Home Blog Page 103

U SRBIJI NOVI MODELI HONDE CR-V I PRVE IKADA HONDE ZR-V

Foto-ilustracija: Unsplash (emrecan-arik)
Foto: Honda

Honda Srbija je predstavila novu Hondu CR-V i prvu Hondu ZR-V. Oba modela imaju moderni dizajn i najnoviju hibridnu tehnologiju. Prodaja je počela 12. decembra uz „Nedelju novih Hondinih modela“ u Beogradu.

Nova CR-V je duža za 10cm (ukupno 4.80m) s dužim prednjim delom i širom maskom. Unutrašnjost je obogaćena kvalitetnim materijalima i Hodinom tehnologijom stabilizacije tela na sedištima. Sadrži naprednu navigaciju, Head up displej, Bose audio sistem, i povećan prtljažnik (587 litara). Bezbednost je pojačana sa 10 vazdušnih jastuka i Honda Sensing 360° tehnologijom, stoji u saopštenju kompanije Honda.

Foto-ilustracija: Unsplash (premkumar-masilamani)

Kao standard dolazi tri puta jači bežični punjač, kao i četiri USB priključka. Hibridni pogon CR-V-a kombinuje Atkinsonov motor i električni menjač, pružajući 335Nm obrtnog momenta. Dodatno, ima novi sistem pogona na sva četiri točka i unapređeno vešanje.

Honda ZR-V, bazirana na šasiji Civic-a, ima sportske karakteristike i praktičnost koju poseduje SUV. Opremljena je Hondinom hibridnom tehnologijom iz Civic-a, sistemom vešanja i upravljanja za dinamičnu vožnju. Enterijer je visokokvalitetan, s centralnom konzolom i audio sistemom (8 ili 12 zvučnika). sistemi bezbednosti kod Honde su standardni već godinama unazad, a kao novine kod Hondi ZR-V dolaze centralni vazdušni jastuk između vozača i suvozača, vazdušni jasstuci za kolena napred, uz skup naprednih Sensing tehnologija.

Energetski portal

PepsiCo u Srbiji: Zeleni poduhvati na putu ka održivoj budućnosti

Foto: PepsiCo
Foto: PepsiCo

Kompanija PepsiCo je u Srbiji i na globalnom nivou postavila ambiciozne, ali ostvarive ciljeve po pitanju potpunog prelaska na obnovljive izvore energije, i u skladu sa njima razvila značajne projekte na lokalnim tržištima u okviru kojih kompanija posluje.

Sa Milanom Pasulom, direktorom lanca snabdevanja za zemlje južne i centralne Evrope PepsiCo razgovarali smo o energetskim pojektima kompanije u Srbiji, reciklažnim projektima, ostvarenim rezultatima u okviru fabrike otpadnih voda i smanjenju CO2 emisija.

Šta su najznačajniji energetski projekti kompanije PepsiCo u Srbiji u 2023. godini?

U 2023. godini, jedan od ključnih energetskih projekata koje smo sprovodili u Srbiji bio je i instalacija solarne elektrane od 0,5MW u okviru naših proizvodnih pogona u Magliću, u opštini Bački Petrovac. Kao deo naše globalne Pepsico Positive (pep+) strateške transformacije koja u središte rasta i kreiranja vrednosti stavlja održivost i ljudski kapital, ova inicijativa predstavlja prvu fazu našeg plana „zelene“ elektrifikacije ove fabrike. Kompanija PepsiCo trajno je posvećena zelenoj tranziciji, i to je način na koji kreiramo nove mogućnosti u okviru našeg poslovanja koje podstiče pozitivnu promenu za planetu i ljude, te planiramo da nastavimo sa investiranjem u ovom segmentu i u narednim godinama, sa fokusom na proširenje površina pokrivenih solarnim panelima i povećanje njihovih kapaciteta. Pored toga, trenutno istražujemo mogućnost instalacije biogasnog reaktora, što bi nam omogućilo proizvodnju prirodnog gasa od bio-otpada.

Svaki od ovih projekata čini važan deo našeg globalnog cilja i puta ka održivom razvoju, a to je, između ostalog, i upotreba 100 odsto obnovljivih izvora energije u sopstvenim operacijama do 2030. godine i dodatno u svim našim franšiznim operacijama i operacijama trećih strana do 2040. godine. Odgovorno poslovanje je u centru naših korporativnih vrednosti, i stoga nastojimo da dostignemo nultu neto emisiju i pre postavljenih rokova i dodatno podstaknemo pokretanje pozitivnog lanca vrednosti.

Pročitajte još:

U kojoj meri se sprovode reciklažni projekti u okviru PepsiCo operacija u Srbiji?

Smanjenje otpada, u svim njegovim oblicima i kroz naš lanac vrednosti, strateški je imperativ za kompaniju PepsiCo i jedan je od ključnih principa naše pep+ transformacije. Ne samo da predstavlja benefit za naše poslovanje redukujući troškove i podižući nivoe efikasnosti, već doprinosi opštem napretku i podizanju svesti zajednice, angažujući istu demonstracijom dobre prakse. S ponosom mogu da kažem da smo kao kompanija potpuno posvećeni dostizanju najviših nivoa recikliranja, i da trenutno u Srbiji kroz redovne procese zbrinjavanja otpada uspešno recikliramo 96,2 odsto ukupno generisanog otpada.

Svesni smo važnosti održivog upravljanja resursima, te ulažemo napore kako bismo postigli nultu emisiju otpada i podržali odgovorno ponašanje prema životnoj sredini. Jednu od takvih akcija koje smo upravo ove godine sproveli u Srbiji ilustruje i naša inicijativa “Plus za planetu – promena počinje od tebe”, s kojom smo želeli da skrenemo pažnju na adekvatno odlaganje plastične ambalaže i važnost svakog pojedinačnog doprinosa u okviru cirkularne ekonomije, a iz perspektive puta ka održivoj budućnosti.

Koji su rezultati zabeležni u okviru fabrike otpadnih voda i da li je bilo značajnijih pomaka tokom prethodne godine?

Naša fabrika u Magliću spada u red najmodernijih PepsiCo fabrika u Evropi, po nivou opremljenosti kako za potrebe proizvodnje, tako i za brigu o ostacima i nus efektima procesa proizvodnje. Kroz postrojenje za preradu otpadnih voda, vidimo značaj za ekološku održivost rada fabrike i zaokružen ciklus, bez uticaja na životnu sredinu. Ovaj ciklus podrazumeva da se ukupna količina zahvaćene vode korišćene u procesu proizvodnje, dalje prečišćava i zatim ponovo vraća u prirodu. Osim ovog zaokruženog ciklusa upotrebe vode i njenog vraćanja u prirodu, a kako bismo smanjili rad samog postrojenja za prečišćavanje i zahvatanje vode, povećan je i procenat reciklažne vode u procesu proizvodnje.

Šta PepsiCo u Srbiji vidi kao glavni drajver smanjenja CO2 emisije?

Globalnom pep+ strategijom kompanije PepsiCo postavljen je cilj za neto nultu emisiju CO2 kroz naš lanac snabdevanja do 2040. godine. Da bismo zajedno globalno postigli ovaj cilj, ključne aktivnosti koje sprovodimo u našim proizvodnim pogonima odnose se na unapređenje tehnologija. Investirali smo u nove gorionike, koji su doprineli smanjenju emisije gasova staklene bašte sa 10 na sedam procenata. Takođe, u lancu snabdevanja smo centralizovali isporuke ka određenim kupcima, optimizovali distributivnu mrežu i istražili mogućnosti za lokalizacijom sirovina, čime smo smanjili pređenu kilometražu kroz pametne softvere za rutiranje i distribuciju.

Na svakodnevnom nivou uvodimo inovacije u poslovanje, a koje nam pomažu da doprinesemo smanjenju emisije CO2 u lokalnoj sredini, ujedno doprinoseći ambicioznim globalnim ciljevima kompanije PepsiCo.

Izvor: PepsiCo

Kakav je uvoz i izvoz materijala bio u Srbiji prošle godine?

Foto-ilustracija: Unsplash (Francisco Fernandes)
Foto-ilustracija: Unsplash (Gerold Hinzen)

Izveštaj o resursima i potrošnji materijala za 2022. godinu pruža  uvid u kretanje ekstrakcije, uvoza, izvoza i potrošnje materijala u toj godini, kao i njihov uticaj na ekonomiju. Republički zavod za statistiku obradio je i objavio podatke koji se tiču pomenutih oblasti za prethodnu godinu.

U 2022. godini, zabeležen je porast vađenja domaćih resursa za sedam odsto u odnosu na 2021, dostižući ukupnu količinu od 138.251 hiljada tona. Najviše ekstrahovani materijali bili su nemetalni minerali (38.255 hiljada tona) i fosilna goriva (36.215 hiljada tona).

U našoj zemlji je takođe porastao i uvoz materijala za preko 14 odsto u odnosu na 2021. godinu, jer je ukupna uvezena količina bila preko 23.000 hiljade tona. Blizu polovine ove količine bila su fosilna goriva – oko 45 odsto i rude metala oko 18 odsto, navodi RZS.

Pročitajte još:

Foto-ilustracija: Unsplash (Erik Mclean)

S druge strane, izvoz materijala je opao za 7,3 odsto, sa ukupnom količinom od 15.155 hiljada tona, a biomasa (42,0 odsto) i rude metala (23,3 odsto) bili su najzastupljeniji u izvozu.

Domaća potrošnja materijala je zabeležila značajan rast od 10 odsto, dostižući ukupnu količinu od preko 140.216 hiljada tona. Fosilna goriva (45.337 hiljada tona) i nemetalni minerali (39.103 hiljada tona) su bili najprisutniji u domaćoj potrošnji. Potrošnja po stanovniku iznosila je 21,9 tona, što je za 2,5 tone više u odnosu na prethodnu godinu.

Iako su resursi korišćeni u većoj meri, produktivnost resursa, definisana kao odnos između BDP-a i domaće potrošnje materijala, je opala za 6,8 odsto, sa vrednošću od 37,2 RSD po kilogramu. To bi značilo da rast potrošnje materijala koje smo navodili, nadmašuje rast BDP-a, što može biti indikator neefikasnosti u korišćenju resursa.

Energetski portal

Objavljene nove cene goriva

Foto-ilustracija: Pexels
Foto-ilustracija: Pixabay (PublicDomainPictures)

Nove najviše maloprodajne cene derivata nafte za period od 15 časova 1. decembra 2023. godine do 7. decembra 2023. godine iznosiće:

EVRO DIZEL, u iznosu 195,00 dinara za jedan litar i

EVRO PREMIJUM BMB 95 u iznosu 173,00 dinara za jedan litar.

Vlada Republike Srbije je takođe usvojila izmenjenu Uredbu o ograničenju cena naftnih derivata, posebno usmerenu na podršku poljoprivrednim proizvođačima. Ovom uredbom, poljoprivrednici mogu kupovati evro dizel po maksimalnoj ceni od 179 dinara po litru, uz korišćenje kartica izdatih registrovanim gazdinstvima, do maksimalno 400 litara. Ova mera je odgovor na visoke cene repromaterijala i težak položaj poljoprivrednika, te je Vlada, na predlog Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, povećala maksimalnu količinu goriva dostupnog po subvencionisanim cenama.

U skladu sa članom 3 stav 5 navedene uredbe, obaveštavaju se privredni subjekti koji obavljaju delatnost trgovine motornim i drugim gorivima na stanicama za snabdevanje prevoznih sredstava da su dužni da utvrđene maloprodajne cene derivata nafte primene odmah po objavljivanju na zvaničnoj internet stranici Ministarstva spoljne i unutrašnje trgovine.

Vlada Republike Srbije odlučila je da ograniči cene derivata nafte do 31. decembra 2023. godine. Ova mera je usvojena kao deo širih napora da se očuva životni standard stanovništva i odgovori na nestabilnosti tržišta usled globalnih i regionalnih izazova. Ograničenje cena goriva ima za cilj da pomogne u stabilizaciji ekonomije i ublažavanju pritiska na potrošače usled promenljivih cena energenata na svetskim tržištima.

Energetski portal

Upoznajte kreativnost i snagu ženskog preduzetništva u Botaničkoj bašti

Foto: Promo
Foto-ilustracija: Pixabay (Stefan Schweihofer)

Erste praznični bazar #verujusebe po prvi put okupiće ženska socijalna preduzeća, preduzetnice, startape i radne centre organizacija civilnog društva koje su pokrenule i/ili vode žene. Posetioci će imati priliku da upoznaju i podrže kreativnost i snagu ženskog preduzetništva, 16. decembra u Botaničkoj bašti „Jevremovac“, od 10 do 15 časova. Ovo je odlična prilika da se pronađu zanimljivi, drugačiji i unikatni pokloni od kojih svaki ima svoju priču. Za decu je obezbeđen zabavno-edukativni program.

Ovogodišnji bazar okupiće jedanaest izlagačica sa šarenolikom i zanimljivom ponudom: od zdravih i organskih slatkiša, zimnice, domaćih mesnih prerađevina, preko ručno rađenih odevnih predmeta, vezenih kapa, torbi od recikliranih materijala, do ručno pravljenih sapuna, dekorativnih predmeta i originalnih ukrasa za vašu novogodišnju jelku.

Na bazaru učestvuju Somborske šnajderke, nekadašnje žrtve porodičnog nasilja, sada ponosne preduzetnice koje su posle boravka u sigurnoj kući odlučile da uzmu život u svoje ruke, ali i pomognu drugim ženama. Kupovinom ukrasa koje izrađuju deca bez roditeljskog staranja iz Centra Zvezda činite da novogodišnji praznik bude ispunjen pozitivnom energijom, a možete kupiti i poslastice koje dolaze iz Poslastičarnice Šuma, Chocollama i Naša kuća,  preduzeća koje zapošljava mlade osobe sa različitim vrstama invaliditeta.

Erste Banka već dugi niz godina sprovodi strategiju društveno odgovornog poslovanja, sa snažnim fokusom na rodnoj ravnopravnosti i promovisanju najboljeg modela za uključivanje žena u poslovni svet. Baš zbog toga, na bazaru će se predstaviće i ekoBag, prvo ekološko socijalno preduzeće u Srbiji, koje zapošljava žene starije od 45 godina. Svoje proizvode na bazaru predstaviće i Škola Milan Petrović, koja obrazuje i vaspitava decu i odrasle sa smetnjama u razvoju. Štand sa domaćim proizvodima imaće Dragin kulen i kobasica, kao i Avlija Bogatić, centar za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom, koji će ponuditi svoju nadaleko poznatu rakiju iza koje je humana priča koja okuplja i radno angažuje osetljive kategorije društva. Atina, udruženje koje se bori protiv trgovine ljudima i rodno zasnovanog nasilja, na Erste bazaru prodavaće ručno rađeni nakit – simbol borbe za slobodu i jednakost, a BioIdea Sapuni svoje prirodne sapune zanimljivih oblika i mirisa, koje prave žene i ženska udruženja u seoskim naseljima.

„Mi u Erste Banci iskreno verujemo da žensko preduzetništvo predstavlja veliki potencijal za dalji napredak našeg društva. Na tom putu, ovim hrabrim ženama potrebna je podrška u smislu edukacije i mentoringa, adekvatnih finansijskih usluga i proizvoda, ali i prostora da predstave svoje proizvode kako bi došli do potencijalnih kupaca. Nastojimo da ih podržimo u svim ovim fazama i upravo zato ove godine organizujemo pilot program prazničnog bazara #verujusebe, nadajući se dobrom rezultatu koji bi bio vetar u leđa ovim sjajnim ženama. Čekamo vas da zajedno podržimo žene koje veruju u sebe i svoje ideje“, rekla je Sonja Konakov Svirčev, menadžerka za društveno odgovorno poslovanje, diverzitet i inkluziju u Erste Banci.

Paralelno sa Erste bazarom, u Botaničkoj bašti se održava i tradicionalna manifestacija „Novogodišnja humanitarna bašta“, u saradnji sa Srpskim filantropskim forumom, u okviru koje se kompanije, organizacije i ambasade takmiče za najlepšu jelku koju su okitili nakon “zakupa” jednog četinara u bašti. Kao prošlogodišnji pobednik, Erste Banka poziva posetioce da tokom Bazara izaberu svog favorita i glasaju za najlepše okićeno stablo.

Izvor:Erste Banka

Čega se pribojavaju investitori u OIE u Srbiji?

Foto-ilustracija: Unsplash (Jonny Clow)

Investitorima u OIE naime, shodno izmenama Zakona o korišćenju OIE, Elektromreža Srbije može kao uslov za priključenje na elektroenergetsku mrežu da naloži da obezbede takozvane baterije za skladištenje struje, kako bi se osigurala stabilnost sistema.

Kada je taj zakon u aprilu izglasan u Skupštini Srbije nadležni su njegovo donošenje obrazložili time da se na taj način omogućava sigurnost rada elektroenergetskog sistema zemlje.

Tvrdi se da usvojene izmene Zakona o korišćenju obnovljivih izvora energije rešavaju pitanje velikog broja zahteva za priključenje novih solarnih i vetroelektrana, čiji je zahtevani kapacitet za priključenje povećan sa 4,8 GW na 20 GW u poslednje dve godine, što je dva i po puta više od ukupnog kapaciteta svih elektrana u Srbiji.

Takav kapacitet prevazilazi mogućnosti za balansiranje elektroenergetskog sistema, što je izazvalo zabrinutost operatora sistema, Elektromreža Srbije, u vezi sa radom elektroenergetskog sistema, pa je izmenama zakona, kako tumaće nadležni, problem rešen tako što će operator sistema moći da odloži priključenje elektrana na sistem ukoliko se pokaže, u transparentnom postupku izrade plana razvoja prenosnog sistema, da nema dovoljno rezerve za balansiranje, ali je istovremeno ostavljena mogućnost investitorima da izbegnu odlaganje priključenja, ako sami ili preko drugog učesnika na tržištu obezbede dodatni kapacitet za balansiranje.

PROČITAJTE JOŠ:

Zakonodavac ističe i to da su izmene tog zakona zaštitile garantovanog snabdevača Elektroprivredu Srbije od finansijskog rizika preuzimanja balansne odgovornosti za sve proizvođače iz obnovljivih izvora energije.

Izgradnja baterija omogućava da se viškovi struje proizvedene u vetroparkovima i solarnim elektranama skladište i koriste po potrebi kasnije.

Foto-ilustracija: Unsplash (Jeroen van de Water)

Na taj način se rešava pitanje nekontrolisane proizvodnje i stvaraju uslovi da ona bude usklađena sa potrebama potrošnje.

Naime, pristupom na mrežu EMS-a vlasnici obnovljivih izvora energije se obavezuju da isporučuju struju kontinuirano, odnosno odgovarajućom dinamikom.

Drugim rečima, potrebno je da isporučuju one količine struje koje su optimalne njenoj potrošnji.

Problem sa obnovljivim izvorima energije poput solarnih elektrana i vetroparkova je da oni zavise od prirode i da ne mogu uvek da postignu proizvodnju istog intenziteta.

Jasno je da je proizvodnja struje u tim obnovljivim izvorima veća kada ima dovoljno sunca i vetra a da je znatno manja ili da je nema kada to nije slučaj.

Da bi se isporuka struje odvijala u kontinuitetu i dogovorenom dinamikom potrebno je da ti proizvodni kapaciteti poseduju skladišni prostor to jest baterije u kojima se odlažu viškovi struje.

Oni se onda povlače u mrežu kada je proizvodnja u vetroparkovima ili solarnim elektranama manja.

Među novim potencijalnim investitorima se, zbog novih zakonskih rešenja, javlja bojazan da će obaveza posedovanja skladišta struje uvećati troškove izgradnje objekta.

Za izgradnju vetroparka ili solarne elektrane potreban je veliki novac, sa skladištima još veći, pa se investitori plaše da će im to otežati dobijanje povoljnih kredita neophodnih za sprovođenje posla.

Izvor: Danas

Izgradnja kanalizacione mreže u Svilajncu

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

U Svilajncu će biti realizovana izgradnja kanalizacione mreže, što bi trebalo značajno da promeni situaciju u četiri naselja – uključujući Sedlare, Troponje, Suboticu, i Kušijevo. Ovaj projekat obuhvata izgradnju preko 70 kilometara kanalizacione mreže, sa ciljem da se završi u roku od godinu dana. 

Radovi na kanalizaciji su deo šireg plana koji uključuje izgradnju dodatnih 57 kilometara mreže u Svilajncu, ukupno čineći 127 kilometara, zajedno sa postrojenjem za obradu otpadnih voda, navodi se na sajtu Ministarstva građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture. Ovaj napredak je deo faze projekta „Čista Srbija“, koji ima za cilj da poveže gotovo sve domaćinstva u Svilajncu sa kanalizacionom mrežom, osiguravajući da sve otpadne vode budu adekvatno tretirane pre povratka u prirodu.

PROČITAJTE JOŠ:

Projekat „Čista Srbija“ predstavlja značajan korak za mnoga mesta u državi, sa planiranim ulaganjem od 3,5 milijardi evra u izgradnju kanalizacionih sistema širom Srbije, što će omogućiti priključenje 2,2 miliona ljudi na kanalizacionu mrežu, sa izuzetkom Beograda. Osim toga, infrastrukturni razvoj u Svilajncu uključuje i izgradnju obilaznice oko grada, kao i brze pruge od Beograda do Niša.

U Svilajncu se planira i otvaranje Ekološkog parka.

Energetski portal

Šta donosi Sporazum o slobodnoj trgovini Srbija – Kina

Foto-ilustracija: Pixabay (46173)
Foto: EP

Sporazum o slobodnoj trgovini sa Kinom za bescarinski izvoz srpskih proizvoda potpisan je u oktobru u Pekingu. U Beogradu je nakon toga usvojen Zakon o potvrđivanju Sporazuma o slobodnoj trgovini. U toku je završavanje procedura i očekuje se da će ovaj sporazum stupiti na snagu 1. juna sledeće godine, a on će doprineti povećanju obima domaće privrede, olakšati uvoz i izvoz proizvoda i dovesti nove investitore. 

Ovaj bilateralni sporazum je prvi takve vrste između Kine i neke od zemalja centralne ili istočne Evrope i podrazumeva potpuno ili postepeno ukidanje carina na uvoz robe, u zavisnosti od kategorije proizvoda, što pruža nove mogućnosti za trgovinsku saradnju. U Srbiji su završene nacionalne procedure, sada su u toku u Kini i nakon toga se čeka se ratifikacija i obaveštenje. Pored ovog, vrlo je moguće da će istovremeno stupiti na snagu i Sporazum o partnerstvu i slobodnoj trgovini sa UAE, koji je sada u završnoj fazi.

Sa ciljem da predstavnicima kompanija koje rade uvoz i izvoz robe sa Kinom objasne liste koncesija, carinske tarife, poreklo robe, kao i carinske olakšice i druge aspekte ovog sporazumom ACTA media organizovala je seminar na kojem se od stručnjaka iz Ministarstva finansija Srbije, koji su direktno učestvovali u sačinjavanju ovog sporazuma, moglo saznati sve o prednostima koje sporazum donosi.

O sporazumu na sajtu Skupštine i Službenog glasnika

Sve o sporazumu, uvozu i izvozu u Kinu može da se sazna na sajtu Narodne skupštine u delu akti ili na sajtu Službenog glasnika u delu pravno informacioni sistem (važeći propisi – međunarodni ugovori – trgovina.

Na osnovu ovog sporazuma u Srbiju će sa kineskog tržišta dolaziti uglavnom proizvodi koje ne proizvodimo sami, a jedan od ciljeva je upravo zaštita domaće, srpske proizvodnje. Sporazum ne podrazumeva liberalizaciju 100 odsto, dok će se u narednih, pet, 10 ili 15 godina za određene kategorije proizvoda carine postepeno snižavati na nulu. Oko 60 odsto tarifnih oznaka biće s ukinutim carinama, a nakon pet godina biće ukinute za 70 odsto proizvoda, posle 10 godina za 80 odsto proizvoda i za 15 godina za oko 90 odsto proizvoda. Ovim sporazumom liberalizovano je ukupno oko 90 odsto proizvoda, a oko 10 odsto će ostati trajno zaštićeno.

Povećanje carina na proizvode neće biti moguće kada Sporazum stupi na snagu. Od tada u Kinu ćemo bez carine izvoziti poljoprivredne i industrijske proizvode, školjke, ulja, štavljenu kožu, plutu, svilu, sve životinje, sa oznakom AO, odnosno roba sa kratkim rokom trajanja, a od industrije: rude bakra, električnu energiju, delove za električne mašine različite namene, katode, mineralna goriva, đubriva, drvo, kompresore i brojne druge proizvode. Srbija je kandidovala za ukidanje carina proizvode koji čine 60 odsto liste domaćih poljoprivredno-prehrambenih proizvoda. U tu grupu, između ostalog, spadaju uljarice, pivo, voće i drugo.

Pravila o poreklu robe

Na seminaru je rečeno i da sporazumom treba da se ispune i pravila o poreklu robe za kompanije koje su izvozno orjentisane. Kriterijumi koje roba treba da zadovolji da bi stekla srpsko, odnosno kinesko poreklo je da su u potpunosti proizvedeni u Srbiji ili Kini, isključivo od materijala sa poreklom.

U članu 23 Sporazuma navodi se i da roba može da bude proizvedena od materijala bez porekla pod uslovom da je roba usklađena sa sadržajem regionalne vrednosti- RVC od minimalno 40 odsto, osim za robu navedenu na Spisku posebnih pravila za proizvode koja mora biti u skladu sa tim zahtevima. Članom 25 je detaljno objašnjeno kako se izračunava RVC – sadržaj regionalne vrednosti, a navedeni su i izuzeci od kriterijuma od 40 odsto. Na ovaj način, kažu stručnjaci, štitimo ono što je osetljiva roba i u Srbiji i u Kini (šećeri, proizvod od šećera, bela čokolada – obe strane štite na primer domaće proizvođače u konditorskoj industriji).

Cilj ovog sporazuma je da se ubrza i pre svega pojednostavi procedura i da svi državni organi međusobno sarađuju. 

Mirjana Vujadinović Tomevski 

Šta nam je doneo COP28?

Foto-ilustracija: Pixabay

Klimatske promene predstavljaju sveobuhvatan, hitan, a čini se i konfuzan problem. Ako biste želeli da kroz objave medija saznate šta svet čini sve po pitanju borbe sa klimatskim promenama, te da na osnovu takvih informacija ocenite nazire li se pobeda ili poraz, verovatno je da ćete ostati zbunjeni. Gotovo istovremeno nižu se vesti o uspešnom smanjenju emisija gasova sa efektom staklene bašte, uz one da se planeta suočava sa nizom uzastopnih dana u kojima su temperature premašivale 1,5oC iznad predindustrijskog doba. Ulažu se, za običnog čoveka, nezamislive svote novca u zaštitu prirode, a opasnost od ekstremnih vremenskih događaja, izumiranja biljnog i životinjskog sveta, zagađenja vode, zemljišta i vazduha, kažu nikad nije bila veća.

Konferencija Ujedinjenih nacija o klimatskim promenama, dolazi na kraju svake godine kao trenutak u kojem treba da se napravi presek i vidi šta je učinjeno i dokle smo stigli. Kao neko ko svakodnevno prati ovakve vesti, mogu da kažem da sam tokom godine zaista nailazila na ohrabrujuće informacije, ali onda, uoči ovogodišnje Konferencije (COP28), UNEP je objavio izveštaj u vezi sa emisijama čiji rezultati istraživanja pokazuju da su emisije gasova sa efektom staklene bašte u 2022. godini postavile novi rekord, da je septembar 2023. godine premašio rekord sa prosečnom globalnom temperaturom, te da nije reč samo o rekordnim temperaturama, već i globalnim emisijama staklene bašte i atmosferskim koncentracijama ugljen-dioksida. Prošlog meseca, takođe je obeležen informacijom da vlade na globalnom nivou planiraju da proizvedu duplo više fosilnih goriva u 2030. nego što nalažu klimatski ciljevi. U nizu takvih vesti, dolazi ona da je COP28 zvanično počeo. Ukoliko bi se sagledale sve odluke donete na ovoj Konferenciji, one bi mogle da bude odraz 2023. godine, zato što su tokom 12 dana donete neke ohrabrujuće odluke, ali u samoj završnici usledilo je veliko nezadovoljstvo konačnom, možda i najvažnijom odlukom.

Nekoliko važnih odluka koje su obeležile Konferenciju

Foto-ilustracija: Unsplash (Dmytro Demidko)

Mobilizacija finansijskih sredstava, posebno je bila važna tema na prošlogodišnjoj Konferenciji, a tokom ove, čini se da je dosta urađeno po tom pitanju. Naime, jedna od prvih odluka bila je osnivanje Fonda za gubitke i štete koji je namenjen onim zemljama koje su najviše pogođene posledicama klimatskih promena, a ujedno i one koje najmanje doprinose pojačavanju istih. Ova tema bila je razlog produžavanja COP27, zato što se debatovalo o osnivanju fonda koji će pomoći upravo ovakvim zemljama, a ove godine rešena je među prvim. Reč je o stotinama miliona dolara koji su tokom Konferencije upućeni ovom Fondu. Tu su i drugi važni fondovi, u koje su mobilisane čak i milijarde, a tu bih izdvojila i preko 180 miliona dolara za zaštitu šuma, mangrove i okeana. Da li će se novac iskoristiti na dobar način, ostaje da vidimo, ali ova vest u svakom slučaju obradovala je javnost.

Tematski dan mladih, dece, veštine i obrazovanja, za mene je posebno značajna tema. Ukoliko u srce deteta ne utkamo ljubav prema prirodi, a kasnije i znanje kako da živi u skladu sa njom, za sve ostale važne odluke biće kasno. Obrazovanje mladih i pružanje mogućnosti da se i njihov glas čuje, ovom svetu je neophodno. Upravo je COP28 bio posvećen stavljanju mladih ljudi u centar klimatske diplomatije, zato što oni i dalje imaju ograničen doprinos u kreiranju klimatske politike i treba im podrška u klimatskim akcijama koje vode. COP28 i YOUNGO pokrenuli su prvi Youth Stocktake, odnosno sveobuhvatnu analizu učešća mladih u klimatskoj diplomatiji koja predstavlja strateški plan za poboljšanje učešća ove populacije.

Još jedna važna tema jeste Lokalni samit o klimatskim akcijama. To je prvi samit ovakvog tipa, koji je okupio stotine lokalnih klimatskih lidera, kako bi  podstakli i ohrabrili njihove akcije na lokalnom nivou u vezi sa klimatskim promenama, koje su okarakterisane kao kritične uloge u ostvarenju ovog cilja. I zaista smatram da je tako, jer odluke donete na globalnom nivou predstavljaju samo osnov i vodilju, a ukoliko se ne usklade sa posebnostima i potrebama svake države, pa i uže, neće biti dobro realizovane.

Prethodne dve teme izdvojila sam za ovaj blog, zato što se možda o njima i manje govorilo, u odnosu na ostale, a mišljenja sam da su podjednako važne, kao temelj drugih.

Za kraj sam ostavila teme u vezi sa smanjenjem emisija, koje su ipak u najvećem delu obeležile ovogodišnju Konferenciju. Kao prva odluka izdvojilo bi se usvajanje Povelje o dekarbonizaciji nafte i gasa, čiji su cilj neto-nulte emisije do 2050. godine, a u čijoj inicijativi je učestvovao veliki broj naftnih i gasnih kompanija, koje čine skoro polovinu svetske proizvodnje nafte. Kada je reč o OIE, tu su odluke o utrostručenju kapaciteta obnovljivih izvora energije i podrška vodoniku sa niskim sadržajem ugljenika. Urbanizam je takođe prepoznat kao značajan problem u vezi sa emisijama, te su se pokrenule inicijative koje do 2030. godine treba da učine da zgrade uobičajeno imaju gotovo nutlu emisiju. Ove godine se pažnja posvetila i metanu, kao snažnom gasu staklene bašte, a napori idu prema značajnom smanjenju emisija metana. Posebno se ističe i odluka o Deklaraciji o trostrukom povećanju nuklearnog kapaciteta do 2050. godine, čime je nuklearna energija dobila na pažnji kao značajnoj za postizanje smanjenja emisija.

Foto-ilustracija: Unsplash (
Chris LeBoutillier)

Ponovila bih ovde ono što sam rekla na početku, a to je da su vesti koje su dolazile sa COP28, išle sličnim tokom kao i one tokom 2023. godine. U nizu ohrabrujućih, izveštaj UNEP-a pokazao je i drugu stranu priče. U svetlu ovogodišnje Konferencije, dobre vesti završile su se onom koja je dovela do velikog nezadovoljstva i zabrinutosti. Naime, Nacrt sporazuma COP28 koji je iznet dan pred planiran završetak Konferencije, u delu koji se odnosi na smanjenje emisija i fosilna goriva, istakao je postepeno smanjenje fosilnih goriva, izostavljajući termin ukidanje. Iako je jasno da je veoma teško u potpunosti iz upotrebe izbaciti fosilna goriva, makar u bližoj budućnosti, mnoge učesnike ova odluka je obeshrabrila u naporima za nulte emisije do 2050. godine. Naročito razočarenje došlo je od strane malih ostrvskih država, koje su ujedno i najviše pogođene posledicama klimatskih promena. Uz ove male ostrvske države stale su i velike poput SAD, Australije, Norveške i Kanade, dok se na suprotnoj strani našao OPEK.

Ova odluka bila je i razlog produžetka trajanja Konferencije i nastavka rasprave. Nakon višesatnih pregovora, odlučeno je da se reč ukidanje ipak neće naći u Nacrtu, ali da će se u njemu države pozvati na prelazak na druge izvore energije. Iako je dogovor postignut, ostaje pitanje koliko su zaista sve strane zadovoljne, naročito one koje se zalažu za potpuno ukidanje fosilnih goriva. Ovo je upravo konfuzija o kojoj sam govorila na početku, jer verovatno ni stručni ljudi za ove oblasti ne znaju u kojem će se zaista pravcu kretati oporavak naše planete, a još manje široka javnost. Toliko ambicioznih ciljeva se postavlja, od kojih mnogi i dalje nisu ostvareni, pa se postavlja pitanje da li bi se zaista u bližoj budućnosti ukinula u potpunosti fosilna goriva, čak i da je Nacrt usvojio na kraju termin ukidanje.

Zbog čega je zaista bilo važno da se uvrsti i ovaj termin u Nacrt, a šta se sve krije iza odluke da to ne bude učinjeno i da li je ovo bio ključni propust ili i dalje imamo šansu za oporavak, ostaje pitanje na koje se nadam da ćemo vrlo brzo dobiti odgovor od stručnih ljudi, pre nego što iskusimo prirodu da nam sama uzvrati odgovor.

Katarina Vuinac

Šta misle Nemci o energetskoj tranziciji i klimatskim akcijama

Foto-ilustracija: Unsplash (gerald-schombs)
Foto-ilustracija: Unsplash (sebastian-herrmann)

Stanovnici Nemačke često na vrh prioriteta zemlje stavljaju klimatsku akciju i pretežno snažno podržavaju tranziciju. Stanovnici Nemačke nisu jedini koji tako smatraju. Švedska, Danska, Holandija, Finska, Irska su zemje čiji stanovnici smatraju isto, čak i u većem broju.

Nedavna istraživanja u Nemačkoj otkrivaju duboku zabrinutost građana u vezi sa klimatskim promenama i energetskim cenama. Studija Bertelsmann Stiftunga pokazala je da 55 odsto Nemaca smatra da je socijalna kohezija ugrožena zbog tranzicije ka obnovljivim izvorima energije.

Oko 69 odsto podržava energetsku tranziciju, a oko 56 odsto podržava tranziciju transporta. Međutim, samo 20 odsto smatra da je transformacija pravedna, ukazujući na nepravednu raspodelu troškova između različitih slojeva društva. Uzorak prikazuje da otprilike tri  od četiri Nemca smatraju energetsku tranziciju skupom, sa 45 odsto koji ne očekuju pad cena energije.  Оkо 12 odsto u potpunosti odbija prelazak sa fosilnih goriva, prenosi agencija DPA.

Pročitajte još:

Paralelno, istraživanje YouGov-a koje je podelila agencija DPA, otkriva da više od dve trećine Nemaca brine o cenama gasa i struje u 2024. godini. Oko 30 odsto je veoma zabrinuto, a 38 odsto je umereno zabrinuto. Ova zabrinutost dolazi u svetlu neslaganja u vladajućoj koaliciji oko produžetka „kočnica cene gasa“ koju finansira državni budžet. Ministar finansija najavio je njeno ranije ukidanje, što izaziva dodatnu zabrinutost.

Oba istraživanja ukazuju na složenost problema koje Nemačka trenutno suočava u balansiranju klimatske akcije i socijalno-ekonomskih pitanja, te na potrebu za promišljenim pristupom koji razmatra i ekološke i socijalne faktore.

Energetski portal

Multilateralni ekološki sporazumi važni za oporavak planete

Foto-ilustracija: Freepik (vecstock)
Foto-ilustracija: Freepik (wirestock)

Multilateralni sporazumi o životnoj sredini (eng MEAs), predstavljaju međunarodne sporazume koji se odnose na pitanja životne sredine koja najhitnije moraju da se razmatraju i rešavaju problemi u vezi sa njima. Ujedno, oni su ključni instrumenti međunarodnog upravljanja životnom sredinom, kao i međunarodnog prava životne sredine. Kako se navodi na sajtu Programa UN za životnu sredinu (UNEP), oni pokrivaju širok spektar pitanja, počevši od zaštite atmosfere i održivog upravljanja hemikalijama i otpadom, do zaustavljanja degradacije i gubitka prirode i biodiverziteta.

Na globalnom nivou, neki od ovih sporazuma jesu Konvencija o biološkoj raznovrsnosti, Konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje faune i flore, zatim Bečka konvencija o zaštiti ozonskog omotača ili, recimo, Stokholmska konvencija o dugotrajnim organskim zagađujućim supstancama. Na regionalnom nivou, primer bi bio Okvirna konvencija o zaštiti i održivom razvoju Karpata. Posebna pažnja poklanja se očuvanju mora, te je primer takvih regionalnih Konvencija o zaštiti morske sredine i priobalnog područja Sredozemlja, a treba pomuti i Akcioni plan za severozapadni Pacifik.

Pročitajte još:

Ovi sporazumi veoma su važni za ostvarenje UN Ciljeva održivog razvoja, što može da se pokaže i na jednom pozitivnom primeru koji je istaknut na sajtu UNEP-a. Naime, Montrealski protokol o supstancama koje oštećuju ozonski omotač, doveo je do toga da je gotovo 99 odsto takvih supstanci povučeno iz upotrebe, zbog čega se ozonski omotač značajno oporavio.

Iako su teorijski dobro postavljeni, problem i dalje predstavlja implementacija i usklađenost sa ovim sporazumima. UNEP upravo pomaže zemljama da sprovode ovakve globalne sporazume i da se izbore sa trostrukom planetarnom krizom, zbog čega će ovi multilateralni sporazumi o životnoj sredini biti istaknuti na šestom zasedanju Skupštine UN za životnu sredinu, kao najvišeg svetskog tela za donošenje odluka o životnoj sredini, koji će se održati od 26. debruara do 1. marta 2024. godine u Najrobiju.

Energetski portal

Velika zainteresovanost za subvencije za energetsku efikasnost u Novom Sadu

Foto-ilustracija: Freepik (freepik)
Foto-ilustracija: Pixabay

Građani Srbije pokazali su do sada veliko interesovanje za subvencije za energetsku efikasnost u domaćinstvima, a do danas je u 20 gradova i opština potpisano ukupno oko 1.400 ugovora sa građanima.

Najveći broj ugovora koji se odjednom dodeljuje na ovom javnom pozivu dodeljen je u Novom Sadu i to 260 ugovora. Kako se navodi na sajtu Ministarstva, rudarstva i energetike, ukupna vrednost projekta je 75 miliona dinara, a podseća se da javi poziv i dalje nije završen i da građani Novog Sada mogu još uvek da se prijave.

Prema rečima ministarke rudarstva i energetike Dubravke Đedović Handanović, ova lokalna samouprava učestvuje i u Javnom ESCO projektu, čiji je cilj unapređenje energetske efikasnosti u stambenim zgradama u sisteme daljinskog grejanja i prelazak na naplatu grejanja prema potrošnji.

Pročitajte još:

Gradonačelnik Novog Sada Milan Đurić istakao je su građani prepoznali da ulaganjem u mere energetske efikasnosti, kao što su zamena prozora i vrata, poboljšanje izolacije, zamena kotlova ili ugradnja solarnih panela, mogu i te kako da smanje potrošnju energije, a na taj način i svoje račune.

,,Takođe na ovaj način najdirektnije štitimo i životnu sredinu u Novom Sadu’’, dodao je Đurić.

Prema njegovim rečima, više od 430 građana na osnovu sprovedenih javnih poziva, tokom prethodne i ove godine u Novom Sadu dobilo je bespovratna sredstva za ugradnju solarnih panela, zamenu stolarije i ugradnju kotlova na gas.

Energetski portal

Rekonstrukcija železničkog koridora 10 – najveći izazov radovi u Sićevačkoj klisuri

Foto-ilustracija: Pixabay

Prelazak sa drumskog, na železnički transport dobara i putnika, prioritet je članica EU. Taj zadatak prihvatila je i Srbija, a kao preduslov, neophodna je modernizacija postojećih i izgradnja novih pruga. Od Novog Sada do Subotice, do sada je postavljeno više od 80 kilometara novih šina, a na jugu zemlje uveliko traju radovi na rekonstrukciji železničkog Koridora 10. Povezuje istok i zapad Evrope, a putovanje tim koridorom kraće je za 350 kilometara od Koridora 4, koji ide preko Bugarske i Rumunije.

Kičma srpske železničke mreže i ključna trasa za povezivanje Zapadne Evrope sa Zapadnim Balkanom, Grčkom i Turskom, pruga Beograd-Niš, duga više od 230 kilometara biće modernizovana, prvi put od 1884. kada je izgrađena.

Direktor EBRD: Najveći projekat pruga Beograd-Niš

„Podržavamo Srbiju u izgradnji brže, komfornije i bezbednije železničke mreže. Za nas iz EBRD-a to je prioritet, a najveći projekat sada je pruga za velike brzine od Beograda do Niša“, ističe Mateo Kolanđeli, direktor EBRD.

U ovom trenutku je u toku izrada projektno-tehničke dokumentacije, koja prema rečima Nenada Stanisavljevića iz „Infrastruktura železnice Srbije“, treba da definiše sve ono što će biti rađeno na pruzi, kako će brza pruga izgledati.

Procenjena vrednost radova je dve milijarde 775 miliona evra. Sredstva su obezbeđena iz budžeta, kredita EIB, EBRD-a i granta EU od 598 miliona evra, što je najveća bespovratna pomoć za projekte koju je Srbija do sada dobila.

Pročitajte još:

„Srbija je izuzetno dobro ocenjena i pozicionirana najbolje u regionu. Mislim da je ovo zemlja u kojoj se prelazak sa drumskog transporta na železnički odvija najbrže. I to je još jedan od razloga zašto mi u EBRD, ali i EU ulažemo velika sredstva“, naglašava Kolanđeli.

Na jednoj od deonica Železničkog koridora 10 između Niša i Dimitrovgrada radovi su u toku.

„Radovi koje isplaniramo moraju da budu završeni za 36 sati zbog odvijanja saobraćaja. Znači da mi 36 sati radimo, 36 ne radimo, jer moramo da obezbedimo prugu za prolazak teretnih vozova“, objašnjava Vasil Šilov iz „Trejs grup“ iz Bugarske.

Foto-ilustracija: Unsplash (Zane Lee)

Obnovljeno je 808 kilometara srpskih železnica

Stanisavljević navodi da je Deonica Staničenje – Pirot samo jedan deo pruge koja obuhvata rekonstrukciju čitave pruge od Sićeva do Dimitrovgrada. Cela pruga je, dodaje, duga 86 kilometara i za to je izdvojeno 169,7 miliona evra.

Železnički Koridor 10 povezuje istok i zapad Evrope, a putovanje tim koridorom kraće je za 350 kilometara od Koridora 4, koji ide preko Bugarske i Rumunije.

„Izgradnjom pruge Niš Beograd, rekonstrukcijama koje su već započete Niš-Dimitrovgrad i Niš-Brestovac, imaćemo jedan kompletan evropski Koridor. To povlači za sobom nesmetan teretni saobraćaj i putničke vozove koji neće kasniti“, ističe Ivan Rodić iz „Vozoljubitelji – Srbija“.

Na deonici od Niša do Dimitrovgrada, najveći izazov, kažu izvođači, biće radovi u Sićevačkoj klisuri. Tokom noći 40 radnika radi na pripremi terena, skida stari kamen, iskopava se do predviđene kote, posle čega se stavlja nova kamena prizma. Potom 25 radnika postavlja pragove i šine.

Nakon višedecenijskog propadanja u proteklih deset godina obnovljeno je 808 kilometara srpskih železnica. Upravo na ovoj deonici od Niša do Dimitrovgrada, vozovi su se kretali oko 30 kilometara na čas, a nakon završetka radova njihova brzina biće 120 kilometara na čas.

Izvor: RTS

Proces priključenja na elektroenergetski i distributivni sistem

Foto-ilustracija: Freepik (rawpixel.com)
Foto: EP

U okviru Okruglog stola Priključenje na elektroenergetski sistem, važna tema bili su proces i ključni koraci priključenja objekata na prenosni sistem i deo distributivnog sistema kojima upravlja operator prenosnog sistema.

Nebojša Vučinić, direktor Direkcije za razvoj, predstavio je ukratko najvažnije stavke Zakona o energetici i Zakona o korišćenju obnovljivih izvora energije. Za ovu temu bilo je posebno važno istaći Uredbu o lokacijskim uslovima, u okviru Zakona o planiranju i izgradnji. Naime, u ovoj Uredbi stoji da uz zahtev za izdavanje lokacijskih uslova za objekat, postoji obaveza da se dostave i tehnički uslovi za priključenje na prenosni sistem na osnovu važeće studije priključenja objekta na prenosni sistem, kao i ugovor o priključenju sa operatorom prenosnog sistema.

Kada je reč o studiji priključenja, uz zahtev za izradu ove studije prilaže se potpun skup podataka neophodnih za izradu studije priključenja objekta u skladu sa pravilima za priključenje, zatim odluka o izradi odgovarajućeg planskog dokumenta za objekat prizvođača ili odgovarajući dokument prostorno-urbanističkog planiranja kojim se opredeljuje namena prostora za takav objekat. Kao treće, potrebno je priložiti dokaz o ispunjenju uslova kojim se odlaganje priključenja na prenosni sistem ne primenjuje na elektrane koje koriste varijabilne izvore energije, ukoliko je potrebno, u skladu sa propisima kojima se uređuje korišćenje obnovljivih izvora energije i, na kraju, tu je dokaz o deponovanju sredstava za troškove izrade studije priključenja.

Ono što je novina, jeste da operator prenosnog sistema izrađuje studije priključenja objekta na prenosni sistem svake godine u dva intervala i to od 1. marta do 30. jula, kao i od 1. septembra do 31. decembra, osim u slučaju da je podnosilac zahteva strateški partner čiji se zahtev rešava u rokovima u skladu sa zakonom kojim se uređuje korišćenje OIE.

Kako je Vučinić objasnio, ove godine, pošto je u pitanju prelazni period, definisano je da prvi interval počne od 20. decembra i da traje do 20. aprila.

Pročitajte još:

Takođe, predstavio je i o četiri situacije u kojima dolazi prestanka važenja studije priključenja. Ukoliko u roku od 60 dana od dana uručenja studije priključenja, podnosilac zahteva ne dostavi bankarsku garanciju, zatim ako se ugovor o priključenju ne zaključi u roku od 60 dana od dana dostavljanja bankarske garancije,  dalje, ukoliko podosilac zahteva ne ishoduje odobrenje za priključenje u roku od tri godine od dana zaključenja ugovora o priključenju i istekom važenja odobrenja na priključenje.

U slučaju prestanka važenja studije priključenja, prestaje da važi ugovor o priključenju, kao i ugovor o izgradnji nedostajuće infrastrukture, ukoliko je zaključen, a postupak priključenja se obustavlja.

Kada je reč o odobrenju za priključenje, izdaje se sa rokom važenja od tri godine za priključenje na prenosni sistem i na deo distributivnog sistema kojim upravlja operator prenosnog sistema, od dana dostavljanja rešenja. Treba istaći da rok može da se produži samo jednom na zahtev podnosioca, najduže do dve godine, pod uslovom da u tom trenutku postoji građevinska dozvola za priključak na prenosni sistem. Jedna novina jeste da se odobrenje izdaje i za slučaj priključenja proizvodnog modula na unutrašnje instalacije objekta kupca.

Govoreći o odobrenoj snazi, ona predstavlja maksimalnu aktivnu snagu na mestu priključenja koja je određenja u odobrenju za priključenje. Takođe, novina je da odobrena snaga objekta za proizvodnju električne energije može da bude manja od instalisane snage. Treba reći da je u tom slučaju operator sistema dužan da u tehničkim uslovima za priključenje uredi način ograničenja predaje snage u sistem u skladu sa odobrenom snagom.

Foto: EP

Priključenje korisnika na distributivni sistem

Predrag Matić, direktor Direkcije za planiranje i investicije i Dunja Grujić, viši analizičar za poslovne procese za podršku tržištu i smanjenje gubitaka, Elektrodistribucija Srbije d.o.o. Beograd, govorili su na temu Izazovi operatora distributivnog sistema u pogledu postupka priključenja na distributivni sistem.

Osvrćući se na prethodni period, Matić kaže da su od aprila 2021. godine, nakon usvajanja seta energetskih zakona i donošenjem podzakonskih akata, primili izuzetno velik broj zahteva za priključenje OIE, pojedinačne instalisane snage od nekoliko desetina kW do 10 MW. Ovde je reč samo o objektima za proizvodnju električne energije.

Od toga, priključeno je 365 objekata za proizvodnju električne energije ukupne instalisane snage od 273 MW, gde i dalje prednjače MHE, ali im se po broju približavaju solarne elektrane. Kako je istakao Matić, solarne elektrane ne približavaju se po snazi i dalje, već samo po broju.

U ovom trenutku, u obradi je 1709 zahteva sa ukupno instalisanom snagom od oko 2 GW za proizvođače.

Kada je reč o kupcima-proizvođačima, koji su uvedeni od 2021. godine, do danas je ovaj status steklo 1884 domaćinstva, dve stambene zajednice i 629 ostalih korsnika, prvenstveno industrija, i to sa ukupno instalisanom snagom od 38 MW isključivo solara. Pored toga, u obradi je još 1748 zahteva za sticanje statusa kupca-proizvođača sa ukupno instalisanom snagom od 353 MW, gde po snazi prednjači industrija.

Matić se ovom prilikom osvrnuo i na izazove koji ih očekuju. Naime, 8. maja ove godine stupile su na snagu izmene i dopune Zakona o efikasnom korišćenju električne energije, a 13. oktobra i nova Uredba o uslovima isporuke i snabdevanja električnom energijom.

Najznačajnije novine ovih akata za priključenje OIE na distributivni sistem jesu da za OIE snage 400 kW, balansnu odgovornost snosi garantovni snabdevač, kao i to da je snaga po pojedinačnom priključku na distributivni sistem ograničena na 10 MW. Takođe, ukupno odobrena snaga objekta za proizvodnju električne energije na konzumu jedne trafostanice 110/x kV, ne može da bude veća od 80 odsto instalisane snage predmetne trafostanice, s tim da energija koja se isporučuje iz distributivnog u prenosni sistem ne sme da bude veća od 16 MW. Pored toga, odobrena snaga proizvodnog modula kupca-proizvođača iz kategorije domaćinstva je maksimalno 10,8 kW (sa primenom od 1. januara 2024. godine), bez obzira na odbrenu snagu za potrošnju. Na kraju, odobrena snaga proizvodnog modula kupca-proizvođača iz mategorije industrija je maksimalno 150 kW (sa primenom od 1. jula 2024. godine), bez obzira na odobrenu snagu za potrošnju.

Kada je reč o postupku priključenja na distributivni sistem, prema novoj zakonskoj regulativi, za zaključenje ugovora o izradi Studije priključenja na distributivni sistem potrebno je dostaviti dokaz o uplati depozita za izradu Studije, zatim planski akt ili odluku o izradi istog i dokaz o obezbeđenju balansiranja, ukoliko je potrebno na osnovu analize adekvatnosti, kao i za objekte preko 400 kW. Ove stavke se ne odnosi na kupce-proizvođače.

Na osnovu važeće Studije ESD u roku od 15 dana se izdalje Mišljenje ili Uslove za projektovanje i priključenje (UPP).

Foto: EP

Tržišni uslovi za priključenje

Grujić je istakla i tržišne uslove za priključenje. Naime, kako bi korisnik sistema bio priključen na distributivni ili prenosni sistem, on mora da reši svoje pitanje snabdevanja, zatim balansnu odgovornost i pristup sistemu.

Svi kupci-proizvođači i većina krajnjih kupaca, kao korisnici sistema moraju da zaključe Ugovore o potpunom snabdevanju, što znači da snabdevač reguliše i pristup sistemu i balansnu odgovornost. Praksa je pokazala da se kod nas i sve više krajnjih kupaca odlučuje za  Ugovor o potpunom snabdevanju, tako da i za njih ovo takođe reguliše snabdevač. Ostali korisnici sistema samostalno uređuju pristup sistemu i balansnu odgovornost.

Balansna odgovornost se uređuje na dva načina. Prvi jeste zaključenje ugovora o balansnoj odgovornosti sa operatorom prenosnog sistema i tako postati balansno odgovorna strana, što iziskuje brojne obaveze, zbog čega je predviđen i drugi mehanizam gde na već postojeću balansno odgovornu stranu, korisnik sistema može da prenese svoju balansnu odgovornost, pri čemu je procedura značajno jednostavnija za novog korisnika sistema.

Kada je reč o pristupu sistemu, on se uređuje Ugovorom o pristupu koji zaključuje operator sistema i korisnik sistema. U slučaju EPS-a, Ugovor se zaključuje sa svim korsnicima, s tim što se za one koji imaju Ugovor o potpunom snabdevanju, Ugovor zaključuje sa njihovim izabranim snadbevačima. Sa druge strane, sa proizvođačima Ugovor se zaključuje direktno, a to će se činiti i sa budućim skladištima kada se budu pojavili na našem sistemu.

Kako je istakla, prema trenutno važećoj regulativi, operator distributivnog sistema pristup obračunava isključivo krajnjim kupcima i kupcima-proizvođačima za električnu energiju koju oni preuzimaju iz distributivnog sistema, kao i susednim operatorima distributivnog sistema. S obzirom na to, sredstva obezbeđenja plaćanja postoje samo u ugovorima sa snabdevačima, sa susednim operatorima distributivnog sistema i sa krajnjim kupcima koji direktno sa operatorom distributivnog sistema ugovaraju pristup. Ostali ugovori o pristupu distributivnom sistemu za sada nemaju odredbu od sredstvima obezbeđenja plaćanja usluge pristupa distributivnom sistemu. U narednim godinama očekuje se izmena metodologije za određivanje cene pristupa distributivnom sistemu, gde će troškovi pristupa biti podeljeni između krajnjih kupaca, kupaca-proizvođača, proizvođača i drugih korisnika sistema. Kada i drugi korisnici sistema budu obavezni da plaćaju uslugu korišćenja sistema, onda će doći i do izmene Ugovora o pristupu distributivnom sistemu i ugovori će imati obavezu sredstava obezbeđenja plaćanja.

Ukoliko ova pitanja nisu rešena, priključenje na distributivni i prenostni sistem nije moguće.

Katarina Vuinac

Siemens u saradnji sa OIE Srbija održao prezentaciju na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu

Foto: OIE Srbija
Foto: OIE Srbija

Redovni član Udruženja OIE Srbija, kompanija Siemens Srbija održala je prezentaciju „Izazovi i rešenja u integraciji obnovljivih izvora energije u distributivnu i prenosnu mrežu“ na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu. U uvodnom govoru, Srdan Srdanović, rukovodilac odeljenja Siemens Smart Infrastructure, prisutne je upoznao sa porastom potražnje za električnom energijom do 2030. godine koja će biti gotovo tri puta veća nego što je danas. Iz tog razloga se pojavila i potreba za proširenjem kapaciteta distributivne mreže, kao i same proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije. Siemens Smart Infrastructure se uspešno bavi korišćenjem pametnih tehnologija kako bi izašao u susret potrebama energetskog sektora i energetska tranzicija bila što efikasnija.

Pročitajte još:

Vladimir Milanović, član Upravnog odbora Udruženja Obnovljivi izvori energije Srbije, upoznao je zvanice sa radom Udruženja, čiji članovi proizvode 90 odsto zelene energije. Kao glavne probleme za energetsku tranziciju, Milanović je istakao mogućnosti priključenja na prenosnu mrežu, balansiranje sistema kao i samo skladištenje proizvedene električne energije.

Foto: OIE Srbija

Nakon uvodnih obraćanja, tim eksperata iz kompanije SIEMENS upoznao je prisutne sa kompletnim portfolijom za upravljanje solarnim elektranama, skladištima električne energije kao i mikromrežama baziranim na platformi SICAM A8000.

Franciska Diesiel, Gekart Brackenhammer i Aleksandar Marjanović podelili su svoja iskustva iz već realizovanih projekata koje je kompanija Siemens sprovela u Austriji, Nemačkoj, Vijetnamu i Singapuru koji su samo deo od ukupne mreže od 10 zelenih GW kojima ova kompanija raspolaže.

Izvor: OIE Srbija

CHARGE&GO NASTAVLJA IZGRADNJU MREŽE PUNJAČA

Foto: Charge&GO
Foto: Charge&GO

Voziti električni automobil postaje sve popularniji izbor, pogotovo među ljudima koji žive u gradovima. Ipak, za duža putovanja električna vozila zahtevaju postojanje dobre mreže punjača, što podrazumeva da vozači mogu unapred pripremiti i organizovati svoje putovanje. Ukoliko postoji rasprostranjena infrastruktura punjača, strateški locirana duž auto-puteva i u gradovima – muke vozača EV biće manje.

U Srbiji, zemlji koja sve više prati razvoj zelene tehnologije i obnovljivih izvora energije, početkom leta zabeležen je rast u sferi turizma. Prema najnovijim podacima Republičkog zavoda za statistiku, u junu je ostvaren porast broja turista za 4,7 odsto u odnosu na isti mesec prethodne godine. Takođe, u prvih pet meseci tekuće godine zemlju je posetilo 1,4 miliona stranaca, što predstavlja povećanje od 16,5 odsto u odnosu na isti period 2022. godine. Među turistima svakako postoji i određeni broj vozača e-automobila, što dodatno naglašava potrebu razvoja dobre infrastrukture. Njima je potrebno uliti dovoljno poverenja da svoja vozila mogu bez mnogo muke da napune u bilo kom delu Srbije. Stoga, vidimo posredan značaj koju dobra mreža punjača može imati u oblastima koje nam možda prvobitno ne bi pale na pamet, kao što je u ovom slučaju, turizam.

Kompanija Charge&GO, posvećena viziji održivog transporta – nastavlja da širi svoju mrežu punjača. Elektropunjač snage 240 kW postavljen je na benzinskoj pumpi OMV – Metro u Zemunu. Na ovaj punjač, koji je proizveo Siemens, moći će istovremeno da budu priključena dva električna vozila kojima je potrebna brza dopuna, jer poseduje dve CCS utičnice. Ukoliko se na punjaču ove snage nađe određeni premium model električnog automobila kao što je Porsche Taycan, puneći se punom snagom, u roku od pola sata do sat vremena, automobil će raspolagati dometom od preko 800 kilometara, što je izvanredna računica. Infrastruktura je već postavljena, punjač je spreman za upotrebu i kroz nekoliko dana biće na mreži.

U FOKUSU:

Foto: Charge&GO

Charge&GO u kontinuitetu radi na svojoj misiji, a među poslednjim projektima bila je postavka punjača na OMV pumpi u Borskoj ulici na Banjici. Njegova snaga iznosi 120 kW i takođe je Siemensov model sa dva CCS priključka. S druge strane, kompanija čeka odobrenje EPS-a kako bi u rad pustila postavljeni ABB punjač, snage 50 kW, u okviru OMV pumpe na Adi Ciganliji. U ovom slučaju biće moguće brzo napajanje vozila i sa evropskim i japanskim priključkom. Osim punjača smeštenih na teritoriji Beograda, na OMV pumpi u Zaječaru instaliran je punjač snage 120 kW, model koji proizvodi Siemens i koji će uskoro biti pušten u rad.

Uz pomoć prve digitalne platforme pronalazak postavljenih punjača i organizacija putovanja svakako postaju jednostavniji. Charge&GO je vozačima omogućio da na jednom mestu, osim pregleda mape punjača, izvrše i plaćanje. Korisnicima su takođe na raspolaganju elektropunjači širom kontinenta, s obzirom na partnersku mrežu koje su deo i oni sami. Nakon registracije uz aplikaciju se mogu ostvariti određene pogodnosti.

Uz električne automobile i infrastrukturu koju razvija kompanija vozači bi mogli smanjiti svoje rashode, a da pritom ne žrtvuju performanse vozila. Elektromobilnost je važna tema za ekologiju, turizam, saobraćaj, kao i za pojedince i države. Širenje mreže je prilika da se učestvuje u stvaranju sveta u kojem su putevi ne samo sredstvo povezivanja mesta već i ljudi, ideja i vrednosti koje oblikuju našu budućnost. Kompanija Charge&GO može se pohvaliti svojim doprinosom ovom dinamičnom vremenu promena i svime što čini kako bi putovanja električnim vozilima bila ekonomična i neumarajuća.

Tekst priredila: Milica Vučković

Tekst objavljen u Magazinu Energetskog portala ELEKTROMOBILNOST