SVETSKI DAN OKEANA

Foto ilustracija: Pixabay

Pokrivajući preko 70 odsto naše planete Zemlje, okeani sadrže neverovatno bogatstvo resursa, održavaju život i imaju snažan uticaj na globalne klimatske tokove. S obzirom na broj vrsta u ovim dubinama, doprinos okeana lancu ishrane i klimi je neverovatan, iako deluju daleko i ne toliko uticajno za nas koji živimo u kontinentalnim delovima, ipak nije tako.  

Kako su okeani ogromna riznica biodiverziteta, u njihovim neukroćenim dubinama se nalazi oko dva miliona morskih vrsta, od planktona do plavih kitova, kao i još mnoge neotkrivene vrste.  Upravo plavi kitovi, živeli su u skoro svim okeanima do 20. veka. Lovljeni su preko svih mera, dok skoro nisu bili istrebljeni, kada je to postalo zabranjeno 60-ih godina prošlog veka. 

Okeani su nužni akteri u ekonomiji. Turizam, ribarstvo, brodarstvo, vetro energija, hidro energija, transport, samo su neke od aktivnosti koje se oslanjaju na njih. Olakšavaju preko 90 odsto svetske trgovine putem međunarodnih ruta čiji je značaj važan kao i  kopnena mreža železnica i auto-puteva. Tihi okean je jedan od najprometnijih, jer povezuje neke od najvećih luka u svetu, posebno one u Aziji kao što su Šangaj, Hong Kong, Singapur, a s druge strane Los Anđeles na zapadnoj obali Severne Amerike.

Pročitajte još:

Foto-ilustracija: Unsplash (Francesco Ungaro)

Najveće vodene površine igraju ključnu ulogu u globalnom klimatskom sistemu. Oni apsorbuju oko 30 odsto ugljen-dioksida proizvedenog ljudskim aktivnostima, ublažavajući uticaje klimatskih promena. Alge osim što su hrana mnogim morskim životinjama, one takođe vrše fotosintezu i stvaraju kiseonik. Alge proizvode oko 70 odsto kiseonika, jer koliko god biljaka bilo na kopno ono čini 30 odsto, a voda 70 odsto naše Zemlje. 

Ljudske aktivnosti dovele su do degradacije okeana. Prekomerni ribolov je poremetio ekosisteme, što je dovelo do smanjenja populacije riba i izumiranja nekih vrsta. Kako to izgleda na primeru, pisali smo jednom prilikom – u šumama pacifičkih algi ključna i dominanatna vrsta jesu morske vidre. Kada se vidre prekomerno love, morski ježevi koji su njihova hrana, razmnožavaju se, ima ih sve više i potrebna im je pojačana ishrana, zbog čega dolazi do velike „ispaše“ algi, kojih je onda sve manje, zbog čega se menja ceo ekosistem. Ovo se naročito dešava kada se neobuzdano love pomenute vidre.

Međutim, zagađenje plastikom je golim okom vidljiv problem. Kada kažemo vidljiv, to pokazuju i satelitski snimci. Veliko pacifičko ostrvo smeća je plutajuća masa plastičnog otpada i predstavlja simbol globalne ekološke krize. Smešteno između Havaja i Kalifornije, na preko 1,6 miliona kvadratnih kilometara ovo ”ostrvo” je teško oko 80.000 tona. Ova masa smeća u konstantnom je pokretu na površini vode, jer zbog svoje gustine u odnosu na gustinu vode, plastika ne može da potone. Poređenja radi, veličina ”ostrva” je približno jednaka površini Irana, a gotovo 18 puta veća od površine Srbije.  Mikroplastika infiltrirala se čak i u najudaljenije delove okeana, ulazeći u lanac ishrane.

Foto-ilustracija: Pixabay (giogio55)

Rastuće temperature mora izazivaju izbeljivanje korala, ugrožavajući vodeni život. Otapanje polarnih ledenih kapa dovodi do porasta nivoa mora, ugrožavajući priobalne zajednice i male ostrvske države, poput države Tuvalu, Maldiva, ili priobalja Danske  i Japana. 

Okeani su postali najveće svetske deponije, sa procenom da oko 8 miliona tona plastike ulazi u ove vode godišnje. Svojstva koja plastika ima – njena izdržljivost i otpornost – čine je postojanim i smrtonosnim zagađivačem u okruženju. 

Naši okeani nisu naše deponije, oni su zajednički resursi koji igraju suštinsku ulogu u održavanju života na Zemlji. Slika ove deponije oštar je podsetnik na sebičluk koji je naš životni stil doneo prirodi. 

Milica Vučković

slični tekstovi

komentari

izdvojene vesti