Home Blog Page 730

Razvijen prototip prvog srpskog respiratora

Foto-ilustracija: Unsplash (Macau Photo Agency)

Ministar bez portfelja u Vladi Republike Srbije zadužen za inovacije i tehnološki razvoj Nenad Popović saopštio je juče, 5. maja, da su srpska startap kompanija „SmartResearch“ i Institut „Mihajlo Pupin“ razvili prototip prvog srpskog respiratora.

Foto-ilustracija: Unsplash (Bill Oxford)

Popović je u izjavi za agenciju Tanjug istakao da je ovo velika pobeda srpske pameti i znanja srpskih inženjera, i dodao da će osvojena tehnološka rešenja biti korišćena u proizvodnji srpskih respiratora za tretman pacijenata zaraženih koronavirusom.

On je objasnio da je dizajn ovog proizvoda prilagođen brzim tehnologijama proizvodnje, 3D štampom, CNC mašinama i laser sekačima, uz napomenu da je najveći deo komponenti proizveden u Srbiji.

Za sada je, kako je naglasio, proizvedeno pet prototipskih uređaja, a po njihovoj verifikaciji, proizvodni kapacitet Instituta „Mihajlo Pupin“ mogao bi da bude deset kompletnih uređaja dnevno.

Prema njegovoj oceni, uz podršku partnera iz namenske industrije moguće je značajno povećati proizvodni kapacitet.

Ministar je podsetio na to da je primarni cilj bio da se uređaj uspešno razvije u datom periodu i da se potvrde sve potrebne tehničke karakteristike za visoko sofisticirani medicinski uređaj ovog tipa.

Ova faza razvoja završena je u roku od 30 dana, kao što je i predviđeno ugovorom o finansiranju između Fonda za inovacionu delatnost i preduzeća „SmartResearch“, naveo je Popović i najavio da će prezentacija prvog srpskog respiratora biti održana sledeće nedelje.

On je precizirao da su u timu, koji je razvio ovaj respirator, učestvovali brojni inženjeri elektrotehnike, mašinstva i programeri, prvenstveno iz Instituta „Mihajlo Pupin“, kao i lekari anesteziolozi i jedan molekularni biolog, tako da se može zaključiti da je spoj znanja lekara i inženjera budućnost medicine.

Državni Fond za inovacionu delatnost podržao je na javnom pozivu, čiji su rezultati objavljeni 26. marta, preduzeće „SmartResearch“ sa 5,54 miliona dinara za razvoj i proizvodnju pet prototipova uređaja za automatsku mehaničku ventilaciju pozitivnim pritiskom.

Fond za inovacionu delatnost odobrio je 53 miliona dinara za finansiranje 12 inovativnih projekata preduzeća, čiji je cilj suzbijanje efekata pandemije izazvane koronavirusom.

Izvor: Vlada Republike Srbije

Nove automobilske gume i EU oznake pomažu u smanjenju štetnih emisija

Foto-ilustracija: Unsplash (Wilhelm Boettger)
Foto-ilustracija: Unsplash (Shadrach Warid)

Gume dizajnirane za delotvorniju potrošnju goriva pomažu u smanjenju emisija, a nove oznake u odabiru zbog informacija o potrošnji goriva, prianjanju na mokroj podlozi i nivou buke.

EU se obavezao da smanji emisije gasova sa efektom staklene bašte za najmanje 40 odsto u odnosu na nivoe iz 1990. do 2030. u skladu s Pariskim sporazumom. Ulični saobraćaj odgovoran je za otprilike 22 odsto emisijagasova sa efektom staklene bašte u Evropskoj uniji, a saobraćaj je jedini sektor u kojem su emisije na višem nivou nego u 1990. Kako bi se postigla klimatska neutralnost do 2050, EU želi da smanji emisije iz saobraćaja za 60 odsto do 2050. u poređenju s nivoom iz 1990.

Gume su odgovorne za između 20 i 30 odsto potrošnje goriva vozila, što znači da odabir guma s efikasnijom potrošnjom goriva može doprineti smanjenju emisija iz saobraćaja. Kako bi se potrošačima pomoglo u donošenju neformalnih odluka, EU uvodi novi sistem označivanja guma. Oznake treba da uključuju informacije o delotvornosti potrošnje goriva i prianjanju na mokroj podlozi, na lestvici od A do G (slično oznaci energetske efikasnosti koja se upotrebljava za kućne aparate), kao i informacije o njihovom spoljnom nivou buke, izražene u decibelima.

Informacije o prianjanju na snegu i ledu mogu se dodati u budućnosti, kao i informacije o kilometraži i abraziji (koji su odgovorni za zagađenje mikroplastikom) kada metoda ispitivanja postane dostupna.

Oznake moraju biti jasno vidljive potrošačima, na svim mestima na kojima se prodaju gume, uključujući i na internetu, i moraju osigurati QR kod za jednostavno skeniranje.

Novim oznakama guma potrošačima u EU-u omogućava se odabir guma s efikasnijom potrošnjom goriva, što može dovesti do velike uštede u pogledu potrošnje i smanjenja emisija. Sigurnost na putevima poboljšava se s pomoću boljeg prianjanja na mokroj podlozi, a informacije o nivoima buke pomažu u smanjenju zagađenja bukom koje uzrokuju automobili.

Evropski parlament i Veće EU-a postigli su neformalni dogovor o programu za oznake u novembru 2019. Veće je formalno podržalo pravila u februaru 2020, a Odbor za industriju, istraživanje i energetiku Evropskog parlamenta glasao je za njih 28. aprila. Dogovor još mora dobiti odobrenje celog Parlamenta.

Izvor: Evropski parlament

Šume i vode su naše najveće blago

Photo: Marina Stančević

Koji su najveći potencijali srpske poljoprivrede, kako ublažiti posledice klimatskih promena i povećati prinose, da li se zaista sprema novi zakon kojim ćemo dozvoliti promet genetički modifikovane hrane i hoćemo li do 2050. ispuniti plan i imati 40 odsto površina pod šumom, razgovaramo sa Branislavom Nedimovićem, ministrom poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede

Poljoprivreda je sigurno jedan od glavnih stubova srpske ekonomije i svaki napredak koji beleži direktno se odražava i na ukupni privredni rast naše države. Ipak, imajući u vidu da je decenijama bila na udaru teških ekonomskih i političkih kriza, ključne karike u proizvodnom lancu su pokidane, posebno prerađivački deo koji je primaran za oporavak agrara. „Upravo zbog toga svake godine povećavamo subvencije za podizanje prerađivačkih kapaciteta koje se mere desetinama miliona evra, bez obzira na to da li je reč o preradi voća, povrća ili mesa. Rezultati će, verujem, biti sve bolji, jer je za poljoprivredu potrebno vreme da se vrati na čvrsto tlo na kojem je nekada bila. Iako uvek može bolje, lično sam u velikoj meri zadovoljan pravcem kojim se krećemo”, kaže Branislav Nedimović, ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, na početku razgovora za Energetski portal.

EP: Klimatske promene uveliko se osećaju i u našoj zemlji i posebno pogađaju poljoprivredu jer se smenjuju periodi velikih suša i poplava. Postoji li nacionalni plan adaptacije na izmenjene klimatske uslove i šta je do sada konkretno preduzeto da se ublaže posledice globalnog zagrevanja?

Foto: Iz privatne arhive Branislava Nedimovića

Branislav Nedimović: Ministarstvo poljoprivrede je u saradnji sa drugim institucijama izradilo procene uticaja klimatskih promena na poljoprivredu i pripremilo listu predloga mera adaptacije. Prva verzija izrađena je 2015. godine, a druga 2019. godine. Deo mera, kao što su protivgradna mreža i sistemi za navodnjavanje, Ministarstvo subvencioniše kroz svoje godišnje Programe, kao i kredite za iste. Po pitanju ublažavanja posledica, usklađivanje zakonodavstva  sa Evropskom unijom i sredstva IPARD-a, vode ka tome i pomažu smanjenju emisija u poljoprivredi.

EP: Naši poljoprivrednici se dosta bave voćarstvom, ali svake godine u pojedinim krajevima prinose uništi grad. U decembru prošle godine proradio je prvi automatski protivgradni sistem kod Valjeva koji će pokrivati 13 opština. Kakvi efekti se očekuju već u prvoj godini od ovog jednog sistema, koliko nam ovakvih sistema treba širom Srbije i kad ćemo ih nabaviti?

Branislav Nedimović: Sistem automatizovane odbrane od grada je od decembra u punoj funkciji na teritoriji radarskog centra Valjevo, čime je pokriven Mačvansko-kolubarski okrug, bez opštine Ljig, a sa opštinom Obrenovac. Sistem je puštan u rad po fazama tokom 2019. godine i činjenica je da je već te godine zabeležena minimalna šteta od grada na ovoj teritoriji. Efikasnost ovakvog sistema zaštite od grada je 70 odsto. U Srbiji postoji 13 radarskih centra, u budžetu Ministarstva za 2020. godinu je za automatizaciju centara Užice i Bukulja opredeljeno 600 miliona dinara, a kroz budžet AP Vojvodine predviđena je i modernizacija radarskih centara Fruška gora, Bajša i Samoš. Treba naglasiti da se kroz modernizaciju sistema odbrane od grada, podršku u izgradnji zaštitnih mreža i subvencionisanje osiguranja, poljoprivrednicima pruža maksimalna moguća zaštita od ove nepogode.

EP: U Srbiji je zakonom zabranjena proizvodnja i promet genetički modifikovane hrane. Ipak, često možemo da čujemo kako imamo na hiljade hektara pod GM sojom, kao i da, uprkos Zakonu i proverama na granici, uvozimo proizvode koji čak prelaze 0,9 odsto GM sastojaka. Koliko se ovaj zakon sprovodi i koliko u tome pomaže nedavno otvorena Nacionalna laboratorija za bezbednost hrane?

Branislav Nedimović: Svaka pošiljka koja ulazi u našu zemlju predmet je provere i ispitivanja, te u tom smislu inspekcije apsolutno sprovode kontrole, što znači da se na domaćem tržištu u prometu mogu naći isključivo proizvodi koji ne sadrže GMO. U slučaju da se utvrdi na granici da roba sadrži u bilo kom pogledu veće vrednosti od dozvoljenih, sprovodi se njeno uništavanje ili vraćanje pošiljke isporučiocu.

Prema Zakonu o genetički modifikovanim organizmima, ispitivanje GMO i proizvoda od GMO u cilju identifikacije i kvantifikacije genetičke modifikacije u istim, obavljaju ovlašćene i akreditovane laboratorije, kojih je u ovom trenutku pet. One za potrebe Ministarstva poljoprivrede vrše ispitivanje uzoraka bilja i biljnih proizvoda, u cilju identifikacije i kvantifikacije genetičke modifikacije u ispitivanom uzorku.

EP: Da li vi kao građanin bez razmišljanja kupujete proizvode sa rafova ili pažljivo čitate deklaracije? Da li vi imate strah od GM hrane?

Branislav Nedimović: Nemam strah pri kupovini u tom smislu.

EP: Koliko ima istine u najavama dela stručne javnosti da Vlada Srbije priprema zakon kojim će dozvoliti promet GM hrane? Malo-malo, pa se ova tema pokrene u medijima…

Branislav Nedimović: Ne priprema se. Imamo jasan važeći zakon.

EP: Voda je jedno od najvećih prirodnih bogastava Srbije. Ipak, mnoge reke su nam zagađene, izvore pijaće vode, koji nisu nepresušni, eksploatišu uglavnom strane kompanije, a naš hidropotencijal, koji je iznad evropskog proseka, nedovoljno je iskorišćen, zbog čega uvozimo struju. Na koji od ova tri problema je vaše Ministarstvo najviše fokusirano i koje mere preduzimate da se resursi vode u Srbiji sačuvaju i odgovorno koriste?

Foto: Goran Đorđević

Branislav Nedimović: Vode su prirodno bogatstvo i u svojini su Republike Srbije i kao takve se ne mogu otuđiti. Zakonom o vodama određene su odgovarajuće obaveze koje se tiču korišćenja, zaštite i zahvatanja voda koje se koriste za piće. Velika posvećenost Ministarstva zaštiti voda od zagađivanja ogleda se u pripremi propisa i strateških i planskih dokumenata (zakoni i propisi iz oblasti voda, strategija upravljanja vodama, plan upravljanja vodama i drugi), sa jedne strane, ali i primeni tih propisa kroz mere za izgradnju i rekonstrukciju objekata za sakupljanje i prečišćavanje komunalnih otpadnih voda u naseljima, primeni pravila dobre poljoprivredne prakse i preduzimanje agrotehničkih i drugih mera, kao i sprovođenje svih drugih potrebnih mera za zaštitu voda od zagađivanja. Treba imati na umu da ove mere, ne samo da iziskuju velike investicije koje podrazumevaju milijarde evra, već zahtevaju i vreme od dve do tri decenije za njihovu punu primenu.

Radi realizacije propisanih mera, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprovrede iz sredstava Budžetskog fonda za vode Republike Srbije, u skladu sa Uredbom o utvrđivanju Programa upravljanja vodama, koju donosi Vlada za svaku kalendarsku godinu, sufinansira izgradnju i rekonstrukciju vodnih objekata za sakupljanje, odvođenje i prečišćavanje otpadnih voda, i to: glavnih kolektora, postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda i kolektora prečišćenih voda, kao i izradu tehničke dokumentacije za te vodne objekte.

EP: Kako upravljamo šumama kao prirodnim bogatstvom?

Branislav Nedimović: Šumama u Srbiji se gazduje po principu održivosti, koji podrazumeva upravljanje i korišćenje šuma i šumskog zemljišta na takav način i u takvom stepenu, da se očuva biodiverzitet, a sa druge strane, da se zadovolje odgovarajuće ekološke, ekonomske i socijalne potrebe i današnje i budućih generacija i da se pri tom ne ugroze i oštete neki drugi ekosistemi. Gazdovanje šumama u Srbiji vrši se u skladu sa Strategijom razvoja šumarstva, kao osnovnog strateškog dokumenta u sektoru šumarstva, i u skladu sa Zakonom o šumama usvojenim 2010. godine.

Za sve šume u Srbiji, bilo da su u državnom ili privatnom vlasništvu, izrađuju se planski dokumenti na osnovu kojih se vrši gazdovanje. Državnim šumama gazduju javna preduzeća, a privatnim šumama gazduju njihovi vlasnici. Država kao donosilac Zakona o šumama prati njegovo sprovođenje preko Republičke šumarske i lovne inspekcije, koja podjednako prati implementaciju Zakona i u državnim i u privatnim šumama.

Ono čime se možemo pohvaliti jeste da se obim ilegalnih aktivnosti smanjuje iz godine u godinu i da velikog uticaja na to imaju aktivnosti koje mi, kao Ministarstvo, sprovodimo, a koje se sastoje najpre od primene preventivnih mera, a ukoliko to zahtevaju pojedinačni slučajevi, i od kaznenih mera u skladu sa Zakonom.

Foto: Vesna Mijailović

EP: Koliko smo blizu ostvarenja strategije da sa sadašnjih 30 odsto površina pod šumom dođemo do 42 odsto do 2050?

Branislav Nedimović: Prema podacima Nacionalne inventure šuma, koja je izvršena u periodu 2004-2006, šumovitost Srbije iznosi 29,1 odsto. Međutim, ono što treba istaći je da u Srbiji imamo opštine poput Majdanpeka, sa oko 70 odsto šumovitosti, a sa druge strane Kikindu, sa 0,5 odsto šumovitosti. Možda ne treba pričati o šumovitosti na nivou cele zemlje, već se detaljnije posvetiti povećanju šumovitosti opština koje imaju najmanju površinu pod šumom, a to su uglavnom opštine u AP Vojvodini. Trenutno se implementira projekat koji je finansiran od strane Globalnog fonda za životnu sredinu, u okviru kog se sprovodi nova Nacionalna inventura šuma.

Ono što možemo očekivati jeste da će šumovitost svakako biti iznad 30 odsto usled podizanja novih šuma. Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede kroz Budžetski fond za šume svake godine izdvaja sredstva za pošumljavanje državnih šuma i privatnih parcela. Samo u 2019. godini sredstva ovog fonda namenjena za pošumljavanje iznosila su 80.000.000 dinara, dok je u 2020. godini planirano 90.000.000 dinara.

Intervju vodila: Tamara Zjačić

Intervju je objavljen u novom broju Magazina Energetskog portala PRIRODNI RESURSI, mart-maj, 2020.

Cene nafte ponovo u porastu

Foto-ilustracija: Pixabay

Cene nafte na svetskom tržištu prošlog vikenda su porasle za osam odsto nakon što je američki predsednik Donald Tramp izrazio očekivanje da će Saudijska Arabija i Rusija postići dogovor u svom sporu oko dnevne proizvodnje.

Foto-ilustracija: Pixabay

U Londonu je cena sirove nafte “brent” iz Severnog mora porasla za 7,6 odsto i sada je 26,63 dolara po barelu.

U Njujorku je cena svetle sirove nafte veća za 7,8 odsto i iznosi 21,90 dolara po barelu.

Tramp je rekao da je razgovarao sa ruskim i saudijskim liderima i izrazio uverenje da će dve zemlje postići dogovor o smanjenju proizvodnje kako bi podržale rast cena.

Barel nafte je iznosio oko 65 dolara početkom godina, ali je dramatično pao zbog pandemije koronavirusa, kao i spora Saudijske Arabije i Rusije.

Naime, Rijad je tražio veće ograničenje proizvodnje kako bi porasle cene nafte. Moskva je smatrala da se time smanjuje njen udeo na svetskom tržištu, te da je tom omogućilo SAD-u da 2018. postane najveći proizvođač.

Nakon toga, Saudijska Arabija je odlučila da znatno poveća proizvodnju što je dovelo do drastičnog pada cene nafte, na najniži nivo od 2002.

Izvor: Radio Slobodna Evropa

Bukove šume u NP Fruška gora, Tara i Kopaonik nominovane za svetsku prirodnu baštinu

Foto: Wikipedia/Lebrac

Tokom 2018. godine Zavod za zaštitu prirode Srbije je započeo intenzivan rad na pripremi novog upisa na tentativnu listu za upis na Uneskovu listu svetske prirodne baštine. Višemesečni rad se isplatio i Srbija je odabrane komponente drevnih i netaknutih bukovih šuma početkom prošle godine predložila kao proširenje postojećeg dobra svetske prirodne baštine „Drevne i netaknute bukove šume Karpata i drugih regiona Evrope“. Evo kako je tekao proces!

Foto: Wikipedia/Lebrac

Kako prirodni i kulturni fenomeni ne poznaju državne granice, u slučaju da se nađu na teritoriji više država, a radi funkcionalnosti njihove integralne zaštite, na Listu svetske baštine se mogu upisati prekogranična dobra, kojima zajednički upravljaju dve ili više država. Ovo dobro svetske baštine je jedno od 37 prekograničnih dobara na Listi svetske baštine, od kojih je 15 u kategoriji prirodne baštine i 2 mešovita.

Nepregledne i guste bukove šume Karpata su 2006. godine nominovale Slovačka i Ukrajina kao prekogranično serijsko dobro pod nazivom „Netaknute bukve šume Karpata“, koje je upisano 2007. godine na Listu svetske baštine u kategoriji prirodne baštine, da bi 2010. godine Nemačka nominovala serijsko dobro pod nazivom „Drevne bukove šume Nemačke“ kao proširenje postojećeg dobra „Netaknute bukve šume Karpata“. Komitet za svetsku baštinu je upisao ovo proširenje 2011. godine na Listu svetske baštine, čime prošireno dobro menja naziv u „Netaknute bukove šume Karpata i drevne bukove šume Nemačke“. U odluci o proglašenju, Komitet ohrabruje države da rade na proširenju ovog dobra kako bi se osigurao opstanak ekosistema bukovih šuma u Evropi za buduće generacije, a u svetlu velikih i rastućih pritiska koji su prisutni na terestrične ekosisteme Evrope, posebno one koje gradi evropska bukova (Fagus sylvatica), koji su među najzastupljenijima.

Sledeće proširenje ovog dobra svetske baštine je upisano 2017. godine pod nazivom „Drevne i netaknute bukove šume Karpata i drugih regiona Evrope“, koje se trenutno čini ukupno 78 komponenti u 12 država Evrope (Slovačka, Ukrajina, Nemačka, Italija, Austrija, Belgija, Albanija, Rumunija, Bugarska, Hrvatska, Slovenija i Španija).

Naredno proširenje je trenutno u pripremi, a njime bi trebali biti predstavljeni nedostajući delovi areala bukve u Evropi, njene vegetacijske i ekosistemske varijacije u odnosu na geografski položaj, klimatski pojas, nadmorsku visinu, uslove sredine i istoriju razvoja ove vrste na evropskom kontinentu. U narednom proširenju učestvuje 10 zemalja, koje su za to podnele odgovarajuće obrazce Uneskove tentativne liste: Bosna i Hercegovina, Češka, Francuska, Italija, Poljska, Srbija, Slovačka, Švajcarska, Severna Makedonija i Crna Gora.

Republika Srbija je nominovala ukupno 8 lokaliteta u režimu zaštite I (prvog) stepena unutar nacionalnih parkova „Fruška gora“, „Tara“ i „Kopaonik“, koji poseduju tzv. dodatu vrednost, odnosno reprezentativne karakteristike bukovih ekosistema koje do sada nisu predstavljene upisanim komponentama ovog dobra svetske baštine. U okvru NP „Fruška gora“ izdvojena su dva lokaliteta, Papratski do i Ravne, koji bi predstavljali prve komponente u Panonskom regionu bukovih šuma. U okvru NP „Tara“ izdvojena su takođe dva lokaliteta: lokalitet Zvezda, gde bukva gradi zajednice sa pančićevom omorikom (Picea omorika), endemičnom i reliktnom vrstom četirana, i lokalitet Klisura Rače, gde se može naći reliktna zajednica bukve sa orahom (Juglans regia). U okvru NP „Kopaonik“ su izdvojena 4 lokaliteta, Kozije stene, Metođe, Duboka i Jelak, koji se nalaze u klisurama Samokovske, Duboke i Brzećke reke, gde je prisutan veliki broj steno-endemičnih vrsta, a koji se takođe odlikuju i raznovrsnošću i specifičnošću geološkog sastava.

Institucionalna zaštita prirode u Srbiji započinje osnivanjem Zavoda za zaštitu prirode 1948. godine. Prve uspostavljene kategorija zaštite bile su  opšti i strogi rezervati prirode.  Status rezervata prirode prve dobijaju bukove šume, kao naši najzastupljeniji šumski ekosistemi koji su ostali u prašumskom obliku i koji se predmet mnogobrojnih izučavanja zbog svoje očuvanosti, retkosti i reliktnosti. Strogi prirodni rezervat „Zeleničje”, proglašen odmah nakon osnivanja Zavoda je upravo netaknuta bukova šuma sa lovor-višnjom.

Izvor: Zavod za zaštitu prirode

Izbor za najlepši vrt Beča

Foto-ilustracija: Unsplash (Artur Aleksanian)

Svi građani koji su svoje domove i balkone ukrasili prekrasnim cvećem i biljkama moći će da učestvuju u gradskom foto-konkursu u Beču.

Foto-ilustracija: Unsplash (Simone Baldo)

Ljubitelji biljaka i cveća u austrijskoj prestonici se od 1. maja zaista posvećuju svojim vrtovima. Tada, naime, počinje fotografski konkurs „Rascvetani dom“, koji već dvanaesti put zaredom organizuje Grad Beč. U sklopu njega ove godine će se pod geslom „Balkoni u cvatu!“ ponovo birati najlepše privatne zelene oaze u Beču.

Stoga je članica gradske uprave za stanogradnju i prava žena, Katrin Gal, pozvala sve zainteresovane građanke i građane da do 23. avgusta 2020. na internet stranicama ovog konkursa objave najlepše fotografije svojih šarolikih vrtova. Nakon toga će stručan žiri odabrati ovogodišnje pobednice i pobednike koje očekuju razne novčane nagrade kao i korisna literatura o sadnji cveća i biljaka.

S obzirom na trenutnu pandemiju koronavirusa u fokusu će ovaj put – uz dvorišta kao i vrtove na balkonima i terasama – biti i takozvani indoor vrtovi. To podrazumeva odabir najlepših sobnih biljaka, odnosno najkreativnijih „kuhinjskih“ vrtova unutar vlastita četiri zida. Zahvaljujući toj novoj kategoriji u konkursu će moći da učestvuju i svi oni koji su uprkos nedostatku balkona ili terase u svojim domovima uspeli da stvore jedinstvene biljne i cvetne kreacije.

A sve vrtlarice i vrtlari − kao i oni koji to tek žele postati − zasigurno će pronaći inspiraciju u galeriji s fotografijama iz prethodnih godina ovog konkursa kao i na Instagram stranici. Jer u ovim teškim vremenima je jedan od najboljih načina za opuštanje upravo vrtlarenje.

Izvor: Eurocomm-PR Zagreb

Savesni konzumerizam (ne)će spasiti (modni) svet

Foto-ilustracija: Unsplash (Cam Morin)

Poznati švedski brend H&M uporno radi na tome da bude jedan od vodećih klimatski savesnih brendova u svetu mode i u čak 4.473 prodavnice, koliko ih ima širom sveta, ponosno ističe etiketu sa natpisom Svest (Conscious).

Foto/ilustracija: Unsplash (Psk Slayer)

Modno carstvo H&M-a ima čitav niz programa zasnovanih na održivosti i ponovnoj upotrebi, podstičući kupce na recikliranje, ali i kupovinu komada napravljenih od recikliranih materijala. Na godišnjem nivou objavljuju izveštaje s početkom od 2002. godine, kada je i pokrenuta kolekcija Svest, u kojoj je koriščen organski pamuk i reciklirani materijali. Godine 2012. pokrenuli su program za reciklažu, omogućavajući kupcima da razmenjuju neželjenu odeću za vaučere sa popustima.

Sada su napravili još jedan veliki korak unapred. Naime, H&M grupa je objavila da im je plan da svu odeću proizvode od recikliranog održivog materijala do 2030. godine. Takođe, u toku je testiranje sistema iznajmljivanja odeće u Stokholmu.

Veliki problem i sastavni deo savremene modne industrije jeste stvaranje ogromnih količina otpada. U izveštaju fondacije Elen Mek Artur, navodi se da modna industrija svake sekunde spali ili šalje na deponiju jedan kamion smeća.

Pritom, deo smeća u najvećoj meri čini jeftinija odeća.

Upravo zato se kompanija H&M toliko posvećuje ovim pitanjima. Kada se uzme u obzir da se prema procenama očekuje da će do 2040. svetska populacija dostići neverovatan broj od 9 milijardi, jasno je da će odeća, čak i bukvalno, preplaviti planetu.

Svetska modna industrija prema aktuelnim proračunima proizvodi skoro 4 milijarde metričkih tona gasova sa efektom staklene bašte, ili 8,1 odsto ukupne svetske količine. Proračun obuhvata analizu sedam životnih faza odeće, odnosno od stvaranja vlakana (na primer, uzgoj pamuka) do prodaje, uključujući i proizvodnju i transport, ali i pranje.

Iako često deluje nejasno na koji način pojedinačne kupovine mogu imati veliki uticaj na prirodu, primeri dati pomoću osnovnih odevnih komada mogu pomoći u razjašnjenju. Obično se navodi kako se tokom procesa izrade jedne obične pamučne majice emituje oko 5 kilograma ugljen-dioksida, što je gotovo jednako količini proizvedenoj tokom 20 kilometara vožnje automobilom. Pored toga, potroši se oko 1.750 litara vode.

Proizvodnja jednog para farmerki je još skuplja – troši se oko 3.000 litara vode i emituje oko 20 kilograma ugljen-dioksida, koliko i tokom vožnje automobilom na nešto manje od 50 kilometara.  Prema analizama iz 2017. godine modna industrija je potrošila oko 79 milijardi kubnih metara vode, dovoljno za 32 olimpijska bazena. Bojazan je da će potrošnja vode unutar modne industrije biti duplirana do 2030. Izgleda je to razlog zašto ogroman broj ljudi u delovima sveta gde se uzgaja pamuk, najviše u Kini i Indiji, ima problem sa nedostatkom vode.

Za isušivanje jednog od nekadašnja četiri najveća slatkovodna jezera Aralnog mora smatra se da je dobrim delom odgovoran i uzgoj pamuka.

Pranje odeće dodatno doprinosi zagađenju, naročito kad je reč o sintetičkim materijalima, čija se vlakna pranjem razgrađuju u mikroplastiku i naposletku stižu do okeana.

Foto-ilustracija: Unsplash (Lauren Fleischmann)

Mnogi su zamerali kompaniji H&M što potrošačima ne pruža informaciju o količinu recikliranog materijala, te će i to biti dodato u budućnosti. Prema poslednjim izveštajima o održivosti, više od 50 odsto činila je odeća koja se ponovo upotrebljavala, reciklirano je 35 do 45 odsto odevnih komada, koji su zatim “pretvoreni” u proizvode poput krpa za čišćenje ili izolacioni materijal ili oformljeni kao nova tekstilna vlakna. Od 3 do 7 odsto koje nije bilo moguće reciklirati, sagorelo je za proizvodnju energije, a 0 odsto je završilo na deponiji, što se smatra priličnim uspehom.

Ipak, još uvek se postavlja pitanje na koji način će se napraviti balans između cene proizvoda, koja u korak sa održivošću ide nekad i van domašaja većine kupaca. Mnogi ipak smatraju da taj problem u većem delu jeste na potrošačima, odnosno da je možda bolje prilikom kupovine voditi se principom “Manje je više” te kupovati manje, iako nešto skuplje, ali kvalitetnije i dugotrajnije, jednom rečju – savesnije.

Svakako, ono što se uvek naglašava jeste da masovna proizvodnja garderobe koju nameću mnoge modne kompanije podstiče prekomerni otpad jer je ta odeća uglavnom za jednokratnu upotrebu.

Kada je reč o reciklaži u okviru modne industrije, stručnjaci tvrde da je glavni izazov nedostatak neophodne infrastrukture za reciklažu tekstila. Pomoću sadašnje tehnologije moguće je reciklirati tek manje od 1 odsto u novu garderobu.

Jelena Cvetić

Cene polovnih automobila u Srbiji uglavnom nepromenjene

Foto-ilustracija: Unsplash (Matthew Ansley)

Epidemija koronavirusa i uvođenje vanrednog stanja nisu značajno uticali na cene polovnih automobila u Srbiji, odnosno na prodavce da ih koriguju, pokazala je analiza sajta polovniautomobili.com.

Foto-ilustracija: Unsplash (Parker Gibbs)

Analiza je obuhvatila 117.000 jedinstvenih oglasa fizičkih lica i trgovaca, koliko ih je ukupno bilo na sajtu Polovni automobili u periodu od 16. marta, kada je uvedeno vanredno stanje, do 16. aprila. Analiza je pokazala da je u periodu od mesec dana pre i nakon početka vanrednog stanja gotovo identičan procenat onih koji su odlučili da posle oglašene prodaje dodatno spuste ili podignu prvobitnu cenu automobila.

U periodu od 16. marta do 16. aprila, na sajtu Polovni automobili bilo je oko 117.000 jedinstvenih oglasa, a cena je u proseku za 7 odsto spuštena kod njih 15.923, odnosno kod 14 odsto.

U istom periodu kod 4.962 oglasa (4 odsto) cena je povećana u proseku za 10 odsto.

Kada se to uporedi sa periodom pre uvođenja vanrednog stanja, od 14. februara do 15. marta, tada je kod 15 odsto oglasa cena naknadno spuštena i to u proseku za 6 odsto, dok je kod 4 odsto oglasa iz tog perioda cena uvećana i to u proseku za 9 odsto.

“Ovi podaci nam govore da novonastala situacija nije značajno uticala na one koji prodaju automobil da koriguju, odnosno da spuste ili povećaju cene svojih polovnih automobila”, navodi se na sajtu.

Kakva su očekivanja kupaca

Sajt je sproveo u prvoj polovni aprila među svojim registrovanim korisnicima anketu o uticaju epidemije koronavirusa na tržište automobila.

Kada je reč o cenama, velika većina anketiranih smatra da cene automobila neće pasti ili će taj pad biti privremen, odnosno da će se cene vratiti na prethodni nivo nakon ukidanja vanrednog stanja.

Takođe, samo 13,7 odsto anketiranih navelo je da je definitivno odustalo od kupovine, dok je čak dve trećine reklo da je kupovinu odložilo i to: 44 odsto da je kupovinu odložilo dok sve ovo ne prođe, 22,1 odsto da je kupovinu odložilo, ali da će ako se pojavi dobra prilika ipak kupiti automobil.

Da nisu odustali od kupovine automobila reklo je 19 odsto anektiranih.

Izvor: RTS

U Fondu za šume nema novca za pošumljavanje

Foto-ilustracija: Pixabay

Kada Pokrajinski fond za šume prestane da finansira pošumljavanje, i svede se na servis za dalju seču postojećih šuma, što je u planu da se usvoji na narednoj sednici Skupštine AP Vojvodine (7. maja), onda razlozi i ciljevi njegovog osnivanja postaju besmisleni. Takvo ophođenje je pogubno i neodrživo, stoji u saopštenju Ekološkog centra “Stanište”.

Foto-ilustracija: Pixabay

U planu je da se na sednici Skupštine AP Vojvodine 7. maja, između ostalog, izmeni program Fonda za šume za 2020. godinu. Rashodi Fonda smanjiće se sa 200,5 miliona dinara na 135,3 miliona. Od toga je 72,8 miliona planirano za nove aktivnosti u ovoj godini i 62,5 miliona za ugovorene obaveze prenete iz prethodnih godina.

Iz programa se brišu sve aktivnosti u vezi sa pošumljavanjem i rasadničkom proizvodnjom, osim prenetih obaveza. Od novih aktivnosti, čak 65,8 miliona dinara, ili više od 90 odsto, planira se za izgradnju šumskih puteva. Sa prenetim obavezama, za ovu stavku planira se čak 117,5 miliona, dok za pošumljavanje samo 3 miliona dinara.

Pokrajinski fond za šume osnovan je 2010. godine „u cilju finansiranja očuvanja, zaštite i unapređivanja stanja postojećih i podizanja novih šuma, kao i za izradu planova i programa gazdovanja šumama“, što je propisano u članu 2. Odluke o obrazovanju Fonda. Ni do sada Fond nije ispunjavao ciljeve zbog kojih je osnovan. Poslednjih godina, za pošumljavanje je trošeno od 6 do 14 miliona dinara godišnje, što je dovoljno za samo par desetina hektara. Sa druge strane, za izgradnju šumskih puteva, što je aktivnost korišćenja šuma, trošeno je i do 75 odsto novca Fonda. Ali kada Fond za šume prestane da finansira podizanje novih šuma, i svede se na servis za dalju seču postojećih šuma, razlozi i ciljevi njegovog osnivanja postaju besmisleni.

Ovo ukazuje da donosioci odluka u Pokrajinskoj vladi i nadležnom Sekretarijatu ne vrednuju značaj očuvanja postojećih i podizanje novih šuma, već su vrlo skloni daljoj eksploataciji ovog bogatstva. Bez obimnog podizanja novih šuma, to je pogubno i neodrživo. Podsećamo da je AP Vojvodina jedno od najmanje šumovitih područja u Evropi. Po zvaničnim podacima, Vojvodini nedostaje oko 170 hiljada hektara novih šuma i zaštitnih zasada. Štete i izgubljene dobiti u poljoprivredi zbog poplava, suša, smanjenja prinosa i kvaliteta zemljišta, i drugih direktnih posledica nedostatka šuma, mogu se meriti stotinama miliona evra godišnje.

Zato mreža „Pošumimo Vojvodinu“ traži od nadležnih da preispitaju planirane izmene programa Fonda za šume, tako što će se bar 80 odsto sredstava Fonda uložiti u podizanje novih šuma i poboljšanje uslova rada rasadnika.

„Pošumimo Vojvodinu“ je mreža udruženja i pokreta građana, koja je osnovana u januaru 2020. godine u cilju većeg uticaja javnosti na donosioce odluka i razvijanja svesti javnosti o značaju očuvanja i unapređenja postojećih šuma i povećanja površina pod šumama u AP Vojvodini, o važnosti očuvanja šuma i pošumljavanja na zaštitu prirode, poljoprivredu, ekonomiju, te radi veće medijske vidljivosti činjenica i problema u vezi pošumljavanja, kao i načina za njihovo rešavanje.

Mreža trenutno ima 23 članice, udruženja i pokreta građana:

  • Pokret gorana Vojvodine, Sremski Karlovci
  • Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije, Novi Sad
  • Ekološki centar „Stanište“, Vršac
  • Inženjeri zaštite životne sredine, Novi Sad
  • Pokret gorana Novog Sada, Novi Sad
  • Naučno-istraživačko društvo studenata biologije i ekologije „Josif Pančić“, Novi Sad
  • Društvo mladih istraživača „Branislav Bukurov“, Novi Sad
  • Pokret „Odbranimo šume Fruške Gore“, Novi Sad
  • Udruženje za zaštitu šuma, Novi Sad
  • Ekološki front, Novi Sad
  • Dečja ekološka akademija, Novi Sad
  • CEKOR – Centar za ekologiju i održivi razvoj, Subotica
  • Ekološki pokret Vrbasa, Vrbas
  • Pokret gorana Sombora, Sombor
  • Udruženje građana „Ekobečej“, Bečej
  • Udruženje ekologa „EKOS“, Gložan (Bački Petrovac)
  • Ekološko udruženje „Avalon“, Vršac
  • Prirodnjačko društvo „Gea“, Vršac
  • Udruženje sportskih ribolovaca „Deliblatsko jezero“, Deliblato (Kovin)
  • Udruženje građana „Eko zona Kovin“, Kovin
  • Udruženje građana „Aurora“, Bela Crkva
  • Eko centar „Tisa“, Novi Kneževac
  • Ruralni centar „Sova“, Sremska Mitrovica

Izvor: Ekološki centar “Stanište”

KOVID-19 razotkrio ogromne razlike u sposobnosti zemalja da se suoče sa krizom i oporave

Foto-ilustracija: Pixabay

Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) objavio je krajem aprila dve nove analize statističkih podataka koje u prvi plan ističu ogromne razlike među zemljama u pogledu njihove sposobnosti da se nose sa krizom izazvanom pandemijom novog koronavirusa i da se oporave od nje.

Foto-ilustracija: Pixabay

Ova pandemija je više od globalne zdravstvene krize. Ona je sistemska kriza ljudskog razvoja koja već utiče na ekonomske i društvene aspekte razvoja na načine koje nije bilo moguće predvideti. Smanjivanje nivoa ranjivosti i razvijanje kapaciteta za reagovanje na krizu, kako kratkoročno tako i dugoročno, od vitalnog je značaja za pojedince i društva.

Pripremljenost zemalja za reagovanje na krizu koju je izazvao KOVID-19

UNDP-ova Analiza statističkih podataka o pripremljenosti sadrži indikatore za 189 zemalja, među kojima je i Srbija – uključujući nivo razvoja, nejednakosti, kapacitet sistema zdravstvene zaštite i stepen povezanosti na internet – u cilju procene koliko dobro je data zemlja u stanju da reaguje na višestruke uticaje krize poput ove koju je izazvao KOVID-19. 

Premda je tačno da je svako društvo ranjivo na krize, sposobnost društava za reagovanje znatno se razlikuje širom sveta.

Primera radi, najrazvijenije zemlje – one koje spadaju u kategoriju veoma visokog nivoa ljudskog razvoja – imaju u proseku 55 bolničkih kreveta, preko 30 lekara i 81 medicinsku sestru na 10.000 stanovnika, u poređenju sa najmanje razvijenom zemljom, koja ima u proseku 7 bolničkih kreveta, 2,5 lekara i 6 medicinskih sestara na isti broj stanovnika.

Nivo spremnosti Srbije da odgovori na ovu krizu UNDP je rangirao od srednjeg do visokog. Srbija se svrstava u visoku kategoriju ljudskog razvoja, prema Indeksu ljudskog razvoja za 2018. godinu i ima u proseku 31 lekara, 61 medicinsku sestru i 57 bolničkih kreveta na 10.000 stanovnika.

Zbog široko rasprostranjenih mera izolacije, globalni digitalni jaz postao je veći nego ikada: 6,5 milijardi ljudi u svetu – 85,5 procenata svetske populacije – još uvek nema pouzdan širokopojasni pristup internetu, što ograničava njihovu sposobnost za rad i nastavak obrazovanja u vreme krize. 

U Srbiji, pretplatu za mobilni telefon ima 97,6 od 100 ljudi, a širokopojasni pristup internetu 17,6 od 100 ljudi (prema podacima iz 2017. i 2018. godine), što predstavlja srednji, odnosno srednje visok nivo pripremljenosti na krizu, u odnosu na druge zemlje sveta.

Ranjivost zemalja u krizama poput ove koju je izazvao KOVID-19

Pripremljenost je jedna stvar, ali kada dođe do krize, koliko su zemlje ranjive na njene posledice? UNDP-ova Analiza statističkih podataka o ranjivosti sadrži indikatore koji pokazuju koliko je data zemlja podložna posledicama ove krize.

Posebno su izloženi riziku oni koji već žive u siromaštvu. Uprkos skorašnjem napretku na planu smanjivanja siromaštva, oko jedne četvrtine ljudi na svetu još uvek živi u uslovima višedimenzionalnog siromaštva ili su u riziku od siromaštva, a više od 40 procenata svetske populacije nema nikakvu socijalnu zaštitu. 

Nivo ranjivosti Srbije rangiran je od srednjeg do niskog, osim kada je reč o zavisnosti zemlje od priliva doznaka (8,56 odsto BDP-a prema podacima iz 2018. godine) i razvojne pomoći (4,1 odsto BND-a prema podacima iz 2017. godine), kao i o stanovništvu koje živi ispod granice siromaštva, odnosno sa 1,90 USD dnevno ili manje (5,5 odsto stanovništva prema podacima za period 2010-2018). U ove tri kategorije nivo ranjivosti Srbije je srednje visok.

Pandemija izazvana novim koronavirusom takođe nas podseća da su poremećaji koji se dese na jednom mestu lako prenosivi i da dovode do pojave problema na drugim mestima. Međusobno veoma različite zemlje kao što su Crna Gora i Maldivi u velikoj meri se oslanjaju na turizam (gotovo 60 odsto BDP Maldiva, na primer, potiče od turizma), a ta privredna grana je sadašnjom krizom veoma teško pogođena, usled globalnih zabrana putovanja i mera izolacije.

Izvor: UNDP

Sve neizvesnija budućnost nuklearnih elektrana

Foto-ilustracija: Unsplash (Dan Meyers)

Kako prenosi Nova ekonomija, a piše Bloomberg, pandemija koronavirusa i sve više obnovljivih izvora energije ugrožavaju potražnju za strujom iz nuklearnih elektrana, a mnogi operateri primorani su da ugase neekonomske stanice zbog niskih cena.

Proizvođači iz Švedske, Francuske, Nemačke i Kine moraju da biraju između gašenja elektrana i smanjenja proizvodnje.

Foto-ilustracija: Unsplash (Dan Meyers)

“Moramo da radimo na fleksibilnosti u nuklearnim izvorima energije. To je nov način da naučimo kako da upravljamo elektranama i da se snalazimo u tom režimu rada”, rekao je Magnus Hal, izvršni direktor švedske državne kompanije za proizvodnu energije Vatenfal AB.

Kompanija je u decembru prošle godine trajno ugasila jedan reaktor u elektrani Ringhals, najvećoj u Švedskoj. Do kraja ove godine u Ringhalsu će biti ugašen još jedan stari reaktor, a Vatenfal je saopštio da bi bilo preskupo ulagati u održavanje njihovog rada.

U obezbeđivanje rada nuklearnih i hidroelektrana ove i naredne godine, Vatenfal će uložiti pet milijardi švedskih kruna (464 miliona evra). U proizvodnju energije uz pomoć vetra uložiće 25 milijardi kruna (2,3 milijarde evra).

“Želimo da izgradimo proizvodnju slobodniju od fosilnih goriva, a to je pretežno proizvodnja uz pomoć vetra”, kaže Hal.

Najveći operater nuklearnih elektrana na svetu, francuska kompanija Electricite de France (EDF), koja ima 57 domaćih reaktora, najavljuje domaći pad proizvodnje za više od 20 odsto ove godine.

EDF-ova proizvodnja energije iz nuklearnih izvora pala je na najniži nivo od 2012. godine, nakon što je u aprilu ugasila oko deset reaktora, a deonice kompanije pale su na rekordno nisku vrednost.

Iako nuklearni operateri u SAD još uvek nisu primorani da smanje proizvodnju poput onih u Evropi, elektrane koje ne mogu da se takmiče na tržištu postepeno su se ugasile.

Foto-ilustracija: Unsplash (Ajay Pal Singh Atwal)

Od 2013. godine, osam stanica je zbog niskih cena prestalo sa radom. Krajem aprila ugašena je i jedinica severno od grada Njujorka, a do 2025. planira se trajno zatvaranje još četiri.

Epidemija koronavirusa u Kini primorala je kompaniju China General Nuclear Power (CGN) da smanji proizvodnju. Izuzev dva nova reaktora koji su počeli da rade prošle godine, proizvodnja u preostala 22 pala je u prvom kvartalu ove godine za 4,7 odsto, saopštila je kompanija.

Prema izveštaju međuvladine Međunarodne agencije za energetiku (IEA) od 30. aprila, vanredne mere izolacije smanjile su dnevnu potrošnju struje za najmanje 15 odsto, i to u Francuskoj, Indiji, Italiji, Španiji, Velikoj Britaniji i na severozapadu SAD.

IEA očekuje pad potražnje električne energije od 5 odsto ove godine, što je najveći pad od Velike depresije tridesetih godina 20. veka.

Izvor: Nova ekonomija/Bloomberg

Brza pruga od Beograda do Stare Pazove do kraja godine

Foto: Ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture

Potpredsednica Vlade Srbije i ministarka građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture prof. dr Zorana Mihajlović obišla je danas, 5. maja, zajedno sa Hu Sjaojungom, generalnim direktorom “Kineskih železnica” za Srbiju, laboratoriju sistema za kontrolu brze pruge Beograd-Budimpešta.

Foto: Ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture

Mihajlovićeva je tom prilikom istakla da je ova laboratorija mozak buduće brze pruge od Beograda do Budimpešte.

“U pitanju je najmodernija laboratorija i najmodernije mesto odakle će se upravljati brzom prugom. Danas na deonicama od Beograda do Stare Pazove i od Stare Pazove do Novog Sada radi najviše radnika, njih 1.533. U julu će biti završen desni kolosek na deonici do Stare Pazove, do kraja godine i cela ta deonica. A krajem avgusta sledeće godine putovaćemo od Beograda do Novog Sada brzim vozom od 200 kilometara na sat”, rekla je ona.

Mihajlovićeva je zahvalila kineskom narodu na pomoći tokom epidemije koronavirusa i istakla da Srbiju i NR Kinu povezuju snažno prijateljstvo, ljubav dva naroda i partnerska saradnja.

Ona je dodala i da Srbija planira da gradi brzu prugu od Beograda do Niša, te da očekuje da sledeće godine krene realizacija tih planova.

Hu Sjaojung je zahvalio potpredsednici Vlade na podršci i pomoći u realizaciji ovog važnog projekta.

“Ovu laboratoriju odlikuje sofisticirana tehnologija koja zadovoljava sve evropske standarde. Pre ugradnje svih materijala u procesu izgradnje brze pruge, oni će biti testirani u ovoj laboratoriji”, rekao je on.

Izvor: Ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture

Čak 3,5 milijarde ljudi u opasnosti od ekstremne vrućine u narednih 50 godina

Foto-ilustracija: Unsplash (Jamie Street)

Ako svet ne suzbije emisije gasova sa efektom staklene bašte, do 3,5 milijarde ljudi moglo bi već za 50 godina da živi u uslovima izuzetne vrućine, objavili su holandski naučnici.

Foto-ilustracija: Unsplash (Fabian Struwe)

Dotad će otprilike trećina svetske populacije, ako ne emigrira, živeti u područjima s prosječnom godišnjom temperaturom višom od 29 stepena Celzijusa, tvrde stručnjaci s holandskog Univerziteta Vagenigen. Život u takvim uslovima izašao bi iz okvira klimatske niše u kojoj ljudi žive zadnjih 6.000 godina, kazao je Marten Šefer, glavni autor studije objavljene u časopisu “Proceedings of the US National Academy of Sciences” (PNAS).

Trenutno dvadesetak miliona ljudi živi na mestima na kojima prosečna godišnja temperatura prelazi 29 stepeni. Ta područja obuhvataju manje od jedan odsto Zemljine površine i uglavnom se radi o delovima uz Saharu.

Sa svakim stepenom više u prosečnoj globalnoj temperaturi, oko milijardu ljudi zateći će se u područjima prevrućim za život bez tehnologije za rashlađivanje. Pritom, radi se o uglavnom o siromašnim ljudima koji to ne mogu priuštiti.

Koronavirus promenio je svet na način koji je do pre koji mesec bio teško zamisliv, a naše istraživanje pokazuje da bi klimatske promene mogle učiniti nešto slično”, kazao je Šefer. Klimatske promene neće biti tako brze kao virusne, no za razliku od ove pandemije, za njih neće biti rešenja ni olakšica u bliskoj budućnosti, dodaje. Šefer i njegovi kolege istraživanje temelje na analizi ranijih podataka i postojećih trendova zagrevanja koje su usporedili s klimatskim uslovima u pojedinim regijama. Tako su saznali i koja je čovečanstvu kroz istoriju bila ‘najdraža’ temperatura. Ta klimatska niša, kako je Šefer naziva, odnosi se na prosečnu godišnju temperaturu od 11 do 15 stepeni. Ljudi mogu živjeti, i to i čine, i na toplijim i na hladnijim mestima, ali što se odmiču dalje od te temperaturne granice, život im je teži.

Izvor: Bljesak.info

4 prednosti plastičnih kutija za skladištenje

Foto-ilustracija: Pixabay

Sudeći po tome koliko su zastupljene vesti iz oblasti inovacija u svetu ambalaže, izgleda da se nedovoljno govori o tome kakva se ušteda postiže korišćenjem održivih plastičnih kutija. U ovom članku, osvrnuli smo se na četiri aspekta koja se značajno mogu unaprediti upotrebom recikliranih kutija u logistici.

Foto-ilustracija: Pixabay

1. Smanjenje zagađenja plastikom

Svako ko je čuo za ostrvo Henderson sigurno zna za balast sastavljen od stotina kilometara smeća koji plutaju u Tihom okeanu. Jedan od najznačajnijih faktora zagađenja životne sredine u svetu je ogromna količina plastike koja se proizvodi kao radi izrade robe široke potrošnje i ambalaže. Kada je čovečanstvo otkrilo prednosti korišćenja plastike (pre svega, niža cena i brža proizvodnja), niko nije ni pomislio da će za nekoliko decenija problem odlaganja plastike biti gotovo nerešiv sa aspekta očuvanja životne sredine. Srećom, u poslednjih nekoliko godina došlo se do inovativnih rešenja koja su doprinela tome da recikliranje i održivost postanu znatno popularniji. Ovi moderni koncepti danas donose veću dobrobit životinjskom svetu i našoj planeti nego što možda i pretpostavljamo. Naravno, recikliranje plastičnih kutija koje se koriste u logistici ne znači da će se tim kompletno rešiti problem sa odlaganjem plastike. Ipak, svakako je od velikog značaja činjenica da se plastične kutije i u distribuciji mogu višekratno upotrebiti.

2. Uspon modela kružne ekonomije

Ideja kružne ekonomije nije nova. U prirodi preovladava princip „materija se ne može uništiti, ona samo prelazi iz jednog oblika u drugi“. Ponovnom upotrebom plastičnih kutija, koje se koriste za otpremamnje, može se postići potpuno isti ishod. Ponovnim osmišljavanjem tradicionalne linearne potrošnje plastike maksimalno iskorišćavamo plastične predmete. Zatim, po okončanju njihovog životnog veka, recikliramo ih. Međutim, da bi se recikliranjem postigla dodatna vrednost, celokupni životni ciklus proizvoda mora se pažljivo planirati od samog početka razvoja proizvoda. Eko-ergonomski dizajn plastičnih kutija takođe uključuje i upotrebu visokokvalitetnih, ali ekološki prihvatljivih sirovina i lako demontiranje kako bi recikliranje proteklo bez problema.

3. Transport postaje isplativ

Osim što utiče na podizanje ekološke svesti, upotreba isplativih plastičnih kutija u skladištu može se takođe smatrati delom obnovljivog ekonomskog pristupa. Šta tačno podrazumeva njihova isplativost? Ekonomske aspekte koji doprinose promeni odnosa ne samo proizvođača već i potrošača prema plastici. Potrebno je i da sami korisnici rado ulažu u održive plastične kutije, jer njihovo korišćenje čini transport ne samo ekološkim, već i ekonomičnim. Evo nekoliko primera iz prakse:

Sa plastičnim kutijama koje se mogu slagati jedna u drugu ili jedna na drugu, može se uštedeti dosta prostora u teretnom delu kamiona. Ako se može da optimizovati količina proizvoda u transportu, distribucija robe može da se reši sa manje obrtaja. Ovo može uštedeti vreme, te troškove goriva i ljudskog rada. Ako se uz savremeni način prevoza koriste i ekološke plastične kutije, korist je još veća.

Druga odlična analogija su sklopivi veliki kontejneri takozvani FLC kontejneri (foldable large container). Za distributera može biti prednost i to što ambalaža zauzima znatno manje prostora u povratku, jer se može sklopiti.

4. Konkurentnost se takođe može povećati logističkom svešću

Podjednako je važno i to što višesmerna rešenja za pakovanje takođe omogućavaju kompanijama koje su uključene u promet robe bolje pozicioniranje na tržištu. U takmičenju sa konkurencijom, inovativno razmišljanje uvek donosi napredak. Valja imati na umu da ekološka svest igra ključnu ulogu u gotovo svim tržišnim sektorima. U današnjem ekonomskom okruženju nije na odmet što bolje optimizovati troškove.

Potraga za dijamantima na dnu okeana – nova pretnja za životnu sredinu?

Foto-ilustracija: Pixabay

Industrija pronalazi načine da čak i neočekivane predele prirode “podredi” svojim potrebama, te će se tako neke od najvećih rudarskih operacija na Zemlji do sada odigravati na samom dnu okeana. Podvodno rudarstvo ipak nije novina – još 2018. godine u Namibiji posebni brodovi i mašinerija za tu namenu izvukli su iz vode 1,4 miliona karata dijamanata.

Foto-ilustracija: Unsplash (Gigi)

Eksploatacija vrednih minerala iz mora se odvija na dubinama ispod 200 metara koje zauzimaju oko 65 odsto površine naše planete. Praksa se širi i u Norveškoj, Portugalu, Papui Novoj Gvineji, Japanu i Južnoj Koreji.

Međunarodna uprava za morsko dno (ISA) je 2018. godine zapravo odobrila istraživanje naslaga minerala na ukupno 1,5 miliona kvadratnih kilometara morskog dna. Stručnjaci skreću pažnju da je tanka linija između istraživanja i iskorišćavanja.

Zvanična regulacija nikada nije uspostavljenja, a glavno zaduženje ISA nije da spreči rudarenje okeana, već da smanji posledičnu štetu kroz izbor lokacija na kojima će vađenje ruda biti dopušteno, izdavanje posebnih istraživačkih dozvola rudarskim kompanijama za te svrhe i izradu tehničkih i ekoloških standarda i kodeksa ponašanja vezanih za podvodne rudarske aktivnosti.

Uprkos tome što su pregovori o odlaganju otpada i očuvanju životne sredine i dalje trajali, ISA je izdala oko 30 istraživačkih dozvola, te su sada delovi Atlantskog, Indijskog i Tihog okeana podložni “čišćenju”. Kompanije sa dozvolama za istraživanje ovih područja su, uloživši zadivljujuće sume novca, dizajnirale i proizvele eksperimentalna vozila, spustile ih na dno i započele iskopavanje i izvlačenje ruda, čekajući da ISA dovrši rad na Rudarskom kodeksu, pa da otpočnu i iskorišćavanje pronađenih resursa.

U okeanima se krije i do deset puta količina veća metala poput srebra i bakra nego u kopnenim nalazištima.

Pored dijamanata, srebra i bakra, postoje i “podvodni rudnici” nikla, aluminijuma, mangana, cinka, litijuma i kobalta koji su pre svega neophodni za razvoj tzv. visokotehnoloških uređaja kao što su pametni telefoni i čistih izuma poput solarnih panela, vetrenjača i baterija za skladištenje električne energije.

Jelena Kozbašić

Građani prikupili otpad pored Dunava i vratili ga kompaniji koja ga je napravila

Foto: Facebook (screenshot)
Foto: Facebook (screenshot)

U subotu, 2. maja, članovi Unije udruženja građana leve obale Dunava “Treći Beograd” su kao pošteni nalazači vratili vlasniku otpad koji su u nešto ranije pronašli nemarno ostavljen pored puta, saopšteno je. Prikupili su smeće na kamion i odneli u supermarket “Roda” na Zrenjaninskom putu nakon što predstavništvo nije reagovalo na njihove prigovore poslate mejlom 30. aprila.

Svim neodgovornim kompanijama su poručili: “Zbrinjavajte svoj otpad na zakonom propisan način zato što će vam sledeći put izgubljene stvari vratiti Gradski sekretarijat za zaštitu životne sredine, a oni će vam sigurno tražiti pripadajuću nagradu za vraćene stvari, što mi ovom prilikom nismo.” Aktivisti najavljuju i podnošenje prijave za zagađenje životne sredine nadležnim inspekcijama, tako da će naplata ipak stići.

Podsetili su na zakonske obaveze vlasnika radnje da ima ugovor sa ovlašćenim operaterom za odnošenje selektovanog neopasnog ili opasnog otpada zavisno od delatnosti. “U kontejnere ili kante Gradske čistoće dozvoljeno je odlaganje komunalnog otpada, a komercijalni otpad iz prodavnica prehrambenih roba, butika, obuće i ostalih trgovinskih delatnosti (kartoni, papiri i najlon) predaju se ovlašćenom operateru. Kada se otpad preda, dobija se potvrda reciklažnog centra o njegovom kretanju”, stoji u njihovom objašnjenju.

Foto: Facebook (screenshot)

Nažalost, ovo nije usamljen slučaj zagađenja obale reke na tom prostoru. Uočivši brojne deponije na Dunavskom nasipu, udruženje građana “Kotež” je odlučilo da tokom aprila pripremi temeljnu dokumentaciju sa dokazima o nezakonitom zatrpavanju smećem na području leve obale Dunava na opštini Palilula u Beogradu. Na osnovu prikupljenih činjenica, polovinom meseca predali su Apel za hitno postupanje svim zvaničnim državnim organima – Ministarstvu, Opštini Palilula, Komunalnoj policiji… Apel su potpisala i udruženja “EKO-Pančevački rit” i “Bela čaplja”, koji zajedno sa udruženjem Kotež čine Uniju “Treći Beograd”.

Unija udruženja iz Koteža, Krnjače, Borče i drugih tamošnjih naselja je osnovana radi lakše borbe protiv mnogih zajedničkih problema (kanali, kanalizacija, zastoji u sabraćaju, održavanje, deponije i dr).

Jelena Kozbašić