po biodiverzitet i ekosistemske usluge.

Iako su pod intenzivnijim nadzorom, nacionalni parkovi su svejedno među najugroženijim zaštićenim područjima – a posebno njihove specifične, ugrožene i endemske vrste 

Ako bi trebalo izdvojiti trenutno najveće opasnosti po prirodu Srbije, kako van tako i u zaštićenim područjima, opredelila bih se za rešenja koja su „ogrnuta zelenim plaštom” kao što su male hidroelektrane do 10 MW, kojih već ima na stotine širom Srbije.

S obzirom na nepovratnu ekološku štetu i činjenicu da su pozitivni efekti njihove izgradnje zanemarljivi sa energetskog i ekonomskog stanovišta, potrebno je zabraniti izgradnju ovih hidroenergetskih objekata na svim vodotokovima Srbije.

Nacionalni parkovi su po pravilu pod intenzivnijim nadzorom i aktivnim upravljanjem za razliku od zaštićenih područja nižeg ranga, imaju veću javnu vidljivost i moguće je mobilisati više resursa za borbu protiv klimatskih promena.

Ipak to ne znači da su oni manje ugroženi, baš naprotiv.

Pročitajte još:

„Nacionalni parkovi su posebno ranjivi jer je u njima koncentrisan veliki broj specifičnih, ugroženih, a često i endemičnih vrsta… Sve vrste imaju svoje mesto u ekosistemu, i gubitak staništa i nestanak vrsta može izazvati kaskadne promene koje destabilizuju ekosisteme” – objašnjava dr Tanja Vukov, sa Instituat za biološka istraživanja „Siniša Stanković”.

Iako se nacionalni parkovi, zaštićena područja nižeg ranga i nezaštićena područja suočavaju sa značajnim pretnjama usled klimatskih promena, nacionalni parkovi su posebno ranjivi jer je u njima koncentrisan veliki broj specifičnih, ugroženih, a često i endemičnih vrsta specifičnih ekosistemskih zahteva.

Sve vrste imaju svoje mesto u ekosistemu, i gubitak staništa, kao i nestanak nekih osetljivih vrsta ili više njih, može izazvati kaskadne promene koje destabilizuju ekosisteme.

Naše šume često se vide prvo kao resurs, pa onda kao prirodno dobro vredno čuvanja

Upravljanje nacionalnim parkovima u Srbiji oslanja se na tradicionalni pristup gde je šumarstvo u centru delatnosti. Gazdovanje u skoro 75 odsto zaštićenih područja u Srbiji povereno je javnim preduzećima za gazdovanje šumama i šumskim zemljištem, kao i javnim preduzećima za upravljanje nacionalnim parkovima.

Foto-ilustracija: Unsplash (Ilnur Kalimullin)

Većinu zaposlenih čine šumski radnici koji se bave sečom i obradom drveta i šumarski inženjeri koji se bave planiranjem i gazdovanjem šumama. Značajan izvor finansiranja u nacionalnim parkovima jeste korišćenje (seča) šuma. Seča šume je zabranjena samo u najstrožoj (prvoj) zoni zaštite koja po pravilu predstavlja jako malu površinu celog zaštićenog područja.

U drugoj zoni zaštite, seča šuma je ograničena na sanitarne seče i aktivnosti koje imaju za cilj očuvanje šuma. U trećoj zoni zaštite, upravljanje šumama je slično onom u nezaštićenim područjima, što omogućava intenzivno korišćenje šuma prema uobičajenim praksama u Srbiji.

Šume se često posmatraju samo kroz prizmu novčane dobiti (koja je veoma velika). Gazdovanje šumama u nacionalnim parkovima bi trebalo da krene u pravcu suštinske analize uloge šuma u borbi protiv klimatskih promena, razvijanju strategije prilagođavanja na klimatske promene i stvarnoj primeni mera adaptacije.

Samo je negde oko 30 odsto svetskih šuma dostiglo punu zrelost. Veoma je važno sačuvati zrele i stare šume i dopustiti im da dostignu punu veličinu i potencijal jer samo takvi ekosistemi sa bogatim biljnim i životinjskim diverzitetom daju maksimalan doprinos u borbi protiv klimatskih promena.

Članak u celosti možete pročitati OVDE

Izvor: Klima101

COP16 u Rijadu: Ključni trenutak za spas zemljišta i otpornost na sušu

Foto-ilustracija: Pixabay (klimkin)

Od 2. do 10. decembra 2024. godine, Rijad, Saudijska Arabija, postaje globalno središte razgovora o budućnosti naše planete. Na 16. konferenciji stranaka (COP16) Konvencije Ujedinjenih nacija za borbu protiv dezertifikacije (UNCCD), koja obeležava 30 godina postojanja, lideri iz celog sveta okupljaju se kako bi pronašli rešenja za rastuću krizu degradacije zemljišta i suša.

Činjenica da je do 40 odsto globalnog zemljišta degradirano — što utiče na polovinu čovečanstva, naročito na ruralne i siromašne zajednice — stavlja ovaj problem u prvi plan globalne agende. COP16 ima za cilj da donese prekretnicu u očuvanju i obnovi zemljišta, uz jačanje otpornosti na sve ozbiljnije posledice klimatskih promena.

Jedan od najvažnijih rezultata samita biće pokretanje Međunarodne opservatorije za otpornost na sušu, platforme zasnovane na veštačkoj inteligenciji, koja će državama omogućiti bolje praćenje i analizu suša. Takođe, Saudijska Arabija lansira Globalno partnerstvo za otpornost na sušu, pružajući nadu da će multilateralni napori u rešavanju ovog problema dobiti zamah.

Pročitajte još:

Pored suša, teme poput neutralnosti degradacije zemljišta, transformacije poljoprivrednih sistema, ublažavanja peščanih i prašnih oluja i rešavanja rodne nejednakosti u upravljanju zemljištem čine ovu konferenciju jedinstvenom.

Poljoprivreda je glavni pokretač degradacije zemljišta. Ekspanzija poljoprivrede je transformisala oko 70 odsto pašnjaka i 50 odsto savana širom sveta. Istovremeno, degradacija zemljišta bi mogla da smanji globalnu produktivnost hrane za 12 odsto, uzrokujući da cene hrane porastu i do 30 odsto do 2040. godine.

“Fokusirajući se na obnavljanje zdravlja tla i povećanje proizvodnje hrane koja čuva prirodu, COP16 može postati prekretnica ka održivijoj budućnosti za milione ljudi”, izjavila je Suzan Gardner iz Programa Ujedinjenih nacija za životnu sredinu (UNEP).

Energetski portal

Srbija uvodi „dinamične tarife” i otvara vrata nuklearnoj energiji

Foto-ilustracija: Unsplash (claudio-schwarz)

Novi Zakon o energetici uvodi nove kategorije – „dinamične tarife” kada je reč o ceni struje, a „aktivan kupac” omogućava vraćanje viškova električne energije u mrežu, objašnjava za RTS ministarka rudarstva i energetike Dubravka Đedović Handanović. Do kraja grejne sezone cilj je da ne bude poskupljenja struje i gasa, ali to podrazumeva krajnje racionalnu potrošnju električne energije, ističe ministarka.

Pored zelenog svetla za nuklearnu energiju i kapcitete na vodonik, novi srpski Zakon o energetici uvodi više novina za domaćinstva, privredu i investitore. Prvi put Zakon o energetici definiše i pojam „aktivnog kupca”.

„Na taj način želimo da stimulišemo sve one koji proizvode električnu energiju za svoje potrebe, da viškove vrate u mrežu, ali da se ne ugrozi sistem, pre svega kada je u pitanju naša mreža”, rekla je ministarka rudarstva i energetike.

Uvode se i dinamične tarife koje se odnose na cene električne energije.

„To je pre svega usaglašavanje sa evropskom regulativom, mi smo uveli crvenu i zelenu tarifu pre 30 godina. Bitno je da energetski budemo ekonomični i da racionalno trošimo energiju. Ovakve tarife zahtevaju i digitalizaciju, zbog toga nastavljamo sa zamenom brojila. U narednoj godini planirana je ugradnja još oko 600.000 brojila”, rekla je Dubravka Đedović Handanović.

Ministarka naglašava da nam u narednim godinama treba više električne energije.

Pročitajte još:

„Prvi put preuzimamo novi termo blok ‘B3’ u Kostolcu na kome su radili kineski partneri. To je značajno jer su naša postrojenja stara i po 40 godina. Otvorićemo prvi solarni park i novi vetropark, u toku decembra biće završen remont prvog agregata u Bajinoj Bašti posle 42 godine, a drugi agregat biće remontovan sledeće godine”, rekla je ministarka Đedović Handanović.

Zakon o energetici otvorio je vrata i za razvoj nuklearne energije. Francuski EDF radi Studiju o primeni nuklearne energije u Srbiji.

Foto-ilustracija: Pixabay (www_slon_pics)

„Otvaramo vrata da u našem energetskom miksu imamo i nuklearnu energiju. Pre svega treba da razvijemo tri faze primene nuklearne energije, a studija koju radi francuski EDF treba da pokaže koja tehnologija bi bila najprikladnija za naš energetski sistem”, rekla je ministarka rudarstva i energetike.

Energetska efikasnost je veoma važna i uskoro počinje kontrola zgrada koje su ušle u projekt energetske sanacije u 14 gradova Srbije.

„Počinju energetski pregledi zgrada u 14 gradova Srbije, i obuhvatiće oko 700 zgrada. Cilj je da, pre svega, dođemo do energetski efikasnih stambenih jedinica. Taj projekat je vredan oko 65 miliona evra, od čega 15 miliona evra dolazi iz donacija. Građani ne bi trebalo da osete te troškove, država će omogućiti subvencije, i nadamo se da će to u velikoj meri biti prihvaćeno, i da će radovi na tim zgradama početi krajem sledeće godine”, rekla je Đedović Handanovićeva.

Kada je reč o cenama struje i gasa, u novu godinu ulazimo sa starim cenama i cilj je da se one zadrže do kraja grejne sezone. Resorna ministarka zbog toga apeluje na građane da budu ekonomični i vode računa o potrošnji električne energije.

Izvor: RTS

Otkrivene značajne i vredne vrste u Dabarskom i Fatničkom polju

Foto: Wikipedia (Milovan Bokic)

Kraška polja kao najveći površinski oblici krša najbrojniji su u Dinarskom sistemu, koji je jedinstven na planeti Zemlji. Na teritoriji Bosne i Hercegovine, posebno u spoljnim Dinaridima, razvijen je veliki broj najvećih i najviših polja u kršu, a jedna od njih su i  Dabarsko i Fatničko polje.

Polja u kršu predstavljaju i složene strukture u kojima se nalaze različiti hidrološki i hidrogeološki oblici kao što su stalni i privremeni izvori, stalni otvoreni tokovi, kao i oni koji presušuju i poniru u podzemlje.

Kako bi se energetski iskoristile padavine na istočnom delu sliva, planirana je izgradnja hidroenergetskih objekata u okviru projekta “Gornji horizonti” (HE Nevesinje, HE Dabar i HE Bileća). Ovim projektom planirano je odvesti vodu iz Nevesinjskog, Dabarskog i Fatničkog polja u akumulaciju Bilećko jezero, a zatim dalje do HE Dubrovnik. Time bi se smanjio dotok vode rekama Buna, Bunica i Bregava, a posredno, preko ponora u Popovom polju, i svim izvorima u donjem toku Neretve, kao i na dubrovačkom primorju. Cilj projekta je osloboditi “višak vode” u poljima koja su prirodno plavljena, a koja su prihranjivala podzemne tokove.

Međutim, prebrza i neprirodna odvodnja iz kraških polja može imati dalekosežne posledice.

Kako bi se podsetilo na bogatstvo i raznovrsnost kraških polja u Bosni i Hercegovini i na argumentovan način ukazalo na štetne posledice projekta „Gornji horizonti“, u partnerstvu sa međunarodnom organizacijom CEPF (Critical Ecosystem Partnership Fund), Centar za životnu sredinu podržao je istraživanja više grupa organizama tokom 2024. godine na području Dabarskog i Fatničkog polja.

Pročitajte još:

Najvažniji rezultati ovih istraživanja su:

  • Registrovan je 231 takson vaskularnih biljaka determinisanih do nivoa podvrste, od kojih su dva taksona endemična za Balkansko poluostrvo, dok su u Republici Srpskoj pod strogom zaštitom 12, a zaštićeno 25 taksona. Dva taksona se nalaze na Aneksu II Evropske direktive o staništima (Eleocharis carniolica W. D. J. Koch i Scilla litardierei Breistr.), a isto toliko na Aneksu II CITES konvencije.
  • Foto: Wikipedia (Christian Fischer)

    Prema prikupljenim podacima, ovo jedinstveno područje predstavlja jedno od najznačajnijih i najbogatijih područja za viline konjice u Bosni i Hercegovini. Na ovom prostoru registrovane su 43 vrste ovih insekata, što čini više od dve trećine vrsta prisutnih u Bosni i Hercegovini. Sa konzervacijskog aspekta, najznačajnije su vrste Coenagrion ornatum i Sympetrum flaveolum. Prva vrsta je zaštićena Direktivom o staništima Evropske unije, dok je druga ugrožena (EN) vrsta prema Crvenoj listi vilinih konjica Evrope. Osim toga, 35 vrsta se nalazi na Crvenoj listi Republike Srpske. Za poređenje, to je više od 42 vrste registrovane u Livanjskom i 40 vrsta registrovanih u Nevesinjskom polju, jedina dva polja za koja postoje detaljniji podaci.

  • Istraživanje faune ptica na Dabarskom i Fatničkom polju, sprovedeno tokom samo nekoliko dana, otkrilo je prisustvo najmanje 95 različitih ptičjih vrsta, među kojima se značajan broj nalazi pod trajnom zaštitom. Oba polja služe kao važna migraciona stajališta, pružajući pticama potrebne uslove za odmor i ishranu tokom migracionih ruta. Ovo je posebno značajno za migratorne vrste koje prelaze velike udaljenosti između svojih gnezdilišta i zimovališta.
  • Rezultati pokazuju da su u vodotocima na području Dabarskog polja prisutne gatačka gaovica (Telestes metohinsis) i dabarska gaovica (Telestes dabar), dok su na području Fatničkog polja zabeležene jedinke trebinjske gaovice (Delminichtys ghetaldii). Sve navedene vrste gaovica predstavljaju endemične vrste i značajan genetski resurs. Podaci o biologiji ovih vrsta su od posebnog značaja, jer je reč o endemima uskog areala, čija staništa se radikalno menjaju pod antropogenim uticajem.
  • Tokom istraživanja pećinskih sistema na ovim poljima, najznačajniji pronalazak zabeležen je u Radovića pećini, gde je, prema proceni, bilo preko 1000 jedinki šišmiša. Brzim opažanjem zabeleženo je prisustvo najmanje četiri vrste šišmiša: Rhinolophus hipposideros, Rhinolophus ferrumequinum/euryale, Miniopterus schreibersii i Myotis myotis/blythii. Takođe, u pećinskim sistemima do sada je potvrđeno prisustvo 17 troglobitskih, sedam akvatičnih i 10 terestričkih vrsta.

Svakako treba istaći da je ovo samo jedan deo obljavljenih podataka, kao i da je konačni broj, verujemo, značajno veći, nakon završenih laboratorijskih analiza.

Izvor: Centar za životnu sredinu

Industrija vetra u Evropi zahteva 200.000 novih radnika do 2030.

Foto-ilustracija: Unsplash (Thomas Reaubourg)

Energija vetra u Evropi nalazi se pred velikim izazovima i mogućnostima dok se priprema za značajnu ekspanziju u narednih šest godina. S obzirom na ambiciozne klimatske ciljeve i potrebu za povećanjem energetske nezavisnosti, Evropska unija planira da poveća kapacitet energije vetra sa sadašnjih 225 GW na 425 GW do 2030. godine. Ovaj rast dolazi sa značajnim implikacijama za evropski lanac snabdevanja i tržište rada, navodi se u saopštenje udruženja WindEurope.

Prema najnovijim procenama, industrija vetra, koja trenutno zapošljava oko 370.000 ljudi, treba da se proširi na 600.000 radnih mesta do kraja decenije. To znači da će više od 200.000 novih radnika morati da bude angažovano i obučeno u relativno kratkom roku. Međutim, evropska industrija suočava se sa ozbiljnim jazom u veštinama koji bi mogao usporiti zelenu tranziciju.

Foto-ilustracija: Pixabay

Na putu zelene transformacije, pred Evropom su tri međusobno povezana izazova: potrebno je hitno smanjiti emisije gasova sa efektom staklene bašte kako bi se ublažile posledice klimatskih promena, ojačati energetsku sigurnost smanjenjem oslanjanja na uvoz fosilnih goriva i povećati industrijsku konkurentnost kroz korišćenje jeftinih i domaćih obnovljivih izvora energije. Energija vetra ima ključnu ulogu u rešavanju svih ovih izazova, omogućavajući pouzdanu i održivu energetsku tranziciju.

Kako bi se rešio izazov nedostatka radne snage, WindEurope, vodeća evropska organizacija za energiju vetra, već je uključena u niz inicijativa usmerenih na prilagođavanje obrazovnih sistema potrebama zelene industrije.

Evropska komisija najavila je dva strateška plana: Akcioni plan EU za stručno obrazovanje i obuku (VET), koji ima za cilj povećanje kvaliteta i dostupnosti tehničkog obrazovanja, i Strateški akcioni plan za STEM discipline, usmeren na podsticanje većeg broja mladih da se odluče za karijere u nauci, tehnologiji, inženjeringu i matematici.

Pročitajte još:

Koje veštine će biti tražene?

Za industriju vetra ključno je privući mlade ljude i obezbediti im odgovarajuće obrazovanje i obuku. Radna mesta koja će biti otvorena uključuju inženjere, tehničare za održavanje vetrogeneratora, stručnjake za logistiku i menadžere projekata. Osim tehničkih veština, naglasak će biti i na digitalnim kompetencijama, sposobnosti rešavanja problema i timskom radu.

Nova radna mesta predstavljaju veliku priliku za mlade širom Evrope. Ulaganjem u obrazovanje i obuku, industrija vetra može postati atraktivna opcija za karijere koje donose i finansijsku sigurnost i doprinos očuvanju planete.

WindEurope ističe da usklađivanje obrazovnih programa sa stvarnim potrebama industrije mora biti prioritet, a saradnja između obrazovnih institucija, industrije i vlada ključna je za uspeh ovog poduhvata.

Milena Maglovski

Reciklaža tekstila u Evropi doživljava krizu – skladišta pretrpana

Foto-ilustracija: Unsplash (Francois Le Nguyen)

Kružna ekonomija tekstila u Evropi mora biti ojačana uvođenjem efikasnih šema proširene odgovornosti proizvođača (EPR) i jednakih uslova za sve u revidiranoj Direktivi o otpadu (WFD).

Za to se zalažu EuRIC Textiles, organizacija koja zastupa interese evropskih preduzeća i udruženja iz oblasti reciklaže, udruženje FEAD koje zastupa kompanije i organizacije širom Evrope koje se bave pružanjem ekoloških usluga i kompanija Decathlon, u svom pozivu Briselu.

Smatraju da treba da se izbegnu nepotrebna administrativna opterećenja za kompanije i države članice i maksimalno povećati efikasnost EPR u ostvarivanju željenih ekoloških koristi.

„Novi EPR sistemi podstaknuće ulaganja u infrastrukturu, sa ciljem stvaranja cirkularne ekonomije i industrije za tekstile. Da bi se postigli ciljevi ciljanog pregleda WFD-a, ključno je da lanac upravljanja otpadom bude usklađen sa hijerarhijom otpada, koji osigurava ekološki prihvatljivo i efikasno tretiranje odbačenih tekstila“, navode iz Evropske konfederacije industrije za reciklažu (EuRIC).

Sektor industrije sortiranja i reciklaže tekstila u Evropi trenutno doživljava neviđenu krizu, koja je čak značajnija od one tokom pandemije COVID-19, a opterećuju ga globalni poremećaji kao što je rat u Ukrajini, logistički izazovi u Africi i porast ultra-brze mode.

Kako se navodi, cena polovnog tekstila je drastično pala od proleća 2024. godine, dok su troškovi sakupljanja, sortiranja i reciklaže porasli. Zbog toga više se ne mogu pokriti troškovi obrade, što dovodi do velikih problema za operatere sortiranja. Pretrpana skladišta dovode do rizika da tekstilni otpad bude spaljen.

Pročitajte još:

„Pozivamo EU da podstakne države članice da smanje PDV na aktivnosti popravke, ponovne upotrebe i reciklaže tekstila, u okviru postojećeg okvira Direktive o PDV-u, i istraže mogućnost uvođenja poreza na nove, naftne materijale. Takve mere, ako se usvoje na nacionalnim nivoima, podstakle bi upotrebu recikliranih materijala i smanjile ekološki uticaj proizvodnje novih tekstila“, navodi se u saopštenju.

Kako bi kapaciteti Evrope za ekološki i efikasan tretman tekstilnog otpada bili povećani između ostalog potrebni su kratkoročni finansijski podsticaji za EU kompanije koje doprinose održivom cirkularnom tekstilnom lancu i investicije u tehnologije zajedno sa ciljanom podrškom opštinama koje se suočavaju sa stagnacijom u vezi sa tekstilnim otpadom.

„Pozivamo na obavezno korištenje procenta recikliranog tekstilnog sadržaja (najpoželjnije iz post-potrošačkih tekstila) u sve nove tekstilne proizvode koji se stavljaju na tržište EU, sa jasnim planom za povećanje ovog procenta u narednim godinama. Bez hitnih mera, Evropa rizikuje da ugrozi svoje ciljeve u vezi sa klimatskim promenama i ugrozi budućnost svoje industrije sortiranja i reciklaže tekstila“, zaključuje iz EuRIC.

Jasna Dragojević