Home Blog Page 820

Cilj je četvrtina Beograda pod zelenim površinama

Foto-ilustracija: Unsplash (Tom Zimmerman)
Foto: Grad Beograd

Gradonačelnik Beograda prof. dr Zoran Radojičić je juče, 19. novembra, u blizini Instituta za majku i dete na Novom Beogradu, učestvovao u sadnji 20 stabala koju je organizovala kompanija „Lukoil – Srbija”, u saradnji sa JKP „Zelenilo – Beograd”.

Događaju su prisustvovali direktor JKP „Zelenilo – Beograd” Slobodan Stanojević i generalni direktor kompanije „Lukoil – Srbija” Denis Rjupin.

Radojičić je istakao da je sadnja drveća jedna od najvažnijih radnji koje menjaju Beograd u pravcu zelenijeg i zdravijeg grada.

“Veliko je zadovoljstvo sarađivati sa društveno odgovornim kompanijama poput ‘Lukoila’, koja posluje u našem gradu od 2003. godine i ne propušta priliku da da doprinos boljem kvalitetu života Beograđana. ‘Lukoil’ je učestvovao u mnogim događajima i projektima iz oblasti zdravlja, sporta, kulture. Naš cilj je da Beograd dostigne broj od 25 odsto pokrivenosti zelenilom, za šta će biti potrebno da se u budućnosti posadi oko dva i po miliona stabala. Sve navedeno znači da bi svaki Beograđanin trebalo da posadi jedno ili dva stabla i mislim da je to dostižan cilj”, rekao je Radojičić.

On je naglasio da se mora istaći i važna uloga JKP „Zelenilo – Beograd”, bez čije pomoći bi, kako je rekao, realizacija ovakvih projekata bila gotovo nemoguća.

Foto: Grad Beograd

” ‘Zelenilo’ na godišnjem nivou posadi oko 4.000 stabala u urbanom delu grada i oko 70.000 drvorednih sadnica. Bez dobre saradnje sa njima bilo bi praktično nemoguće ostvariti pomenuti cilj od 25 odsto Beograda pod zelenim površinama. Pre dve nedelje pokrenuo sam izazov ‘Drvo za Beograd’ i pozvao društveno odgovorne kompanije da učestvuju u ovoj akciji i daju doprinos daljem ozelenjavanju Beograda – istakao je gradonačelnik.

On je zahvalio direktoru kompanije „Lukoil – Srbija” Denisu Rjupinu, koji je oduševljen lepotama Srbije i Beograda, na tome što kompanija koju on predvodi konstantno učestvuje u akcijama nakon kojih Beograd postaje bolje i lepše mesto za život.

Generalni direktor „Lukoila” Denis Rjupin rekao je da je za kompaniju na čijem je čelu od velike važnosti da je zajednica prepozna kao društveno odgovorno preduzeće.

“Dobri odnosi sa lokalnom samoupravom neophodni su za razvoj našeg poslovanja, ali i zajednice u kojoj radimo. Sarađujemo sa Gradom Beogradom od trenutka dolaska na srpsko tržište, pre 16 godina. Sadnja stabala u Beogradu je naš pokušaj da grad učinimo ne samo lepšim i ugodnijim već i zdravijim”, rekao je Rjupin.

Izvor: Grad Beograd

Investiranje u životnu sredinu je investiranje u život – Trivan i NVO

Foto-ilustracija: Unsplash (rupixen.com)
Foto: Ministarstvo zaštite životne sredine

Za uspešno rešavanje problema i postizanje neophodnih rezultata na zaštiti životne sredine potrebna su veća ulaganja u ovu oblast, ali istovremeno i veća efikasnost i namensko trošenje sredstava koja se već izdvajaju za ove namene, i na republičkom i na lokalnom nivou, rekao je sinoć ministar zaštite životne sredine Goran Trivan na radionici o finansiranju zaštite životne sredine. Na ovom tematskom skupu posvećenom rezultatima projekta Ekološkog centra „Stanište“ o finansiranju zaštite životne sredine u periodu od 2010. do 2018. godine, predstavljen je i niz zaključaka i preporuka za poboljšanje sistema finansiranja.

Ministar je u razgovoru u kojem su učestvovali predstavnici javnog i civilnog sektora rekao, da je pitanje finansiranja zaštite životne sredine istovremeno izraz društvenog vrednovanja ove oblasti, i da je u društvu potrebno ostvariti veće razumevanje da je „investiranje u životnu sredinu – investiranje u naše živote“. Kako je objasnio, sa jačanjem kapaciteta nadležnih organa i institucija, i uz stabilizaciju budžeta, realno je da životna sredina dobije značajnije mesto u sistemu finansiranja. Pri tom, naglasio je, neophodno je da se „zeleni dinar“ u većoj meri izdvaja za rešavanje konkretnih pitanja zaštite životne sredine u lokalnim zajednicama, uz veće neposredno angažovanje i odgovornost lokalnih samouprava. Najavljujući da će Ministarstvo nastaviti da se angažuje na jačanju sopstvenih kapaciteta, ali i na jačanju kapaciteta lokalnih samouprava i njihovom većem angažovanju na zaštiti životne sredine, Trivan je dodao da se radi i na iznalaženju najuspešnijeg modela za Zeleni fond, po ugledu na pozitivna evropska iskustva.

Foto: Ministarstvo zaštite životne sredine

Ministar je pohvalio istraživački rad u okviru projekta, i naglasio značaj dijaloga sa civilnim sektorom radi zajedničkog iznalaženja uspešnih mera kako bi se obezbedilo namensko trošenje sredstava koja se izdvajaju za oblast životne sredine, a istovremeno, povećali iznosi koji su namenjeni u te svrhe. Kako je Trivan ukazao, neophodno je uspešno i racionalno iskoristiti sredstava izdvojena za životnu sredinu. „Mi moramo popraviti sebe same, da bi mogli da očekujemo više para od države“, istakao je Trivan. On je ukazao da je prvi značajan korak ka boljem finansiranju zaštite životne sredine dobra dijagnoza sadašnjeg stanja, a dodatno ohrabrenje predstavlja visoka saglasnost civilnog i javnog sektora šta preduzimati da životna sredina dobije veću podršku građana Srbije.

Izvor: Ministarstvo zaštite životne sredine

Tajni uspeh saradnje Bila Gejtsa i startapa – veštačka inteligencija i ogledala

Foto-ilustracija: Unsplash (Kelly Sikkema)
Foto-ilustracija: Unsplash (Stefan Cosma)

Bil Gejts, kako izgleda, podržava jednu novu, tajnu startap kompaniju “Heliogen” koja je napravila sasvim novi pristup dobijanja solarne energije u nameri da spasu planetu. Kako i on sam tvrdi, u egzistencijalnoj krizi se nalazi više generacija, pri čemu, svakako, podrazumeva i buduće.

Kompanija se za dobijanje čiste energije služi veštačkom inteligencijom i – ogledalima. Stvorila je neku vrstu solarne peći koja dostiže temperaturu koja je jednaka četvrtini temperature na površini Sunca, odnosno  viša je od 1.000 stepeni Celzijusa. Pritom, umesto krovnih ploča, koriste se ogledala koja reflektuju sunčevu svetlost, a ona stvara ekstremnu toplotu.

Ono što je takođe revolucionarno je što se na ovaj način koncentrovana solarna energija može koristiti za stvaranje ekstremno visokih temperatura koje su potrebne za pravljenje čelika, cementa i u drugim indistrijskim procesima, štedeći fosilna goriva koja emituju ugljen-dioksid.

Sam cement proizvodi 7 odsto ukupne emisije ugljen-dioksida. Građevinska industrija i svi materijali koji se u njoj koriste odgovorni su za oko petinu ukupne emisije štetnih materija.

Ova takozvana koncentrovana solarna energija nije potpuna novost, ali nikad pomoću nje nije uspelo dobijanje tako visokih temperatura.

Bil Gros, osnivač “Heliogena” objasnio je da se uzimanjem 1.000 ogledala i postavljanjem svih na jedno mesto postižu ekstremno visoke temperature i veruje da bi se ova tehnologija mogla koristiti i za stvaranja čistog vodonika, koji bi se pretvarao u gorivo za vozila.

Veštačka inteligencija im je, sa druge strane, potrebna kako bi na pravilan način tokom ovih procesa koristili materijale.

Jelena Cvetić

 

 

Akcija đaka Filološke gimnazije – Reciklaža u službi drugarstva

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Učenici završnog razreda Filološke gimnazije u Beogradu odlučili su da istovremeno budu odgovorni prema životnoj sredini i da svojim drugarima iz školskih klupa koji su slabijeg materijalnog stanja pokriju troškove mature. U sklopu svoje ekološko-humanitarne akcije, IV-6 (italijansko-španski smer) će doprineti smanjenju smeća oko gimnazije.

Ideja o skupljanju i prodaji otpada u službi drugarstva potekla je od samih gimnazijalaca. Jedna od inicijatora akcije Anja Kovačević je kazala medijima da je matursko veče poslednje tokom koga će biti svi zajedno, te da treba to budu solidarni, naglasivši da su se prošle godine za ekskurziju organizovali na sličan način.

Uprkos tome što su se u podvig prikupljanja novca za svoje kolege upustili punog srca, skeptični su da li će ostvariti svoj cilj zato što je cena otkupa mala – kilogram limenki košta 74 dinara, a kilogram plastičnih flaša 23 dinara. Prvih dana su zaradili svega 500 dinara.

Troškovi mature za 23 đaka iznose oko 160.000 dinara, a odeljenje je izračunalo da će njima biti neophodno 55.000 kako bi svečanosti prisustvovali svi.

Ipak, ne klonu duhom. Nadaju se da će se za njihovu akciju pročuti i da će niska cena sirovina nadomestiti velikim odazivom ljudi. Želeli bi da se i druge škole pridruže.

U dvorištu Filološke gimnazije su postavljene kante za papir, metal i plastiku, napominju oni. Pozivamo vas da, ukoliko živite u blizini, svoj otpad razdvajate i odnesete kod njih, te im tako pomognete da na maturskoj večeri plešu zajedno.

Jelena Kozbašić

Sidnej obavijen dimom – saveti da se ne izlazi iz kuće

Foto-ilustracija: Unsplash (Dan Freeman)
Foto-ilustracija: Unsplash (Craig Hiron)

Gust dim od okolnih poljskih požara danas je ponovo prekrio Sidnej i okolinu, a lekari upozoravaju stanovnike najvećeg australijskog grada čije je zdravlje slabo, da ne izlaze napolje.

Obrisi Sidneja su od jutros jedva vidljivi od dima, a kvalitet vazduha je u nekim delovima tog grada opao na nivo opasnog.

Većina primorskih područja Novog Južnog Velsa je pod vrlo velikom opasnošću od požara, a 48 ih već gori širom te savezne australijske države.

Požari su uništili 577 kuća u Novom Južnom Velsu tokom sezone požara koja tek dostiže vrhunac jer na južnoj hemisferi sada počinje leto, ali je ove godine počela rano jer je zima u Australiji bila topla i suva.

Izvor: Zelena Srbija

Kinezi napravili auto-put koji prati liniju reke

Foto: YouTube (screenshot)
Foto: YouTube (screenshot)

U Kini je pušten u rad auto-put koji je pravo građevinsko čudo. To je auto-put koji ide koritom reke i nema mostova koji vode sa jedne na drugu obalu.

Takav građevinski poduhvat još nije viđen u svetu, a razlog da se radi na ovaj način je želja kineskih graditelja da prate liniju koju je stvorila sama priroda. Oni su izgradili auto-put preko reke. To je bila i ekonomska i ekološka odluka.

Prilikom planiranja auto-puta koji povezuje okrug Jičang sa centralnom saobraćajnicom G42 u kineskoj provinciji Čupej, u opciji je bilo nekoliko rešenja.

Najveći problem predstavljala je reka, koja ima duboko urezano korito kroz planinu. Prva opcija je bilo kopanje tunela, a druga je bila povezivanje padina sa nekoliko mostova.

“Bilo je mnogo skuplje i mnogo duze. Fundirali smo stubove skoro 5 godina, ali se isplatilo, što možete da vidite i sami”, izjavio je Zijon Dijan, glavni šef projekta.

Foto: YouTube (screenshot)

Konstruktori su stvorili armirano-betonsku konstrukciju, koja se graciozno prostire na stubovima duž reke. Od deonice dužine 10,9 kilometara, 4,4 kilometra je iznad vode. To je tamošnjim vozačima skratilo vreme vožnje za 20 minuta.

“Projekat je koštao oko 70 miliona dolara. Kinezi ovu saobraćajnicu nazivaju auto-put, iako je jasno da se radi o komunikaciji sa dve trake u različitom smeru”, rekao je Danseng Vang,  šef gradnje.

Auto-put je opremljen mnoštvom kamera, kojima se vrši monitoring eventualnog zagađenja prirode, kao što je, na primer, bacanje smeća u reku.

Prestupnicima je zaprećena kazna u iznosu od 1.000 juana (125 Evra).

Izvor: RTS

Heroji reciklaže – inovativno rešenje za povećanje reciklaže otpada u Novom Sadu

Foto-ilustracija: Unsplash (Neonbrand)

JCI Novi Sad u saradnji sa Telenor fondacijom pokrenuo je projekat „Heroji reciklaže“ sa ciljem da poveže ulične sakupljače sekundarnih sirovina (pet ambalaže, kartona, stakla i ostalog) i ostale građane Novog Sada kako bi se povećao procenat količine otpada koji završava u procesu reciklaže.

Foto-ilustracija: Unsplash (Neonbrand)

Ideja je da animiraju građane koji vrše separaciju otpada u svom domaćinstvu da se uključe u projekat tako što će im putem aplikacije omogućiti da lako stupe u kontakt sa osobom koja sakuplja otpad kako bi u dogovorenom roku mogli da im predaju sekundarne sirovine. Time žele da podrže marginalizovanu grupu uličnih sakupljača i javno zagovaraju procese donošenja pravnih akata koji će uticati na uređenje te oblast u Republici Srbiji, kao i da povećamo svest građana o značaju zaštite životne sredine.

Realizacija projekta planirana je u više etapa, a prva od njih podrazumeva organizovanje hakatona.

Hakaton predstavlja celodnevni ili dvodnevni događaj koji ima za cilj iznalaženje najboljih rešenja za dati problem i obično uključuje intenzivnu saradnju nekoliko IT stručnjaka. Njihov hakaton je zamišljen kao dvadesetčetvoročasovni događaj (petak 4 h, subota 10 h, nedelja 10 h) u kojem će prijavljeni timovi od 3 do 5 članova raditi na realizaciji mobilne aplikacije „Heroji reciklaže“. Pozivaju članove IT zajednice da im se pridruže i pomognu da pronađu najbolje rešenja za aplikaciju. Hakaton će se održati od 29. novembra do 1. decembra ove godine u Poslovnom inkubatoru (Vojvođanskih brigada 28)*.

Kako bi projekat okupio što veći broj ljudi, biće organizovano više edukativnih skupova, tribina i okruglih stolova na kojima će se razgovarati o važnosti reciklaže i vršiti obuka za obavljanje aktivnosti (korišćenje aplikacije).

„Heroji reciklaže“ predstavlja efikasno ekološko rešenje koje je primenjivo i nakon perioda realizacije projekta. Broj učesnika će vremenom prevazići planirane ciljeve, doprinoseći na taj način uklanjanju otpada iz grada i povećanoj reciklaži. Uspostaviće se komunikacija i saradnja između direktnih korisnika, i na taj način uključiti u društvo marginalizovane grupe. Novonastali odnosi između građana i marginalizovanih grupa doprineće socijalnoj inkluziji u Novom Sadu. Direktni korisnici će svojim primerom nastaviti da promovišu uspostavljeni način saradnje i reciklaže dugoročno.

*Update: Prva etapa njihovog projekta, hakaton, pomera se za nekoliko nedelja. Sve potrebne informacije biće uskoro objavljene.

Izvor: JCI Novi Sad

Prehrambrena industrija u Srbiji jedva dobila prelaznu ocenu

Foto-ilustracija: Unsplash (The Creative Exchange)
Foto-ilustracija: Unsplash (Dan Gold)

Bezbednost hrane je jedna od dve oblasti u kojima Srbija od prošle godine nije ostvarila napredak, ocenili su strani investitori. U Beloj knjizi ukazali su na neusaglašen rad inspekcijskih službi, različita tumačenja propisa i nedoslednu analizu rizika. U Ministarstvu poljoprivrede kažu da razloga za bojazan nema i da je hrana u Srbiji bezbedna.

Prehrambena industrija kojom se ponosimo nije se proslavila u Beloj knjizi Saveta stranih investitora. Na skali od jedan do tri dobila je ocenu 1,29.

“Ono o čemu mi pričamo sa ministarstvima, i Ministarstvom zdravlja i Ministarstvom poljoprivrede i na svim radnim grupama u kojima smo uključeni, ne ide u pravcu toga da je bezbednost hrane u riziku. Smatramo da je hrana u Srbiji dovoljno bezbedna”, kaže Dragana Stikić iz Odbora Saveta stranih investitora za hranu i poljoprivredu. Problem je, kaže, neujednačen rad inspekcija koje često različito tumače odredbe Pravilnika o deklarisanju hrane, odnosno o poreklu i sastavu proizvoda.

“Ne bi trebalo da dođe do razmimoilaženja u bilo kom problemu što se tiče deklarisanja hrane. Međutim, u praksi se ipak dešavaju takvi problemi i mišljenja sam da to može vrlo lako da se prevaziđe na taj način što ćemo izdavati ekspertska uputstva”, predlaže dr Danica Zarić iz Instituta “IHIS Nutricionizam”.

Foto-ilustracija: Unsplash (Dan Gold)

Ministarstvo poljoprivrede je već uradilo Vodič za deklarisanje sa primerima za rešavanje najčešćih dilema.

“Dešava se na terenu da nekad imamo pogrešno tumačenje od inspektora, pogotovo kod naziva proizvoda, posebno kad se traži kod nekih proizvoda da se navede zemlja porekla, mada to nije obaveza u skladu sa propisom. I tada, naravno, Ministarstvo poljoprivrede, kao jedini koji ima pravo da daje zvanično mišljenje, to i obavi i nekad se dešava da su ta mišljenja u suprotnosti sa prvobitnim mišljenjima inspektora”, objašnjava Branislav Raketić iz Ministarstva poljoprivrede.

Baš to naknadno tumačenje zakona može da bude prostor za zloupotrebe, upozoravaju upućeni, uz napomenu da bi bilo dobro da što pre proradi Nacionalna referentna laboratorija za kontrolu bezbednosti hrane.

Izvor: RTS

Solarna energija pokriće četvrtinu potražnje za energijom do 2050.

Foto-ilustracija: Unsplash (American Public Power Association)
Foto-ilustracija: Unsplash (Vivint Solar)

U izveštaju „Budućnost fotonaponskih sistema“ (Future of Solar Photovoltaic) navodi se da će se globalni solarni kapacitet povećati s 480 GW u 2018. na preko 8.000 GW do 2050. godine. Kako se širom sveta pojavljuju nova tržišta, IRENA predviđa da će solarna energija do 2050. pokriti četvrtinu globalne potražnje za energijom. Takođe, očekuje se da će do tada tržište Južne Amerike i Kariba porasti više od 40 puta. Naime, godišnja ulaganja veća od sedam milijardi američkih dolara dovešće do toga da će se kapaciteti fotonaponskih sistema povećati s današnjih 7 GW na više od 280 GW do sredine veka.

IRENA takođe navodi da ubrzani rast solarne energije može smanjiti emisiju ugljen-dioksida povezane s energijom i to za 20 odsto u 2050. godini. Azijske zemlje raspolagaće s preko 50 odsto globalno instaliranog solarnog kapaciteta, zemlje Severne Amerike s 20 odsto, a evropske zemlje s 10 odsto. Kako navedena očekivanja bila postignuta, godišnja ulaganja u solarnu energiju treba da se povećaju sa 114 milijardi američkih dolara u 2018. godini na 192 milijarde do 2050. godine.

Globalno izjednačeni troškovi električne energije (LCOE) za fotonaponske sisteme nastaviće da padaju sa prosečnih 85 centa dolara po kWh u 2018. godini na 5-14 centi dolara po kWh do 2050. godine. IRENA navodi kako je tržište solarne energije i dalje industrija koja se brzo razvija zahvaljujući inovacijama. Takođe, ova će industrija do 2050. godine osigurati preko 18 miliona radnih mesta, što je četiri puta više od današnjih 4,4 miliona.

Foto-ilustracija: Unsplash (Biel Morro)

U izveštaju se takođe navodi kako je tokom poslednje decenije instaliran kapacitet off-grid fotonaponskih sistema širom sveta porastao više od deset puta, odnosno s oko 0,25 GW u 2008. na gotovo 3 GW u 2018. godini.

„Fotonaponski sustavi i drugi obnovljivi izvori energije predstavljaju najdelotvornije i najspremnije rešenje za rešavanje rastuće potražnje za energijom i istovremeno ograničavanje emisije ugljen-dioksida“, izjavio je Frančeso La Kamera, generalni direktor IRENA-e.

„Obnovljivi izvori energije su praktični i pristupačni i štite klimu. Oni su ključni za održivi razvoj, omogućavaju pristup energiji, podstiču ekonomski rast, stvaranje novih radnih mesta i utiču na poboljšanje zdravlja. Solarna energija će svakako postati jedan od najvažnijih izvora energije do 2050. godine. Projektovane stope rasta na tržištima poput Južne Amerike dokazuju kako se energetska tranzicija može proširiti na sve zemlje sveta. To je moguće“, zaključuje La Kamera.

Izvor: Ekovjesnik

Sombor poklanja 80 sedišta za vožnju dece biciklom

Foto-ilustracija: Unsplash (Alyssa Stevenson)
Foto-ilustracija: Unsplash (Caroline Hernandez)

Savet za bezbednost saobraćaja grada Sombora obezbedio je 80 sedišta za vožnju dece biciklom.

Roditelj/staratelj deteta uzrasta od 1 do 5 godina, koji stanuje na teritoriji Grada Sombora, a koristi bicikl kao prevozno sredstvo, može da se prijavi za dobijanje besplatnog sedišta slanjem podataka na mejl adresu mdespot@sombor.rs.

Mejl treba da sadrži sledeće podatke: ime i prezime roditelja/staratelja, adresu stanovanja, kontakt broj telefona i JMBG deteta.

Prvih 80 roditelja/staratelja koji pošalju prijavu dobijaju sedište.

Prijavu šalje roditelj/staratelj (ne može se slati bez njihove saglasnosti) i slanjem jednog mejla se može dobiti jedno sedište.

Akcija će trajati sve dok se ne ostvari dovoljan broj prijava.

Savet za bezbednost saobraćaja grada Sombora nabavku sedišta za vožnju dece biciklom finansirao je preko naplate kazni nesavesnim vozačima sa teritorije Grada Sombora, kao što se finansiraju i druge aktivnosti koje Savet sprovodi.

Izvor: Grad Sombor

Smrtonosni smog – najveći neprijatelj velikih gradova

Foto-ilustracija: Unsplash (Lea Fabienne)
Foto-ilustracija: Unsplash (Luke Stackpoole)

Ukoliko problem zagađenja vazduha nastavi da se pogoršava, veliki gradovi mogli bi se suočiti sa sudbinom Londona iz 1952. godine, kada je od posledica smoga preminulo na hiljade ljudi, smatraju stručnjaci.

Na London se 5. decembra 1952. godine spustio najgušći smog u istoriji, od čijih je posledica umrlo, prema procenama, i do 12.000 ljudi.

Kao rezultat toga, emisije iz fabrika i ložionica nisu se mogle pustiti u atmosferu, stvarajući najgušću maglu koja je ikada zabeležena u gradu.

“Hladan vazduh, više goriva koje se koristi za grejanje, zagađena magla i dim kao posledica zarobljenih zagađivača na nivou tla uzrokovali su veliku ekološku katastrofu”, izjavio je za “Anadolu Agency” Husejin Toros, stručnjak za kvalitet vazduha i atmosferu na Tehničkom univerzitetu u Istanbulu.

Istakao je da će, ukoliko se ne preuzmu potrebne mere, događaj poznat kao “Veliki smog Londona”, koji je za pet dana prouzrokovao smrt na hiljade dece, staraca i ljudi sa respiratornim problemima, biti sudbina ostalih velikih gradova u budućnosti.

“U poslednjoj deceniji zagađenje vazduha se povećava, naročito zimi zbog intenzivne i neplanirane urbanizacije, industrijalizacije i povećanja broja motornih vozila na fosilna goriva i niske kvalitete goriva”, pojasnio je Toros.

Istakao je da je zagađenje vazduha ozbiljan problem koji negativno utiče na živote živih bića u celini i uzrokuje ekonomske gubitke, ali i fizička oštećenja.

“Zbog nečistog vazduha u svetu umre sedam miliona ljudi godišnje, a devet od deset osoba diše zagađeni vazduh”, kazao je Toros, pozivajući se na izveštaj Svetske zdravstvene organizacije (SZO).

Dodao je da gotovo za milion životinjskih i biljnih vrsta preti izumiranje kao rezultat zloupotrebe resursa.

Govoreći o kvalitetu vazduha u Turskoj, ovaj stručnjak je istakao da se zagađenje smanjilo u poređenju sa 90-im godinama prošlog veka, kao rezultat korištenja prirodnog plina kao energenta i poboljšanja u industrijskom sektoru.

Prema njegovom mišljenju, ljudi mogu poboljšati kvalitet vazduha tako što će efikasnije koristiti energetske resurse, povećati upotrebu obnovljivih izvora energije, izbegavajući nepotrebnu potrošnju i smanjujući otpad.

Foto-ilustracija: Unsplash (Cinq1)

“Spaljivanje fosilnih goriva koje uzrokuje povećanu emisiju ugljen-dioksida u atmosferi uzrok je klimatskih promena”, pojasnila je za  “Anadolu Agency” Patriša Malam, zagovornica zaštite okoline.

Govoreći o uskoj povezanosti između klimatskih promena i zagađenja vazduha, Malam je istakla da zagađivači u velikoj meri doprinose globalnom zagrevanju.

“Mnogi zagađivači vazduha, uključujući crni ugljenik, prizemni ozon i sulfatne pare doprinose klimatskim promenama utičući na količinu sunčeve svetlosti koja se odbija ili apsorbuje u atmosferu, doprinoseći tako procesu globalnog zagrevanja”, pojasnila je Malam.

Istakla je da se vlade moraju obavezati da će odmah zaustaviti sve oblike podrške industriji fosilnih goriva i preći na 100 odsto obnovljive izvore energije.

Izvor: Energetika.ba

Za pomor ribe kod Srbobrana i Bečeja odgovorna šećerana u Crvenki?

Foto: Biljana Gađanski

Iako je imala izgrađena taložna polja za otpadnu vodu, šećerana u Crvenki tu vodu ispuštala je u kanal, utvrdila inspekcija za zaštitu životne sredine iz Kule. Nakon kontrole, inspektori su izdali nalog da se ispuštanje zagađene vode zaustavi, prenosi RTV.

Foto: Biljana Gađanski

Opštinska inspekcija za zaštitu životne sredine u Kuli, izdala je zabranu ispuštanja otpadnih voda u šećerani u Crvenki. Sumnja se da je ta fabrika odgovorna za zagađenje Velikog bačkog kanala, kada je od 2. novembra na delu kanala kod Srbobrana i Bečeja uginulo više od tri tone ribe. Zagađena voda narednih dana mogla bi da završi u Tisi.

Zagađena voda nastavlja da se kreće nizvodno i kako u Vodama Vojvodine kažu, polako kreće ka Tisi.

“Epilog je da i dalje imamo uginulu ribu da se zagađenje pomera nizvodno, da je kulminacija sada kod Bečeja i da ta voda sada polako izlazi put reke Tise”, rekao je Slavko Vrndžić, direktor Vode Vojvodine.

Kako objašnjava, preostalo nam je jedino da se nadamo da će Tisa, zbog svoje veličine, proći sa manjim posledicama i da neće biti istog epiloga kao u Velikom bačkom kanalu, gde je zbog zagađenja uginulo više od tri tone ribe.

“Našom kontrolom od pre 10 dana je utvrđeno da se ne poštuje taj projekat studije za koji je ona napravljena i da deo otpadnih voda iz tehnološkog procesa odlazi u I 64. Dat je na licu mesta usmeni nalog da se upale pumpe i da se prestane ispuštati otpadna voda u I64. To je zapisnički konstantovano i u roku od tri dana je izdato i pisano rešenje sa istim nalogom”, izjavila je za RTV Biljana Leovac, opštinski inspektor za zaštitu životne sredine.

Ona kaže da je ponovo obavljena kontrola, i da je utvrđeno da je šećerana prestala sa ispuštanjem otpadnih voda u kanal.

Izvor: RTV

U Plandištu se proizvodi plastika od kukuruznog skroba!

Foto-ilustracija: Pixabay

U Srbiji se godišnje proizvede oko 190 hiljada tona plastičnih masa u Petrohemiji i Hipolu i oko 250 hiljada tona plastičnih proizvoda. Od te količine 45 odsto je ambalaža koja brzo završi kao otpad i zagađuje životnu sredinu. Evropska unija pooštrila je norme za tu vrstu proizvodnje i preporučila upotrebu biorazgradivih materijala. I naše firme moraće da se prilagode novim standardima, piše RTV.

Foto-ilustracija: Pixabay

Kako bi zadovoljili stroge kriterijume Evropske unije, preduzeće Polimer komerc iz opštine Plandište je prvo u Srbiji počelo da pravi ambalažu iz bioosnove. Za sada ekspermentalno koriste granulate napravljene od skroba kukuruza kako bi tržištu počeli da isporučuju proizvode od biorazgradivog materijala.

“U saradnji sa Privrednom komorom Srbije uspeli smo da dođemo do kontakata sa firmama koje rade plastiku iz bioosnove tako da smo dobili proizvod od biorazgradivih materijala. Spremni smo za nove izazove i možemo biti konkurentni svim takvim kompanijama u svetu”, izjavio je za RTV Stevan Rosić iz Polimer komerca.

Nedavno je usvojena strategija upravljanja plastikom u našoj zemlji do 2030. godine U Privrednoj komori Srbije održan je niz edukacija o pravljenju plastičnih proizvoda iz bioosnove.

“Privredna komora je tu da podržava ovakve inovativne projekte, ali prvenstveno želimo da napravimo predvidivo poslovanje u Srbiji. Da ne dolazi do raznih zabrana preko noći nego da privreda zna kada, kako i na koji način treba da pređe na nove proizvode i nove materijale da bi mogla da planira svoju proizvodnju”, kaže Mirjana Balog Kormanjoš iz Privredne komore Srbije.

U Polimer komercu proizvode oko 60 različitih artikala. Od posuda i poklopaca za tople napitke do plastične ambalaže kojom snabdevaju sve naše veće mlekare i konditorske firme. Radi se u tri smene, a godišnje se tržištu plasira oko 800 tona proizvoda.

Od malog kućnog preduzeća stigli su do proizvodne hale od 2.000 kvadratnih metra koja im je u međuvremenu postala tesna. Zbog toga planiraju izgradnju još jedne hale ako dobiju na korišćenje zapušteno državno poljoprivredno zemljište pored ove fabrike.

“Tu bismo montirali jednu do dve mašine i zaposlili dvadesetak ljudi iz opštine Plandište, jer ovo sada što imamo je malo i nemamo gde da se širimo. Šipražje stoji ovde već 20-30 godina, a mi bismo to uredili, napravili halu i zaposlili određeni broj ljudi”, objašnjava Milan Rosić.

Oko trećinu proizvoda Polimer komerc izvozi u šest zemalja. U planu je da od sledeće godine počne izvoz i u Ujedinjene Arapske Emirate.

Izvor: RTV

Praktični saveti za život bez otpada

Foto: Mikser

“Svakog dana svako od nas iz kuće izbaci prosečno 0,8 kg otpada. Godišnje, to je između 320 i 350 kilograma po glavi stanovnika, ili oko 1,2 tone po četvoročlanoj porodici”, iznela je zabrinjavajuće podatke Kristina Cvejanov, direktorka Ekostar paka, na početku susreta „Kažem NE jednokratnoj plastici“.

Foto: Mikser

Kulise otvorenog prostora Marsh u Beogradu, gde je 15. novembra upriličena druga po redu eko-čajanka, bile su nešto izmenjene.

Učesnice događaja, u organizaciji Miksera i UN Women Srbija, bile su okružene plastikom koji su odbacile u svojim domovima i kancelarijama u toku prethodne nedelje. Milja Vuković, administratorka Fejsbuk grupe Za manje smeća i više sreće – Zero & Low Waste Serbia, im je sopstvenim primerom i korisnim savetima pokazala da tu količinu plastike mogu da svedu na apsolutnu nulu – i to bez naročitog odricanja. Ukoliko, pak, zbog bilo kog razloga, nisu spremne da u potpunosti “penzionišu” svoju kantu za đubre po uzoru na Milju, dovoljno je da otpad smanje u skladu sa sopstvenim mogućnostima.

“Savremen način života, tempo i zahtevi koji se nalaze pred današnjim čovekom ne dozvoljavaju radikalnu promenu”, objasnila je Kristina prisutnima.

Foto: Mikser

Prema njenim rečima, ne bi trebalo da se vratimo u kameno doba, već da prigrlimo cirkularni princip ekonomije. “Osim toga, stvaranje kritične mase koja odjednom odbija da kupuje proizvode koji nisu ekološki, nateralo bi i proizvođače da se ponašaju drugačije, da razvijaju proizvode koji odgovaraju novim težnjama”, istakla je Kristina.

Kao stručnjak u oblasti reciklaže, ona se osvrnula i na tzv. “green washing” – problematičan mehanizam velikih kompanija da svoje poslovanje kupcima prikažu zdravijim po okruženje nego što zapravo jeste. Kao primer je navela “green dot”. Ovoj tački, nalik na jin-jang simbol, potrošači neretko pripisuju reciklabilnost ambalaže na kojoj stoji ili smatraju da znači da je pakovanje proizvedeno od recikliranih matrijala. To je, međutim, netačno. “Green dot” samo obaveštava kupce da je kompanija za tu ambalažu platila prava korišćenja znaka i izmirila obavezu plaćanja naknade za ambalažu.

Kristina je okupljenima predočila i niz drugih zanimljivih informacija, pa su tako saznale da u Srbiji postoje dva postrojenja za reciklažu tetrapaka, ali da se recilklira samo industrijski zato što onaj iz domaćinstava zbog prljavštine brzo izgubi svoja svojstva.

Foto: Mikser

Napomenula je i da stručnjaci i dalje nisu sasvim sigurni da li su neke vrste plastike štetne po ljudski organizam zato što se većina ponaša kao celuloza – nesvarljiva je. Zajednički su se prisetile i da, pored odeće, Kinezi od nje prave čak i pirinač.

Nakon Kristininog izlaganja, usledila je kratka Miljina obuka koncentrisana upravo na težnju za manje smeća i više sreće. Učesnice su primetile da najveći udeo u đubretu koji su akumulirale tokom sedam dana ima – pakovanje. Flaše za vodu, sok, mlečne proizvode, kese, kutije za kozmetiku i hranu za poneti… predstavljaju tek deo ambalaže koja je bila prostrta u podu i imala istovremeno i svrhu otrežnjenja i upozorenja za prisutne žene.

Milja je najpre naglasila da je plastični otpad tek jedan aspekt urušavanja naše planete. “Jeste li se zapitale odakle dolazi naša hrana, kakav je naš transport, odakle dolazi naša garderoba? Sve su to naši izbori! Moramo da pokušamo da preuzmemo odgovornost za to što radimo, da priznamo da globalno društvo ima problem i da uložimo kreativni napor. Gotovih rešenja nema”, kazala je ona.

Dok je u jednoj ruci držala jabuku, a u drugoj plastičnu flašu, ilustrovala je kako čovečanstvo već 80 godina uporno od odbačene plastike očekuje da se ponaša kao da je ona prirodnog porekla.

Foto: Mikser

Uprkos tome što bi neko prelazak na život bez otpada predstavljao izazov i komplikaciju, možda čak nepotrebnu, Milja ga predstavlja kao radost. Predmeti koje je donela poput tupfera od tekstila i paste za zube iz kućne radinosti su deo njene svakodnevice.

Okupljenima je pokazala i šampon u obliku sapuna. Naizgled obična stvar, donosi joj višestruku sreću – em kupujem sam proizvod, em podržavam lokalnog zanatliju, em ne donosim kući pakovanje koje posle šaljem na deponiju.

Sličnih “Miljinih radosti” je na pretek! Voskirane pamučne krpe umesto prijanjajuće folije, salvete od stare posteljine koje se uz rastvor vode i nekoliko kapi eteričnog ulja vrlo lako transformišu i u vlažne maramice, biorazgradivi truleks… Milja takođe ne napušta kuću bez višekratne boce za vodu, čaj ili kafu, sopstvenog pribora za jelo, kao ni bez cegera i malih vrećica za robu iz rinfuza.

Foto: Mikser

Priznaje da je povremeno začuđeno pogledaju kada u prodavnicu donese svoju posudu, ali da većina ubrzo pozdravlja njene navike. Na kraju druženja, dvadesetak dama je potpisalo “zakletvu” da će se barem od 23. do 30. novembra odreći plastike, a organizatori su ih opremili i nekim rekvizitima koji će im biti neophodni.

Sa ciljem da se proširi svest o zagađenju plastikom i da se trajno promene štetne navike, njima će se priključiti i kafići i klubovi u Cetinjskoj 15.

Jelena Kozbašić

U čije su šape otišle nagrade na Godišnjoj izložbi pasa mešanaca?

Foto: ORCA

U nedelju, 17. novembra 2019. godine, Organizacija za poštovanje i brigu o životinjama – ORCA, organizovala je XIV Veliku godišnju izložbu pasa mešanaca, uz podršku Kinološkog saveza, Beogradskog sajma i pomoć volontera. Izložba se održala na Beogradskom sajmu u Hali 1, u okviru Međunarodne izložbe pasa svih rasa – CACIB.

Foto: ORCA

Ovogodišnja izložba organizovana je pod sloganom „Ljubav, sreća i mešanac se ne mogu kupiti!“, čime ORCA želi da istakne koliko su mešanci posebni i unikatni, kao i da podstakne buduće odgovorne vlasnike da naprave superherojski podvig i usvoje baš napuštenog mešanca. Takođe, veoma važna poruka koja stoji iza ove vesele manifestacije je veliki značaj odgovornog vlasništva, koje treba da bude na umu svima koji reše da imaju kućnog ljubimca.

Učesnici i posetioci uživali su u programu izložbe, a najmlađi su se obradovali ORkiCA radionicama posvećenim mešancima. Veterinar je odgovarao na sva pitanja o zdravlju ljubimaca, dok su se najhrabriji psi oprobali su u sportskoj veštini Agility.

Domaćin ovogodišnje izložbe bio je poznati voditelj Miloš Maksimović, dok je žiri u sastavu Andrija Daković – veterinar i saradnik ORCA, Goran Vuković – međunarodni kinološki sudija, i Dragana Tar – predsednica upravnog odbora ORCA, odabrao u čije će šape otići nagrade.

Foto: ORCA

Glavnu nagradu NAJMEŠANAC 2019 za psa sa najposebnijim šarmom koji predstavlja izložbu u malom osvojila je Loka, Dane Stojiljković. Lokin hobi je redizajniranje i inspiracija su joj prirodni materijali. Rado će ukrasiti svaku čizmu, ćebe ili kaput.

Za najkicoša – lepog, otmenog, gordog i pomalo uobražnog psa, ponositog držanja, pravog manekena među psima, je proglašen veseo, neposlušan i umiljat Deni. Njegova vlasnica je Snežana Bjelotrlić.

Najumiljatija mešanka – sladak, nežan i druželjubiv pas, koji se jednako slaže i sa ljudima i sa drugim psima, je čupava zver, koja voli skače i da jede u nenormalnim količinama pod imenom Veljo, kojom se ponosi Aleksandra Lazarević.

Mešanac čiji se lavež najdalje čuo jeste pas Rea, vlasnice Snežane Novaković. Ona je, kao najneozbijniji i najpitomiji pas, kombinacija hiperaktivnosti i neverovatne vernosti, ponela titulu najglasnijeg mešanca.

Foto: ORCA

Bubi Bu, vlasnice Aleksandre Bradić-Martinović, je ljubitelj Zvezdarske šume, internacionalnih kulinarskih specijaliteta, teniskih loptica i nosilac zlatne medalje u najbržem okretanju na leđa u svrhu maženja. ORCA žiri ju je za najčupavijeg mešanca, psa sa veoma upadljivom firzurom, kod koje svaka dlaka vodi svoju politiku.

Pas velikih i lepih ušiju, podložnih zakonu gravitacije, Čupko Marije Mojsilov, se kući vratio kao najklempaviji mešanac na događaju. Opisuju ga kao slatkog, poslušnog i pametnog.

Ivani Mladenović sigurno nije lako da se nosi sa Džoni, najneposlušnijom mešankom – psu koji je pogazio sva pravila bontona. Vlasnica ju je prozvala “malom čupavom napasti” i istakla njenu ljubav prema maženju.

Foto: ORCA

Milan Paunović je sigurno ponosan na svog veselog i razdraganog Švrću, naročito spretnog u skoku u vis, zato što je upravo on najtalentovaniji mešanac.

Najlepši rep ponosno pokazuje i veselo vrti Boža Ajnštajn, vlasnika Slobodana Naumovića. Boža je umiljat, poslušan, dobar i voli da se druži sa svima.

Žarka, vlasnika Ilije Milošević, je vragolasta, razigrana i čupava i ne trpi dosadu. Omiljene igračke su joj kanap, loptice i njeni ljudi, a nogu pod ruku sa Teodorem Đurđevićem osvojila je simpatije žirija i nagradu za najlepši par – dete i ljubimac, koji je na izložbi izazivao samo uzdahe posmatrača.

Iskra i njena vlasnica Ivana Srndović najviše liče jedna na drugu. “Naš svet – njena pravila”, otkrila je Ivana. Nismo sigurni da li je sličnost isključivo fizička.

Volonteri ORCA dodelili su titulu mešancu koji im se najviše dopao. Titulu je ponela Ljubica Liza, vlasnice Vesne Prokopljević. Ljubica je najvoljeniji pas jer je dobila drugu šansu koju svi zaslužuju.

Foto: ORCA

Deca iz Dečjeg kluba ORkiCA, dodelila su nagradu mešancu koji je osvojio njihova srca. Titulu je ponela Tafi, vlasnice Marije Marušić Biočanin. Tafi je veseljak lavljeg srca, osvajač nagrade Najklempa za najslađe uši i TV zvezda.

Pobednici su dobili pehare i medalje koje mogu ponosno da nose i pokažu. Ove godine, Premil je obezbedio ukusne nagrade u vidu Premil super premium hrane za pse.

Svi posetioci izložbe mešanaca dobili su poklon paket Premil super premium hrane za pse i šarmantnu ORCA maramu, koju je njihov ljubimac s ponosom nosio, i koju će nositi u šetnji.

Važno je napomenuti da je ovo bila jedna revija šarma, gde nije najvažnije bilo odneti titulu, već učestvovati.

Izvor: ORCA

U Vojvodini zasađeno 11.000 stabala u okviru akcije “Zasadi drvo”

Foto: Vojvodinavode
Foto: JP “Vojvodinašume”

Akcija „Zasadi drvo“ realizovana je u više od 30 gradova na teritoriji Republike Srbije. Subotica, Odžaci i Apatin su bogatiji za 11.000 stabala. JP „Vojvodinašume“ institucionalni je partner ove akcije.

Nedelja, 17. novembar predstavljao je sam završetak četvoromesečne aktivnosti, a uz dragoceno učešće volontera, na teritoriji od oko 10 hektara posejano je seme hrasta lužnjaka i zasađene su sadnice crnog bora.

Više stotina volontera, na sve tri lokacije u AP “Vojvodini”, zaposleni u JP „Vojvodinašume“, gorani, ali i naši najmlađi sugrađani, poslali su jasnu poruku o važnosti šuma i očuvanja čitavog ekosistema, ali i o značaju ličnog doprinosa svakog pojedinca.

Direktor JP „Vojvodinašume“, Roland Kokai, učestvovao je u akciji sadnje u Tavankutu, nadomak Subotice, gde je na oko 3 hektara zasađen crni bor.

Foto: JP “Vojvodinašume”

„Šume predstavljaju najsloženije ekosisteme na zemlji, i opšte je poznato da izuzetno korisna funkcija šuma nije najznačajnija, već ključna za opstanak čovečanstva. Šume čuvaju zemljište, vodu, regulišu odnos kiseonika, a ove tri stvari znače život. Pored toga, šume pružaju raznovrsnost biljnog i životinjskog sveta i predstavljaju oaze života na zemji. Plansko korišćenje šuma je ekološki i ekonomski opravdano i neophodno jer se na taj način dobija materijal koji je jedini ekološki prihvatljiv, a to je važno istaći. Princip održivog korišćenja šuma je dobra opcija za društvo i javnosti treba pokazati da šumarske seče znače obnovu i očuvanje šuma. Na žalost, društvo u širem smislu ne poštuje šumu već lični interesi preovladavaju i značajno je da na svakom mestu i u svakoj prilici ukazujemo i ličnim primerima pokazujemo kako se treba ophoditi prema šumi”, istakao je Kokai tom prilikom.

Foto: JP “Vojvodinašume”

Ovakve akcije su višestruko značajne jer su mediji način na koji možemo da približimo javnosti šume i šumarske aktivnosti. U tom, smislu preko medija će mnogi biti u prilici da se upoznaju sa aktivnostima koje su vezane za šume. Na taj način će se napraviti veza i saradnja između građana i nas kao preduzeća i građani će imati bolju i objektivniju sliku o aktivnostima šumara. Naposletku, javnost će moći da u stručnom smislu bude edukovana i benefiti će biti višestruki, jer je krajnji cilj širenje i očuvanje šuma.“

U Apatinu i Odžacima sejao se hrast lužnjak, a tom prilikom utrošeno je oko 1.000 kg semena.

Izvršni direktor JP „Vojvodinašume“ za šumarstvo, ekologiju i razvoj, dr Marko Marinković i Slađana Dabić, stručni saradnik za gajenje i zaštitu šuma u JP „Vojvodinašume“, bili su gosti u studiju Adria Media Grupe, gde su govorili o samom značaju pošumljavanja koje je i osnovna delatnost preduzeća, kao i o podršci javnosti koja je neophodna kako bi se podigla svest o ovoj aktivnosti.

Izvor: Vojvodinašume